Šta je sa školskim zakonom? Eckermann u svojim »Razgovorima« s Goetheom napommje, da je Cioethe jednom u razgovoru o utjecaju dramskih ipiesnika rekao. da veliki drainski pjesnik, ako je ujedno produktivan i ima snažno i p_emenito lniš.jenje, koje prožima sva njegova diela može postiči, da duh njegovih djela postane duh naroda. »Od Corneille-a proisteklo je djelovanje, — veli dalje Uoethe — koje ie bilo kadro da uzgoji junaoke duhove. To je bilo nešto za Napo.eona. kojemu ie bilo potreban iunački narod; radi toga je on o Corneeille-u rekao. da bi ga. da je još živ«, učinio knezom. 1 ako je to Goethe rekao za dramske pjesnike, jer ie o njirna bila nieč, om tako misli o utecaju svakog duševnog rada, uopče o moči i utjecaju duha na narod, što se vidi iz svih njegovih djela i izjava. Zato ove navode možemo sto-bodno upotriiebiti za ono, što čemo u ovo neko.iko redaka da reknemo. Mi ne mislimio, da uzgoj može sve, a.i je to iedina sila, kojom se nešto može, pa ju zato treba upotrijebiti i iči na ruku onima, koji su njezini najglavniji protagonisti. a ne sprečavati taj rad. Gpethe naročito spominje, da dramski pfesnik treba da zna svoju zadaču i da se radi nie i utiecaia na narod sve više usavršava, a za Goethea se ne može reči, da je htio profanaciju umjetnosti; on je bio aristokrata u svakom smislu. Ono, što se iz ovih riječi Goetheovih vidi, to je, da ni najviša duševna kultura ako ne prodre ma u kom obiiku u narod, kao što su prodrle ideje Corneille-ovih dela u dušu naroda francuskog, ostaje sterivna za taj narod. ostaje orivilegija nekolicine izabranih, razmetanje, balast, od kojega narodu nikakove koristi- Ističemo. da ne propagiramo nikokovo profanisanje, ali propagiramo približavanje društvenih slojeva, koje se može najpnje postiči uklanjanjem prevelikih duševnih razlika. Znači, treba početi graditi odozdo i svu pažnju obratiti prvenstveno obrazovanjui uzgajanju najširih slojeva narodnih,a ne početi obratno, kao što se to u n a s či ni. Tako su mislili Goethe. Napoleon i svi doista veliki Ijudi, ali tako ne misle samo naši upravljači. Zato možemo razumjeti, da projekt zakona o narodnim školama čeka več nekolikomieseci da dode pred zakonodavni odbor i parlamenat. da se daje prednost zakonuosrednjim školama, koji je gotovo jučer predan, samo tako možemo razumjeti. da se onemogučuje više obrazovanje narodnih učitelja. Mi unaprijed znamo, da če se u ministarstvu izgovarati važnošču zakona 0 osnovnim školama, koji treba posebno .oroučiti i radi to>ira potrebno ie tobož, da se rad odloži. Medutim. kad se pravilno shvati, onda može b i t i s a m o j e d a n z a k o n o š k o 1 ama. jedan prosvjetni sistem, ali je stvar u tome, da se ne počme od krova, več od temelja. Mi te pojave ne možemo da rastumačimo drugačije, več potpomoganjem staleških razlika i favorizovanjem ili kratkovidnošču. Koji uzrok bio da bio, on vodi antidemokratizmu i sve gorem kaosu, jer znači zatvaranie svih ventila tako potrebnih za ovu poratnu psihozu. Bit če i jedan i drugi uzrok. ali malo je koristi od našeg opominjanja. Koliko je toga opominjanja več bilo, koliko se več posrtalo: »Gdje smo, tu smo!« Vidimo op_et da ne če biti ništa. nego da se u mnogima ovostranim narodnim školama uzgaja prije za sve drugo, nego za ovu državu i narodno jedinstvo. Vlasti ne mogu da vide, da s m o m i i z p r o v i n c i i e i naroda nevezani, slobodni od svih teorija i partijskih diktata, da sudimo prirodno, da je izmedu n a s i n i i h r a z 1 i k a; m i s m o u n a rodu, a oni u kancelarijama -u t o m e i e s v a r a z 1 i k a. Kad bi se oni malo manje superiorno držali. ne bi u svim zakonskim projektima izbijale ovakove težnie. koie potpomažu stvaranie naših unutarnjih borbi. Oni ne če da vide, da nije glavni uzrok klasnim borbama s a m o ono nekoliko para razlike u plači — kao što to i Forster u svom djelu Erziehung und Selbsterziehung veli — več, pored materijalnog uzroka, i osječoi samočuvstva. Povreda tog osiečaia izaziva otpor i borbu. Naši upravnici baš izazivaju tu povredu. jer školsko pitanje rješavaiu od krova i na tai način stvaraju stalešku školu. a sve drugo samo je na hartiii. Nitko ne iPoriče važnost imaterijaine strane. ali mi ne zoboravliamo ni to. da su i Rim i Austro - Ugarska bili bogati 1 voinički uredeni i opet sn se raspali- Sve to uvjerava nas u jednotn, u onom. što sino mi u ovom članku htjeli naročito da naglasimo i konstatujemo i radi česra stno ovai članak naiviše i napi- sa i a to ie. d a z a v e č i n u n a š i h p olitičara nije ništa realno. što se ne može opipati. paja Moačanin.