Ideja samoizobrazbe,* Ja neizmerno volim" ljudsku misao, ali rad još više. Tu osobinu našao sam kod Slo^ venskih Drugova. Zato sam se umešao u nji= hovu polemiku, koja se kod njih vodi oko ideje samoobraizovanja učitelja. Drago mi je što me je »Učiteljski Tova« riš« primio za svoga saradnika, ali mi je dra^ že što se na moje misli objavljene u 3. broju »Učit. Tovariša« o.svrnuo drug A. Osterc. Korislim tu prililku i drugarsku pažnju urednika »Učit. Tovariša« i hoču da kažem j©š koju reč d pitanjiima, koja je drug Osterc pokrenuo. Ali pre početka raspravljanja da otklo^ nim jedan nesporazum koji bi se izmedu nas mogao desiti. On je u ovome. Ja vrlo često upotrebljavam izraze: Zva« nična Pedagogika i Zvanični Pedagozi. U pome'nutom broju »Učit. Tovariša« prvi iz* raz preveden je izrazom: strokovna pedagoe gika. Bojim se da taj izraz ne odgovara ono= me, što ja podrazumevam pod p.ojmom Zva= nična Pedagogika. Zato je nužno na prvom mestu reči šta ja podraizumevam pod tim poj« mom. Da to učinim odmah. Pod pojmom Zvanične Pedagogike ja podrazumevam današnju Skžbenu Pedago= gi-ku (pedagogie ©ificielle), t. j. Pedagogiku, p(0 kojoj se ©mladina vaspitala u današnjim škalama. Prema takvome shvatanju stvari mje za mene samo Stara Pedagogiika Zvanična Pe^ dagogika, nego i mnoge druge novijega da* tuma koje sebe nazivaju modernim. Pristalice te i takve Pedago.gdke ja nazi^ vam Zvaničnim Pedagozima. Posle te potrebne napomene da predem na pitanja koja je drug Osterc pokrenuo. I. Pedagogika. Cilj Nove Pedagogike je, veli drug Osterc: srečan čovek, srečna individua. Pre svega, neka nas izvini drug Osterc, ni Peda* gogika u opšte ni Moderna Pedagogika po^ sebice, ne bave se pTtanjem sreče. Tim pita* njem se bave Etiika i Filosofija a nikad Pe^ dagogika. Problem ljudske sreče je izvan Pedagogike a naročito izvan Moderne Pedagogike. Od Epikteta do danas mnogi su govo^ rili © ljudslkoj sreči. Mnogi od njih obukli su svoje misli © tome problemu u rdigisku^cdeču a mnogi ru prazna metafizička spiekulisanja. Medutim Moderna Pedagogika nema ničega eajedničkoga ni sa Religijom ni sa M'etaHziikom. Pedagogika je pre svega praktična nauka sa odredenim ciljem savršeno suprot^ nim metafizičkim spekulacijama. Srečan čovek, srečna individua. Udimo u smisao lih reči be;z ¦ ilkakvdh predubedenja. Zdravlje je največe bogatstvo veli Na» rod. Sasvim tako. Ono je u isto vreme jedan ,od prvih uslova ljudske sreče. Bez zdravlja se oovek imikada ne oseča srečnim. A od kuda ono? Pre svega čovek je proizvod svoje fi* zioke i psihičke organizacije i prilika u koji^ miai živi. Ove prvc donosi na svet, ove druge su gotovo po pravilu izvan njegove modi da ih odrcduje i njima vlada. Primenimo taj fakt na školslki podmla* dak. Pred vaspitačem je izvestan broj škol= ske dece. Mn©ga deca su iz »nižih«, a vrlo 'mali broj ih je iz »viših društvenih slojeva«. Ova prva vrlo često predstavlj^ju sobom sa» svim drugi antropološki tip od ove druge. * Ta olanek je poslal »Učit. Tov.« tov. Dragiša Mihajlovič, kot odgov©r na članek tov. Ostrca. Priobčujemo ga, kakor doslej vse druge v tem oziru. Uredn. Veliki broj izmedu njih roden je sa mnogim telesnim i duševnim nedostatcima; mnoga su jod njih osudena na rano izumiranje, jer su porod Toditeilja degenerisanih pajanstvom, sifilisom, tuberkulozom ii 'd/f'ugim :zara,zn|im bolestima. Dodajte tome fakt, da ta deca po pravilu žive ceioga veka u bedi, i onda za svakoga mora biti jasno, da ta deca nikada ne mogu biti srečna. Na sramotu ikiulture i civilizacije ljudske danas postoje čitave armije dece radnika. iMesto igre, smeha šale jednom reči mesto punog bezbrižnog života i fizičkog i d>uhov= nog napredovanja veliki broj dcce provodi ,svoj život u radu za koru hleba degenerišuči se telesno i duhovno. Pročitajmo jedan jedini list iz njihova života. Ne tražimo druge knjige. Otvorimo Izveštaje naše Inspekcije Rada. Od 421 pregledaniifi industrijskih i za= natlijskih preduzeča samo 17, i.. j. 40%, ima* 10 je uredene stano-ve za šegrte. Inače &\i še« grti stanovali po radionicama, po tavanima, po šupama, po podrumima itd. (I. R. u Vel. Bečkereku, 1921. god.). Jedan šegrt neke mašinske radionice spas vao je izimi u štali, zajedn© sa Ikonjima, »da ne bi ©zebao«, |k.a'ko jle govorio njegov p>o* slodavac. U jednoj stolarskoj radk>nici spavali su šegrti u samoj radionici, i to na slamnjačama, koje ',su prostrte na gredama, udešenim na zidu, blizu plafona. U drugim silučajevima učenici su spavali na slabo uzidanom tavanu. (I. R. u Novom Sadu, 1922. god.).* U jednom slučaju spavala su 2 učenika na istoj postelji, što je dal© povoda protivs prirodnom seksualnom aktu i stvar je došla, najzad pred sud. (I. R. Ljubljana, 1922. god.). Uslovi dečjega rada su sasvim patoioaki. Da i tu ctvorimo Izveštaje Inspekcije Rada. Čitajmo polako i s razmišljanjem. Tamo či« tamo ovo: : U jednoj tvornici češljeva, koja je dobi« vaia- svetlost samo s jedne strane, bilo js radno osoblje talkostisnuto, da su jedan dru^ goga sprečavali u radu. (I. R. u Vel. Bečke* reku. 1921. god.). U jednoj .obučarskoj radnji dolazilo je na jedno radnoi lice po 5 m3 vazduha. (I. R. u Vel. Bečkereku, 1921. god.). U jednoj strugari česljieva od kosti, gde je, piored dvojice kalfa, bilo zaposkno 26 šegrta, razvijala se tolika prašina, da su svi zaposleni bili ikao iu kakvom gustom oblaku 11 njihove su se Ikonture jedva mogle raspo« znati. (I. R. u Novo.m Sadu, 1921. god.). U jednoj maloj radionici, za izradivanje pribora za jelo (8X2X2), bilo je zaposleno 15 mladica, od 13—15 godina, bez i jednog kvalifikovanog radnika, na svako je dete do* laziilo po 2'1 m3 vazduha! Mladiči su brusili viljuške, kašike i noževe na tocilama od šmirgla, k©ja su proizvodila tolike crne pra« šine, da su izgledali kao dimnjičari. SMima su oči bile zapljene. (I. R. Ljubljana — nad= zorni okrug Celje — 1921. god.). I povrh svega toda crpljenje dečje snage vrši se bezdušno i do ,'kraja. Čitajmo: I. R. u Ljubljani (1920.) Ikonstato.vala je, da je jedan maloletan kelner bio zapos'kn od 7 sati u jutro do 1 sata u noči, t. jj 18 sati neprekidno, što je imalo za posledicu da se to dete razbolelo od tuberkuloze. Kod nekog pekara radilo je jednO' dete, od 15 godina ce!u noč. (I. R. Split). Bilo je sdučajeva da su šegrti po cele noči bili upotrebljavani za rad. (I. R. Ljubljana, 1922.). (Dalje iprih.) * Navod Dr. G. Bogiča iu studiji: Zaštita šegrta i maloletnih radnika.