UDK 821.163.09–13’’19’’ Vladimir Osolnik Filozofska fakulteta v Ljubljani ROMANTIČARSKI NACIONALNI EPOVI I NACIONALNI IDENTITET JUŽNIH SLOVENA V Evropi so v XIX. stoletju potekali številni ideološki, socialni, politični in umetnostni procesi, ki so v medsebojni soodvisnosti v ‘Pomladi narodov’ ustvarjali njeno novo podobo in novo identiteto njenih ljudstev. Med narodi, ki so skozi literarnoumetniške vrednote ustvarjali in izoblikovali svoje nacionalne identitete ter kulturno in politično zavest, so bili tudi južnoslovanski narodi: njihove nacionalne junaške pesnitve so pomenile pomembno dejanje v razvoju izvirnih nacionalnih književnosti in trden temelj njihovemu nadaljnjemu vsestranskemu razvoju. In the 19th-century Europe, numerous ideological, social, political, and artistic processes took place, which interdependently in the “Spring of Nations” created its new image and new identity of its peoples. Among the nations that created and formed their national identities and cultural and political consciousness through literary-artistic values were also the South Slavs. Their national heroic poems meant an important activity in the development of original national literatures and a solid foundation for their further general development. Ključne besede: Identiteta, junaški nacionalni ep, Južni Slovani, nacija, romantika Key words: identity, heroic national epic poem, South Slavs, nation, Romanticism Referat se bavi romantičarskim epovima južnoslovenskih autora, koji su u južnoslovenskim pokrajinama odnosno pojedinim narodima u drugoj polovini XIX stol. omogučili formiranje vlastitog književnog stvaralačkog kruga, širokog kruga stva- ralaca i u njemu čitalacke publike, postanka kulturne i posledično političke svesti, što je rezultiralo potvrdom identiteta i oblikovanjem nacionalne svesti i njenim ciljevima podredjenih pokreta, na primerima tri južnoslovenska junačka epa iz razdoblja roman- tizma. Pažnju ovom prilikom posvećujem slovenačkom pesniku Francetu Prešernu (Matiju Čopu, Uvod i Krst pri Savici) (1826), crnogorskom i srpskom pesniku Petru II Petroviću Njegošu (Posveta i Gorski vijenac) (1846), te makedonskom i grčkom pesniku Grigoru Prličevu (Armatolos odnosno Serdarot) (1860). 1 I. Na zalasku osamnaestog stoleča, koje je u istoriji Evrope iniciralo demokratizaciju društva i kulture, otkrilo slojevitost bogastava usmene tradicije i nacionalnih jezika te u književnosti otvorilo vrata individualnoj i lirsko doživljenoj spoznaji sveta u nadiručem talasu oslobodjenih narodnih sudbina, osecanja, misli i snova započelo je umetničko i kulturno razdoblje romantizma; novo, istovremeno knjizevno i politicko razdoblje, koje se zbog svestranog razvoja mnogih pesničkih oblika i po visokim lite- 1 Ovaj tekst je deo mojih razmišljanja o nastanku, motivima, sadržajima, kompoziciji i formi južno slo- venskih junačkih pesama odnosno epova u razdoblju nacionalnog romantizma. Slavistična revija (https://srl.si) je ponujena pod licenco Creative Commons, priznanje avtorstva 4.0 international. URL https://srl.si/sql_pdf/SRL_2008_Kongresna_12.pdf | DOST. 15/03/24 10.44 180 Literarna veda rarno-umetničkim dostignućima smatra do tada najznačajnijom epohom u razvojnom luku svetske i južnoslovenskih književnosti. Za književnosti u tadašnjim južnoslovenskim pokrajinama u okvirima stranih i tudjih država (turskog i austrijskog feudalnog imperijuma), to je razdoblje značilo i odlučan korak ka afi rmaciji nacionalnih jezika i književnosti, koji je rezimirao i nastavio njihova pojedina razdoblja nastanka i procvata usmene tradicije, vlastitog pismenstva, vlastite srednjovekovne duhovne i feudalne svetovne literature te vlastite slovenske književnosti na istočnoj obali Ilirskoga mora u doba renesanse i baroka. U prvobitnom razdoblju romantizma nastao je literarni pojam odnosno književno istorijski termin svetska književnost: obuhvatao je usko francusko, englesko i nemačko govorno područje. Ali razarajuča reč sloboda, koja uvek obuhvata ličnu i nacionalnu slobodu, slobodu misli i verovanja, slobodu savesti i ljubavi, slobodu stvaranja i samim tim izbora jezika umetnosti, oblika i stila, slobodu ličnog i kolektivnog identiteta, u taj prvobitno uzan i nejedinstven literarni krug u prvoj polovini devetnaestoga stol. uključila je Ruse, Dance, Poljake, Italijane, Čehe, Grke i Južne Slovene, koji su svojom silovitom, probudjenom elementarnom vitalnoscu ponovo stupili na svetsku pozornicu. U književnosti su pesnici romantičari ostvarili presudan preokret: kao umetnički od- govor na vekovnu dominaciju logosa i racia, koja je za svoje prosvetiteljsko izražavanje koristila tekst u prozi, sa poetološkom sintezom književnoga, licno lirskog izražavanja, iz minulih razdoblja te sa primenom iskustava razvijene antičke retorike, afi rmisali su epsko-lirsku percepciju sveta i kozmosa, koja se u umetnostima reči mnogih evropskih naroda izražavala pre svega u stihu. Medju dela iz pera poznatih evropskih autora, npr. Byrona, Žukovskog, Hofmana, Shellyja, Puškina, Keatsa, Lamartina, Alfreda de Vignyja, Hugoa, Heinea, Leopardija, Mickiewicza, Herderlina, Edgara Allana Poa, Slovackog, Lermontova, Mache, Boteva i Ševčenka, uprkos društveno nenaklonjenim okolnostima odnosno absolutističkom nasilju vladajućeg sloja i oštroj cenzuri tudjih vlasti u Beču i u Budimpešti, svrstali junacki epovi 2 Sime Milutinovića Sarajlije, Fran- ceta Prešerna, Ivana Mažuranića, Petra II Petrovića Njegoša, Grigora Prličeva, Hrista Boteva, itd., koje njihovi narodi danas smatraju za svoje nacionalne epove. 3 Pomenuta dela u svojim sredinama nisu bila usamljena: iz velike množine stvaralački snažnih literarnih priloga, koji su medju južnim Slovenima nastali u tom razdoblju, moram /uz već pomenuta imena i uz zbirke junačkih narodnih pesama Vuka Karadžića, Stanka Vraza, Andrije Kačića Miošića, Sime Milutinovića Sarajlije, Anastasiusa Gruna, Joksima Novića Otočanina, Grge Martića, Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Nikole To- massea/ pomenuti i danas manje poznate istorijske epove o sudbonosnim dogadjajima i slavnim licnostima Gavrila Kovačevića, Vikentija Rakića, Jovana Hadžića, Jovana Subotića, Bogoboja Atanackovića, Jovana Ristića, Djordja Markovića Kodera, Jovana Ilića, Svetozara Miletića, Ognjoslava Utješenovića Ostrožinskog, Milana Kujundžića 2 Prema njihovom sadržaju epose ili epove delimo na srednjovekovne i novovekovne te dalje na hriščanske, junačke i dvorne epove, i na legendarne i životinjske, zatim na komične, religiozno-filozofske, gradjansko idilične i istorijske. Medju svim vrstama epova najugledniji je junački ep, koji je celom žanru epike odredio postupak i osobine: izabrana leksika visokog stila, pregledna struktura sadržine, ponavljanja, stalne stilske figure, stih. Prema Rečniku književnih termina, Beograd 1992. 3 Uporedi.: Narodni junački ep, Rečnik književnih termina, Beograd 1992, s. 511 – 513. Slavistična revija (https://srl.si) je ponujena pod licenco Creative Commons, priznanje avtorstva 4.0 international. URL https://srl.si/sql_pdf/SRL_2008_Kongresna_12.pdf | DOST. 15/03/24 10.44 Vladimir Osolnik, Romantičarski nacionalni epovi i nacionalni identitet Južnih Slovena 181 Aberdara, Pavla Popovića Šapčanina, Franje Markovića, Matije Bana, Djordja Maletića, Nikanora Grujića, Laze Kostića, Vladislava Kaćanskog, Stojana Novakovića (idr.), nastale u razdoblju ranog odnosno nacionalnog i, nešto kasnije, zrelog odnosno indi- vidualnog romantizma, koji se po svojim motivnim i strukturalnim karakteristikama svrstavaju medju romantičarske pripovedne narativne (u pravilu duže) pesme u stihu, to je u junačke epove ili epsko-lirske i epsko-dramske poeme. 4 U okviru popularne epske, to je narativne junačke poezije sa tradicionalnim isto- rijskim motivima kod Južnih Slovena danas po tematskim ili motivnim karakteristika- ma razlikujemo idilične, religiozne, heroične, politične i satirične epove, te u njihovim sižejima raspoznajemo mitološke, religiozne, istorijske, domoljubive, nacionalno-po- ticajno-afi rmativne, fi lozofske ili pustolovne i ljubavne elemente. 5 U intonaciji umetnickog teksta iz tog vremena, koji po pravilu teče u stihovima, uočavaju se dva osnovna tipa, koji se bitno razlikuju prema ulozi autora odnosno položaju pripovedača: ona je najčešće odredjena njegovom ulogom objektivnog izve- stioca, koji o značajnom dogadjaju ili slavnoj ličnosti govori sa objektivnom epskom distancijom u sveznajućem trećem licu, dok se u drugom slučaju autor javlja kao lirski subjekat u ulozi ucesnika u istorijskom zbivanju, u ispovedno angažovanom prvom licu jednine. 6 Sa takvim autorskim izborom pripovedacke perspektive nastaju eksplikativni, pri- vidno objektivni, motivacijski, ili apelativni, subjektivni i individualni, po sadrzaju ispovedni epovi; sa uvodjenjem suprotstavljenih dialoga, dramskih monologa i di- daskalija ova dela, u kojima se navedeni elementi medjusobno prepliću, afi rmišu se kao nova žanrovska celina. Medju gore opisane i datim determinantama opredeljene romantičarske epove spadaju i ovde predstavljeni tekstovi, odnosno Prešernovo, Njegoševo i Prličevljevo višeslojno književno umetničko delo. II. Ep Krst pri Savici Franceta Prešerna France Prešeren, kao i mnogi južnoslovenski pesnici u razdoblju romantizma (koje ovde ne mogu adekvatno navesti i prikazati), u svom je junačkom eposu ostao veran kultu istorije, odnosno prikazivanju slavne istorije svoga plemena i naroda; u Krstu pri Savici (opisu pokrštenja drevnih Slovena kod slapa Savice u Bohinju u IX. veku) taj je dogadjaj iz daleke priošlosti svoga slovenskog alpskog plemena povezao sa aktualni m socialno-političkim prilikama i ličnim životnim iskustvom. Uz to, slovenački pesnik 4 Uporedi: Sava Damjanov, Koder – istorija jedne recepcije, Beograd 1997; Nenad Ljubinković, Pje- vanija crnogorska i hercegovačka Sime Milutinovića Sarajlije, Beograd 2000; Miodrag Popović, Istorija srpske književnosti – romantizam, Beograd, I. deo 1968 i II. deo 1972, Antun Barac, Mažuranić, Zagreb 1945, idr. 5 Matjaž Kmecl u svojoj knjizi Mala literarna teorija, Ljubljana 1977, navodi: ljudski ep, komični ep, živalski ep in junaški ep. Vid. str. 287–289. 6 Naravno, oba opisana pristupa se u tekstu mogu primenti i izmenjivati. Slavistična revija (https://srl.si) je ponujena pod licenco Creative Commons, priznanje avtorstva 4.0 international. URL https://srl.si/sql_pdf/SRL_2008_Kongresna_12.pdf | DOST. 15/03/24 10.44 182 Literarna veda svojim stihovima opisuje karakterističan krug u kome se spontano bavi večitim ele- mentarnim, dominantnim vezama pojedinca sa njegovom etničkom zajednicom, sa etički nadredjenim kolektivom, koje se iskazuju u njegovom rasnom, plemensko-na- cionalnom, kulturnom, jezičkom i religiozno-ideološkom horizontu, i time opisuje i utemeljuje identitet svoje plemenske odnosno, kasnije, nacionalne zajednice. Poznato je da se Prešeren u prvom razdoblju svog pesničkog rada bavio pisanjem balada i pripovednih pesama, pripremajući se za svoje epsko i lirsko, objektivno i sub- jektivno, po obimu največe očuvano pesničko delo /Anton Slodnjak, 1968/, trodelni junački ep Krst pri Savici /Ljubljana 1836/, koji se u minulim decenijama afi rmisao kao slovenački nacionalni ep /Mirko Rupel, 1947/. 7 Sa uvodnom elegičnom posvetom, ispevanom u sonetima, koja predstavlja prvi, nezamenljivi deo planirane celine, pesnik je svoju »povest v verzih« (pripovest u stihovima) namenio uspomeni dragog prijatelja Matije Čopa 8 , i sa izrazito epskim Uvodom, koji predstavlja prvi deo glavnoga teksta, slovenačkom narodu. U njemu razvija misli o sudbini svoje rodovne krvne zajedni- ce, odnosno svoga naroda 9 , njegove egzistencije i budućnosti kroz umetnićki prikaz okrutnog, istorijski potvrdjenog nasilnog pokrstavanja Alpskih i Panonskih Slovena, predaka današnjih Slovenaca, Slovaka i Hrvata u ranom srednjem veku. U 26 tercina u Uvodu je opisan junaćki boj opkoljene čete sa mnogobrojnijom hrišćanskom Volkunovom armijom 10 , koji ce Črtomiru i njegovim saborcima doneti sudbonosni poraz; Črtomirova tragična individualna sudbina posle bitke opisana je u drugom, nešto dužem delu speva u 55 stanci. Slovenačka vojska je izginula u odbrani slobode, vere pradedova i starih paganskih običaja: jedini preživeli, Črtomir, duboko doživljava poraz i okrutni bratoubilački boj, gorku narodnu sudbinu i u svom očajanju gaji samoubilačke misli. U drugom delu epa Prešeren sa nacionalnog i drustvenog nivoa, karakteristicnog za arhaičnu herojsku južnoslovensku formu menthis i rano razdoblje evropskog romantiz- ma, koja se izražava u opisima istorijske stvarnosti, težište svoga epa prenosi na lični, subjektivni nivo; narativni opis epskog dogadjaja u stihovima, junački ep, zamenjuje živim opisima individualnog i emotivnog doživljaja. 7 Junački ep govori o slavnom junaku ili dogadjaju, koji može biti stvaran ili izmišljen. Medju najčešćim temama javljaju se ljubav i mržnja, a sudbina likova zavisi i od istorijskih okolnosti i ideala zajednice, koji glavnog junaka, u pravilu usamljenog pojedinca, zaustavljaju na zacrtanom potu ili mu namenjuju tragičan kraj. Prema Rečniku književnih termina, Beograd 1992. 8 Matija Čop, rano preminuli slovenački filolog, znalac mnogih klasičnih i modernih jezika, svojim znanjem u velikoj je meri uticao na razvoj slovenačkog jezika i književnosti. Bio je iskren Prešernov prija- telj i savetnik. Videti: Slovenski biografski leksikon, I, Ljubljana 1925–1932, s. 97 – 109; M. Čop, Izbrano delo (1835–1935), Celje, 1935 (priredil A. Pirjevec); Pisma M. Čopa, I/II, Ljubljana, SAZU, 1986 (ur. A. Slodnjak). 9 U razvoju ljudskih zajednica postoje evidentne osnovne ćelije društva, koje su izrastanjem iz poro- dice i bratstava stvorile svoja plemena ili rodove, utemeljene na krvnom srodstvu; iz tih etničkih zajednica tokom istorijskog razvoja nastao je širi grčki ‘populus’, slovenački: ljudstvo, hrvatski : puk, srpski: narod kao socialna i zatim politička kategorija; iz tih ‘naroda’ tokom XIX. veka kroz gradjanske revolucije i nastu- panje kapitalizma u Evropi je formiran moderni pojam ‘nacija’, koji opredeljuje istorijske tokove u Evropi tokom XIX. i XX. v. Videti: J. Pleterski, Narodna in politična zavest …, Ljubljana, SM, 1965; isti, Nacije, Jugoslavija, revolucija, Beograd 1985; Zwittrov zbornik Ljubljana, 1995, idr. 10 Vuk, slovenački: volk. Iz njega V olkun, nemački zapis: Valjhun, to je pogresno zapisano ime sloven- skog starešine i vojskovodje. Slavistična revija (https://srl.si) je ponujena pod licenco Creative Commons, priznanje avtorstva 4.0 international. URL https://srl.si/sql_pdf/SRL_2008_Kongresna_12.pdf | DOST. 15/03/24 10.44 Vladimir Osolnik, Romantičarski nacionalni epovi i nacionalni identitet Južnih Slovena 183 Črtomir, koji je u Prešernovom epu opisan kao izrazit predstavnik iskonske sloven- ske zajednice i njen tragični junak, obelezen opštom sudbinom slovenskog slovenačkog plemena, postaje individualni herojski lik, tipičan junak iz evropske romantičarske književnosti, koji je nosilac kolektivnog plemenskog identiteta i protagonista istorijske sudbine svoga naroda i njegovog pesnika. U dvodelnom glavnom delu teksta, u svom romantičnom epu, Prešeren obnavlja uspomenu na istorijska vremena i na bitku, koja je u bratoubilačkim bojevima u IX. stol., posle smrti Metodija Solunskog i njegovih saradnika, odlučila o sudbini slovenske crkve i slobodnog slovenskog slovenačkog plemena odnosno naroda; sa opisa kolekti- vnih dejstava u odbrani starih verovanja i običaja, vere i časti zajednice, autor prelazi na prikazivanje lične Črtomirove sudbine. U prvom delu ovog neobicnog speva 11 Prešeren ce u sadržaju i obliku ostvariti predromantičarski model junackog epa o sudbini slovenacke plemenske zajednice, odnosno slovenackog naroda /R. Ivanović, 1991/, i zatim dosledno, u drugom delu epa, ostvariti romantičarski individualni tekst, odnosno pretočiti u reči i stihove sud- binu usamljenog junaka u sukobu sa ‘neprijateljskom srećom’ – s sovražno srečo; 12 uz prikrivene elemente lične ispovesti autor svojim likovima pridaje izuzetne karakterne lične osobine, koje u tim dimenzijama i intenzitetu susrečemo kod protagonista njemu savremenih romantičarskih epova (ili drugih sličnih književnih tvorevina) u različitim evropskim nacionalnim književnostima, npr. u srpskoj, crnogorskoj, ruskoj, francuskoj, engleskoj, poljskoj, u književnom periodu tkz. zrelog ili individualnog evropskog ro- mantizma u XIX. v., poznatog i pod imenom `Proleće naroda`. III. Ep Gorski vijenac Petra II Petrovića Njegoša Dramatični junački ep Petra II Petrovića Njegoša Gorski vijenac, koji je iz štampe izišao u Beču 13. feb. 1847 (Vido Latković), drugi deo crnogorske trilogije Njegoševe, je, kao i Krst pri Savici, sastavljen od posvete (Posveta prahu oca Srbije) i od glavnog teksta; Njegoševo istoričesko sobitije, trodelni ep ispevan u desetercima obuhvata preko 2850 stihova (Posveta prahu oca Srbije 38 /kao što je poznato, neki stihovi su samo nagovešteni/ i Gorski vijenac 2819 stihova), koji opisuju sudbonosni dogadjaj iz istorije slovenske crnogorske etničke zajednice. Autor je svoje neobično delo zamislio kao junački ep 13 odnosno epski izvestaj o oružanom ustanku hriščanske manjine protiv 11 Uporedi.: »Sredi XIX. stoletja (ok. 1850) se je pri Slovencih pojavila vrsta poskusov, napisati nacionalni ep in na ta način po starih poetoloških predsodkih dokončno utemeljiti slovensko književnost (Levičnik, Cegnar, Trdina, Svetec, Valjavec; sem deloma sodi tudi Prešeren; prav njegov Krst pri Savici pomeni izje- mo, ker ga od pravega epa in njegovega mirnega, objektivnega pripovedovanja že močno loči poudarjena osebna, lirska, tragična izpovednost, značilna za (evropsko) romantično literaturo«. Matjaž Kmecl, Mala literarna teorija, Ljubljana 1977. 12 Uporedi: Boris Paternu, France Prešeren, Pesmi in pisma, Ljubljana 2000; Janko Kos, France Prešeren, Poezije in pisma, Ljubljana 1998. 13 Junački ep je najpoznatija forma epa odnosno najčešća epska forma. Genetički ona se vezuje na prvo- bitni obredni sinkretizam u umetničkom izražavau /Veselovski/, zato su u njegovem oblikovanju značajnu Slavistična revija (https://srl.si) je ponujena pod licenco Creative Commons, priznanje avtorstva 4.0 international. URL https://srl.si/sql_pdf/SRL_2008_Kongresna_12.pdf | DOST. 15/03/24 10.44 184 Literarna veda islamske večine u njegovoj domovini 1702. 14 g. Osnovno epsko dogadjanje prekidaju raznovrsni prizori sa lirskim i dramskim elementima. Kompozicija autorove dramske dopune teksta u svojim okvirima odgovara nekim od zahteva antičke drame: u 13 prizora slušalac ili čitalac kroz Njegoševe stihove prati dispoziciju, razvoj, zaplet, kulminaciju, rasplet sa katarzom i simbolicni epilog sudbonosnog sukoba, mada su delovi strukture u drugoj polovini Njegoševog teksta ostali nesrazmerno skraćeni: kulminacija i rasplet ubrzan je i stilistički, a i jezički, nedovršen./Pavle Popović, 1923/ U Njegoševom (za epsku standardizovanu strukturu i odnose sastavnih elemenata epa) veoma širokom krugu opisanih likova istiću se prikazi crnogorskih starešina, predstavnika crnogorskog naroda i njegovih složnih plemena i bratstava, i pre svega dvojice njihovih duhovnih vodja: igumena Stefana i vladike Danila, koji su istovremeno i najizrazitiji nosioci svesti o crnogorskom identitetu i crnogorskoj narodnoj zajednici; uz njih, starešine i narod čvrsto povezuju u nepokolebljivu nacionalnu zajednicu poruke kola, »ispjevane iz glave cijela naroda«. Sa tom nacionalno sveobuhvatnom i motiva- cijskom idejom, Njegosev tekst je postao crnogorski junački nacionalni ep. 15 Mladi vladika i njegovi ponosni Crnogorci bore se za opstanak, slobodu i čast. Njihovu hriščansku zajednicu ugrožava tudja vera, koja je već premamila neke od Crno goraca; opisan je ustanak i pobeda nad islamskom silom, odnosno nad poturčenom braćom, i sa tom pobedom i oslobodjenje ugrožene otadžbine; fabula temelji na za- pisu vladike Petra I Njeguša iz 1812. g. /V. Nikčević, 1978/. Ispovedni stihovi, koji teku kroz epsku naraciju i dramske monologe, izgradjene u zaokruženim dramskim prizorima, daju univerzalnu vrednost Njegoševoj epskoj strukturi, koja uz mozaičke opise crnogorske stvarnosti i istorije donosi bogatstvo fi lozofske misli i nezaboravne spoznaje o ljudskoj sudbini, ravnopravne sa čuvenim Hamletovim monologom ili Onjeginovim pismima. 16 ulogu odigrali mitovi i legende, koji su iz roda u rod prenosili stare pripovesti o precima i herojima, te mitska i istorijska predanja, kroz opšti princip idealizacije epske prošlosti /Meletinski/. Predmet junačkog epa ili epa je dogadjaj iz apsolutne prošlosti /Goethe/, iz tkzv. herojskog doba. Epski pogled na svet pre- vodi oznake vremena u vrednosno-vremenske kategorije /Bahtin, Ep i roman, 1970/. Epski junak, koji se najčešće sukobljava sa svojim neprjateljem u oružanom boju, ne nastupa sam: u pravilu on nastupa u ime svoje zajednice, kao nosilac zajedničkih, kolektivnih ideala u borbi za slobodu, čast, za skupno i za dobro, i to u sukobu sa močnim protivnikom. Prema Rečniku književnih termina. 14 Boris N. Putilov o crnogorskom junačom epu: »Faktički izvor (crnogorskih epskih pesama) bila su stvarna znanja i epska tradicija plus junački način života i svijest sredine«. U: Junački ep Crnogoraca, Titograd 1985. 15 Nacionalni junački epovi su se i kod Južnih Slovena razvili iz opisa konkretnog istorijskog dogadjaja, koji je imao širi značaj za odredjenu zaejdnicu. U slučajevima, kada se sudbonosni dogadjaji ponove ili čak ponavljaju, dogadja se da junački ep preraste okvire epskog izveštaja o odredjenom dogadjaju ili ličnosti i tako postaje epski izveštaj o vremenski dužem odseku istorije, o istorijskom razdoblju i iskustvu odredjene etničke ili narodne zajednice kao sinteza mnogih oslobodilačkih sukoba, ličnosti, bojeva i ratova. Tako junački ep prerasta u nacionalni junački ep, što u punoj meri odgovara za sva tri ovde predstavljena primera romantičkih epova. 16 Dilemu vladike Danila često su uporedjivali sa Hamletovom dilemom, odnosno sa saznanjem mladoga danskog kraljeviča da je zlo s kojim se želi suočiti i boriti, močno i nepobedivo, sadržano u čuvenom mo- nologu: »To be or not to be, that is the question now … ». Tu moram naglasiti da se Hamlet sa zlom velikih dimenzija sukobljava bez izgleda na pobedu kao pojedinac, koji u taj sukob kao ulog unosi svoj vastiti život, Slavistična revija (https://srl.si) je ponujena pod licenco Creative Commons, priznanje avtorstva 4.0 international. URL https://srl.si/sql_pdf/SRL_2008_Kongresna_12.pdf | DOST. 15/03/24 10.44 Vladimir Osolnik, Romantičarski nacionalni epovi i nacionalni identitet Južnih Slovena 185 Pesnik Njegoš u tekst unosi fi lozofske, religiozne i istorijske reminescencije, opi- se jednostavnog života gorštačkog naroda i visoke misli dvaju duhovnih otaca: ipak, sadržina njegovog kompleksnog teksta odiše karakterističnim južnoslovenskim bor- benim slobodoljubljem i domoljubljem kao apoteoza crnogorske zajednice, kolektiva, koji u svim delovima epa nastupa kao dominantna sila i očigledan pesnikov lični, i istovremeno zajednički bratstvenički, plemenski i narodni crnogorski ideal: upravo je plemenska krvna zajednica nosilac odluke i realizator junačkog čina; detaljnije iscrta- ni portreti pojedinih junaka, npr. Vuka Mandušića, samo dopunjuju njegovu odnosno njihovu vrhovnu funkciju, to je izvršavanje volje i interesa etničke, odnosno nacionalne crnogorske zajednice. U liku mladog vladike Danila je, prema mišljenjima eminentnih književnih kritičara 17 , prikazana sudbina, emocije i razmišljanje autora. Ispovedni lirski stihovi daju umetničku vrednost njegovom originalnom epsko-dramskom tekstu i srstavaju ga u romantičarski krug. Istovremeno, sa elementima realističnosti, i destrukcijom epskog načela o nepromenljivosti karaktera prikazanog lika kroz razvojno rastuči portret vladike Danila, Njegoš stupa u novo literarno razdoblje i žanr: stupa u sferu realizma i nagoveštava njenu vodeću književnu formu, istorijski roman u prozi druge polovine XIX. stol. Sinteza epskog i lirskog, tradicije i romantičarskih tendencija, Njegošev ep svrstala je medju junaćke, heroične poeme; uticaji nacionalne crnogorske tradicije na polju dra- matike, pre svega iz dosad u književnokritičkim i književnoistorijskim promišljanjima zanemarenog teksta Peraštanski rukopis iz XVIII. v. o slavnom boju na Kosovom polju (1389) /sa dugačkim naslovom: Boj kneza Lazara i zla svrha Miloša Koviljiča i izdajnika Vuka Brankovića/, toj su Njegoševoj sintezi dodali i u ideji i strukturi teksta očiglednu, mada neizgradjenu spoljašnju dramsku formu. 18 Opremljena sa didaskalijama ona je postala još komplikovanija i ličnija: uz na- rodni stih (slovenski ili narodni deseterac) i uz vernost junačkoj etici patriarhalne socialne i političke zajednice, crnogorski je pesnik subjektivnim lirskim epizodama i nagoveštenom, ali ipak očiglednom dramskom formom napisao tekst za koji nema primera u antičkoj, a ni u savremenoj književnosti. Sa faktičkim udaljavanjem od tradicionalnog južnoslovenskog epskog predanja i sa oblikovanjem individualne i estetske romantičarske poezije, koja je ravnopravna Schel- lyjevoj, Puškinovoj, Novalisovoj ili Lamartinovoj, Njegoš je svojim čitaocima poklonio nacionalni junački ep, epsko-dramsko-lirski tekst o svom narodu i o svoji ličnoj sudbini: svoj patriarhalni svet iskonske klasične heroike približio je krugu evropskog romantizma i istovremeno udario kamen temeljac crnogorskom nacionalnom identitetu. dok Njegošev vladika Danilo u sukobu sa još večim zlom, koje preti ne samo njemu, već celoj nacionalnoj zajednici, odgovara za celu tu zajednicu. Danilova dilema je nesumnjivo dublja i etički viša. Prim.: Rajko Cerović, Svjetlosti i sjenke jedne tradicije (književno-kritički ogledi), Nikšić 1986. 17 Uporedi: Vido Latković, Petar Petrović Njegoš, Beograd 1963; Jovan Deretić, Gorski vijenac, Beograd 1989. 18 Uporedi: Miroslav Pantić, Iz književne prošlosti, Beograd 1978, ili V . Osolnik, Istorija književnosti o Petru II Petroviću Njegošu, CANU, Podgorica 1999. Slavistična revija (https://srl.si) je ponujena pod licenco Creative Commons, priznanje avtorstva 4.0 international. URL https://srl.si/sql_pdf/SRL_2008_Kongresna_12.pdf | DOST. 15/03/24 10.44 186 Literarna veda IV . Ep Armatolos, odnosno Serdarot ili Vojvoda Grigora Prličeva Makedonski i grčki pesnik Grigor Prličev kao najznačajniji trenutak u svom ne- mirnom životu opisuje trenutak dodele lovorovog venca, najviše grčke nacionalne nagrade 1860. g. u Atini; nepoznati učitelj iz Ohrida zadobio je to visoko priznanje za svoj junački ep Armatolos, ispevan grčkim jezikom. Stihovi o zaštitniku slovenskog zemljoradničkog rečko-galičkoga naroda u homerovskoj dikciji opevaju smrt make- donskog vojvode Kuzmana Kapidana, koji je junački poginuo u nejednakom boju, u hrabroj odbrani rodnoga kraja i svoga naroda. Nastao je prema poznatom motivu iz makedonskog usmenog predanja. 19 Tekst epa (koji je autor sam prepevao na makedonski jezik i dao mu ime ‘Serdarot’) (na slovenačkom jeziku poema je poznata pod naslovom ‘V ojvoda’) predstavlja kom- pozicijski raznovrsnu i složenu literarno-tekstovnu strukturu, koja (kao već analizirani primeri) obuhvata tri različita dela: u prvom, kraćem, izrazito epskom delu, koji pomalo podseća na strukturu Prešernovog Uvoda u Krstu pri Savici, Prličev opisuje otsudni boj izmedju malobrojne makedonske Kuzmanove grupe i razbojničke čete Gega, koji se uprkos junaštvu, požrtvovanju, i postignutoj pobedi završava Kuzmanovom smrću; u lirsko-epskom drugom delu poeme pesnik opisuje tugovanje za sinom i odlučnost Kuzmanove majke Nede, koja spontano preuzima ulogu svoga sina u odbrani rečkoga kraja i makedonske zajednice; u njegovom trećem, odnosno zaključnom izrazito lir- skom delu, Prličev opisuje tihu žalost Kuzmanove izabranice Marije, koja u samoći oplakuje njegovu smrt. Oba glavna dela ovog nacionalnog makedonskog epa svojom su osnovnom idejom, to je opisom požrtvovanja, junaštva i herojske smrti narodnog junaka, kroz strukture i sadržaj celog speva čvrsto povezana u nedeljivu celinu, koja ovom žanrovski razu- djenom tekstu odredjuje njegov epski karakter. 20 Istovremeno, pomenuta razudjenost teksta odredjuje specifi čan stil i jezik dela, koji izviru iz klasične grčke književnosti i narodne slovenske odnosno makedonske epske usmene tradicije. Elementi lirike, opisi nagoveštenih psiholoških dogadjanja donekle narušavaju čistu epsku narativnu strukturu Prljičevljevog epa, ali ne ugrožavaju njegov epski karakter: u književnoistorijskim zapisima iz osamdestih godina XX. veka /npr.: B. Paternu; R. Ivanović; D. Stefanija/ njihova je žanrovska diferenciranost utemeljena – kao i u ana- lizama drugih romantičarskih autora i dela, pre svega Gorskog vijenca i Krsta pri 19 U istorijskom razvoju ljudske zajednice arhaične junake, polubožanstva i kultne heroje zamenili su plemenski prvaci, vojskovodje i ratnici, poznati kao branioci svojega plemena i kasnije naroda. Herojske podvige iz sfere mitskih suprotnosti i sukoba preneli su u sferu istorijskih dogadjaja: prvotbino mitsko pre- danje transformisalo se u istorijsko predanje, mitsko vreme u epsko vreme, a ta dva vremena nisu jednaka. Ep izpisuje put od božanskog junaka do čoveka, transformiše mitske nanose u istorijsko dogadjanje, i unosi u tekst epova autentična imena i dogadjaje, lokalitete, toponime, hidronime i stvarno vreme dogadjanja. 20 Epsko jezgro epova odnosno poema predstavlja dramski konflikt, sukob etničkih zajednica, ili borba protiv stranih zavojevača: kod Južnih Slovena tim se motivima pridružuje i konfesionalni sukob izmedju hriščanstva i stare slovenske vere (Prešeren), ili, češće, izmedju hriščanstva i islama, npr. u prezentovanom makedonskom tekstu, ili, karakteristično, u Njegoševom i Mažuranićevom literarnom opusu. Slavistična revija (https://srl.si) je ponujena pod licenco Creative Commons, priznanje avtorstva 4.0 international. URL https://srl.si/sql_pdf/SRL_2008_Kongresna_12.pdf | DOST. 15/03/24 10.44 Vladimir Osolnik, Romantičarski nacionalni epovi i nacionalni identitet Južnih Slovena 187 Savici – u originalnosti autorove poetike, u njegovoj želji da prevazidje okvire poznatih literarnih formi, odnosno tumače ga kao originalan postupak i specifi čan panliterarni tekst, koji zbog prisutnosti lirskih delova i žanrovski nejedinstvene kompozicione strukture spada pod žanrovsku oznaku poema. Narativno 21 konstituisan junački ep sa brojnim elementima refl eksivne i statične lirike, u drugom delu sa uvodjenjem glavnih likova ženskog pola, očiglednim elemen- tima baladičnosti i dramatičnosti, Prličev započinje slovenskom antitezom i kasnije razvija brojne stilske fi gure i oblike, poznate iz usmene tradicije Makedonaca i Južnih Slovena; u prvom delu donosi izrazite epske elemente, opis nejednake borbe, zadnji Kuzmanov megdan, da bi se u drugom i trećem delu poeme stihovi pretvorili u lirski opis dvaju ženskih likova, sudbinski i emotivno čvrsto povezanih sa poginulim junakom. Neustrašiva majka Neda uzima na sebe ulogu mrtvoga sina ratnika, dok njegova de- vojka Marija usmerava svoj život ka bogu. Prličevljeve stihove grčki i makedonski književni istoričari uporedjivali su sa heroičnim antičkim delima, odnosno sa Homerovim opisima opsade Iliona (Troje), i sa starijom južnoslovenskom epikom odnosno bugaršticama. Pesnika su nazivali drugim Homerom i svečano su ga krunisali lovorovim vencem u Atini /Georgi Stalev, 1996/. Glavni lik, Kuzman Kapidan, opisan je tehnikom epskog izveštaja: o njemu govore i oplakuju ga drugi. Kroz reči mrkih neprijatelja, Arbanasa iz plemena Gega, izrasta lik makedonskog junaka prema najvišjim etičkim načelima antike, a i evropskog roman- tizma: hrabar i neustrašiv ratnik, bezgranično veran i odan svojoj etničkoj zajednici i dužnosti prema svome narodu. 22 U sadržaju Prličevljeve poeme treperi heroični duh antike i karakteristično slobo- doljubje i domoljublje, poznato iz južnoslovenske usmene tradicije i južnoslovenskih književnosti. Obe karakteristike izražavaju se kroz ritam i rime savršenih stihova i kroz mnoštvo živih, slikovitih opisa, medju kojima su nezaboravni prizori junačke borbe, tužbalica majke Nede i tiha žalost Kuzmanove devojke Marije. Kao i u već predstavljenim delima Prešerna i Njegoša, opisani i raznovrsni elementi u tekstu Grigora Prličeva harmonično su oblikovani i razvrstani u konsistentnu klasičnu kompoziciju speva, u kome ne možemo izostaviti ni jedan od opisanih likova, doga- djaja ili opisa, ne možemo izostaviti ni jedno jedino epsko ili lirsko mesto odnosno deo epa, a da ne narušimo sklad njegove celine. Makedonski pesnik ostvario je originalnu i zaokruženu strukturu, koja se vije oko vodeće misli: to je kod svih Južnih Slovena uvek aktualno žrtvovanje pojedinca za njegovu etničku odnosno narodnu zajednicu, koje se u tekstu poeme spontano ponavlja kao najviše etičko i time i estetsko načelo opisane odnosno cele makedonske nacionalne zajednice. 21 Pripovest, izveštaj o sudbonosnim dogadjajima i junacima, oblikuje se prema zakonima epske na- racije i poetike; razudjena, objektivna, pravolinijska, jednostruka i pregledna zbivanja data su postepeno, kroz hronološko nizanje dogadjaja, sa brojnim inverzijama i /ili retardacijama, koje znače udaljavanje od glavnog toka pripovedanja, prema postupku, koji je opredelio još Aristotel: prva, jednostavna, pravolinijska naracija; ili druga, ispreplitana i uvijena nit dogadjanja ep čvrsto povezuje u celinu. 22 Opisana epska forma i epsko prikazivanje istorijske prošlosti, objektivnost izveštavanja i fabule nije samo izraz dubokog poštovanja istorijske istine, več pre svega posledica kompleksnog stapanja istorijski verodostojnog sa elementima usmene tradicije, predanja, sa njenom izgradjenom poetikom i motivima, sadržajima, izražajnim mogućnostima i postupcima, leksikom … Slavistična revija (https://srl.si) je ponujena pod licenco Creative Commons, priznanje avtorstva 4.0 international. URL https://srl.si/sql_pdf/SRL_2008_Kongresna_12.pdf | DOST. 15/03/24 10.44 188 Literarna veda Motiv, sadržina, kompozicija, izabrani likovi, stil i raznovrsne, inventivne fi gure izražavanja iniciraju visoka vrednosno-estetska poredjenja i svrstavaju nadarenog make- donskog pesnika i njegovu romantičarsku epsko-lirsku poemu »Serdarot« u klasičnu književnu baštinu čovečanstva. V. Prikazane romantičarske književne tvorevine nastajale su u prelomnom istorijskom razdoblju, u dugogodišnjem i neizbežnom procesu izgradnje identiteta i formiranja evropskih nacija u tkz. Proleću naroda odnosno Martovskoj revoluciji. 23 Južnoslovenske pokrajine i njihovi stanovnici u XIX. veku velikim su se koracima postepeno otimali iz feudalnih okova, iz dominacije tudjinskih duhovnih i svetovnih vlasti, i nezadrživo afi rmisali svoj vlastiti identitet, svoje jezike, književnosti i kulture, koji su im kasnije omogučili afi rmaciju nacionalne individualizacije svojih naroda, medjunarodnu potvr- du nacionalnog identiteta i ostvarenje dalekosežnih državotvornih procesa i njihovih vlastitih nacionalnih programa, utemeljenih na istorijskom i prirodnom pravu 24 . Imenovani /i drugi/ južnoslovenski autori u tadasnjoj Evropi poznatu formu romantičarskog epa, individualne povesti u stihovima, transformisali su u zapis kolek- tivnog toka istorijskih sudbina svojih etničkih zajednica i u književno-umetnički izraz aktualnih nacionalnih socialnopolitičkih programa, stvorili specifi čne individualne subjektivne ispovesti i istovremeno tekstove, koje su njihovi čitaoci odnosno njihove etničke zajednice prihvatile za svoje reprezentativne nacionalne junačke epove. Po motivima svojih dela, pesnici France Prešeren, Petar II Petrović Njegoš i Grigor Prličev (i Sima Milutinović Sarajlija, Matija Ban, Ivan Mažuranić i mnogi drugi) potpu- no se slažu: potvrdjuju identitet i opisuju istoriju svoga plemena i naroda; dogadjanje i junaka za svoje epsko-dramske-lirske umotvorine, odnosno za svoje romantičarske poeme izabrali su medju stvarnim istorijskim dogadjajima i ličnostima. Kao južnoslovensku specifi ku u okvirima svetske književnosti predstavljeni au- tori prikazuju sudbonosnu borbu za opstanak svoje etničke zajednice u sukobu sa 23 Videti: Jacques Godechot, Les revolutions de 1848, Paris 1971. 24 Tokom XIX. veka različite su se nastajuće nacije u Evropi pozivale na istorijsko, državno i prirodno pravo: feudalne tvorevine, npr. Austrija, tražile su poštovanje državnih granica; Srbi i Hrvati pozivali su se na svoje nekadašnje slavne države iz X. i XI. veka; Slovenci i Slovaci pozivali su se na gradjanska prava i prirodno pravo, itd. Gradivo Ali crnogorski pesnik nad sudbinom ne očajava: vodi ga patriotizam, slobodoljubje, ponosno i prkosno predanje predaka, neustrašivost i vera u moč bratstva odnosno plemenske zajednice, izrečeno u originalnom, karakterističnom gnomskom stihu NEKA BUDE ŠTO BITI NE MOŽE! Uz borbenost autorovih stavova i produbljena filozofska razmišljanja o ljudskoj sudbini i idealu slobode, o krvnoj zajednici i smislu života čoveka na Zemlji, kao konstanta ili crvena nit u Gorskom vijencu je prisutno Njegoševo čvrsto uverenje da je upravo poezija visoka humanistička vrednost i božanski dar, te da je iskonsko poslanstvo poete verno pripovedanje o slobodi, boju i junaštvu. S tom mišlju Njegoš se iznova približava Prešernovom kultu poezije i istovremeno otkriva ulogu antičke heroične etike u životu Crnogoraca; u tim je stihovima čitaocima otkrio vodeću misao svog života, koju je kasnije kao najviše moralno načelo crnogorske nacionalne zajednice u svojoj studiji ovekovečio Gerhard Gesemann, u knjizi Heroische Lebensform, Berlin 1934, i koje lapidarno sažima njegova ćesto citirana sentencija ETICA HEROICA MONTENEGRINA /Der montenegrinische Mensch, Praga 1943/. Slavistična revija (https://srl.si) je ponujena pod licenco Creative Commons, priznanje avtorstva 4.0 international. URL https://srl.si/sql_pdf/SRL_2008_Kongresna_12.pdf | DOST. 15/03/24 10.44 Vladimir Osolnik, Romantičarski nacionalni epovi i nacionalni identitet Južnih Slovena 189 nadmočnijim neprijateljem; sva tri citirana autora i njihove tekstove (i mnoge druge) karakterišu požrtvovanje i spremnost na samožrtvovanje u ostvarivanju ciljeva vlasti- tog naroda i nacije, domoljubivost i svobodoljubivost: tim plemenitim humanističkim porukama oni stvaraju trajni topos južnoslovenskih književnosti. A književnost, odnosno pisana i štampana umetnička reč, uz spoznaje i dostignuća gradjanskih i ustavnih promena u feudalnim državama, to je tadašnjim tudjim impe- rijama, austrijskom i otomanskom carstvu, u ‘Proleću naroda’ Južnim Slovenima znači i glavni javni medij i idejno-umetnički temelj njihovih ideja o identitetu, potpuno jed- nakih (ili blisko srodnih) helenskim, romanskim ili germanskim procesima postepenog duhovnog i političkog udruživanja, i to istovremeno sa njihovim oslobodilačko-afi r- mativnim preporodnim i oslobodilačkim planovima, naporima i pokretima. Sa njom (i sa visoko cenjenim fondom usmene tradicije) Južni Sloveni ostvaruju, utvrdjuju i dokazuju, a u medjunarodnom kontekstu potvrdjuju svoj vlastiti identitet, odnosno potvrdjuju i izgradjuju svoje specifi čne slovenske nacionalnosti. Kao svaki misaoni proces i opisani procesi afi rmacije identiteta i nacionalne indi- vidualizacije podležu logičnim ili kronološkim fazama nastanka, pojavljivanja, defi ni- sanja fenomena, njegovoj artikulaciji, nominaciji, organizaciji, normiranju, kodifi kaciji, korekciji, standardizaciji, stabilizaciji, lokalnoj i globalnoj medjunarodnoj afi rmaciji, pa zatim i opadanju i umiranju tog duhovnog sistema odnosno organizma; faze od normiranja i kodifi kacije (predhodne faze padaju u daleko peto i deveto stoleće), teku u doba romantizma (a zatim trajno prate ostala umetničko-istorijska razdoblja), od- nosno u doba formiranja identiteta savremenih nacija u Evropi, koje su iznikle kroz proces u svemu potpuno identičan postanku nacija iz naših južnoslovenskih plemena, ljudstava i naroda, koji se intenzivirao i u večini pokrajina zaključio u drugoj polovini XIX veka. 25 Idejna potka i sadržaj sva tri teksta, uz njihovu literarnost i nesumnjive visoke književno-umetničke vrednosti, jesu autorove misli o identitetu i pripadnosti autora zajednici slovenskih naroda, i o specifi čnom identitetu svoga naroda u krugu južno-slo- venske zajednice, dakle o intuitivnom saznanju pesnika o postojećem toku i istorijskom, legitimnom procesu stvaranja nove spoznajno-pravne kategorije i novih društveno- političkih vrednosti u životu njihovih tek probudjenih ili obnovljenih nacionalnih zajednica. Pomenuti pesnici i njihova umetnički inventivna percepcija, odnosno pomenuta književno-umetnička dela neizbrisivo svedoče o samobitnosti, autohtonosti, auto- nomnosti i originalnosti njihovih opisanih južnoslovenskih nacionalnih zajednica, i o njihovoj duhovno-umetničkoj stvaralačkoj potenciji, koja znači duhovno, prirodno i istorijski opšti temelj njihovoj samoposebi razumljivoj i pravednoj jezičkoj, kulturnoj i nacionalnoj individualizaciji, identitetu, političkom osamostaljivanju i samostalnosti, odnosno medjunarodno potvrdjenoj autohtonosti i autonomnosti te planski iskorak ka vrhovnom cilju, odnosno ka njihovoj kompletnoj realizaciji u nacionalnoj državi. 25 Očigledno, proces diferenciacije i formiranja nacije u nekim južnoslovenskim oblastima još nije završen. Slavistična revija (https://srl.si) je ponujena pod licenco Creative Commons, priznanje avtorstva 4.0 international. URL https://srl.si/sql_pdf/SRL_2008_Kongresna_12.pdf | DOST. 15/03/24 10.44 190 Literarna veda SELEKTIVNI SPISAK KORIŠTENE LITERATURE J. APIH, 1888: Slovenci in leto 1848. Ljubljana. B. DUDAŠ, 2006: Kulture i identitet.O njihovom problematičnom odnosu. Susret kultura, Zbor- nik radova. Novi Sad. Ž. GODŠO, 1987: Revolucije 1848. Beograd: Nolit. S. GUSTAVSSON, 2006: Kulturne granice ili granice kultura u slovenskom svetu. Susret kultura, Zbornik radova. Novi Sad. Radomir IV ANOVIĆ, 2003: Sabrana dela I–VI. Novi Sad. P. KORUNIĆ, 1981: Jugoslavenska ideja u hrvatskoj i slovenskoj politici za revolucije 1848–1849 g. Radovi 14/1. Zagreb. D. A. LONČAR, 1912: Globočnik in slovenski narodni program 1848. leta. Ljubljana: Carniola. V. NIKČEVIĆ, 1985: Mladi Njegoš. Cetinje. Janez ROTAR, 1998: P . Trubar in južni Slovani. Ljubljana. Anton SLODNJAK, 1934: Slovensko slovstvo. Celovec. Dragi STEFANIJA, 1981: Serdarot – Vojvoda. Ljubljana. Fran ZWITTER, 1964: Slovenski politični preporod XIX stoletja v okviru evropske nacionalne problematike. Zgodovinski časopis. Ljubljana. POVZETEK Romantične pesnitve in nacionalna identiteta pri Južnih Slovanih Književnosti na južnoslovanskem ozemlju so (kot druge evropske književnosti v XIX. stol.) opisovale usodo svojih etničnih skupnosti. Z osebno izpovednostjo in skozi usode izbranih likov so umetniško izpopolnjevale zgodovinsko podobo časa. Individualne usode, opisane v svobo- doljubnih in domoljubnih pesnitvah iz obdobja nacionalne romantike so z opisi žrtvovanja za ideale skupnosti hkrati izraz osebnega in občega iskanja ter realizacije naro- dovih hotenj. Z opisi junaškega in plemenitega žrtvovanja posameznika za etnično skupnost, s poudarjanjem domoljubja in svobodoljubja, so bili zarisani cilji na poti do svobode. Književnosti južnoslovanskih narodov in njihove junaške romantične pesnitve so v evropski ‘pomladi narodov’ pomenile nenadomestljiv dejavnik v zgodovinskem procesu nastajanja nacionalne identitete in nacionalen zavesti; ob tem so pomembno prispevale k razpoznavnosti in vsestranski uveljavitvi opisanih nacionalnih skupnosti v južnoslovanskem in evropskem okviru. Slavistična revija (https://srl.si) je ponujena pod licenco Creative Commons, priznanje avtorstva 4.0 international. URL https://srl.si/sql_pdf/SRL_2008_Kongresna_12.pdf | DOST. 15/03/24 10.44 Powered by TCPDF (www.tcpdf.org)