Književna poročila. 187
Književna poročila.
Mjesečnik pravničkoga društva u Zagrebu prinaša v br. 5. in 6. naslednjo razprave: J. Wagner: O promjeni našeg gradjanskog parbcnog po-stupnika. (Nadaljevanje). — M. Roje: Pravnički razgovor o koječem, pa i o histeriji i sugestiji pred sudom. — Dr. J. Palec ek: Misli ob osnovi novega odvjetničkoga reda i karnostnega statuta. — V. B.: Odobrenje kupoprodajnega ugovora za mladodobnike kao prodavaoce. — Dr. M. Košutič: Nemo plus juris . . . Dr. Hinkovič: Trgovački sudovi u Francezkoj.
Mjesead statistički izvjestaj. Godina I. Priredjujo jih i izdaje kr. ze-maljski statistički urad u Zagrebu.
Leta 1875. je bil osnovan hrvatski statistiški urad. Kako se je do danes moral razviti, kaže to da je potrebščina za njegovo poslovanje tekom let poskočila od 5000 gld. na 49.239 gld. Svoje podatke in izvide je objavljal doslej v letopisih, odnosno za gospodarske odnošaje hrvatske v pe-rijodiških izvestjih. Letos pa je začel izdajati »Mjesečne statističke izvještaje«. Tvarina bo razvrščena po pet odsekih: pregled politiškega razdeljenja zemlje — rezultati meteorološkega opazovanja — prememba v prebivalstvu in zdravstvene razmere — razni podatki o gospodarskih razmerah — podatki o razmerah javne varnosti. Poleg tega bo izdajal urad tudi svoj »Viestnik«, v katerem se bo ocenjevala in obdelovala statistična tvarina. Naročnina za »Mjesečne statističke izvještaje« znaša celoletno 3 gld.; posamezni zvezki stanejo 40 novcev.
Dr. Emanuel Adler: Bas Publicitdtsprincip im oeslerr. Tabularrechte. Wien 1899 (Manz).
Dr. Alois Komer: Grundriss der oesterr. StaatsschuUemnesens. Wien ]899 (Manz).
Dr. Fr. v. Nemethy: Das oesterr. Grundbuchsrecht von 1848 bis 1898. Wien 1899 (M. Peries).
188 Književna poročila.
Dr. Emil O ti: Soustauy rlvod ve studium noviho rizcni soudnilio. II. del, 1898, str. 321. V Pragi, založila češka akademija znanostij. — Dr. Ott, profesor na češkem vseučilišči v Pragi, je že 1. 1897. izdal prvi del (»Uvod«) sistematične in dogmatične razlage avstrijskega civilno -pravdnega reda in sodnega pravilnika. Sedaj je izšel drugi del, ki razpravlja postopanje na prvih sodiščih. Tretji del, ki utegne kmalu iziti, bo razpravljal postopanje vsled pravnih lekov, ničnostno in obnovno tožbo ter posebne vrste postopanja. Kritika, bodisi češka, bodisi nemška, hvali metodo in znanstvenost Ottovega dela, ki je poklonjeno češki akademiji znanostij za cesarjev jubilej.
Zakonik Štefana Dušana, cara srpskog. I3.I.Q i I3S4- -^a novo izdao i objasnio St. Novakovič. (Konec.) Pravila, koja se tiču gradjanskog prava razbacana su medju ustanovama kriminalnim, kojim pripada u toj grupi čla-naka zakonika pretežnije značenje. Ali nemaju tu samo mjesta uredbe, koje se tiču kriminala i suda, ovdje susretamo i takove uredbe, koje se baš odnose na materijalno gradjansko pravo. Takov^ su pravila o zalogu, o nad-jenoj stvari koja u smislu zakonika ne pripada onomu, koji ju je našao, nego onomu, koji ju je izgubio, o prelaženju stvari. Nadalje k materijalnom gradjanskom pravu odnašaju se takodjer i one ustanove ovog (trečeg) dijela zakonika, u kojima se grčkim osvojenim gradovima potvrdjuje pravo, da . upravljaju onim, čim su upravljali do izdanja zakonika; o vojnom plijenu i gradskom doseljenju, Tu se govori o pohrani stvari, koje pridolaze imaju biti pohranjene od gospodara postajalih dvorova, o njihovoj odgovornosti u slučaju izgubljanja.
Osim ustanovama, koje se odnose materijalnom gradjanskom pravu ima o tom odjelu zakonika i takove, koje se odnose k drugom području prava n. pr. k f i n an c i j a 1 n o m pravu, kamo se može pribrojiti dužnost opča za sve: pomagati cara kad bi imao sina ženiti, ili bi imao krštenje, ili bi htio što da zida (čl. 128.), ili o obvezi stanovnika gradskih, da popravljaju razrušene gradske utvrde i kule, o oslobodjenju sela od dužnosti, da uzdr-žavaju carske ili inozemske poslanike, o zadržavanju vojska, koje nijesu smjele ostajati u jednom selu, u kojem su se ved prije zadržavale čete, koje su prije došle. Za tim se ovdje nalaze i takove uredbe, koje gotovo da spadaju k prvom odjelu uredaba zakonika, kao n. pr. pravila o kupcima, o vlasti vojvoda, što je došlo u taj odio, što se ovdje medju ostalim govori i o sudstvenoj vlasti vojvoda.
Kod 136. članka po prizrenskom rukopisu trga se zakonik cara Štef. Dušana t. j. s ovim se završuje rad zakonodavstva od god. 1349. To je upravo prvi zakonik, kako na jednom rajestu u samom zakoniku piše ili zbornik prve zakonodavne periode. Ima pisaca, koji sumnjaju da je zakonik radjen na dva sabofa. Oni to čine toga radi, što svi rukopisi nemaju na-značene one dvije godine, koje čitamo u prizrenskom i u drugim prijepisima. Novakovič ne dijeli to mišljenje.
Iza čl. 136. slijede dopunjci sastavljeni god. 1354. a sačinjavaju 50 čla-naka. Dopunjci se ovi gotovo isključivo odnose na poslednju grupu ustanova zakonika. Oni obuzimaju pravo kriminalno iprocesualno.  U ostalom
Književna poročila. 189
i ovdje susretamo takove naredbe, koje se mogu odnositi k području raate-rijalnog gradjanskog prava kao n. pr. ova pravila: o posljedicama na-silnog svojatanja sela ili kmetova ili kakih mu drago drugih stvari protiv voljo carcve, o pravu raspolaganja baštinom, koju jo zabra-njeno dati kao miraz ili je darovati crkvi, o uzimanju tudje stvari, o obvezi trečih osoba, da naknade štetu učinjenu prestupkom. Ovdje se nalaze i financialna pravila kao n. pr. pravilo o ukinudu prisolice.
Iz ustanova, što se tiču procesa, znatne su one o I. zv. porotnicima (t. j. prisežnicima), o nadležnosti itd. Ovaj drugi dio zakona odaje sa svim drugi karakter nogo prvi. Zakonik, kako je bio izdan 1349. nije mogao zadovoljiti potrebama svih slojeva narodnih, jer pogoduje samo svedenstvu i plemstvu, kako to dobro veli Zigol. Mnoge ustanove prvog dijela pokazuje, da je odnošaj prostog puka bio prije ovog zakona vrlo tegotan. Posljedica bila je, da su se rodili razni neredi, razbojstva, kradje, pijanstva itd., jer su vlastela nastojala, da što više prosti puk pritisnu. Tome jo Dušan htio do-skočiti na saboru g. 1334. izdav drugi dio svoga zakona. Tu se govori neposredno o potrebama dnevnog života, i te ustanove su vjerno zrcalo, iz koga možemo opoznati pravni život tadašnjeg vremena, dok iz prvog dijela možemo slabo štogod saznati. Uzimlje u zaštitu niže slojeve, da se mogu pritužiti protiv nepravde, nalažc vlasteli i sudovima, da budu pravedni, s druge strane grozi so osobitom strogosti protiv lupeština: gusari se imadu objesiti, a tat se ima oslijepiti. Gospodar sela gdjp se obrete tat, trpi štetu kao i cijelo sclo. Isto tako sucu za povredu dužnosti ima se odsjedi jezik i obadvije ruke (čl. 165.). Po rakovačkcm rukopisu ima se pristava u tom slučaju urezati jezik i obje uši (čl. 196.). Drugi taj dio najgrozniji je protiv zločina, koji su so bili udomili. Ako je čin sumnjiv, tada se okrivljenik ima očistiti razbijoljenim žcljezom, koje ima u rukama donijeti od crkvenih vrata do oltara, jer ako jo pravedan ne de mu se nista dogoditi. Ima i drugih ustanova, koje su naperono protiv raznih nepodobština n. pr. protiv pija-nice: ako pijanica rani koga, ima mu se izvaditi oko, ako ne rani nikoga nego ga ošteti, ima mu se dati sto batina. — Glede kazni, kako se iz cijelog zakonika vidi, Dušanov je zakonik osobito strog. Smrtna kazna izvršuje se vješanjem, za tim se kazni gubitkom svekolike imovine. Osobito nečovjočna su sakadenja, ali u tome nije zakonik Dušanov osamljen. Tako se zločincu za kazan odsijecaju obje ruke, ili mu se režo nos, ili so imade oslijepiti itd. U postopku kriminalnom vrijedno je spomcnuti, da Dušanov zakonik poznajo s u d božji i vrolom vodom.
Osim 2. dijela ili dopunjonja k zakoniku dolazi u djclu Zigola i u Novakovidevom izdanju dopunjenje iz rakovačkog rukopisa. Ovdje se nalaze takovi članci, kojih nema u prizrenskom rukopisu. Ova dopunjonja sadržaju djelomice ustanove i pitanja o kojima govori zakonik, djelomico pak nova. Ona se tiču takodjer svih 3 grupa ustanova zakonika.
Time sam u glavnim črtama prošao ovo drugo Novakovičevo izdanje Dušanova zakonika, vrlo znatnog i s pravnog i u opde kulturnog i jeziko-slovnog gledišta. A sada bi bilo željoti: razmaknuti polje pravno-povjesnim
190 Razne vesti.
istraživanjem, sravniti znanstvenim načinom posebno pravne ustanove, koje susrečerao u ostalim slavonskim pravnim spomcnicima ponajpače hrvatskim. Tako n. pr. o poroti, poručanstvu, stalcžkim, razlikama o pristavima, o viri (Wergeld) o svodu, o nadležnosti, o srod-stvima dokaza, o baštini, o župi, o roboti itd., kako je Palacki otpočeo. Na dalje trebalo bi ispitati strani upliv bilo rimski, bilo bizantijski i sto je čisto slavonskog karaktera, Maciojovvski veli u svojoj povjcsti sla-vcnskog prava. Kad mi duh prava zakonika Dušanova pretresamo, vidimo, da ono nije tako blago kao n. pr. poljsko i rusko, i nije tako dobro u izboru kao češko, ali so može savršenije razlagati i više je u narodnom slavenskom duhu pisano nego ova, a to zato, jer je ovo pravo manje popustilo uplivu stranom, nego ona, premda ima i ovdje tragova stranog upliva. Daljnim ispi-tivanjem modi če se i ovdje doči naprijed, na temelju ovakih historijsko-filoloških obradba, kojima se udara put, kako če so boljo razumjeti mnoge znatno starine. Završuje svoj referat, iskreno želim, da i pravni spomenici hrvatski, koji zauzimlju za cijelo najodličnije mjesto medju spomenicima južnih Slavena dobiju u koliko još nijesu dobili ovaku predhodnu historijsko-filološku obradbu, kao zakonik Du.šanov. A mi znamo, da sila dragocjonih što no ih je otkrio Kukuljevič, Lopašič, Ljubic, Rački i dr. sačinjavaju do scle surovi materij al bez kritičke obradbe.
Dr. St. Orlncr v »Mjeseč/tikti^..