kHALJETINA SRBA, HRTATA I SLOTENAOA uprava za zaštitu KLASA 21 (1) INDUSTRIJSKE SVOJINE IZDAN 15. JAN MARA 1925 PATENTNI SPIS BROJ 2447. Simens & Halske A. G. Berlin — Beč. Kabl sa stalno odeljenim samo-induktivitetom i izjednačeniem govora u sporednim linijama pomoću dopunskih kondenzatora. Prijava od 18. jula 1923. Važi od 1. novembra 1923. Pravo prvenstva od 11. novembra 1922. (Nemaeka). Kod izjednačenja govora u sporednim linijama pomoću dopunskih kondenzatora sa pu-pinisiranim provodnicima vrši se izjednačenje kapaciteine i induktivne veze za svako odstojanje kalema. Prema tome ima isto toliko kon-denzatorskih sandučića (grupa) koliko i ka-lemskili za jednu talasnu dužinu, s rastojanje izmadju kondenzatorskih sandučića podjednako je rastojanjima izmedju kalemskih sandučića. Otuda su kondenzator.ski sandučići isto tako rasporedjeni po Pupinovem pravilu te se prema tome upotrebljavaju pet do šest kondenzatorskih sandučića za jednu talasnu dužinu, Upotrebljujući isto pravilo pri izjednačenju govora u sporednim linijama kod kablova sa neprekidno podeljenim induktivnim opterećenjem n. pr. kod Krarup-kablova sa gvozdenim omotavanjem, nadjeno je, da je govor u sporednim linijama nešto malo poboljšan. Teoriska razmišljanja, koja će se u sled«-ćem objasniti, pokazala su kao rezultat, da treba kod kablova sa neprekidno podeljenom samo-indukcijom raznih kondenzatorskih sandučića birati mnogo manji nego što to ispada po Pupinovem pravilu, i f« se moraju za iole primetnije poboljšanje govora predvideti najmanje dvanajest kondenzatorskih sandučića, a bobe bi bilo i više za jednu talasnu dužinu. Opšla teorija unutarnje indukcije u pupi-niziranim provodnicima (naučne publikacije iz Siemens-Konzern, 1921, sveska 3 strana 18) daje za kapacitivnu indukcionu struju u dvoj- nom provodniku sa talasnim otporom ps a konstatnom za širenje ovaj odnos : 1„ V, s k + P? 2 k v p e — (8l -j- 8i) X (1) Gde R znači prividni otpor prijemnika, K V kapacitivnu vezu u F-tom polju kalemova, p = jw i 8 konstantu rasprostiranja inducira-nog provodnika Iz ovog odnosa proizlazi homogena linija, koja je vre eća u odnosu na četiri provodničke konstante, naime kao granica za kalemsko odstojanje 82, te se tako dobija : L V 62 a k t« — (81 - - 8ž) x k p e . dx (2) Na mesto zbira dolazi integracija po dužini provodnika l, lc je tunkija odstojanja x od početka provodnika. Ako je veza čisto induktivna, naime ravna m za jedinicu dužine, onda izlazi istim putem In Va k + Bi e m pe -(81 • 82)v đx (3) Ako postoje obe vrste veza onda se dobija 1„ V a 62 (k fb -f -^) P (4) . e (81 -j- 82) x . dx L V _b_ a k p2 m .(tK,-5)pe —(8i-f-8ž) x . dx ■in. 1* Iz ovoga ss najpre vidi, kolika se konpenza-cija induktivne veze može izvršiti dopunskom kapacitetnom. Mogućnost ovog postupka data je time, što su talasni otpornici [3i i $2 u vazkrugu govornih frekvencija kod induktivno opterećenih provodnika pretežno stvarni i konstatni. Otuda se može staviti da je: m fh jB-r k (5) i ova veličina označiti kao elektro magnetska veza izmeđju oba provodnika, ona u opšte menja svoju vrednost sa x, a medjutim stvarno je nezavisna od frekvancije. Eadi skraćenja unosi se još jedna srednja veličina za rasprostiranje, koja se dobija na osnovu odnosa 81 -j- 8-- = 2 8 (6) Onda će biti: I„ V |3-2 a k k e" 2 8 x (7) Za mali odeljak dužine S, koji mi biram0 kao izjednačujući deo jeste prama tome ravno ; In=V, P 2 P2 k e 2 8 x dx (8) Odnos bi dao prijemnoj struji, ako je provodnik ma kakvim dejstvom u ostalom delu S do I već izjednačen, t. j. on izražuje odnose, kakvi postoje za vreme izjednačenja. Ovde se može pretpostaviti da je S dovoljno aialo, da je približno : — 2 8 s e = 1—2 8 s 0 umesnosti ove pretpostavke može se ćovak naknadna uveriti. Onda će biti: P'2 a k @ 2 ‘ 's fs k đx—28) x k dx (8a) In-V Ako se razgledaju (3 i u meri ugla . a, onda je I»=V. vlkeflV-SMfe- — j 2 a k x đx (9) Ako se u početku provodnika, kod x—o, K doda veza Ko, radi kompenzacije prvobitne postojeće, onda postaje indukciona struja in=v. — 2 Px) dx — j 2 uj kx dxj (10) Odavde se vidi, da se pri izjednačenju može (i kompenzirati samo deo I k (1—2f3x) dx. Ostalo je još jedna veza veličine 2ajSxk dx koja *e ne uklanja a koja smanjuje dobrotu izjednačenja. Ako se prosečno pretpostavi da je K nezavisno od x, onda se može haznačiti da je : Ko = — Ks+Kp. s2 ostala veza je A K. a. s2. Z* vreme dok je pre izjednačenja apsolutni iznos induktivne struje bio (r.)=(V. (m dolazi (l„)=(V,rTFi) m k a s~ k p 2 još jedan poremećaj posle unošenja Ko. Odnos koji će biti merilo za stepen poboljšan ja dobivenog izjed načenjam. Po jed. (11 i 12) jeste: n -- f(l—)2 + až s2 (12) a s (n a s)2 = (1—p s)2 -f a2 s2 asfn2—1 1 — ^s ,i*kles 1* = i (13) Ovo je traženi odnos za veličinu izjednačava-jućeg odeljka. Primer: za Kararup-kabel neka je R = 30 Ohm L -- 0,01 II 0 = 0,035 p. F Traži se da se otkloni govor u sporednim linijama na peti deo prvobitne indukcije. Prema poznatom obrascu za frekvenciju co - 5000. 0 0281 T.TT = 0.0247 (13a) Odatle izlazi po jed. (13) sa « — 3 s = 1,8 km. U tim bi razmacima valjalo rasporediti kon-denzatorske sandučiće. Idući za Pupinovi]* pravilom došlo bi se pod istim latim okolnostima ka odstojanju kondenzatorskih sandučića od 8,4 Km. odstojanje, koje je suviše veliko, da bi pokazalo izvesno poboljšanje. Prema gore navedenom iznosilo bi za to n = 1,34 Pošto se kod velikih veza u kablu mora tražiti i veći stepen izjednaženja, dakle veće «, pa pretila orom izlaganju u stvari zavisi dužina odseka za izjednačenje od dobrote fabri-kacije kabla. PATENTNI ZAHTEVI: 1) Kabl sa stalno podeljenom samoinduk-tivnošću i sa izjednačenjem govora u sporednim linijama pomoč« dopunskih kondenzatora, naznačen time, što je učinjen takav proračun odstojanja izmedju uzastopnih kon-denzatorskih grupa, da najmanje dvanajest istih, sli bolje le više, dolaze na jednu tala-snu dužinu. 2) Kabl sa stalno podeljenim samo-induk-tivitetom po zahtevu 1 naznačen time, što se prorzčun odstojanja kondenzatorskih grupa vrši po jednačini s = — u kojoj s označava odstojanje izmedju kondenzatora, a ugao linije i n odnos izmedju prvobitne indukcije posle izjednačenja. . ■ ' . ■ . .