Since 1960 June/Junij 2018 80 Since 1960 June/Junij 2018 80 Treatises and Documents, Journal of Ethnic Studies is an interdisciplinary Journal. It wasestablished in 1960. Its originalaim was to publish longer, in-depthpapers (Treatises) on ethnic andminority issues, and documentsrelated to those issues. Nowadays the Journal publishes awide range of scholarly articles onethnic and minority issues, withspecial emphasis on topics relevantfor the so-called Alpine-Adriatic- Panonnian geographical area. Razprave in gradivo, Revija zanarodnostna vprašanja je bilaleta 1960 ustanovljena z namenomobjavljanja daljših razprav oetnicnih in manjšinskih vprašanjihin pomembnih dokumentov. Danes v reviji objavljamo širok naborznanstvenih prispevkov s podrocjaetnicnih in manjšinskih študij, posebno pozornost pa posvecamopomembnim temam iz t. i. alpskojadransko- panonskega prostora. 80 June/Junij 2018 Treatises and Documents, Journal of Ethnic Studies Razprave in gradivo, Revija za narodnostna vprašanja UDC-UDK 323.15.342.4 (058) ISSN 0354-0286 (Print /Tiskana izdaja) ISSN 1854-5181 (On-line edition / Elektronska izdaja) Guest Editor / Gostujoci urednik Barbara Riman (Institute for Ethnic Studies, Slovenia / Inštitut za narodnostna vprašanja, Slovenija) Guest Editorial Board / Gostujoci uredniški odbor Filip Škiljan (Institute for Migration and Ethnic Studies, Croatia / Institut za migracije i narodnosti, Hrvatska), Kristina Riman ( Juraj Dobrila University of Pula, Croatia / Sveucilište Jurja Dobrile u Puli, Hrvatska), Marica Karakaš Obradov (Croatian Institute of History, Croatia / Hrvatski institute za povijest, Hrvatska), Jasmina Dlacic (University of Rijeka, Croatia / Sveucilište u Rijeci, Hrvatska), Danijel Grafenauer (Institute for Ethnic Studies, Slovenia / Inštitut za narodnostna vprašanja, Slovenija) Editor-in-Chief / Odgovorni urednik Sara Brezigar (Institute for Ethnic Studies, Slovenia / Inštitut za narodnostna vprašanja, Slovenija) Technical editing / Tehnicno urejanje Sonja Kurincic Mikuž, Marija Juric Pahor, David Limon (English proofreading / lektoriranje angleških tekstov) Editorial Board / Uredniški odbor Benjamin Barber (The City University of New York, USA / ZDA), Romana Bešter (Institute for Ethnic Studies, Slovenia / Inštitut za narodnostna vprašanja, Slovenija), Sara Brezigar (Institute for Ethnic Studies, Slovenia / Inštitut za narodnostna vprašanja, Slovenija), Milan Bufon (Science and Research Centre, Slovenia / Znanstveno raziskovalno središce, Slovenija), Sean Byrne (University of Manitoba, Canada /Univerza v Manitobi, Kanada), Jadranka Cacic-Kumpes (University of Zadar, Croatia / Univerza v Zadru, Hrvatska), Fernand de Varennes (University of Moncton, Canada / Univerza v Monctonu, Kanada), Rainer Hofmann (University of Frankfurt, Germany / Univerza v Frankfurtu, Nemcija), Boris Jesih (Institute for Ethnic Studies, Slovenia; Consulate General of the Republic of Slovenia in Szentgotthard / Inštitut za narodnostna vprašanja, Slovenija; Generalni konzulat Republike Slovenije v Monoštru), Will Kymlicka (Queen’s University, Canada /Kanada) Avguštin Malle (Slovenian Scientific Institute, Austria / Slovenski znanstveni inštitut, Avstrija), Mojca Medvešek (Institute for Ethnic Studies, Slovenia / Inštitut za narodnostna vprašanja, Slovenija), Joseph Marko (University of Graz, Austria; European Academy Bozen, Italy / Univerza v Gradcu, Avstrija; Evropska akademija v Bocnu, Italija), Francesco Palermo (University of Verona; European Academy Bozen, Italy / Univerza v Veroni; Evropska akademija v Bocnu, Italija), Srdja Pavlovic (University of Alberta, Canada / Univerza v Alberti, Kanada), Janez Pirc (Institute for Ethnic Studies, Slovenia / Inštitut za narodnostna vprašanja, Slovenija), Tom Priestly (University of Alberta, Canada / Univerza Alberta, Kanada), Albert Reiterer (University of Vienna, Austria / Univerza na Dunaju, Avstrija) Barbara Riman, (Institute for Ethnic Studies, Slovenia / Inštitut za narodnostna vprašanja, Slovenija), Petra Roter (University of Ljubljana, Slovenia / Univerza v Ljubljani, Slovenija), Sherrill Stroschein (University College London, U.K. / Univerza v Londonu, V.B.), Patrick Thornberry (Keele University; Oxford University, U. K. / Univerza v Keeleju; Univerza v Oxfordu, V. B.), Vladimir Wakounig (University of Klagenfurt, Austria / Univerza v Celovcu, Avstrija), Colin Williams (Cardiff University, U. K. / Univerza v Cardiffu, V. B), Daniel Wutti (University of Klagenfurt, Austria / Univerza v Celovcu, Avstrija), Jernej Zupancic (University of Ljubljana, Slovenia / Univerza v Ljubljani, Slovenija). Published by / Založil in izdal Inštitut za narodnostna vprašanja / Institute for Ethnic Studies SI, 1000 Ljubljana, Erjavceva 26, tel.: +386 (0)1 20 01 87 0, fax +386 (0)1 25 10 964, http://www.inv.si, e-mail: inv@inv.si Legal representative / Predstavnik: Sonja Novak-Lukanovic Co-financed by the Slovenian Research Agency / Revijo sofinancira Javna agencija za raziskovalno dejavnost RS. Abstracting and indexing services / Vkljucitev v baze podatkov The journal is currently noted in the following / Revija je vkljucena v: CSA Sociological Abstracts, CSA Worldwide Political Science Abstract, International Political Science Abstracts (IPSA), FRANCIS, IBZ, IBSS, SCOPUS. Contacts / Kontakti Editorial correspondence should be addressed to / Pošto za uredništvo revije naslovite na: Institute for Ethnic Studies / Inštitut za narodnostna vprašanja, Erjavceva 26, 1000 Ljubljana, Slovenia, e-mail: editortd@guest.arnes.si Ordering information / Narocila: Sonja Kurincic Mikuž, Institute for Ethnic Studies / Inštitut za narodnostna vprašanja, Erjavceva 26, 1000 Ljubljana, Slovenia, e-mail: sonja.kurincic@guest.arnes.si Disclaimer / Pojasnilo The published articles express authors’ viewpoints. / Objavljeni prispevki izražajo stališca avtorjev. The Journal was published as follows / Revijo smo izdajali: 1960-1986: Razprave in gradivo (Treatises and Documents) ISSN 0034-0251; 1987-1989: Revija za narodnostna vprašanja – Razprave in gradivo ( Journal of Ethnic Studies - Treatises and Documents) ISSN 0353-2720; 1990-2010: Razprave in gradivo: Revija za narodnostna vprašanja (Treatises and Documents: Journal of Ethnic Studies) ISSN 0354-0286. Institute for Ethnic Studies © Inštitut za narodnostna vprašanja (Ljubljana), http://www.inv.si TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 Table of contents / Kazalo Ivan Armanda Nadbiskup Alojzije Stepinac i zbrinjavanje prognanih slovenskih konventualaca u Drugom svjetskom ratu Archbishop Alojzije Stepinac and Providing Refuge to Exiled Slovenian Friars Minor Conventuals in World War II Nadškof Alojzije Stepinac in skrb za pregnane slovenske konventualce v drugi svetovni vojni Filip Škiljan Slovensko stanovništvo u župama Marija Gorica, Dubravica i Brdovec od sredine 19. stoljeca do današnjih dana Slovenian Population in the Parishes Marija Gorica, Dubravica and Brdovec from the mid-19th Century to the Present Day Slovensko prebivalstvo v župnijah Marija Gorica, Dubravica in Brdovec od sredine devetnajstega stoletja do današnjega dne Kristina Riman Slovenski pisci u Hrvatskoj kao graditelji slovensko-hrvatskih odnosa Slovene Writers in Croatia as Connectors within Slovenian-Croatian Relations Slovenski pisci na Hrvaškem kot graditelji slovensko-hrvaških odnosov Katarina Pajnic Ekonomski položaj in demografska struktura Slovencev na Hrvaškem: vceraj, danes, jutri Economic Situation and Demographic Structure of Slovenes within Croatia: Yesterday, Today, Tomorrow Nives Zudic Antonic Teaching in Plurilinguistic Environments with a Minority Language: Analysis of a Pre-service Training Project Poucevanje v vecjezicnih okoljih z manjšinskimi jeziki: analiza projekta izobraževanja uciteljev 5 21 Artic les / clanki 43 65 89 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018, p. 5–20 Ivan Armanda Nadbiskup Alojzije Stepinac i zbrinjavanje prognanih slovenskih konventualaca u Drugom svjetskom ratu U clanku se kriticki piše o nacistickom progonu franjevaca konventualaca iz Slovenije, o njihovu prihvatu u Hrvatskoj i o skrbi što im ju je iskazao zagrebacki nadbiskup AlojzijeStepinac. On ih je razmjestio po župama svoje Nadbiskupije i tako im omogucio da seuzdržavaju od svoga svecenickog rada. Do sada se o tom uglavnom pisalo u kratkimcrtama te u okviru drugih, vecih tema, a ovdje se ta tema prvi put sustavno i kriticki istražuje. U zakljucku se istice da je nadbiskup Stepinac bio najveci dobrotvor prognanihslovenskih konventualaca i da su potrebna daljnja istraživanja o svecenicima, redovnicimai redovnicama koje su nacisti iz Slovenije prognali u hrvatske krajeve. U prilogu se prvi put objavljuje svjedocanstvo fra Miroslava Godine o progonu konventualaca iz Slovenije. Kljucne rijeci: Alojzije Stepinac, slovenski konventualci, Zagrebacka nadbiskupija, Drugisvjetski rat, nacisticki progon. Archbishop Alojzije Stepinac and Providing Refuge to Exiled Slovenian Friars Minor Conventuals in World War II The article provides a critical analysis of the Nazi persecution of the Friars Minor Conventualsfrom Slovenia, their acceptance in Croatia and care shown by Archbishop of Zagreb, AlojzijeStepinac. He deployed them to the parishes of his Archdiocese and thus enabled them to abideby their priestly work. So far, this has mostly been very briefly discussed, usually as part of othermajor topics. This paper explores this topic systematically and critically for the first time. Theconclusion is drawn that Archbishop Stepinac was the great benefactor of the expelled SloveneFriars Minor Conventuals and that further research on the priests, monks and nuns who wereexiled from Slovenia to Croatia by the Nazi regime is much needed. The appendix of this papercontains the never before published testimony of Fr. Miroslav Godina about the persecution ofFriars Minor Conventuals from Slovenia. Keywords: Alojzije Stepinac, Slovene Friars Minor Conventuals, Zagreb Archdiocese, WorldWar II, Nazi persecution. Correspondence address: Leksikografski zavod Miroslav Krleža/The Miroslav Krleža Institute of Lexicography, Frankopanska 26, 10000 Zagreb, Croatia, e-mail: ivan.armanda@gmail.com. ISSN 0354-0286 Print/ISSN 1854-5181 Online © Inštitut za narodnostna vprašanja (Ljubljana), http://www.inv.si 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES I. ARMANDA Archbishop Alojzije Stepinac and Providing Refuge to Exiled Slovenian Friars Minor ... Nadškof Alojzije Stepinac in skrb za pregnane slovenske konventualce v drugi svetovni vojni V prispevku je obravnavana tema o nacisticnem preganjanju franciškanov – konventualceviz Slovenije, o njihovem sprejemu na Hrvaškem in o skrbi zagrebškega nadškofa AlojzijeStepinca. Ta jih je namestil v župnije svoje nadškofije in jim na ta nacin omogocil preživljanjez duhovniškim delom. Do sedaj se je o tej temi malo pisalo in še to v okviru drugih obsežnejšihtem, šele zdaj pa se ta tema prvic sistematicno in kriticno raziskuje. V zakljucku je poudarjeno, da je bil nadškof Alojzije Stepinac najvecji dobrotnik pregnanih slovenskih konventualcev terda so potrebna nadaljnja raziskovanja o duhovnikih, redovnikih in redovnicah, ki so jih nacistipregnali iz Slovenije v hrvaške kraje. V prilogi je prvic objavljeno pricanje Miroslava Godine opregonu konventualcev v Sloveniji. Kljucne besede: Alojzije Stepinac, slovenski konventualci, zagrebška nadškofija, druga svetovna vojna, nacisticni pregon. 1. Uvod U doba Drugoga svjetskog rata zagrebacki nadbiskup Alojzije Stepinac1 pomagao je na sve strane i cinio sve što je bilo u njegovoj moci da se spase ljudskiživoti. Osobitu brigu posvetio je prognanicima i izbjeglicama, bez obzira nanjihovu nacionalnu ili vjersku pripadnost. Tu njegovu brigu osjetili su brojni slovenski svecenici, medu kojima je bilo više konventualaca koje su nacistickevlasti protjerale iz njihove domovine. O tom je potresno svjedocanstvo ostavio fra Miroslav Godina,2 a kriticki su o njihovu progonstvu i boravku u Hrvatskoj u kratkim crtama pisali fra Igor Salmic (2009, 104–107) i Marijan Vogrin(1989, 187–191) te – u svom neobjavljenom magistarskom radu o Stepincevojpomoci prognanim slovenskim svecenicima – Marjeta Potocnik (2008, 136– 139, 146–147, 149–150, 203–204, 239, 261–262, 266–267).3 Ovdje cemo tutemu, uzimajuci u obzir njihovo pisanje, dopuniti podacima iz Arhiva Hrvatskeprovincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Pritom naglasak stavljamo na ono što je nadbiskup Stepinac ucinio za slovenske konventualce, odnosno zanjihovo razmještanje po župama Zagrebacke nadbiskupije. Napomenuti nam jeda smo pokušali što detaljnije utvrditi u kojim su župama i u kojem vremenskom periodu boravili prognani slovenski konventualci, ali to, zbog nedostatkaarhivskih vrela, nismo u svim slucajevima uspjeli. 2. Njemacka okupacija slovenskih krajeva O njemackoj okupaciji slovenskih krajeva i deportaciji Slovenaca iz okupiranih krajeva u doba Drugoga svjetskog rata postoji obilna literatura (Karakaš Obra RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 I. ARMANDA Nadbiskup Alojzije Stepinac i zbrinjavanje prognanih slovenskih konventualaca ... dov 2012, 139–174, Potocnik 2008, 58–83, Blumenwitz 2005, Ferenc 1968, 152–363, Rybár 1978, 44–102 i dr.). Stoga ne držimo potrebnim detaljno o tom pisati, ali je – zbog kontekstualizacije središnje teme ovoga rada – potrebnoukratko se na to osvrnuti i kazati samo osnovne cinjenice o tom problemu. Nacisti su 6. travnja 1941. napali Kraljevinu Jugoslaviju i istoga dana poceli okupirati slovenske krajeve. Poslije dva dana zauzeli su Maribor i Ptuj, a 11. travnjaCelje i Brežice. Time je bila dovršena nacisticka okupacija slovenske Štajerske, Gorenjske i dijela Prekomurja. Ostatak Prekomurja okupirala je Madarska, aostale slovenske krajeve Italija. Tako se Slovenija u travnju 1941. našla rascjepkanaizmedu triju okupatora. Istini za volju, clanovi Kulturbunda su vec prije dolaska nacistickih vojnika preuzeli vlast u nekim štajerskim gradovima, provodeci pritom uhicenja dotadašnjih obnašatelja vlasti i cinovnika u kotarskim uredima. Nakon što je nacisticka vojska pocetkom travnja 1941. okupirala spomenute slovenske krajeve, dana 14. travnja vlast je preuzeo šef nacisticke civilne uprave Siegfried Überreither. Rezidirao je u Mariboru, a glavni je zadatak njegove vlasti bio germanizacija okupiranih prostora. S tim je ciljem vec u srpnju 1941. provedena reorganizacija uprave ukidanjem kotareva i formiranjem prigradskih i gradskih okružja na celus politickim komesarima, koji su u veljaci preimenovani u zemaljske savjetnike. Zbog provedbe svojih ciljeva okupator je oformio policijske snage koje ce bdjetinad interesima okupatora, služeci se pritom raznim nasilnim i represivnim mjerama. Policijske snage odigrat ce veliku ulogu i kod hapšenja i prisilne deportacijeslovenskoga stanovništva iz okupiranih krajeva. Nakon što su nacisti na okupiranom podrucju uspostavili svoju civilnu vlast, poceli su provoditi radikalne mjere odnarodivanja i germanizacije. Snažno su se obrušili osobito na slovenske intelektualce, kulturne i prosvjetne djelatnike tesvecenstvo i redovništvo. Buduci da su masovne deportacije okupatorima nepocudnog stanovništva bile jedna od glavnih mjera u provodenju germanizacije, toj nehumanoj mjeri nisu mogli izmaknuti ni slovenski svecenici i redovnici. Upravo njih, zajedno s vodecim slojem slovenske inteligencije, politicara, prosvjetnih djelatnika i akademicara, imao je zahvatiti prvi val deportacije, prema planu Heinricha Himmlera, celnika nacistickoga Zaštitnog odjela (Schutzstaffel, skraceno SS). On je u travnju 1941. donio odredbe za deportaciju svih onih kojisu predstavljali stvarnu ili predmnijevanu smetnju za uspostavljanje i ucvršcivanje njemacke vlasti na okupiranom slovenskom teritoriju. Utemeljene su posebneustanove za deportaciju i upravljanje zaplijenjenom imovinom deportiranihosoba te oformljeni sabirni logori u kojima ce uhapšeni cekati deportaciju. Buduci da su u travnju pocela pojedinacna i potom masovna hapšenja, prvo suse ispunili zatvori, a potom i pripremljeni sabirni logori, kroz koje je do kraja svibnja 1941. prošlo oko 130 svecenika i redovnika. Nacisti su s okupiranoga podrucja planirali u nekoliko valova iseliti izmedu 200.000 i 260.000 ljudi, ali isprva nisu znali kamo bi deportirali te ljude. Prvo se 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES I. ARMANDA Archbishop Alojzije Stepinac and Providing Refuge to Exiled Slovenian Friars Minor ... planiralo deportirati ih u Srbiju, ali su za to postojale razne prepreke. Potom se razmišljalo o njihovoj deportaciji u Makedoniju, Bugarsku i Italiju, ali se i od togaodustalo, baš kao i od deportacije u slovenske krajeve koje su okupirali Madari iTalijani. Konacno je odluceno da ih se deportira u Nezavisnu Državu Hrvatsku, jer su ustaške vlasti bile voljne primiti slovenske prognanike ako istodobnoprotjeraju jednak broj Srba iz Hrvatske u Srbiju. Nacisticke vlasti prihvatile su torješenje i pocele s pripremama, a potom i s provodenjem deportacije Slovenaca u Hrvatsku. Medu deportiranima bilo je, prema istraživanju Marjete Potocnik, 155 svecenika i redovnika. 3. Nacisticki progon konventualaca iz Ptuja Kako smo vec rekli, Heinrich Himmler donio je u travnju 1941. odredbe premakojima ce se iz okupiranoga dijela Slovenije prisilno iseljavati svi oni koji su predstavljali stvarnu ili predmnijevanu smetnju za uspostavljanje i ucvršcivanjenjemacke vlasti na okupiranom slovenskom teritoriju. Smatrajuci da ce im svecenici u tom smetati, vec 10. travnja 1941., na Veliki cetvrtak, poceli su ihhapsiti i odvoditi u zatvore ili u koncentracijske logore, a potom su ih protjerivaliu Hrvatsku. Skupina od prvih deset slovenskih svecenika u Hrvatsku je prognana 19. travnja 1941. (Potocnik 2008, 97). U meduvremenu je u Ptuj 8. travnja 1941. došla njemacka vojska te zaposjela dio samostana, a 16. travnja konvenatulce je stjerala u tek nekoliko soba. Vec su sutradan nacisti zatražili od gvardijana Miroslava Godine da im zapisnicki preda sav samostanski inventar. Dva je dana gvardijan s nacistimapopisivao inventar i predao im ga 19. travnja. Konventualci su se nadali da ce ih nacisti nakon toga ostaviti na miru, ali u noci s 21. na 22. travnja 1941. nacistisu probudili konventualce i dali im 20 minuta da se pripreme za napuštanjesamostana. Jednako su postupili i s trima casnim sestrama koje su vodile samostansko kucanstvo.4 U samostanu je ostao jedino bolesni fra Alfons Svet,5 a ostale su u otvorenom kamionu prevezli do zgrade kaznenoga suda u Ptuju, gdje su vec bili fra Konstantin Ocepek i fra Gaudencije Golob iz Ptujske gore. Ondje su ih popisali i oduzeli im gotovo sav novac. Ptujski gvardijan MiroslavGodina zabilježio je da su, osim njega i spomenute dvojice konventualaca izPtujske gore, u toj skupini bili konventualci Marijan Gojkošek, Alojz Horvat, Jozafat Jagodic, Petar Mrak, Alojz Mrak, Martin Žaberl i Ludovik Videmšek tesestre Radoslava Kröpfl, Pulherija Zupan i Livina Bratušek. Sve su ih oko trisata ujutro u otvorenom kamionu prevezli preko hrvatske granice i uputili ih dalje u Hrvatsku, uz prijetnju da ce strijeljati sve one koji se pokušaju vratiti uSloveniju. Potom su ispaljivali rafale u zrak kako bi pojacali prijetnju. Pješacilisu dvadesetak kilometara do Varaždina, smjestili se kod kapucina i sutradan nastavili do Zagreba (AHPFK 5, Vogrin 1989, 188). RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 I. ARMANDA Nadbiskup Alojzije Stepinac i zbrinjavanje prognanih slovenskih konventualaca ... 9 4. Hrvatski provincijal Ambroz Vlahov i nadbiskup Alojzije Stepinac prihvacaju slovenske konventualce Prvi slovenski konventualci u Zagreb su pristigli 23. travnja 1941. Hrvatski konventualci bratski su ih primili pod svoj krov, a provincijal Ambroz Vlahov vec je 25. travnja o njihovu dolasku obavijestio zagrebacki Nadbiskupski duhovni stol, kojem je porucio da ce Miroslava Godinu6 i Alojzija Horvata rasporediti unutarsvoje Provincije, dok Konstantina Ocepeka, Marijana Gojkošeka, Andriju Vatovca, Jozafata Jagodica i Gaudencija Goloba prepušta brizi nadbiskupa AlojzijaStepinca. Ujedno je zahvalio Nadbiskupskom duhovnom stolu “na ljubavi izauzetosti za ovu našu unesrecenu bracu” (AHPFK 4). Provincijal je najavio i da bi iz Slovenije u Hrvatsku trebalo doci još pet prognanih konventualaca, štose ubrzo pocelo ostvarivati. Naime vec 30. travnja u Hrvatsku su prognani fraBožidar Glavac i fra Inocent Koncnik. Njih su nacisti, zajedno s još 24 druga svecenika, u 23:00 ukrcali u kamione, prevezli ih preko hrvatske granice te ih 1. svibnja u 1:00 poslije ponoci iskrcali usred polja kod Petrijanca, ostavivši ih da se dalje sami snalaze. Poslije pet dana, 6. svibnja, iz Ptuja je u Križovljandovezeno i ondje iskrcano devet svecenika, medu kojima su bili konventualciŠtefan Savinšek i Danijel Tomšic (Potocnik 2008, 97–98). Sve prognane slovenske konventualce provincijal Ambroz Vlahov s ocinskom je ljubavlju primio, ali ih nije mogao sve smjestiti u samostane, jer u njimanije bilo mjesta ni sredstava za uzdržavanje. Stoga se provincijal Vlahov obratio za pomoc zagrebackomu nadbiskupu Alojziju Stepincu s molbom da prognane konventualske svecenike razmjesti po župama svoje nadbiskupije. Da su seprovincijal i nadbiskup o tom dogovarali, dokazuje više sacuvanih dokumenatai dopisa, medu kojima i dopis što ga je provincijal Vlahov 15. lipnja 1941. uputio zagrebackom Nadbiskupskom duhovnom stolu. Predlažuci neke promjene glederazmještaja prognanih slovenskih konventualaca u Zagrebackoj nadbiskupiji, napocetku pisma ponovno je zahvalio Nadbiskupskom duhovnom stolu za sve što je ucinjeno za njegovu slovensku subracu kazavši: Potpisani Provincijalat je vrlo zahvalan precasnom naslovu (tj. Nadbiskupskom duhovnom stolu u Zagrebu, op. a.), što mu je izašao ususret prigodom dolaska naših slovenskih svecenika redovnika te ih je više njih postavio za privremene kapelane po župama (AHPFK 8). Provincijal Vlahov smatrao je shodnim uputiti posebno pismo prognanojslovenskoj subraci koja su pronašla zaklon u Hrvatskoj. Stoga se 18. svibnja 1941. obratio “predragoj Braci slovenskog dijela Provincije sv. Jeronima FranjevacaKonventualaca”. Za dane njihova izgona iz Slovenije kazao je kako ce ostatizapamceni “kao zlokobni datumi u povijesti” zajednicke im Provincije i nastavio: 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES I. ARMANDA Archbishop Alojzije Stepinac and Providing Refuge to Exiled Slovenian Friars Minor ... Vi, predraga braco, kojima sam naumio upraviti ovo pismo, bili ste žrtve tog teškog udesa, koji je teško zabolio sve nas u Provinciji, a narocito vas, koji ste tu nesrecu licno proživjeli. Baš u casu, kad smo se toliko veselili, da ce naša Provincija Redu iCrkvi ponovno uskrisiti starodrevnu Provinciju sv. Josipa u Štajerskoj, morali ste, lišeni svega, usred tamne noci, pod grubom silom, ostaviti svoju zemlju, svoj narod i svoje drage samostane i preseliti u Nezavisnu Državu Hrvatsku. Providnost je Božja dopustila, da budete iskušani. Putevi su njezini tajni, pa ne znamo za koje je to dobro dopustila. Vi ste, braco, tu sudbinu teška srca, ali junacki podnijeli, u tako zamamnoj prilici ostali ste Crkvi i Redu vjerni. To je za me velika utjeha i ociti znak cvrstog karaktera, pravog zvanja i odlicnog redovnickog duha. Vi ste došli k nama u hrvatski dio Provincije, kao djeca svojoj majci, a mi smo vas primili kao svoju dragu bracu. Došli ste nam doduše u vrijeme, kad smo, uslijed ratnih prilika, i sami oskudijevali, ali smo podijelili s vama vašu bol i sudbinu rado i spremno. Radi velike oskudice i pomanjkanja samostanskih prostorija, prisiljen sam bio, da vas kroz neko vrijeme stavim na raspolaganje preuzvišenom Ordinariju, gospodinu Dru Alojziju Stepincu, koji vas je svom spremnošcu prigrlio, i osmoricu od vas 12, porazmjestio na razne župe u svojoj nadbiskupiji. Razumijem, kako vam je teško bilo najedanput zamijeniti lijepi zajednicki samostanski život sa samotnim životom na župama. ‘Dobro sam se snašao’, piše jedan od vas, ‘samo vrlo osjecam promjenu zajednickog života i onaj dnevni red, koji sam u samostanu imao.’ Vidio sam kako ste se teška srca jedan od drugoga oprostili, i znam, da cete jedva docekati dan, kada cete se opet naci u onoj zajednici, za koju ste se odgojili i Bogu zavjerili. Medjutim, sad drugo ne ostaje, nego da se prilagodite prilikama u koje vas je Providnost dopustila postaviti, lojalni budite zemlji, koja vas je kao majka zemlja primila, pokažite se harni preuzvišenom Ordinariju, koji vas je na pojedine župe smjestio, ali uza sve to ne zaboravite nikada na ono što ste i kakvi morate ostati po svojim sv. zavjetima – to jest redovnici. Redovnici ostanite i po vanjštini, ali nadasve po svojoj nutrinji – u duhu (AHPFK 6). 5. Nadbiskup Stepinac smješta prognane slovenske konventualce po župama Zagrebacke nadbiskupije Nadbiskup Alojzije Stepinac pokazao je mnogo razumijevanja i suosjecanja za prognane slovenske konventualce, te je tražio i pronalazio nacine kako impomoci. Buduci da im hrvatska subraca nisu svima mogla pružiti utocište i pomoc, Stepinac je, kako smo vec spomenuli, vecinu prognanih slovenskih konventualaca razmjestio po župama svoje nadbiskupije. Tako im je zapravo pružiokrov nad glavom i omogucio im da se uzdržavaju od svoga svecenickog rada. Nažalost, na temelju sacuvanih i dostupnih nam arhivskih vrela nismo uspjeli za svakoga detaljno utvrditi gdje je i kada boravio u Zagrebackoj nadbiskupiji, alismo vecinu podataka ipak utvrdili, te ih ovdje iznosimo. Fra Marijan Gojkošek, koji je u Hrvatsku stigao 22. travnja 1941., vec 26. travnja bio je imenovan duhovnim pomocnikom u Brdovcu kod Zaprešica. Otišao je onamo 29. travnja i ostao do 18. kolovoza 1941. Tog je dana umjestonjega u Brdovec došao fra Alojz Horvat, koji je ostao ondje do pocetka kolovoza 1944 (AHPFK 22, Potocnik 2008, 146–147). Gojkošek je od kolovoza 1941. RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 I. ARMANDA Nadbiskup Alojzije Stepinac i zbrinjavanje prognanih slovenskih konventualaca ... boravio u zagrebackom samostanu, odakle je pocetkom kolovoza 1942. poslan zaduhovnoga pomocnika u Podravsku Slatinu. Tu je ostao do povratka u Sloveniju u lipnju 1945. (AHPFK 17, AHPFK 26, Potocnik 2008, 138). Fra AndrejVatovec bio je duhovni pomocnik u Kaptolu kod Požege od 26. travnja do 15. 11 listopada 1941., a potom duhovni pomocnik u Bjelovaru do pocetka prosinca1941. Kasnije je boravio u Petrovaradinu, a u kolovozu 1942. premješten je zavjeroucitelja i kapelana u konventualskoj župi u Selima kod Siska (AHPFK18, Potocnik 2008, 266–267). Fra Jozafat Jagodic prvo je potkraj travnja 1941. bio poslan za kapelana u Pregradu, no vlasti su tražile da se svi slovenski svecenici premjeste iz župa koje su se nalazile u blizini hrvatsko-slovenske granice, pa je zbog toga Nadbiskupski duhovni stol i fra Jozafata, uz suglasnostkonventualskoga provincijala, 4. prosinca 1941. riješio službe u Pregradi i poslaoga za duhovnoga pomocnika u Mariju Bistricu. Ondje je stigao 17. prosinca 1941. i ostao do 19. kolovoza 1942., kada je razriješen službe i stavljen na raspolaganje konventualskom provincijalu. Vec 1. rujna te godine povjereno muje upravljanje novoosnovanom župom u Gornjem Miholjcu, a kasnije je bio u službi u Podravskoj Slatini, gdje je ostao do povratka u Sloveniju u lipnju 1945. (AHPFK 15, AHPFK 23, Potocnik 2008, 149–150). Tri dana nakon što je fra Danijel Tomšic prognan u Hrvatsku, provincijal Ambroz Vlahov zamolio je 9. svibnja 1941. zagrebacki Nadbiskupski duhovnistol da ga smjesti u neku župu kao duhovnoga pomocnika. Nadbiskupskiduhovni stol istoga je dana udovoljio provincijalovoj molbi i imenovao Tomšica duhovnim pomocnikom u župi Sv. Martina pod Okicem. No zbog raznih poteškoca na župnom dvoru Tomšic se poslije deset dana vratio u Zagreb, o cemu je provincijal Ambroz Vlahov 15. lipnja obavijestio Nadbiskupski duhovnistol i predložio Tomšica za kapelana u Podravskoj Slatini. Ondje bi zamijeniobolesnoga fra Konstantina Ocepeka, koji mora na lijecenje. Nadbiskupski duhovni stol i ovoga je puta udovoljio provincijalu i 17. lipnja 1941. imenovaoTomšica duhovnim pomocnikom u Podravskoj Slatini, ali se on ni ondje nijedugo zadržao, jer tamošnji župnik nije želio za duhovnoga pomocnika imati redovnika. Stoga je Nadbiskupski duhovni stol, na molbu provincijala AmbrozaVlahova, 1. srpnja razriješio Tomšica službe u Podravskoj Slatini i premjestioga za duhovnoga pomocnika u Cadavici. Ondje je stigao 3. srpnja i ostao do sredine studenoga 1941., kada je imenovan upraviteljem župe u Selima kodSiska (Potocnik 2008, 261–262). U to su mjesto konventualci došli 1939. ipreuzeli pastoralnu skrb za župu, koja im je službeno predana tek pocetkomlipnja 1940. U rujnu te godine konventualci su u Selima otvorili i novicijat, koji je 13. kolovoza 1941. ipak premješten u Zagreb, a 21. kolovoza te godinegeneral Reda je, uz prethodni pristanak provincijskoga Definitorija i Zagrebackenadbiskupije, dopustio da se zatvori i redovnicka kuca u Selima. To je 1. rujna odobrila i Sveta Stolica, ali do zatvaranja kuce u praksi ipak nije došlo jer je u Sela, kako je spomenuto, došao fra Danijel Tomšic (AHPFK 1, AHPFK 2, AHPFK 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES I. ARMANDA Archbishop Alojzije Stepinac and Providing Refuge to Exiled Slovenian Friars Minor ... 3, AHPFK 9, AHPFK 10, AHPFK 11, Baric 2002, 148, 178, Drnic & Maracic 2008, 73–74). On je vršio službe župnika i gvardijana u tom mjestu do povratka u Sloveniju u lipnju 1945. (AHPFK 18, AHPFK 24, AHPFK 28, Potocnik 2008, 261–262). Kako je vec receno, Tomšicu se u Selima u kolovozu 1942. pridružio fra Andrej Vatovec, kojemu su povjerene službe kapelana i vjeroucitelja (AHPFK 18). Nažalost, u sacuvanim izvorima nismo pronašli podatak do kada je Vatovec ostao u Selima.7 Fra Konstantin Ocepek u Hrvatsku je stigao 22. travnja 1941., a vec 26. travnja imenovan je duhovnim pomocnikom u Podravskoj Slatini. No tamošnji je župnik, vlc. Julije Bürger, vec 2. svibnja vratio Nadbiskupskom duhovnom stolu dekret Ocepekova imenovanja duhovnim pomocnikom i zamolio da mu se pošalje drugoga duhovnog pomocnika jer se Ocepek želi vratiti u svoju domovinu cim to prilike dopuste. Stoga je župnik predložio da se fra Konstantina pošalje nekamo odakle ce se lakše moci vratiti u Sloveniju. Osim toga cini se da je fra Konstantin imao i zdravstvenih problema. Bilo kako bilo, Nadbiskupski duhovni stol povukao je Ocepeka iz Podravske Slatine i poslao ga 10. listopada 1941. za duhovnoga pomocnika u Mariju Bistricu. Ondje je od sijecnja 1942. bio vjeroucitelj u puckoj školi, ali je u kolovozu te godine ponovno premješten u Podravsku Slatinu, gdje se ovoga puta zadržao do lipnja 1945. u svojstvu vjeroucitelja u puckoj i u gradanskoj školi (AHPFK 12, AHPFK 15, AHPFK 27, Potocnik 2008, 202–203, 261). S fra Konstantinom Ocepekom stigao je 22. travnja 1941. u Hrvatsku i fra Gaudencije Golob. On je 26. svibnja imenovan duhovnim pomocnikom u Bednji, no 23. svibnja 1942. provincijal Ambroz Vlahov obavijestio je Nadbiskupski duhovni stol da je fra Gaudencije potreban Provinciji na drugoj službi te zahvalio Nadbiskupskom duhovnom stolu “na ljubavi, koju je iskazao ovom našem patru, koji je morao silom prilika otseliti iz svoje domovine i ostaviti svoj samostan” (AHPFK 14, AHPFK 19). Stoga je fra Gaudencije razriješen službe u Bednji (AHPFK 19, Potocnik 2008, 138–139). U Hrvatsku je 1. svibnja 1941. stigao i fra Božidar Glavac, pa je provincijal Ambroz Vlahov 8. svibnja zamolio Nadbiskupski duhovni stol da ga smjesti na neku župu. Vec sutradan Glavac je imenovan duhovnim pomocnikom u Podravskoj Moslavini, gdje je ostao nešto duže od cetiri mjeseca, jer je provincijal Vlahov 28. rujna 1941. zamolio Nadbiskupski duhovni stol da ga razriješi službe jer ga Provincija hitno treba. Molbi je udovoljeno i fra Božidar je 1. listopada 1941. razriješen službe, ali je vec 13. prosinca te godine imenovan duhovnimpomocnikom u Pregradi. No u sijecnju 1942. otišao je u Rim (AHPFK 7, AHPFK 8, AHPFK 13).8 Spomenuti nam je još fra Štefana Savinšceka, koji je u Hrvatsku prognan 6. svibnja 1941. Poslije deset dana, 16. svibnja, bio je imenovan duhovnim pomocnikom u Novigradu na Dobri. Nažalost, nisam uspio saznati do kada se ondje zadržao (Potocnik 2008, 239). RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 I. ARMANDA Nadbiskup Alojzije Stepinac i zbrinjavanje prognanih slovenskih konventualaca ... 6. Slovenski konventualci u Podravskoj Slatini Razmještanje prognanih slovenskih konventualaca po župama Zagrebacke nadbiskupije i njihov pastoralni rad u tim župama iznjedrili su ideju o osnivanju13 nove redovnicke kuce usmjerene na župski apostolat, i to u Podravskoj Slatini. Vidjeli smo da je ondje 26. travnja 1941. za duhovnoga pomocnika bio poslanfra Konstantin Ocepek, koji je u lipnju povucen sa službe na traženje tamošnjegažupnika Julija Bürgera, ali i zbog zdravstvenih razloga. U Podravskoj Slatinizamijenio ga je fra Danijel Tomšic, koji je duhovnim pomocnikom u toj župiimenovan 17. lipnja, ali je vec 1. srpnja razriješen službe jer tamošnji župnik niježelio za duhovnoga pomocnika imati redovnika. Možda je zbog istoga razlogai fra Alojz Horvat, koji je neko vrijeme bio na službi u Podravskoj Slatini, 17. lipnja premješten u Brdovec (AHPFK 7, AHPFK 12, AHPFK 13, Potocnik 2008, 203–204, 261–262). No konventualcima se uskoro pružila prilika za povratak u Podravsku Slatinu, jer im je ondje potkraj 1941. darovnim ugovorom pripala kuca Huga i DaniceDeutsch. Stoga je provincijal Ambroz Vlahov u srpnju ili pocetkom kolovoza1942. zamolio nadbiskupa Stepinca da dopusti konventualcima osnovati redovnicku kucu u Podravskoj Slatini. Stepinac je 6. kolovoza udovoljio njegovojmolbi i izrazio želju “da po mogucnosti redovnici te kuce preuzmu upravu kojenovo osnovane župe medju prelaznicima i kolonistima” (AHPFK 16). Suglasan s nadbiskupovom željom, provincijal mu je istoga dana uputio molbu daimenuje fra Marijana Gojkošeka duhovnim pomocnikom u Podravskoj Slatini, što je vec sutradan ucinjeno. S Gojkošekom se u Podravsku Slatinu vratio fraKonstantin Ocepek, preuzevši službu vjeroucitelja u puckoj i u gradanskoj školi(AHPFK 15, AHPFK 17, Potocnik 2008, 138, 204). Potkraj tog mjeseca, 27. kolovoza 1942., general Reda franjevaca konventualaca dao je dopuštenje dase u Podravskoj Slatini utemelji samostan, s cime se sredinom rujna složila iKongregacija za redovnike (AHPFK 20, AHPFK 21). Fra Marijan Gojkošek i fra Konstantin Ocepek, kojima se malo kasnije pridružio i fra Jozafat Jagodic, ostalisu u Podravskoj Slatini do lipnja 1945., kada su se vratili u Sloveniju (AHPFK 26, AHPFK 27, AHPFK 23). Nakon što su se slovenski konventualci u lipnju 1945. poceli vracati u svojudomovinu, hrvatski konventualci odlucili su ostati u Podravskoj Slatini, pa jeprovincijal Ambroz Vlahov polovicom 1945. Nadbiskupskom duhovnomstolu u Zagrebu predložio da im se privremeno povjeri upravljanje župama uPodravskoj Slatini i Sladojevcima. Na konzistorijalnoj sjednici, održanoj 8. lipnja pod Stepincevim predsjedanjem, sa zadovoljstvom je primljen na znanjenjegov prijedlog i odmah je upraviteljem župe u Podravskoj Slatini imenovan fraAtanazije Sparožic, a za župu u Sladojevcima odluceno je da ce biti povjerenakonventualcima cim je napusti poljski svecenik Tadej Lubik, koji ondje boravi(AHPFK 25). No do toga ipak nije došlo (AHPFK 29, AHPFK 30). Štoviše, komunisticke su vlasti 1947. protjerale konventualce iz njihove kuce u Podravskoj 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES I. ARMANDA Archbishop Alojzije Stepinac and Providing Refuge to Exiled Slovenian Friars Minor ... Slatini, pa im je Nadbiskupski duhovni stol dopustio da se smjeste u župnoj kuci. Ondje su ostali do pocetka studenoga 1948., kada je Nadbiskupski duhovni stolfra Atanazija Sparožica razriješio župnicke službe i zahvalio konventualcima za 14 njihov pastoralni rad u Podravskoj Slatini (Drnic & Maracic 2008, 76–77). 7. Zakljucak U ovom smo radu kriticki obradili temu skrbi zagrebackoga nadbiskupa Alojzija Stepinca za konventualce koje su nacisticki okupatori u doba Drugoga svjetskogarata prognali iz Slovenije u Hrvatsku. O toj se temi dosad pisalo samo u kratkim crtama i uvijek o okviru drugih, vecih tema. Ovdje smo progonu konventualacaiz Slovenije, njihovu prihvatu u Hrvatskoj i razmještanju po župama Zagrebackenadbiskupije prvi put posvetili kriticki clanak. Rad smo temeljili poglavito na neobjavljenim arhivskim izvorima, a jedan smo izvor smo (svjedocanstvo fraMiroslava Godine o izgonu konventualaca iz Slovenije) donijeli u prilogu. Temusmatramo važnom zbog proširivanja spoznaja o liku i djelu Bl. Alojzija Stepinca, ali takoder i slovenske crkvene i nacionalne povijesti. Ovaj clanak zapravo obraduje povijesno poglavlje koje je zajednicko i jednako važno hrvatskom i slovenskom narodu. Stoga smo nastojali temeljito istražiti tematiku i detaljno je izložiti. To nas je dovelo prvenstveno do zakljucka da je nadbiskup Alojzije Stepinac bio najveci dobrotvor prognanih slovenskih konventualaca (i ostalih svecenika) u doba Drugoga svjetskog rata. Drugi zakljucak, koji se namece sam od sebe, jest potreba detaljnijega istraživanja o ostalim svecenicima, redovnicima i redovnicama koje su nacisti u doba Drugoga svjetskog rata iz Slovenije prognali uhrvatske krajeve. Ta tematika zaslužuje da joj se hrvatski i slovenski povjesnicari zajednicki posvete na posebnom znanstvenom skupu i da potom rezultatesvojih istraživanja prezentiraju u zborniku radova. U nadi da ovaj zakljucak, koji je ujedno i poziv na suradnju, nece ostati bez odjeka, napominjemo da je to povijesno poglavlje zajednicko Hrvatima i Slovencima i da je jednima i drugimaosobito dragocjeno. literatura i izvori AHPFK 1 (Arhiv Hrvatske provincije franjevaca konventualaca), kutija 25, br. 162/1939, Dekret Generalne kurije Reda franjevaca konventualaca, Rim, 22. 10. 1939. AHPFK 2 (Arhiv Hrvatske provincije franjevaca konventualaca), kutija 25, br. 171/1939, Apostolski reskript, Vatikan, 23. 10. 1939. AHPFK 3 (Arhiv Hrvatske provincije franjevaca konventualaca), kutija 25, br. 237/1940, Msgr. Alojzije Stepinac fra Bonaventuri Buricu, Zagreb, 7. 6. 1940. AHPFK 4 (Arhiv Hrvatske provincije franjevaca konventualaca), kutija 25, br. 253/1941, FraAmbroz Vlahov Nadbiskupskom duhovnom stolu u Zagrebu, Zagreb, 25. 4. 1941. AHPFK 5 (Arhiv Hrvatske provincije franjevaca konventualaca), kutija 25, br. 265/1941, FraMiroslav Godina. Kako so bili izgnani redovniki minoriti iz Ptuja (Slovenija) od nemškihoblasti dne 22. aprila 1941, Zagreb, 15. 5. 1941. RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 I. ARMANDA Nadbiskup Alojzije Stepinac i zbrinjavanje prognanih slovenskih konventualaca ... AHPFK 6 (Arhiv Hrvatske provincije franjevaca konventualaca), kutija 25, br. 285/1941, FraAmbroz Vlahov prognanim slovenskim konventualcima, Zagreb, 18. 5. 1941. AHPFK 7 (Arhiv Hrvatske provincije franjevaca konventualaca), kutija 25, br. 285/1941, Naši redovnici Slovenci, koji su bili u travnju 1941. istjerani iz naših samostana u Sloveniji na Štajerskom, Zagreb. AHPFK 8 (Arhiv Hrvatske provincije franjevaca konventualaca), kutija 25, br. 319/1941, FraAmbroz Vlahov Nadbiskupskom duhovnom stolu u Zagrebu, Zagreb, 15. 6. 1941. AHPFK 9 (Arhiv Hrvatske provincije franjevaca konventualaca), kutija 25, br. 463/1941, Dekret fra Bede Hessa, generala Reda franjevaca konventualaca, Rim, 21. 8 1941. AHPFK 10 (Arhiv Hrvatske provincije franjevaca konventualaca), kutija 25, br. 474/1941, Dekret Svete Stolice, Vatikan, 1. 9. 1941. AHPFK 11 (Arhiv Hrvatske provincije franjevaca konventualaca), kutija 25, br. 598/1941, FraDionizije Drnic: Izvještaj o gospodarstvu nakon dvije godine, te o župi Sela, 9. 10. 1941. AHPFK 12 (Arhiv Hrvatske provincije franjevaca konventualaca), kutija 26, br. 36/1942, FraAmbroz Vlahov Nadbiskupskom duhovnom stolu u Zagrebu, Zagreb, 23. 1. 1942. AHPFK 13 (Arhiv Hrvatske provincije franjevaca konventualaca), kutija 26, br. 63/1942, FraBeda Hess fra Ambrozu Vlahovu, Rim, 22. 1. 1942. AHPFK 14 (Arhiv Hrvatske provincije franjevaca konventualaca), kutija 26, br. 232/1942, FraAmbroz Vlahov Nadbiskupskom duhovnom stolu u Zagrebu, Zagreb, 23. 5. 1942. AHPFK 15 (Arhiv Hrvatske provincije franjevaca konventualaca), kutija 26, br. 335/1942, FraAmbroz Vlahov Nadbiskupskom duhovnom stolu u Zagrebu, Zagreb, 6. 8. 1942. AHPFK 16 (Arhiv Hrvatske provincije franjevaca konventualaca), kutija 26, br. 340/1942, Msgr. Alojzije Stepinac fra Ambrozu Vlahovu, Zagreb, 7. 8. 1942. AHPFK 17 (Arhiv Hrvatske provincije franjevaca konventualaca), kutija 26, br. 347/1942, Msgr. Franjo Salis Seewis fra Marijanu Gojkošeku, Zagreb, 7. 8. 1942. AHPFK 18 (Arhiv Hrvatske provincije franjevaca konventualaca), kutija 26, br. 361/1942, FraAmbroz Vlahov samostanu u Petrovaradinu, Zagreb, 10. 8. 1942. AHPFK 19 (Arhiv Hrvatske provincije franjevaca konventualaca), kutija 26, br. 430/1942, Nadbiskupski duhovni stol Ministarstvu pravosuda i bogoštovlja, Odjelu za bogoštovlje, Zagreb, 14. 9. 1942. AHPFK 20 (Arhiv Hrvatske provincije franjevaca konventualaca), kutija 26, br. 440/1942, Dekret generale Reda franjevaca konventualaca fra Bede Hessa o uspostavi redovnicke kuce u Podravskoj Slatini, Rim, 27. 8. 1942. AHPFK 21 (Arhiv Hrvatske provincije franjevaca konventualaca), kutija 26, br. 452/1942, Dekret Svete Stolice o uspostavi redovnicke kuce u Podravskoj Slatini, Vatikan, 17. 9. 1942. AHPFK 22 (Arhiv Hrvatske provincije franjevaca konventualaca), kutija 27, br. 574/1944, FraAmbroz Vlahov fra Alojzu Horvatu, Zagreb, 5. 8. 1944. AHPFK 23 (Arhiv Hrvatske provincije franjevaca konventualaca), kutija 27, br. 150/1945, FraAmbroz Vlahov konventualcima u Podravskoj Slatini, Zagreb, 27. 5. 1945. AHPFK 24 (Arhiv Hrvatske provincije franjevaca konventualaca), kutija 27, br. 160/1945, FraAmbroz Vlahov Nadbiskupskom duhovnom stolu u Zagrebu, Zagreb, 5. 6. 1945. AHPFK 25 (Arhiv Hrvatske provincije franjevaca konventualaca), kutija 27, br. 183/1945, Msgr. Josip Lach fra Ambrozu Vlahovu, Zagreb, 11. 6. 1945. AHPFK 26 (Arhiv Hrvatske provincije franjevaca konventualaca), kutija 27, br. 184/1945, Msgr. Josip Lach fra Marijanu Gojkošeku, Zagreb, 11. 6. 1945. AHPFK 27 (Arhiv Hrvatske provincije franjevaca konventualaca), kutija 27, br. 185/1945, Msgr. Josip Lach fra Konstantinu Ocepeku, Zagreb, 11. 6. 1945. 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES I. ARMANDA Archbishop Alojzije Stepinac and Providing Refuge to Exiled Slovenian Friars Minor ... AHPFK 28 (Arhiv Hrvatske provincije franjevaca konventualaca), kutija 27, br. 212/1945, Msgr. Josip Lach fra Danijelu Tomšicu, Zagreb, 22. 6. 1945. AHPFK 29 (Arhiv Hrvatske provincije franjevaca konventualaca), kutija 27, br. 335/1946, Msgr. Josip Lach fra Cirilu Sparožicu, Zagreb, 19. 10. 1946. AHPFK 30 (Arhiv Hrvatske provincije franjevaca konventualaca), kutija 27, br. 336/1946, FraCiril Sparožic Nadbiskupskom duhovnom stolu, Zagreb, 13. 11. 1946. Baric, A., 2002. Sela kod Siska nekad i danas. Vlastita naklada, Sela. Blumenwitz, D., 2005. Okupacija in revolucija v Sloveniji (1941–1946). Mednarodnopravna študija. Mohorjeva založba, Celovec. Drnic, D. & Maracic, Lj. A., 2008. Otvaranje novih samostana. U Lj. A. Maracic (ur.) Posljednjihstotinu godina (1907.–2007.): Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Sv. 1. Veritas, Zagreb, 54–90. Ferenc, T., 1979. Nacisticka politika denacionalizacije u Sloveniji u godinama od 1941 do 1945. Partizanska knjiga, Ljubljana, Beograd. Karakaš Obradov, M., 2012. Migracije Slovencev na hrvaško obmocje v drugi svetovni vojni(izseljevanje in izgnanstvo). Prispevki za novejšo zgodovino 52 (2), 139–174. Kodric, M. S. & Palac, B. N., 1987. Školske sestre franjevke Krista Kralja. Povijest – poslanje i život. Hrvatske provincije školskih sestara franjevaka, Mostar, Sarajevo, Split. Potocnik, M., 2008. Blaženi Alojzije Stepinac i prognani slovenski svecenici u Zagrebackoj nadbiskupiji (1941.–1945.). Magistarski rad, Katolicki bogoslovni fakultet, Zagreb. Rybár, M., 1978. Nacisticni ukrepi zoper duhovšcino lavantinske škofije 1941–1945. U A. Ožinger (ur.) Zbornik ob 750-letnici mariborske škofije: 1228–1978. Mariborski škofijski ordinariat, Maribor, 33–102. Salmic, I., 2009. Slovenski minoriti i njihov položaj u Provinciji sv. Jeronima (1914.–1972.). ULj. A. Maracic (ur.) Posljednjih stotinu godina (1907.–2007.): Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Sv. 2. Veritas, Zagreb, 96–116. Vogrin, M., 1989. Zgodovinska podoba samostana od leta 1918 do današnjih dni. U J. Mlinaric& M. Vogrin (ur.) Minoritski samostan na Ptuju: 1239–1989. Slovenska minoritska provincija sv. Jožefa, Minoritski samostan na Ptuju, Mohorjeva družba, Celje, 179–231. Vogrin, M., 2009. Slovenski minoriti u poratnoj represiji. U Lj. A. Maracic (ur.) Posljednjih stotinu godina (1907.–2007.): Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Sv. 2. Veritas, Zagreb, 162–169. Bilješke 1 Alojzije Stepinac (Brezaric kraj Krašica, 1898 – Krašic, 1960) bio je zagrebacki nadbiskupkoadjutor s pravom nasljedstva od 1934. i potom nadbiskup ordinarij od 1937. U doba Drugogasvjetskog rata i u komunistickoj Jugoslaviji suprotstavljao se totalitarnim ideologijama, zalagao seza ljudska prava i branio prava Crkve. Komunisticke su ga vlasti 1946. na montiranom sudskomprocesu osudile na 16 godina robije. Tamnovao je u Lepoglavi, a od 1951. bio je u kucnom pritvoruu Krašicu. God. 1952. imenovan je kardinalom. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 1998. 2 Svjedocanstvo fra Miroslava Godine, sacuvano u Arhivu Hrvatske provincije franjevaca konventualaca u Zagrebu (dalje AHPFK), prvi put se objavljuje u prilogu ovoga rada. 3 Magistarski rad Marjete Potocnik, najopsežnije djelo o skrbi nadbiskupa Alojzija Stepinca zaprognane slovenske svecenike, utemeljen je poglavito na arhivskoj gradi, metodološki je dotjeran, posjeduje kriticki aparat i vrsnu analizu materije, pa je stoga prava šteta da nije objavljen. 4 Te redovnice pripadale su Mariborskoj provinciji Družbe školskih sestara franjevki Krista Kralja, a u konventualskom samostanu u Ptuju djelovale su od 1927. (Kodric & Palac 1987, 234). RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 I. ARMANDA Nadbiskup Alojzije Stepinac i zbrinjavanje prognanih slovenskih konventualaca ... 5 Fra Alfonsa Sveta nacisti su prebacili u Ptujsku bolnicu, a potom u staracki dom u Muretincima, gdje je preminuo 27. 9. 1943. (Vogrin 1989, 188). 6 Fra Miroslav Godina nije se dugo zadržao u Zagrebu, nego je poslije dva mjeseca otišao u Ljubljanui na Barju pokušao utemeljiti samostansku zajednicu. Tu mu se u kolovozu 1941. pridružio fra17 Gabrijel Pavlic, potom fra Štefan Savinšek, a potkraj te godine i fra Inocent Koncnik. U Barju je fra M. Godina u travnju 1942. bio imenovan delegatom generala Reda za tu zajednicu (Salmic 2009, 105–106, Vogrin 1989, 189–190). 7 Fra Andrej Vatovec nakon Drugoga svjetskog rata zasigurno je teško doživio represije komunistickih vlasti nad zagrebackim nadbiskupom, a osobito montirani proces, kojim je Stepinac osuden na zatvorsku kaznu. Vatovec se vjerojatno divio Stepincevoj snazi, koja se ocitovala u njegovu uspravnom držanju pred komunistickim sudom. Tijekom sudskog procesa Stepinac je održao znameniti govor, u kojemu je raskrinkao lažnu optužnicu protiv sebe, ali i sam sustav, koji mu je montirao sudski proces. Premda je taj njegov govor bilo doslovno opasno posjedovati, citati i drugima dijeliti, mnogi su cinili upravo to. Medu takvima je bio i fra Andrej Vatovec. No netko je ocito prijavio komunistickim vlastima da on posjeduje taj Stepincev govor, jer je Udba sredinom 1952. u Vidimu obavila pretres njegove sobe. Oduzeto mu je nekoliko propovijedi, ali Stepincev govor sa suda, koji su zapravo tražili, nije pronaden tada, nego naknadno, iste godine, u Podbrežju, kod nekog covjeka koji je prije radio za Nijemce. On je odao Udbi da je govor dobio od fra Andreja, koji je stoga 2. kolovoza 1952. uhapšen i izložen mucnom i dugotrajnom ispitivanju. Prisjecao se da je saslušavan stotinjak puta i da su ga pokušali lažno optužiti za špijunažu. Ipak, najveci njegov krimen u ocima komunistickih vlastio bio je taj što je posjedovao i drugima dijelio govor koji je nadbiskup Stepinac održao na montiranom mu sudskom procesu u Zagrebu 1946. Vlasti su smatrale da time širi neprijateljsku propagandu. Na okružnom je sudu u Mariboru fra Andrej 21. sijecnja 1953. osuden na cetiri godine strogoga zatvora, što je nakon žalbe smanjeno na tri godine (Vogrin 2009, 162–163). 8 Fra Božidar Glavac se nakon rata prvi vratio u ptujski samostan 31. 5. 1945. (Vogrin 1989, 190). Prilog Fra Miroslav Godina. Kako so bili izgnani redovniki minoriti iz Ptuja(Slovenija) od nemških oblasti dne 22.aprila 1941.(AHPFK 5). Precastitemu Provincijalatu Franjevaca Konventualaca v Zagrebu. Dne 25. marca 1941. je pristopila Jugoslavija k Trojnemu paktu sil osišca Rim – Berlin – Tokio. Pristop k temu paktu je bil podpisan s posebno pogodbo na Dunaju od predsednika jug. vlade [Dragiše] Cvetkovica in zunanjega ministra dr. Cincar Markovica. Jugoslovansko ljudstvoje bilo s pristopom naše države k Trojnemu paktu zadovoljno, le vojska in srbska duhovšcina na celu s patrijarhom Gavrilom Dožicem jetemu nasprotovala. Dne 28–29 marca (ponoci) je vojska, posebno generalštabni oficiri jugoslovanskega letalstva z generalom [Dušanom] Simovicem na celu, izvedla državni vdar. Odstavili so Kraljevsko Na mesništvo in vlado ter postavili mladoletnega Kralja Petra II. naprestol. V Ptuju je samostanska družina štela takrat 8 patrov, 7 bratov, 26dijakov (semenišce od I.–VI. incl. razr. gimnazije) in 3 školske sestre, ki so vodile gospodinjstvo. 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES I. ARMANDA Archbishop Alojzije Stepinac and Providing Refuge to Exiled Slovenian Friars Minor ... Ker je naša država pricela takoj s tiho mobilizacijo so bile vseškole zaprte. Vsled tega in zaradi nevarnosti, da izbruhne vojna, seje semenišce raspustilo, oziroma poslalo dijake k svojim starišem. Iz 18 tega samostana so bili poklicani na “orožne vaje” samo trije bratjein to: fr. Gabriel Pavlic, sakristan; fr. Peter Mrak, sobar; fr. EmilOcvirk, krojac. – Od živine je bilo vpoklicanih na “orožne vaje” 6konjev in dva težka vola. Na cvetno nedeljo, dne 6. aprila 1941. zjutraj je nemška vojskaprekoracila našo mejo. V Ptuj je prišla nemška vojska že v torek, dne 8. aprila 1941. opoldne. Od strani Nemcev Ptuj ni bil bombardiran, pac pa je jug. vojska, ki se je že vmaknila cez reko Dravo, streljalas topovi na mesto in pri tem vec hiš poškodovala. Samostan je ostal, hvala Bogu, nepoškodovan. – Nemški vojaki so takoj zasedli en del samostana (semenišce), govorilnico, pevsko dvorano in konjsko štalo ter vsodvorišce. V torek, dne 15. aprila 1941. je prišla v Ptuj nemška politicna oblast in takoj prevzela vse posle. Zraven so prišle tudi SS, SA, SNKKcete in državna policija. V samostanu so se nastanili SS cete (v semenišcu). Drugi dan, t.j. 16. aprila sta prišla dva od državne policije vsamostan, poklicala p. gvardijana in dala nalog, naj se odprejo vsesamostanske sobe in prostorije. Ko sta vse pregledala, sta rekvirirala tri pisalne mize in nato zaukazala, da se morajo takoj iz prazniti vse prostorije in sobe v samostanu in vso robo prenesti na hodnik v prvem nadstropju vzhodnega dela samostana (kjer je zimska obednica). Tisti del samostana je dolocen za samostansko družino, drugopa bo od sedaj služilo v državne namene. Nato je poveljnik rekel, dav samostanu sme bivati samo gvardijan, ki je obenem župnik, trije kapelani in dva brata za našo postrežbo. Naknadno je na prošnjo p. gvardijana dozvolil, da sme v samostanu ostati še bolani in 82 let stari p. Alfonz Svet in p. Štefan Savinšek kot cetrti kapelan, ki obskrbujepodružnico Sv. Doroteje v Dornovi. Ker je p. Karel Jelušic, ravnateljsemenišca že pred prihodom nemške vojske bil poslan v Sv. Vid pri Ptuju, p. Andrej Vatovec pa se je mudil v Zagrebu, ni bilo potrebno nobenemuizmed patrov napustiti samostana. Le bratom, ki jih je bilo trenutnopet (fr. Peter Mrak se je že vrnil iz vojske) jim je p. gvardijan sporocil, da trije lahko gredo domov svojim starišem. Ker so bili vecinomaod dalec niso mogli dobiti še dovoljenja za potovanje, temvec se jereklo naj pocekajo še nekoliko dni, nakar bodo lahko odpotovali. Edinofr. Rafael Zemljic, doma iz Sv. Benedikta v Slov. Goricah, je takoj drugi dan odišel na svoj dom. Takoj smo zaceli z urejevanjem svojih majhnih sob, postavili pri vratih od kora (pevskega) in pri letnem refektoriju leseno steno in delali nacrte kako bomo preuredili nam dodeljeni trakt v prvem nadstropju, da bo lahko vsak imel svojo majhno sobico / sedaj so spali po2–3 v eni sobi. Naslednji dan, t.j. v cetvrtek, dne 17. aprila 1941. je prišel en policaj v rumeni obleki (Gestapo) s poveljem, da mora popisati vso RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 I. ARMANDA Nadbiskup Alojzije Stepinac i zbrinjavanje prognanih slovenskih konventualaca ... hrano in ves inventar živi in mrtvi (posestvo), ki ga ima naš samostan. To sta s p. gvardijanom delala cela dva dni. Ko sva koncalaje vzel kljuce z narocilom, da kar bo samostanska družina potrebovala vsak dan za jesti in piti, bo on vsak dan sproti odmeril. V so-19 boto, dne 19. aprila je isti policaj v spremstvu še enega svojega tovariša prevzel samostansko blagajno z narocilom, da brez njegovegadovoljenja se ne sme nic vec prodati inti izplacati. Denarja v gotovini je bilo Din. 14.500. Na ta nacin je samostan dobil svojega politicnega komisarja, ki bo upravljal s samostanskim premoženjem. Bili smo prepricani, da nas bodo sedaj pustili pri miru. Zadovoljni smo bili, da nic hujšega ni bilo. Toda zmotili smo se. Ponoci (ravno opolnoci) od pondeljka na torek21–22. apr. 1941. je mocno pozvonil zvonec na klavzuri pri sakristiji. P. gvardijan slutec kaj more biti, je hitro skocil odpreti vrata. Predseboj je zagledal okoli 15 policajev v crnih oblekah (SS), dva pa stabila v sivi uniformi. Na vprašanje: Kdo ste, sem odgovoril: gvardijan in župnik. Kje so pa drugi? Spijo, sem rekel. Hitro jih zbudite, ker greste vsi z nami. Takoj sem prebudil vse patre in brate in rekel naj se hitro pripravijo na odhod, kajti casa so nam dali samo20 minut. Nato so vprašali kje so castne šolske sestre? Ko sem jim pokazal, so rekli naj se tudi one hitro odpravijo, ker gredo z nami. V odprtem tovornem avtomobilu so nas odpeljali na kazensko sodišce v Ptuju. Tam so nas popisali, vzeli ves denar (vsakemu so pustili samo 300–500 din.) in nato izrekli obsodbo, da nas bodo vrglicez mejo (kam niso povedali) odkoder ne sme nihce vec nazaj, ker bo takoj streljan. Od cele samostanske družine je ostal v samostanu edinobolni in stari p. Alfonz Svet, katerega – so rekli – bodo odpeljaliv bolnico. – Na sodišcu sta bila že dva naša patra iz Ptujske gore: p. Konštantin Ocepek, župnik in p. Gavdencij Golob, kapelan. Od našeredovniške obitelji pa so bili: p. Mirko Godina, gvardijan; p. MarijanGojkošek, kapelan; p. Horvat Alojzij, kapelan; p. Jagodic Jozafat, kapelan; Fr. Peter Mrak, brat sobar; Fr. Alojz Mrak, sakristan; Fr. Martin Žaberl, krojac; Fr. Ludvik Videmšek, refektorist; S. M. Radoslava Kröpfl, prednica in kuharica; S. M. Pulherija Zupan, šiviljain perica; S. M. Bratušek Livina, vrtnarica. Za nami so pripeljali tudi ptujske kapucine (brate in patre, vsehskupaj 9) in še oba duhovnika iz župnije Majšperk. Vsi smo vstopili spetv isti odprti tovorni avto in mocno zastražene so nas odpeljali pro- ti Zavrcu do hrvaške meje, kjer so nas pustili z narocilom, da zginemoin gremo kamor hocemo, samo nazaj nikoli vec. Bilo je ravno okoli 3 ure zjutraj, ko smo vsak s svojim kovcegom inodejo v roki, nemo, žalostno hiteli po cesti, ki pelje v Varaždin. Biloje hoda za 20 klm. Pri ocetih kapucinih smo bili na obedu. Drugi dansmo se odpeljali v Zagreb, kjer so nas bratje lepo sprejeli in spravili pod streho. Pet patrov, t.j. p. Konštantin, p. Marijan, p. Andrej, p. Gavdencij in p. Jozafat so bili takoj nastavljeni kot kapelani vzagrebški nadškofiji, dokler se drugace ne bo kaj ukrenilo. – Da se 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES I. ARMANDA Archbishop Alojzije Stepinac and Providing Refuge to Exiled Slovenian Friars Minor ... spravi pod streho tudi castne sestre, se je sklenilo, da se v našemsamostanu v Zagrebu adaptira prostor pred klavzuro za njih in jim poveri naše gospodinjstvo. Vsaki dan smo cakali na prihod ostalih naših patrov, t.j. iz Sv. Vidapri Ptuju: p. Daniela Tomšica, župnika; p. Inocenca Koncnika,kapelana in p. Karla Jelušica; iz Sv. Trojice v Halozah: p. Božidarja, kapelana; iz Dornove: p. Štefana Savinšeka, kapelana. Bojimo se, da je njih usoda morda še hujša od naše. Prašali so nas za nje in jih imeli tudi popisane. Jezus in Marija s sv. Franciškom naj jih varujejo in spremljajo kjerkoli so. Naša slovenska minoritska provincija, ki je bila letos nanovooživljena, je doživela hud udarec. Komaj rojena, je morala umreti. Njene štiri postojanke: Ptuj, Ptujska gora, Sv. Vid pri Ptuju in Sv. Trojica v Halozah so ena lepša od druge. Narod je bil dober in poboženter rad je imel svoje redovnike in dušne pastirje. Kaj bo sedaj z našim dobrim ljudstvom? Morda se bodo tudi nad slovenskim ljudstvomuresnicile besede sv. pisma: Udaril bom pastirja in razkropile sebodo crede? Trpljenje in bolecina je velika. Slovenski narod preživljasvoj Veliki petek. Ali bo ucakal tudi svoje Velikonocno vstajenje? Jezus, bodi naša tolažba in pomoc v teh težkih dneh! Exilii (Zagreb), dne 1. maja 1941. Fr. Mirko Godina minoritski gvardijan v Ptuju. Dne 2. maja 1941. so prišli, oziroma izpušceni iz jece in vrženi cežmejo, 28 duhovnikov med njimi: p. Karol Jelušic, ravnatelj našegasemenišca v Ptuju, p. Božidar Glavac, kapelan pri Sv. Trojici v Halozah in p. Inocenc Koncnik, kapelan v. Sv. Vidu pri Ptuju. Dne 6. maja 1941. je bilo spet veliko duhovnikov pripeljano cezmejo v Nezavisno Hrvatsko Državo in med njimi so bili še zadnji našitrpini in to: p. Daniel Tomšic, župnik iz Sv. Vida pri Ptuju, p. Štefan Savinšek, kapelan v Dornovi pri Ptuju. Tako smo, hvala Bogu, vsi prišli v Zagreb in ad interim bili na stavljeni kot kapelani po župnijah v zagrebški nadškofiji in Djakovacki škofiji. Exilii, Zagreb, dne 12. maja 1941. Fr. Mirko Godina minoritski gvardijan v Ptuju. Dodatek TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018, p. 21–41 Filip Škiljan Slovensko stanovništvo u župama Marija Gorica, Dubravica i Brdovec od sredine 19. stoljeca do današnjih dana Podrucje donjosutlanskog pojasa naselja uz granicu Slovenije i Hrvatske oduvijek je bilo podložno migratornim kretanjima. Autor u tekstu kroz analizu arhivskog gradiva, odnosno maticnih knjiga umrlih i vjencanih u periodu izmedu sredine 19. i sredine 20. stoljecapokušava ustanoviti broj osoba koje su preminule u župama Marija Gorica, Dubravicai Brdovec, a bile su podrijetlom iz Slovenije, odnosno broj osoba koje su se oženile/ udale u Hrvatskoj, a bile su podrijetlom iz Slovenije. U drugom dijelu teksta na temeljupolustrukturiranih dubinskih intervjua s pripadnicima slovenske nacionalne manjine ipripadnicima vecinskoga hrvatskog naroda u navedene tri župe autor pokušava ustanovitikoliko su veze izmedu Hrvata i Slovenaca u donjosutlanskom pojasu još uvijek jake i kolikosu se one promijenile nakon uspostava dviju neovisnih država. Kljucne rijeci: Marija Gorica, Dubravica, Brdovec, Slovenci, maticne knjige, migracije. Slovenian Population in the Parishes Marija Gorica, Dubravica and Brdovec from the mid-19th Century to the Present Day The area of the Sutla belt along the Slovenian-Croatian border has always been subject to migration movements. Through the analysis of archival records and parish registers in the periodbetween the mid nineteenth and mid twentieth century, the author has attempted to determine, on the one hand, the number of persons originally from Slovenia that died in the parishesMarija Gorica, Dubravica and Brdovec, and, on the other hand, the number of persons whowere married in Croatia, but were originally from Slovenia. In the second part of the text, whichis based on interviews with the members of the Slovene national minorities and Croatians from the three parishes (Marija Gorica, Dubravica and Brdovec), the author sought to determinethe degree of rapport between the Croats and Slovenes in the Sutla belt and how this may havechanged after the establishment of two independent states. Keywords: Marija Gorica, Dubravica, Brdovec, Slovenians, parish registers, migrations. Correspondence address: Filip Škiljan, Institut za migracije i narodnosti / Institute for migration and ethnic studies, Trg Stjepana Radica 3, 10000 Zagreb, Croatia, e-mail: filipskiljan@yahoo.co.uk. ISSN 0354-0286 Print/ISSN 1854-5181 Online © Inštitut za narodnostna vprašanja (Ljubljana), http://www.inv.si 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES F. ŠkIljAN Slovenian Population in the Parishes Marija Gorica, Dubravica and Brdovec from the mid-19th ... Slovensko prebivalstvo v župnijah Marija Gorica, Dubravica in Brdovec od sredine devetnajstega stoletja do današnjega dne Na obmocju spodnjesotlanskih krajev ob slovensko-hrvaški meji so bila vedno prisotnamigrantska gibanja. V prispevku avtor skozi analizo arhivskega gradiva oziroma maticnihknjig umrlih in porocenih oseb v obdobju od sredine devetnajstega do sredine dvajsetega stoletjaposkuša ugotoviti število oseb, ki so umrle v župnijah Marija Gorica, Dubravica in Brdovec, oziroma število oseb, ki so se iz Slovenije porocile na Hrvaško. V drugem delu prispevka, kitemelji na polstrukturiranih globinskih intervjujih s pripadniki slovenske narodne manjšine inpripadniki vecinskega hrvaškega naroda v omenjenih treh župnijah, avtor poskuša ugotoviti, ali so vezi med Hrvati in Slovenci v spodnjesotlanskem obmocju še vedno mocne in kako so sespremenile po vzpostavitvi dveh neodvisnih držav. Kljucne besede: Marija Gorica, Dubravica, Brdovec, Slovenci, maticne knjige, migracije. 1. Uvod i metodologija istraživanja Donjosutlansko podrucje danas obuhvaca teritorij opcina Brdovec, MarijaGorica i Dubavica, odnosno podrucje župa Brdovec, Marija Gorica i Dubravica. Podrucje ovih opcina, koje su nastale 1993. godine, u najvecoj se mjeri poklapas teritorijem župa. Najveca je župa od triju navedenih župa u Brdovcu, koja jedo 1946. godine obuhvacala i naselje Zaprešic, odnosno podrucje uz Savu doslovenske granice. Župa je u periodu koji smo istraživali za potrebe ovoga radaobuhvacala naselja Brdovec, Drenje, Harmicu, Javorje, Kljuc, Laduc, Prigorje, Prudnice, Savski Marof, Šenkovec, Šibice, Zdence i Zaprešic. Župa u MarijiGorici obuhvacala je naselja Sveti Križ, Kraj Donji, Trstenik, Mariju Goricu, dio Šenkovca, Vukovo Selo, Celine, Bijelu Goricu, Hrastinu, Oplaznik, Žlebeci Špirkovec. Župa u Dubravici, najsjevernija od istraživanih župa, obuhvacala jenaselja Bobovec, Pologi, Lugarski Breg, Vucilicevo, Kraj Gornji, Rozga, Strmec, Lukavec, Dubravica, Merenje i Prosinec. U istraživanju su korištene maticne knjige umrlih i vjencanih izmedu 1857. i 1946. za župe Marija Gorica (Maticna knjiga umrlih za razdoblje od 1878. do1946.) i Dubravica te maticne knjige umrlih župe Brdovec iz perioda izmedu1857. i 1918., ciji se mikrofilmovi cuvaju u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Iz navedenih maticnih knjiga vjencanih preuzeti su podaci o nacionalnomješovitim brakovima, godinama sklapanja brakova i mjestima rodenja u Sloveniji, odnosno mjestima stanovanja u Hrvatskoj. Iz maticnih knjiga umrlihpreuzeti su podaci o mjestima rodenja, odnosno smrti pojedinca, a kao dodatnoistraživanje iz maticnih knjiga umrlih župe Brdovec preuzeti su podaci o za RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 F. ŠkIljAN Slovensko stanovništvo u župama Marija Gorica, Dubravica i Brdovec od sredine 19. stoljeca ... nimanjima, odnosno statusu umrlih osoba podrijetlom iz Slovenije, što nam daje uvid u razloge migracijskih kretanja iz jednog podrucja u drugo. Za župu Brdovec provedeno je to dodatno istraživanje koje se tice zanimanja osoba koje su doselile iz Slovenije jer je raznolikost zanimanja na podrucju te župe, koja je bila znatno veca od preostalih dviju župa, bila mnogo veca. U državnopravnom smislu u vrijeme Habsburške Monarhije granica na Sutli nije postojala (kranjsko/štajersko-hrvatsku granicu možemo u to vrijeme promatrati kao granicu izmedu austrijske i ugarske polovice Monarhije) i ako govorimo o granici, onda u to vrijeme možemo govoriti o granici u etnickom i jezicnom smislu. U prvoj jugoslavenskoj državnoj zajednici možemo govoriti o upravnim granicama oblasti i banovina. Tada Sutla predstavlja granicu izmedu Dravske i Savske banovine. U vrijeme NDH Sutla je cinila granicu izmedu Njemackog Reicha i NDH, a nakon 1945. federalne sastavnice Jugoslavije (Hrvatska i Slovenija u našem slucaju) bile su nominalno suverene, savezni zakoni bili su iznad republickih, a granice republika bile su administrativne. Granica je na Sutli kao granica izmedu dviju neovisnih država postavljena tek 1991. godine. Medusobna povezanost stanovništva s jedne i s druge strane Sutle oduvijek jebila vrlo intenzivna ( Josipovic & Škiljan 2014, 29–47). Istražujuci maticne knjige umrlih i vjencanih na podrucju župa Zagorska Sela, Poljana Sutlanska, Prišlin, Taborsko, Klanjec, Tuhelj i Kraljevec na Sutli uvjerili smo se da je ta povezanost tijekom druge polovice 19. i prve polovice 20. stoljeca i u tom podrucju bila iznimno snažna. Rijeka Sutla u to vrijeme nije predstavljala granicu (ni fizicku, ni u mentalitetu), a stanovnici s obiju strana rijeke Sutle medusobno su se oslanjali jedni na druge. Ni u donjosutlanskom pojasu naselja nije bilo nikakvih razlika u migracijskim kretanjima u odnosu na gornjosutlanski pojas, a mještani naselja uz Sutlu oduvijek su živjeli zajedno pomažuci jedni drugima. Osim toga Sotelsko i Kozjansko, podrucja uz Sutlu, nisu imala svoja regionalna središta, koja bi ih privlacila kao migracijski centri, pa su se stoga vrlo cesto oslanjali na Hrvatsku (Zupancic 2003, 88). Uz istraživanja maticnih knjiga na podrucju navedenih župa provedeni su i polustrukturirani dubinski intervjui s pripadnicima slovenske nacionalne manjine, odnosno s pripadnicima vecinskog naroda, na temelju kojih se moglo donijeti zakljucke o intenzitetu medunacionalnih povezivanja u vrijeme socijalisticke Jugoslavije, odnosno o smanjenju intenziteta tih odnosa od vremena uspostave dviju samostalnih država, Hrvatske i Slovenije. Slicna istraživanja provedena su i u Gorskom kotaru uz granicu Hrvatske i Slovenije (Riman 2013, 63–88, Riman2014, 95–124) te u Krapinsko-zagorskoj županiji (Škiljan 2016). 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES F. ŠkIljAN Slovenian Population in the Parishes Marija Gorica, Dubravica and Brdovec from the mid-19th ... 24 2. Maticne knjige umrlih i vjencanih kao izvor za istraživanje Slovenaca u donjosutlanskom pojasu 2.1 Župa Marija Gorica Franjevci iz provincije Bosne Srebrene1 na podrucje su Marije Gorice pristiglipocetkom 16. stoljeca. Ondje su, prema pisanju Franje Gonzaga, sagradili samostan 1517. godine, dok Franjo Glavinic smatra da su pristigli nešto kasnije, 1527. godine. Zajedno s franjevcima na podrucje donjeg dijela sutlanske dolinepristiglo je i stanovništvo koje je bježalo pred Osmanlijama. Sutlanski ikavci, kako ih nazivaju jezikoslovci zbog specificnoga donjosutlanskoga ikavskoggovora, danas žive u 23 sela u okolici Brdovca i Marije Gorice. Na temeljunjihovih prezimena možemo zakljuciti odakle su po podrijetlu, pa tako je vidljivo da su pojedine obitelji pred osmanskom opasnošcu pobjegle iz Hrastovice(Hrastovcan), Udbine (Udvinac), Cetingrada (Cetinec), Tršca na Korani(Tržacki), Zrinja (Zrinski), Vukmanica (Vukmanic), Buzete (Buzecki), Brubna (Brumecki), Perne (Pernanin), Utinje (Hutinec) i Slunja (Slunjski). Od 1300porodicnih prezimena 1/5 potjece iz teritorija odakle su doselili sutlanski ikavci. Cinjenica je da su u selima na desnoj strani Sutle u Štajerskoj u tom periodu naseljeni i brojni strani kmetovi, odnosno osobe koje su izbjegle s podrucjadanašnjeg Korduna, Banije, sjeverne Dalmacije, Bosne i iz Like na podrucjeŠtajerske. Utemeljitelj samostana u Mariji Gorici bio je Stjepan Zylaghy deDeeshazy, o cemu govori isprava iz 1527. godine. Franjevci su od tada vodili župuSvetog Križa, kojoj je pripadao samostan u Mariji Gorici do 1640. godine, kada je zagrebacki biskup B. Vinkovic ujedinio tu župu sa susjednom župom SvetogVida u Brdovcu (Krivošic 1996, 55–72). Župa Marija Gorica osnovana je 1789. godine na temelju odredbe Josipa II, koji je tražio da se na podrucju Habsburške Monarhije osnuje mnogo novih župa zato da nijedno selo ne bude udaljenije odsvojeg župnog središta više od jednog sata. Tako je Maksimilijan Vrhovec proveoosnivanje župe u Mariji Gorici, cija su podrucna sela bila Hrastina, Sveti Križ, Vukovo Selo, Kraj Donji, Kraj Gornji, Bijela Gorica, Oplaznik, Celine, Žlebeci Trstenik. Radi osnivanja nove župe u Mariji Gorici dokinut je franjevackisamostan. Župu je u Mariji Gorici nakon njezina osnivanja preuzeo franjevac Macedonije Gabric, nekadašnji gvardijan samostana u Mariji Gorici. Samostanje nakon 1829. stradao u požaru, pa je srušen, a nova župna kuca sagradena je 1837. godine (Cvekan 1994, 9–23). Iz maticnih knjiga umrlih vidljivo je da su postojali intenzivni kontaktiHrvata i Slovenaca s jedne i druge strane Sutle. Prema maticnim knjigama umrlih u periodu izmedu 1878. i 1946. najviše slovenskih doseljenika umrlo jena podrucju sela Kraj Donji (njih 11) i Bijela Gorica (njih 8) te Sveti Križ (njih8). Na podrucju Vukovog Sela i Šenkovca (koji je ocito jednim dijelom pripadao župi Marija Gorica, a drugim dijelom župi Brdovec) bilo je po sedam slucajeva RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 F. ŠkIljAN Slovensko stanovništvo u župama Marija Gorica, Dubravica i Brdovec od sredine 19. stoljeca ... osoba koje su preminule, a bile su podrijetlom iz Slovenije. Najmanji broj osobapodrijetlom iz Slovenije živio je u Celinama i Žlebecu te Kraju Gornjem (koji jejednim svojim dijelom pripadao župi Dubravica). Podrijetlo doseljenika bilo jeuglavnom s podrucja uz Sutlu u Štajerskoj, pa je tako najviše njih bilo s podrucja 25 Kapela (7), Rakovca (njih 6), Obreža (ocito i Velikog i Malog) (njih 5) i VrhaKapelskih (4). Manji broj doseljenika bio je podrijetlom iz nekog od udaljenijihdijelova Slovenije – kao naprimjer iz Bohinjske Bele, Celja, Svetog Tomaža pri Ptuju, Višnje Gore ili iz Radgone, ali tu se radilo o pojedinacnim slucajevima. Ostali doseljenici su bili redovito podrijetlom s podrucja župa uz samu granicuili udaljenih nekoliko kilometara od granice (npr. Podsreda, Brežice) (Tablica 1.). Tablica 1: Osobe slovenskog podrijetla prema maticnim knjigama umrlih župe Marija Gorica Mjesto smrtiu župi Marija Gorica Naselje rodenja u Sloveniji Sveti Križ Župa Dobova 1 (1878), 1 (1903), Kapele 1 (1918), Rigonce 1 (1890), 1 (1905), Mostec 1 (1891), Sela 1 (1896), Radgona 1 (1920) = 8 Kraj Donji Brežice 1 (1878), Rakovec 1 (1889), 1 (1895), 1 (1926), Vrhi (Kapele) 1 (1906), 1 (1934), 1 (1939), Sostra u Kranjskoj 1 (1915), Jereslavec 1 (1919), 1 (1923) Prusna Vas 1 (1933) = 11 Trstenik Podsreda 1 (1879), 1 (1898), Kapele 1 (1912), Stara Vas (Videm) 1 (1887), Rakovec 1 (1891) = 5 Marija Gorica Kapele 1 (1880), 1 (1918), Celje 1 (1885), Lesce u Kranjskoj 1 (1892) = 4 Šenkovec Kapele 1 (1883), Loce 1 (1883), 1 (1885), Gaberje 1 (1889), Felsdorf 1 (1901), Catež 1 (1929), Sveti Tomaž pri Ptuju 1 (1935) = 7 Vukovo Selo Župa Dobova 1 (1932), Loce 1 (1917), Pišece 1 (1884), Gaberje 1 (1904), 1 (1944), Obrež 1 (1904), Mihalovec 1 (1945) = 7 Celine Veliki Kamen 1 (1892), Vitna Vas (Bizelj) 1 (1903) = 2 Bijela Gorica Kapele 1 (1911), Pišece 1 (1893), Rakovec 1 (1914), 1 (1931), Obrež 1 (1906), Bohinjska Bela 1 (1905), Slogansko 1 (1919), 1 (1925) = 8 Hrastina Višnja Gora 1 (1902), Senožece 1 (1906) = 2 Oplaznik Kapele 1 (1906), Vrhi (Kapele) 1 (1926), Sromlje 1 (1911) = 3 Žlebec Obrež 1 (1910) = 1 Kraj Gornji Obrež 1 (1913) = 1 Špirkovec Obrež 1 (1916) = 1 Izvor: Priredeno po HDA, MKU 5; HDA, MKU 6. Iz maticnih knjiga vjencanih (HDA, MKV 13, HDA, MKV 14), koje obuhvacajuduži period od maticnih knjiga umrlih (HDA, MKU 5, HDA, MKV 6), moguceje utvrditi da su se u 72 slucaja Slovenci ili Slovenke (uglavnom Štajerci iliŠtajerke, a u manjoj mjeri Kranjci ili Kranjice) vjencali na podrucju župe u MarijiGorici i u najvecem broju slucajeva kasnije nastanili u istoj župi. Najveci broj 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES F. ŠkIljAN Slovenian Population in the Parishes Marija Gorica, Dubravica and Brdovec from the mid-19th ... takvih brakova, njih cak 20, zabilježeno je u naselju Kraj Donji. U naselju SvetiKriž zabilježeno je 13 takvih brakova, dok je u Bijeloj Gorici, Vukovom Selu iMariji Gorici u navedenom razdoblju zabilježeno po sedam takvih brakova. 26 Najmanji broj takvih brakova zabilježen je u selu Žlebec (1), što je logicno, jer se radi o malom selu, udaljenijem od rijeke Sutle. Prema provenijencijimladoženja moguce je ustanoviti da je najvecih broj doseljenika iz Štajerske bioiz Velikog Obreža (njih 11), potom iz Loca (5), Kapela (5) i iz Rakovca (5), štopokazuje da su doseljenici u najvecem broju slucajeva bili iz najbližih slovenskihnaselja, iz sela na drugoj obali Sutle. Ipak, odredeni broj doseljenika dolazioje i iz nešto udaljenijih krajeva današnje Slovenije (Tolmin i Velika Nedjeljapri Ptuju). Zanimljivi su i kontakti koje su održavali Hrvati iz Marije Gorice sobližnjom Dolenjskom, dakle sa selima koja su se nalazila s druge strane rijekeSave, pa je tako vidljivo da su u navedenom vremenu cak tri braka sklopljenaizmedu stanovnika sela Kraj Donji (2) i Trstenik (1) te stanovnika sela Cirnik naobroncima Gorjanaca. Brakovi su, u navedenom razdoblju (od 1858. do 1947.), sklapani i sa stanovništvom Bele krajine, odnosno iz Metlike, što potvrduju dvabraka na podrucju župe Marija Gorica (Tablica 2.). Tablica 2: Osobe slovenskog podrijetla prema maticnim knjigama vjencanih župe Marija Gorica Mjesto življenja Mjesto rodenja Kraj Gornji Styria 1 (1859), Veliki Obrež 1 (1897), 1 (1902), Zdole kraj Reichenburga (Brestanica) 1 (1939) = 4 Sveti Križ Riegelsdorf 1 (1861), Rakovec 1 (1895), 1 (1910), Loce 1 (1883), 1 (1908), Kapele 1(1911), Zabriek u Štajeru 1 (1878), Šedum u Štajeru 1 (1883), Metlika 1 (1898), Male Grahaše (?) 1 (1889), Cirnik 1 (1895), 1 (1903), Rigonce 1 (1913) = 13 Bijela Gorica Styria 1 (1862), Veliki Obrež 1 (1862), Kapele 1 (1864), 1 (1879), Vrhi pri Kapelah 1 (1931), Pavlova Vas 1 (1906), Bucka 1 (1921) = 7 Oplaznik Rakovec 1 (1862), St. Laurentii in Styria 1 (1869) = 2 Vukovo Selo Rakovec 1 (1903), Loce 1 (1863), 1 (1896), 1 (1919), Mali Obrež 1 (1893), Mihalovec 1 (1909), Decno Selo 1 (1947) = 7 Kraj Donji Veliki Obrež 1 (1893), 1 (1910), 1 (1914), 1 (1926), 1 (1935), Kapele 1 (1888), Gaberje 1 (1869), Jereslavec 1 (1869), Slape in Carniola 1 (1870), Pišece 1 (1871), St. Leonardi (ex Carniola) 1 (1877), Mali Obrež 1 (1894), 1 (1895), Sodrace u Kranjskoj 1 (1885), Slogansko 1 (1888), Dramlje 1 (1888), Prušnja Vas 1 (1890), Vrhi pri Kapelah 1 (1891), Rigonce 1 (1896), Mali Podbrig (Leskovec pri Krškom) 1 (1946) = 20 Marija Gorica Rakovec 1 (1913), Veliki Obrež 1 (1901), Jereslavec 1 (1874), Slogonsko 1 (1897), Velika Nedjelja kod Ptuja 1 (1920), Župelevec 1 (1922), Dobova 1 (1943) = 7 Trstenik Kapele 1 (1879), Cirnik 1 (1945), Rigonce 1 (1919), Gomila (Boštanj) 1 (1921) = 4 Celine Metlika 1 (1887), Veliki Kamen 1 (1888), Sromlje 1 (1888), Volarje (Tolmin) 1 (1923) = 4 Žlebec Veliki Obrež 1 (1902) = 1 Hrastina Veliki Obrež 1 (1905), Leskovec pri Krškom 1 (1916), Brezje (Pišece) 1 (1946) = 3 Izvor: Priredeno po HDA, MKV 13; HDA, MKV 14. RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 F. ŠkIljAN Slovensko stanovništvo u župama Marija Gorica, Dubravica i Brdovec od sredine 19. stoljeca ... 2.2 Župa Dubravica (stari naziv Rozgo/Rozga) Župa sv. Ane u Rozgi (Dubravici) spominje se vec u 13. stoljecu. Župa se protezala sve do današnjih Novih Dvora te je obuhvacala današnju župu Kraljevec 27 na Sutli i dio župe Marija Gorica. Stara se crkva nalazila na brijegu koji se zove Vinsko brdo. Nekadašnja je gradevina stradala u požaru, a kip se Svete Ane potom, prema legendi, pojavio ispod rozgve podno Vinskog brda, pa je tako ondje podignuta nova gradevina. Radovi na novoj crkvi završeni su 1842. godine, za vrijeme župnika Jurja Rocica. Pokrovitelji gradnje su bili grofovi Erdödy izNovih dvora kod Klanjca (Šmaguc, Šmaguc & Štoos 2006). Crkva je izgradena u klasicistickom stilu. Podrucje župe Dubravica bilo je, kao i teritorij župa Marija Gorica i Brdovec, usko vezan za podrucje obližnje Štajerske. Iz maticnih knjiga umrlih iz Dubravice vidljivo je da je u periodu izmedu 1858. i 1946. na podrucju župe bilo 80 slucajeva smrti osoba koje su rodene u Sloveniji. Najveci broj tih osoba bio je podrijetlom iz obližnje župe Kapele, ususjednoj Štajerskoj. Za njih 16 naznaceno je da su rodeni ili u župi (ex parocchia Capella) ili u mjestu Kapele, a za njih jedanaest utvrdeno je da su rodeni u se- lima župe Kapele (Slogonsko) (4), Podvinje (1) i Rakovec (1), Jereslavec (2), Sromlje (3). Sljedece se kao mjesto podrijetla prema broju umrlih osoba koje potjecu iz Slovenije navodi Bizelj (8) te parrocchia St. Laurentii (4), cije jesredište bilo Bizelj. Cetiri osobe potjecu i iz župe Šempeter, cije se sjedište nalazi nasuprot Kumrovcu u današnjoj Bistrici ob Sotli, a koja je prilicno udaljenaod Dubravice. Kao mjesto podrijetla navodi se i ex Styria, odnosno iz Štajerske (njih 7). Znatno je manji broj onih podrijetlom iz Kranjske (cesto se navode kao ex Carniola). Iznenadujuca su podrijetla stanovništva iz Kocevja, Nove Vasi kod Ptuja, Suhora kod Metlike, Tišine kod Murske Sobote, Postojne i Zagorja kod Ljubljane, naselja koja su kilometrima udaljena od Dubravice. Najviše umrlih Slovenaca u navedenom je periodu stanovalo u Bobovcu (njih 22), potom u Pologima (njih 10), a zatim u Dubravici (njih 9). Bilo ih je u Vucilicevu (7) i uKraju Gornjem (7). Najmanje ih je bilo u Lugarskom Bregu (1). Što se tice vremenskih okvira, najveci broj umrlih osoba podrijetlom iz Slovenije živio je na podrucju župe Dubravica u vrijeme postojanja Austro-Ugarske Monarhije (Tablica 3.). Najveci broj brakova u kojima je jedan od partnera bio Slovenac/Slovenka sklopljen je u Bobovcu (13) i u Rozgi (12), dok je najmanji broj brakova sklopljen na podrucju naselja Pologi (svega 2). Prema mjestu podrijetla najveci broj Slovenaca koji su ulazili u brakove s Hrvatima potjece iz naselja Kapele (5) i Slogonsko (5) te ex Styria (6), kako je navedeno u maticnim knjigama vjencanih (Tablica 4.). 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES F. ŠkIljAN Slovenian Population in the Parishes Marija Gorica, Dubravica and Brdovec from the mid-19th ... Tablica 3: Osobe slovenskog podrijetla prema maticnim knjigama umrlih župe Dubravica Mjesto smrti u župi Dubravica Mjesto rodenja Bobovec Ex parocchia Cappela i iz Kapela 3 (1861), 1 (1868), Pišece 1 (1903), Bizelj 1 (1880), 1 (1904), 1 (1913), 1 (1915), Ex Styria 1 (1858), 1 (1865), 1 (1888), Ex parocchia St. Laurentii 1 (1860), Slogansko 1 (1858), Kranjska 1 (1889), Sromlje 1 (1882), 1 (1911), Žetale 1 (1907), 1 (1941), Kocevje 1 (1931), Zagorje kod Ljubljane 1 (1922), Stara Vas 1 (1935) = 22 Pologi Ex parocchia Capella i iz Kapela 1 (1888), 1 (1893), Pišece 1 (1861), Ex parocchia St. Laurentii 1 (1867), Kranjska 1 (1912), Sromlje 1 (1860), Jereslavec 1 (1884), 1 (1899), Postojna 1 (1911), Rakovec 1 (1929) = 10 Lugarski Breg Iz sela Sitih u Kranjskoj 1 (1864) = 1 Vucilicevo Ex parocchia Capella i iz Kapela 1 (1889), Pišece 1 (1866), Bizelj 1 (1865), Ex Styria 1 (1879), Slogansko 1 (1879), 1 (1906), Srebrnjak 1 (1860) = 7 Kraj Gornji Ex parocchia Capella i iz Kapela 1 (1866), 1 (1884), Bizelj 1 (1910), Tišina (Murska Sobota) 1 (1889), Podvinje (Kapele) 1 (1910), Suhor (Metlika) 1 (1918), Brežice 1 (1927) = 7 Rozga Ex parocchia Capella i iz Kapela 1 (1866), 1 (1888), Bizelj 1 (1911), Ex parocchia St. Laurentii 1 (1870), Labaco 1 (1873), Kranjska 1 (1880) = 6 Strmec Ex parocchia Capella ili iz Kapela 1 (1866), 1 (1896), Slogansko 1 (1874), Kranjska 1 (1894), Dobova 1 (1890), Kocevje 1 (1858) = 6 Lukavec Pišece 1 (1867), 1 (1894), Ex Styria 1 (1874), Šempeter 1 (1900) = 4 Dubravica Ex parocchia Capella i iz Kapela 2 (1882), Ex parocchia St. Laurentii 1 (1883), Rabmannsdorf (Kranjska) 1 (1869), Šempeter 1 (1887), 1 (1889), 1 (1917), Reichenburg (Brestanica) 1 (1898), Laporje 1 (1909) = 9 Prosinec Ex parocchia Capella i iz Kapela 1 (1899), ex Styria 1 (1916), 1 (1917), Nova Ves (Ptuj) 1(1908), Šekernik (?) 1 (1911) = 5 Merenje Bizelj 1 (1908), Bracna Vas 1 (1906), Krško 1 (1917) = 3 Izvor: Priredeno po HDA, MKU 8; HDA, MKU 9; HDA, MKU 7; HDA, MKU 10; HDA, MKU 11; HDA, MKU 12. Tablica 4: Osobe slovenskog podrijetla prema maticnim knjigama vjencanih župe Dubravica Naselje življenja Naselje rodenja Rozga Artic 1 (1859), Reichenburg (Brestanica) 1 (1861), Reichenneg 1 (1862), Slogansko 1(1862), Šempeter 1 (1885), 1 (1887), Loce 1 (1882), Nova Ves pri Visselu 1 (1883), Brezjepri Bizelju 1 (1883), Žetale 1 (1891), Podvinje (Kapele) 1 (1926), Veliki Obrež 1 (1910) = 12 Kraj Gornji Ex Styria 2 (1865), Slogansko 1 (1878), 1 (1885), Kapele 1 (1910), Podvinje Kapele 1 (1897) = 6 Dubravica Ex Styria 2 (1868), Metlika 1 (1874), Armeško (Krško) 1 (1876), Kapele 1 (1890), Prekarje (Hohenegg-Vojak) 1 (1890), Jereslavec 1 (1891), Venik (?) Celje 1 (1909) = 8 Vucilicevo Slogansko 1 (1872), 1 (1896), Šempeter 1 (1881), Veliki Obrež 1 (1907), Gornja Sušica 1 (1907) = 5 Bobovec Ex Styria 1 (1874), Sveti Lovrenc na Bizelju 1 (1884), Gornja Lendava 1 (1885), Gregovce 1(1888), Podgorje (Pišece) 2 (1888), Dragomelj 1 (1888), Kapele 1 (1923), Žetale 1 (1891), Sela 1 (1895), Olimje 1 (1895), Pišece 1 (1909), Kozje 1 (1913) = 13 Polagi Slogansko 1 (1886), Jereslavec 1 (1886) = 2 Prosinec Jereslavec 1 (1920), Kapele 2 (1890), Nova Ves (Optuj) 1 (1890), Stara Vas (Bizelj) 1 (1932) = 5 Izvor: Priredeno po HDA, MKV 18; HDA, MKV 15; HDA, MKV 16; HDA, MKV 17. RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 F. ŠkIljAN Slovensko stanovništvo u župama Marija Gorica, Dubravica i Brdovec od sredine 19. stoljeca ... 2.3 Župa Brdovec Župa Brdovec jedna je od najstarijih župa u Zagrebackoj nadbiskupiji, utemeljena 1334. godine. Sjedište se župe u prošlosti nalazilo na brdu, gdje i danas 29 stoji kapela Sv. Križa, koja sada pripada župi Marija Gorica. Pretpostavlja se dasu župa i naselje ime dobili prema prvoj lokaciji crkve. Po tome je župa i dobilaime Brdovec. Današnja je crkva sagradena u nizini i posvecena je 1679. godine. Župa Brdovec u davna je vremena obuhvacala mnogo veci teritorij. Pod župnije teritorij potpadala cijela Marija Gorica, dijelovi župa Rozga i Pušca, dokje Zaprešic tek 1946. godine postao samostalna župa. Danas se župa Brdovec proteže dolinom rijeke Save od Zaprešica do rijeke Sutle, gdje je ujedno državnagranica sa Slovenijom. Predaja govori da su mještani jednog jutra na mjestu gdje stoji sadašnja crkva pronašli kip Svetoga Vida, koji je doplutao Savom i zaustaviose na jednoj vrbi. Odlucili su na tom mjestu sagraditi crkvu (Kutarcic 2004). Za podrucje župe Brdovec istraživane su maticne knjige umrlih izmedu 1857. i 1918. Naime radi se o prostorno iznimno velikoj župi, koja je obuhvacala najmanje 17 naselja, od kojih su Brdovec i Zaprešic u navedenom periodu predstavljali naselja od više stotina, pa i od preko 1.000 stanovnika. Iz prikupljenihpodataka moguce je utvrditi da je župnik u knjigama umrlih u pocetku upisivao samo mjesta rodenja pokojnika, ali nije upisivao i mjesta njihova stanovanja. Buduci da su svi pokojnici umrli na podrucju župe Brdovec, zasigurno je najvecidio njih i živio na podrucju te župe, pa smo takve upisali u rubriku mjesta smrti župa Brdovec (njih 80). Definitivno najveci broj onih koji su bili umrli napodrucju župe Brdovec, a podrijetlom su bili iz Slovenije, živio je u Zaprešicu, najvecem naselju župe Brdovec, koje je vec 1910. godine brojilo 1490 stanovnika. Veci broj osoba koje su bile podrijetlom iz Slovenije živio je i u Laducu (njih 21) te u Prigorju Brdoveckom (njih 20). U Harmici je takoder umrlo 20 Slovenaca u promatranom periodu, a u Brdovcu njih 18. U ostalim naseljima župe Brdovecbroj preminulih Slovenaca u razdoblju izmedu 1857. i 1918. bio je znatno manji. Najmanje preminulih Slovenaca bilo je na dvama izdvojenim imanjima, koja se u maticnoj knjizi spominju tek u 20. stoljecu – u Novim Dvorima (pokraj Zaprešica) i u Januševcu. Jedna se osoba slovenskog podrijetla spominje u SvetomKrižu, ali je podrucje Svetog Križa pripadalo župi Mariji Gorici, pa je ovaj preminuli Slovenac vrlo vjerojatno zbog nekih objektivnih okolnosti upisan umaticnu knjigu umrlih župe Brdovec, a ne župe Marija Gorica. Mjesta koja senajcešce navode kao naselja podrijetla u Sloveniji jesu Kapele (14), Drachenburg (Polje) (8), Dobova ili župa Dobova (10), Veliki Obrež (6), Vissel (Bizelj) (8), Rigonce (9), Riglinovci (6), Reichenburg (Brestanica) (7) i Pišece (7). Sva ovanaselja nalaze se u neposrednoj blizini granice s Hrvatskom. Bilo je Slovenaca koji su podrijetlom bili iz udaljenijih dijelova Slovenije poput Ljubljane, okoliceLjubljane, okolice Kocevja, Kopra, okolice Trsta, Radovljice, Ormoža, okoline Ptuja, Maribora i slicno (Tablica 5.). 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES F. ŠkIljAN Slovenian Population in the Parishes Marija Gorica, Dubravica and Brdovec from the mid-19th ... Tablica 5: Osobe slovenskog podrijetla prema maticnim knjigama umrlih župe Brdovec Mjesto smrti u župi Brdovec Mjesto rodenja Sromlje 1 (1858), Krško 1 (1917), Styria (par. St. Hemmae) 1 (1858), Šempeter 1 (1888), Styria 1 (1858), 1 (1861), 1 (1862), 1 (1876), Stein 1 (1858), Cernomelj (Bojanci) 1 (1858), Deutschdorf (Nemška Vas) 1 (1858), Kozje 1 (1858), Mulendorf (?) Carniola 1 (1859), Drachenburg (Polje) 1 (1859), 1 (1865), 1 (1867), 1 (1871), 1 (1873), Cernomel (Oberberg) Gorenja Podgora 1 (1860), Carniola 1 (1860), 1 (1861), 2 (1862), Veliki Obrež 1 (1860), Marburgio (Maribor) - Lukanc (?) 1 (1860), Metlika (Maline) 1 (1861), parocchia Dobovensi ili Dobova 1 (1861), 1 (1870), Hersbadii 1 (1861), Planina 2 (1862), Carniolus ex Lass (Runarsko) 1 (1862), Gross Lašic (Podpec) 1 (1862), Vissel 1 (1863), 1 (1901), Precen (Carniola) 1 (1863), Vrbina 1 (1863), Rann (Brežice) 1 (1863), 1 (1870), Kapele 1 (1868), Ditmansdorf (Pišece) 1 (1863), 1 (1870), Neofradien Župa Brdovec (Pouhonza/Pohonca) 1 (1863), 1 (1874), Jaurovitz (Carniola) 1 (1864), Montpreis (Planina – Styria) 1 (1866), Dobrna 1 (1865), Videm 1 (1865), 1 (1869), 1 (1872), Lasnic 1 (1865), Triffer 1 (1866), Rohich (Rogatec) 1 (1866), Orle (Carniola) 1 (1867), Fužine (Carniola) 1 (1867), Polsko 1 (1867), Senovo 1 (1867), Solmein (?) 1 (1867), Puhovo (parocchia Labacensi) 1 (1868), Grize (Styria) 1 (1869), Salog (Carniola) 1 (1869), Gradina (Styria) 1 (1869), Carniola e Laudrap Landstrasse 1 (1871), 1 (1875), Ebenthall Gottschee (Carniola) 1 (1871), Bucka Sleme in Carniola 1 (1910), Lansberg (Dolec) 1 (1871), Marburg (Leitersberg) 1 (1872), Pifchets 1 (1873), 1 (1877), Walitschendorf 1 (1875), Raka ili Race 1 (1875), Riglinovci 1 (1875), Gurkfeld (Krško) 1 (1875), Cernomel (Vrtace) 1 (1876), Trifail (Trbovlje) Loke 1 (1877), Hrib (Ljubljana) 1 (1867), Mali Obrež 1 (1884), Haloze 1 (1914) = 80 Kljuc Styria 1 (1858), 1 (1868), 1 (1876), Veliki Obrež 1 (1901), Rigonce 1 (1885), 2 (1901), 1 (1902) = 8 Jesenice 1 (1898), Altfriesach (Staro Brezje) (Kocevsko) 1 (1887), 1 (1888), Styria 1 (1859), 1 (1891), Erlachfrein (?) Styria 1 (1858), Veliki Obrež 1 (1881), Metlika-Maline 1 Laduc (1917), Parocchia Dobovensi ili Dobova 1 (1868), 1 (1879), 1 (1890), 1 (1896), Vissel 1 (1917), Rann (Brežice) 1 (1881), Kapele 1 (1890), 1 (1896), Riglinovci 1 (1895), Rakovec 1 (1896), Podsreda 1 (1909), Rigonce 1 (1896), Veliki Koren u Kranjskoj 1 (1900) = 21 Prigorje Brdovecko Sromlje 1 (1904), Styria 1 (1877), 1 (1878), Carniola 1 (1880), Veliki Obrež 1 (1877), Kapele 1 (1863), Kostrevnica 1 (1890), Neofradien (Pouhounza/Pohonca) 1 (1873), Videm 1 (1890), 1 (1892), Reichenburg (Brestanica) 1 (1907), 1 (1908), Bucka-Sleme in Carniola 1 (1871), Pifchets (Pišece) 1 (1914), Gurkfeld (Krško) 1 (1887), Radmansdorf (Radovljica) 1 (1877), 1 (1878), Ljubljana 1 (1889), 1 (1906), Maribor 1 (1886) = 20 Lužnica Cemšenik (Ljubljana) 1 (1910), Styria 1 (1863), 1 (1871), Carniola 1 (1913), Ormož 1 (1881), Zamusen Okna (?) 1 (1882) = 6 Šibice Ajdovšcina 1 (1909), Draga kod Ljubljane 1 (1892), Styria 1 (1873), 1 (1874), 1 (1897), Vissel 1 (1889), Rann (Brežice) 1 (1880), 1 (1895), Kapele 1 (1907), Montpreis (Planina) 1 (1864), Pifchets (Pišece) 1 (1907), Ljubljana 1 (1886) = 12 Zdenci Veternik 1 (1896), Kapele 1 (1868), Koenigsberg u Štajerskoj 1 (1883), Rakovec 1 (1885) = 4 Vrdela (Trst) 1 (1910), Slogonsko 1 (1907), Vrhi (Kapele) 1 (1902), Bukošek 1 (1894), Verace 1 (1896), Gradec (Slovenska Bistrica) 1 (1894), Vrhpec (Novo Mesto) 1 (1889), Jereslavec 1 (1887), Sevnica 1 (1887), Styria 1 (1869), 1 (1873), 1 (1875), 1 (1881), Drachenburg (Polje) 1 (1873), 1 (1909), Carniola 1 (1873), 1 (1878), parocchia Dobovensi ili Dobova 1 (1911), Vissel 1 (1885), 1 (1901), Kapele 1 (1879), Rohich (Rogatec) Zaprešic 1 (1898), Reichenburg (Brestanica) 1 (1868), 1 (1916), Runcusis (Styria) 1 (1868), Pifchets (Pišece) 1 (1883), Raka ili Race 1 (1886), Hoerberg (Podsreda) 1 (1878), Lože uKranjskoj 1 (1878), Cernice u Kranjskoj 1 (1883), Reit (?) u Štajerskoj 1 (1884), Rakovec 1 (1909), Sveti Križ u Kranjskoj 1 (1885), Ljubljana 1 (1896), 1 (1899), Leskovec (Bregi) 1 (1900), Podturn 1 (1886), Optuj 1 (1902), Merna u Kranjskoj 1 (1889), Tigano kod Bleda 1 (1889) = 41 RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 F. ŠkIljAN Slovensko stanovništvo u župama Marija Gorica, Dubravica i Brdovec od sredine 19. stoljeca ... Harmica Capodistria 1 (1910), Grabrovec (Crnomelj) 1 (1917), Sela pri Dobovi 1 (1904), 1 (1912), Brežice 1 (1893), Loce 1 (1888), 1 (1895), 1 (1891), 1 (1901), Styria 1 (1869), 1 (1878), 1 (1883), Veliki Obrež 1 (1892), parocchia Dobovensi ili Dobova 1 (1889), 1 (1917), Kapele 1 (1897), Riglinovci 1 (1875), Mostec 1 (1878), 1 (1897), Gaberje 1 (1879) = 20 Brdovec Sromlje 1 (1917), Catež 1 (1909), Grabrovec (Crnomelj) 1 (1917), Artice 1 (1887), Mrtvice (Leskovec) 1 (1891), Styria 1 (1870), Veliki Obrež 1 (1893), Vissel 1 (1913), 1 (1917), Kapele 1 (1909), 1 (1916), Videm 1 (1882), Reichenburg (Brestanica) 1 (1877), Rožno 1 (1882), Lenstein (?) 1 (1883), Harfred u Kranjskoj 1 (1884), Seldorf (?) 1 (1885), Optuj 1 (1889) = 18 Javorje Marija Trošt (Kocevje) 1 (1918), Veseli Vrh (Pišece) 1 (1889), Styria 1 (1877), Drachenburg (Polje) 1 (1871), Reichenburg (Brestanica) 1 (1873), Pifchets (Pišece) 1 (1903), Riglinovci 1 (1894) = 7 Sveti Križ Rohich (Rogatec) 1 (1873) = 1 Šenkovec Metlika-Maline 1 (1874), Grabrovec (Crnomelj) 1 (1899), Kapele 1 (1892), Rohich (Rogatec) 1 (1901)1 (1894), Carniola e Laudrap Landstrasse 1 (1874), Pifchets (Pišece) 1(1914), Laubenberg (?) 1 (1874), Mostec 1 (1905), Razbor u Štajerskoj 1 (1884), Rigonce 1 (1885), 1 (1904), 1 (1913) = 12 Drenje Veliki Osolnik 1 (1916), Styria 1 (1876), parocchia Dobovensi ili Dobova 1 (1896), Gropilina 1 (1874), Lichtenwald (Sevnica) 1 (1881), 1 (1892), Draguc kod Maribora 1 (1883), Sezomle 1 (1884), Rigonce 1 (1888) = 9 Prudnice Metlika 1 (1903), Kapele 1 (1888), Riglinovci 1 (1893), 1 (1905), Župelevec 1 (1881) = 5 Savski Marof Velika Dolina 1 (1916), Zasharje (?) 1 (1909), Kapele 1 (1901), Rohich (Rogatec) 1 (1901), Reichenburg 1 (1881) = 5 Novi Dvori Krško 1 (1910), Catež 1 (1895) = 2 Januševec Koritno 1 (1917), Jesenice 2 (1918) = 3 Izvor: Priredeno po HDA, MKU 4; HDA, MKU 1; HDA, MKU 2; HDA, MKU 3. Posebno su zanimljiva zanimanja Slovenaca koji su se doselili na podrucje župe Brdovec. Dakako, bilo je najviše seoskog stanovništva, koje se bavilo zemljoradnjom, te djece, koja su u to vrijeme masovno umirala od najobicnijih prehlada, glista, proljeva, kašlja i slicno, kako je stajalo u knjigama umrlih. Medutim, vidljivo je da je bilo i zanimljivih zanimanja kojima su se bavili Slovencina podrucju župe Brdovec. Ovdje cu spomenuti samo neka od njih: sluga na vlastelinstvu Novi Dvori bio je iz Krškog, ekonom na istoimenom imanju bioje podrijetlom iz Cateža, supruga sedlara bila je iz okolice Ptuja, nocni stražar utvornici žeste u Savskom Marofu bio je iz susjedne Velike Doline u Dolenjskoj (Kranjskoj), kolar u Laducu bio je iz Brežica, loncokrpa u Zaprešicu bio je izLoža u Kranjskoj, košarac iz Zaprešica podrijetlom je bio iz Ljubljane, cinovniku tvornici žeste u Savskom Marofu bio je podrijetlom iz Rogateca, tesar u Zaprešicu bio je iz Pišeca, bacvarski zanatlija u Zaprešicu bio je iz Bizelja, akrcmar i sin krcmara bili su iz okolice Kocevja (vrlo je lako moguce da se radilo o Kocevarima, odnosno kocevskim Nijemcima). Prema maticama umrlih na podrucju župe Brdovec bilo je i mnogo prosjaka podrijetlom iz raznih krajevaSlovenije. 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES F. ŠkIljAN Slovenian Population in the Parishes Marija Gorica, Dubravica and Brdovec from the mid-19th ... 3. Broj Slovenaca prema popisima stanovništva 1900.–1991. Prema popisima stanovništva provedenim na podrucju Hrvatske usporedili smo broj Slovenaca u naseljima koja su pripadala župama Marija Gorica, Dubravica i Brdovec u periodu izmedu 1900. i 1991., do kada posjedujemo popisne liste po nacionalnosti za pojedinacna naselja. Ni u jednom naselju Slovenci nisu cinili vecinsko stanovništvo. Vidljivo je da su Slovenci za vrijeme postojanja Austro- Ugarske cinili veci postotak stanovništva pojedinih naselja nego u kasnijem razdoblju. Tako su primjerice Slovenci u naselju Harmica 1900. cinili 12,15 posto stanovništva, u Javorju iste godine 7,3 posto stanovništva, u Prudnicama 9,4 posto, a u Zaprešicu 5 posto. U kasnijim periodima broj Slovenaca opada. Iznimku cine dva naselja – Lužnica, dvorac s gospodarstvom, gdje je prema popisu stanovništva 1953. udio Slovenaca bio 28,35 posto, te naselje Kljuc Brdovecki, gdje su Slovenci npr. 1981. imali 5,14 posto stanovništva. Sasvim je sigurno bilo i više Slovenaca u nekim naseljima, ali kako su živjeli u hrvatskim obiteljima, vrlo su se cesto asimilirali i izjašnjavali se kao Hrvati. Prikazi su u Tablici 6., Tablici 7. i Tablici 8. Tablica 6: Broj Slovenaca u odnosu na broj stanovnika u župi Marija Gorica 1900.–1991. Naselje 1900. 1910. 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. Bela Gorica 7/201 6/222 0/231 0/206 0/193 4/201 3/225 3/162 Celine Pušcanske 2/161 0/169 0/185 0/172 0/150 0/108 0/181 0/89 Kraj Donji 14/302 4/343 * 2/346 2/395 1/370 4/476 5/458 Križ Brdovecki 6/441 2/489 8/520 7/510 5/494 7/381 5/249 7/309 Marija Gorica 5/132 4/162 2/145 3/151 1/160 0/163 0/139 0/138 Oplaznik 0/69 3/85 0/82 0/73 0/69 1/45 0/47 0/58 Trstenik Pušcanski 1/250 0/275 ** 0/278 0/290 1/238 1/263 4/258 Vukovo Selo 4/190 4/200 2/669 6/307 10/335 9/325 10/333 8/325 Žlebec Goricki 1/238 0/281 0/334 0/292 0/232 0/91 0/27 0/77 Žlebec Pušcanski *** *** *** *** *** 0/91 0/126 0/74 Izvor: Gelo, Crkvencic & Klemencic, 1998, 3- 161; Kržišnik-Bukic 1997, 48–51, 96–101. * Iskazano s naseljem Vukovo Selo ** Iskazano s naseljem Prudnice*** Iskazano s naseljem Žlebec Goricki RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 F. ŠkIljAN Slovensko stanovništvo u župama Marija Gorica, Dubravica i Brdovec od sredine 19. stoljeca ... Tablica 7: Broj Slovenaca u odnosu na broj stanovnika u župi Dubravica 1900.–1991. Naselje 1900. 1910. 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. Bobovec Rozganski 2/633 0/654 ** 0/591 0/500 0/453 1/409 0/397 Donji Cemehovec * * ** 2/44 1/49 1/44 2/34 3/44 Dubravica 8/219 4/237 13/1749 12/202 2/176 0/177 0/167 1/148 Kraj Gornji 6/399 8/486 0/493 0/466 1/466 0/415 0/308 4/376 Lugarski Breg 0/81 0/92 ** 0/102 0/104 0/98 0/82 0/103 Lukavec Sutlanski 0/209 0/225 ** 0/217 0/185 0/174 0/157 4/158 Merenje 1/225 0/259 0/252 0/235 0/227 0/175 0/113 0/186 Pologi 1/113 9/162 0/203 0/175 0/162 1/102 2/131 1/85 Prosinec 3/150 3/195 ** 3/163 2/155 5/132 7/134 6/116 Rozga 1/149 1/193 ** 5/201 1/202 0/182 0/179 1/159 Vucilicevo 0/166 1/204 ** 2/162 0/169 0/163 0/160 1/159 Izvor: Gelo, Crkvencic & Klemencic 1998, 3- 161; Kržišnik-Bukic 1997, 48–51, 96–101. * Iskazuje se od 1931. ** Iskazano s naseljem Dubravica Tablica 8: Broj Slovenaca u odnosu na broj stanovnika u župi Brdovec 1900.–1991. Naselje 1900. 1910. 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. Brdovec 11/462 26/466 32/2005 9/703 5/827 8/1052 13/1815 21/1913 Donji Laduc 1/570 6/630 * 6/736 8/659 7/642 6/803 6/625 Drenje Brdovecko 14/386 8/418 * 3/612 4/629 7/661 11/664 10/660 Gornji Laduc 10/312 5/325 8/1809 3/509 8/577 3/609 5/589 4/793 Harmica 22/181 15/186 ** 2/163 8/181 8/179 12/266 6/190 Javorje 13/176 8/219 **** 3/309 2/352 4/457 2/525 4/578 Kljuc Brdovecki 7/265 7/295 50/954 17/518 17/552 22/581 30/583 29/573 Lužnica 5/48 7/40 **** 19/67 18/91 8/89 4/65 0/64 Prigorje Brdovecko 14/349 13/357 *** 9/577 7/691 11/795 10/725 9/966 Prudnice 22/233 1/254 27/1231 24/421 10/481 14/515 6/523 10/526 Savski Marof 2/23 4/57 * 0/84 4/110 1/83 0/76 2/34 Šenkovec 26/195 15/213 ** 15/322 13/41¸6 26/545 17/537 15/626 Šibice 12/207 2/195 **** 0/279 0/340 2/466 0/385 2/742 Zaprešic 70/1394 22/1490 34/2294 22/2537 29/3311 34/4992 50/8201 84/15678 Zdenci Brdovecki 0/362 11/401 **** 2/615 8/695 7/763 6/880 3/945 Izvor: Gelo, Crkvencic & Klemencic, 1998, 3-161; Kržišnik-Bukic 1997, 48–51, 96–101. * Iskazano s naseljem Gornji Laduc ** Iskazano s naseljem Kljuc Brdovecki *** Iskazano s naseljem Prudnice **** Iskazano s naseljem Brdovec 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES F. ŠkIljAN Slovenian Population in the Parishes Marija Gorica, Dubravica and Brdovec from the mid-19th ... 34 4. Polustrukturirani dubinski intervjui s pripadni- cima slovenske nacionalne manjine i Hrvatima uz rijeku Sutlu u opcinama Marija Gorica, Dubravica i Brdovec U vrijeme zajednicke države prostor uz rijeku Sutlu bio je medusobno iznimnosnažno povezan, o cemu svjedoce i iskazi prikupljeni na podrucju opcina Marija Gorica, Dubravica i Brdovec. Za svakodnevni život ruralnih zajednica postojisve veci interes i u znanstvenim krugovima. Etnolozi, sociolozi, antropolozi, demografi, a u posljednje vrijeme i povjesnicari bave se istraživanjima ruralnih zajednica. Gospodarske i društvene promjene unutar jedne mikroregije odražavaju se daleko šire na društvene i gospodarske procese u svijetu, pa nije pogrešno reci da povijest svih ljudi cini svjetsku povijest. “Te pojedinacne price o teškom ili lagodnom djetinjstvu, radu, vjeri, obitelji i prijateljima, o onommalom svijetu jednako anonimnih pojedinaca, u kojem se netko kretao, govoretek o njegovom/njenom životu” (Lecek 1996, 249). Medutim kada se prikupi nekoliko tih prica (uz uvjet da su ih ispricali pripadnici iste društvene skupineiz istoga zemljopisnog podrucja), one postaju ogledalo društvenih procesa u odredenom periodu na odredenom prostoru. U svom sam istraživanju pokušao prikazati svakodnevni život hrvatskogi slovenskog stanovništva uz rijeku Sutlu u Zagrebackoj županiji u posljednjih 100 godina. Istraživanje je jednim dijelom zasnovano na metodi usmene povijesti, 2 odnosno na razgovorima vodenim sa stanovnicima slovenskog i hrvatskog podrijetla na podrucju naselja Gornji Cemehovec, Donji Cemehovec, Vucilicevo, Kraj Donji i Kljuc Brdovecki. Provedeni su razgovori s ukupno 10 kazivaca, od kojih je najstarija kazivacica u trenutku intervjua imala 97, a najmlada55 godina. Unatoc tome što ova metoda ima vec poznate slabosti, ona je uprincipu nezamjenjiva za proucavanje povijesti seoskog stanovništva koje samo ne ostavlja pisanog traga za sobom, a o kojemu najcešce pišu drugi, tj. pripadnici školovane elite, kako navodi Suzana Lecek, i to “cesto neobjektivno, tendenciozno, a svakako nepotpuno” (Lecek 1999, 284). 4.1 Razgovori s kazivacima 4.1.1 Opcina Dubravica Od izvorišnog podrucja rijeke Sutle sve do utoka Sutle u Savu kod Kljuca Brdoveckog lokalno stanovništvo s jedne i druge strane Sutle medusobno jeiznimno povezano. Jedan od oblika povezanosti jesu nacionalno mješovitibrakovi pripadnika naroda s jedne i druge strane rijeke Sutle. Kazivac Ignac Štrucl roden je na podrucju Opcine Brežice, u mjestu Pišece 1955. godine. Odrastaoje u velikoj obitelji s puno djece (bilo ih je cak sedmero). Djed je bio mesar, RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 F. ŠkIljAN Slovensko stanovništvo u župama Marija Gorica, Dubravica i Brdovec od sredine 19. stoljeca ... ali se bavio poljoprivredom, stocarstvom i vinogradarstvom, a otac mu je bio radnik. Djedova obitelj potjece iz Hrvatske, s podrucja Kraljevca na Sutli, otkudse doselio pradjed, ali se djed rodio u Globokom pokraj Pišeca. Štruclova bakarodena je u Polju nedaleko od Kozja. Štrucl kazuje kako su se njegovi osjecali“kao Slovenci”. U Donji Cemehovec doselio se iz Brežica 1982. godine i kazujekako nikada nije radio razliku izmedu Hrvata i Slovenaca. “Mi smo svi bili jedniljudi. Mi živimo jedan život” (Intervju s Ignacem Štruclom, 2016). Prijelazi preko Sutle u Cemehovcu bili su iznimno cesti zbog postojanjaFigarova mosta, koji je povezivao dvije obale. Marijana Štritof rodena je u Selimapri Dobovi. Kazuje kako je odrasla u obitelji s troje djece, gdje su majka i otacbili radnici. Osnovnu školu je završila u Dobovi, a višu ekonomsku u Brežicama. Potom je na fakultet otišla u Ljubljanu. Marijana istice kako su Slovenci s desnestrane Sutle “preferirali Zagreb kao svoje središte”. “Do Zagreba nam je bilo svega tridesetak kilometara, pa su nam i lijecnici i fakulteti bili bliže u Zagrebu nego uLjubljani” (Intervju s Marijanom Štritof, 2017). Kao djeca, Slovenci su odlazilina kupanje na Sutlu u Veliki Obrež, a iz Vuciliceva su mladi Hrvati odlazili nakupanje na Sutlu. Jezik Vuciliceva, Dubravice i Kraljevca te s druge strane jezikKapela, Bizeljskog i Dobove vrlo su slicni. Prema rijecima Marijane Štritof “djecadanas govore književno, ali nekada su svi govorili po domaci, mešano”. Mladi su se upoznavali i u gostionicama (Ladinski raj), u kaficima i u discu (Dobova, Catež). Marijana Štritof prisjeca se da je cak pola njezinog razreda bilo iz nacionalno mješovitih brakova. Ivanka Strunjak rodena je u Vrhju, nedaleko od Kapela 1953. godine. Majka i otac su joj bili poljoprivrednici, a u obitelji je bilo šestero djece. Zbogmnogoclane obitelji Ivanka je odrasla kod bake u Jereslavcu, na obali Sutle. “Mojiroditelji su Slovenci i baka je bila Slovenka, ali je bakin tata bio iz Dubravice u Hrvatskoj”. O povezanosti jedne i druge obale Sutle govori Ivankino sjecanje: Svaku Svetu Anu odlazili smo preko brvi u Dubravicu. Kroz livade smo prolazili do crkve, a potom smo posjecivali rodbinu koja je živjela u Hrvatskoj. Dubravica je dolazila u Kapele 15. kolovoza. Mi u Jereslavcu nismo ni znali koja je od onih žena u selu Hrvatica koja se udala u Sloveniju. Uz Sutlu je bilo iznimno miješano stanovništvo, jer su se sklapali nacionalno mješoviti brakovi (Intervju s Ivankom Strunjak, 2016). Suradnja Slovenaca i Hrvata bila je i gospodarske prirode. Najviše se sjecam kad su Slovenci vozili pajceke na farmu u Dubravicu, a teleke u Kraljevec na Sutli. Posebno su bili popularni sajmovi. Kapele su imale prvi sajam na Svetih 40 Mucenika u prvom mjesecu. Z Hrvaške su žene donosile prve lucice (prvi luk) i prodavale ga. Iz Slovenije su Slovenci donosili prve crešnje u Kraljevec na Trojicku Nedjelju, u svibnju. U sobotu je bil u Brežicama živilski sejem. Dolazili su ljudi s konjima, pajcekima i iz Hrvaške. Ljudi sa sutlanskog podrucja najviše su volili doci u staru gostionu pokraj sejma koja se zvala Unkeš. Koristilo se i obrtne usluge. Moj je tast u Hrvaškoj bil kovac, a kovao je konje ljudima iz Zagorja i iz Slovenije (Intervju s Ivankom Strunjak, 2016). 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES F. ŠkIljAN Slovenian Population in the Parishes Marija Gorica, Dubravica and Brdovec from the mid-19th ... Anka Strunjak, djevojackog prezimena Prosinecki, rodena 1919. godine, prisjeca se da su mlijeko koje bi dobivali na gospodarstvima u Gornjem Cemehovcunosili preko Sutle u Župelevec ili Staru Vas, a posebno u kucu Figermüller. U 36 prodavaonici, koja je takoder bila u Sloveniji u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, otkupljivali su jajca i bažulj. Zanimljiva je cinjenica da su brojne žene stajale naFigarovu mostu3 (izmedu Cemehovca i Slovenije) i ondje cekale da Slovenci izBizeljskog dodu po radnu snagu za okopavanje vinograda, berbu ili štogod slicno. Druženje Slovenaca i Hrvata odvijalo se preko ljetnih mjeseci na Sutli. Ljeti suzabave bile i na mostu, a muškarci su cesto odlazili iz Hrvatske u Sloveniju natzv. gasilske zabave. Anka Strunjak prisjeca se kako su se Hrvati i Slovenci kupali zajedno na Sutli te kako su Slovenci dolazili u hrvatske gostionice u Draše iKraljevec na Sutli, dok su Hrvati odlazili i u Staru Ves. Iako je u vrijeme Drugogasvjetskog rata na Sutli postojala bodljikava žica, koja je dijelila Treci Reich od NDH, ljudi su švercali preko granice. Najviše se, prema pricanju Anke Strunjak, krijumcarilo konje i stoku. Prema njezinim rijecima, iako su postojale pogranicnekarte za prelazak preko granice, “sa Švabima se moglo dogovoriti” (Intervju s Ankom Strunjak, 2016). Svi su naime imali vinograde sa slovenske strane rijekeSutle, a bilo je i Slovenaca koji su imali zemlju na hrvatskoj strani. Anka Strunjak možda rezimira razmišljanja svih kazivaca iz ovoga podrucja kada kaže: “Mi smopogranicari. U kuci je jedan narod pa se posvada, ali jedan drugoga su uvijektrebali” (Intervju s Ankom Strunjak, 2016). 4.1.2 Opcina Marija Gorica Nešto južnije od Dubravice stoji selo Kraj Donji. Ondje se Dragutin Boranicprisjeca kako se živjelo pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeca. Od 1956./1957. poceo je voziti vlak. Pruga se gradila rucno. Zemlja od regulacije Sutle, koja je do te godina bila puna meandara, navozila se za gradnju pruge, koja je prolazila što je moguce bliže Sutli zato da bi je mogli koristiti i Slovenci s druge strane rijeke. Mi smo do tada bili slijepo crijevo. Ta pruga nam je postala prozor u svijet. Od tada su svi i s jedne i s druge strane Sutle vlakom krenuli na posao u Zagreb. Do tada je marijagoricki kraj bio mahom poljoprivredni kraj i tek je tada došlo do napretka. Mnogo je Slovenaca odlazilo od tada na vlak za Zagreb i upisivalo srednje obrtnicke i ekonomske škole kao i fakultete. Mnoge su Slovenke odlazile vlakom prodavati svoje poljoprivredne proizvode na zagrebacke tržnice. Mnogi su brakovi i veze zapoceli u vlaku, a željeznicusu koristili kako Hrvati, tako i Slovenci. Željeznicka stanica Vukovo Selo, koje se nalazi u Hrvatskoj, nalazila se na slovenskom teritoriju (Intervju s Dragutinom Boranicem, 2017). To mnogo govori o cinjenici da su u vrijeme gradnje željeznice Hrvati i Slovenci živjeli zajednickim životom. Vlakom se odlazilo i na kupanje u Atomske toplice uPodcetrtek, a vlak je prometovao uz Sutlu najmanje 6 ili 7 puta dnevno u jednomsmjeru i isto toliko puta u drugom smjeru. RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 F. ŠkIljAN Slovensko stanovništvo u župama Marija Gorica, Dubravica i Brdovec od sredine 19. stoljeca ... Dragutin Frkanec, Danica Frkanec i Dragutin Boranic isticu cinjenicu da je suživot izmedu Hrvata i Slovenaca na podrucju Marije Gorice bio prisutanu svim vidovima života: prijateljski, rodbinski, društveno (lovacka društva, društva umirovljenika, dobrovoljna vatrogasna društva i slicno) (Intervju s 37 Dragutinom Frkanec, 2017, Intervju s Danicom Frkanec, 2017, Intervju s Dragutinom Boranicem, 2017). Na podrucju od Harmice do Dubravice i dandanas ima najmanje 30 nacionalno mješovitih brakova, a kako smatraju moji kazivaci, takvih mješovitih brakova jednako toliko ima i na drugoj, slovenskojstrani Sutle. Kao i na podrucju Dubravice, u vrijeme Drugoga svjetskog ratagranica izmedu Reicha i NDH bila je minirana bombama, a Slovenci su prisilno iseljavani. Dragutin Frkanec kazuje kako su neki uspjeli pobjeci u “/…/ naša sela. Onikoji nisu pobjegli u NDH govorili su kada su odlazili Zbogom bratje Hrvati, više se ne bomo videli!” Na njihova su mjesta naseljeni Nijemci, tzv. Kocevari, koji su prisilno iseljeni nakon Drugoga svjetskog rata. Jezicno su se marijagoricki i brdovecki Hrvatirazlikovali od Slovenaca s one strane Sutle. Kako kazuju Danica i DragutinFrkanec “/…/ mi smo ikavski kajkavci. Od Rozge se govori onaj zagorski kajkavski, a naš se jezik više razlikuje od štajerskog dijalekta.” I u Kraju Donjem i u Pologima bilo je uobicajeno, kao i u Dubravici i okolici, da se odlazi na sajam Antunovo (28. sijecnja) u Kapele. Dragutin Frkanec se prisjeca: “Bio je to veliki stocni sajam gdje su se mogle uz stoku nabaviti i lucicei košare.” Dolazili su ljudi iz brojnih sutlanskih naselja, ali i oni iz unutrašnjosti(Pušca, Luka /…/). Nekada su zime bile jako hladne, tako se Sutla znala zalediti, a Frkancev je otac preko zaledene Sutle prelazio s volovima na sajam u Kapele. Jednako su tako za Svetu Anu Slovenci dolazili u Rozgu. Citava je sutlanska dolina odlazila na proštenje na Svete Gore iznad Bistrice ob Sotli. Stanovnici sjedne i druge strane Sutle posjeduju zemlju u Hrvatskoj i u Sloveniji. StanovniciKraja Donjeg kupovali su mnogo zemlje u vrijeme socijalisticke Jugoslavije na podrucju zvanom Dubrava i na teritoriju koji se naziva Mokrice, u blizini Kapela. 4.1.3 Opcina Brdovec O povezanosti brdoveckog kraja sa Slovenijom govore iskazi Božidara Novakaiz Kljuca i njegova kolege Franca Cvetkovica iz Velikog Obreža, koji sada živi u Kljucu (Intervju s Božidarom Novakom, 2017, Intervju s FrancemCvetkovicem, 2017). Za razliku od Hrvata koji su smješteni uzvodno uz Sutlu, mještani Kljuca nisu imali samo poveznice sa Štajerskom, vec i s naseljima uobližnjoj Dolenjskoj, preko rijeke Save. Kljucani su odlazili na primjer u šumuu selo Cirnik, na obroncima Gorjanaca. Povezanost sa Štajerskom ocitovala se primjerice u odlascima na polnocku u Dobovu, gdje se nalazila najbliža župnacrkva. Odlazilo se u prošlosti preko brvi koja je postojala na Sutli, a kasnije, kadaje sagraden most, preko mosta. Kljucani su takoder kao stanovnici naselja koje 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES F. ŠkIljAN Slovenian Population in the Parishes Marija Gorica, Dubravica and Brdovec from the mid-19th ... se nalazi uz samu granicu sa Slovenijom oduvijek imali najveci broj slovenskohrvatskih nacionalno mješovitih brakova. O tome je statistiku napravio PavaoKutarcic, jedan od starih Kljucana: 54 Slovenke udale su se u Kljuc u periodu od 38 1780. do 2013, dok je u periodu izmedu 1880. i 2013. tek 17 Slovenaca stiglo u Kljuc. U obrnutom smjeru otišlo je tek deset muškarca u periodu izmedu 1913. i 1947. godine te 19 žena u periodu izmedu 1901. i 1989. godine. Kutarcic isticekako se broj mješovitih brakova nakon uspostavljanja granice znacajno smanjio. I Cvetkovic i Novak isticu cinjenicu da su “do devedesetih bili cesti nacionalno mješoviti brakovi, ali kako je to onda stagniralo nakon uspostave granice”. Na podrucju Kljuca i okolice stanovništvo govori, kao i u selima oko Marije Gorice, i kajkavskom ikavicom, što ukazuje na njihovo podrijetlo, pa stoga na citavom tom podrucju nema nekog zajednickog hrvatsko-slovenskog jezika, kao što je to slucaj u gornjosutlanskom podrucju ili teritoriju uz rijeku Kupu. Orijentacija prema Sloveniji bila je vrlo izražena. Mnogi su Kljucani, ali i mještani drugih mjesta uz granicu, radili u slovenskim poduzecima, a i brojni su Slovenci dnevno migrirali u Zagreb, kako naglašavaju kazivaci, cak od Sevnice i podrucja prema Zidanom Mostu. O toj medusobnoj oslonjenosti jednih na druge govori i cinjenica da su 1926. godine, nakon što je iskra iz vlaka koji je prolazio pokraj sela Rigonce zapalio gotovo citavo selo, u pomoc selu pritekla Dobrovoljno vatrogasno društvo Harmica i Dobrovoljno vatrogasno društvo Zdenci s hrvatske strane te sudjelovali u spašavanju slovenskog Rigonca. Zanimljiva je i sama granicna meda u Kljucu, koja prolazi, kao i u drugim naseljima uz Sutlu, po starom koritu rijeke Sutle, tako da su pojedini dijelovi slovenske zemlje sada na lijevoj obali Sutle, a dijelovi hrvatske zemlje na desnoj, slovenskoj obali Sutle. Paradoks je da granica prolazi po sredini nogometnog terena u Kljucu Brdoveckom, jer je teren smješten u starom koritu rijeke Sutle. Danas su Kljucani omiljeni gosti na fašniku u Dobovi, a mještani Dobove na fašniku u Kljucu. 5. Zakljucak Na temelju istraženih maticnih knjiga i provedenih polustrukturiranih dubinskih intervjua vidljivo je da su veze Štajerske i donjosutlanske doline i u prošlosti i danas vrlo snažne. O tome govori i broj nacionalno mješovitih brakova te broj umrlih Slovenaca na teritoriju tih triju župa. Broj od 274 osobe, koje su podrijetlom iz Slovenije, a koje su preminule na brdoveckom podrucju, odnosno broj od 60 preminulih na podrucju župe Marija Gorica i 80 preminulih na podrucju župe Dubravica te 51 vjencana osoba na dubravickom podrucju i 72 vjencane osobe na marijagorickom prostoru u periodu od oko 100 godina govori o intenzitetima hrvatsko-slovenskih odnosa. Usporedimo li te nalaze s istraživanjem koje je provedeno u Krapinsko-zagorskoj županiji, vidjet cemo da je u otprilike jednakom periodu slican odnos umrlih, odnosno vjencanih Slovenaca. Odskace jedino župa Taborsko, gdje je broj brakova u istom periodu iznosio 186, a broj RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 F. ŠkIljAN Slovensko stanovništvo u župama Marija Gorica, Dubravica i Brdovec od sredine 19. stoljeca ... umrlih podrijetlom iz Slovenije 177. U malim župama poput Poljane Sutlanske broj je brakova bio mnogo manji (35), a jednako tako i broj umrlih (28). U župiKraljevec na Sutli taj je broj iznosio 116 vjencanih i 102 umrla, a na podrucjuklanjecke župe 64 vjencana i 99 umrlih. U Zagorskim Selima 106 osoba iz39 Slovenije bilo je vjencano u periodu izmedu 1857. i 1946., a u istom su perioduumrle 93 osobe podrijetlom iz Slovenije. Iznimno velik broj umrlih podrijetlomiz Slovenije na podrucju župe Brdovec možemo objasniti cinjenicom da se u blizini nalazi grad Zagreb, koji je privlacio velik broj stanovnika donje Štajerske teda je župa Brdovec po broju stanovnika i po površini i tada bila iznimno velikažupa. Kao i kod donjosutlanskih župa i u gornjosutlanskim župama vecinavjencanih i umrlih bila je iz naselja koja su tek nekoliko kilometara udaljena odžupnih središta, odnosno mjesta u koja su se priženili/udale. Iz intervjua kojisu provedeni s pripadnicima slovenske nacionalne manjine i s pripadnicimavecinskog naroda na podrucju spomenutih triju župa (Marija Gorica, Dubravicai Brdovec) jasno je vidljivo da su odnosi izmedu Slovenaca i Hrvata ostali dobri itijekom socijalizma. Željeznicka pruga, radna mjesta, blizina grada Zagreba, kojije privlacio stanovnike sutlanske doline, te slicnosti u tradicijama i obicajima ioslonjenost jednih na druge u svakodnevnom životu snažno ih su vezali. Iz odgovora kazivaca koji se ticu razdoblja nakon osamostaljenja Hrvatske iSlovenije 1991. godine moguce je išcitati kako su otada hrvatsko-slovenske vezepomalo olabavile, ali se ponovno ucvršcuju ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, u koju je Slovenija ranije primljena. literatura i izvori Cvekan, P., 1994. Samostan Marija Gorica 1517.–1786. Zaprešicki godišnjak 4, 9–23. Gelo, J., Crkvencic, I. & Klemencic, M., 1998. Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske: 1880.–1991. po naseljima. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb. HDA, MKU 1 (Hrvatski državni arhiv, Maticna knjiga umrlih), Brdovec, 1871–1878, (M-808) HDA, MKU 2 (Hrvatski državni arhiv, Maticna knjiga umrlih), Brdovec 1878–1891, (M-808). HDA, MKU 3 (Hrvatski državni arhiv, Maticna knjiga umrlih), Brdovec 1892–1918, (M-809). HDA, MKU 4 (Hrvatski državni arhiv, Maticna knjiga umrlih), Brdovec 1858–1871, (M-805). HDA, MKU 5 (Hrvatski državni arhiv, Maticna knjiga umrlih), Marija Gorica 1878–1916, (M-821). HDA, MKU 6 (Hrvatski državni arhiv, Maticna knjiga umrlih), Marija Gorica 1917–1948, (M-822). HDA, MKU 7 (Hrvatski državni arhiv, Maticna knjiga umrlih), Rozga 1879–1894, (M-817). HDA, MKU 8 (Hrvatski državni arhiv, Maticna knjiga umrlih), Rozga 1858–1874, (M-816, M-817). HDA, MKU 9 (Hrvatski državni arhiv, Maticna knjiga umrlih), Rozga 1874–1878, (M-816). HDA, MKU 10 (Hrvatski državni arhiv, Maticna knjiga umrlih), Rozga 1895–1911, (M-817). HDA, MKU 11 (Hrvatski državni arhiv, Maticna knjiga umrlih), Rozga 1912–1920, (M-818). HDA, MKU 12 (Hrvatski državni arhiv, Maticna knjiga umrlih), Rozga 1921–1947, (M-818). 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES F. ŠkIljAN Slovenian Population in the Parishes Marija Gorica, Dubravica and Brdovec from the mid-19th ... HDA, MKV 13 (Hrvatski državni arhiv, Maticna knjiga umrlih), Marija Gorica 1858–1877, (M-820). HDA, MKV 14 (Hrvatski državni arhiv, Maticna knjiga umrlih), Marija Gorica 1878–1947, (M-820, M-821). HDA, MKV 15 (Hrvatski državni arhiv, Maticna knjiga umrlih), Rozga 1878–1898, (M-816). HDA, MKV 16 (Hrvatski državni arhiv, Maticna knjiga umrlih), Rozga 1899–1933, (M-816). HDA, MKV 17 (Hrvatski državni arhiv, Maticna knjiga umrlih), Rozga 1934–1948, (M-5780). HDA, MKV 18, Rozga 1858–1878, (M-816). Intervju s Ankom Strunjak (r. Prosinecki), rodenom 1919. godine u Prosincu (sada Gornji Cemehovec), obavljen 7. 5. 2016. Intervju s Božidarom Novakom, rodenim 1943. godine u Kljucu, obavljen 21. 1. 2017. Intervju s Danicom Frkanec, rodenom 1951. godine u Kraju Donji, obavljen 1. 2. 2017. Intervju s Dragutinom Boranicem, rodenim 1950. godine u Kraju Donji, obavljen 1. 2. 2017. Intervju s Dragutinom Frkancem, rodenim 1949. godine u Pologu, obavljen 1. 2. 2017. Intervju s Francem Cvetkovicem, rodenim 1955. godine u Velikom Obrežu (sada Kljuc), obavljen 21. 1. 2017. Intervju s Ignacem Štruclom, rodenim 1955. godine u Pišecima, (sada Donji Cemehovec), obavljen 7. 5. 2016. Intervju s Ivankom Strunjak (r. Vrek), rodenom 1953. godine u Vrhjahu (Kapele) (sada GornjiCemehovec), obavljen 7. 5. 2016. Intervju s Marijanom Štritof, rodenom 1962. godine u Selu pri Dobovi (sada Vucilicevo), obavljen 15. 1. 2017. Josipovic, D. & Škiljan, F., 2014. Nekatere novejše dileme razvoja slovenske manjšine naHrvaškem s poudarkom na obmocju ob meji s Slovenijo. Razprave in gradivo, Revija za narodnostna vprašanja 73, 29–47. Klaic, V., 2002. Rijeka Sutla (zemljopisno-povjesnicka crtica). Zaprešicki godišnjak 12, 107–133. Krivošic, S., 1996. Poceci nekadašnjeg franjevackog samostana u (Mariji) Gorici. Zaprešicki godišnjak 6, 55–72. Kržišnik-Bukic, V., 1997. Narodnostna sestava prebivalstva v obmejnem prostoru med Slovenijo in Hrvaško. Inštitut za narodnostna vprašanja, Ljubljana. Kutarcic, P., 2004. Opcina i župa Brdovec: obiteljska i rodoslovna stabla: 1800.–2002. Vlast. naklada, Kljuc Brdovecki. Lecek, S., 1996. Seljacka obitelj u Hrvatskoj 1918.–1960. Metoda usmene povijesti (oral history). Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu 29 (1), 249–265. Lecek, S., 1999. Struktura seljacke obitelji Prigorja i Hrvatskog zagorja (1918.–1941.). Casopis za suvremenu povijest 31 (2), 279–305. Riman, B., 2013. Doseljavanje stanovništva iz slovenskih krajeva u Cabarski kraj na temeljuzabilješki u knjigama Status animarum. Migracijske i etnicke teme 29 (1), 63–88. Riman, B., 2014. Doseljavanje stanovništva iz slovenskih krajeva u župe Središnjega kraja iKupske doline na temelju zabilješki u knjigama Stanje duša od sredine 19. do sredine 20. stoljeca. Migracijske i etnicke teme 30 (1), 95–124. Škiljan, F., 2016. Slovenci u Krapinsko-zagorskoj županiji. SKD Nagelj, Varaždin. Šmaguc, J., Šmaguc, V. & Štos, A. (ur.), 2006. Opcina Dubravica: monografija. Opcina Dubravica, Dubravica. Zupancic, J., 2003. Cezmejne dnevne delovne migracije v slovenskem obmejnem prostoru. Razprave in gradivo, Revija za narodnostna vprašanja 43, 63–111. RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 F. ŠkIljAN Slovensko stanovništvo u župama Marija Gorica, Dubravica i Brdovec od sredine 19. stoljeca ... Bilješke 1 Bosna Srebrena franjevacka je provincija, jedina od institucija srednjovjekovne bosanske države koja se sacuvala do današnjih dana. Obuhvacala je podrucje Bosne i Hercegovine, najveci dio 41 Hrvatske, Srijema i Backe te dio današnje Madarske. 2 Metoda usmene povijesti najcešce se definira kao oblik povijesno-istraživacke prakse, tj. kao bilježenje, cuvanje i interpretacija povijesnih informacija utemeljenih na osobnim iskustvima i mišljenjima govornika, tj. postupak smišljenog audio- ili audiovizualnog bilježenja osobnih dogadanja ili iskustava. Predmet su usmene povijesti pojedinci ili grupe koji su dosad bili odsutni ili nevidljivi u kolektivnoj povijesti, a sada postaju predmetom povijesnih istraživanja te takva povijest postaje prigoda za promišljanje što to zaista cini povijesno znanje. 3 Osim ovoga mosta Vjekoslav Klaic nabraja još nekoliko mostova u sutlanskoj dolini. Tako navodi da se prvi most nalazio kod Svetoga Roka (cesta koja vodi iz Krapine za Rogatec), drugi izmedu Rogateca i Huma, treci izmedu Miljane i Imena, cetvrti izmedu Zagorskih Sela i Štajerske, peti izmedu Razvora i Šempetra, šesti, Figarjov most, izmedu Cemehovca i Crešnica, sedmi izmedu Harmice i Dobove i osmi, tzv. željeznicki most, izmedu Savskog Marofa i Dobove (Klaic 2002, 113). U meduvremenu je izgradeno još mostova. Tako postoje i mostovi u Malom Taboru, Rakovcu, Gmajni, Harinoj Zlaki i kod Kljuca Brdoveckog. TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018, p. 43–64 Kristina Riman Slovenski pisci u Hrvatskoj kao graditelji slovensko-hrvatskih odnosa Veze izmedu Slovenije i Hrvatske njeguju se dug niz godina. Najviše su slovensko-hrvatskim vezama pridonosili oni pojedinci koji su svojim podrijetlom i djelovanjem povezivali te dvije zemlje. Stoga se u radu promatraju tekstovi slovenskih autora koji su diosvojega života proveli u Hrvatskoj i u njoj se ostvarili u razlicitim profesionalnim aktivnostima. Na temelju publicistickih tekstova koje su u razlicitim novinama i casopisimaobjavljivali književnici i kulturni djelatnici Stanko Vraz, Ivan Tomšic, Ljudevit Tomšic, Josip Starč i Janko Barlč upoznaju se slovensko-hrvatski odnosi krajem 19. i pocetkom 20. stoljeca. Uvid u publicisticke tekstove na temelju postavki teorije recepcije ukazuje nato da su autori izvještavali hrvatsku i slovensku publiku o aktualnostima na društvenom, kulturnom i književnom planu koristeci velik broj svojih napisa s ciljem upoznavanjaimplicitnih citatelja sa zbivanjima u neposrednom susjedstvu i jacanja slovensko-hrvatskihveza i odnosa. Kljucne rijeci: slovensko-hrvatske veze, književnost, novine, casopisi. Slovene Writers in Croatia as Connectors within Slovenian-Croatian Relations The connections between Slovenia and Croatia have been nurtured for many years. Mostcontributions to Slovenian-Croatian relations have been made by individuals whose originsand activities connected these two countries. The paper reviews texts by Slovene authors who, at some point in their life, resided in Croatia and were recognised in different professional fields. Slovenian-Croatian relations in the late 19th and early 20th centuries are presented throughpublications in various newspapers and magazines, with articles by writers and culturalworkers Stanko Vraz, Ivan Tomšic, Ljudevit Tomšic, Josip Starč and Janko Barlč. Analysis ofjournalistic texts, based on reception theory principles, suggests that these authors reported thecurrent social, cultural and literary agenda to the Croatian and Slovene audience, many of theirwritings having the aim of introducing the implicit readers to information about events in theirimmediate surroundings and strengthening Slovenian-Croatian relations and connections. Keywords: Slovenian-Croatian connections, literature, newspapers, journals. Correspondence address: Kristina Riman, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Sveucilište u Puli / Faculty of Educational Sciences, Juraj Dobrila University of Pula, Ronjgova 1, 52100 Pula, Croatia, e-mail: kriman@unipu.hr. ISSN 0354-0286 Print/ISSN 1854-5181 Online © Inštitut za narodnostna vprašanja (Ljubljana), http://www.inv.si 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES k. RIMAN Slovene Writers in Croatia as Connectors within Slovenian-Croatian Relations Slovenski pisci na Hrvaškem kot graditelji slovensko- hrvaških odnosov Vezi med Slovenijo in Hrvaško se negujejo že vrsto let. Najbolj so na slovensko-hrvaške povezavevplivali tisti posamezniki, ki so s svojim poreklom in delovanjem povezovali ti dve državi. Prav zato so v prispevku analizirana besedila slovenskih avtorjev, ki so del svojega življenjapreživeli na Hrvaškem in se tudi tam izpopolnili v razlicnih profesionalnih aktivnostih. Naosnovi publicisticnih besedil, ki so jih v razlicnih novicah in casopisih objavljali književniki inkulturni delavci Stanko Vraz, Ivan Tomšic, Ljudevit Tomašic, Josip Starč in Janko Barlč, jemožno spoznati slovensko-hrvaške odnose ob koncu devetnajstega in na zacetku dvajsetegastoletja. Vpogled v publicisticna besedila na osnovi nacel teorije recepcije nakazuje, da so avtorjihrvaškemu in slovenskemu obcinstvu porocali o aktualnostih na družbenem, kulturnem inknjižnem podrocju ter ob tem uporabljali veliko število svojih zapisov s ciljem, da se implicitnibralci seznanijo z dogajanji v neposredni sosešcini ter s tem posledicno tudi krepijo slovenskohrvaške vezi in odnos. Kljucne besede: slovensko-hrvaške vezi, književnost, novice, casopisje. 1. Uvod Veze izmedu Hrvata i Slovenaca vrlo su intenzivne i trajne. Sve je veci broj istraživaca koji promatraju hrvatsko-slovenske odnose na razlicitim razinama, u razlicitim vremenima i iz perspektive razlicitih znanosti. Vera Kržišnik-Bukic(2006) temeljito je istraživala život Slovenaca u Hrvatskoj i na temelju svojih spoznaja navela je velik broj pojedinaca koji su svojim djelovanjem zadužili islovenski i hrvatski narod. Medutim vec i sama autorica upozorava na to da je velikbroj onih javnih djelatnika koji su barem svojim podrijetlom Slovenci (KržišnikBukic 2006, 61) uvršten u popis zaslužnih Hrvata, iz cega proizlazi da ih hrvatskajavnost nije prepoznavala kao pojedince koji se na bilo koji nacin razlikujuod vecine. O tome da stariji istraživaci nisu posebnu pozornost posvecivali Slovencima u Hrvatskoj piše i Vitomir Belaj (1995) i to tumaci cinjenicom dasu se pripadnici slovenskog naroda u Hrvatskoj brzo i jednostavno asimilirali, pa ih stoga etnolozi nisu prepoznavali kao pripadnike manjinskog naroda. Možemopretpostaviti da je na takav stav hrvatske javnosti prema Slovencima utjecao injihov dugogodišnji odnos u kojem su pojedinci tijesno suradivali u razlicitim podrucjima javnoga života, a koji se intenzivirao u vrijeme hrvatskoga narodnogpreporoda. Takva suradnja, u prvom redu na kulturnom i društvenom planu, utjecala je na to da se i u drugoj polovici 19. i pocetkom 20. stoljeca intenziviraju hrvatsko-slovenske veze, narocito izmedu Ljubljane i Zagreba. Brojni autori (Gantar Godina 2004, 2006, Kržišnik-Bukic 2006) isticudrugu polovicu 19. i pocetak 20. stoljeca kao period u kojem su veze izmedu Hrvatske i Slovenije intenzivne, a uvidom u tiskovine koje su bile objavljene u RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 k. RIMAN Slovenski pisci u Hrvatskoj kao graditelji slovensko-hrvatskih odnosa tom vremenu možemo uociti i da su znacajnije dokumentirane. Pritom valja uociti da dogadanja u Hrvatskoj, narocito Zagrebu, u slovenskom tisku najcešcedokumentiraju Slovenci. Može se pretpostaviti da je to zato što su svojimizvješcima željeli upoznati slovensku javnost o dogadanjima kojima svjedoce u 45 susjednoj zemlji u okvirima Austro-Ugarske Monarhije. Oni su takoder bili vicnislovenskom jeziku, pa su, može se pretpostaviti, urednici slovenskih casopisarado primali i objavljivali njihove tekstove. Medutim isti su autori najcešce objavljivali svoje priloge o dogadanjima u Sloveniji u hrvatskim casopisima, štomožemo tumaciti njihovom potrebom da hrvatskoj citalackoj publici približedogadanja iz svoje slovenske domovine. Ako se uzme u obzir cinjenica da je tisak bio vodeci masovni medij udrugoj polovici 19. i pocetkom 20. stoljeca, možemo zakljuciti da su u njimabili objavljivani tekstovi relevantni za to doba, odnosno da su autori tih tekstova bili uvaženi i prihvaceni u javnom životu kao dokumentaristi zbivanja kojimasvjedoce. Pritom treba imati na umu da novine i casopisi u 19. stoljecu nisu zadovoljavali iskljucivo citateljsku potrebu za informiranjem, vec i citav nizdrugih potreba, medu kojima treba istaknuti književno i literarno stvaralaštvo. Tu cinjenicu medu prvima istice Stanko Vraz, koji casopise naziva književnim hambarima (Brešic 2005, 11). Neki su casopisi veliku pozornost posvecivaliupravo literarnim tekstovima, pa je na temelju toga upravo Vraz odredio temeljnasvojstva casopisa, po kojima se razlikuju od novina. Prema Vinku Brešicu (2014, 30–31), Vraz je razlikovao one književne listove te tjednike i dnevnike, kao njihove podvrste, ciji je zadatak bio izvještavati o književnim stvarima odknjiževnih casopisa, koje dijeli na opce i specijalne, za koje smatra da se trebaju baviti književnim stvarima i trijezno ih rasudivati. Josip Horvat (2003, 17), kojipiše o povijesti novina u Hrvatskoj, istice da je upravo ta javna djelatnost najviše utjecala na narodni život, pri cemu naglašava doprinos ostvarenju jedinstvenogpravopisa i zajednickog književnog jezika. Na temelju toga možemo zakljucitida su i novine i casopisi u Hrvatskoj, s obzirom na to da im je temeljno izražajno sredstvo rijec, u svojim zacecima u velikoj mjeri prednost davali književnimtekstovima. Medutim izdavanje casopisa u prvom je redu društveni cin, štoznaci da je svako pokretanje casopisa vezano uz ideju o njegovu mjestu, ulozi i aktualnosti (Barthes 1971, 171–172). U skladu s tim casopisna se produkcijapokazuje kao specifican primjer društvene prakse unutar koje se verbaliziraju iusustavljuju pogledi na svijet (Brešic 2005, 128–129). Razvojem periodickog tiska informativni tekstovi dobivaju prednost pred literarnima, barem kada seradi o novinama. Srecko Lipovcan (2003) te tekstove klasificira kao publicistickevrste koje imaju dominantnu funkciju informiranja (izvještaji, prikazi, rasprave, traktati, dijalozi, intervjui, razgovori reportaže i vijesti) ili vrednovanja (osvrti, komentari, uvodnici, kritike, ogledi, feljtoni i polemike). U ovom ce se radu na temelju pojedinih publicistickih vrsta nastojati ustanoviti koje su informacije ohrvatsko-slovenskim odnosima bile relevantne i zanimljive citateljskoj publici te 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES k. RIMAN Slovene Writers in Croatia as Connectors within Slovenian-Croatian Relations što su autori pojedinih tekstova željeli istaknuti kao aktualnosti u suvremenoj društvenoj praksi. 2. Stanko Vraz i poceci hrvatske publicisticke produkcije Velik je broj Slovenaca koji su se našli u situaciji u kojoj su imali prilike svojimdjelovanjem, u prvome redu pisanjem, pridonijeti jacanju veza izmedu hrvatskog i slovenskog naroda. Najpoznatiji medu njima svakako je bio Stanko Vraz(1810–1851). Svojim se djelovanjem upisao u prvom redu u povijest hrvatskeknjiževnosti, kao ilirac iz Štajerske, cije je djelovanje bilo obilježeno intenzivnim književnim i publicistickim radom. Stanko Vraz želio se afirmirati u slovenskoj književnosti, i to na taj nacinda svoje radove objavljuje u casopisu Cbelica,1 ali nije uspio ostvariti suradnjusa slovenskim kolegama (Drechsler 1909, 9–15). Stoga je poceo intenzivnije suradivati s nositeljima hrvatskoga narodnog pokreta, u pocetku s LjudevitomGajem,2 koji ga je privolio na suradnju, a kasnije i s ostalim sudionicima. Takoje Vraz u hrvatskoj književnosti najpoznatiji po svom ljubavnom kanconijeru Đulabije, zbirci pjesama koja po svojim znacajkama predstavlja novost uhrvatskoj književnosti i afirmira preporodnu književnost kao umjetnicki validnu. Iako se profesionalno ostvarivao u okviru hrvatske književnosti, Vraz je idalje nastojao djelovati i na slovenskim prostorima. S Francom Miklošicemnamjeravao je pokrenuti almanah Cvetlice, medutim njegova ideja nije naišla na potporu kolega. U slovenskim je casopisima sudjelovao samo kao sakupljacpjesama i prevoditelj (Drechsler 1909, 19). Na hrvatskim je prostorima Vraz znacajan i po tome što je bio jedan od utemeljitelja casopisa Kolo.3 Taj je casopis Vraz poceo izdavati kao odgovor na potrebu da se u hrvatskoj književnosti otvori prostor za objavu tekstova koji cese baviti književnošcu i kulturom, a ne prvenstveno politikom. Osim književnim tekstovima Vraz se posvetio i književnoj kritici. Svojim je prikazima i kritikama nastojao približiti slovensku književnost hrvatskoj publici. Kao primjer Vrazova rada može se navesti tekst Urbana Jarnika Obraz slovenskoganarjecja u Koruškoj, koji je, popracen Vrazovim uvodom i opaskama, tiskan u prvom broju Kola ( Jarnik 1942). Pritom treba imati na umu i okolnosti u kojimaje Vraz stvarao, a odnose se na temeljno znacenje ilirstva kao ideje o zajedništvu slavenskih naroda, u koju su njezini idejni zacetnici željeli ukljuciti i Slovence(Petrč 1939, Rahten 2008). U tom se smislu inzistiralo, a to je cinio i Vraz, nazajedništvu i jedinstvu slavenskih naroda i nije bilo neuobicajeno da se slavenski narodi povezuju. Navedeni primjer tek je pokazatelj opceg trenda koji je u tovrijeme vladao ne samo na podrucju hrvatsko-slovenskih odnosa vec i odnosamedu ostalim slavenskim svijetom (Ciliga 1970, Leto 2004). RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 k. RIMAN Slovenski pisci u Hrvatskoj kao graditelji slovensko-hrvatskih odnosa 3. Braca Tomšic – urednici casopisa za djecu i mladež Stanko Vraz nije bio jedini Slovenac koji je na hrvatskim prostorima utemeljiocasopis relevantan za hrvatsku javnost. Za promatranje slovensko-hrvatskih 47 odnosa, narocito kada se radi o publiciranju casopisa, znacajan je rad dvojiceSlovenaca, brace Ivana i Ljudevita Tomšica. U knjizi koju je posvetio braciVelimir Deželic naglašava cinjenicu da su se oba brata ostvarila u narodu u kojem su živjela te da je njihov angažman primjer na temelju kojeg bi Slovenci i Hrvatitrebali suradivati: Zaista rijedak slucaj. Dva brata zaslužna su tako da su našli kolo štovatelja, koji im postavljaju ploce. Ali još je redji slucaj, da dva brata dobivaju ploce od dva plemena, koja imadu svoje posebne književnosti. Ivan ju je dobio od Slovenaca, a Ljudevit od Hrvata. Dva brata od dva bratska plemena. I tako ce na onoj cednoj slovenskoj kuci ovim spomen-plocama biti plasticki izražen jedan on najvecih ideala hrv. i slovenskoga naroda. Ona kuca bit ce vidljivi znak onoga, što svaki cestiti Hrvat i Slovenac u svom srcu goji (Deželic 1907, 4). Ivan Tomšic život je proveo u Sloveniji. Iako je po obrazovanju bio ucitelj, bavio se i publicistickim radom. To što je bio ucitelj utjecalo je na njegov publicisticki rad, a ogledalo se u prvom redu u odabiru tema koje je objavljivao te u recepcijskojusmjerenosti casopisa što ga je utemeljio i dugo vremena uredivao. Napisao je i preveo citav niz djela koja je namijenio djeci i mladeži,4 ali i poucnih tekstova koje je namijenio odraslima.5 Bio je dugogodišnji urednik djecjeg casopisa Vrtec, a svoje je priloge objavljivao u ostalim slovenskim casopisima (za odrasle) kao što su Kmetijske in rokodelske novice, Uciteljski tovariš, Slovenski glasnik, Primorec, Besednik i drugi. Ljudevit Tomšic rano se poceo baviti literarnim radom. Prvi mu je radobjavljen u Šolskom prijatelju kada je imao tek deset godina (Deželic 1907, 16). Još kao ucenik ljubljanske gimnazije pokrenuo je rukopisni list Vneti Slovenec, a kasnije litografirani list Torbica, zbog cega su ga iskljucili iz gimnazije,6 pa ješkolovanje nastavio u zagrebackoj gimnaziji. Školovanje mu je olakšao IvanMacun7 tako što mu je omogucio polaganje ispita na njemackom jeziku.8 Ljudevit Tomšic svoje je tekstove objavljivao u Gajevim Narodnim novinama i Danici ilirskoj. Nakon što je završio uciteljsku školu, zaposlio se u Karlovcu, gdje je poceo objavljivati list Karlovacki viestnik, u kojem je objavljivao i vlastitetekstove, ali ih nije potpisivao. U Zagrebu je pokrenuo Pucke novine: casopis za gospodarstvo, obrt i domaci život. Ljudevit Tomšic posvetio se i casopisimaza mlade, pa je najprije pokrenuo list za mladež Zlatni orasi,9 zatim je radio okoosnutka djecjeg casopisa Smilje, da bi 1873. godine poceo izdavati i uredivati list za mlade Bršljan10 (Crnkovic & Težak 2002, Pašagic 2003, Batinic 2004). Ocasopisu svjedoci i Janko Barlč, koji je za casopis Dom in svet napisao sljedece: 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES k. RIMAN Slovene Writers in Croatia as Connectors within Slovenian-Croatian Relations Ob novem letu je pocel izhajati v Zagrebu pod uredništvom Lj. Tomšica nov list za mladino, Bršljan, kateri je pa že pred nekaterimi leti izhajal. Hrvatska mladina nima toliko izbirati, kaj naj cita, kakor naša. Nežna mladina naj bi imela tak in pa tako urejevan list, kako je naš Vrtec, a mladini srednjih in pa višjih dekliških šol naj bi dajal primeren list zdrave hrane. /…/ Zdi se nam pa vendar, da niso Hrvatje pri svoji mladini dosti pazljivi, kar ni izvestno bez slabih nasledkov. Mladina hrvatska ima premalo primernega berila, pa je li potem cudno, da poseza tudi po onem, za kar ni še zrela. /…/ Zatorej tem bolj veselo pozdravljamo novi list Bršljan kateri je namenjen mladini, a da bode dokaj izvrsten, pricajo nam do sedaj izišli številki in pa Tomšicevo ime (Barlč 1889a, 49). Iz ovih se rijeci može zakljuciti da je Ljudevit Tomšic uvidio potrebu za stvaranjem još jednog casopisa za djecu (istovremeno u Hrvatskoj izlazi casopis Smilje, koji izdaje Hrvatski pedagoški zbor) upravo na temelju usporedbe sbrojem i vrsnocom casopisa na slovenskim prostorima, te da se ugledao, izmeduostaloga, i na angažman brata Ivana oko casopisa Vrtec. Istovremeno je Ljudevit Tomšic suradivao i u drugim casopisima za djecu imladež, ali i za odrasle: u Školskom prijatelju je npr. objavio studiju o slovenskombiskupu, pod naslovom Biskup Slomšek kao pedagog, te clanak Današnji položaj slovenskih puckih ucitelja, a književne tekstove objavljivao je u slovenskomcasopisu Uciteljski tovariš te slovenskom casopisu Vrtec. 4. Josip Starč – redoviti izvjestitelj slovenske publike o prilikama u Zagrebu Medu Slovencima koji su u to vrijeme živjeli u Hrvatskoj i objavljivali priloge u Sloveniji bio je i Josip Starč.11 On se redovito javljao u slovenskom tisku Pismimaiz Zagreba, objavljenima u casopisu Ljubljanski zvon, te je detaljno izvještavao osuvremenim dogadanjima u hrvatskom glavnom gradu, ali i o njegovoj prošlosti. Svako od Pisama bavilo se odredenom temom za koju je Josip Starč procijenioda ce biti zanimljiva slovenskim citateljima. Tako on piše o Matici ilirskoj (kasnijeMatici hrvatskoj)12 (Starč 1881a, 1886, 1887a, 1887b), Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti (danas Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti)13 (Starč 1881b), Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu14 (Starč 1881c), Društvu Sv. Jeronima15 (Starč 1881d), Augustu Šenoi (Starč 1882), hrvatskoj glazbi i glazbenicima (Starč 1883a), hrvatskim obrazovnim ustanovama (Starč 1883b, 1887a), Zagrebu i njegovim stanovnicima (Starč 1884, 1885a), hrvatskom jeziku i narodnom preporodu (Starč 1885b), likovnoj umjetnosti (Starč 1885c), zagrebackim crkvama (Starč 1885d), književnosti i književnim casopisima (Starč1887a, 1887b, 1889) i ostalim segmentima zagrebackog života. U Pismima iz Zagreba Starč se obraca svojoj slovenskoj publici tako što opisuje Zagreb usporedujuci ga s Ljubljanom, odnosno uopce usporedujuci hrvatskii slovenski nacin života, pritom pronalazeci slicnosti. Osim što usporeduje RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 k. RIMAN Slovenski pisci u Hrvatskoj kao graditelji slovensko-hrvatskih odnosa gradove, Starč pronalazi slicnosti izmedu obaju naroda i u poslovicama: “ .Ljubo doma, kdor ga ima.’ pravi slovenski pregovor, hrvaški pa isto misel še lepše indolocneje izreka v besedah: .Moja kucica, moja slobodica.’ ” (Starč, 1889, 34). O sporadicnom izvještavanju drugih slovenskih autora u slovenskim ca-49 sopisima o zbivanjima u Hrvatskoj, narocito o onima u hrvatskoj kulturi i književnosti, Starč izvještava: Razen društvenega glasila je akademija do denašnjega dne izdala 12 knjig Starin, 11 knjig starih hrvatskih pisateljev, 11 knjig zgodovinskih spomenikov, 3 knjige juridicnih spomenikov, 17 knjig razne vsebine ter 1. zvezek velikega hrvatskega slovarja, o katerem je Zvon v 2. številki prinesel obširno porocilo in priporocilo od g. Levstika (Starč 1881b, 217). U prilog cinjenici da su upravo Pisma iz Zagreba, namijenjena Slovencima, ali suimala odjeka i kod hrvatskih citatelja, bila primjer slovensko-hrvatske suradnje svjedoci i obracanje Ivana Trnskog16 uredništvu Ljubljanskog zvona, koje je i objavljeno u cijelosti: Slavnomu urednictvu ljubljanskoga Zvona, Liepa hvala na uvrštaju Starčtova pisma o mojoj svecanosti 6. broj Zvona i liepa hvala što mi je slavno urednictvo dva primjerka toga broja, jedan u Zagreb, drugi v Kamnik, gdje sada boravim, dostaviti izvolilo. Dicni me Slovenci odlikovahu svojom pažnjom za mladih ljeta, kao i sada na kraju mojega vieka, Slovenka je bila moja nezaboravljena pokojna druga, možete mi vjerovati, da sam svih Slovenaca i slavnoga uredništva iskreni štovalac i prijatelj Ivan Trnski (Trnski 1887, 442). Na temelju te zahvale možemo zakljuciti da je postojala publika koja je bilazainteresirana za zbivanja u susjednim zemljama, odnosno da su brojni intelektualci pratili zbivanja koja su se smatrala relevantnima kod susjeda. Takvepojave takoder govore u prilog cinjenici da je slovenskim i hrvatskim zemljamastalo do zajedništva, barem kulturnog, ako vec ne i politickog, te da su brojnijavni djelatnici imali potrebu pratiti zbivanja u susjedstvu i, po potrebi, djelovatiu skladu s njima. Starč je svojim napisima o slovenskoj književnosti bio prisutan i u hrvatskomtisku. Tekstove je objavljivao u Viencu, u razdoblju od 1879. do 1883. godine(Mitrovic 2004, 373). 5. Janko Barlč – plodan izvjestitelj o zbivanjima u hrvatskom i slovenskom kulturnom životu To je vrijeme poznato po brojnosti autora koji su sporadicno svojim dokumentaristickim tekstovima povezivali hrvatske i slovenske prostore. Jedan odnajplodnijih medu njima svakako je bio Janko Barlč.17 Taj je zagrebacki kanonik 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES k. RIMAN Slovene Writers in Croatia as Connectors within Slovenian-Croatian Relations ostavio dubok trag u društvenom životu Zagreba. Iako se danas uglavnomprepoznaje njegovo djelovanje kao svecenika, povjesnicara, etnologa i urednikacasopisa Sv. Cecilija, Janka Barlča može se cijeniti i po tome što iza sebe ostavio 50 i velik broj literarnih i publicistickih tekstova, na temelju kojih ga možemopromatrati kao iznimno produktivnog autora. Valja naglasiti da je napisao velikbroj pjesama i pripovijedaka za djecu i odrasle, zapisivao je usmenoknjiževnetekstove, pisao je znanstvene i strucne radove iz razlicitih podrucja znanosti. Za potrebe ovoga rada izdvojili smo i popisali tekstove koje je Barlč objavio u hrvatskom i slovenskom tisku kako bi citalacku publiku upoznao s kulturnim idruštvenim dogadanjima u Hrvatskoj, odnosno Sloveniji. O hrvatskim aktualnostima redovito je pisao u slovenskom casopisu Dom in svet. Njegovi sutekstovi donosili novosti o hrvatskim književnim izdanjima i dogadajima uraznim udruženjima. O zbivanjima u slovenskom književnom i društvenomživotu Barlč je izvještavao u hrvatskim casopisima Prosvjeta i Katolicki list. Iu hrvatskim je casopisima uglavnom izvještavao o književnim dogadanjima uSloveniji. Objavljivao je i manji broj ostalih dokumentaristickih tekstova poputnekrologa, prikaza i slicno. S obzirom na sadržajnu usmjerenost Barlčovih zapisa u slovenskim periodickim publikacijama i s obzirom na temu tih napisa navedene tekstove možemo razvrstati u nekoliko skupina. 5.1 Književni prikazi hrvatskih izdanja u slovenskim casopisima Tijekom svojeg izvještavanja o novim hrvatskim tiskovinama Barlč je donosio kratke prikaze knjiga i osvrt na autorovo djelovanje te je ponekad i vrednovaotekstove u skladu sa svojim horizontom ocekivanja. Promatrajuci zapise urubrici Hrvaško slovstvo u casopisu Dom in svet, može se ustanoviti da je Barlčnastojao obavijestiti slovenske citatelje o velikom broju publikacija koje su uHrvatskoj objavljene. Tako on navodi izdanja poznatih hrvatskih književnikapoput Augusta Šenoe, za kojeg pretpostavlja da je poznat njegovoj publici: “O Šenoi ne bodem govoril, ker ga mora poznati vsaki Slovenec” (Barlč 1888d, 127). Vrlo je detaljno opisao njegovu publikaciju Sabrane pripoviesti, pri cemu je najviše prostora posvetio romanu Zlatarovo zlato. Nakon što je prepricaoradnju romana, Barlč istice: Naj omenim le, da je povest pisana 1. 1871 in da je v hrvatskem slovstvu prva svoje vrste, zato bi jo mogli nazvati .prvim hrvatskim romanom’ (ker Kraljevicev: .Požežki djak. Prvi naški izvorni, roman iz 1. 1863’ jedva odgovarja svojemu imenu) — a ne samo prvim, nego tudi najboljim (Barlč 1890f). Pišuci o Ksaveru Šandoru Gjalskome, Barlč koristi priliku i istice autorov moto, koji se sastoji od stihova slovenskog pjesnika Simona Gregorcica “Oj mati moja RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 k. RIMAN Slovenski pisci u Hrvatskoj kao graditelji slovensko-hrvatskih odnosa domovina, ljubezen moja ti edina!” (Barlč 1888d, 127). U povodu objavljivanja djela Eugena Kumicica Preko mora Barlč ipak navodi sve ostale njegove tekstove jer pretpostavlja da je manje poznat slovenskoj publici (Barlč 1889d), a slicno jes detaljnim prikazom romana Pavao Šegota Vjenceslava Novaka (Barlč 1889e). 51 Slicno cini s najavom pripovijetke Emin-Agina Ljuba Josipa Eugena Tomica(Barlč 1889f). Kada piše o tekstovima Dragutina Hirca, podsjeca na njegovaranija djela (Barlč 1894e). Nadalje objavljuje prikaze djela Janka Leskovara (Barlč 1896a). Predstavljajuci djelo Marije Juric Zagorke, istice da se radi ovrijednoj spisateljici (Barlč 1904b). Barlč se ne osvrce samo na suvremene pisce, vec istice i stare hrvatske književnike poput Ivana Gundulica (Barlč 1888c, 127) i Marka Marulica (Barlč1893c, 1902b, 1902c). Barlč je izvještavao i o svojim suvremenicima koji su uživali ugled u vrijemekada su svoje radove objavljivali, medutim danas su slabo poznati u okvirimahrvatske književnosti, pa tako spominje Davorina Trstenjaka (Barlč 1888c, 1888f, 1894a), Ivana Lepušica (Barlč 1889a), Matiju Bana (Barlč 1889b), KristijanuSolvejgs (kontesu Vojnicevu) (Barlč 1894f), Ivana Devcica (1905b) i druge. Barlč (1888a, 1892g, 1903d) redovito izvještava slovensku javnost o pojavinovih hrvatskih casopisa: Dom i sviet, Pregalac, Prijatelj naroda, Zora (Karlovac), Nepristran (Sušak), Pobratim, Vitezovic. Nadalje podsjeca na casopise Hrvatskavila, Balkan, Neven, Dragoljub, a osobitu pozornost posvecuje casopisu Vienac(Barlč 1889a, 1890c). Medutim Barlč ne samo da izvješcuje o pojavi novog listavec povremeno i podsjeca na njih svoju slovensku publiku naglašavajuci novaizdanja (Barlč 1890b). On takoder povremeno piše prikaze pojedinih zbornika, pa tako upozorava na Viestnik hrvatskoga arheološkoga društva (Barlč 1898f), te Zbornik za narodni život i obicaje južnih Slavena (Barlč 1898f, 1899e). Janko Barlč je dakle podrobno pratio književna dogadanja u Hrvatskoj, narocito u Zagrebu, pri cemu je vrlo detaljno izvještavao o novim izdanjimasuvremenih autora, ali i o djelima autora koji su danas prepoznati kao klasicisuvremene hrvatske književnosti. Promatrani Barlčovi tekstovi predstavljaju ipotencijalno polazište za rekonstruciju ne samo njegova horizonta ocekivanjakoji ima u odnosu na suvremenu produkciju, vec i onoga koji se odnosi nanjegove implicitne citatelje.18 Slicnu preciznost u bilježenju suvremenoga stanjaBarlč je pokazao i u odnosu na udruženja i društva koja su imala istaknut status udruštvu njegova doba i u cijem je radu najcešce i sam sudjelovao. 5.2 Prikazi rada udruženja koja djeluju u Hrvatskoj Barlč je za svoga boravka u Zagrebu obnašao važne crkvene službe i bio je prisutan u javnome životu hrvatske metropole. U tekstovima o udruženjima koja se isticusvojim radom Barlč nastoji dokumentirati aktualna zbivanja i upoznati javnosts planovima pojedinoga društva. Nerijetko pritom ne ostaje samo na bilježenju cinjenicnoga stanja, vec iznosi svoj stav, pohvale i kritike. Iako je sudjelovao u 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES k. RIMAN Slovene Writers in Croatia as Connectors within Slovenian-Croatian Relations radu više od dvadeset razlicitih društava, izvještavao je samo o onima ciji je rad smatrao najrelevantnijima. Pišuci o Društvu sv. Jeronima, Barlč cesto iznosi kritiku koja se odnosi na52 nedovoljan angažman toga udruženja: Društvo ima samo 7853 clanov, res premalo število za hrvatski narod. /…/ Društvo je do sedaj izdalo kaj malo zabavnih knjižic, pac pa mnogo poucnih, a prostomu narodu, kateremu je društvo namenjeno, moralo bi najpoprej vliti veselje do citanja, in to bi se doselo le z zabavnimi knjigami (Barlč 1888c, 111). Problem slabijeg djelovanja društva Barlč vidi i u tome “što bilo je prvic pomanjkanje pisateljev, kateri bi hoteli in umeli pisati tako, da bi njihovi spisi narodugodili” (Barlč 1888f, 175). Paralelu ponekad povlaci sa slovenskim Društvom sv. Mohora, cime svojoj publici podrobnije docarava znacaj društva i njegovuobrazovnu ulogu. U prilog tome govori i odgojna knjižica Cvjetka Grubera, objavljena u okviru Društva sv. Jeronima: Dobro diete. Dobar mladic. Dobar muž (Barlč 1889). Barlč se vrlo pohvalno izražava o tom izdanju, što je i ocekivano sobzirom na njegov svecenicki poziv. Medutim bez obzira na to što cesto nalazizamjerke tekstovima koje to društvo objavljuje, Barlč izvješcuje o svim njihovim izdanjima (Barlč 1890a, 1890g, 1892a, 1892b, 1893a, 1893b, 1893c, 1894a, 1894b, 1895a, 1896c, 1899a, 1900a, 1902a, 1903a, 1903e, 1905a, 1906, 1908a). Barlč takoder nastoji redovito izvještavati o radu Društva, narocito o sjednicama na kojima se rješavaju najvažnija pitanja njihova djelovanja (Barlč 1891f, 1898d, 1903f). Pišuci o Matici hrvatskoj, Barlč cesto istice velik broj i tematsku raznovrsnost knjiga koje tiska (Barlč 1888c, 1889b). Za razliku od nezadovoljstva koje iskazuje književnom produkcijom što je omogucuje Društvo sv. Jeronima, za Maticuhrvatsku Barlč istice: “Matica je središce hrv. slovstva; kar je boljih del, izidejo v Matici /…/” (Barlč 1889e, 178). U skladu s tim Barlč vrijedno izvješcuje o Maticinim izdanjima, neovisno o tome radi li se o književnosti ili strucnim knjigama(Barlč 1889e, 1889f, 1890d, 1890e, 1891c, 1892c, 1982h, 1893c, 1895b, 1895c, 1897b, 1898c, 1898e, 1900b, 1903c, 1904a). On takoder objavljuje i izvješca sodržanih sjednica Matice hrvatske, u kojima nastoji upoznati citatelje s najvažnijim aktivnostima koje Matica planira provesti u tekucoj godini (Barlč 1893f, 1895e). U svojem radu Barlč je pokazao i stanovito zanimanje za mladež. Jedno od udruženja ciji je rad pratio bio je i Zbor duhovne mladeži zagrebacke. U casopisu Dom in svet Barlč je iznio povijest njegova nastanka isticuci temeljnu ideju radikoje je Društvo i osnovano, a to je utemeljenje književnog društva. Stoga je inaveo citav niz izdanja koje je Društvo tiskalo, te je tekst, imajuci u vidu svoje implicitne citatelje, završio rijecima: RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 k. RIMAN Slovenski pisci u Hrvatskoj kao graditelji slovensko-hrvatskih odnosa Slovencem pa, zlasti duhovski mladeži, bodi to v opomin in vspodbudo, da deluje navdušeno in vstrajno za svojo izobrazbo in se pripravlja za izobraževanje dragega nam naroda, a v cistem katoliškem duhu. Hrvatska duhovska mladež more ji skoro biti v vzgled (Barlč 1889h, 206). I ovdje Barlč koristi priliku da bi upozorio na dogadanja koja prepoznaje kaopozitivne pojave u hrvatskom društvu i nudi ih kao primjere dobre prakse Slovencima. Medutim isto je tako spreman iskazati poštovanje pojavama naslovenskoj strani kada ih procijeni boljima i pozitivnijima od onih u Hrvatskoj. Barlč piše i o Hrvatskom pedagoškom književnom zboru, pa istice zasluge za objavljivanje casopisa za djecu Smilje (Barlč 1889b), ali isto se tako priklanjanjihovim kriticarima u trenutku kada su objavili prijevod Rousseauova djelaEmil, jer je rijec o tekstu na koji crkva nije blagonaklono gledala. Barlč se u tom trenutku otkriva u prvom redu kao svecenik, postavljajuci pitanje: “Kaj nidosti drugih poštenih pedagogijskih del, katera so pisana na kršcanski podlagi” (Barlč 1889c, 115). Oslikavajuci rad pojedinih društava i usporedbom sa slicnimudruženjima u Sloveniji, Barlč je ukazivao na pozitivne pomake u njihovuradu, ali je isto tako bio sklon kritici u slucajevima kada je procjenjivao da bi se moglo ciniti i više. Prikaze rada društava treba sagledati kao Barlčove pokušajeda potakne relevantne društvene i kulturne krugove s obje strane granice naangažiraniji rad, u prvom redu na obrazovanju nižih slojeva i mladeži. 5.3 Tekstovi o životu i djelovanju poznatih osoba Barlč je pisao o osobama koje su u njegovo vrijeme bile znacajne te o onima koje su na bilo koji nacin obilježile hrvatsku ili slovensku povijest. Jedan odsuvremenika o kojima je pisao u casopisu Dom in svet bio je dr. Janez Gogala, osnivac Marijanišca. Nakon njegove smrti Barlč opisuje njegov život i posebno naglašava cinjenicu da je zaslužan za izgradnju sirotišta što ga je omogucilaDružba sv. Vincencija, kojoj je predsjedavao (Barlč 1891e). S obzirom na to daje bio svecenik, Barlč je najcešce pisao o svecenicima koji su se, osim predanim duhovnim radom, bavili i drugim aktivnostima u kojima su bili uspješni. Jedanod njih bio je i Francišek Pustavrh, slovenski slikar (Barlč 1892e). Barlč je u slovenskim novinama pisao i o osobama znacajnima za razvitak hrvatskog društva. Tako je u više navrata, uz prikaze njegovih radova, pisao oFranji Rackom (Barlč 1894c, 1894g), a predstavio je i knjigu koja je opisala njegov život i rad (Barlč 1895d). Opširan tekst napisao je i o Vatroslavu Lisinskom, pricemu je autora prikazao u kontekstu hrvatske glazbe, ali napominjuci i njegovoslovensko podrijetlo: “Oce mu je bil Andrej Fuchs, Slovenec iz Novega mesta, a bavil se je v Zagrebu, kjer je imel v Ilici svojo hišo, z mesarstvom” (Barlč 1897a, 161). Detaljno opisuje njegov život i stvaranje (Barlč 1897a, 1897b), a pozornost posvecuje i knjizi Franje Kuhaca Vatroslav Lisinski i njegovo doba (Barlč 1888e, 144). Ivan Krstnik Tkalcic još je jedna osoba iz hrvatskoga javnog života o kojoj 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES k. RIMAN Slovene Writers in Croatia as Connectors within Slovenian-Croatian Relations je Barlč pisao u slovenskim, ali i hrvatskim izdanjima. U tekstovima je vrlo detaljno prikazao njegov život i rad (Barlč 1899b, Barlč 1905) te pojedina njegova djela (Barlč 1901). Objavio je prikaze života Milivoja Šrepela (Barlč 1899c) 54 i Ivana viteza Trnskog (Barlč 1899d, 1905c). Promatrajuci Barlčove tekstove o znacajnim licnostima, može se zakljucitida se uglavnom radi o nekrolozima u društvu eksponiranih osoba, koje su, pre- ma Barlčovu mišljenju i mišljenju urednika promatranih casopisa, zaslužile da se o njima piše. Pritom se medu tekstovima nalaze oni koji govore o osobamarelevantnima za poznavanje hrvatske ili slovenske povijesti kao i o onima kojesu bili relevantne za razdoblje u kojem su živjeli, ali su danas slabije poznati u hrvatskoj ili slovenskoj historiografiji. Barlčovi tekstovi u hrvatskim casopisima mogu se podijeliti na isti nacin nakoji su se podijelili njegovi slovenski tekstove. 5.4 Književni prikazi slovenskih izdanja u hrvatskim casopisima U hrvatskim je tiskovinama Barlč izvještavao o slovenskim književnim izdanjima. Kao i o hrvatskim izdanjima u slovenskim casopisima izvještavao je o svemušto je objavljeno u Sloveniji, a da je on s time bio upoznat. Ocekivano, piše o pjesništvu poznatoga slovenskog pjesnika Simona Gregorcica, citirajuci pritomneke od njegovih stihova (Barlč 1902e). Barlč izvještava i o drugim slovenskim autorima poput Antona Hribara Korinskog, autora knjige Popevcice milemu narodu, pri cemu temeljito opisujenjegov životni put, naglašavajuci da je službovao na “kranjsko-hrvatskoj medji, gdje se je upoznao sa bracom Hrvatima i zavolio hrvatski jezik i hrvatsku knjigu” (Barlč 1899g, 134). Vec na temelju toga primjera može se primijetiti pravilnosts kojom Barlč nastoji istaknuti hrvatsko-slovenske poveznice ako one postoje uživotu ili tekstu o kojem u svojim prikazima piše. Barlč piše i o Ksaveru Mešku izricuci pohvale tom slovenskom književniku (Barlč 1904c). Osim toga piše o djelima autora Josipa Murna Aleksandrova (Barlč 1903g), Ive Šorle (Barlč 1903h) i ostalih, danas manje poznatih pisaca. Na temelju onih tekstova koji govore o slovenskoj književnosti može sezakljuciti da je Barlč u manjoj mjeri izvještavao hrvatsku publiku o slovenskim tekstovima. Razlog tome može biti i cinjenica da je od svojega školovanja do smrtiživio u Hrvatskoj i bio je bolje upoznat s hrvatskom književnom produkcijom. 5.5 Prikazi rada udruženja koja djeluju u Sloveniji Kao što je u slovenskom tisku pisao o hrvatskim udruženjima, na isti nacin Barlčpiše o slovenskim udruženjima u hrvatskom tisku. Tako on redovito izvještavao Slovenskoj matici, i to o njezinim književnim i ostalim izdanjima poput RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 k. RIMAN Slovenski pisci u Hrvatskoj kao graditelji slovensko-hrvatskih odnosa pripovijedaka Franca Ksavera Meška (Barlč 1899h) Slovenske narodne pesmi, što ih je sabrao Karol Štrekelj (Barlč 1899i), Zgodovina slovenskega slovstvaautora Karola Glasera (Barlč 1899j) i slicno. Primjerenu je pozornost Barlčposvetio i Družbi sv. Mohorja, isticuci u prvom redu njezina izdanja, kao npr. 55 Promišljevanja o presvetem Recnjem Telesu, ciji je autor Janez Krstnik Pagan, Postrežba bolnikom autora Alojza Homana, Australija in nje otoki Ivana Vrhovca, Jagode Jožega Stritara (Barlč 1900c), molitvenik Slava Gospodu, Poljedelstvo Viljema Rohrmana (Barlč 1902f) te razlicite zabavne knjižice (Barlč 1903j, 1904d). Barlč piše i o Dramaticnom društvu i njegovim zaslugama u razvojuslovenskoga kazališta. Pritom istice i teškoce s kojima su se slovenski dramski umjetnici susretali, u prvom redu zbog dugotrajnoga prevladavajuceg utjecajanjemackog jezika u svim sferama života, pa tako i u kazalištu (Barlč 1900d). 5.6 Tekstovi o životu i djelovanju poznatih osoba Barlč je hrvatskoj publici pobliže prikazao živote Slovenaca za koje je procijenio da ce biti zanimljivi hrvatskoj javnosti. Ocekivano, pisao je o Francu Prešernu, najpoznatijem slovenskom pjesniku koji je stvarao u preporodno vrijeme, kada, prema Barlčovoj procjeni, Slovenci još nisu mogli sagledati svu vrijednost njegova stvaralaštva (Barlč 1900f). Osim toga napisao je nekrolog sveceniku Ladislavu Hrovatu, za kojeg navodi da je uz slovenštinu, “najviše volio hrvatski jezik, pa se je sve do zadnjih dana svoga života živo zanimao za razvoj naše književnosti” (Barlč 1902d, 294). Barlč je pisao i o Simonu Rutaru, za kojega istice da je “/…/ još iz Dalmacije ponesao sobom ljubav i živo zanimanje za Hrvate, pa se i u Spomen cviecu Matice hrvatske nalazi njegov clanak Nekaj o bojnem bratstvu Slovencev in Hrvatov” (Barlč 1903i, 390). Uz to je Barlč pisao i nekrologe Hrvatima, i toJosipu Jurju Strossmayeru, Milivoju Šreplu, Ivanu Krstitelju Tkalcicu i drugima (Barlč 1905d, 1905e, 1905f). Na temelju velikog broja promatranih tekstova može se zakljuciti da je Barlč nešto manje izvještavao hrvatsku publiku o zbivanjima u Sloveniji, što je i ocekivano. Svoj je radni vijek proveo u Hrvatskoj, i jasno je da su mu zbivanja u toj zemlji bila bliskija, kao i ljudi s kojima je suradivao ili se s njima susretao. Takoder valja primijetiti da je u najvecoj mjeri Barlč izvještavao krajem 19. i pocetkom 20. stoljeca, što se može objasniti velikim brojem obveza koje je obnašao u svecenickom i društvenom životu Zagreba. 6. Zakljucak Autori cije se publicisticko stvaralaštvo promatra u ovom radu pridonijeli su ostvarivanju i napretku hrvatsko-slovenskih odnosa, u prvom redu na kulturnomi društvenom podrucju. Izvješcujuci o zbivanjima i pojavama kojima su svjedocili i onima u kojima su imali zapažene uloge, Stanko Vraz, Braca Tomšic, Josip 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES k. RIMAN Slovene Writers in Croatia as Connectors within Slovenian-Croatian Relations Starč i Janko Barlč objavili su velik broj tekstova za koje su procijenili da ce uci u horizont ocekivanja njihove implicitne publike. Promatrani tekstovi nastali su natemelju procjene njihovih autora i urednika, a cilj im je bio zadovoljiti citateljske 56 potrebe za informacijama, ali i uputiti citatelje na one sadržaje koji su se smatralivrijednima citateljske pozornosti. Medutim suvremenom procjenom može se zakljuciti da promatrani tekstovi u velikoj mjeri izražavaju razlicite tendencijeunutar društvenog života. U prvom se redu primjecuje da su autori, u skladu sa svojim iskustvom dvojnoga, slovenskoga i hrvatskoga, potaknuti aktualnimdruštvenim i politickim okolnostima u kojima se poticalo južnoslavenskozajedništvo, naglašavali hrvatsko-slovenske aspekte društvenoga i kulturnoga života sredine u kojoj su boravili. Iako su promatrani autori bili aktivni u brojnimaspektima javnoga života, imali su naglašenu potrebu svojim tekstovima i drugimoblicima suradnje poticati ili barem upozoriti na važnost povezivanja hrvatskih i slovenskih prostora, ne samo kao dvaju susjednih naroda vec i kao naroda koji sukroz povijest dijelili slicnu sudbinu unutar Austro-Ugarske Monarhije. Uzimajuci u obzir cinjenicu da tekstove o kojima je rijec promatramo s velikim vremenskim odmakom, možemo zakljuciti da se pojedine tendencije unjima nisu razvile u smjeru u kojem bi i danas bile bliske suvremenom citatelju. Velik broj tih tekstova i danas je predmet interesa raznolike publike, medutim uprvom redu kao izvor za promatranje i razumijevanje povijesnih kretanja. Vrazovo je djelovanje zanimljivo u kontekstu stvaranja hrvatske književnosti, narocito casopisa koji bi se u prvom redu bavio književnošcu i književnom kritikom. Nesporan je njegov doprinos hrvatskoj publicistici, buduci da je Kolo idanas relevantan književno-umjetnicki casopis u Hrvatskoj. Braca Ivan i LjudevitTomšic predstavljaju jedinstvenu pojavu na slovenskim i hrvatskim prostorima jer su medu prvima koji su uredivali casopise za djecu i mladež. Osnivanjem iuredivanjem casopisa, oba su se brata, jedan na slovenskoj, a drugi na hrvatskojstrani, upisala u povijest razvoja djecje književnosti, narocito ako uzmemo u obzir cinjenicu da se svijest o potrebi književnosti recepcijski usmjerene nadjecu relativno kasno javila na hrvatskim prostorima. Upravo su casopisi odigralivažnu ulogu u formiranju književnosti usmjerene na djecu, a danas nam tekstovi objavljeni u Vrtecu, Zlatnim orasima i Bršljanu pomažu da shvatimo kakvu susliku djetinjstva suradnici u njihovim casopisima, ali i oni sami, nudili svojimimplicitnim citateljima. Josip Starč svoje je tekstove objavljivao u razdoblju u kojem su se razlicite serijske publikacije na hrvatskim i slovenskim prostorima afirmirale i udomacile, pa je i produkcija publicistickih vrsta razvijenija. Starč tako piše svoj tekst u nastavcima, pri cemu redovito u tri godišta casopisa Ljubljanski zvon u Pismimaiz Zagreba izvješcuje o dogadajima i kulturnim pojavama u hrvatskoj metropoli. Cesto opisano usporeduje sa stanjem u Ljubljani, što njegove tekstove danas cini korisnim izvorom za komparativnu analizu i usporedbu stanja u objemametropolama, ali za njegove suvremenike vjerujemo da su predstavljali poticaj RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 k. RIMAN Slovenski pisci u Hrvatskoj kao graditelji slovensko-hrvatskih odnosa za dodatno uspostavljanje hrvatsko-slovenskih odnosa u razlicitim aspektima kulture i društvenoga života. Ipak, od promatranih autora svakako je najplodniji bio Janko Barlč. Njegase u pravom smislu rijeci može nazvati kronicarem hrvatsko-slovenskih odnosa 57 jer je vrlo podrobno dugi niz godina objavljivao tekstove u brojnim hrvatskimi slovenskim novinama i casopisima. Njegova je publicisticka produkcija danasvrlo koristan izvor za rekonstrukciju društvenih i kulturnih dogadanja krajem 19. i pocetkom 20. stoljeca, u prvom redu u Zagrebu, ali i u Sloveniji. Od svihnavedenih autora on ponajviše u tekstovima iskazuje dvojnost svojega identiteta; slovensku publiku izvješcuje iz perspektive Hrvata iz Hrvatske i obrnuto; u hrvatskim tekstovima nudi sliku Slovenije iz slovenske perspektive. Iz togaproizlazi da je upravo on bio najcvršce povezan i sa slovenskim i s hrvatskimpodnebljem, te je kompetentno izvještavao svoje implicitne citatelje o tim dvjema regijama. Osobito se zanimljivima cine njegovi tekstovi u kojima se do- nose vrijednosni sudovi u skladu s aktualnom klimom koja je na pojedinom prostoru u prošlosti vladala. To narocito dolazi do izražaja u kritickim prikazima pojedinih publikacija. U prikazu hrvatskih knjiga cesto kao mjerilo vrijednostiuzima one znacajke koje su njemu relevantne, a u vezi su s njegovim svecenickimpozivom. Iako na primjeren nacin komentira i vrednuje temu, sadržaj i stil pisanja te ih stavlja u kontekst autorova života i stvaralaštva, u njegovim jevrijednosnim sudovima prepoznatljivo kršcansko/katolicko usmjerenje i težnjaza recepcijskom usmjerenošcu objavljenih tekstova i prema manje obrazovanoj citalackoj publici. Težnju da se knjiga ponudi nižem sloju te da se njegovepripadnike na taj nacin obrazuje i oplemeni prisutna je ne samo u kritickimprikazima vec i u opisu rada pojedinih društava, ali i u prikazima života njegovih suvremenika i ostalih osoba iz javnoga života. Svakako valja zapaziti da su se kriteriji za procjenu i odabir sadržaja promijenili, u skladu s društvenim okolnostima. Promjenom okolnosti promijenio se i sustav vrijednosti, i stoga brojne Barlčove procjene, neovisno o vjerskomi domoljubnom okviru koji je bio postavio u donošenju vrijednosnih sudova, ne mogu biti relevantne za današnjeg citatelja. Stoga njegove radove trebacitati u prvom redu kao dokumentaristicke tekstove u kojima se ne prepoznajusamo sastavnice nekoga djela, epizoda u necijem životu ili subjektivni stav o djelovanju pojedinog društva, vec kao svjedocanstvo jednoga vremena koje sedanas promatra s iskustvom povijesnog razvoja hrvatskog i slovenskog društva. Promatrani su tekstovi stoga u prvom redu dokumenti vremena koji mogu rasvijetliti sliku hrvatskoga i slovenskoga svijeta u odredenom povijesnomrazdoblju te ukazati na velik trud koji su pojedinci ulagali u izgradnju i njegovanjehrvatske i slovenske kulture i izgradnji veza izmedu tih dvaju naroda. 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES k. RIMAN Slovene Writers in Croatia as Connectors within Slovenian-Croatian Relations literatura i izvori Barlč, J., 1888a. Hrvatsko slovstvo. Dom in svet 1 (3), 46–47.58 Barlč, J., 1888b. Hrvatsko slovstvo. Dom in svet 1 (6), 96–96. Barlč, J., 1888c. Hrvatsko slovstvo. Dom in svet 1 (7), 111–112. Barlč, J., 1888d. Hrvatsko slovstvo. Dom in svet 1 (8), 127–128. Barlč, J., 1888e. Hrvatsko slovstvo. Dom in svet 1 (9), 143–144. Barlč, J., 1888f. Hrvatsko slovstvo. Dom in svet 1 (11), 175–176. Barlč, J., 1888g. Hrvatsko slovstvo. Dom in svet 1 (12), 194–195. Barlč, J., 1889a. Hrvatsko slovstvo. Dom in svet 2 (2), 48–49. Barlč, J., 1889b. Hrvatsko slovstvo. Dom in svet 2 (4), 98–99. Barlč, J., 1889c. Hrvatsko slovstvo. Dom in svet 2 (5), 115–115. Barlč, J., 1889d. Hrvatsko slovstvo. Dom in svet 2 (7), 160–161. Barlč, J., 1889e. Knjige “Matice hrvatske” za leto 1888. Dom in svet 2 (8), 178–179. Barlč, J., 1889f. Knjige “Matice hrvatske” za leto 1889. Dom in svet 2 (9), 208–210. Barlč, J., 1889g. Knjige “Društva sv. Jeronima” za l. 1890. Dom in svet 2 (12), 274–275. Barlč, J., 1889h. Zgodovina “Sbora duhovne mladeži zagrebacke”. Dom in svet 2 (9), 203–206. Barlč, J., 1890a. Knjige “Društva sv. Jeronima” za leto 1889. Dom in svet 3 (1), 30–31. Barlč, J., 1890b. Hrvaško slovstvo. Dom in svet 3 (2), 63–64. Barlč, J., 1890c. Hrvaško slovstvo. Dom in svet 3 (3), 94–96. Barlč, J., 1890d. Hrvaško slovstvo. Dom in svet 3 (5), 157–158. Barlč, J., 1890e. Hrvaško slovstvo. Dom in svet 3 (7), 222–224. Barlč, J., 1890f. Hrvaško o slovstvo. Dom in svet 3 (8), 252–254. Barlč, J., 1890g. Hrvaško slovstvo. Dom in svet 3 (11), 351–351. Barlč, J., 1890h. Hrvaško slovstvo. Dom in svet 3 (12), 382–384. Barlč, J., 1891a. Hrvaško slovstvo. Dom in svet 4 (2), 90–90. Barlč, J., 1891b. Dragutin Hirc: “Hrvatsko Primorje”. Dom in svet 4 (3), 143–144. Barlč, J., 1891c. Hrvaško slovstvo. Nikola Tordinac. Dom in svet 4 (4), 190–191. Barlč, J., 1891d. Glavna seja društva sv. Jeronima. Dom in svet 4 (5), 232–233. Barlč, J., 1891e. Doktor Janez Gogala. Dom in svet 4 (5), 193–196. Barlč, J., 1891f. Hrvaško slovstvo. Na rodjenoj grudi. Dom in svet 4 (5), 237–238. Barlč, J., 1892a. Knjige “Društva sv. Jeronima” za leto 1891. Dom in svet 5 (1), 46–47. Barlč, J., 1892b. Knjige “Društva sv. Jeronima” za leto 1891. Dom in svet 5 (2), 94–95. Barlč, J., 1892c. Knjige “Matice Hrvatske” za leto 1891. Dom in svet 5 (3), 138–139. Barlč, J., 1892d. Uciteljski koledar za prestupnu godinu 1892. Dom in svet 5 (3), 140–140. Barlč, J., 1892e. Francišek Pustavrh, slovenski slikar. Dom in svet 5 (7), 289–293. Barlč, J., 1892f. Znameniti grobovi l. 1891/2. Dom in svet 5 (7), 336–336. Barlč, J., 1892g. Hrvaško slovstvo. Dom in svet 5 (8), 380–381. Barlč, J., 1892h. Hrvaško slovstvo. Dom in svet 5 (12), 573–574. Barlč, J., 1893a. Hrvaško slovstvo. Dom in svet 6 (2), 95–95. Barlč, J., 1893b. Knjige “Družbe svetega Jeronima”. Dom in svet 6 (4), 189–190. RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 k. RIMAN Slovenski pisci u Hrvatskoj kao graditelji slovensko-hrvatskih odnosa Barlč, J., 1893c. Knjige “Matice Hrvatske” za l. 1892. Dom in svet 6 (6), 286–287. Barlč, J., 1894a. Knjige “Društva sv. Jeronima”. Dom in svet 7 (2), 61–62. Barlč, J., 1894b. Knjige “Društva sv. Jeronima”. Dom in svet 7 (7), 573–574. Barlč, J., 1894c. Dr. Francišek Racki. Dom in svet 7 (9), 237–238. Barlč, J., 1894d. Hrvaška književnost. Dom in svet 7 (7), 286–287. Barlč, J., 1894e. Novi listovi iz Afrike od Dragutina Lermana. Dom in svet 7 (9), 287–287. Barlč, J., 1894f. Hrvaška književnost. Elegija. Dom in svet 7 (10), 318–319. Barlč, J., 1894g. Dr. Francišek Racki. Dom in svet 7 (10), 290–290. Barlč, J., 1895a. Knjige “Društva sv. Jeronima”. Dom in svet 8 (1), 28–29. Barlč, J., 1895b. Hrvaška književnost. Knjige “Matice hrvatske”. Dom in svet 8 (5), 158–159. Barlč, J., 1895c. Hrvaška književnost. Knjige “Matice hrvatske”. Dom in svet 8 (7), 222–222. Barlč, J., 1895d. Život i djela dra Franje Rackoga. Dom in svet 8 (16), 509–509. Barlč, J., 1895e. Glavna seja “Matice Hrvatske”. Dom in svet 8 (16), 513–513. Barlč, J., 1897a. Knjige “Matice Hrvatske” za leto 1896. Dom in svet 10 (6), 190–190. Barlč, J., 1897b. Hrvaška književnost. Danica. Dom in svet 10 (9), 286–287. Barlč, J., 1897c. Hrvaška književnost. Danica. Dom in svet 10 (19), 606–607. Barlč, J., 1898a. Vatroslav Lisinski. Dom in svet 11 (6), 161–164. Barlč, J., 1898b. Vatroslav Lisinski. Dom in svet 11 (7), 193–195. Barlč, J., 1898c. Knjige “Matice Hrvatske” za leto 1897. Dom in svet 11 (6), 190–190. Barlč, J., 1898d. Glavna seja društva sv. Jeronima. Dom in svet 11 (6), 192–192. Barlč, J., 1898e. Knjige “Matice Hrvatske” za leto 1897. Dom in svet 11 (8), 254–255. Barlč, J., 1898f. Književnost. Dom in svet 11 (16), 511–512. Barlč, J., 1899a. Knjige društva sv. Jeronima za l. 1898. Dom in svet 12 (1), 32–32. Barlč, J., 1899b. Ivan Krstnik Tkalcic. Dom in svet 12 (7), 225–228. Barlč, J., 1899c. Dr. Milivoj Šrepel. Dom in svet 12 (9), 257–260. Barlč, J., 1899d. Ivan vitez Trnski. Dom in svet 12 (15), 449–452. Barlč, J., 1899e. Zbornik za narodni život i obicaje južnih Slavena. Dom in svet 12 (15), 479–479. Barlč, J., 1899f. Knjige društva sv. Jeronima za l. 1898. Dom in svet 12 (15), 479–479. Barlč, J., 1899g. Književnost slovenska. Prosvjeta 7 (4), 134–134. Barlč, J., 1899h. Književnost slovenska. O slovenskoj književnosti. Prosvjeta 7 (10), 327–328. Barlč, J., 1899i. Književnost slovenska. Prosvjeta 7 (13), 422–423. Barlč, J., 1899j. Književnost slovenska. Prosvjeta 7 (14), 456–456. Barlč, J., 1900a. Knjige društva sv. Jeronima za god. 1899. Dom in svet 13 (2), 62–63. Barlč, J., 1900b. Knjige “Matice Hrvatske” za l. 1900. Dom in svet 13 (20), 637–637. Barlč, J., 1900c. Knjige družbe sv. Mohorja za g. 1899. Prosvjeta 8 (2), 71–71. Barlč, J., 1900d. Slovenska književnost. Prosvjeta 8 (5), 166–166. Barlč, J., 1900e. Slovenska književnost. Prosvjeta 8 (6), 199–199. Barlč, J., 1900f. Na Prešernovu grobu. Prosvjeta 8 (24), 764–766. Barlč, J., 1901. Povjestni spomenici slobodnoga kral. grada Zagreba. Dom in svet 14 (2), 126– 126. Barlč, J., 1902a. Knjige “Društva sv. Jeronima” za l. 1901. Dom in svet 15 (2), 116–117. 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES k. RIMAN Slovene Writers in Croatia as Connectors within Slovenian-Croatian Relations Barlč, J., 1902b. Hrvaška književnost. O Marulicu. Dom in svet 15 (3), 181–181. Barlč, J., 1902c. Hrvaška književnost. Marko Marulic: Judita. Dom in svet 15 (11), 691–691. Barlč, J., 1902d. O. Ladislav Hrovat. Prosvjeta 10 (9), 293–294. Barlč, J., 1902e. Poezije. Prosvjeta 10 (11), 359–359. Barlč, J., 1902f. Knjige “Družbe sv. Mohorja za god. 1902. Prosvjeta 10 (23), 742–743. Barlč, J., 1903a. Knjige “Društva sv. Jeronima” za l. 1902. Dom in svet 16 (2), 117–118. Barlč, J., 1903b. Vjesnik hrvatskoga arheološkog društva. Dom in svet 16 (3), 183–184. Barlč, J., 1903c. Knjige “Matice hrvatske” za l. 1903. Dom in svet 16 (5), 309–310. Barlč, J., 1903d. Vitezovic. Dom in svet 16 (9), 567–568. Barlč, J., 1903e. Knjige Društva sv. Jeronima za l. 1903. Dom in svet 16 (12), 757–758. Barlč, J., 1903f. Društvo sv. Jeronima. Dom in svet 16 (12), 764–764. Barlč, J., 1903g. Aleksandrov: Pesmi in romance. Prosvjeta 11 (7), 229–230. Barlč, J., 1903h. Clovek in pol. Prosvjeta 11 (9), 291–291. Barlč, J., 1903i. Simon Rutar. Prosvjeta 11 (12), 390–390. Barlč, J., 1903j. Knjige družbe sv. Mohorja za god. 1903. Prosvjeta 11 (24), 774–775. Barlč, J., 1904a. Knjige “Matice hrvatske” za l. 1902. Dom in svet 17 (3), 174–175. Barlč, J., 1904b. Vladko Šaretic. Dom in svet 17 (3), 176–177. Barlč, J., 1904c. Književnost slovenska. Ksaver Meško: ob tihih vecerih. Prosvjeta 12 (3), 101– 102. Barlč, J., 1904d. Književnost slovenska. Prosvjeta 12 (22), 708–710. Barlč, J., 1905a. Knjige “Društva sv. Jeronima” za l. 1904. Dom in svet 18 (2), 115–117. Barlč, J., 1905b. Nevencice. Dom in svet 18 (3), 180–180. Barlč, J., 1905c. Ivan Krstitelj Tkalcic. Izvestja muzejskega društva za Kranjsko 3/4, 77–84. Barlč, J., 1905d. Strossmayeru. Prosvjeta 13 (9), 267–268. Barlč, J., 1905e. Dr. Milivoju Šreplu. Prosvjeta 13 (5), 162–163. Barlč, J., 1905f. Nekoliko uspomena na Ivana Krst. Tkalcica. Prosvjeta 13 (11), 351–352. Barlč, J., 1906. Hrvaška. Dom in svet 19 (3), 182–183. Barlč, J., 1908. Knjige društva sv. Jeronima za l. 1907. Dom in svet 21 (2), 91–93. Barthes, R., 1971. Književnost – mitologija – semiologija. Nolit, Beograd. Batinic, Š., 2004. Zabava i pouka dobroj djeci i mladeži: hrvatski casopisi za djecu i mladež od 1864. do 1945. Hrvatski školski muzej, Zagreb. Belaj, V., 1995. Etnološka istraživanja Slovenaca u Hrvatskoj. U V. Kržišnik-Bukic (ur.) Slovenci v Hrvaški. Inštitut za narodnostna vprašanja, Ljubljana, 287–295. Biti, V., 2000. Pojmovnik suvremene književne i kulturne teorije. Matica hrvatska, Zagreb. Brešic, V., 2005. Citanje casopisa. Matica hrvatska, Zagreb. Brešic, V., 2014. Praksa i teorija književnih casopisa. Filozofski fakultet, Zagreb. Buturac, J., 1969. Povijest Društva sv. Jeronima ili Društva sv. Cirila i Metoda 1869–1969. Bogo slovska smotra 38 (3/4), 376–409. Ciliga, V., 1970. Prilog poznavanju hrvatsko–slovenskih odnosa potkraj šezdesetih godina XIXstoljeca. Historijski zbornik 23/24, 97–115. Crnkovic, M. & Težak, D., 2002. Povijest hrvatske djecje književnosti od pocetaka do 1955. godine. Znanje, Zagreb. RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 k. RIMAN Slovenski pisci u Hrvatskoj kao graditelji slovensko-hrvatskih odnosa Deželic, V., 1907. Dva brata Ivan i Ljudevit Tomšic: književno-povjesni prikaz. Tisak Antuna Scholza, Zagreb. Dockal, K., 1941. Msgr. Janko Barlč – nacrt života. Sv. Cecilija 35 (1/2), 6–7. Drechsler, B., 1909. Stanko Vraz. Matica hrvatska i slovenska, Zagreb. Gaj, L., 1862. Dopisi Narodnim novinama. Narodne novine 28 (51), 30. 8. 1862, 2–2. Gantar Godina, I., 2004. Slovenski izobraženci na Hrvaškem od 1850 do 1860. Dve domovini / Two homelands 20, 77–94. Gantar Godina, I., 2006. Slovenski izobraženci na Hrvaškem po letu 1969. Dve domovini / Two homelands 24, 153–166. Horvat, J., 2003. Povijest novina Hrvatske 1771–1939. Golden marketing–Tehnicka knjiga, Zagreb. Jarnik, U., 1842. Obraz slovenskoga narecja u Koruškoj. Kolo 1 (1), 41–43. Koblar, F., 2013. Starč, Josip (1842–1907). Slovenska biografija, http://www.slovenska-biografija. si/oseba/sbi604308/ (17. 10. 2017). Kolaric, J., 1982. Život i djelo Janka Barlča. Sv. Cecilija 2, 26–30. Kržišnik-Bukic, V., 2006. Znameniti Slovenci na Hrvaškem skozi zgodovino. Migracijske i etnicke teme 22 (4), 421–445. Leto, M. R., 2004. Danica ilirska i pitanje hrvatskoga književnog jezika. Slavica Tergestina 11/12, 163–188. Lipovcan, S., 2003. Uporabni literarni oblici medijskoga izražavanja. Društvena istraživanja 68 (6), 975–988. Marn, J., 1887. Jezicnik. Knjiga Slovenska v XIX. veku. Rudolf Milic, Ljubljana. Mitrovic, M., 2004. Josip Starč i hrvatska književnost. U I. Lukežic (ur.) Zbornik radova s Medunarodnoga znanstvenog skupa Rijecki filološki dani održanog u Rijeci od 14. do 16. studenoga 2002. Filozofski fakultet, Rijeka, 373–379. Ogrizovic, M., 1910. Pedeset godina hrvatskoga kazališta 1860–1910. Uprava Kraljevskog hrvatskog zemaljskog kazališta u Zagrebu, Zagreb. Pašagic, B., 2003. Hrvatski djecji casopisi od 1864. do 1950. godine. Udruga umjetnika August Šenoa, Zagreb. Petrac, B., 2010. Ivan Trnski, pjesnik “dana stare slave”. Kolo 5/6, http://www.matica.hr/ kolo/315/ivan–trnski–pjesnik–dana–stare–slave–20718/ (5. 10. 2017) Petrč, F., 1939. Poizkus ilirizma pri Slovencih: (1835–1849). Slovenska matica, Ljubljana. Pregelj, I., 1920. Slovenski mladinski list “Vrtec”. Vrtec 50 (1/2), 3–6. Rahten, A., 2008. Savezništva i diobe: razvoj slovensko-hrvatskih politickih odnosa u HabsburškojMonarhiji 1848.–1918.. Golden marketing–Tehnicka knjiga, Zagreb. Razum, S., 2016. Doprinos Hrvatskoga književnog društva sv. Jeronima hrvatskoj književnostikršcanskoga nadahnuca. Kroatologija 6 (1/2), 218–226. Riman, K., 2011. Literarizacija iskustva (ili stvarnosti) u Barlčovu putopisu Put na Volajskojezero. Croatica Christiana periodica 35 (86), 113–123. Riman, K., 2014. Naznake identiteta u hrvatskom i slovenskom putopisu Ivana Macuna. Razprave in gradivo, Revija za narodnostna vprašanja 72, 43–62. Riman, K., 2017. Hrvatsko-slovenske veze Josipa Starča. Slavisticna revija 65 (1), 169–182. Solar, M., 1997. Teorija književnosti. Školska knjiga, Zagreb. Starč, J., 1881a. Pisma iz Zagreba I. Ljubljanski zvon 1 (2), 110–115. Starč, J., 1881b. Pisma iz Zagreba II. Ljubljanski zvon 1 (4), 213–219. 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES k. RIMAN Slovene Writers in Croatia as Connectors within Slovenian-Croatian Relations Starč, J., 1881c. Pisma iz Zagreba III. Ljubljanski zvon 1 (6), 347–352. Starč, J., 1881d. Pisma iz Zagreba IV. Ljubljanski zvon 1 (9), 542–548. Starč, J., 1882. Pisma iz Zagreba V. Ljubljanski zvon 2 (2), 79–88. Starč, J., 1883. Pisma iz Zagreba VI. Ljubljanski zvon 3 (4), 221–227. Starč, J., 1884. Pisma iz Zagreba VIII. Ljubljanski zvon 4 (4), 223–228. Starč, J., 1885a. Pisma iz Zagreba IX. Ljubljanski zvon 5 (1), 15–20. Starč, J., 1885b. Pisma iz Zagreba X. Ljubljanski zvon 5 (2), 144–150. Starč, J., 1885c. Pisma iz Zagreba XI. Ljubljanski zvon 5 (9), 527–533. Starč, J., 1885d. Pisma iz Zagreba XII. Ljubljanski zvon 5 (12), 725–729. Starč, J., 1886. Pisma iz Zagreba XIII. Ljubljanski zvon 6 (2), 94–98. Starč, J., 1887a. Pisma iz Zagreba XV. Ljubljanski zvon 7 (3), 144–150. Starč, J., 1887b. Pisma iz Zagreba XVI. Ljubljanski zvon 7 (6), 331–336. Starč, J., 1887c. Pisma iz Zagreba XVII. Ljubljanski zvon 7 (7), 458–463. Starč, J., 1888. Pisma iz Zagreba XVIII. Ljubljanski zvon 8 (8), 482–488. Starč, J., 1889. Pisma iz Zagreba XIX. Ljubljanski zvon 9 (1), 34–39. Starč, J., 1890a. Pisma iz Zagreba XXI. Ljubljanski zvon 10 (1), 11–17. Starč, J., 1890b. Pisma iz Zagreba XXII. Ljubljanski zvon 10 (7), 425–431. Starč, J., 1891. Pisma iz Zagreba XXIV. Ljubljanski zvon 11 (8), 480–485. Starč, J., 1892. Pisma iz Zagreba XXV. Ljubljanski zvon 12 (5), 279–285. Starč, J., 1893. Pisma iz Zagreba XXVII. Ljubljanski zvon 13 (1), 21–26. Starč, J., 1895. Pisma iz Zagreba XXIX. Ljubljanski zvon 15 (5), 277–283. Starč, J., 1896. Pisma iz Zagreba XXX. Ljubljanski zvon 16 (2), 81–85. Starč, J., 1897. Pisma iz Zagreba XXXI. Ljubljanski zvon 17 (5), 279–284. Trnski, I., 1887. Slavnomu urednictvu Ljubljanskoga “Zvona“. Ljubljanski zvon 7 (7), 442–442. Bilješke 1 Kranjska cbelica prvi je slovenski pjesnicki almanah. Objavljeno je pet svezaka urazdoblju od 1830. do 1848. godine. Urednik je bio Miha Kastelic, a medu suradnicimabili su France Prešeren, Matija Cop i Andrej Smole. 2 Ljudevit Gaj bio je hrvatski politicar, jezikoslovac, ideolog, novinar i književnik. Takoderje bio i središnja osoba hrvatskoga narodnog pokreta te je imao važnu ulogu u hrvatskomnarodnom preporodu. 3 Casopis Kolo: casopis za literaturu, umjetnost i narodni život utemeljio je Stanko Vrazkao tiskovinu kojom bi se pratilo tadašnja suvremena književna pitanja. Casopis je izlaziou razdoblju od 1842. do 1853. godine, a urednici su bili Dragutin Rakovac, Stanko Vraz, Ljudevit Vukotinovic i Andria Torkvato Brlic. 4 Osim što je pisao prigodne tekstove (uglavnom pripovijetke) za Vrtec, casopis koji jeuredivao, iz njegova se opusa izdvajaju autorske knjige Zlati orehi slovenski mladosti vspomin (1866), ABC v podobah in besedi za otroke (1869), knjige prijevoda KrištofaŠmida sto malih pripovedek za mladost (1872), urednicke knjige te brojni drugi tekstovinamijenjeni djeci i mladeži. RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 k. RIMAN Slovenski pisci u Hrvatskoj kao graditelji slovensko-hrvatskih odnosa 5 Tomšic je pisao poucne tekstove iz razlicitih oblasti ljudskog života i djelovanja, a kaoprimjeri za to mogu se izdvojiti djela: Poboljšani sosedje ali sadje veja v pogovorih zadomace ljudstvo (1867), Navod, kako naj ravnajo posamezni kmetje in cele soseske zgozdom (1869), Poljedelstvo s posebnim ozirom na domace pridelke (1870). 6 O iskljucenju iz ljubljanske gimnazije pisao je urednik casopisa Narodne novine, LjudevitGaj (Gaj 1862, 2). 7 Ivan Macun bio je slovenski rodoljub koji se bavio i književnim radom. Zalagao se zajacanje slovensko-hrvatskih odnosa i takoder je jedan od autora koji su svoje radoveobjavljivali na hrvatskom (ilirskom) i slovenskom jeziku (Marn 1887, 63). O zajedništvuhrvatskih i slovenskih naroda te o južnoslavenskim idejama pisao je i u putopisnimtekstovima (Riman 2014). 8 U slovenskim gimnazijama ucenici nisu mogli slušati predavanja na slovenskom jeziku, vec je službeni jezik bio njemacki. Zbog toga je dr. Janes Bleiweis, slovenski publicist ipoliticar, potaknuo sunarodnjaka Ivana Macuna da pomogne Ljudevitu Tomšicu takošto mu je omogucio da položi ispite na njemackom jeziku (Deželic 1907, 17). 9 Casopis Zlatni orasi Tomšic je pokrenuo 1870. godine kao “casopis za našu malu, dobrumladež” u Karlovcu. U casopisu nije bilo ilustracija, a objavljene pjesmice i prozni prilozinisu potpisani, pa se pretpostavlja da ih je Tomšic sam pisao i preradivao (Batinic 2004,37). 10 Casopis Bršljan namijenjen je ucenicima nižih razreda puckih škola, a pokrenuo ga jeLjudevit Tomšic, koji je iz Karlovca prešao u Zagreb. List izlazi od 1873. do 1903. godine. Nakon Tomšiceve smrti uredništvo preuzima njegova snaha, dotadašnja redovitasuradnica lista, Marija Tomšic Im (Batinic 2004, 42–44). 11 Josip Starč roden je u Ljubljani, gdje se i školovao, a maturirao je u Rijeci. Studijslavistike, geografije i povijesti završio je u Pragu. Nakon studija vratio se u Ljubljanu, a zatim je radio kao profesor u Osijeku, Požegi, Varaždinu, Zagrebu i Bjelovaru. Nakonumirovljenja vratio se u Ljubljanu, gdje je živio do smrti. Starč je, živeci u Rijeci, svojejavno djelovanje usmjerio na zbližavanje Hrvata i Slovenaca. Suradivao je s brojnimslovenskim casopisima pišuci radove o školstvu, javnom životu i kazalištu, a napisao je inekoliko tekstova putopisne proze (Kržišnik-Bukic 2006, Koblar 2013, Riman 2017). 12 Matica hrvatska utemeljena je 1842. godine pod imenom Matica Ilirska. Cilj udruženjabio je promicati hrvatski nacionalni i kulturni identitet u razlicitim podrucjima ljudskogastvaralaštva. Do danas se smatra jednim od vodecih nakladnika knjiga i casopisa uHrvatskoj. 13 Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti osnovana je 1866. godine kao Jugoslavenskaakademija znanosti i umjetnosti. Osnivac Akademije bio je Josip Juraj Strossmayer, a prvi predsjednik Franjo Racki. HAZU je najviša hrvatska znanstvena i umjetnickainstitucija, ciji su ciljevi poticanje i organiziranje znanstvenog rada i zalaganje za primjenupostignutih rezultata, razvijanje umjetnicke i kulturne djelatnosti i briga o hrvatskojkulturnoj baštini i njezinoj afirmaciji u svijetu. 14 Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu osnovano je 1860. godine, kada su hrvatskidomoljubi prekinuli izvodenje gostujuce njemacke predstave. Godinu dana kasnijeHrvatski je sabor donio Zakon o kazalištu, kojim je ono proglašeno narodnomustanovom najviše nacionalne kulturne važnosti. Prvi je kazališni ravnatelj bio DimitrijeDemeter, a nakon njega upravljanje hrvatskim nacionalnim kazalištem preuzima AugustŠenoa. Deset godina nakon osnutka kazališta osniva se stalna hrvatska Opera, cijije utemeljitelj i prvi ravnatelj bio Ivan pl. Zajc. Zgrada u kojoj kazalište i danas djelujeizgradena je 1895. godine. Do danas su u njoj djelovali i nastupali brojni hrvatski i straniumjetnici (Ogrizovic 1910). 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES k. RIMAN Slovene Writers in Croatia as Connectors within Slovenian-Croatian Relations 15 Društvo sv. Jeronima osnovano je 1868. godine na poticaj kardinala Jurja Haulika. Ciljje udruženja promicanje i širenje kršcanstva medu hrvatskim pukom, tj. promicanje iširenje književnih, znanstvenih i prosvjetnih djela koja su prožeta kršcanskim duhom(Buturac 1969, Razum 2016). 16 Ivan Trnski bio je hrvatski književnik i prevoditelj. Pisao je pjesme i pripovijetke, prevodioje s engleskog, njemackog, ruskog i ceškog jezika, bavio se pitanjima jezika i metrike. Suvremenici su ga smatrali najvecim hrvatskim pjesnikom. Bio je prvi predsjednikDruštva hrvatskih književnika. Objavljivao je u brojnim casopisima (Danica, Neven, Vijenac, Suvremenik). 17 Janko Barlč roden je u Budanju, kraj Vipave, 1869. godine. Osnovnu je školu polaziou Sloveniji, a školovanje je završio u Hrvatskoj. Nakon studija bogoslovije zareden jeza svecenika. Krace je vrijeme službovao kao kapelan u Garešnici i kao vjeroucitelj uzagrebackom Zavodu za gluhonijemu djecu. Nakon toga bio je aktuar, bilježnik, arhivari ravnatelj nadbiskupske kancelarije, a obnašao je i druge dužnosti: bio je prebendar, nadbiskupov tajnik i kanonik. Bio je clan mnogih društava, a postao je i dopisni clanJAZU. Zanimao se za brojna podrucja ljudskoga djelovanja (povijest, književnost, likovneumjetnosti, glazba) te je svoje radove na razlicite teme objavljivao u Katolickom listu, Obzoru, Prosvjeti, Viencu, Vjestniku Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskogaarhiva, Lijecnickom vjesniku i dr. Priloge iz hrvatske glazbene prošlosti objavljivao je uhrvatskom glazbenom casopisu Sv. Cecilija. Umro je u Zagrebu 1941. godine (Dockal1941, Kolaric 1982, Riman 2011). 18 Pojam implicitnog citatelja uvodi Wolfgang Iser u svojem djelu Der implizite Leserobjavljenom 1972. kao rezultat interakcije izmedu teksta i zbiljskog citatelja. U kontekstuteorije recepcije, koja se razvila u okviru sveucilišta u njemackom gradu Konstanzu, razradilo se ucenje o nacinu proucavanja književnosti u kojem je citatelj u središtuzanimanja. Teoreticari recepcije (na celu s Hansom Robertom Jaussom) razvili sufilozofski utemeljeno proucavanje nacina kako književnost prihvacaju i shvacaju citateljikojima je ona i namijenjena. Pri tome naglašavaju da je potrebno analizirati cijeli nizodnosa u kojima povijesno konkretni citatelj razumijeva pojedino književno djelo. Svojim su radovima teoreticari recepcije kao programsko nacelo iskazali interes za ulogucitatelja kao dionika komunikacije koju književnost podrazumijeva, a obuhvaca autora, djelo i citatelja (Solar 1997, Biti 2000). TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018, p. 65–88 Katarina Pajnic Ekonomski položaj in demografska struktura Slovencev na Hrvaškem: vceraj, danes, jutri Clanek se ukvarja z ekonomskim in gospodarskim položajem Slovencev na Hrvaškem ter z njihovo demografsko strukturo. Avtorica izpostavlja Slovence na Hrvaškem kotbolje izobraženo izseljeniško manjšinsko skupnost, ki opravlja poklice, za katere je potrebna visoka kvalificiranost posameznikov. Avtorica predstavi prostorsko umešcenost slovenske skupnosti, ki šteje po statisticnih podatkih iz leta 2011 nekaj vec kot 10.500 pripadnikov, med katerimi prevladujejo ženske. Na podlagi števila priseljenih izSlovenije bi morala biti skupnost vecja. Slovenci naseljujejo pretežno urbana obmocjaZagreba, Reke, Istre in Dalmacije ter obmejno obmocje s Slovenijo. Slovenci (mlajši) imajo postavljene temelje ekonomske organiziranosti, kar predstavlja osnovo za njihovobstoj in razvoj v prihodnosti, posebej v povezavi z odnosi s Slovenijo in drugimi Slovencina Hrvaškem. Kljucne besede: Slovenci, Hrvaška, demografski položaj, ekonomska struktura, izseljenci, manjšine, narodnostna identiteta. Economic Situation and Demographic Structure of Slovenes within Croatia: Yesterday, Today, Tomorrow The paper analyses the economic situation and demographic structure of Slovenes within Croatia. Slovenes in Croatia are highlighted as a better educated emigrant minority communityworking in more skilled jobs. The widespread prevalence of the Slovene community, which, according to statistical data from 2011, comprises more than 10,500 members (predominatelywomen), has been studied thoroughly. On the basis of the number of immigrants from Slovenia, the community should certainly be bigger. Slovenes inhabit predominantly the urban areas ofZagreb, Rijeka, Istria and Dalmatia as well as the border region close to Slovenia. (Younger) Slovenes have established some sort of economic orga-nization, which represents the foundationfor their future existence, especially with regards to their connection to Slovenia and the positionof Slovenes within Croatia. Keywords: Slovenes, Croatia, demographic structure, economic position, emigration, national minorities, national identity. Correspondence address: Katarina Pajnic, Prelieblerstraße/Prebeljska cesta, 21/2, 9071 Köttmannsdorf/ Kotmara vas, Austria, e-mail: katarinapajnic@yahoo.co.uk. ISSN 0354-0286 Print/ISSN 1854-5181 Online © Inštitut za narodnostna vprašanja (Ljubljana), http://www.inv.si 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES k. PAjNIc Economic Situation and Demographic Structure of Slovenes within Croatia: Yesterday, Today, ... 1. Uvod Za Slovence na Hrvaškem nimamo poglobljenih raziskav o socialnih in ekonomskih strukturah, kot jih imamo za Slovence v Italiji (Brezigar 2016, 8–31, Bogatec & Sussi 2005, Bufon 2001, 268–279), Avstriji (Zupancic 2008b, 235–239, 1999, 2008a) in na Madžarskem (Munda-Hirnök 2000, 235–240). Slovenci na Hrvaškem so z vidika socialnih in ekonomskih struktur metodološko in teoreticno zanimiva, vendar neraziskana skupnost. Postavljajo se vprašanja, kdo so bili priseljenci iz Slovenije v preteklosti in kdo so sedaj, kakšni so razlogipriseljevanja, kakršna je starostna, spolna, izobrazbena in socialna struktura priseljencev, družbeni in ekonomski položaj itd. To predstavlja kljucni razlog zaproucevanje problematike. V prispevku se osredotoca na: • vzrokeinpotekpriseljevanjaizSlovenijevHrvaško; • izobrazbeno, zaposlitveno, poklicno in socialno strukturo Slovencev po županijah; • ekonomskipoložajinpotencialSlovencevnaHrvaškem. Da bi prišli do odgovorov na ta vprašanja, smo analizirali podatke popisov prebivalstva na obmocju današnje Hrvaške in izvedli terensko delo v obliki intervjujev in anket, izvedenih med aktivnimi predstavniki slovenskih društev inpoliticno aktivnimi Slovenci v osmih slovenskih kulturnih društvih na Hrvaškem (Slovenski dom v Zagrebu, KPD Bazovica na Reki, Snežnik v Lovranu, Istra v Puli, Lipa v Zadru, Dr. France Prešeren v Šibeniku, Triglav v Splitu in Lipav Dubrovniku) ter med predstavniki in clani svetov slovenske narodne manjšine (sveti slovenske narodne manjšine za mesta Zagreb, Reko, Pulj, Umag, Split, Primorsko-goransko, Istrsko, Splitsko-dalmatinsko županijo in obcinoLovran ter predstavniki slovenske narodne manjšine za mesta Zadar, Samobor, Karlovec, Zadrsko in Šibeniško-kninsko županijo). Terensko delo je zaobjelo 144 anketirancev, skupno pa je bilo vanj vkljucenih 411 oseb, ki živijo vgospodinjstvih skupaj z vprašanimi. Najvecji problem pri anketiranju je vzpostavitev stika s skrito skupnostjo, kakršna so Slovenci na Hrvaškem. Zato je bilo treba iskati vezi prek vodilnih clanov v slovenskih kulturnih društvih in medpoliticno aktivnimi Slovenci. Aktivna skupnost na dolocenem obmocju pozna svoje clane, ki sodijo v bolj zavedno skupino pripadnikov slovenske skupnosti, kar je omejitev, ki jo je treba upoštevati pri nadaljnjih analizah anketnih odgovorov. Namen intervjujev je bil pojasniti delo društev, organiziranost, zgodovinske, politicne in ekonomske vidike slovenske skupnosti na Hrvaškem. Raziskovalno delo, povezano s Slovenci na Hrvaškem, je zahtevalo aktivnosti na številnih podrocjih, povezanih s pridobivanjem literature in virov terterenskim delom, anketami in intervjuji. Potrebno je spremljati politicne in ekonomske procese tako na Hrvaškem kot tudi v Sloveniji. RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 k. PAjNIc Ekonomski položaj in demografska struktura Slovencev na Hrvaškem: vceraj, danes, jutri 2. Slovenci na Hrvaškem v preteklosti O tematiki slovenstva v hrvaški zgodovini in o kulturnem ter društvenem delovanju Slovencev je bilo že precej napisanega. Bilo je izvedenih tudi nekaj razis-67 kav. Slovensko-hrvaške vezi so skozi stoletja ustvarjali številni posamezniki, ki so na Hrvaškem živeli in ustvarjali kot strokovnjaki, gospodarstveniki, kulturniki, duhovniki, književniki, medicinci, pravniki, inženirji, vojaki, profesorji, športniki, gostilnicarji, sobarice, gozdni delavci itd. (Kržišnik-Bukic 1992a, 172–199, 1992b, 12–13, 1993a, 159–161, 1993b, 136–142, 1995a, 15, 1995b, 1995c, 85– 93, 1995c, 1997a, 1997b, 35, 1998a, 7–30, 1998b, 10, 2000a, 12–13, 2000b, 31, 2002, 4, 2016, 142–167, Brezigar 1996, 13, Drnovšek 1995, 107–113, Gantar Godina 2003, 123–134, Josipovic 2014a, 67–90, 2014b, 119–136, Josipovic & Škiljan 2014, 29–47, Klemencic 1996, 237–239, Kolar 1995, 176–189, Riman 2006, 54–79, 2008, 264–277, 2010, 2011, 68–85, 2012, 357–380, 2013a, 143– 166, 2013b, 63–88, 2014a, 535–554, 2014b, 95–124, 2015, 125–134, 2016a, 137–154, 2016b, 266–285, Riman & Riman 2012, 2016a, 28, 2016b, 338–363, Szabo 1995, 85–105, Zavratnik-Zimic 1997, 234–238, 1999, 143–156, Žitnik Serafin 2013, 41–52). Za vsa obdobja do danes velja, da so Slovence privlacevala predvsem hrvaškamesta, zlasti Zagreb in Reka. Kranjski Slovenci so se v petnajstem stoletju naselilina Reko iz ekonomskih razlogov, številni Slovenci pa so odhajali v Zagreb zaradišolanja, saj je Slovenija dobila svojo prvo univerzo šele leta 1919. Hrvaška Istraje regija, v katero so se v preteklosti Slovenci naseljevali že v zgodnjem srednjemveku. Zlasti ob koncu devetnajstega stoletja so Slovenke služile kot služkinje inkuharice v vecjih mestih. Že ob popisu leta 1857 je bilo na Hrvaškem med vsemipriseljenimi iz tujih dežel najvec Slovencev iz Kranjske in Štajerske (ZlatkovicWinter 1993, 303–323). V Istri velja izpostaviti predvsem Opatijo, Pulj, Labin inBuje. V Opatiji je bilo Slovencev vedno okoli 1.000 ali vec. V rudarskem Labinujih je bilo še sredi dvajsetega stoletja 900. Vendar po drugi svetovni vojni njihovo število povsod upada (Kržišnik-Bukic 1995c, 94). Poudariti velja pomen Slovencev v nekoliko bolj oddaljenih mestih, kot soPulj, Zadar, Split, Šibenik, Dubrovnik in Osijek. V Pulju so že leta 1910 našteli 3.293 govorcev slovenskega jezika zaradi izgradnje Arzenala leta 1856. Leta 1910 je bilo po popisih v celotni Dalmaciji le 184 Slovencev, odhajali so predvsem vZadar (Riman & Riman 2016, 338–363), Šibenik in kasneje v Split s kraljevsko mornarico, kjer so bili Slovenci pomembni kulturniki in profesorji ter že med vojnama kulturno-društveno organizirani (Intervju z Boštjanom Matjažem Kordišem 2005). Slovenci predstavljajo v nekaterih vaseh v Medžimurju avtohtono prebivalstvo. Na varaždinski državni gimnaziji je poucevalo precej slovenskih profesorjev, med njimi Trdina in Rajšp. V obmejna obmocja od Gorskega Kotarjado Zagorja so se Slovenci iz bližnjih slovenskih krajev doseljevali predvsem od sedemdesetih let devetnajstega stoletja naprej (Kržišnik-Bukic 1995, 97). 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES k. PAjNIc Economic Situation and Demographic Structure of Slovenes within Croatia: Yesterday, Today, ... Dolenjci, Belokranjci in Notranjci so v drugi polovici devetnajstega stoletja organizirano odhajali na zimska sezonska dela v hrvaške gozdove. Oprijel se jih je naziv “hrvatarji” ( Jerman & Todorovski 1999, 124). Na podlagi vsega opisanega lahko sklepamo, da so se Slovenci v Hrvaško izseljevali zaradi (Kržišnik-Bukic 1995c, 87): • dela, tudi na nacin polprostovoljnega dekreta uciteljev s strani Avstro-Ogrske; • šolanja; • sklepanjazakonskihzvez; • morskeklimepoupokojitvi; • bega pred fašisticno Italijo po prvi svetovni vojni in deportacije s strani Nemcije v casu druge svetovne vojne. 3. Številcni razvoj in prostorska razporeditev Slovencev na Hrvaškem Slovenci na Hrvaškem so del skupnega prebivalstva države Hrvaške in so natem ozemlju prisotni že daljše obdobje. Hrvaška spada med relativno narodno homogene države, narodna struktura pa je v zadnjih desetletjih doživela velikespremembe. Leta 1981 je znašal delež Hrvatov 75 odstotkov, leta 1991 78 odstotkov, v letih 2001 in 2011 pa že 90 odstotkov, kar predstavlja porast deleža Hrvatov v zadnjih dvajsetih letih (DZS 2011). Najvecji delež Hrvatov je v obmejnih županijah s Slovenijo in v Dalmaciji. V Istrski županiji med manjšinamiprevladujejo Italijani in regionalno opredeljeni, ob meji z Bosno in Hercegovino (v nadaljevanju BiH) ter Srbijo pa Srbi, katerih je 4 odstotkov (DZS 2011). Številcno gibanje Slovencev na Hrvaškem v obdobju od leta 1880 (1880– 1910 – kriterij slovenski materni in pogovorni jezik) do leta 2011 pokaže, da je število Slovencev narašcalo in višek doseglo leta 1931 z 52.257 Slovenci (1921– 1931 – kriterij slovenski materni jezik) (grafikon 1). Po letu 1953 je prisotnokonstantno upadanje števila Slovencev, ki je najmanjše številcno stanje dosegloprav ob zadnjem popisu leta 2011, ko se je za Slovence opredelilo le še 10.517 oseb (leta 2001 pa 13.173), kar predstavlja izrazit upad v najnovejšem obdobju. Vvolilnih imenikih je sicer vpisanih okoli 14.000 polnoletnih Slovencev, medtem ko je bilo leta 2011 opredeljenih le 481 mladoletnih Slovencev (DZS 2001). Slovenska skupnost po teh kriterijih šteje okoli 14.500 oseb, iz cesar izhaja, dagre za primanjkljaj okoli 4.000 Slovencev. Slovenci so bili in so še vedno skoncentrirani v Zagrebu, Primorsko-goranski županiji z Reko in Istrski županiji s Puljem (grafikon 2). Ta tri obmejnaobmocja so bila tradicionalno najvidnejša med slovenskimi priselitvami in poselitvijo. Po številu Slovencev med ostalimi županijami sledijo Splitsko-dalmatinska, Zagrebška, Medžimurska, Varaždinska, Krapinsko-zagorska, Osiješkobaranjska, Karlovška županija itd. To so dalmatinski in podravinski predeli Hrvaške, ki niso navezani le na neposredni slovensko-hrvaški obmejni prostor. 69 Grafikon 1: Gibanje števila Slovencev v R. Hrvaški v obdobju 1880–20111 Vir: Pripravljeno na osnovi podatkov DZS (2011). Grafikon 2: Število priseljenih iz Slovenije in število Slovencev leta 2011 po županijah Vir: Pripravljeno na osnovi podatkov DZS (2011). RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 k. pa jnic Ekonomski položaj in demografska struktura Slovencev na Hrvaškem: vceraj, danes, jutri 0 500 1.000 1.500 2.000 2.500 3.000 3.500 4.000 priseljeni iz Slovenije Slovenci 24811 26261 28766 28269 23217 52257 38734 43010 39101 32497 25136 22376 13173 10517 0 10000 20000 30000 40000 50000 60000 1880 1890 1900 1910 1921 1931 1948 1953 1961 1971 1981 1991 2001 2011 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES k. PAjNIc Economic Situation and Demographic Structure of Slovenes within Croatia: Yesterday, Today, ... Slovenci so zelo maloštevilno prisotni v Posavini in v obmocjih ob meji z BiH, saj jih tja študijski, zaposlitveni ali družinski razlogi niso nikoli pritegovali. V Zagrebu je število konstantno upadalo celotno obdobje po letu 1948 (SZS 1955a),70 na ravni celotne Hrvaške pa po letu 1953 (SZS 1959b), kar pomeni, da je po drugi svetovni vojni Hrvaška izgubila na pomenu oziroma pri faktorjih privlacnosti za slovenske priseljence. Postavlja se vprašanje, zakaj je do tega prišlo. 4. Znacilnosti spolne in starostne strukture Slovencev na Hrvaškem Razmerje med spoloma med priseljenimi iz Slovenije in konkretno med Slovencina Hrvaškem ter spreminjanje starostne strukture Slovencev na Hrvaškem v primerjavi z ostalim prebivalstvom kaže znacilne karakteristike priseljenske skupnosti. Za obdobje 1880–1910 Szabova (1995, 85) ugotavlja, da med Slovenci v takratni Banski Hrvaški (brez Dalmacije in Istre) prevladujejo pripadniki starejšepopulacije, mlajših je vse manj, predvsem pa upada delež šolajocih se otrok. Zmanjšuje se delež pripadnikov v starostni dobi 20–40 let, prevladujejo ženske(leta 1910 54 odstotkov). V mestih, predvsem v Zagrebu, je bil delež Slovenkše višji, okoli 60 odstotkov, saj so predvsem tu iskale primerno delo in zaslužek (Szabo 1995, 85). Leta 1910 je bilo v Istri 39.634 oseb s slovenskim pogovornimjezikom, od tega 54 odstotkov moških, prevladovalo je mlajše prebivalstvo(Statistische Cental-Commision 1914). Socialna struktura Slovencev je v obeh delih Hrvaške popolnoma drugacna. Za Hrvaško v obdobju med obema svetovnima vojnama nimamo podatkov o spolni in starostni strukturi Slovencev. Ob popisu leta 1948 je bilo na Hrvaškem 38.734 Slovencev, od tega 57 odstotkov žensk. Ostarela starostnastruktura Slovencev leta 1948 kaže, da so bili Slovenci že po drugi svetovni vojni starejša priseljenska skupnost. Zanimivo je, da prevladujejo ženske – trendiz Banske Hrvaške na prelomu dvajsetega stoletja se torej nadaljuje in medpriseljenci iz Slovenije v Hrvaško ne gre za tradicionalno moško priseljensko skupnost z mlajšimi moškimi kot iskalci zaposlitve (SZS 1955b, 1959a). Leta1953 je bilo od 38.653 Slovencev 59 odstotkov žensk, leta 1961 pa od 39.101Slovenca 60 odstotkov žensk (SZS 1966). Ženske prevladujejo v vseh starostnih skupinah, najvec je žensk srednje in starejše generacije (SZS 1960a). Slovenciso starejša populacija, postarana v primerjavi z letom 1948. Leta 1971 je biloSlovencev 30.973, od tega 63 odstotkov žensk – starostna struktura Slovencev je v primerjavi z ostalim prebivalstvom na Hrvaškem ostarela (SZS 1974a). Izmed 13.173 leta 2001 opredeljenih Slovencev je bilo 68 odstotkov žensk (v Republiki Hrvaški je žensk 51 odstotkov, torej vec kot moških). Od 10.517 leta 2011opredeljenih Slovencev je bilo žensk 68 odstotkov, kar je enako v primerjaviz letom 2001 (v Republiki Hrvaški je žensk 52 odstotkov). Število Slovencev RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 k. PAjNIc Ekonomski položaj in demografska struktura Slovencev na Hrvaškem: vceraj, danes, jutri do leta 2011 izrazito upade, od leta 1971 kar za okoli 20.500 oseb, od tega za okoli 12.000 žensk. Starostna struktura Slovencev je leta 2011 izrazito ostarela, prevladujejo starostni razredi nad 40 let s povprecno starostjo 60 let. Slovenciso tako najstarejša manjšina na Hrvaškem. Povprecna starost prebivalstva 71 Republike Hrvaške je 42 let (DZS 2011). Od sedemdesetih let dalje ženskapopulacija še naprej izrazito prevladuje in je izraz konstantnega priseljevanjažensk, pretežno zaradi družinskih razlogov. Leta 2011 pa se prvic od spremljanja podatkov strukture po spolu od leta 1880 dalje ta delež ženskega prebivalstva nipovecal. Najmlajše slovensko prebivalstvo je danes med vsemi Slovenci po županijahprisotno v Krapinsko-zagorski, Varaždinski in Istrski županiji. Dalec najstarejšo starostno strukturo prebivalstva pa imajo Slovenci v Zagrebu, kjer je vec kot40 odstotkov vseh Slovencev na Hrvaškem, ki so stari 75 let in vec; vec kot 30 odstotkov jih je še v Primorsko-goranski županiji z Reko (DZS 2011). 5. Selitvene znacilnosti Slovencev na Hrvaškem Pred letom 1961 nimamo konkretnih statisticnih podatkov, s katerimi bi natancneje analizirali potek in intenzivnost priseljevanja Slovencev v Hrvaško. Zanima nas, iz katerih predelov Slovenije so se Slovenci intenzivneje izseljevaliin kam v Hrvaško so se priseljevali. Leta 1961 je bilo na Hrvaškem priseljenih 39.650 oseb iz Slovenije, od tega 62 odstotkov iz vzhodne (Dolenjska, Zasavje, Savinjska, Podravje, Pomurje, Štajerska in Koroška) in 38 odstotkov iz zahodneSlovenije (Ljubljana, Primorska, Notranjska in Gorenjska). Od tega je bilo58 odstotkov žensk. Dolenjska je prispevala kar 23 odstotkov vseh izseljenih iz Slovenije v Hrvaško, Primorska in Notranjska 17 odstotkov, Ljubljana 14odstotkov, Zasavje in Savinjska 14 odstotkov, Podravje in Pomurje 14 odstotkov. V Zagreb se je priselilo kar 41 odstotkov priseljenske populacije iz Slovenije, sledita Hrvaško Primorje z Reko s 14 odstotki in Istra s Puljem z 8 odstotki. V Zagrebu prevladujejo priseljenci iz Dolenjske, Zasavja in Savinjske, torej izpredelov, ki so Zagrebu tudi najbliže. Primorska in Notranjska sta navezana na Hrvaško Primorje in Istro, Ljubljana, Zasavje in Savinjska na Zagreb, Podravje inPomurje pa poleg Zagreba tudi na bližnje Medžimurje in Varaždin (SZS 1967). Na Hrvaškem je bilo leta 1981 iz Slovenije priseljenih 46.976 oseb (SZS1984a), še okoli 7.000 vec kot leta 1961. Tako se celotno obdobje po drugi svetovnivojni povecuje priseljevanje iz Slovenije. Leto 1981 predstavlja tako imenovani zlati višek priseljevanja iz Slovenije v Hrvaško. Tu gre za zanimiv preobrat, sajštevilo Slovencev na Hrvaškem po letu 1953 stalno upada, priseljevanje iz Slovenije pa se do leta 1981 še vedno povecuje in šele v osemdesetih letih zacne upadati. Leta 1981 so prevladovali priseljenci z obmocja sedanje upravne enoteBrežice s 15 odstotkov vseh priseljencev iz Slovenije v Hrvaško; sledijo Koper z 10 odstotki, Celje z 8 odstotki, Ptuj s 7 odstotki, Novo mesto s 5 odstotki. 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES k. PAjNIc Economic Situation and Demographic Structure of Slovenes within Croatia: Yesterday, Today, ... Omenjena obmocja izselitve so primerljiva s predeli, iz katerih so se prebivalciizseljevali v Hrvaško do leta 1961. Številcno izstopajo predvsem obmejne, posebej štajerske, dolenjske in primorske obcine (SZS 1984a). Izmed 24.246 v popisu iz leta 2001 priseljenih iz Slovenije v Hrvaško (mesto rojstva v Sloveniji) je 14.575 žensk (60 odstotkov) – Slovencev je bilo le 13.173, od tega 8.958 žensk (68 odstotkov). Od leta 1981 število priseljenih iz Slovenije upade za okoli 24.000 oseb, kar je približno toliko, kot je v tem obdobju upadlo tudi število Slovencev na Hrvaškem. Najvec priseljenih iz Slovenije v Hrvaško, kar 25 odstotkov, je v Zagrebu, nato v Primorsko-goranski županiji 16 odstotkov, Istrski 13 odstotkov, Medžimurski 7 odstotkov, Varaždinski 6 odstotkov, Splitsko-dalmatinski 5 odstotkov, Zagrebški 4 odstotkov in Krapinsko-zagorski županiji 4 odstotkov (DZS 2001). Izmed 25.844, ki so bili leta 2011 priseljeni iz Slovenije v Hrvaško (mesto rojstva v Sloveniji) je 54 odstotkov žensk (Slovencev opredeljenih le 10.517, od tega 68 odstotkov žensk). Analiza priseljenih po županijah pokaže, da je najvec priseljenih iz Slovenije v Zagreb (20 odstotkov), nato v Primorsko-goransko županijo (14 odstotkov), Istrsko (12 odstotkov), Medžimursko (9 odstotkov), Varaždinsko (8 odstotkov), Zagrebško (5 odstotkov), Krapinsko-zagorsko (4 odstotki), Karlovško (4 odstotki) in Splitsko-dalmatinsko županijo (4 odstotki). Opisano stanje podaja štiri novodobna izstopajoca obmocja, kamor se je iz Slovenije priselilo najvec oseb, in sicer so to Zagreb z okolico, Istra s Kvarnerjem in Reko, obmejno obmocje s Slovenijo od Zagorja do Medžimurja in Dalmacija s Splitom. V obdobju 2001–2011 je zaznati porast priseljevanja Slovencev v obmejnih županijah s Slovenijo zaradi cezmejnih družinskih vezi v Medžimursko, Varaždinsko, Zagrebško, Krapinsko-zagorsko in Karlovško županijo, v vseh ostalih županijah pa je priseljevanje iz Slovenije v zadnjem desetletju upadlo (DZS 2011). Slovenci, ki danes živijo na Hrvaškem, so se priselili pretežno do obdobja 1960, pri ostalem prebivalstvu Hrvaške pa je prav v vseh županijah najvec priseljenih v zadnjih desetletjih, torej so Slovenci precej starejši priseljenci kot ostali. Upad priseljevanja iz Slovenije v Hrvaško po letu 1981 je najpomembnejši razlog upada pri številu Slovencev. Drugi razlogi so umiranje pripadnikov populacije Slovencev, ki kažejo starejše starostne karakteristike že celotno obdobje po drugi svetovni vojni. Prisotno je izseljevanje v Slovenijo zaradi slabšega ekonomskega stanja Hrvaške po letu 1991 (SURS 2017). Razlogi upadanja priseljevanja Slovencev so predvsem ekonomske narave, saj je bila gospodarska razvitost Slovenije po drugi svetovni vojni v primerjavi s Hrvaško intenzivnejša. Analize popisnih podatkov kažejo, da ohranjanje slovenske identitete ni povezano z dolžino obdobja bivanja na Hrvaškem, saj se starejši priseljenci v vecji meri opredeljujejo kot Slovenci, kot je to primer pri novejših priseljencih iz Slovenije, ki prej prevzamejo hrvaško narodnostno identiteto. RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 k. PAjNIc Ekonomski položaj in demografska struktura Slovencev na Hrvaškem: vceraj, danes, jutri 5.1 Vzroki priseljevanja Slovencev Postavlja se vprašanje, ali so se razlogi, ki ženejo Slovence na hrvaško stran, vnovejšem obdobju spremenili. Slovenci so v Hrvaško odhajali že v obdobju pred koncem devetnajstega stoletja, ko so iskali predvsem boljše ekonomskepriložnosti in zaposlitev. To je veljalo tako za moško kot za žensko populacijo. Analiza popisnih podatkov iz leta 2001 pa je pokazala, da prevladujejo družinskirazlogi priseljevanja z 69 odstotkov (na grafikonu 3 oznaceno temno sivo), sledijo jim službeni razlogi z 21 odstotkov (oznaceno svetlo sivo) in šolanje le s3 odstotki (oznaceno belo). Iz grafikona 3 so razvidne absolutne številke pri- seljenih Slovencev po vzroku priselitve po županijah. Le 21 odstotkov priselje- nih Slovencev v Hrvaško zaradi zaposlitve je precej malo glede na dejstvo, daje za priseljevanje Slovencev v Hrvaško veljalo, da se priseljujejo pretežno za- radi zaposlitvenih razlogov. Razlogi šolanja, ki so številne Slovence prej dolgaobdobja vabili v hrvaško okolje, so le še v manjšini. Tu so imela najvidnejšo vlogouniverzitetna mesta Zagreb, Reka in Split. Po zakljuckih študija so tudi družin- ske vezi privedle do stalne naselitve na Hrvaškem (DZS 2001). Grafikon 3: Število Slovencev v R. Hrvaški po vzroku priselitve po županijah leta 2001 Vir:Pripravljeno na osnovi podatkov DZS (2001). Iz stanja po županijah je razvidno, da se je v Krapinsko-zagorsko županijo kar 89odstotkov Slovencev priselilo zaradi družinskih razlogov, sledita Medžimurskaz 88 odstotkov in Varaždinska županija s 83,5 odstotkov. V teh treh obmejnih 0 500 1.000 1.500 2.000 2.500 3.000 Mesto Zagreb Primorsko-goranska županija Istrska županija Splitsko-dalmatinska županija Zagrebška županija Varaždinska županija Medžimurska županija Krapinsko-zagorska županija Osiješko-baranjska županija Karlovška županija Zadrska županija Dubrovniško-neretvanska ž. Siško-moslavaška županija Šibeniško-kninska županija Bjelovarsko-bilogorska županija Koprivniško-križevaška županija Brodsko-posavska županija Vukovarsko-sremska županija Virovitiško-podravska županija Požeško-slavonska županija Licko-senjska županija družinski razlogi službeni razlogi ostali razlogi 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES k. PAjNIc Economic Situation and Demographic Structure of Slovenes within Croatia: Yesterday, Today, ... slovensko-hrvaških županijah je intenziteta medsebojnih vezi in posledicno porok najvecja, hkrati pa tu ni prisotnih tako mocnih zaposlitvenih centrov kot v preostalih obmejnih županijah s Slovenijo, na primer na Reki, v Zagrebu ali Pulju. 74 Delež priseljenih Slovencev zaradi zaposlitve je torej nižji v Krapinsko-zagorski, Medžimurski in Varaždinski županiji. Službeni oziroma zaposlitveni vzroki somalo bolj vidni le pri priseljenih Slovencih v Zagrebu z 28 odstotki, vendar sotudi tu, kot v vseh ostalih hrvaških županijah, na prvem mestu po vzroku priselitve družinski vzroki. Med vsemi Slovenci, ki so se v Hrvaško priselili zaradišolanja, se jih je kar 61 odstotkov priselilo v Zagreb. Zdravstveni vzroki priselitve so prisotni v Istrski in Primorsko-goranski županiji, sicer v manjšem obsegu, kot bi bilo pricakovati. Zdravstveni problemi se blažijo z vplivi mediteranske klime, kar je prisotno pri starejši populaciji (DZS 2001). 5.2 Delovne in študijske migracije Slovencev Zaposlenih je 37 odstotkov oziroma 3.850 Slovencev, ki delajo vecinoma v županiji bivanja, prav tako kot vecinsko prebivalstvo Hrvaške. 22 odstotkov jih dela v tujini, torej ima vec kot vsaki peti Slovenec delo v Sloveniji (DZS 2001). Cez mejoje najvec Slovencev zaposlenih v Krapinsko-zagorski, Karlovški, Medžimurskiin Varaždinski županiji, kar je posledica bližine razvitejših obmejnih slovenskihzaposlitvenih središc. Županije s središci Zagreb, Reka, Split, Osijek, Varaždin inZadar omogocajo Slovencem zaposlitve v županijah bivanja (DZS 2001). 22 odstotkov Slovencev od skupno 663 se šola v Sloveniji. Deleži so zopet višji v obmejnih županijah: Krapinsko-zagorski, Primorsko-goranski, Varaždinski in Istrski županiji ter v Zagrebu. Veliko Slovencev se šola v županiji popisa, to je v Zagrebu, Pulju in na Reki, kjer je dovolj študijskih mest (DZS 2001). Tudi opravljeno terensko delo med Slovenci na Hrvaškem kaže, da se jevecina izšolala na Hrvaškem, to je v Zagrebu, Splitu, Zadru in na Reki, pa tudiv Ljubljani (Pajnic 2006, 193–194). 6. Izobrazbena struktura Slovencev na Hrvaškem Izobrazbena struktura je pomemben dejavnik, ki kaže, koliko lahko Slovenciprispevajo k skupnemu razvoju države in koliko sta njihov potencial in ugledvidna v hrvaški družbi. Izobrazba je praviloma pogoj tudi za intenzivnejše narodnostno zavedanje. Szabova med Slovenci v Banski Hrvaški na prelomu dvajsetega stoletja ugotavlja visoko stopnjo pismenosti in šolanosti Slovencev, šeposebej v Zagrebu (Szabo 1995, 94). Leta 1900 se je vec kot 25 odstotkov Slovencev ukvarjalo s poljedelstvom, nekaj manj kot 40 odstotkov z obrtjo, 35 odstotkov je bilo trgovcev, 6 odstotkov hišnih pomocnic (kuharice, sobarice), 4 odstotki pa so delali v javnih službah in svobodnih poklicih (profesorji, duhovniki, lekarnarji, zdravniki itd.). Pripadniki intelektualnega sloja so bili vecinoma RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 k. PAjNIc Ekonomski položaj in demografska struktura Slovencev na Hrvaškem: vceraj, danes, jutri zaposleni v uradnih službah za politicno upravo, bogoslovje in šolstvo v Zagrebu. Številni Slovenci, ki so bili zaposleni v javnih službah in svobodnih poklicih, so veljali za visoko slovensko elito na Hrvaškem. Za obdobje viška razvoja (zlate dobe) Slovencev na Hrvaškem pred drugo svetovno vojno na žalost ni na voljo 75 niti strokovnih raziskav niti statisticnih podatkov, ki bi prikazovali izobrazbeno, zaposlitveno in splošno ekonomsko stanje Slovencev na Hrvaškem. Leta 1953 so bili Slovenci v primerjavi z ostalimi prebivalci Hrvaške bolje izobraženi, predvsem moški. Delež Slovencev moškega spola z osnovno šolo alimanj je znašal 55 odstotkov, pri ostalem prebivalstvu pa kar 82 odstotkov (SZS1960b). Tudi med ženskami so bile razlike velike: osnovno šolo ali manj je imelo 75 odstotkov Slovenk, ostalih žensk pa kar 91 odstotkov (grafikon 4). Slovenciso po drugi svetovni vojni na Hrvaškem dobili zaposlitev kot bolje izobraženkader. Izobrazbeno stanje se je do leta 1961 še izboljšalo. Pri Slovencih je med moškimi izrazitejši delež kvalificiranih delavcev (26 odstotkov) kot med ostalimprebivalstvom (13 odstotkov). Med Slovenci, tako moškimi kot ženskami, je tudi višji delež oseb s srednjo in poklicno izobrazbo ter s koncanimi gimnazijami, višjimi šolami in fakultetami. Z osnovno šolo ali brez izobrazbe je bilo medSlovenci 53 odstotkov moških (med ostalimi moškimi 81 odstotkov). Med ženskami je imelo osnovno šolo ali manj 82 odstotkov Slovenk (med ostalimiženskami kar 93 odstotkov). Slovenci so bili v primerjavi z ostalimi prebivalciHrvaške tudi leta 1961 bolje izobraženi. Med Slovenci je bilo vec kvalificiranih in visokokvalificiranih delavcev, vec srednjega strokovnega kadra z višjimi invisokimi šolami ter fakultetno izobraženih (SZS 1969, 1971). Grafikon 4: Stopnja šolske izobrazbe med Slovenci in ostalim prebivalstvom R. Hrvaške pospolu leta 1953 0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80% 90% 100% M Ž M Ž Slovenci ostalo prebivalstvo Republike Hrvaške fakulteta srednja šola, strokovna šola, gimnazija osnovna šola (OŠ) brez izobrazbe Vir: Pripravljeno na osnovi podatkov SZS (1960b). 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES k. PAjNIc Economic Situation and Demographic Structure of Slovenes within Croatia: Yesterday, Today, ... Izobrazbena struktura Slovencev se je do leta 1971 še precej izboljšala. PriSlovencih je med moškimi izrazitejši delež kvalificiranih delavcev (29 odstotkov, med ostalimi le 16 odstotkov) ter takih s fakultetami in višjimi šolami (kar 12 76 odstotkov, pri ostalih le 4 odstotki). Med ženskami je razmerje 4 odstotkov(Slovenke) proti 2 odstotkoma (ostale ženske). Pri Slovencih je med moškimi tudivišji delež oseb s koncanimi gimnazijami, precej manj pa le s koncano osnovnošolo ali manj (43 odstotkov, med ostalimi moškimi pa kar 73 odstotkov). MedSlovenci je vec kvalificiranih in predvsem visokokvalificiranih delavcev ter manjpol- in nekvalificiranih. Ženske so na splošno precej manj izobražene. Le osnovnošolo je imelo 72 odstotkov Slovenk (pri ostalih ženskah kar 84 odstotkov). Medostalim prebivalstvom Hrvaške je namrec še vedno precej velik delež oseb brezizobrazbe, med ženskami kar 19 odstotkov, ceprav se je v desetletju 1961–1971dvignila izobrazbena raven žensk. Povecal se je delež Slovenk s koncanimi šolamiza kvalificirane delavke, s srednjim strokovnim kadrom, koncanimi fakultetami invisokimi šolami (SZS 1974b). Slovenke so povprecno manj aktivne, vendar boljkvalificirane kot ostale ženske. Nižja je aktivnost Slovenk, ki so prišle v Hrvaškokot žene oficirjev, inženirjev, strokovnjakov. Vecina Slovenk z višjimi in visokimišolami ter s koncanimi fakultetami je aktivno zaposlena, med vzdrževanimi paje vec Slovenk le s koncanimi šolami za kvalificirane delavke. Slovenke so tako vprimerjavi z ostalimi ženskami bolje izobražene, vendar kljub temu v manjšemdeležu zaposlene. Med Slovenci so moški bolj aktivni, kot je državno povprecje(SZS 1974a). Leta 1981 je bilo 34 odstotkov Slovencev zaposlenih in razmerje med spoloma je skorajda enako, medtem ko je pri ostalih prebivalcih (32 odstotkovzaposlenih) še vedno skoraj dvakrat vec zaposlenih moških kot žensk. Med zaposlenimi moškimi je bilo med Slovenci v primerjavi z ostalimi moškimi vectakih s strokovno izobrazbo ali visokokvalificiranih, manj pa je bilo Slovencev skoncanimi šolami za nekvalificirane in kvalificirane delavce (SZS 1984b). Tudisedaj imajo moški v povprecju boljšo izobrazbeno raven kot ženske. Postavlja sevprašanje, kakšne poklice so Slovenci kot bolje izobraženi opravljali, na kakšnihdelovnih mestih so bili zaposleni ter kakšno vlogo in kakšen vpliv so imeli vtakratni hrvaški družbi. Med zaposlenimi Slovenci je bilo precej manj kmetov, vec rudarjev, industrijskih delavcev, zaposlenih v družbeni zašciti, vodstvenegaosebja, strokovnjakov in umetnikov. Med Slovenkami je bilo v primerjavi zostalimi ženskami vec zaposlenih v storitvah, upravi in administraciji ter medstrokovnjakinjami. Med Slovenci so se moški na zacetku osemdesetih let dvajsetega stoletja na Hrvaškem zaposlovali v sekundarnem, terciarnem in kvartarnem sektorju, ženske pa v terciarnem in kvartarnem. Ostalo prebivalstvo, predvsem moško, je bilo zaposleno pretežno v industriji, ki je bila v osemdesetihletih dvajsetega stoletja na Hrvaškem (kot tudi v Sloveniji in drugje v Evropi) na višku svojega razvoja. Slovenci so bili na Hrvaškem vseskozi tisti del zaposlenega prebivalstva, ki je bil bolje kvalificiran in na delovnih mestih tudi višje pozicioniran. RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 k. PAjNIc Ekonomski položaj in demografska struktura Slovencev na Hrvaškem: vceraj, danes, jutri Leta 2001 je bila izobrazbena struktura Slovencev v primerjavi z ostalimi na Hrvaškem še vedno boljša. Vsaj štiriletno srednjo šolo ali vec je imelo 42odstotkov Slovencev, pri ostali populaciji pa je znašal ta delež 32 odstotkov(grafikon 5). Med Slovenci je precej višji delež fakultetno izobraženih. Stanje se 77 je v primerjavi z letom 1981 krepko izboljšalo. Tako pri Slovencih kot pri ostalihse je povecal delež fakultetno izobraženih in delež oseb s koncanimi srednjimišolami. Med ostalimi je skorajda izginila prej številcna skupina brez šolske izobrazbe, ki je med Slovenci na Hrvaškem izginila že po drugi svetovni vojni, saj so se v Hrvaško izseljevali predvsem višje izobraženi in kvalificirani Slovenci(DZS 2001). Grafikon 5: Stopnja šolske izobrazbe med Slovenci in prebivalstvom R. Hrvaške leta 2001 0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80% 90% 100% Slovenci ostalo prebivalstvo Republike Hrvaške magisterij, doktorat višja šola, VI. stopnja, fakultete srednja šola, strokovna šola, gimnazija osnovna šola (OŠ) brez izobrazbe Vir: Pripravljeno na osnovi podatkov DZS (2001). Zanimajo nas tudi razlike pri Slovencih glede pridobljene izobrazbe med županijami leta 2001. V Zagrebu so Slovenci glede na povprecje Slovencev naHrvaškem dalec najbolje izobraženi, saj jih ima kar 28 odstotkov koncano vsaj višjo šolo, povprecje za Slovence na ravni države je namrec 19 odstotkov. V temuniverzitetnem mestu živi skoraj 70 odstotkov vseh Slovencev na Hrvaškem zdoktoratom, 10 odstotkov jih je še v Primorsko-goranski županiji. Slovenci imajo povprecno višjo izobrazbo tudi v Istrski, Zadrski, Dubrovniško-neretvanski inSplitsko-dalmatinski županiji (Dalmacija). V Primorsko-goranski županiji in nasplošno v vseh obmejnih županijah s Slovenijo (izjema je le Istra) imajo Slovenci povprecno slabšo izobrazbo (DZS 2001). 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES k. PAjNIc Economic Situation and Demographic Structure of Slovenes within Croatia: Yesterday, Today, ... Leta 2001 je šole obiskovalo 663 Slovencev in le 34 odstotkov jih je obisko valo osnovno šolo (med ostalimi 53 odstotkov), 25 odstotkov srednjo šolo (tudi med ostalimi 25 odstotkov), 9 odstotkov višjo šolo (med ostalimi le 5 78 odstotkov), kar 26 odstotkov fakultete (med ostalimi 16 odstotkov) in 6 odstotkov podiplomski študij (med ostalimi le 2 odstotka) (DZS 2001). Posebejskrb vzbujajoc je podatek o nizkem številu šolajocih se Slovencev, ki nato prehajajo v zaposlitveni sektor – zaposlitvena in ekonomska moc Slovencev na Hrvaškem tako vztrajno padata. 7. Ekonomska aktivnost Slovencev Leta 2001 je bilo na Hrvaškem 4.547 Slovencev ekonomsko aktivnih, kar predstavlja le 34 odstotkov Slovencev (med ostalim prebivalstvom Hrvaške 44odstotkov). Razlog za nižji delež aktivnega prebivalstva med Slovenci je staro oziroma ostarelo slovensko prebivalstvo. 85 odstotkov ekonomsko aktivnihSlovencev je zaposlenih (pri ostalih 83 odstotkov) in 15 odstotkov nezaposlenih (pri ostalih 17 odstotkov). Ekonomsko aktivnega prebivalstva je med Slovencitorej manj. Upokojenci predstavljajo od skupno 8.622 ekonomsko neaktivnihSlovencev kar 78 odstotkov (pri ostalih le 39 odstotkov), ucenci in študenti pa le 7 odstotkov (pri ostalih 44 odstotkov), kar prica o izrazito ostarelem slovenskemprebivalstvu na Hrvaškem (grafikon 6). Grafikon 6: Ekonomska aktivnost Slovencev v R. Hrvaški v primerjavi z ostalim prebivalstvomleta 2001 0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80% 90% 100% Slovenci ostalo prebivalstvo Republike Hrvaške gospodinje upokojenci ucenci, študenti nezaposleni zaposleni Vir: Pripravljeno na osnovi podatkov DZS (2001). RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 k. PAjNIc Ekonomski položaj in demografska struktura Slovencev na Hrvaškem: vceraj, danes, jutri Najvec Slovencev je zaposlenih kot inženirjev in tehnikov (20 odstotkov; ostalih le 14 odstotkov), strokovnjakov in znanstvenikov (14 odstotkov; ostalih le8 odstotkov), uslužbencev (14 odstotkov; ostalih 11 odstotkov), v storitvah intrgovini (14 odstotkov; ostalih 15 odstotkov) in obrti (11 odstotkov; ostalih 79 15 odstotkov). Med Slovenci prevladuje strokovno in visoko izobraženo zaposlitveno osebje, vec je inženirjev, tehnikov, javnih uslužbencev, strokovnjakovin znanstvenikov (DZS 2001). Stopnja brezposelnosti je bila leta 2001 na Hrvaškem okoli 20-odstotna, na zacetku leta 2017 pa okoli 15-odstotna. Leta2001 so imeli Slovenci v primerjavi z ostalim prebivalstvom višjo brezposelnostv Osiješko-baranjski in Šibeniško-kninski županiji (25–33 odstotkov), kjer je tudi sicer splošna brezposelnost visoka (20–24 odstotkov) (DZS 2001). Analiza ekonomske aktivnosti med Slovenci po županijah leta 2001 kaže, daje v vseh županijah najvec upokojencev. V Šibeniški, Dubrovniški in Varaždinski županiji je med Slovenkami višji delež gospodinj, ki so se na Hrvaškemporocile in se niso zaposlile. Vec kot 40 odstotkov vseh zaposlenih slovenskihznanstvenikov in strokovnjakov je v Zagrebu, sledita Primorsko-goranska in Istrska županija. V Krapinsko-zagorski, Varaždinski in Medžimurski županiji sevecji delež Slovencev kot drugje na Hrvaškem preživlja s kmetijstvom. Kar 22odstotkov Slovencev je zaposlenih v Sloveniji, panožno najvec Slovencev dela v industriji (14 odstotkov; ostali 19 odstotkov), trgovini (12 odstotkov; ostali 13odstotkov), poslovanju z nepremicninami (7 odstotkov; ostali 5 odstotkov) inizobraževanju (6 odstotkov; ostali 5 odstotkov). V Krapinsko-zagorski, Karlovški, Varaždinski, Primorsko-goranski, Istrski in Medžimurski županiji, torej vobmejnih županijah, je nadpovprecen delež Slovencev zaposlenih v Sloveniji. V Primorsko-goranski in Istrski županiji je precej Slovencev zaposlenih v hotelih in restavracijah, saj sta obe županiji izrazito turisticni (DZS 2001). Tu somožnosti vkljucitve Slovencev na Hrvaškem, saj je Slovenija mocna turisticna in trgovinska partnerica Hrvaške. Najvec Slovencev, kar 48 odstotkov, dobiva dohodke s pokojnino (ostali 21odstotkov), 29 odstotkov s prihodki od dela (ostali 34 odstotkov) in 16 odstotkovjih je brez prihodkov (ostali 36 odstotkov) (DZS 2001). Veliko Slovencev s pokojnino kot glavnim virom prihodka je posledica ostarelega prebivalstva, nižjidelež oseb brez prihodkov pa kaže na boljšo gospodarsko situacijo Slovencev, kljub siceršnji prisotni brezposelnosti tudi pri Slovencih. 8. Gospodarski položaj in potencial Slovencev na Hrvaškem Ocena gospodarskega položaja Slovencev na Hrvaškem predstavlja ogromno izzivov, saj ni bilo narejenih ustreznih raziskav, ki bi gospodarsko stanje inekonomski položaj Slovencev na Hrvaškem ustrezno analizirale in ovrednotile, kot je to izvedeno v primerih proucevanj Slovencev v Italiji (Brezigar 2016, 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES k. PAjNIc Economic Situation and Demographic Structure of Slovenes within Croatia: Yesterday, Today, ... 8–31), Avstriji (Zupancic 2008, 235–239) in tudi na Madžarskem (Munda- Hirnök 2000, 235–240). Gospodarski položaj in potenciali, s katerimi razpolagajo Slovenci na 80 Hrvaškem, so pomemben indikator stanja skupnosti. Od gospodarske moci staodvisna politicno in kulturno delovanje ter celoten položaj slovenske skupnostina Hrvaškem. Prestiž slovenstva na Hrvaškem (kljub številcni majhnosti) jepovezan z ekonomskim statusom vidnih predstavnikov Slovencev. Na temmestu se postavlja vprašanje, kakšen je ekonomski položaj najpomembnejših innajvplivnejših Slovencev na Hrvaškem, posebej v primerjavi z ostalimi prebivalciHrvaške in z najuspešnejšimi Slovenci v Sloveniji. Pomembno je stanje gospodarstva, podjetništva in splošne življenjske kakovosti na Hrvaškem, tudi v primerjavi s Slovenijo. Rezultati anketne raziskave kažejo, da 85 odstotkov anketirancev meni, da je gospodarska situacija naHrvaškem slabša oziroma precej slabša kot v Sloveniji, 78 odstotkov pa ocenjuje kakovost življenja na Hrvaškem kot slabšo oziroma precej slabšo kot vSloveniji. Prihodki in pokojnine so nižji, socialna varnost slabša, cene višje, možnosti zaposlovanja mladih slabe, splošna nezaposlenost visoka itd. S podjetništvom se ukvarja 17 odstotkov anketiranih in vecina bi gospodarsko inposlovno sodelovala s Slovenijo. Sicer pa slovenske podjetnike na svojem obmocju pozna 37 odstotkov vprašanih. Kljub velikemu deležu nezadovoljnih zgospodarstvom bi se jih le 21 odstotkov preselilo ali vrnilo v Slovenijo, kar nakazuje, da Slovencev na Hrvaškem ne zadržujejo zgolj ekonomske okolišcine, temvec tudi družine, prijateljske vezi itd. Kar 62 odstotkov anketiranih je ocenilostanje Slovencev v Hrvaškem pred letom 1991 kot dobro ali zelo dobro, ta deležpa je v casu samostojne Hrvaške padel na 39 odstotkov (Pajnic 2006, 216–222). V nadaljevanju so predstavljena bistvena razvojna podrocja, kjer bi bilomožno aktivirati potenciale Slovencev na Hrvaškem. 1. Današnji znani in uspešni Slovenci, ki krojijo politicno, športno, umetniškoali novinarsko življenje na Hrvaškem, so javnosti znani in delno tudiraziskani (Kržišnik-Bukic 2016). Uspešni slovenski gospodarstveniki inznanstveniki, ki so in še krojijo slovensko-hrvaške gospodarske odnose, paso v družbi manj vidni. Naj omenimo le nekatere: Ivan Benigar (matematikin fizik), Žarko Dolinar (znanstvenik in namizni tenisac), Davorin Rudolf (znanstvenik in politik, redni clan Hrvaške akademije znanosti inumetnosti), Anton Dolenc (elektrotehnicni strokovnjak, inženir, izumitelj), Karl Gorinšek (politik, politolog) itd. Na tem mestu bi bila potrebnanatancnejša dodatna raziskovanja podrocja ekonomske aktivnosti invpliva Slovencev na Hrvaškem, saj ostajajo številna odprta vprašanja, ki sopovezana z opredelitvijo položaja uspešnih slovenskih gospodarstvenikovin znanstvenikov na Hrvaškem, ki krojijo slovensko-hrvaške gospodarske odnose in vezi. 2. Na Uradu Vlade RS za Slovence v zamejstvu in po svetu je objavljenposlovni imenik slovenskih podjetnikov, poslovnežev in poslovnih klubov RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 k. PAjNIc Ekonomski položaj in demografska struktura Slovencev na Hrvaškem: vceraj, danes, jutri zunaj Slovenije (Urad Vlade RS za Slovence v zamejstvu in po svetu 2017), kjer so navedena tudi slovenska podjetja na Hrvaškem. Gre za dvanajst razlicnih slovenskih poslovnih subjektov, a bi bilo treba seznam dopolniti. Vkljucile bi se uspešne odvetniške, financne in davcne družbe ter pisarne z zaposlenimi Slovenci, ki bi jih nato povezali v slovensko-hrvaško gospodarsko sodelovanje. Na seznamu je kot dober primer Poslovni klub slovensko- hrvaških gospodarstvenikov (Poslovni klub slovensko-hrvaških gospodarstvenikov). 3. Turizem je prav gotovo podrocje, ki je pomemben kazalec gospodarskega razvoja Republike Hrvaške. Na prelomu dvajsetega stoletja je bila poznana avstrijska riviera z Opatijo in Lovranom, povsod z visokim številom Slovencev, ki so bili kljucni akterji takratnega razvoja turizma na Hrvaškem. Danes bi bilo treba vkljuciti Slovence na Hrvaškem v vseh obmorskih in termalnih letovišcih ter tržiti poznane hrvaške turisticne kraje s Slovenci v sklopu turisticne ponudbe v Sloveniji. Prav tako bi bilo potrebno, da Slovenci na Hrvaškem vkljucijo v turisticne ponudbe tudi destinacije v Sloveniji, kot se to na primer že prakticira v Osijeku (Anima travel agency). Potrebna bi bila priprava seznama apartmajev, družinskih hotelov in lokacij z zdraviliškim in kmeckim turizmom, torej vseh namestitvenih možnosti, ki so v lasti Slovencev in domacinov, blizu Slovencem. Ta seznam bi se objavil kot brošura v Sloveniji in na Hrvaškem, na spletih veleposlaništev, uradov, turisticnih organizacij, Facebooku ipd. Znanje slovenskega jezika je prioritetnega pomena in ekonomska vrednota, saj v Sloveniji danes govori hrvaško še zelo malo mlajših od 30 let. Znanje jezika je lahko ovrednoteno tudi z ekonomskega vidika, Slovenci na Hrvaškem so turisticni vodniki in posredniki prenocišc, zato bi bilo treba te potenciale izkoristiti in odpreti kulturno-informacijske centre na Reki, v Zagrebu, Pulju, Splitu, Dubrovniku, Porecu, Labinu, Buzetu, Varaždinu, Osijeku itd. Tu se skriva dodana vrednost slovenstva v turizmu z izletništvom, obiskovanjem slovenskih društev na Hrvaškem, izleti v Istro, Kvarner, Medžimurje, kot to v Gorskem Kotarju že uspešno izvaja Marko Smole s Palcavo šišo (Smole & Zupancic 2017, 136– 137). 4. Od jeseni 2008 obstaja na Reki Euro urad, od leta 2013 nosi ime EU korak, Udruga za razvoj civilnog društva (EU korak 2017). Euro urad je bil ustanovljen kot podjetje na pobudo Urada Vlade RS za Slovence v zamejstvu in po svetu ter v okviru krovne organizacije Zveze slovenskih društev na Hrvaškem. Namenjen je spodbujanju in podpori slovenskih društev pri prijavah na razpise za cezmejne projekte in crpanje sredstev iz evropskih skladov (Mirkovic 2009, 9). Z namenom, da se organizacija lahko prijavlja na razpise za projekte, se je Euro urad preoblikoval v neprofitno društvo in preimenoval v EU korak (Intervju z Marjano Mirkovic 2017). EU korakje po-memben zaradi vkljucitve mladih Slovencev na obmocju Reke in 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES k. PAjNIc Economic Situation and Demographic Structure of Slovenes within Croatia: Yesterday, Today, ... trenutno deluje preko Facebooka (vse v hrvašcini), saj spletne strani nima (EU korak 2017). Mladi so namrec tista ciljna populacija, v katero je nujno potrebno vlagati za prihodnji (ekonomski) razvoj skupnosti. Na voljo jehitra tehnologija s spletnimi stranmi, na primer s Facebookom, kar pred casom še ni bilo možno. Informiranost mladih je postala lažja in hitrejša. Vprašanje pa je, kolikšna je zainteresiranost (mladih) slovenskih podjetnikovin gospodarstvenikov na Hrvaškem za vkljucevanje v ekonomsko aktivnost Slovencev na Hrvaškem. Zadnje raziskave namrec kažejo, da mladi ne kažejo velikih interesov v povezavi z narodnostnim opredeljevanjem in angažiranostjo za manjšinsko skupnost (Kržišnik-Bukic 2017, 227–284, Medvešek & Riman 2017, 183–226). Morda pa so potenciali pri aktiviranjumladih Slovencev na podrocju gospodarskega povezovanja in sodelovanja, saj se mladi dandanes zavedajo, da se je treba za zaposlitvene možnosti in priložnosti bolj aktivirati in posledicno tudi vkljuciti v družbo. 5. Prisotnost slovenskih raziskovalnih ustanov, posebej v Zagrebu, je bistvenega pomena za slovensko skupnost na Hrvaškem, vprašljiva pa je zainteresiranost za odprtje tovrstnih institucij v glavnem mestu Hrvaške, ki je bilo zaSlovence na Hrvaškem vselej velikega pomena. Reka ima potrebne iniciativein z odprtjem Enote Inštituta za narodnostna vprašanja (INV) Reka je bil storjen pozitiven korak v smeri raziskovanja slovenstva neposredno naHrvaškem. Izkoristiti je možno tudi fakultete s slovenšcino kot študijskimjezikom, kot sta lektorata Filozofske fakultete Univerze v Ljubljani v Zadru inZagrebu. V teku so tudi razmišljanja o lektoratu slovenšcine na Reki (ŠestanKucic 2017). Slovenska manjšinska skupnost mora samoiniciativno stremeti k osnovanju ekonomskih temeljev, zacenši z osnovanjem gospodarskih zvez in financnihorganov, ki bi ji omogocali nadaljnji razvoj, saj je skupnost financno popolnoma odvisna od podpor maticne države Slovenije, Hrvaške in projektov Evropskeunije, ki v celoti financirajo manjšinsko kulturno, politicno in izobraževalnodejavnost. Manjšini je zagotovljena prihodnost v primeru, ce ima zasnovane dobre gospodarske temelje, na katerih lahko uspešno gradi celostno manjšinskoživljenje (Brezigar 2016, 24). Slovenci na Hrvaškem morajo skupaj s Slovenijoustvarjati imidž uspešnosti, kreativnosti in iznajdljivosti. Aktivni morajo biti tako manjšinski pripadniki na Hrvaškem kot tudi Slovenija. Relativna gospodarskaneaktivnost Slovenije ni pripomogla k ustvarjanju prestiža slovenskega gospodarstva in Slovencev na Hrvaškem, ceprav je bila Slovenija v hrvaških oceh vedno bolj razvita. Prestiž slovenstva je odvisen od prestiža in sposobnostiSlovenije, da na Hrvaškem uspešno promovira lastno gospodarstvo, jezik, kulturo, šport ipd. Na žalost je bila Slovenija na podrocju lastne gospodarske in turisticnepromocije premalo dejavna. Na Hrvaškem ni organizacij, informativnih, turisticnih ali promocijskih centrov o Sloveniji, ki bi vsaj posredno vplivali na RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 k. PAjNIc Ekonomski položaj in demografska struktura Slovencev na Hrvaškem: vceraj, danes, jutri prestiž slovenstva, slovenskega jezika, ekonomske vezi in posledicno na celoten gospodarski razvoj slovenstva. Potrebno bi bilo obvešcanje o dogodkih, ki seodvijajo v Sloveniji in ki bi bili zanimivi tudi za pripadnike hrvaške jezikovneskupnosti, kot so koncerti znanih glasbenih izvajalcev nekdanje skupne države, 83 o cemer sicer obcasno poroca reški Novi list. Ni dovolj promocijske dejavnosti, ki bi bila privlacna tudi za Hrvate in ki bi tako posredno promovirala slovenskogospodarstvo na Hrvaškem. Položaj slovenstva na Hrvaškem je odvisen od gospodarske, politicne inkulturne moci in pomoci Slovenije. Zastaviti je treba razvoj v obe smeri in promovirati Slovenijo na Hrvaškem ter hkrati izkorišcati dane potenciale Slovencevna Hrvaškem. Prav gotovo pa je ta zastavljena smer razvoja dolgorocne narave in je o tem treba prepricati akterje v Sloveniji in tudi v slovenski skupnosti naHrvaškem. 9. Zakljucek Clanek analizira ekonomski položaj in demografsko strukturo Slovencev na Hrvaškem. Najvecja koncentracija Slovencev je v mestu Zagreb ter Primorskogoranski in Istrski županiji. Predstavljene so analize vseh popisov prebivalstva naosnovi primerjav z ostalim prebivalstvom Hrvaške in v primerjavi s Slovenci po županijah. Slovenci so na Hrvaškem starejši in bolj izobražen segment populacije, kar so pokazale številne primerjave. Vecina Slovencev na Hrvaškem se je rodilav Sloveniji, najvec je priseljenih iz obdobja 1946–1960, tako imenovanih starih priseljencev. Med vzroki priselitev izstopajo družinski razlogi, zaposlitvenivzroki pa so v Hrvaško privedli okoli petino Slovencev. Priseljevalo se je vedno vec žensk. Slovenci so populacija, ki je pod velikimi asimilacijskimi vplivi – greza stare priseljence, saj se priseljevanje iz Slovenije po letu 1981 stalno zmanjšuje. Slovenija je bila po drugi svetovni vojni bolje razvita kot hrvaški zaposlitveni centri Reka, Pulj in Zagreb. Od osemdesetih let dalje ni vec ekonomskih pull dejavnikov, ki bi intenzivno pritegovali Slovence v Hrvaško. Prevladujejodružinski razlogi, predvsem poroke žensk. Višja je izobrazba Slovencev, ki opravljajo poklice, za katere je potrebna visoka kvalificiranost posameznika, kar pa ni v celoti zadosten pogoj za boljše prihodkeali višjo stopnjo zaposlenosti. Med zaposleno moško slovensko populacijo je bilo in je še vedno vec inženirjev, tehnikov, strokovnjakov, znanstvenikov inuslužbencev. Med Slovenkami prevladujejo zaposlene v storitvah, upravi inadministraciji. Med zaposlenimi jih vec kot petina dela v tujini, v obmejnem obmocju s Slovenijo je zaposlitvena navezanost na Slovenijo še ocitnejša. Manjje aktivnih, med neaktivnimi pa predstavljajo upokojenci izrazito vecino, ucencev in študentov je malo. Gospodarstvo in življenjska kakovost sta slabši kot v Sloveniji; prihodki inpokojnine so nižji, socialna varnost slabša, cene višje, možnosti zaposlovanja 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES k. PAjNIc Economic Situation and Demographic Structure of Slovenes within Croatia: Yesterday, Today, ... mladih slabše, splošna nezaposlenost visoka itd. Obiskovanje Slovenije in stiki so bili pred letom 1991 intenzivnejši, razlogi za to pa so podražitve, pomanjkanje denarja, staranje itd. Od gospodarske moci Slovencev sta odvisna politicno in kulturno delovanje ter celoten položaj slovenske skupnosti na Hrvaškem. Ostaja odprto vprašanje, kakšen je ekonomski položaj najpomembnejših in najvplivnejših Slovencev naHrvaškem, posebej v primerjavi z ostalimi prebivalci Hrvaške in z najuspešnejšimi Slovenci v Sloveniji, saj ni bilo narejenih ustreznih raziskav, ki bi gospodarskostanje in ekonomski položaj Slovencev na Hrvaškem ustrezno analizirale inovrednotile. Kljub velikemu deležu nezadovoljnih z gospodarstvom bi se jih le petina preselila ali vrnila v Slovenijo, kar dokazuje trdne vezi s Hrvaško. Današnjiznani in uspešni Slovenci, ki krojijo politicno, športno, umetniško ali novinarskoživljenje na Hrvaškem, so javnosti bolj znani in tudi raziskani, kdo so uspešni slovenski gospodarstveniki in znanstveniki, ki so sicer v širši družbi manj vidni, paostaja vprašanje, odprto za prihodnja raziskovanja, ki so na podrocju ekonomskeaktivnosti Slovencev na Hrvaškem še kako potrebna. Položaj slovenstva na Hrvaškem je odvisen od gospodarske, politicnein kulturne moci in pomoci Slovenije. Zastaviti je treba razvoj v obe smeri in promovirati Slovenijo na Hrvaškem ter hkrati izkorišcati potenciale Slovencevna Hrvaškem. Perspektive Slovencev so odvisne od pripravljenosti Slovenije inSlovencev na Hrvaškem za investiranje v ekonomski razvoj. Prav gotovo pa je ta zastavljena smer razvoja dolgorocne narave in je o tem treba prepricati akterje vSloveniji in tudi v slovenski skupnosti na Hrvaškem. literatura in viri Anima travel agency, https://www.facebook.com/animaturistickaagencija/ (25. 1. 2018). Bogatec, N. & Sussi, E. 2005. Mladi, gospodarstvo, kultura: analiza stanja za razvoj slovenske manjšine v Italiji. SLORI, Trst. Brezigar, B., 1996. Slovenci v Hrvaški: narodna manjšina ali ne? Primorski dnevnik, 3. marec 1996, 13. Brezigar, S., 2016. Model za celovito oceno stanja in razvojnih perspektiv narodnih manjšinter njegova aplikacija na slovensko narodno manjšino. V D. Grafenauer & K. MundaHirnök (ur.) Raznolikost v raziskovanju etnicnosti: izbrani pogledi. Inštitut za narodnostna vprašanja, Ljubljana, 8–31. Bufon, M., 2001. Družbeno-gospodarski položaj manjšin v zgornjem Jadranu. V K. Anderwald, K. Hren, P. Karpf & M. Novak-Trampusch (ur.) Volksgruppen in elektronischen Zeitalter. Land Kärnten, Klagenfurt, 268–280. Drnovšek, M., 1995. Slovenski izseljenci na Hrvaškem do leta 1914. V V. Kržišnik-Bukic (ur.) Slovenci v Hrvaški. Inštitut za narodnostna vprašanja, Ljubljana, 107–113. DZS – Državni zavod za statistiku Republike Hrvaške, 2001. Popis stanovništva 2001. Državni zavod za statistiku Republike Hrvaške, https://www.dzs.hr/hrv/censuses/census2001/ Popis/Hdefault.html (15. 11. 2017). DZS – Državni zavod za statistiku Republike Hrvaške, 2011. Popis stanovništva 2011. Državni zavod za statistiku Republike Hrvaške, https://www.dzs.hr/ (20. 11. 2017). RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 k. PAjNIc Ekonomski položaj in demografska struktura Slovencev na Hrvaškem: vceraj, danes, jutri EU korak – Udruga za razvoj civilnog društva EU korak, https://sl-si.facebook.com/Udrugaza- razvoj-civilnog-dru%C5%A1tva-EU-korak-1635656266751243/ (17. 8. 2017). Gantar Godina, I., 2003. Izseljevanje slovenskih intelektualcev na Hrvaško do leta 1848. Dve domovini / Two homelands 18, 123–134. Intervju z Boštjanom Matjažem Kordišem, predsednikom društva Triglav iz Splita in predsednikomsveta slovenske narodne manjšine za Splitsko-dalmatinsko županijo, 2005. Intervju z Marjano Mirkovic, novinarko na Hrvaškem, 2017. Jerman, S. & Todorovski, I., 1999. Slovenski dom v Zagrebu: 1929–1999. Kulturno-prosvetno društvo Slovenski dom, Zagreb. Josipovic, D. & Škiljan, F., 2014. Nekatere novejše dileme razvoja slovenske manjšine naHrvaškem s poudarkom na obmocju ob meji s Slovenijo. Razprave in gradivo, Revija za narodnostna vprašanja 73, 29–47. Josipovic, D., 2014a. Slovenci na Balkanu skozi moderne popise prebivalstva 1880–2012. V J. Žitnik Serafin (ur.) Priseljevanje in društveno delovanje Slovencev v drugih delih jugoslovanskega prostora: zgodovinski oris in sedanjost. Založba ZRC, Ljubljana, 67–90. Josipovic, D., 2014b. Preseljevanje Slovencev med jugoslovanskimi republikami in poselitvenivzorec po letu 1945. V J. Žitnik Serafin (ur.) Priseljevanje in društveno delovanje Slovencev vdrugih delih jugoslovanskega prostora: zgodovinski oris in sedanjost. Založba ZRC, Ljubljana, 119–136. Klemencic, M., 1996. Slovenci v Hrvaški/Slovenci u Hrvatskoj. Razprave in gradivo, Revija za narodnostna vprašanja 31, 237–239. Kolar, B., 1995. Delo slovenskih duhovnikov med Slovenci v Zagrebu med obema vojnama. V V. Kržišnik-Bukic (ur.) Slovenci v Hrvaški. Inštitut za narodnostna vprašanja, Ljubljana, 176– 189. Kržišnik-Bukic, V., 1992a. O Slovencih na obmocju Jugoslavije izven Slovenije po popisih prebivalstva 1921–1991. Razprave in gradivo, Revija za narodnostna vprašanja 26/27, 172– 199. Kržišnik-Bukic, V., 1992b. Položaj in vloga Slovencev v jugoslovanskem prostoru. Svobodna misel 30 (11) 26. junij 1992, 12–13. Kržišnik-Bukic, V., 1993a. Proucevanje Slovencev v prostoru bivše Jugoslavije: stanje in nacrti. Dve domovini / Two homelands 4, 159–161. Kržišnik-Bukic, V., 1993b. Slovenski gostinci in pomen gostiln v Zagrebu v 30-letih 20. stoletja. Razprave in gradivo, Revija za narodnostna vprašanja 28, 136–142. Kržišnik-Bukic, V., 1995a. Izmedu prošlosti i sadašnjosti. Glas Istre 52 (142), 27. maj 1995, 15. Kržišnik-Bukic, V., 1995b. O narodnostnem in kulturnem samoorganiziranju Slovencev naHrvaškem v 20. stoletju. V V. Kržišnik-Bukic (ur.) Slovenci v Hrvaški. Inštitut za narodnostna vprašanja, Ljubljana, 133–188. Kržišnik-Bukic, V., 1995c. Okvirni pregled poteka, vzrokov in pomena izseljevanja Slovencevna Hrvaško. Razprave in gradivo, Revija za narodnostna vprašanja 29/30, 85–93. Kržišnik-Bukic, V., 1995c. Slovenci v Hrvaški: zbornik skupine avtorjev. Inštitut za narodnostna vprašanja, Ljubljana. Kržišnik-Bukic, V., 1997a. Narodnostna sestava prebivalstva v obmejnem prostoru med Slovenijoin Hrvaško: statisticni kazalci narodnostnega (samo)opredeljevanja in maternega jezika popopisu prebivalstva iz leta 1991 s posebnim poudarkom na Slovencih in Hrvatih. Inštitut za narodnostna vprašanja, Ljubljana. Kržišnik-Bukic, V., 1997b. Slovenci južno od Kolpe. Vecer 53 (242), 18. oktober 1997, 35. Kržišnik-Bukic, V., 1998a. Slovenci na Hrvaškem in slovensko narodno vprašanje. Razprave in gradivo, Revija za narodnostna vprašanja 33, 7–30. 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES k. PAjNIc Economic Situation and Demographic Structure of Slovenes within Croatia: Yesterday, Today, ... Kržišnik-Bukic, V., 1998b. Tisti, ki so odšli južno od Kolpe, koncno le zbujajo zanimanje. Delo 40 (34), 11. februar 1998, 10. Kržišnik-Bukic, V., 2000a. Slovenci upraviceno prizadeti zaradi izbrisa iz ustave. Novi odmev 12, 12–13. Kržišnik-Bukic, V., 2000b. Slovenci v ustavi Republike Hrvaške. Delo 42 (216), 16. 9. 2000, 31. Kržišnik-Bukic, V., 2002. Slovenci v naslednicah nekdanje Jugoslavije. Delo (44) 14–20, 18. 1. – 26. 1. 2002, 4. Kržišnik-Bukic, V., 2016. Sodobno slovensko narodotvorje in primer slovenskega manjšinskegakonteksta na Hrvaškem. V D. Grafenauer & K. Munda Hirnök (ur.) Raznolikost v raziskovanju etnicnosti: izbrani pogledi. Inštitut za narodnostna vprašanja, Ljubljana, 142–167. Kržišnik-Bukic, V., 2017. Splošni položaj mladih v slovenskem zamejstvu: primerjava medzamejstvi in sklepanje. V V. Kržišnik-Bukic (ur.) Mladi v slovenskem zamejstvu: družbeni inkulturni konteksti ter sodobni izzivi. Splošni položaj mladih v slovenskem zamejstvu. Inštitut za narodnostna vprašanja, Ljubljana, Slovenski znanstveni inštitut, Celovec, Slovenskinarodopisni inštitut Urban Jarnik, Celovec, Slovenski raziskovalni inštitut, Trst, 277–287. Medvešek, M. & Riman, B., 2017. Splošni položaj mladih v slovenskem zamejstvu na Hrvaškem. V V. Kržišnik-Bukic (ur.) Mladi v slovenskem zamejstvu: družbeni in kulturni kontekstiter sodobni izzivi. Splošni položaj mladih v slovenskem zamejstvu. Inštitut za narodnostna vprašanja, Ljubljana, Slovenski znanstveni inštitut, Celovec, Slovenski narodopisniinštitut Urban Jarnik, Celovec, Slovenski raziskovalni inštitut, Trst, 183–226. Mirkovic, M., 2009. Minister dr. Boštjan Žekš na Reki. Kažipot, maj 2009, https://www.dlib.si/ details/URN:NBN:SI:DOC-HFGGIGCL (1. 9. 2017). Munda Hirnök, K., 2000. Položaj Slovencev na Madžarskem po letu 1990: vizije in možnostina pragu 3. tisocletja. Traditiones 29 (1), 235–240. Pajnic, K., 2006. Struktura in položaj Slovencev na Hrvaškem: magistrsko delo. Filozofska fakulteta, Oddelek za geografijo, Ljubljana. Poslovni klub slovensko hrvaških gospodarstvenikov, http://slo-cro-klub.hr/hr (1. 9. 2017). Riman, B. & Riman, K., 2012. Slovenski dom KPD Bazovica. Solution, Reka. Riman, B. & Riman, K., 2016a. Hrvatarji v slovenski književnosti. Slavisticna revija 64 (3), 315–324. Riman, B. & Riman, K., 2016b. Slovenci u Hrvatskoj gimnaziji u Zadru od 1897. do 1921. godine. Zgodovinski casopis 70 (3/4), 338–363. Riman, B., 2006. Aktivnosti kulturno prosvetnega društva Slovenski dom “Bazovica” v reškemtisku: “Novi list” in “La voce del popolo” med letoma 1947 in 1957. Razprave in gradivo, Revija za narodnostna vprašanja 48/49, 54–79. Riman, B., 2008. Barbara Branka Verdonik-Rasberger in njeno delovanje v slovenskem domuKPD “Bazovica”. Razprave in gradivo, Revija za narodnostna vprašanja 56/57, 264–277. Riman, B., 2010. Slovenci v Gorskem Kotarju, Kvarnerju in Istri od leta 1918 do leta 1991: doktorska disertacija, Filozofska fakulteta, Ljubljana. Riman, B., 2011. Doseljavanje slovenskog stanovništva s današnjeg prostora Republike Slovenije u Pulu do 1918. godine. Razprave in gradivo, Revija za narodnostna vprašanja 64, 68–85. Riman, B., 2012. Delovanje slovensko-hrvaških društev v Pazinu. Acta histriae 24, 357–380. Riman, B., 2013a. Citaonicu je osnovala “šaka brace Slovenacah” u želji “da pokažu svietu, da seznadu ponosit svojim dicnim imenom, svojim milim jezikom”: slovenska društva u Puliod 1886. do 2011. godine. Histria 3, 143–166. Riman, B., 2013b. Doseljavanje stanovništva iz slovenskih krajeva u cabarski kraj na temeljuzabilješki u knjigama Status animarum. Migracijske i etnicke teme 29 (1), 63–88. Riman, B., 2014a. Slovenska zajednica u Rijeci od 1945. do 1991. godine. Casopis za suvremenu povijest 46 (3), 535–554. Riman, B., 2014b. Središnjega kraja i Kupske doline na temelju zabilješki u knjigama. Stanjeduša od sredine 19. do sredine 20. stoljeca. Migracijske i etnicke teme 30 (1), 95–124. Riman, B., 2015. Slovenske dekle na radu u Hrvatskoj krajem 19. i pocetkom 20. stoljeca. V A. Dremel, L. Cale Feldman, L. Dujic, R. Boric, S. Prlenda, M. Grdešic & R. Jambrean, L. Du(ur.) Kako ce to biti divno! Uzduž i poprijeko brak, zakon i intimno gradanstvo u povijesnoj isuvremenoj persprektivi. Centar za ženske študije, Zagreb, 125–134. Riman, B., 2016a. Delovanje Slovencev v Osijeku med drugo svetovno vojno. Razprave in gradivo, Revija za narodnostna vprašanja 77, 137–154. Riman, B., 2016b. 130 let slovenskega združevanja na Hrvaškem. Raznolikost v raziskovanju etnicnosti: izbrani pogledi. V D. Grafenauer & K. Munda Hirnök (ur.) Raznolikost v raziskovanju etnicnosti: izbrani pogledi. Inštitut za narodnostna vprašanja, Ljubljana, 266–285. Smole, M. & Zupancic, Š., 2017. Dedišcina na starih tovorniških poteh v prostoru dolineZgornje Kolpe in Cabranke – od Broda Moravic do Loške doline: mednarodna poletna delavnica Slovenskega etnološkega društva in Etnološke zbirke Palcava šiša Plešce(Hrvaška), 12.–19. avgust 2017. Glasnik Slovenskega etnološkega društva 57, 3/4, 136–137. Statistische Cental Commision, 1914. Österreichische Statistik die Ergebnisse der Volkszählung vom 31. Dezember 1910. Statistischen Cental Commision, Wien. SURS – Statisticni urad Republike Slovenije, 2017. Selitveno gibanje, Slovenija, 2016, http:// www.stat.si/StatWeb/News/Index/6750 (16. 10. 2017). Szabo, A., 1995. Socijalna struktura Slovenaca u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji izmecu 1880. i 1910. godine. V V. Kržišnik-Bukic (ur.) Slovenci v Hrvaški. Inštitut za narodnostna vprašanja, Ljubljana, 85–105. SZS – Savezni zavod za statistiku, 1955a. Konacni rezultati popisa stanovništva od 15. marta 1948godine. Knjiga IX. Stanovništvo po narodnosti. Savezni zavod za statistiku, Beograd. SZS – Savezni zavod za statistiku, 1955b. Konacni rezultati popisa stanovništva od 15. marta1948 godine. Knjiga V. Stanovništvo po pismenosti. Knjiga VI. Stanovništvo po rodnom kraju. Savezni zavod za statistiku, Beograd. SZS – Savezni zavod za statistiku, 1959a. Popis stanovništva 1948. Knjiga I. Vitalna i etnicka obeležja. Savezni zavod za statistiku, Beograd. SZS – Savezni zavod za statistiku, 1959b. Popis stanovništva 1953. Knjiga III. Pismenost i školska sprema. Knjiga VII. Bracno stanje. Knjiga VIII. Narodnost i materni jezik. Savezni zavod za statistiku, Beograd. SZS – Savezni zavod za statistiku, 1960a. Popis stanovništva 1953. Knjiga IV. Savezni zavod za statistiku, Beograd. SZS – Savezni zavod za statistiku, 1960b. Popis stanovništva 1953. Knjiga XI. Starost, pismenost i narodnost. Savezni zavod za statistiku, Beograd. SZS – Savezni zavod za statistiku, 1966. Ukupno i poljoprivredno stanovništvo prema popisu 1961. Statisticni bilten 398. Savezni zavod za statistiku, Beograd. SZS – Savezni zavod za statistiku, 1967. Popis stanovništva 1961. Knjiga VI. Vitalna, etnicna i migraciona obeležja. Rezultati za opštine. Savezni zavod za statistiku, Beograd. SZS – Savezni zavod za statistiku, 1969. Popis stanovništva 1961. Knjiga IV. Ekonomska obeležja stanovništva. II deo (radnici – službenici). Savezni zavod za statistiku, Beograd. SZS – Savezni zavod za statistiku, 1971. Popis stanovništva 1961. Knjiga II, Pismenost i školovanost. Savezni zavod za statistiku, Beograd. SZS – Savezni zavod za statistiku, 1974a. Popis stanovništva i stanova 1971, Stanovništvo. Ekonomska obeležja, II. deo (zaposleno osoblje). Savezni zavod za statistiku, Beograd. SZS – Savezni zavod za statistiku, 1974b. Popis stanovništva i stanova 1971. Stanovništvo. Pismenost i školovanost. Savezni zavod za statistiku, Beograd. SZS – Savezni zavod za statistiku, 1984a. Popis stanovništva, domacinstva i stanova u 1981. (Tabele 56, 70, 75 in 97). Savezni zavod za statistiku, Beograd. SZS - Savezni zavod za statistiku, 1984b. Statisticki godišnjak Jugoslavije. XXXI. Savezni zavod za statistiku, Beograd. Šestan Kucic, I., 2017. Dogovoreno osnivanje slovenskog lektorata na Filozofskom fakultetuu Rijeci. Novi list.hr, 6. junij 2017, http://www.novilist.hr/Vijesti/Rijeka/Dogovorenoosnivanje- slovenskog-lektorata-na-Filozofskom-fakultetu-u-Rijeci?articlesrclink=related (3. 9. 2017). Urad Vlade RS za Slovence v zamejstvu in po svetu, 2017, Poslovni imenik slovenskih podjetnikov, poslovnežev in poslovnih klubov zunaj RS, http://www.uszs.gov.si/si/znanost_mladi_ gospodarstvo/gospodarstvo/poslovni_imenik_slovenskih_podjetnikov_poslovnezev_ in_poslovnih_klubov_zunaj_rs/ (1. 8. 2017). Zavratnik-Zimic, S. 1997. Slovenci v Hrvaški/Slovenci u Hrvatskoj. Družboslovne razprave 13 (24/25), 234–238. Zavratnik-Zimic, S., 1999. O proucevanju slovensko-hrvaškega obmejnega prostora: definiranje in konceptualni nastavki. Razprave in gradivo, Revija za narodnostna vprašanja 35, 143–156. Zlatkovic Winter, J., 1993. Imigracije u Hrvatskoj: skica povjesnog toka. Migracijske teme 9 (3/4), 303–323. Zupancic, J., 1999. Slovenci v Avstriji. Inštitut za geografijo, Ljubljana. Zupancic, J., 2008a. Razvojne možnosti slovenskih manjšin v sosednjih državah: zakljucno porocilo. Inštitut za narodnostna vprašanja, Ljubljana. Zupancic, J., 2008b. The Economic Situation of Carinthian Slovenes after WW II. Slovene studies 30 (2), 235–239. Žitnik Serafin, J., 2013. Organiziranost, delovanje in prihodnji izzivi slovenskih društev v drugihdelih nekdanje Jugoslavije. Dve domovini / Two homelands 37, 41–52. Opombe 1 Upoštevani so razlicni kriteriji številcnega gibanja Slovencev na Hrvaškem – v obdobju 1880– 1910 je kriterij slovenski materni in pogovorni jezik, v obdobju 1921–1931 slovenski maternijezik in v ostalih obdobjih narodnostna opredelitev. TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018, p. 89–103 Nives Zudic Antonic Teaching in Plurilinguistic Environments with a Minority language: Analysis of a Pre-service Training Project The article presents some results of international research conducted within the Comenius 2.1 INFO project – Designing a training model for teachers working in multilingual areas with minority languages. The project led to the development of an in- service teacher training model that enables teachers to use didactic and methodological materials, knowledge, attitudes and strategies to enhance their teaching practice andto promote fully the developmental potential of students speaking minority languages. The professional profile that emerged from the study takes into consideration all thequalification elements that constitute a common denominator to multilingual schoolsystems with a minority language presence and that have allowed researchers to identifyspecialization modules and to explore problems and themes studied within the Europeanstudy programme. Keywords: minority language, Italian, Comenius 2.1, teacher training, teachers, multilingualism, teacher training course model. Poucevanje v vecjezicnih okoljih z manjšinskimi jeziki: analiza projekta izobraževanja uciteljev V clanku avtorica predstavi rezultate mednarodne raziskave, ki je bila izvedena v sklopuprojekta Comenius 2.1 INFO – Oblikovanje modela usposabljanja za ucitelje, ki delajona vecjezicnih podrocjih z manjšinskimi jeziki. Avtorji so z raziskavo identificirali in razvilimodel usposabljanja uciteljev, ki bo omogocil razpolaganje z didakticnimi in metodološkimiprijemi, znanjem, pristopi in strategijami za izboljšanje pedagoške prakse ter vsesplošnospodbudili razvojni potencial ucencev, govorcev manjšinskih jezikov. Na podlagi raziskaveje bil izdelan strokovni profil, ki upošteva vse kvalifikacijske elemente, ki predstavljajo skupniimenovalec vecjezicnim šolskim sistemom z navzocnostjo manjšinskih jezikov. Raziskovalcempa so omogocili, da izlušcijo študijske module za specializacijo ter poglabljanje problematik intematik, s katerimi so se ukvarjali v okviru evropskega študijskega programa. Kljucne besede: manjšinski jezik, italijanšcina, Comenius 2.1, usposabljanje uciteljev, ucitelji, vecjezicnost, model za usposabljanje uciteljev. Correspondence address: Nives Zudic Antonic, Oddelek za italijanistiko, Fakulteta za humanisticne študije, Univerza na Primorskem/Department of Italian, Faculty of Humanities, University of Primorska, Titov trg 5, 6000 Koper, Slovenia, e-mail: nives.zudic@fhs.upr.si. ISSN 0354-0286 Print/ISSN 1854-5181 Online © Inštitut za narodnostna vprašanja (Ljubljana), http://www.inv.si 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES N. ZUDIc ANTONIc Teaching in Plurilinguistic Environments with a Minority Language: Analysis of ... 1. Introduction The article presents some results of international research conducted within the Comenius 2.1 INFO project – Designing a training model for teachers working in multilingual areas with minority languages (2005–2007). One aim of the project was a teacher training model based on quality indicators that correspond to newprofessional competences required in multilingual areas, and by multilingual teaching forms and didactics. As the project proceeded various educationalneeds were identified, relating to the socio-cultural context, the system and theteaching staff. Based on needs analysis, a framework of reference for knowledge, abilities and attitudes required from teachers working in multilingual contextswas identified. The professional profile developed during the study took into consideration all the qualification elements that are in common to all multilingual educationalsystems that include minority language learning. These qualification elements allowed for the identification of speciality models and for a close examination ofproblems and themes studied within the European training course. 2. Theoretical Foundations: Education for Bilingualism and Multilingualism The path to bilingualism and multilingualism is gradual and exceptionally complex. Successful bilingual or multilingual education is the result of a number of different factors, one of which is successful language teaching. In recent years, language learning and teaching in bilingual areas has been influenced by eventsand conditions in society (migration processes, globalisation, the role and importance of English, etc.) that also changed the attitude to language, its roleand the competences required (Cok 2009, Cok & Pertot 2010, Zudic Antonic2017). In view of this, if we wish to pursue the goals of modern education, which are also the goals of modern society (between school and society there is adialectic relationship: school is expected to educate in accordance with the needsof society), we must ask ourselves what sort of teaching should be organised. School as a reflection of a wider social community dictates that teachers achievecertain educational goals, but in heterogeneous classrooms teachers are faced with a very demanding and complex situation, since if they wish to motivatetheir students they have to be even more dedicated to their work (ZudicAntonic & Zorman 2014); they need new, different, up-to-date materials; they have to establish successful relations with their students and colleagues; theyhave to forge links with the community and draw from it information, answers, encouragement and challenges (Zudic Antonic & Malcic 2007). Modern language teaching is based on a communicative approach and the development of the ability to communicate interculturally: teaching is focused RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 N. ZUDIc ANTONIc Poucevanje v vecjezicnih okoljih z manjšinskimi jeziki: analiza projekta izobraževanja ... on the student and his or her communicational needs (Ciliberti 2012, Nalesso & Malcic 2007); it is directed at the learning process and takes into accountdifferent learning styles; it also takes into account that language, culture andsociety are connected, and that an individual microcosm is a reflection of the91 social microcosm (Byram 1989); there are equal relations between teachers andstudents, which encourages and strengthens students’ sense of responsibilityand independence; lessons also include the use of information communicationtechnology (ICT) (Balboni 1998). With these factors in mind, it is necessary to introduce changes in languageteaching/learning. In all the methodological approaches applied in the past, there were constants which received different emphasis in different periods: forexample, the active, direct and oral method, the imitation method, the inductivemethod, the repetition method, and so on (Novak-Lukanovic, Zudic Antonic& Varga 2011). Another constant in methodological approaches, which canbe very different from each other, is the basic didactic process. Methodologicalapproaches depend on external and internal factors that influence the educationalprocess. The external factors lie mainly in the cultural and political atmosphereof a particular historical period in a specific country, which to a certain extentdetermines the demands placed on educational institutions (Novak-Lukanovic2011). Internal factors mainly consist of the development of an individualsubject area and the attention given by the theoreticians of language learning andthe authors of didactic materials to the different components of the teaching/ learning process (Ciliberti 2001). In our context, there are two main external reasons for the current changes: first, the Europeanisation of the national school system, which is supposed tobe harmonised with the rest of the European Union member states (Councilof Europe 2001), a foundational document for all EU members states for thepreparation of annual work plans and curricula for languages, for examinationsand textbooks, etc.); and second, the different population profiles in mandatoryprimary school, which have changed due to the migration processes and dueto which it is necessary to manage the processes of language contact betweenthe Slovene and Italian language/culture and between the languages/culturesof immigrants (Zavod Republike Slovenije za šolstvo 2012, Novak-Lukanovic2011). The internal reasons for the methodological changes are based directly onthe development of various disciplines that are important for teaching – mainlythe teaching of languages and the attention that various participants pay todifferent components of the teaching/learning process. The modern theory offoreign language teaching is focused mainly on the individual, the various waysin which the individual learns languages, on different levels of motivation, priorknowledge and experience, and learning strategies. Due to these special features, it is necessary to organise a methodological differentiation that represents theend of global didactic coherence. We are transitioning to a period of eclecticism, 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES N. ZUDIc ANTONIc Teaching in Plurilinguistic Environments with a Minority Language: Analysis of ... where different issues of a heterogeneous nature interact and take on a crucial role (Ciliberti 2012). The central discussions in foreign language teaching/ learning revolve around the didactics of multilingualism and differentiation. Education for multilingualism encourages the learning of a number of languages and sets a number of goals: cultural, linguistic and cognitive (Byram1997, Demetrio & Favaro 2002). Differentiated didactics deals with numerousdifferentiation factors that are present in teaching/learning: the psycho-social aspect of the students and teachers, and the status of each individual language(Ciliberti 2012). 2.1 Didactics of Multilingualism: Cultural, linguistic and Cognitive Goals According to EU recommendations, every citizen should know four EU languages: in addition to the mother tongue, three other European languages at different levels. In order for European citizens to become multilingual, we shouldmove from the didactics of a specific language to the didactics of languages, or, to the didactics of multilingualism. The goals that are supposed to be achievedin multilingual and the multicultural classrooms are complex and can be dividedinto three groups: • cultural goals: education for multiculturality and diversity; development of the ability to understand and interpret other cultures in comparison withone’s own; • linguisticgoals:developmentoftheknowledgeoflanguagesandatleastsome of the functional types (depending on the level of language competence andthe set goals); • cognitive goals: development of flexibility, curiosity, ability to adapt and create strategies for learning languages at different levels. 2.1.1 Cultural Goals Intercultural education and education for diversity must be developed in allsubjects, as this is the only way to realise interdisciplinarity, education for understanding and managing complex phenomena, and for resolving conflicts. Cesari Lusso (1992, 100) says that this is a “concept that needs to be considered in all its complexity and realised via global pedagogical projects”. 2.1.2 linguistic Goals For the achievement of linguistic goals, differentiation of curricula and differentiated teaching are crucial, whereby ICT and integrated language learning(CLIL) are be of great help. In addition, it is necessary to differentiate the skills in the acquisition of different languages and various competences. RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 N. ZUDIc ANTONIc Poucevanje v vecjezicnih okoljih z manjšinskimi jeziki: analiza projekta izobraževanja ... 2.1.3 Cognitive Goals Considering that the fundamental goal of modern language teaching is to “teach how to learn”, it is necessary to develop and strengthen in students the awareness93 of the role they play as students, develop the skill of independent learning andawareness of its importance, as well as a responsible attitude to learning, criticalthinking and self-evaluation (Ciliberti 2012). Differentiation of teaching (Puren1996) or the concept of pedagogical variation (Dabčne et al. 1990) assume thatwe are setting different goals for different students in the classroom, choosingdifferent content, exercises and activities, and using different approaches, techniques, tools and take into account different working rhythms (in line withpersonality, interests, motivation, goals, cultures, habits, success and the language competence level of each student). Connecting different fields, views andfindings “is the practical response /…/ to differentness, heterogeneity, changeability, instability, multiplicity” (Dabčne et al. 1990, 96). Pursuing the European reference framework (Council of Europe 2001), students cannot acquire the expected competences from the curriculum onceand for all, since these are flexible competences that are realised in the use oflanguage/languages in real communication situations, and for this the ability toadapt and negotiate is necessary. Different contexts, diverse problems that haveto be solved, the new, unpredictable situations we find ourselves in, demandfrom us a suitable response. In these situations, it is necessary to know how touse/adapt language, which is why we must achieve creative, dynamic linguisticcompetences. If we are use one or more languages for communication, this meansthat we must be familiar with active strategies, we must be open, flexible andadaptable. We must be ready to know how to learn, which means that we have to: • masterthedynamicknowledgeofthings(linguisticandculturalknowledge); • knowhowtodocertainthingswiththehelpofsuitablestrategies; • knowhowtobeandbeskilledatthecognitive,emotionalandculturallevel (in the European reference framework this is the existential competence (Council of Europe 2001, 157). 2.2 Training Teachers The key factor for developing all these competences is suitable teacher training. Teachers who teach a language in a multicultural and multilingual classroom mustprimarily have an excellent knowledge of the language they are teaching, while atthe same time they must also be equipped with new skills in language teachingand learning, and for this they must be trained in language teaching and learningon a continuous basis. On top of this, teachers who want to successfully organisestudent-focused teaching, must receive appropriate encouragement and help. Thus it is no longer enough for modern teachers to attend traditional seminarsand spend some time abroad, but they have to be faced with various situations inwhich they use the language, testing themselves and acting in the local as well as 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES N. ZUDIc ANTONIc Teaching in Plurilinguistic Environments with a Minority Language: Analysis of ... national and international context (Novak-Lukanovic, Zudic Antonic & Varga 2011). Only broadly educated teachers will manage the duties placed on themby the modern society and during their lesson and material preparation, as well 94 as in the planning and conduction of lessons, constantly direct their attention to the students and their needs, wishes, interests, etc., delivering modern, innovativeand engaging lessons. Institutions must support teachers in this by listening tothe needs of teachers, students and the community. Motivation, self-respect and mutual help that contribute to the professional and personal growth of teachersalso have considerable influence on everyday pedagogical practices, the teachers’self-realisation and the enactment of changes in school and consequently in society (Novak-Lukanovic 2011). 3. International Project Comenius 2.1 INFO – Designing a Training Model for Teachers Working in Multilingual Areas with Minority languages The project was set up to cope with the needs of teachers operating in variousEuropean linguistic minorities. The bilingualism and even the multilingualism that characterizes minority native-speakers and influences their linguisticcompetence require that teachers operating in schools with minority languages possess particular knowledge and adopt adequate attitudes and approachesin their work. In recent years the preservation of minorities has raised as aresult of self-promotion by minorities themselves. In any case, there are many differences between norms adopted in various European environments, leadingto diversified approaches used in teaching the mother tongue in schools. There are nevertheless many differences between legal systems in various European countries that decide how mother-tongue languages are taught inschools. In some countries, a minority language is taught from primary schoollevel, in others it is offered as optional subject or as an extra-curriculum project. In some other countries, teaching in the mother tongue is simply not providedfor by law (Balboni 1999, Novak-Lukanovic, Zudic Antonic & Varga 2011). In order to introduce a minority language into monolingual school-systems wheresubjects are largely taught in the national language, teachers need particularcompetence and knowledge to promote the minority language in a multilingual curriculum. A school system in the area with a minority language presence hasto identify and implement a didactic strategy and a methodology that allowsfor the promotion of the students’ mother tongue, other languages spoken in the area, as well as other European languages (Balboni, Coonan & Ricci Garotti2001, Rasom 2007, Roberts 2007). The project has been developed in collaboration with various partnersą working in areas with minority languages. The multilingual areas involved in the project are: the Ladin area in the province of Bolzano/Bozen, represented by the RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 N. ZUDIc ANTONIc Poucevanje v vecjezicnih okoljih z manjšinskimi jeziki: analiza projekta izobraževanja ... Istitut Pedagogich Ladin; the Ladin area in the province of Trento, represented by the Sorastanza de la scoles de Fascia; the Slovene area in Carinthia, representedby the Pädagogische Hochschule Kärnten, Klagenfurt; the Friulian, Slovene andGerman-speaking area in Friuli Venezia Giulia, represented by the Direzione 95 Scolastica Regionale Friuli Venezia Giulia, and the Istituto Regionale di RicercaEducativa Friuli Venezia Giulia; the Sardinian, Catalan and Tabarchinan area in Sardinia, represented by the Istituto Regionale di Ricerca Educativa della Sardegna; the Welsh area in the United Kingdom, represented by DenbighshireCounty Council; and the Italian area of the Slovene coast represented by theFaculty of Humanities, University of Primorska. In the first phase of the project the teachers’ needs and the educational requirements of the social and cultural areas were identified. The team distributedquestionnaires, managed discussion groups and gathered data on the activities and the projects in minority language in schools of the eleven different multilingual areas involved in the project. Based on the results from the analysis of teachers’ needs and those of the head teachers and stakeholders, the workinggroup drafted a training-course model. The model consists of a set of guidelinesfor the design of a specific training course for teachers who teach in multilingual areas where a minority language is spoken. The course is to be offered as in- service teacher training (Rasom 2007). Guidelines help institutions in planning course contents based on teachers’ needs. The course is to be offered to teachers who wish or need to promote a project or an activity in the minority language, or compare their practice with amultilingual didactic approach that involves the pupils’ mother tongue (in thecase of a minority language), or teachers who wish to compete professionally with European teaching standards that are becoming increasingly directedtowards multilingual didactics (Nalesso & Malcic 2007). 3.1 The Research 3.1.1 The Present State, Needs and Expectations of Minority language Teachers Operating in Multilingual Areas The study began with a needs analysis by means of questionnaires distributedto school head teachers (41 questionnaires), teachers (281 questionnaires) andstakeholders (39 questionnaires), i.e. parents, politicians and cultural organizations. Later on, discussion groups were organized with the above mentionedrespondents to discuss problems, expectations and perceptions beyond thoseincluded in the questionnaire. At the same time activities and projects in the minority language were planned for the school year 2004–2005 (Roberts 2007, Cosulich 2007). From the questionnaires and discussions numerous dataemerged on teaching methodologies and contexts used in the instruction of a minority language in primary education. 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES N. ZUDIc ANTONIc Teaching in Plurilinguistic Environments with a Minority Language: Analysis of ... From the Slovene Istria multilingual area the following institutions parti cipated in the INFO study: 8 elementary schools, i.e. all three schools with Italian as language of instruction (ES (elementary school) Pier Paolo Vergerio il 96 Vecchio in Koper, ES Dante Alighieri in Izola, ES Vincenzo De Castro in Piran) and 5 schools with Slovene as language of instruction (ES Elvira Vatovec inPrade, ES Oskar Kovacic in Škofije, ES Dušan Bordon in Semedela, ES VojkaŠmuc in Izola, ES Ciril Kosmac in Piran). On the Slovene coast 8 questionnaireswere distributed to schools head teachers, 40 to teachers (10 teachers per schoolwith Italian as language of instruction and 2 teachers per school with Sloveneas language of instruction) 5 questionnaires were distributed to stakeholders(parents, majors, institution managers). 10 teachers per school with Italian aslanguage of instruction and 5 stakeholders participated in the study. The headteachers’ viewpoint on the state of Italian schools in Slovenia is represented inits entirety since head teachers of all Italian schools on the Slovene coast wereinvolved in the study. Among 11 participants in discussion groups some hadpreviously completed the questionnaire, others not. 3.1.2 Questionnaires, Discussion Groups, Planning Activities The number of questions in the questionnaires ranged from 12 (stakeholders) to 27 (teachers). The questionnaire was divided into sections discussing various aspects of minority language instruction. In the first part respondents were asked to self-evaluate their linguistic competences and teaching results, in the secondpart data on teaching methodologies were collected, the third part focused onlinguistic policy, and the final part investigated teachers’ expectations, perceptionsand needs. This final part resulted in the most interesting and innovative studyarea. Questions were designed as closed type questions, but allowing someflexibility in answer levels. A small number of questions were followed by a yes/ no answer, the majority offered a gradual answer ranging from one (the lowestlevel) to seven (the highest level). In addition, a space for ideas, suggestionsand personal reflections on the minority languages universe was included. Indiscussion groups participants were invited to express themselves freely onthe same topics included in questionnaires. Data on multilingual materials and materials in a minority language were collected by school staff by means of formselaborated by the INFO project researchers. 3.2 Presentation of Results The results that emerged from the study are complex and have thus been analysedand interpreted in different ways. In the following paper a brief synthesis on selected comparative data that emerged from the study are presented. RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 N. ZUDIc ANTONIc Poucevanje v vecjezicnih okoljih z manjšinskimi jeziki: analiza projekta izobraževanja ... 3.2.1 linguistic Competence in a Minority language Head teachers were asked to evaluate teachers’ linguistic competence in theminority language, in the national language and in European languages. Teachers 97 were asked to self-evaluate their linguistic competence in terms of listening, speaking, reading and writing abilities. San Pietro school head teachers (Sardinia), where Tabarchino is used in full-immersion schools, claim that 100 per cent of their teachers are as competent in Tabarchino as they are in their mothertongue. Ladin school head teachers in Gardena, Badia (Italy) claim that 73 per cent of teachers speak the minority language fluently, and the rest follow closely(levels 6 and 5). The lowest level of competence was declared by head teachersof German speaking areas in Friuli and Alghero schools in Sardinia. Friuli head teachers consider only 10 per cent of teachers to reach the highest level ofcompetence in the minority language, although the remaining 90 per cent werepositioned at level 6. In Alghero primary schools apparently only 13 per cent of teachers master the minority language, the largest percentage of teachers werepositioned in the level 4 (63 per cent). These data do not allow for cross checking with teachers’ answers because the teachers involved in the study are minority language teachers and thusmaster the language perfectly while the head teachers’ answers referred to all teaching staff. The majority of teachers that teach, plan or carry out activitiesin the minority language consider their linguistic competence as medium- high (levels 5, 6 and 7, with the mean 5.7). The highest answers were given by Welsh immersion schools teachers, the lowest answers were collected by teacheroperating in schools with Welsh offered as a second language. Teachers on theSlovene coast chose the level 6.5, likewise the Ladin, Catalan, German teachers in Friuli and Catalan teachers in Alghero. The least developed skill appears to bewriting. Listening and reading skills were self-evaluated by teachers at levels 6.2and 5.9 respectively, while they consider their writing skills much lower, this is particularly evident with Friulian and Sardinian teachers (Cosulich 2007). 3.2.2 Awareness of New Didactic Approaches and Experimentation The questionnaire distributed to teachers included questions on teaching/learning models (one teacher-one language, one language-one context, and fulllinguistic immersion). Teachers showed the most comprehensive knowledgeon the full-immersion technique, but the most used teaching model seems to be one language-one context. Teachers are aware of a variety of other teachingmodels, some of them were brought up by teachers themselves (CLIL, integrated linguistics didactics, a time lap-a language and others). In data interpretationthe variety in schools systems must be taken into consideration. In some areasthe minority language is used as the language of instruction, while in others it is 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES N. ZUDIc ANTONIc Teaching in Plurilinguistic Environments with a Minority Language: Analysis of ... used in specific teaching activities (for example, projects). The majority of head teachers and teachers said they were willing to try new methods and techniquesin teaching minority languages. In particular, 66 per cent of teachers are willing, 98 while 34 per cent of teachers are not interested in trying new ways of minority languages teaching/learning (Cosulich 2007). 3.2.3 Didactic Materials The question “Do you use didactic materials in the minority language?” couldbe answered with: “never/occasionally/often/always” (Cosulich 2007, 55). It emerged that the textbook is the most commonly used didactic material in minority language instruction. 58 teachers said they use it always, 82 often. Someother materials are used as well, such as magazine articles, internet, audio-visualmaterials and multimedia, although less frequently. Teachers in Slovenia gave similar answers to the median answer: 69 per cent said they use the textbookoften, 71 per cent use occasionally magazine articles and/or newspapers, 69 per cent of teachers never search for didactic materials on the internet, 79 percent and 65 per cent occasionally use audio-visual materials and multimediarespectively (Cosulich 2007). A large number of Slovene teachers prepare didactic materials personally. The highest percentage of teachers that preparedidactic materials (100 per cent) is Catalan language teachers in the region ofAlghero, followed by Welsh immersion schools teachers (77 per cent). Slovene teachers declared that occasionally they use didactic materials prepared by theircolleagues, as well as materials prepared in collaboration with colleagues (66 percent). Didactic materials are often borrowed from a library (50 per cent) and occasionally from research institutes (42 per cent). In general, 57.5 per cent ofteachers said they never borrow didactic materials from research institutes, or universities/associations (Cosulich 2007). 3.2.4 Contribution to Minority language Promotion All the respondents were asked to evaluate the level of contribution of their school or association/institution to the promotion of the minority language. 43.9 per cent of head teachers estimated their school’s role in minority language promotion as completely decisive, while only 17.9 per cent of stakeholders and27 per cent of teachers share the same opinion. Specifically, Slovene area teachersconsider their activity as absolutely decisive to L1 promotion and 50 per cent of head teachers consider their school’s activity as completely decisive. 3.2.5 Communication Views on the efficacy of relations between schools and institutions that operatein minority language (research institutions, museums, cultural associations, RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 N. ZUDIc ANTONIc Poucevanje v vecjezicnih okoljih z manjšinskimi jeziki: analiza projekta izobraževanja ... cultural institutes etc.) are also contrasting. According to head teachers, relations between schools and institutions are of average effectiveness (5.2 on a scale from1 to 7) with peak responses (7) for the primary school from San Pietro andschools in Fassa. Ladin schools in Gardena and Badia positioned themselves at 99 6.5, together with Slovene schools and Welsh immersion schools. The lowestfigure was registered by head teachers of Friulian schools and Slovene schools inCarinthia with a low level of 2.5 and 3.2 respectively. Interestingly enough, only 17 per cent of stakeholders positioned themselves at the highest level of efficacy, the majority (21.4 per cent) positioned themselves at levels 5 and 6. A slightlyhigher percentage of teachers (22.2 per cent) assessed the communication as completely effective. 23 per cent positioned themselves at level 6 and 14.4 percent at level 5 (Iori & Fanton 2007). 3.2.6 Underlying Motivation The motives that urge teachers to promote a minority language are often cultural (66.8 per cent) and personal (61.2 per cent of respondents). The political motive was the least popular, with 12.1 per cent of teachers who answered oftenand 12.8 per cent who answered fairly. The same is true of economic motives. The majority of respondents (34.2 per cent) considered these as offering littlemotivation for engagement in the minority language teaching. 3.2.7 Professional Confidence The answers to questions on teachers’ planning abilities and the level of contentment with their work were interesting. The majority of Ladin teachers ranged themselves to medium-high levels (4, 5 and 6) and only 13 per centdeclared themselves to be absolutely confident. By contrast, 50 per cent of Friulian language and 85 per cent of Italian teachers in Slovenia and Welsh immersion schools teachers are confident in their professional abilities. 49 per centof teachers declare themselves to be satisfied (level 6) and only 8 per cent of respondents were completely satisfied with their professional work. The mostsatisfied appear to be Welsh immersion schools teachers, where 46 per cent ofteachers were completely satisfied. The least confident professionally are Friulian and Catalan language teachers (4.60 and 4.71 respectively). 3.3 Teaching Results Stakeholders were asked to evaluate the results of schooling in the minoritylanguage carried out by elementary schools of their area. On a scale from 1(absolutely negative) to 7 (absolutely positive), the majority of respondents (37 per cent) chose the level 5. Only 11 per cent of stakeholders were completelysatisfied with their school’s/institute’s work. 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES N. ZUDIc ANTONIc Teaching in Plurilinguistic Environments with a Minority Language: Analysis of ... 3.3.1 Implementation of Regulations Interesting results emerged from a cross comparison of answers given by 100 stakeholders and head teachers to the question “To what extent are the possibilities for minority language promotion provided for by the law in your regionexploited in primary school?” (Cosulich 2007, 63). The highest level of stakeholders (24.1 per cent) chose level 4 and the rest chose equally levels 2, 3, 5 and 6 (13.8 per cent). On the other hand, the majority of head teachers choselevels 5, 6 and 7, with the exception of Friulian and Sardinian head teachers who believe that regulations provided for by law are not fully implemented (Cosulich2007). Despite the variety in the degree of the minority language presence in school systems involved in the project, individual elements shared by all were identified, such as: aiming at teachers’ didactic and linguistic competences through vocational training programmes; aiming at enhancing teaching quality and experiencing new methodological approaches that involve all subjects, in order to suggest decisive interventions at a multi-disciplinary and multi-linguistic level; offering a larger and a more diversified range of didactic materials in the L1 that appear to be quantitatively lacking in all regions involved in the inquiry. Further, all regions aim at linguistic and cultural awareness-raising among studentsthrough minority language assessment, integration and diversity acceptance, comparison and cohabitation education. All participating regions also setforward the need for greater visibility of what is done and produced, involvingthe area and the institutions in a minority language valorisation project (Perini & Capriata 2007). 4. The Training Course 4.1 European Training Course Model Based on the results from the analysis of teachers’ needs and those of the headteachers and stakeholders, INFO project researchers drafted an experimentaltraining course model for primary school teachers who teach and/or teach in a minority language. First of all, the course structure was drafted. The researchgroup agreed on the development of an in-service training course that allowedfor the use of strengths offered by the project, specifically cooperation with other European minorities, exchanging experience, teacher exchanges. Theteacher training course began with five days at the Ladin Pedagogical Institute inBolzano. In the second phase, teachers tried out what they had learned in class. During this period teachers were supported by periodic contacts with projecttutors. The results of class work were presented and discussed at the follow-up meeting in Ortisei in Val Gardena (Italy) (Rasom & Capriata 2007). The course content was discussed and agreed at project meetings. Course RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 N. ZUDIc ANTONIc Poucevanje v vecjezicnih okoljih z manjšinskimi jeziki: analiza projekta izobraževanja ... tutors to support teachers during the experimental work were chosen on the basis of their previous experience and specialisation. 21 teachers attended thecourse: approximately three teachers from each participating region. In the firstsession, themes such as language policy in school activity, the legal framework 101 of European minority languages protection, project management in teaching, and multilingual education and minority language teaching were discussed incombination with workshops where didactic materials and other teaching means were produced. The process was monitored by means of evaluation tools. Duringthe follow-up session, teachers exchanged experience of their experimental workin class. Projects developed in schools were presented and discussed. Discussion monitoring offered teachers valuable information on the knowledge transmittedduring the course. From the course and follow-up evaluation, it emerged that themajority of participants considered the course as innovative and, in particular, as a motivation for further activities that promote minority languages withinmultilingual didactics. This was particularly evident in cases where promotion of the minority language depends largely on the goodwill of individuals or onpersonal interests (Rasom & Capriata 2007). Despite the differences that characterise the participating areas, some key elements in common to all school projects were identified. These may be adopted and adapted to other minority languages contexts. The elements in common are the choice of a communicative approach that focuses on oral abilities and onoperational abilities, aiming at the improvement of oral language standards; the use of innovative teaching modalities and techniques characterised by flexibility, consideration for students’ individual learning styles and strategies; workshopsas an adequate working modality in the primary school; the use of activities that motivate students didactically and emotionally, enhancing their interest in theirown language and language community, as well as in other languages and cultures; the use of a large variety of materials, the majority of which have been produced by participating teachers in order to respond to individual students’ demandsand to enhance their curiosity about their origins and cultural traditions; theuse of modern technologies in all school projects in order to support better communication among students; the consideration of language as a privilegedcultural resource, as a stimulus for multilingualism and language learning, as well as intercultural education; and finally, the awareness that linguistic integrationand integration with other languages are the foundation of a learning processthat gives dignity and strength to a minority language in a curriculum that is truly multilingual. 5. Conclusions The training course designed by INFO for primary school teachers may be adapted to different minority areas in Europe, since it has a general approach and 80 / 2018 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES N. ZUDIc ANTONIc Teaching in Plurilinguistic Environments with a Minority Language: Analysis of ... takes into consideration a variety of aspects that were identified in the detailed study on the requirements and needs of teachers in their local educational contexts (Perini & Capriata 2007, Rasom & Capriata 2007). The general and 102 specific competences to be achieved through the course and the related project activities related to the areas of knowledge and practical experience; they touched upon the substance of education in multilingual minority areas. Due to its rich content and the standing of the experts, the course may be considered as a sound foundation and a strong stimulus for research and action in the schools of all the participants. We hope that the project results, published and disseminated in many different regions, will help decision makers and educational personnel to cope with problems arising from globalisation and to achieve the ideal of “unity in diversity” as a fundamental goal of the European Union (Rasom 2007). References Balboni, P. E., 1998. Tecniche didattiche per l‘educazione linguistica. UTET, Torino. Balboni, P. E., 1999. Educazione bilingue. Guerra, Perugia. Balboni, P. E., Coonan, C. M. & Garotti Ricci, F., 2001. Lingue straniere nella scuola dell’infanzia. Guerra, Perugia. Byram, M., 1989. Cultural Studies and Foreign Language Education. Multilingual Matters, Clevedon. Byram, M., 1997. Teaching and Assessing Intercultural Communicative Competence. Multilingual Matters, Clevedon. Cesari Lusso, V., 1992. La dimensione interculturale nell‘educazione: riflessioni e riferimenti per l‘azione pedagogica. In F. Poletti (ed.) L‘educazione interculturale. La Nuova Italia, Firenze, 87–112. Ciliberti, A., 2001. Language Ideologies and the Current State of Language Teaching in Italy. In R. Di Napoli, L. Polezzi & A. King (eds.) Fuzzy Boundaries? Reflections on Modern Languages and the Humanities. CILT Publication, London, 95–109. Ciliberti, A., 2012. Glottodidattica: per una cultura dell‘insegnamento linguistico. Carocci, 2012. Cosulich, L., 2007. The results. Questionnaires. Research Evaluation. In O. Rasom (ed.) Info Project: Designing a Training Model for Teachers Working in Multilingual Areas with MinorityLanguage. Part 1, The Research and the European Training Model. Istitut Pedagogich Ladin, Bolzano, 49–81. Council of Europe, 2001. Common European Framework of Reference for Languages: Learning , Teaching, Assessment. University Press, Cambridge. Cok, L. (ed.), 2009. Izobraževanje za dvojezicnost v kontekstu evropskih integracijskih procesov: ucinkovitost dvojezicnih modelov izobraževanja v etnicno mešanih okoljih Slovenije. Založba Annales, Koper. Cok, L. & Pertot, S., 2010. Bilingual education in the ethnically mixed areas along the Slovene- Italian border. Comparative Education 46 (1), 63–78. Dabčne, L., Cicurel, F., Lauga-Hamid, M.-C. & Foerster, C., 1990. Variations et rituels en classe de langue. Hatier – Crédif, Paris. Demetrio, D. & Favaro, G., 2002. Didattica interculturale. Nuovi sguardi, competenze, percorsi. Franco Angeli, Milano. RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 N. ZUDIc ANTONIc Poucevanje v vecjezicnih okoljih z manjšinskimi jeziki: analiza projekta izobraževanja ... Iori, V. & Fanton, B., 2007. Mapping of Activities. Discussion-Grups. Research Evaluation. In O. Rasom (ed.) Info Project: Designing a Training Model for Teachers Working in Multilingual Areas with Minority Language. Part 1, The Research and the European Training Model. Istitut Pedagogich Ladin, Bolzano, 69–73. 103 Nalesso, M. & Malcic, M., 2007. Classroom Practice. In O. Rasom (ed.) Info Project: Designinga Training Model for Teachers Working in Multilingual Areas with Minority Language. Part 1, The Research and the European Training Model. Istitut Pedagogich Ladin, Bolzano. Novak-Lukanovic, S., 2011. Language Diversity in Border Regions: Some Research Data onthe Perception Among the Pupils of Two Secondary Schools. Annales, Series historia et sociologia 21 (1), 79–92. Novak-Lukanovic, S., Zudic Antonic, N. & Varga, Š., 2011. Vzgoja in izobraževanje na narodnomešanih obmocjih v Sloveniji. In J. Krek & M. Metljak (eds.) Bela knjiga o vzgoji in izobraževanju v Republiki Sloveniji. Zavod RS za šolstvo, Ljubljana, 347–367. Perini, R. & Capriata, R., 2007. The Quality Elements in Teacher Training in Multilingual Areaswith Minority Language. In O. Rasom (ed.) Info Project: Designing a Training Model forTeachers Working in Multilingual Areas with Minority Language. Part 1, The Research and theEuropean Training Model. Istitut Pedagogich Ladin, Bolzano, 89–95. Puren, C., 1996. La problématique de la formation dans le contexte actuel de l’éclectismeméthodologique. LEND – Lingua e nuova didattica (Numero speciale), 14–27. Rasom, O. (ed.), 2007. Info Project: Designing a Training Model for Teachers Working in Multilingual Areas with Minority Language. Part 1, The Research and the European Training Model. Istitut Pedagogich Ladin, Bolzano. Rasom, O. & Capriata, R., 2007. Guidelines for a European Training Model. In O. Rasom (ed.) Info Project: Designing a Training Model for Teachers Working in Multilingual Areas withMinority Language. Part 1, The Research and the European Training Model. Istitut Pedagogich Ladin, Bolzano, 97–112. Roberts, M., 2007. The Research. In O. Rasom (ed.) Info Project: Designing a Training Model forTeachers Working in Multilingual Areas with Minority Language. Part 1, The Research and theEuropean Training Model. Istitut Pedagogich Ladin, Bolzano, 45–49. Zavod Republike Slovenije za šolstvo, 2012. Smernice za vkljucevanje otrok priseljencev v vrtec in šole. Zavod Republike Slovenije za šolstvo, Ljubljana. Zudic Antonic, N. & Malcic, M., 2007. The needs. In O. Rasom (ed.) Info Project: Designing aTraining Model for Teachers Working in Multilingual Areas with Minority Language. Part 1, The Research and the European Training Model. Istitut Pedagogich Ladin, Bolzano, 84–87. Zudic Antonic, N. & Zorman, A., 2014. Izobraževanje uciteljev in medkulturna vzgoja. In N. Bogatec & N. Zudic Antonic (eds.) Vzgajati k razlicnosti: interdisciplinarna primerjalna raziskava med Italijo in Slovenijo. Založba Annales, Koper, 197–212. Zudic Antonic, N., 2017. L’educazione letteraria per lo sviluppo della consapevolezza culturale. Annales, Series historia et sociologia 27 (3), 611–628. Notes Project partners: Istitut Pedagogich Ladin, Bulsan/Bolzano/Bozen, Italy (coordinator); Ministero della Pubblica Istruzione, Ufficio Affari Internazionali, Rome, Italy; Sorastanza de la scoles de Fascia, Val di Fassa, Italy; Direzione Scolastica Regionale Friuli Venezia Giulia, Trieste, Italy; Istituto Regionale di Ricerca Educativa Friuli Venezia Giulia, Trieste, Italy; Istituto Regionale di Ricerca Educativa della Sardegna, Cagliari, Italy; University of Primorska, Faculty of Humanities, Koper, Slovenia; Pädagogische Hochschule Kärnten, Klagenfurt, Austria; Denbighshire County Council, Denbigh/Wales, United Kingdom. TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 About the Contributors / O avtorjih Ivan Armanda Ivan Armanda was born in 1984 in Split. He graduated in 2009 at the Catholic Faculty of Theology in Zagreb, where he achieved a license with a specialization in Church History in 2013. Since 2011 he has been employed at the Miroslav Krleža Institute of Lexicography at the editorial office of the Croatian Biographical Lexicon. He is author of several academic, professional and popular articles dealing mostly with the biobibliographies of Croatian priests, monks and nuns, and their contributions to academic, cultural and literary heritage, as well as their role in social and church events. His published books are: Istaknuti hrvatski dominikanci, 1-2 (I. volume Zagreb 2012, II. volume Dubrovnik 2016) and Dominikanke u Šibeniku. Povijest samostana Gospe od Ružarija (1865.-2015.) (Šibenik 2015). Ivan Armanda se je rodil leta 1984 v Splitu. Leta 2009 je diplomiral na Katoliški fakulteti za teologijo v Zagrebu, kjer je leta 2013 pridobil licenco za specialista za cerkveno zgodovino. Od leta 2011 je zaposlen na Institutu za leksikografijo Miroslava Krleže, kjer ureja Hrvaški biografski leksikon. Je avtor številnih znanstvenih, strokovnih in poljudnih clankov, ukvarja pa se predvsem z biobibliografijami hrvaških duhovnikov, menihov in nun, z njihovimi prispevki k znanstveni, kulturni in literarni dedišcini ter z njihovimi vlogami v družbeni in cerkveni zgodovini. Objavil je naslednje knjige: Istaknuti hrvatski dominikanci, 1-2 (I. zvezek – Zagreb2012, II. zvezek – Dubrovnik 2016) in Dominikanke u Šibeniku: Povijest samostana Gospe odRužarija (1865.-2015.) (Šibenik 2015). Filip Škiljan Filip Škiljan was born in Zagreb (1980) and graduated in History and Archaeology from the University of Zagreb in 2003. Between 2003 and 2006 he worked at the Jasenovac Memorial, as curator of the collection of photographs, video material and digital records. From 2006 to 2010 he was head of the Archives of Serbs in Croatia at the Serbian National Council. From 2008 to 2012 he was an associate lecturer in Croatian Studies (20th century history) at the University of Zagreb and in 2011 he was elected assistant professor. Since 2010 he has been working at the Institute for Migration and Ethnic Studies as a research associate. In 2013 he was appointed senior research associate. Filip Škiljan, rojen v Zagrebu (1980), je zakljucil klasicno gimnazijo leta 1999 in diplomiral iz zgodovine in arheologije na Univerzi v Zagrebu leta 2003. Med letoma 2003 in 2006 je delal v Spominskem parku Jasenovac kot kurator zbirke fotografij, videomateriala in digitalnih zapisov. Od leta 2006 do leta 2010 je delal kot vodja Arhiva Srbov na Hrvaškem v Srbskem narodnem svetu. Od leta 2008 do leta 2012 je kot izredni predavatelj pouceval na Fakulteti Hrvaške študije Univerze v Zagrebu. Predaval je na dodiplomski in podiplomski ravni o hrvaški zgodovini TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 dvajsetega stoletja. Leta 2011 je bil izvoljen za docenta na podrocju hrvaških študij na Univerzi v Zagrebu. Od leta 2010 je zaposlen na Institutu za migracije in narodnosti kot znanstveni sodelavec. Leta 2013 je bil imenovan za višjega znanstvenega sodelavca. Kristina Riman Kristina Riman Kristina Riman was born in Rijeka, and graduated in Croatian language and literature at the Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Rijeka. She holds an MA from the University of Zagreb (2005), and a Ph.D. from the University of Rijeka (2010). Since 2012 she has been employed as an assistant professor at the Juraj Dobrila University of Pula where she teaches the courses Literature for Children and Youth and Media. She has participated in international academic and professional projects. She participates in international conferences and publishes papers from the field of literature with a special emphasis on Croatian-Slovene literary connections and the role of literature in education. She has published four books, four book chapters, ten scientific papers and articles, and is the editor of three publications. Kristina Riman je bila rojena na Reki, kjer je koncala osnovno in srednjo šolo. Diplomirala je iz hrvaškega jezika in književnosti na Filozofski fakulteti na Reki. Magistrirala je na Univerzi v Zagrebu leta 2005, doktorirala pa na Univerzi na Reki leta 2010. Od leta 2012 je zaposlena kot docentka na Univerzi Jurja Dobrile v Pulju, kjer je nosilka predmetov Literatura za otroke in mladino ter Medijska kultura. Sodelovala je na mednarodnih znanstvenih in strokovnih projektih. Sodeluje na mednarodnih konferencah in objavlja dela s podrocja književnosti s posebnim poudarkom na hrvaško-slovenskih literarnih povezavah in vlogi literature v izobraževanju. Izdala je štiri knjige, štiri poglavja v knjigah, deset znanstvenih in strokovnih del ter je urednica treh publikacij. Katarina Pajnic Katarina Pajnic graduated in 2004 from the Faculty of Arts in Ljubljana with her thesis “National structure and cross-border connections with Croatia in the south-eastern part of Slovenia” and in 2006 completed her Master’s dissertation “The structure and position of Slovenes within Croatia”. At the Office of the Government of the Republic of Slovenia for Slovenians Abroad she participated in an autonomous project titled “The autochthonous Slovenian population of the NW and N of Istria, Cicarija, Gorski Kotar and Croatian coast”. She has conducted lectures in Slovenian societies throughout Croatia and has participated at several round tables and conferences. Since 2012 she has continued her career in Austria, where she is employed at the internationally established law office Grilc VoukŠkof. Katarina Pajnic has two children and is actively involved in the minority life of Slovenes in Carinthia (Austria). Katarina Pajnic je leta 2004 diplomirala na Filozofski fakulteti v Ljubljani z delom »Narodnostna struktura in cezmejne vezi s Hrvaško v delu JV Slovenije«, leta 2006 pa zakljucila ma TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 80 / 2018 gistrski študij z naslovom »Struktura in položaj Slovencev na Hrvaškem«. Na Uradu Vlade Republike Slovenije za Slovence v zamejstvu in po svetu je izvedla projekt z naslovom »Avtohtono slovensko prebivalstvo SZ in S Istre, Cicarije, Gorskega Kotarja in Hrvaškega Primorja«. Predavala je v slovenskih društvih na Hrvaškem in bila aktivno prisotna na vec okroglih mizah in konferencah. V obdobju 2005–2007 je bila zaposlena na Ministrstvu za okolje in prostor, 2007–2008 v Državnem zboru, 2008–2011 pa na Statisticnem uradu v Republiki Sloveniji. Zaposlitev v Republiki Avstriji je nadaljevala v uspešni pravni, mednarodno uveljavljeni pisarni Grilc Vouk Škof. Je mati dveh otrok ter je aktivno vkljucena v manjšinsko društveno in kulturno življenje Slovencev na Koroškem v Avstriji. Nives Zudic Antonic Nives Zudic Antonic, Ph.D., is Professor in Italian Literature. Her research areas are Italian literature, literature in areas of contact – particularly literary production by minority ethnic group members, literature didactics and intercultural education. She has organized many seminars and training courses for teachers in didactics of the Italian language. She is also the author of several papers, contributions to symposia, invited lectures and compiled volumes, abstracts, books, and other publications in her research area. Nives Zudic Antonic je doktorica znanosti in predstojnica Oddelka za italijanistiko Fakultete za humanisticne študije Univerze na Primorskem, kjer je na Oddelku za italijanistiko nosilka predmetov Italijanska književnost ter Didaktika italijanske književnosti in medkulturne komunikacije. Njeno raziskovalno podrocje predstavljajo italijanska književnost in medkulturno sporazumevanje ter didaktika književnosti italijanskega jezika s poudarkom na poucevanju sodobnih ucnih tehnik, razvijanju ucnih strategij in spodbujanju motivacije pri obravnavanju in interpretaciji književnih besedil. Sodeluje in koordinira delo na nacionalnih in mednarodnih projektih za promocijo manjšinskih jezikov in usposabljanje uciteljev v vecjezicnih okoljih. Guidelines for Contributors Guidelines for Contributors General — The editorial board of Treatises and Documents, The Journal of Ethnic Studies welcomes the submission of scholarly articles in the field of ethnic and minority studies, especially on racial and ethnic relations, ethnic identity, nationalism, xenophobia, the protection of (ethnic, national, linguistic, religious, and other) minorities, migration, multiculturalism and related subjects. The journal is particularly interested in discussions regarding ethnic and minority issues in the so- called Alpine-Adriatic- Panonnian area and all comparative studies, which include – only partially or as a whole - this geographic area. This area comprises the Alpine arc, the hinterland of the eastern Adriatic and Panonnian Basin. More technically, this area includes the following countries: Albania, Austria, Bosnia and Herzegovina, Croatia, Czech Republic, Italy, Germany (especially the southern part), Hungary, Kosovo, Montenegro, Romania, Serbia, Slovakia and Slovenia. Also Macedonia and Bulgaria may be interesting cases. Two issues of the journal are published every year, usually in June and December. Articles that are submitted must be original, unpublished material and should not be simultaneously under consideration - either in whole or in part - for publication elsewhere. The journal encourages the submission of articles in English, since this enables authors to present their ideas and work to a broader public. However, articles in other languages – with a special emphasis on the Slovenian language – are also welcome. The abstracts of the articles are always published in the language of the article and in English. Authors who do not have native or equivalent proficiency in English must prior to submission have the article read by someone with this proficiency. This step ensures that the academic content of your paper is fully understood by journal editors and reviewers. Articles which do not meet these requirements will most likely not be considered for publication. Manuscripts should be submitted in electronic form and must include: • thesubmittedarticle,withthetitleinthelanguageofthearticleandinEnglish; • an abstract of the article in the language of the article and in English; this should include a brief presentation of the issues discussed, the methodology used, the main findings and the conclusions; • 3–7keywordsinthelanguageofthearticleandinEnglish. The length of the title, the abstract and the key words in one language should not exceed 1,100 characters (including spaces). More detailed information about the form of submitted manuscripts is presented in the prescribed template, available at the journal’s website (http://www.inv.si). In a separate document please submit: the title of the article, the author(s) name and a brief biographical note on each author with full contact information (for publication in the journal). Please refer to the template (at the journal’s website) for further detailed information. All submitted manuscripts are subjected to peer-review procedure by at least two reviewers. The review procedure is double blind. Authors may be asked to revise their articles bearing in mind suggestions made by the editors or reviewers. The final decision on publication rests with the editorial board. Manuscripts should be sent by e-mail, in Word (.doc), to editor-in-chief: editorTD@guest.arnes.si. — The preferred length for articles is between 30,000 and 45,000 characters, including spaces (between approx. 4,500 and 6,500 words). Longer articles may be accepted at the discretion of the editorial board. A limited number of endnotes are permitted, if they are used for explanatory purposes only. They should be indicated serially within the article. Format and Style Authors should take into careful consideration also the style and format requirements of the journal, which are presented in the template (available at http://www.inv.si) in more detail. Particular attention should be paid to the formatting of references, single spacing throughout and the inclusion of keywords and abstracts. Articles that do not meet these requirements will be returned for modification before being read and reviewed. —TheHarvard author-date system of referencing must be used for bibliographical references in the text and in the alphabetical list of references at the end of the article. Authors should ensure that all and only those references cited in the text appear in the list of references. General bibliographies should not be provided. Authors must also follow the requirements regarding referencing style and format as presented in the table of examples, available at the journal’s website (http://www.inv.si). Referencing Style The Institute for Ethnic Studies (IES) is the successor of the Minority Institute, whichwas founded in 1925 as one of the first such research institutions in the world. From January 1944 until May 1945 it operated in the liberated territory of Slovenia as Scientific Institute and was the only institution of this kind controlled by any European resistance movement. Today, IES is the leading institution on ethnic and minority studies in Slovenia and employs about 20 researchers in various fields of research. Inštitut za narodnostna vprašanja (INV) je naslednik Manjšinskega inštituta, ki je leta 1925 nastal kot ena prvih tovrstnih raziskovalnih institucij na svetu. Od januarja 1944 do maja 1945 je kot Znanstveni inštitut deloval na osvobojenem ozemlju kot edina tovrstna institucija v okviru kateregakoli evropskega odporniškega gibanja. Danes je INV v Sloveniji vodilna institucija na podrocju preucevanja manjšinskih in etnicnih študij in zaposluje okoli 20 raziskovalcev na razlicnih podrocjih. Number 80June/Junij 2018 Content / Vsebina Nadbiskup Alojzije Stepinac i zbrinjavanje prognanih slovenskih konventualaca u Drugom svjetskom ratu Ivan Armanda Slovensko stanovništvo u župama Marija Gorica, Dubravica i Brdovec od sredine 19. stoljeca do današnjih dana Filip Škiljan Slovenski pisci u Hrvatskoj kao graditelji slovensko-hrvatskih odnosa Kristina Riman Ekonomski položaj in demografska struktura Slovencev na Hrvaškem: vceraj, danes, jutri Katarina Pajnic Teaching in Plurilinguistic Environments with a Minority Journal of Ethnic Studies treatises and documents Language: Analysis of a Pre-service Training Project Nives Zudic Antonic 18 € 80 June/JuniJ 2018