LISTEK. MIH. M. STANOJEVIC: Daltonski školski sistem. (Referat na V. pokr. skup. Pov. UJU — Ljubljana v Šoštanju.) (Dalje.) Sve što je potrebno za neko predavanje treba da je na meti u školskoj učionici ili »laboratoriji« — pre odredenog časa. N. pr. učenici imaju da uče prema rasporedu u četvrtak o rnačci. Več s ponedeonika je u školi obešena na zidu slika mačke. Deca če je čuteči posmatrati; za vreme odmora izmedu sebe razgovarače o mačkl. o kojo.i če učiti u četvrtak; kod kuče če pitati roditelje, braču, sestre ili koga bilo da im kaže šta o mački o koioj če oni učiti u školi; tražiče mačku da je vide, da se igraju s njom, da je posmatraju, moliče da im kogod priča kakvu priču o njoj i t. d. Zatim čitače što iz koje knjige na koju če učitelj skrenuti pažnju da ima da se čita o njoj. Kad bude čas o predavanju te metodske jedinice deoai če pričati sama sve šta ko zna o mački. Jedno drugo dopunjavače. ispravljače, takmičiče se, pitati učitelja i t. d. a učiteli če to sve analizovati i sistematizirati dok se ne postigne željeni rezultat koji je došao samoradtijoin. Dakle suština je ovog metoda kao što sam napred kazao samoradnja. Učenik se sam uči i sam radi. Učitelj ima samo da rukovodi i upučuje a pomaže samo onda kad učenik traži njegovu pomoč ili oseča potrebu nje. Uzm:mo jedan primer iz geografije. Na redu je n. pr. da se uči izvesnog dana 0 slivu Dunava. Na 2—3 dana pre toga predavanja obešena je o zidu karta sliva Dunavskog. Deca imaju sama da posmatraju teren, da čitaju planine, reke, gradove, obeležavaju granice, i da do odredenog dana za predavanje upišu sama u svoje vežbanke šta misle da treba kazati učitelju o tome slivu. Za to vreme ona če 1 raspitivati se o tome slivu kod ooznatih da li bi im oni mogli kazati što treba da znaju, razgovarače se izmedu sebe i razbirati da li je ko n. pr. putovao u koji kraj ili mesto u tornie slivu. Možda če ko znati koju priču ili pesmu ili dogadaj koji se desio u kom kraju tog sliva. Zatim če i učitelj upučivati decu na članke iz čitanke ili udžbenika 111 kakvog dečjeg lista gde se može nači materijala za razgovor na času. Pored literature, koja je na meti u školi, izloženi su na vidnom mestu prirodni produkti tog kraja, razne slike, stereoskop i dr. što predstavlja karakteristične stvari u*'tome slivu i t. d. Na času ima nastavnik samo da. ispituje decu o svemu što ona znaju i što su sama naučila i da odgovara na njihova pitanja. Zgodnim načinom učitelj če skretati učenicima pažnju da kazuju i ono što ona znaju ali se nisu setila da kažu. Posle če on sve to da sistematizuje i primeni. Na isti način može da se postupa i pri predavanju istorije (zgodovine), veronauke. očigledne nastave (nazorni nauk). računa, geometrije, crtanja (risanja) i ručnog rada. Gradivo potrebno za razradivanje predmeta na časovima mogu i treba da zbiraju sami učenici ranije, pre časa na kome če se predavati. Za crtanje učenici če spremati predmete iz svoje okoline i geometrijske oblike i crteže, hartiju i t. d. a tako isto i za ostale predmete potrebne crteže. modele. priče i t. d. Ako učenici nisu još dobro savladali čitanje m,ogu im stariji čitati ili pričati (pripovedovati) što iz pročitanog o predmetu. U razredu se samo dopunjava, objašnjuje ono što ne razumeju. Škola po sistemu gde Porkhurst podeljena je na t. zvane »laboraitorije« za svaki nastavni predmet. To su sobe ili učionice snabdevene svima 'potrebnim sredstvima za dotični predmet. knjigamai i ostalim potrebama 1 svaka je takva soba poverena nadzoru jednoga učitelja. Za vreme koje ie odredeno za rad učenici - ce jednog istog razreda rasporede se u grupe po predmetima koje želi koji učenik da uči i idu u »laboratorije.« N. pr. jedni idu u laboratoriju pa prirodne naiuke (prirodoznanstvo), drugi za račun, treči za geometriju i t. d. U »laboratoriji« radi svaki učenik sam za se ili zajedno s drugim učenicima pod rukovodstvorn učitelja stručnjaka za taj predmet — starešine te »laboratorije«. Od učenika se traži da vode zapiske o izvršenim radovima. Te zapiske su osnova za metodičko razradivanje metodske jedinice koja ima da se izuči. Svaki učenik ima ručnu knjižicu za zapisivanje onoga šta je iz kog predmeta naučio tako da na kraju meseca ima jasan pregled onoga šta zna i šta je naučto. Ispiti učenika su drugojačiji od naš-h ispita. Njima nije cilj da se utvrdi koliko je znanja učenik stekao več koliko ume znanje d a p r i m e n i (uporabi) i koliko se koristi njim' Svi koji su imali prilike da vide u školama gde se ovaj Daltonski sistem sprovodi tvrde jednodušno da se njime postižu rezultati za divljenje. Učenici rade s voljom i veoma im je razvijeno interesovanje. Znanja dobivena ovako samostalnim radom i sopstvenim trudom trajnija su, potpunija i jasnija nego znanja koja se dobivaju dosadašnjim metodom predavanja. Nije bez interesa čuti i mišljenie u č it e 1 j a koji rade u tim školama Oni vele da je disciplina vrlo prirodna; učenici rade bez prinude, interesujuči se za sve, imaju jednu opredeljenu celj. Dopada im se što mogu da rade koliko hoče i što vole. Učitelj je samo pomočnik deci u radu i savetnik njihov. Kad im pomaže i savetuje 'on. uvida kako Se svaki dan uveličava.iu nj:hove simpatije ipreniiai njemu a istovremeno on lako otkriva njibJove nedostatke i sposobnosti. Ispitivani su i učenici koji su učili u ovoi školi da kažu svoje mišljenje o tome metodu, pa su i oni oduševljeni njime i nalaze da sve što su naučili znaju da im to treba a ono što su prede učili ne znaju za što im je bilo to potrebno. Dakle ovai je sistem originalan. I mislim da o njemu trebai i naše učiteljstvo da se upoztia i po mogučstvu što i upotrebi.