30 Književna poročila.
Književna poročila.
Das Verfahren vor den Civilgerichten lies tiirkischen Reiches. Von Dr. C. Ranzi, k. u. i<. Viceconsul, Wien 1900. Manz. str. lV+220.
O tej knjigi se izjavlja zagrebški »Mjesečnik v 1. let. broji nastopno:
Ova je knjiga od važnosti ne samo za teoretičara i zapadnoeurop-skoga zakonotvorca, nego i za onoga pravnika u praksi, koji ima posla sa strankami u turskoj državi. Osobito može ona služiti u Bosni kao posrednik izmedju zapadnoeuropskoga sistema i sistema otomanskoga u bosanskem pravosudju, koje još uvjek za tim ide, da oba sistema zadrži i prema narodnim potrebam udesi.
Za to i valja na tu knjigu veču pažnju obratiti tim više, što oto-mansko pravo nije u zapadnoeuropskoj, naročite u njemačkoj pravnoj znanosti toliko sistematski obradjeno, kao što to današnji odnoSaji obzirom na okupaciju Bosne i na zakonarstvo na Balkanu u obče zahtjevaju. Osim poznatoga staroga diela Nik. Tornauvv: Das moslemische Recht (1855.) i manjih radnja prof. Jos. Kohlera (u. Ztschr. fiir vergleichende Rechts-vvissenschaft) iz Berlina, izvjestio je E. R. Salem, odvjetnik u turškem carstvu, o parbenom postupku, stečajnem pravu, postupku kod nasledstva, i o konzularnej sudbenosti (sr. Leske-L6wenfeld: Rechtsverfelgung im internatienalen Verkehr, svezak II. str. 349—451. i nadepunjenja str. 938. slied., 1062. slied.). Eichlerov »Justizwesen in Bosnien und Hercegovina« (1889.) je pravno-povjestna radnja e bosanskem pravu, ali daje takodjer pregled otomanskoga prava, dočim poznato djelo dra. Stje-pana Fosilov iča: Das Immobilarrecht in Bosnien und der Hercegovina (Zagreb, 1894.) predstavlja razvitak imebiliarnoga prava na otomanskom sistemu.
U radnji Ranzia nalazime pored stvari čisto procesualnih takodjer izvedenja, koja zasjecaju u prepise prava materialnega te ih svakako bolje razjašnjuju. Ali i sami precesualni prepisi u toliko su zanimljivi, što pred-očuju stvari ili manje poznate ili posve posebne. Za to neče biti proti svrsi »Mjesečnika«, ake se iz knjige Ranzia navede nekolike podataka, što u oči padaju. I otemanski novi zakoni osiguravajo sudcu neodvisnost od pelitičkih oblasti, koja je prije pestojala. U obče prevedeno je naskroz odjelenje sudova od pelitičkih oblasti. Izim disciplinarne ili kaznene istrage ne smije ministarstve pravosudja niti odstraniti sudca niti premjestiti bez njegove privole na drugo mjeste (str. 4.). Da li je nova (1896.) institucija »pravosudnih nadzornika« (Justizinspecteren) ispunila želje mjero-davnih krugova (Salem, 1. c. str. 1062.), ne vidi se iz radnje Ranzia.
Po novem parbenom postupniku odnesne poslovnem redu od 9. Ha-zirana 1295. (1878.) ustrojeni su svi sudovi kao sudevi kolegijalnii u prvoj melbi 3 sudaca, u drugej 5, u trečej 7. Kod trgovačkih sudova prisustvuje pored državnih sudaca dvojica izabranih članova iz trgo-vačkoga staleža sa savjetujučim glasom (str. 5—10).  Pored državnih
gradjanskih sudova postoje duhovni šerijatski sudovi sa točno opredjeljenim djelokrugom, glavno u bračnim i nasliednim stvarima muha-medanaca (str. 14.). Glede sličnih stvari drugoga vjerozakona, kao i na-ročito glede uprave crkvene i školske imonine nadležni su duhovn: sudovi dotičnih vjerozakona (medjalisi ruhanie, str. 18.).
Pripadnici tudjih država spadaju pod sudbenost svojih konzula odnosno konzula one države, čije je državljanin tuženik; nijedna stranka pako ne smije biti kod nadležnosti konzularnih sudova otomanski podanik, niti se smije u parnici raditi o zemljištnom posjedu, jer za taj slučaj nadležni su samo otomanski sudovi.
Otomanski podanici podvrženi su sudbenosti inostranih konzula samo u slučaju otvorenja stečaja nad imovinom inostranca (str. 26/27).
U seoskim obštinama vrše sudstvo mirovni sudovi starih ljudi Parnice ispod 150 piastera spadaju u isključivu nadležnost kotarskih takovih sudova (nahie medjlisi), i to baz dalnjeg pravnog lijeka (str. 10). Kod svakoga sudbenoga stola prve molbe postoji odi o bi-Iježnički za kautelarno pravosudje, ovjerovljenje itd. Broj odvjetnika nije ograničen, ali je odvjetničtvo odvisno od državne dozvole (str. 13).
Pustupak je javni i usmeni, izuzam postupak pred vrhovnim su-dištem, gdje je načelo usmenosti kombinirano sa principom pismenosti (str. 35). Ipak ne vriedi siobodno prosudjivanje dokazala, nego teorija formalnoga dokaza (str. 87). (Konec prih.)
---->^---