SOKOLSKI lubl3CLna* ЛПП A m.T IIТЛЛС1 Al miCI/Ar1 CAI^AT CI/АГ C A 17177 Л 'J\\\ Waii »vakog 1. i 15. e r-.-. i*j »uuisnja pretplata 50 Din. - Uredništvo i oprava n UKilAW ,11V rRlfrKlIll ijUKULijKUvI ijA V L£J\ Ljubljani, Narodni dom.- Telefon nred. 2543. - Račan pošt.SteiL 10.932.- Oglasi po cenika God. XI. Ljubljana, 1. jula 1929. Broj 13. Pozdrav o desetgodišnjici Jugoslovenskog Sokolskog Saveza svemu našemu članstvu, uzdanici naraštaju i svoj miloj deci Braćo! Sestre! Na Vidov dan godine 1919. bio je na 1. sokolskom sas boru u Novom Sadu postavljen temelj ujedinjenju Sokolstva u našoj domovini, a 28. juna ove Godine navršila se prva desetogodišnjica opstanka Jugoslovenskog Sokolskog Sas veza. Onog dana zastupnici su plemenskih sokolskih organi^ zacija na slovenskom jugu odmah kod radanja zajedničke naše domovine izbrisali razlike, koje su neprijatelji našega naroda duga stoleća s nasiljem i prevarom, s ognjem i mas čem rezali u naše nacionalno telo. Prvi naš sabor je udružio sve naše redove pod jedan te isti sokolski barjak, koji je visoko digao prvi naš starosta, nezaboravni brat dr. Ivan Oražen. Otvorio nam je vrata u budučnost. Od onda nosimo taj barjak ponosno i neoskvrnjeno, da ga takvog — kada če tu odluku stvoriti slobodna volja našega članstva — izručimo u junačke ruke svojim nasleds nicima. Danas, kad gledamo natrag na prvu desetogodišnjicu svog zajedničkog sokolskog života u ljubljenoj svojoj jugo* slovenskoj domovini, prožimlje nas svest, da smo pošteno i naporno delali za fizičko i moralno zdravlje svoga naroda, da smo svojim zadačama i dužnostima posvećivali sve svoje snage i da smo ostali verni idealima sokolskog bratstva, koje u smislu Tyrševe ideje stvara novog, potpunog, kuls turnog i nacionalnog čoveka u slobodnoj zemlji! Uzneseni i srečni osečamo se u toj svesti, da nam je bilo dano dočekati ovaj dan, kad možemo svima vama, bračo i sestre, naraštaj i deco, u proslavu desetogodišnjeg jubileja našeg zajedničkog i uzajamnog dela, kome je sves dok i saradnik čitavo Slovensko Sokolstvo, poslati iskrene i bratske pozdrave. Slavimo delo, veselimo se životu! Delo i život domo» vini i narodu! Zdravo! Brat dr. Viktor Murnik . načelnik Jugoslovenskog Sokolskog Saveza. Ljubljana, Vidov dan 1929. Starešinstvo Jugoslovenskog Sokolskog Saveza. Brat Engelbert Gangl, starosta Jugoslovenskog Sokolskog Saveza. E. Gangl, starosta. Dr. Riko Fux, tajnik. Ljubljana, 1. jula 1929. Vidov dan ima u istoriji našega naroda i u istoriji našega Sokolstva naročito značenje. Zaogrnut je u crnu koprenu strašne tragedije godine 1389, koja je nad Kosovim Poljem zamah* nula smrtnom kosom po čitavoj zemlji i ubila za duge vekove slobodu naroda. ■Sto znači Kosovo za nas, to smo do* voljno jasno i tačno rekli u svojoj de* klaraeiji od 7. septembra 1928: tamo se je pokazao plemeniti genij naše duše, koju predstavlja Kosovska devojka, a uz nju se u isto vreme uzdiže simbol najveće domovinske ljubavi i najvećeg junaštva — majka Jugoviča sa svojim n^mim i uzvišenim bolom, čiju otrov* nu jakost ublažuje spoznaja vrednosti najveeih žrtava za spas* domovine ... »Gde je pala u tamu ropstva samostal* nost i slava našega naroda, a gde je iz nebroj rana u isti mah, čim je smrt svršila svoju krvavu žetvu, nikla prva klica naše slobode — na tom istom Kosovu Polju se danas zgrnuo sokol* ski tabor ...« Gde je bila smrt, tamo je sada život! Nema naroda na svetu, kojemu bi knjiga istorije čuvala u svetlu istine takve dogodaje, koje je u nju upisala ruka večne Pravde! Skrajno surov i nekulturan mora biti svako, ko bi po* kušao s prezirom ili omalovaževanjem preči preko tih istorijskih činjenica! Narodna pesma veliča te dogodaje, ja; vorove gusle narodnog pevača melan* holično opevaju dela i osobe — a ljud* ski glas je božji glas! Nebo pokazuje istinu i svedoči za nju, a zemlja toga ne može zatajiti! Narodna pesma govori o Sokoli* ma, kada hoče naročito naglasiti sme* lost, odvažnost i junaštvo. Tako je na krilima narodne poezije doletela u Tyrševo doba iznad naših brda i do* lina siva ptica, u čijem odvažnom uda* ranju krila je slutio slepi guslar raz* mah narodove moči, u silnom njenom letu u daljine duhovno je gledao na put narodove budučnosti i u veenoj tami pred sobom nazirao je jasan tre* pet ustajućih zvezda, koje se spliču uz čelo domovine u sjajan venac slave! Ko promišlja o svemu tome, za* topljen u prošlost naroda, čuje, kako buči iz grobova pesma ratnika: »A s ničim i nikad ne oskvrnite svetost do* movine i veličinu žrtava, darovanih za nju!« Čitavih petstotina godina drhtala je zemlja, kao da ju neprestano uzne* miruju potresni udarci. Iz bratske Če* ške, gde se je pobedonosno postavio na čelo mnoštva vedar i dalekovidan duh Miroslava Tyrša, dospela je me* du nas slovenska sokolska misao. Ali kako smo bili rascepljeni na sloven* skom jugu Evrope u tri grane, koje su nikle iz jednog te istog stabla, a koje su neprijateljski vihori nastojali što više odeliti i otkinuti jednu od druge, tako je morala sokolska ideja medu nas barem prividno u trim strujama, iako je bilo očito več od svega početka, da stoji njezina osnova u jedinstvu na* roda i da teži njezin konačni cilj k ujedinjenju čitavog Slovenstva: jedan slovenski rod, jedan slovenski svet, jedno slovensko Sokolstvo! 1 čega smo imali najmanje, to smo želeli najviše i najpre: slobode! Misao jedinstva i bratstva, koja se je sve više dizala do ekstaze u našem sokolovanju po čitavom slovenskom svetu, obav* ljala je tajno, ali uspešno delo laguma* nja starog sveta i oduševljeno, za sva* ku žrtvu pripravno gibanje u širokim slojevima nacionalno osečajuče brače, koji sramote i težinu sužanjstva nisu mogli više snositi, pa su si postavil’ geslo: Borba do slobode za svaku cenu! Život ili smrt! Manje je strašna noč u crnom krilu zemlje nego su pod'svet* lim sunccm ropski dani. Nastali su razni procesi. Krvava pravda slavila je prave orgije. A duhovna revolucija je postigla toliku meru odlučnosti i ne* umoljivosti, da je nije bilo više moguče zagraditi ili čak zaustaviti, jer se je pretvorila u Mladu Bosnu: u kamen i Čelik, u pobedu ili pad! A pad bio je samo motorna sila junačkim sinovima naše zemlje, koji može doduše uni* štiti poj edinca, a narodu ne može biti odšteta i plača na putu k oslobodenju i ujedinjenju. Narod prati samo pot* puno, jasno i uzvišeno uverenje, da mora pobediti. Pobeda bilo je geslo umiručih i poklik stotina hiljada k borbi za slobodu i jedinstvo! Iz te zagušljive, tamne atmosfere rodio se Vidov dan god. 1914., iza ko* jeg je buknuo svetski požar — tako strašan i veličanstven u isto vreme, kakvog još nije video svet. Sudarila su sc dva sveta: jedan, koji je bio navi* kao vladati i piti slovensku krv; drugi, koji je hteo srušiti privilegije, krivde i okrutnosti, da nadc i za sebe mesta pod sunccm. Iz tame u svetlost, iz okova u slobodu! Koliko strahota su podnela naša brača — ko če prebrojiti njihov broj! — to neče nikad moči opisati čoveča reč. To tim manje, jer su naj* hrabriji, najbolji i najpožrtvovniji me* du njima položili svoje živote za našu slobodu: ili su ih mučili do smrti ili povešali ili postreljali i dotukli — ne* ma ih više! Neprijatelj je hteo iz svega svoga ubojitoga oružja svariti jedan sam plug, da bi preorao i prebrazdio čitavu našu zemlju, da niko ne bi vi* deo ni znao, gde smo živeli i patili Ju* gosloveni! Uništiti su nas hteli potpu* no i do poslednjega! Istrebiti su nas hteli sa zemaljske površine. Ta strašna i krvava namera nije se obistinila. Svanuo je treči Vidov dan god. 1919 — to je sasvim naš, so* kolski Vidov dan, koji nas јг udru* žio u Novom Sadu, gde smo likvidl* rali s razdvajajučom prošlošču i zbili se u jedinstvenu organizaciju, kojoj je ove godine na Vidov dan prošla prva desetogodišnjica opstanka. Prethodnik tomu prvomu našemu saboru bio je sastanak u Zagrebu 26. januara 1919, gde je bila usvojena znamenita dekla* racija, koja naglašava, da »narod Srba, Hrvata i Slovenaca jeste jedan. Sokcl* ska društva Srba, Hrvata i Slovenaca bila su, jesu i moraju biti narodna društva. Narod je jedan, pa i sokolska društva moraju biti jedna.« Još jasnije bila je izražena odlučna težnja našeg dela u Osijeku 30. juna 1921, gde smo naglasili, da je »po na* šem sokolskom shvačanju realno Ju* goslovenstvo integralno ujedinjenje i potpuno mehaničko izmenjivanje svih postoječih etičkih i moralnih eleme* nata naših u pravcu gradenja jedne ho* mogcnc jugoslovenske mase... Ko je Soko, taj je Jugosloven! Prema tome, van Sokolstva, svrstanog u Jugosloven* skom Sokolskom Savezu, nema i ne može u našem narodu da bude nikak* vog drugog Sokolstva.« Na kojoj osnovi smo dakle izvršili 28. juna 1919. u Novom Sadu ujedinje* nje našega Sokolstva? Na to pitanje odgovara II. naš sa* bor od 18. augusta 1924. u Zagrebu ovako: »Sokolstvo jugoslovenskog na* roda smatralo je nakon rata za svoju glavnu sokolsku i narodnu dužnost u narodu, da na osnovu predradnja iz mirnodopskoga rada na ujedinjenju srpskoga, hrvatskoga i slovenačkoga Sokolstva provede u slobodnoj i samo* stalnoj kraljevini ujedinjenje plemen* skoga Sokolstva u jedno i j edinstveno jugoslovensko Sokolstvo bez obzira na pleme, veru i stalež u cilju: da uzmog* ne da provede moralno, fizičko i du* ševno obrazovanje svoga naroda, slu* žeči u slobodnoj svojoj domovini svo* me narodu i svojoj državi svim fizič* kim i moralnim silama.« I još dublje, uzvišenije značenje leži u temelj ima našeg sokolskog je* dinstva. Iz srca preneli smo toplinu patriotizma u sva svoja mnoštva, koja su s ozbiljnošču i oduševljenjem pre* koračila sva u jedan mah tesnoču lo* kalnog rodoljublja, bacila koprene s očiju i zaslutila naše poslanstvo, koje ruši svaku zapreku i veže naše duše s j edinstvenim mišljenjem i osečanjem na ideale Slovenstva. Ne panslavizam reči i prikrivena namera nadvlade jed* noga nad drugim, več opčenitost slo* venskog sokolskog bratstva — to je naš najbliži cilj. S toga vidika i s tog viso* kog kulturnog stanovišta moramo pro* sudivati naše reči, koje kažu: »U prav* cu da se postigne ujedinjenje sloven* skog Sokolstva i Slovenstva, pružamo zato bratsku ruku svemu ostalomu slovenskomu Sokolstvu i zovemo ga na zajednički sokolski rad. Izjavljujc* mo, da preduslovi zajedničkoga rada jesu temeljna misao Sokolstva, a to je: telesni, duševni i moralni odgoj sloven* skoga naroda u bratskom demokratič* nom duhu, koji odgoj izlučuje sve ono, što deli i dovada do borbe: plemenske, verske i staleške, naprotiv koji odgoj spaja i dovađa sve bliže delove ple* menske u jednu celinu — u sloven* sko Sokolstvo.« Nije naša krivda, ako ta velika ideja još nije prodrla u sve slojeve na* šega naroda u vlastitoj domovini. Sva* ka velika ideja je našla svoje pristaše, a i svoje neprijatelje. Upravo bajo* slovno junaštvo Spartanaca ima svoga Efijalta, Kristova nauka ljubavi pri* mila je izdajnički čelov Jude Iškari* jota. Pa i Sokolstvo, koje znači po sve* mu ovome, što smo gore rekli, upravo preporod i pomladenje svih slovenskih rodova, ima na jednoj strani fanatične svoje pristaše i propagatore, kao što ima na drugoj strani zagrizene svoje protivnike. Ono što stoji u sredini me> du jednim i drugim, to je na sr.eču manjina, koja je ali indiferentna radi materijalizma, u kojem se potaplja, ili pak ore samo po svojoj njivici radi po* manjkanja sokolskog bratstva. Toj ma= njini je potreban lek, koji joj ne može niko drugi dati, nego samo naše delo. Po delu neka nas upoznaju i u spozna* nju neka se prekrste u sinove i kćeri naroda, koje nije stid priznati, da smo Sokoli u kolu naše nacionalne i dr* žavne zajednice jedini radni sloj — robovi narodove životvorne sile, teles* na straža veličanstva časti i slave do* movine! A što s neprijateljima? Nepri* jatelja se ne bojte, njihovog broja ne gledajte! To nalaže sokolsko geslo. Ni* jedno neprijateljstvo na svetu nije utemeljeno u čistim namerama i u ple* menitom mišljenju. Neprijateljstvo je izraz strasti, razuzdanosti, bolne na* ravi, individualnog egoizma. Iz kojih krugova se regrutiraju naši nepri j a te* Iji i kakve boje nose na svojim stan* dartama, to znamo mi jugoslovenski Sokoli dovoljno dobro. U interesu onoga što smo rekli u Osijeku, bilo bi, da nismo sprečavani pri svom de* lu, a i u interesu naše države — što je od mnogo veče važnosti — bilo bi, da je realno Jugoslovcnstvo več prove* deno po putu integralnog ujedinjenja. Tu je potrebno novo, ubrzano, in* tenzivno delo, koje i u budučih deset godina neče biti svršeno. Kod provadanja svog kulturnog poslanstva poslužujemo se Sokoli svih legalnih sredstava. Nemarno nikad i nigde sakrivenih i podlih nakapa, jer je u nama preduboko razvijen ose* čaj odgovornosti i jer nosimo u sebi strogo merilo moralnosti, da delamo dobro radi dobra, ne tražeči zato plače, i da ne delamo zlo, jer bi se bojali kazne, več zato, jer je zlo. Takav mo* ral stoji po svojoj vrednosti više nego ikakav drugi, pa bio da je osnovan na kakvim god temeljima, glaseči bivstve* no ovako: Delaj dobro, da češ biti plačen; boj se zla, da se ukloniš kazni! Mislimo, da nema medu nama ni* koga, koji ne bi bio uveren, da bi bilo u našoj domovini u tih deset godina mnogo toga drukčije, da je terao ja* dra našeg broda u budučnost zdrav, jak i pozitivno stvarajuči sokolski duh. U onim delovima naše zemlje, gde je naše Sokolstvo uhvatilo čvrsta tla, gde je sokolski duh prožeo sve slojeve od deteta do starca, vidimo apsolutan pre* okret svih prilika na bolje, vidimo po* nosnu nacionalnu svest, vidimo red i disciplinu, vidimo da se uzdiže erta na* rodovih fizičkih i moralnih snaga, vi* dimo — što smo hteli od svega početka i što je za domovinu glavna dobit — zdravog* izobraženog, moralno i sa* mosvesno živučeg državljana. Koliko ogromno delo nas još čeka u bliskoj i daljnjoj budučnosti, da krasnu i bo* gatu svoju domovinu naselimo s tako preporodenim i preuzgojenim naro* dom! S ogromnom večinom takvog na* roda želimo u kolo Slovenstva. Danas smo tek na početku. Da, na početku smo tek, a nije nam žao ni jednog napora, ni jedne teške brige, ni jedne neispunjene že* Ijc! Čim veči su ciljevi, čim viši su ideali, tim jači je napon volje, koja ide preko vulgarne zadovoljnosti do takvih granica i vrhova, da bi se več ugušila u očaju ili barem u maloduš* nosti, ako to ne bi bila — volja so* kolska! Naša volja! Svesni smo, da smo delali pošteno, a da nismo učinili sve. Ne bojimo se nijedne osude, ako ju izriče čista, iskrena, bratska duša. Sve ostalo otklanjamo! Crna koprena strašne tragedije g. 1389. raskinula se na isti dan g. 1919 od vrha do poda, da su se kroz nju sasuli prameni svetla, koje je utonulo u davnini, da nam sine u sadašnjosti i ožari put u budučnost. Na ovogodišnji Vidov dan pristupilo je na hiljade no* vih lučonoša, da visoko plamti svetlost naših ideala danas, kad je izvan nas tako malo idealnih ljudi. Prvih deset godina dela — kako malo je to u ži* votu naroda! Za nas znači taj dan sa* mo toliko, da smo brzim pogledom premerili prošlost, napeli mišice za de* lo sutrašnjeg dana i iz pune duše klik* nuli bratsku opomenu: Gradi! Stvaraj! Radi! DR. RIKO FUX (Ljubljana): Deset godina saradnje izmedju OS i JSS. Govoriti danas samo o odnošajl* ma izmedu čehoslovačkog i jugosloven* skog Sokolstva bilo bi bez vrednosti, jer to nisu samo odnošaji, več je naj* uža bratska saradnja dviju organizaci* ja, koje tvore jednu celinu, teže za istim ciljem, ima ju ista načela i isto delo. Rodeno u doba najljučeg politič* kog apsolutizma u doba najjače reak* cije i najogavnijeg narodnog uništava* nja, bilo je Sokolstvo kod Ceha i kod nas čitavo vreme opstanka skrajno na* cionalno borbena organizacija dvaju naroda, koji su žudili za slobodom i vlastitom državom. Unutarnja idejna moč Tyrševog programa prouzrokova* la je onu tajnu silu, s kojom je So* kolstvo uticalo pre svega na one slo* venske narode, koji su živeli pod pri* tiskom bezobzirnog germanskog jarma te su čeznuli za slobodom. Ista idejna moč pa je stvarala i najužu saradnju sokolskih organizacija pre svega kod pogodenih naroda, kasnije pak i kod ostalih slovenskih naroda stvarajuči s time silnu slovensku jedinstvenu or* prvom zborovanju na Vidov dan 1919. u Novom Sadu vidimo zastupnike bratske ČOS u najužoj saradnji s na* šim sokolskim radenicima. Več prva pojava zastupnika čehoslovačkog So* kolstva brata Kaline medu našim So* kolstvom stvorila je čvrste veze nepo* kolebljivog prijateljstva, koje spaja dve srodne duše u jednu celinu dajuči joj moč i ustrajnost za sve daljnje borbe za opstanak i za razvoj obaju naroda. I to početo delo rodilo je obilje plodova, jer je prve dogovore pune oduševljenja i idealizma sokol* ska realnost pretvarala u činjenice. Godine 1920 več je naše Sokolstvo pohitalo u večem broju na svesokolski slet u Prag. Iako naša organizacija još nije bila dovršena te smo opažali tek prve početke organizacionog dela, ipak je bilo omogučeno veče učestvovanje na tom sletu, na kojem smo navezali uže odnošaje u medusobnim razgovo* rima izmedu obih organizacija i odre* dili glavne smernice za buduče delo. Ovde su položeni i prvi temelji za za* Starosta ČOS br. dr. Josip Schelner. ganizaciju, koja preuzima delo za pre* porod Slovenstva i njegove moči. čehoslovačko i jugoslovensko So* kolstvo je odmah po svršetku rata spo* znalo svoje zadaće, koje ima vršiti u slobodnoj državi te je upravilo svoje delo tako, da je počelo stvarati teme* lje za delo, koje neka bi stečenu slo* bodu obim narodima osiguralo za bu* dučnost, ono delo, koje neka bi pro* budilo u oba naroda osečaje skupno* sti i pripadnosti obaju naroda istom slovenskom stablu. Odmah na našem jedničku organizaciju Saveza GOS— —JSS. Još iste godine 22. novembra održan je u Ljubljani sastanak dele* gata COS i JSS te je bio definitivno osnovan Savez ČOS—JSS. Time je bio osnovan temelj čita* vom daljnjem zajedničkom sokolskom delu dvaju slovenskih naroda, koji su svesni, da tvore jednu nerazdeljivu slovensku celinu. Sokolstvo je bila opet prva nacionalna organizacija, koja je iza rata počela skupljati razbijene de* love Slovenstva i upravo Savez ČOS—JSS zadao si je veliku zadaču — skupiti pod sokolskim barjakoin sve ostale Slovcne. Da to nije bila laka zadača i da smo morali kod toga ispiti mnogi gor* ki kalež razočaranja, dokaz nam je današnji položaj, koji nije beznadan za budučnost Slovenstva, ipak je ali maglen i nesiguran. — Samo sokolska ustrajnost i nepokolebljiva sokolska vera u veliku budučnost Slovenstva svladače sve zapreke i izvršiti ideje ve* likoga Tyrša. Godine 1922 je jugoslovensko So* kolstvo za jedno s čehoslovačkim pro* slavilo 60*godišnjicu čehoslovačkog So* kolstva, a i 60*godišnjice uvaženih i slavnih sokolskih prvaka staroste ČOS br. dr. Scheinera i načelnika ČOS br. dr. Vaničeka. Sve te proslave znatno su uticale na medusobno spoznanje so* kolskoga dela, što je u velikoj meri delovalo na međusobne bratske odno* šaje. — Iste godine učestvovali su naši zastupnici na sletu čehoslovačkog So* kolstva u Moravskoj Ostravi. Nezaboravno ostače impozantno učestvovanje čehoslovačkog Sokolstva na našem I. jugoslovenskom svesokol* skom sletu u Ljubljani godine 1922, naročito pak prva poseta čchoslovač* kog naraštaja. Njihov nastup, njihovo vežbanje i disciplinovano sokolsko po* našanje načinilo je upravo ogroman utisak na našu javnost, naročito pak na naše Sokolstvo, što je bilo tfd veli* kog značenja za dalj nji razvitak naše organizacije. Godine 1923. obavljeno je u Pragu otvorenje Tyrševog doma. Toj sveča* nosti prisustvovala je deputacija JSS i župa JSS tc su se tom prilikom vršili brojni razgovori o upotpunjenju obo* stranog dela. — Otvorenje Tyrševog doma bila je opet jedna veličanstvena manifestacija bratstva obih organiza* cija, a kamen sa Triglava u pročelju Tyrševog doma svedočiče za večna vremena o nerazdeljivoj vezi i ljubavi obaju naroda. Težcči stalno za usavršavanjem organizacije slovenskog Sokolstva i ra* deči stalno na tome, da se ostvari je* dinstvena organizacija slovenskog So* kolstva održana je 15. maja 1924 sed* nica šireg odbora Saveza ČOS—JSS u Pragu, koja je bila pre svega posve* čena osnivanju Saveza Slovenskog So* kolstva. Širi odbor je na toj sednici izra* zio svoje duboko uverenje, da je So* kolstvo pred ostalima pozvano, da pri* prema put toliko željkovanom zbliže* nju svih slovenskih naroda. Zato pru* ža Sokolstvo ČOS*JSS bratsku ruku ostalom slovenskom Sokolstvu te ga poziva na zajedničko delo. Naročito pak sc naglašava, da je uslov za to zajedničko delovanje načelno prizna nje temeljne i osnovne sokolske mi* sli. Na toj sednici bilo je ujedno za* ključeno da če se održati zajednička sednica svih župskih delegata ČOS i JSS i da če posetiti jugoslovenski so* kolski naraštaj Prag prilikom svesokol skog sleta. Ti zaključci prouzrokovali su mnogo priprema i dela u obim orga* nizacijama, naročito se je mnogo ra* dilo na ostvarenju Saveza Slovenskog Sokolstva. U dane 24. i 25. maja 1925 bio je konačno sasvim dograden Tyršev dom u Pragu. Toj svečanosti prisustvova lo je jugoslovensko Sokolstvo večom delegacijom, a u isto vreme održana je zajednička sednica svih župskih funk* cionera ČOS i JSS. Na toj sednici bilo je podastrto 8 temeljitih referata o zajedničkom delu i o načinu organi* zacije. — U dane 13. i 14. avgusta 1925 bio je več osnovan u Varšavi Savez Slovenskog Sokolstva, u koji su ušli ČOS, JSS, Poljsko Sokolstvo i Ruski Sokolski Savez za granicama. Od 24.—29. juna 1926 održan je u Pragu naraštajski slet u okviru VIII. svesokolskog sleta u Pragu, na kojem je uzelo učešča oko 300 jugosloven* skog sokolskog naraštaja. — Tako su bili izvršeni svi zaključci sednice ČOS* JSS od 15. maja 1925., što je značilo velik korak napred u našoj zajednič* koj organizaciji. Godine 1926 od 4.—6. jula odr* žan je u Pragu VIII. svesokolski slet, na kojem uzima jugoslovensko Sokol* stvo učešča u vrlo velikom broju, jer je proglasilo slet i za svoj. U svrhu zbliženja i medusobnog upoznavanja održana je od 22. do 27. maja 1927. u Pragu pod okriljem ČOS prva slovenska sokolska škola, na ko* joj su uzeli učešča zastupnici ČOS, JSS, ruskog i poljskog Sokolstva te bugarskih Junaka. U godini 1928 hita čehoslovačko Sokolstvo opet k nama na jug te u velikom broju učestvuje na pokrajin* skom sletu JSS u Skoplju, gde je So* kolstvo tek u razvitku. Bio je to ve* liki propagandistički slet i naša brača na severu nisu se prepala ni truda ni žrtava, več su oduševljeno pohrlila ta* ko daleko na sokolsko delo. Godina 1928 donela je još i kra* san dokaz bratske požrtvovnosti, lju* bavi i osećaja skupnosti. Bila je to zbirka čehoslovačkog Sokolstva za so* kolski dom na Taboru u Ljubljani. Dao sam time kratak pregled sa* mo najvažnijih dogodaja, koji su od večeg značenja za zbliženje i za za* jedničko delo ČOS i JSS. Ne mogu pak spominjati ovde sav onaj tihi po* žrtvovni rad, koji su izvršili pojedini funkcioneri ČOS i JSS, koji su učestvo* vali kod skoro svih večih sednica ČOS ili JSS; ne spominjem ni onih manjih sletova, kod kojih su učestvovali u ve* čem ili manjem broju naročito dele* gati ČOS, koji su uvek brojno pohrlili medu nas. — Svo to potanko delo, sve pripreme za veče priredbe, brojne po* sete medusobnih priredaba itd. — sve to je udružilo obe naše organizacije u jednu veliku nerazdruživu celinu je* dinstvenu po mišljenju i po delu, ko* je teži za zajedničkim ciljem; probu* diti i združiti sve slovenske narode k silnom razmahu te ih usposobiti za de* lo u velikoj budučnosti, koja ih čeka. Ako je bilo u prvom deceniju te saradnje izvršeno tako ogromno delo, možemo mirno gledati u budučnost, jer je prvi decenij bio namenjen oranju celine, bio je posvečen onom teškom delu, koje je moralo uklanjati još i sve moguče slabosti ratnih posledica i one razgradujuče politike, koja je bila uvek neprijateljska poletu Slovenstva. Kao što je u prošlih 10 godina bilo sagradeno svo delo na jedinstvenoj or* ganizaciji ČOS i JSS i na bratskoj sa* radnji, tako neka to bratstvo i u bu* dućih deset godina tvori najčvršči te* melj za svo daljnje delo Sokolstva za veliku budučnost Slovenstva.. Načelnik ČOS br. dr. Jindrich Vaniček. Ali Sokolstvo številčno v resnici pada? V tem vprašanju so pri češkoslo* vaškem kakor tudi med našim Sokol* stvom razširjene' razne netočne vesti, ki tvorijo tudi podlago raznim član* kom zlasti v čeških strokovnih listih. Znani sokolski delavec br. Jan Pelikan je napisal v listu »Sokol« v tem oziru jako lep članek, ki zasluži vso pozor* nost. Ker se mnoga njegova izvajanja lahko prenesejo na naše гагтете, ho* čemo podati nekoliko točnejšo vsebi* no tega članka. Brat Pelikan pravi; Porast in razvoj Sokolstva ni bil nikdar takšen, da bi ga mogli označiti z ravno črto. Število članov, ustano* vitev in razid društev in podobno na* značuje bolj valovito črto. Imeli smo vedno porast in padec, kakršen je bu ravno zunanji položaj, ki je na to vp*** val. Vzrokov za to je mnogo in. so raz lični. Tu •zadostuje omeniti, da so vplivale na razvoj pred vsem notranje sokolske razmere (zleti, tekme itd.), kakor tudi zunanje narodne razmere sploh. Sokolstvo je v najožji zvezi z usodo naroda, in dogodki, ki vplivajp na narod, imajo tudi vpliv na razvoj Sokolstva. Sedaj se govori zopet o pa« danju Sokolstva. Za našo razpravo za? dostuje, ako omenimo nekaj važnih okolnosti, ki so principiahu' važnosti, in to: 1. Najvišje število sokolskih dru* štev smo dosegli leta 1927.. t. j. 2774 društev, 362 odsekov, skupno- 3136. Tu torej n j samo, da ni padanja, temveč stalni porast vzlie povojni gorečnosti, zatadi katere so se dostikrat ustanav* Ijala i društva, ki niso življenja spo* sobna. 2. Štetje števila članstva, naraščaja in decfc je popolnoma nemogoče, ker je štetje številk neenakih vrednosti. Pri članstvu imamo absolutno številko (število članstva na dan 31. decembra vsakega leta), toda pri naraščaju in deei samo povprečno. Iz svojih kakor tudi iz statistik ostalih društev vemo, da znaša razlika med absolutnim številom udeležniKCV telovadbe v enem letu in proeentnim številom uvrščenih pri mladici do 50% in tudi vit č. Zato moremo vpoštevati samo številke članstva. 3. Štetje z 31. decembrom ni samo statistično štetje, temveč tvori tudi podkgo za porez za župe> in ČOS, zato obsega čim dalje tem več samo fak* tični minimum članstva. V letih 1920. do, 1922.. ko še ni bilo izvežbanih funk* cijonarjev. ni imela ta okolnost tak* šnefii vpliva kakor ga ima sedaj. 4. Razlika med najvišjim številom članstva v letu 1921. (366.697) in naj* nižjim v letu 1925. (335.329) je znašala nekaj čez 9%, a v letih 1926.—27. se je popravilo tako da znaša danes ca. 6‘4% članstva sploh. Je torej opažati ne samo tendenco navzgor, temveč je tudi razlika malenkostna. More li se •upadek 6’4%- članov imenovati upa* dek? Poglejmo predvsem, za kakšnih okolnosti se je upostavil in v koliko so upravičeni glasovi, ki govorijo o padanju sokolskega duha! V letu 1913. je bilo 13% društev, ki so imela lastne telovadnice, v letu 1927. jih je bilo 21%, v letu 1913. je bila ena telovadnica na 902 člana, v letu 1927. na 472 članov, v letu 1913. je imelo K> % društev letno telovadi* šče, v letu 1927. je imelo 67% društev letno telovadišče, v letu 1913. je pri* padulo 1 letno telovadišče na 64.048 članov, v letu 1927. na 151 članov. Je li to padec? Posebno še, če se pripomni, da pomeni postavitev telo* vadišča ali telovadnice ogromno žrtev vsega članstva društva, in to gmotno in časovno. Kako je torej s požitvovalnostjo članstva pred vojno in po'vojni? Ni li članstvo po vojni enako članstvu pred vojno i "po duhu i po požrtvovalnosti? Toda zasledujmo stvar nadalje! Pred vojno sta bili dve veliki zbirki vsega Sokolstva: zbirka za pogorelo narodno gledališče v letih devetdesetih in zbirka za Rdeči križ balkanskih Slovanov v letu 1913. Kako je to bilo po vojni? Polce zbirk, objavljenih vedno v odboru ČOS, je zbralo Sokolstvo v minulih 10 letih te postavke: L. 1920—25. Tvršov dom л) porez . . h) loterija c) darovi 3,625 940— k e 2 898.054-14 „ 799.190-66 Skupaj 7,323 184-80 Kč 1919.—24. Invalidski sklad ................ .660 597"70 kč 1921.—22. Ruskim be* gunoem....................... 330.000"— ,, 1922.—23. nez.aposle* nim ........................ 437.589-69 „ 1920,—21. Češko* brodska katastrofa . 67.798-74 ., Manjšinski kolski . 122.459"60 ** 1928. Tabor . . . 792.717-70 „ 1928. Potres v Bolg. 407.468‘34 „ Skupaj . 10.114.816-77 Kč 1929. Nekončana zbirka za Dečin . . 185.455"45 ,, Skupaj . 10,327.272-22 Kč Dohodek na zletih: 1920. VII. zlet . . 3,947.388-10 „ 1926. VIII. zlet . . 6,250.000-— ., Skup,a j . 20,524.660-32 Kč Kje je tu upadek požrtvovalno* sti, navdušenja, ljubezni in duha? Poleg teh zbirk so zbrala dru* štva še desettisoo. za pogorelo Soko* lano v Hloubetinu, Choteboru in v Trebiolicih, stala so društva povsod na čelu zbirk za padlo vojake, za pro* stovoljce itd. itd. Dvajset do trideset knjig smo imeli pred vojno, čez 1000 jih imamo sedaj. Pred vojno ni bilo sokolskega tiska za deco in skromni naraščajski list je izhajal spričo požrt* vovalnosti posameznika, »Vestnik« je izhajal dvakrat na mesec, a danes? 46.000 izvodov »Vestnika« preplavlja tedensko naša društva, 40.000 »Vzkri* šeni« desetkrat na leto in 26.000 »So* kolskyh Besed«, poleg tega Cvičitel, Cvičitelka, Sokolski vzdelavatel, Jas. —■ Je li to upadek? Dalje našteva v članku vse mogo* če prireditve in zlete češkoslovaškega Sokolstva, ki so jasen dokaz napredka. Značilne so besede o sokolskih nacio* nalnih dolžnostih: Nastala je tu temeljita izpremem* ba. Popolnoma so izginili domoljubni govori in izjave, nekdaj tako priljub* ljene in iskane, a tudi v resnici po* trebne. Toda namesto teh besed in iz* jav јк tu stalno in pravo domorodno delo, dvigajoče telesne in nravne sile naroda je tukaj prava narodna požrt* vovalnost, kakor smo jo dokazali v številkah. Ako danes ne širimo domo* rodnih govorov in če mogoče tudi do* sti ne govorimo o tem našem delu, ne pomeni to, da ga ne bi bilo. Mogoče se o njem ш ve. toda ono je tu. Kaže se pa drugače kakor prej, tudi zato. ker je doba druga. Nikoli se več ne povrnejo časi. ko je bilo treba navdu* šujočih narodnih gesel in izjav. Danes se domoljubje javi_ drugače in mora se drugače javiti, ker živimo v drugih razmerah. Danes ne vidimo domoljub* ja v izjavah, ampak v radostnem iz* vrši vanju vsakdanjih dolžnosti, ne v revolucionarnih besedah m geslih, am* pak v spoštovanju napram državi, ne V besedah temveč v spoštovanju n državnemu ustroju in napram njenim predstavnikom! Koliko resničnih be* sed! Pisec končuje svoj zanimivi čla* nek z ugotovitvijo, d.i ni upadanja Sokolstva in ta konstatacija je potreb* na, potrebna zlasti tudi pri nas, ker se v tem oziru širijo še- bolj malodušne vesti. Ako pogledamo razvoj našega So* kolstva v zadnjem desetletju, pridemo razmeroma do istih zaključkov. Zato ne govorimo samo in ne kritizirajmo, temveč delajmo! Dr. F. R. Iz istorije poljskog Sokolstva u bivšoj pruskoj, danas poljskoj Sleziji. Na putu u Poznanj proputovače* mo Katovvice. Kato\vice su grad od nekako 80.000 Stanovnika, upravni centrum današnje poljske Šlezije, sedište oblasti (»voje* vodstva«). Do svršetka taj je deo Šlezije, kao i Poznanj, spadao k Pruskoj. »Sokol« sc je u Katowicama osno* 1>ao god. 1896. Pobudu za njegovo osnivanje dao je trgovac Aleksandar Lewandowski. Sazvao je dvadesetak tamošnjih Poljaka na sastanak, ali je vlasnik lokala, Nemac, otkazao lokal u zadnjem trenutku. Nato su svi po* zvanici otišli u privatni stan Lcwan* dovvskoga. Lewandovski je bio izabran za pr* vog starešinu. Sazvala sc je skupština novog dru* štva u javan lokal, ali ju je pruski policijski komisar raspustio i skup* štinari, njih več 40 na broju, morali su opet u privatni stan Le\vando\v* skoga. Onda je kato\vički Soko za neko vreme ipak dobio prostorije kod jed* nog nemačkog gostioničara, ali zapre* tilo se je tom gostioničaru, da če mu se uzeti koncesija, i pod pritiskom po* licije on je Sokolu otkazao stan. Soko je bio opet na ulici. Drugog lokala nije bilo moguče dobiti. Jednom zgodom pojavila su se dva katovvička Sokola, medu njima Lewandowski u sokolskoj odori na stanici, i to u čekaonici drugog raz* reda. Neka nemačka gospoda su ih zato tužila »vvegen Erregung von Ar* gernis und Unruhc auf der Strafie und am Bahnhof«; jednoga nemačkog go* spodina vredalo je osobito to, da su se »so gevvohnliche Mensehen« usudili iči u čckaonicu »II. Klasse!« Državni odvetnik je kod Sokola, »PreuBen pol* nischer Zunge«, za poljski*nacionalne držao »insbesondere die Pumphose, rote Bluse und die Miitze mit der Falkenfeder«. Sud je Sokole osudio na 30 Maraka globe ili 5 dana zatvora, a nato se je uredovno zabranilo nositi sokolsku odoru. Bilo je to odmah g. 1896. To je sličica iz patničke prošlosti poljskog Sokolstva u bivšoj pruskoj Sleziji. Dr. Fr. I. Antoni Durski. Kad smo se več dotaknuli istorije poljskog Sokolstva onda i ostanimo kod njega s naročitim obzirom na ovogodišnji VII. svesokolski slet polj* skog Sokolstva u Poznanju s kojim če poljsko Sokolstvo pred čitavim slo* venskim svetom dokazati svoju silu, sposobnost i moč, za koju u velikoj meri duguje zahvalnost prvom svom načelniku i osnivaču Poljskog Sokol* skog Saveza pok. br. Antunu Dur* skome. A zanimljivo je i to, da je razvitak predratnog hrvatskog Sokolstva te ja* ke gnane današnjeg jugoslovenskog Sokolstva, m posredno preko učite lja jednog i drugog Sokolstva, usko vezan s razvitkom Sokolstva u Poljskoj. To čemo pokušati dokazati dogodajima iz života br. Durskog. Kao 15 godišnji gimnazijalac ušao je u redove lavovskog Sokola — m a* tiče. Dolaskom pok. br. Hochmana — istog onog Hochmana, kojeg kasnije vidimo kao učitelja telovežbe »Hrvat* Sriog SokoLa« u Zagrebu, kamo’ je do* šao na poziv osnivača Sokolstva u Hrvatskoj pok. dr. Josipa Fona — u Lavov, prigrlio je Durski Sokolstvo svom dušom. Pre toga vladao je u La=> vovu više turneski nego sokolski duh. Slično bilo je i u Zagrebu pre dolaska Hochmanova. Odlaskom pok. Hochmana u Za* greb preuzeo je Durski kao njegov učenik načelništvo lavovskog Sokola. Od toga vremena intenzivno se razvija poljsko Sokolstvo, tako da ga danas vidimo organizovanog u slobodnoj Poljskoj, Americi, Francuskoj itd. 1892. je nastojanjem br. Durskog osnovan Poljski Sokolski Savez u Au» striji, kojemu odmah i stupa na čelo kao načelnik, što ostaje do smrti. — On je organizovao prvi poljski sveso* kolski slet 1892. god. u Lavovu, a ka* snij& još dva u Lavovu i jednoga u Krakovu. Tako je poljsko Sokolstvo ušlo u narod. Godine 1902. po&etio je pok. br. Durski u Zagrebu tečaj za švedsku gimnastiku prireden za polj* sko Sokolstvo te se je tom prilikom upoznao sa mnogim našim sokolskim riadnicima. — Hrvatsko Sokolstvo po* setilo je prvi put poljsko Sokolstvo prilikom IV. svesokolskog sleta u La* vovu god. 1903. — Mnogo stručne so* kolske literature ostavio je br. Durski iza sebe poljskem Sokolstvu, koj© ga nazivljc svojim »ocim«. Prošle godine 6. novembra navr* šilo se 20 godina od njegove smrti. Rodio se god. 1854., a umro je od raka na želucu. Svi, ko ji su ga poznavali, kažu el a jo bio vanredan karakter i Soko u pra* vom smislu reči. Zato su ga sigurno i svi tako voleli, ,a i mi se ga sa zahval* nošču sečamo, hitajuči u pohode nje* govom Sokolstvu. JOSIP ČOBAL (Ljubljana): Naši izseljenci v Ameriki in Sokolstvo. Nad 700.000 Jugoslovenov živi da* nes v raznih državah Severne in Južne Amerike, bilo v večjih skupnih nase* 1 j ih. bilo v manjših in raztresenih sku* pinah. Največji del — čez 600.000 jih živi v Severni Ameriki v Zedinjenih državah, kjer bi imelo biti po nekih statističnih virih okrog 300.000 Sloven* cev, 250.000 Hrvatov in 60.000 Srbov. Njih zaposlenost je jako različna, ker je to odvisno od prilik krajev in držav, kjer so naseljeni; največ bo go* tovo med njimi rudarjev in industrij* skih delavcev, a tudi je že precejšnje število obrtnikov, poljedelcev, trgov* cev itel. V Južni Ameriki je tudi že več veleuglednih industrijalcev in finanč* nikov. Med prvimi je omeniti vsekakor gg. Baburizza in Franja Petrinoviča v državi Chile. Amerika je dežela dela, zato je boj za obstanek še prav posebno te* žak. Kdor je delal naporno par let, zbiral in štedil, ta je po navadi tudi že izčrpan. Tak način življenja v tujini vzgaja posebne značaje; predvsem pre* vlaeluje materialistični nazor: lastni jaz mu je prvo in po tem se ravna vse drugo. Pri tem se naš človek kaj kma* lu iz lahko razumljivih interesov in pa tudi po prirodni nadarjenosti skuša prilagoditi krajevnim razmeram. V kolikor bi to ne šlo lahko pri sta* rejših, je ta proces pri v Ameriki ro* jeni mladini našega izseljenca prav go= tovo že zaključen, ker lastnih narod* nih šol je silno malo, tako da nova ge> neracija že ne obvlatla materinega je» ‘ zika niti v govoru, a še manj seveda v pismu. Jugoslovanski listi, ki izhajajo v raznih krajih Amerike, imajo iz tega razloga periodično tudi že angleško pi* sane članke, poročila in vesti. Iz po* ročil devete konvencije Slovenske na* rodne podporne jednote, ki se je baš tega meseca vršiia v Chicagu, je raz* vidno, da je včlanjeno v tej organiza* ciji več takih slovenskih društev, v ka* terih je poslovni jezik že angleščina in tla so se celo na imenovani konven* ciji predlagale resolucije v angleškem jeziku. Ko se je poskušalo dobiti z ame* riškim našim Sokolstvom ožjih stikov, je prejel JSS od izkušenega, dolgolet* nega kulturnega delavca v Ameriki naslednji odgovor: Glede ostalega, da bi zaneslo so* kolsko idejo in vzbudilo ameriške Slo* vence, se bojim, da ne bo nič. Resnica glede nas, ameriških Slovencev, je namreč ta: Naseljevanje je prenehalo z izbruhom svetovne vojne. Po vojni je prišlo jako malo ljudi sem Oti leta 1923., tedaj pa je bila sprejeta našel* niška postava. Cc bi preračunali po* vprečno starost naseljenih, bi znašala nekje med 45 in 50 letom. In to so pri* meroma skrajna leta življenja našega človeka, ki je delal težko v premogo* kopih in tovarnah. — Buditi te bi bilo bolj nehvaležno, kakor nevem kaj. To so starčki, ki žive samo še ob spominu na davna leta in ob — pijači. Mladina —• mladine ni. Amerika je posebna dežela, ki vzame vse, kjer se potopi vse. Izginejo ideali, navdu* šenja, principi, religija, narodnost — ostane le nekaj jasnega in vidnega pred človekom, in to je — dolar. Ame* riška politika je brez principov, šport* ne zveze brez višjih stremljenj, ves narod je brez vsakega hrepenenja po kulturi ali izobrazbi. Amerika živi, ker živi, uspeh, napredek in vse se meri po — dolarju. Ameriški listi, ameriške šole — vse je prikrojeno tako poseb 110, da človek čita, in zapravi s tem ves svoj prosti čas, ne da bi se kaj navadil, ne da bi si kaj želel, kaj dvig* nil. Ljudskošolska obveznost je. od 6. do 16. leta in med vsem tem časom porabi otrok svoja leta v dosego enega samega: dolar in »good time« (zabava). Dolar kupi vsega, dolar dosega vse, zabava pa pomaga telesu, da lažje pre* bava, da zamore človek začeti jutri zopet od kraja. In naša mladina? Naše mladine ni. V Ameriki vtone vse, pa smo tudi mi. Imamo po večjih naselbinah naše otro* ke, ki govore za silo naš jezik, ampak to pomeni toliko, kakor če bi človek navadil papigo ducat besed. Nimajo ne veselja, ne pojma, ne želje, ne raz* umevanja za to, kar imamo mi, ki smo prišli od tam. Dvoje ali troje sokolskih društev je, a ne pomenjajo prav nič. Naš živelj rapidno izumira in ka* kor hitro gresta oče in mati, ki sta se naselila, imate otroke, ki so vseskozi samo Američani in tudi pol procenta kaj drugega ne. V resnici so največ* krat še bolj tuji svojemu narodu, ka* kor pristni Američani. Vzrok leži zo* pet v socijalnih razmerah. Mnogo na* ših ljudi je živelo tako, kakor se ne živi po ameriškem »standardu« in po* sledica tega je, da se otroci sramujejo svojih staršev, narodnosti in vsega, kar bi imelo dišati po »foreign« (tujem). Otroci slovenskih staršev nasto* pajo proti rabi našega jezika v naših društvih. Naš narod pada brez vsake odpornosti, kakor mokra cunja po veji. Boril sem se, da umrjemo vsaj junaško, če ni druye rešitve, ampak vse je bilo zaman. Nikogar se ne vzbudi več, smo kakor mumije z zapečateno usodo. Ce se kdaj zdramimo, je vzrok vselej pijača, katere je med nami silno dosti, četudi je Amerika suha. Kar ljudi more, kar jih je finančno dobrih, bodo bežali nazaj, odkoder so prišli. Ostali izginjajo v jamah zemlje in Amerike. Večina naših listov pre* neha v nekaj letih, nad polovica jih izhaja v dveh jezikih — nekaj let in mi bomo samo spomin, samo zgodo* vina. Nisem pesimist, ampak gledam samo to, kar se godi pred mojimi očmi. Boli me, a pomagati ne morem. Kamor so šli drugi, tje pojdemo mi. Nemcev je prišlo med leti 1848. in 1853. vsako leto nad milijon — danes jih ni nikjer. Amerika izbruša celo tako izrazite tipe kakor so Judje. lo bi bila kratka slika o nas, ame* riških Slovencih. In poj mili boste, da bi bilo škoda truda, papirja, prostora in vsega, kar pomenja delo, da se dvigne to, kar je že padlo, kar leži in se samo še popravlja na tleh. Iz navno iznesenih primerov s>e mora žal ugotoviti, da je naš živelj v Ameriki na potu, ki pelje iz narodne mlačnosti in indiferentnosti v popolno odtujitev, kar znači ogromen narodni deficit. Izgleda, da je vse to napotilo tudi našo državo, da je začela že pred nekaj leti posvečati pažnjo izseljeni* škemu vprašanju in se zanimati tudi za naše ljudi v Ameriki sami. V spominu je gotovo še, da se je podala v Ame* riko celo parlamentarna delegacija, ki je obiskala posamezna večja naselja naših ljudi. Žal, da je ves dober vpliv tega poseta težko težko odvagal krah nekaterih bank v Jugoslaviji, v katerih so naši izseljenci izgubili težke mifi* jone s krvavimi žulji prisluženega in pristradanega denarja. Radi te nevolje in pa neinformiranosti našega večidel preprostega izseljenika je nato še da* nes mogoča najbolj demagoška pro* tivna propaganda med našimi, da še bolj izgubljajo vero v sebe, vero v nas v stari domovini in vero v boljšo bo* dočnost in ponos na doseženo osvobo* jenje izpod tujčeve pete. Pod silno tež* kimi okolnostmi se postavlja proti vse* mu temu v bran akcija našega ministr* stva za socijalno skrbstvo. Izseljeni* ški komisarijat v Zagrebu je začel ve* likopotezno sistematično zbirati vse potrebne podatke o naših izseljenikih. da se more na podlagi ugotovljenih dejstev poiskati tudi primernih zdra* vil za odkrite rane in bolečine. Kakorkoli je žalostna slika, ki se je po vsem preočitnem porajala pred nami danes ob lOletnici našega narod* nega ujedinjenja in osamosvojitve, vendar ni povoda, da klonemo duha! Na temeljih onih ustanov naših izse* ljencev, ki so se izkazale kot dobre in življenja zmožne, je treba s podvojeno silo delati i v bodoče, in uspeh gotovo ne bo izostal. Naša želja je pa, in pre* pričani smo, da bi moglo največ ko* ristiti pri probujanju in ohranitvi na* šega življa tudi v Ameriki Sokolstvo. Tudi Sokolstvo v Ameriki izgleda, tla se zaveda položaja. V Severni Ame* riki je Jugoslovcnska Sokolska župa v Chicagu priredila v dneh 15. in 16. t. m. svoj večji župni zlet v St. Luis, M.—o, v San Franciscu pa priredi Jugoslov. Sok. župa na Pacifiku meseca septem* bra prvi svoj župni nastop, združen s tekmami v orodni telovadbi in lahki atletiki. Kot svetel vzor in vzpodbuda za naše Sokolstvo in slovanski živelj v Ameriki pa je brez dvoma II. zlet ame* riške Obče Sokolske, ki sc je vršil v dneh 15. in 16. junija t. 1. tudi v Chi* cagu in na katerem so nastopili poleg bratov Čehoslovakov tudi Jugoslovani (obe jugoslov. župi v Chicagu in Oak* land). Pri tej priliki je nastopila tudi vzorna vrsta ČOS, ki je odšla iz Pra* ge, kot že javljeno, dne 18. maja t. 1. Ostalo pa najbrže ne bo samo pri tem, ker 17. junija so se nato vršila posve* tovanja in razgovori o ustanovitvi vse« slovanske sokolske zveze za Ameriko. V tej zvezi bi bili nato zastopani vsi slovanski narodi razven Bolgarov in Lužiških Srbov, ki v Ameriki nimajo še svojih sokolskih društev. Ta zdru« žitev Slovanov v Ameriki bi prinesla ne samo ogromne koristi za tamošnje Sokolstvo, ampak tudi v kulturnem in gospodarskem oziru slovanskim izse* Ijcncem sploh. Končno še par podatkov o današ* njem stanju Sokolstva v Ame'riki. V Severni Ameriki obstojata dve jugo* slovenski sokolski župi, in sicer s sede* žem v Chicagu in Oaklandu (Pacifik). Prva je ustanovljena leta 1921. in je naslednica bivše hrvatske sokolske žu* pe »Tomislav« v Chicagu. Leta 1928. je bilo v njej včlanjenih 9 društev s cca 3000 članstva in nad 1000 nara* ščaja. Župa izdaja svoj list »Sokol«. Druga je župa na Pacifiku, ki ima včla* njena 4 društva. V Južni Ameriki je ustanovljenih tudi že več sokolskih društev, ki pa nimajo ožjih stikov med seboj. Tu je omeniti posebno sokolsko društvo v Magallanesu v državi Chile, ki je v lahkoatletskih mestnih tekmah s pe* tero domačimi športnimi klubi meseca februarja letos odneslo izredno efekt* no zmago, kar je obrnilo tudi v Ame* riki pozornost nase. V Buenos Airesu so pridno na delu bratje iz novomeške sokolske župe, med katerimi moramo posebej omeniti br. Franceta Weissa iz Metlike. Priobčujemo sliko, kjer ti bratje pomagajo brezplačno pri gradbi jugoslovenskega zavetišča v Los Bre* nasu v Argentiniji. (V stoji na rokah je br. Weiss, bivši načelnik Sokolskega društva v Metliki.) Bratje Čehoslovaki, ki jih je v celi Ameriki nad 1 milijon, imajo že od leta 1917. svoja društva odn. župe združene v »Sokolsko Obec v Ame* rice«. Je to 115 društev v 7 župah s cca 12.000 člani. Sedež zveze je v Chicagu. Bratje Poljaki imajo v Ameriki tudi svojo zvezo, sestoječo iz 14 žup in z nad 26.000 članstva; sedež je v Pittsburgu, Pa. Bratje Rusi imajo v 9 župah zdru* Ženih okrog 340 društev s cca 20.000 članstva. Če pride torej do prej omenjene ustanovitve Zveze Slovanskega Sokol* stva v Ameriki, bo ta zveza tudi po šte* vilu svojih pripadnikov mogočna or* ganizacija, ki bo imela mnogo silno hvaležnega in prepotrebnega dela v svrho zbližanja in kooperiranja vseh Slovanov v Ameriki. velika povorka u sabornu crkvu k po* sveti barjaka. Samu posivetu obavio Je sam mitropolita Mihajlo, a činu posve* će-nja prisustvovaše: kralj Aleksander I. i kraljica mati Natalija, kao i celokupno ministarstvo. Sokolašima bude opredeljeno mesto uz ikonostas nasu* prot kralju. Nakon posvete privezao je Mlinarič na novo posvečenu zastavu hrvaitsku trobojnicu s natpisom: »Hr* vatski Sokol u Zagrebu Dušanu Sil* nom 12./VI. 1897.« Nakon posveto krenula su sva dru* štva na Kalimegdan, gde je bio uprili* čen t. zv. hajdučki doručak. Ovde je govorio u ime »Hrvatskog Sokola« po* zdravno slovo Dr. Car, a osim toga je još izrekao od Hrvata Fleišer vanredno zanosan govor u duhu potpunu sloge Hrvata i Srbae Oba su govora bila od mnogo tisuča prisutnika vanredno srdačno primljena. Istoga još dana na večer bijaše priredenai bakljada kralju Aleksandru i mitropoliti Mihajlu, kod kojih je i »Hrvafcski Sokol« sudelovao. Kralj i mitropolita istaknuše kod svojih go* vo.ru svoju radost nad sudelovanjem Hrvata. . U utorek dne 15. linnja povratilo se je izaslanstvo »Hrvatskog Sokola« u Zagreb. Konačno moramo spomenuti, da su Sokolaše, za njihovog boravka u Beogradu, ne samo Dušanoivci, več i celo gradanstvo beogradsko tako r#.* kuč na rukama nosilo i nepritajeno svakom zgodom dalo oduška svom ve* selju, da su im Hrvati došli u pohode. Ovaj poset doista je hrvatske i srpske Sokolove spojio kano pravu i iskrenu braću.« Ovaj poset hrvatskog Sokolstva u Beogradu razvio se je u jednu veliku i znaičajn-u manifestaciju hrvatsko* srpskog bratstva i jedinstva. A pale su tom prilikom sa obe. strane izjave upravo revolucijonarnog karaktera tac ko, da se je moralo apelirati na beo* gradsku štampu, dni te izjave ne dones se, jer je inače pretila opasnost, da če lirvatski Sokoli na povratku u Zagreb biti uapšeni i sudski progonjeni. U martu god. 1898. došlo je iza* slanstvo »Dušana Silnog« iz Beograda u Zagreb, da preda hrvatskom Sokolu u Zagrebu diplomu počasnog člama. I ovom prilikom došlo je do manifesta* cija za koje kaže u »Sokolu« brat Dr. Lazar Car: »naraivski, da su kod tih zgoda bile izmenj-ene srdačne i bratske zdravice, i da je došlo do iskremog i intimnog prijateljstva izmedu obaju društaiva, a i naroda raznoga imena, * ipak jedne krvi, jednoga jezika i jedne misli.« Potrebno jo istači i podvuči, da su se ove manifestacije srpsko*hrvatsko* ga jedinstva odigravale -u momentu, kada sti poli tički odnosi i zmedu Hrva* ta i Srba bili do krajnosti napeti. Na sokolskim sletovima, koje je održavala srpska sokolska župa fruško* gorska u Ravanici, uvek su učestvovali i predstavnici hrvatskog Sokolstva. Obratno na oba hrvatska svesokolska sleta u Zagrebu (1906. i 1911.) dolaze u velikom broju srpski Sokoli. Njihov doček sa strane hrvatskog Sokolstva bio jo vanredno iskren i srdačan. Sa kakvim su se- impresijama vra* čali srpski Sokoli sa sletova u Zagrebu, najjbolje svedoči članak brata Dr. Laze Ponoviča u »Srpskom Sokolu« (br. 4. od 10. (23.) marta 1911.) pod naslovom: »II. hrvatski svesokolski slet«, u kome sc članku kaže ovo: »Naša razmišljanja o II. hrv. svesokol. sletu moramo završiti ova* ko: Blizak i susedan položaj srpskih i hrvatskih Sokola, upravo položaj me* šanja i prodiranja jednih u druge, a — što je najjglavnije — pripadnost srpskih i hrvatskih Sokola jednom na* rodu sa dve grane. a jednim stablom, jednom narodu sa dva imena, a jednim bičem, jednom nairodu, podeljenom u dva velika dela, što se u budućnosti spajaju u jedno na život ili na smrt, sve to čini sudelovanje- srpskih Sokola na II. hrv. svesokol. sletu osobitim, i od slove-nsko*sokolskoga drukčijim i upravo vamrednim. Ovaj hrvatski slet nama jie u istinu bratskim i rođenim. I kao što sada to kažemo, tako demo to potvrditi i delom.« Iznoseiči medusobne veze predrat* nog našeg Sokolstva moramo jošte da naročito istaknemo srdačne i tople veze između slovenačkog i srpskog Sokolstva. Te veze podržavao je u glavnom srpski Soko u Zagnebu i srp« ska sokolska župa krajiška. Srpski So* koli u Zagrebu vanredno često se zale* taju u Slovenačku i učestvuju na jav* nim vežbama i manifestacijama slo* venačkog Sokolstva (Brežioci, Cerklje, Novo mesto, Krško, Rajhenburg, Sev* nica, Radeče. Hrastnik, Zagorje, Ma* ribor, Celjic, Ljubljana). Burno su i oduševljeno dočekivali srpske Sokole slovenački Sokoli, koji su u njima gle* dali ne samo predstavnike srpskog plemena, več u neku ruku kao pred* stavnike sl-obodarske misli, kojoj je u to vreme bila na čelu mala, a junačka Srbija. Slovenački Sokoli vračali su posiete srpskom Sokolu u Zagrebu. Tako su slovenački Sokoli došli na javnu vežbu srpskog Sokola u Zagre* bu, zakazanu na Vidovdan 1914. Pred samu vežbu, kada su več stigli na vež* balište slovenački Sokoli, stigla je vest o ubojitim mecima Gavrila Prin* cipa. Javna vežba' nijei se mogla odr* žati radi zabrane policije. Ali što po* licija nije mogla sprečiti, bio je osečaj, da nastupaju veliki sudbonosni i isto* rijski časovi, u kojima treba, da se još više udružte i sljube Sokoli slovenački, hrvatski i srpski, da brat uz brata, najtešnje vezani idejom jedinstva i slobode, doprinosu sve, što je u njiho* voj moči i snazi, kako bi došlo do ostvare.nja velike naše Zavetne Misli. Izneseni primeri međusobnih ve* za predratnog Sokolstva najbolje sve* dočte i dokazuju istinitost tvrdnje, da je predratno Sokolstvo iako jo bilo formalno podeljeno, bilo duhovno uje* dinjeno. Da je 'torne tako, vidi se naj* bolje i iz toga, što se trzavice i žalosni sukobi, koji su pre rata znali izbiti izmedu naših plemena, nikada nisu osetili u sokolskim redovima. Sokol* stvo je preko sviega toga prelazilo, ono za sve te žalosne pojavo u našem na* rodu nije htelo da znade. Obratno ono je sa svoje strane učinilo sve, što je moglo, da se sukobi ublaže. i nespo* razumei uklone. I u 'torna pravcu je predratno Sokolstvo potpuno ispunilo svoju dužnost. Spoinenuli smo da je micseca oktobra 1911. god. došlo do osnutka »Srpskog Sokolskog Saveza«. Čim je ovaj posao oko ujedinjenja srpskog Sokolstva bio svršen, (nakon formira* nja srpskog sokolskog saveza imali smo koncem god. 1911. na našem Jugu tri sokolska saveza: slovenački, hrvat* ski i srpski) odmah se je pošlo dalje. Več u februarskom broju »Srpskog Sokolskog Glasnika« za g. 1912. izlazi iz pera Dr. Laze Popoviča članak pod naslovom »Jugoslovenski Sokolski Sa* vez«, u koje.m se medu ostalim kaže ovo: »Ideja Jugoslovenskog Sokolskog Saveza proističe iz opče i avtohtone Jugoslovenske Ideje, kako se ©va u bližoj ili daljoj prošlosti, pa i sadaš* njosti u raznim oblicima i dejstvima pokazivala ili pokazivati morala. To nema smisla mnogo dokazivati. Jer kao što je Sokolska Ideja u jednom narodu odsev ideje narodne, tako je Jugoslovenska Sokolska ideja, Savez — odsev jugoslovenske ideje u opče — ideje zbliženja, šahiranja i zajednice svih Jugoslovena u težnji ka održanju i moči. Jugoslovenski Sokolski Savez ima da jača Jugoslovene telesno i moralno. Tako, što če pomagati i krepiti poje* dine, u jednom narodu započete so* kolske radovic, a što če s druge strane Idejom Jugoslovenskog Sokolskog Je* dinstva sVe te pojedinačke. radove sa* birati u jedan veliki i impozantni rad jugoslovenski, rad snage i kulture za* jedničke, i što če najposle i'na jedan i na drugi način služiti? najbolje i naj* savršenije ideji zbliženja, uzajamnosti i jedinstva svih Jugoslovana.« Doskora se j-o od reči prešlo na delo. Prigodom I. sveslovenskog so« kolskog sleta u Pragu sastali su se 16. jula 1912. g. predstavnici hrvatskog i srpskog Sokolstva1 na konferenciju (od Hrvata bili su medu ostalima prisutni Dr. Lazar Car, Dr. Lav Mazzura, Dr. Milivoj Jambrišak i Dr. Dragan Ja* neček, a od Srba Dr. Laza Popovič, Voja Živanovič, Dr. Voja Besarovič i Dr. Srdan Budisavljevič). Na> tom sa* stanku raspravljeno je pitanje što uže saradnje izmedu hrvatskog i srpskog Sokolstva. Ovaj sastanak, koji je sačinjavao prvi korak ka ujiedinjenju jugosloven* skog Sokolstva, registriran je u broju 7. »Srpskog Sokolskog Glasnika« za mesec juli 1912. u članku pod našlo* vom »Na posao« sa ovo nekoliko reči: »Srpsko*Hrvatski koncerat u Vi* nogradskom Narodnom Domu ispao je u subotu uveče upravo sjajan, i oevetlao obraz srpskoj muzici i neko* licini govornika. Taj koncerat bio je veliki i bučan nastavak prve konferen* cije »Glavešina« Srpskog i Hrvatskog Sokolstva, za koju je vredno, da se zapamti, da je održana u subotu 16. jula 1912. god. »u Pragu u hotel »Graf« u sobi br. 43.« Dva meseca kasnije počinju bal* kanski ratovi, koji traju i kroz godinu 1913. Kako je u tim danima sva pažnja nase javnosti i našega naroda bila uperena na veliku borbu, koju su vo< dile slobodne naše države Srbija’ i Crna Gora, od uspeha koje borbe ovisila je u mnogome i naša sudbina i naša bu* dučnost, to su nekako u to vreme bila zaboravljana, odnosno u pozadinu ba* cana mnoga druga nacijonalna pitanja. Stoga se nije nastavilo ni radom za osnutak Jugoslovenskog Sokolskog Sa* veza. Nu več u aprilu 1914. god. prU Codom održavanja sednice Svesloven* skog Sokolskog Saveza u Веби u hotel »Pošta«, došlo je izmedu predstavnikal isHovenaSkog, hrvatskog i srpskog Sokol* stva do razgovora i konkretnih zaklju* čaka o stvaranju Jugoslovenskog So* kolskog Saveza. O tome sic govori u članku, izašlom u broju 5. »Glasnika hrvatskog Sokolstva« za svibanj 1914. pod naslovom »Slovenski Sokolski Sa« vez« i kaže ovo: »Skupština je završena oko 12 sati, na što su svi prisutni otišli iu re* stauraciju na zajednički ručak u po* sebnom lokalu svratišta. Za vrijeme ručka su medu pojedincima bila ži* vahno raspravljana pojedina pitanja, a napose je zapodjenuta medu Jugoslo* venskim Sokolima akcija oko što užeg zbliženja hrvatskih, srpskih i sl ove n a č* kih Sokola, koje bi iinalo doči do izs DR. SRDAN BUDISAVLJEVIĆ (Zagreb): Jugoslovenska misao i predratno Sokolstvo. Sokolstvo na Slovenskom Jugu počelo je da se stvara i organizuje na pkmenskoj bazi. To je prirodna po* sledica stanja i razvitka nacionalne misli u našem narodu u momentu, ka* da su udarani prvi temelji Sokolstva. Tada je osečaj jugoslovenskog narod* nog jedinstva bio tek u dušama narod* nih velikana, koji uvek svojim umom gledaju u daleku budučnost i pred* vidaju do.gadaje, koji obično nastupaju odna, kada njih više nema medui živi* ma. A u to vreme nije u širokim slo* jevima narodnim bila dovoljno razvi* jena ni plemenska svest tako, da je u momentu stvaranja i u počotku delo* vanja Sokolstva na Slovenskom Jugu bila jedna od važnih njegovih zadača širenje plemenske svest: kod Slovena* ca, Hrvata i Srba. No uza sve to je naše predratno Sokolstvo, vršeči ovaj posao, gotovo u isto vreme počelo ši* riti rečima i delom i ideju jugosloven* skog narodnog jedinstva. A to jo naj« bolji dokaz, kako je naše Sokolstvo na Jugu još u prvim počecima svoga rada ispravno shvatilo svoju zadaču 1 za to ovaj deo rada predratnog Sokol* stva služi na čast našem Sokolstvu i ono može i mora biti ponosno, što je bilo od svoga početka medu prvobor* cima ideje jugoslovenskog narodnog jedinstva. O ovome i ovakvome radu našeg predratnog Sokolstva imade bezbroj primera i dokaza. Teška i debela bi se knjiga o tome mogla napisati. Nu to nije svrha ovog članka. U njemu se hoče samo, da iznese nekoliko primera, iz kojih če se moči razabrati, da je istinita tvrdnja, da je kod izgradnje zgrade našeg narodnog jedinstva vidnu ulogu igralo i predratno Sokolstvo. Iz* noseči ove primere potrebno je, da se u kratkim črtama iznese postanak i razvitak Slovenačkog, Hrvatskog i Srp* skog Sokolstva. Interesantno je, da je Sokolstvo na Jugu uhvatilo najpre korena kod Slovenaca, po broju najmanjeg dela našega naroda. 1. oktobra 1863. osno« van je u Ljubljani — »Južni Sokol«. Prvi mu je starešina bio Dr. Costa, a prvi načelnik Stevo Mandič, rodom iz Gračaca u Lici. Cetiri godine kasnije g. 1867. budei ta j Soko po austrijskim vlastima raspušten. Preko trideseto* rica članova Sokola bude iz političkih razloga optuženo, od kojih su neki oisudeni na nekoliko meseci tamnice (ovo je ujedno prvi sokolski proces izmedu mnogih procesa, koji su u Au* strosUgarskoj vodeni protiv Sokol* stva i sokolskih radnika). God._ 1868. ponovno je dozvoljeno delovanje So* kola u Ljubljani pod imenom »Telo* vadno društvo Sokol v Ljubljani«. Po primeru Ljubljane počela su se osni* vati i u nekim drugim mestima sokol* ska društva ali ta su — usled pomanj* kanja prostorija i stručnih sila — ubr* zo prestala sa svojim radom. Istom oko devedesetih godina prošloga veka po* novno oživljuje sokolski rad u slove* načkoj provinciji. Stvaraju se — osim Ljubljane tri jaka sokolska srediStva: Gorica, Trst, Celje. God. 1893. održaj'e se u Ljubljani I. slovenački sokolski slet uz učestvovanje 8 sokolskih slo* venačkih društava. Na II. sokolskom sletu, održanom god. 1904. učestvuje ved 14 društava. God. 1905. osniva se »Slovenska Sokolska Zveza« sa sedi* štem u Ljubljani. S osnutkom saveza poči nje bujan razvitak slovenačkog Sokolstva, koji traje sve do početka rata. God. 1904. popinje izlaziti Ust »Slovenski Sokol«, koji posle osnutka saveza postaje- organom saveza. Rat je prekinuo rad slovenačkog Sokolstva. God. 1874. osnovan je u Zagrebu »Hrvatski Sokol«. Prvi mu je stare* šina Ivan Vončina, a prvi voda Miro* slav Singer. Nu brzo stupa m čelo hr* vatskog Sokola u Zagrebu Dr. Josip Fon, ko-ii je kroz dugi niz godina sta* jao na čelu zagrebačkog Sokola i koji imade velikih i neprocenjivih zasluga za napredak hrvatskog Sokola u Za* grebu i za razvitak hrvatskog Sokol* stva uopšte (čudan je slučaj, d a* j e kod slovenačkog Sokola u Ljubljani kroz dugi niz godina uspešno d-elovao kao voda i učiteljsSrbin Stevo Mandič, a kod hrvatskog Sokola u Zagrebu — Slovenac Dr. Josip: Fon). Poslci Zagre* ba osnovana su hrvatska sokolska dru* štva u Varaždinu, Karlovcu, Vukovaru, Zadru i Splitu i još u nekim mestima. Nu- življi sokolski rad počinje kod Hr* vata od god. 1895. pa dalje. God. 1904. osnovan je »Hrvatski Sokolski Savez« sa sedištem u Zagrebu koji je organi* zovao i proveo dva vrlo uspela hrvat* ska sleta (I. god. 1906., a drugi god. 1911.). God. 1878. pokrenut je časopis »Sokol«, koji izlazi samo godinu dana^. God. 1904. pokrenut jo kao organ hr* vatskog sokolskog saveza list »Hrvat* ski Sokol«. Početkom rata bude o-bu* stavljen rad i delovanje hrvatskog So* kolstva. Srbi su do ujedinjenja god. 1918. živeli podeljeno u svojim nacionalnim državama Srbiji i Crno jemu rokodelskemu poklicu obolel in postal za dalj časa dela nezmožen. Iz teh naših prispevkov je bil tudi ustanovljen časopis »Slovenski Sokol«, katerega prva številka je bila na ogled predložena članom Ljubljanskega So« kola na občnem zboru. Pričele so se priprave za II. vse* sokolski zlet v Ljubljani, ki so je vršil leta 1904. Ob zletnih dneh se mo je lotila težka bolezen, vendar sem sodeloval pri tekmi kot sodnik na bradlji v viš* jFux, E. Gangl i B. Kaj* zelj. Istu funkciju kroz svih 10 godina vršio je samo br. Dr. R. Fux, kao taj* nik JSS. Četiri člana ljubljanskog sta* rešinstv.a bila su otsutna prilikom sni* manja i to brada: Dr. Gregorin, A. Pa* tik, Ing. Perko i V. Šuklje. To je bila naša zavetna misao! No bilo ih je, koji slabi i slepi u duši, nisu primetili ni kovčega zavetnog, ni božjeg ognja, ni našeg vode. Iši.i su samo zato, jer je masa išla, mislili su samo na sebe. U obedanoj zemlji zaigraše oko zlatnog teleta. Ti nisu nikada bili na Kosovu, ti nisu gradili našu Gračanicu. A bilo ih je mnogo, koji su išli za kovčegom zaveta, osetili su oganj Go* spodinov, ali eto ih na cilju, gde pi* taju: »Pa zašto u ovoj našoj obedanoj zemlji ne pada mana sa neba? Preva* rcni smo!« I zapevaše pesmu razoča* ranja. Bolni su u ropstvu naučili tužno bugariti, a ne stvarati. Ti su samo iz daleka pogledali na Kosovo! Tima patnje, misao i zavet žrtava nisu ispunile dušu. A Sokoli? Oni su bili na Kosovu! Borili se na Kosovu! Ali, ako je koji; dok su drugi umirali, hteo da ostane živ te molio za milost, taj je izneverio Kosovo, izneverio čisti vidovdanski dan. Sokoli su bili, Sokoli su se borili na Kosovu! Ali ako je koji slao po* klisarc da bi trgovao sa Kosovim kao svakidašnjom robom, taj je izneverio Kosovo, taj j.e izneverio čisti dan, dan ideje... Sokoli su bili, Sokoli su se borili na Kosovu, oni su se zavetovali za* jedno sa carem! Ali ako je koji napu* stio misao Žrtve, držeči, da on imade samo prava, a ne i dužnosti, taj je iz* neverio Kosovo, dan žrtve cara Lazara i svi ju njegovih junaka. Sokoli boreči se na Kosovu, zave* tovali su se mišlju zavetnom i u njoj Naši medjunarodni telovežbački uspesi S takmičenja 11a međunarodnoj utaks mici u Pragu 1907. (1. slika levo.) Vrsta SSZ za medimarodnu utakmicu u Luksemburgu 1909. (2. slika levo.) Vrsta SSZ za medunarodnu utakmicu u Turinu 1911. (1. slika desno.) Vrsta SSZ za medunarodnu utakmicu u Parizu 1913. (3. slika levo.) _______1 Vrsta JSS za medunarodnu utakmicu u Lyonu 1926. (3. slika desno.) Vrsta JSS za medunarodnu utakmicu u Ljubljani 1922, (2. slika desno.) Vrsta JSS za VIII. Olimpijadu u Parizu 1924. (4. slik,a desno.) Vrsta JSS. za IX. Olimpijadu u Amsterdamu 1928. (4. slika levo.) Prag — Luksemburg — Turin — Pariš Ljubljana — Lyon Pariš — Amsterdam Raspis nagrade za napjev sokolske koračnice. Prilikom proslave 10=godišnjice op* stanka Jugoslovcnskog Sokolskog Sa= veza, setili srno se ti »Sokolskom Glas-niku« svih naših sokolskih uspeha u slobodi, svih svetlih i tampih dana naše prošlosti, a setili smo se evo i naših medunarodnih telovežbačkih uspeha, tili naših najsvetlijih dana. Povod za to, dala nam je 20=godi« šnjiea od onog trenutka, kad je So* kolstvo slovenskog juga prvi put stu* pilo odlučnim korakom na inozemska tla — u Luksemburgu, a koja se na* vršila upravo na Vidov dan ovc go* dine. Taj sastavni deo istorije, ugleda i slave našeg Sokolstva — bez cega da* nas ne bi bilo ono što jest — želimo ponoviti i skupiti u zaključenu celinu, da mladem članstvu i naraštaju našem predoeimo veličinu plemenite borbe, koju je Sokolstvo bilo i bije za postig* nuče svoga cilja, da mu damo j edini objektivni i apsolutni pregled napretka Sokolstva, a konačno i zato, da ga oduševimo za ono što Sokolstvo čini Sokolstvom, to jest da ga oduševimo za sokolsku telovežbu. A starija brača, koja sve to znadu, ta neka čitajuči ovo u duhu prožive opet jednom one dane radosti, kad im je srce življe zakuealo, a ponos punio sokolsku grud. * Pre nego predemo na samu stvar, t. j. na opisivanje uspeha našeg Sokol* stva na medunarodnim telovežbačkim utakmicama, moramo reči, da dolazi u obzir Sokolstvo organizovano pre rata u »Slovenskoj Sokolskoj Zvezi« i »lir* vatskom Sokolskom Savezu«. a kojc je danas udruženo u »Jugoslovenskom Sokolskom Savezu«, pa zato možemo mirne duše smatrati uspehe jednih i drugih za — naše. A sada na stvar: III. medunarodna telovežbačka utak= mica u Pragu 1907. 17. aprila 1907. primila je »Sloven* ska Sokolska Zveza« službenu obavest od »F e d e r a t i o n s europeen* n e s tl e g y m n a s t i q u e«, kao od* govor na svoju molbu, u kojoj je izra* zila želju da ju se primi u taj savez evropskih telovežbačkih saveza. Deo pisma glasi: »Radostno vam javljamo, da su članovi uprave telovežbačkih saveza vaš savez jednoglasno primili u krug onih, koji su kao savezi priznati u Ev* ropi. Primite, gospodo i dragi prijate* lji, naše najiskrenije čestitke. Nada* mo se, da čete medu nama zauzeti mesto, kojc vam pripada. Ništa ne smeta vašem učestvovanju kod III. me* dunarodne utakmicc u Pragu 30. juna 1907.« Odmah iza toga je »Slovenska So* kolska Zveza« prijavila svoje učestvo* vanje kod III. međunarodne telovež* bačke utakmice u Pragu, kao četrnaesti član te evropske organizacije. Predlog za učestvovanje SSZ pao je na VII. redovnoj sednici prednjač* kog zbora SSZ 2. februara 1907. te je bila određena i pokusna utakmica več za 3. mart i. g., od čijeg uspeha je bilo ovisno učestvovanje. Pokus ispao je dobro, posledica toga bila jc pristup u medunarodni telovežbački savez. »Hrvatski Sokolski Savez« bio je jednoglasno primljen u taj Savez 29. juna 1907. na VI. sednici medunarod* nog telovežbačkog saveza u Pragu pri* likom V. svesokolskog sleta ČOS, ko* jom zgodom su održane i III. medu* narodne telovežbačke utakmice, koji* ma ali još nije pristupio. Tom zgodom moramo progovoriti nekoliko reči i o postanku saveza »Fe* derations Europeennes de gimnasti* que«. Prvi sastanak održan je u Litihu. Savez je osnovan god. 1881. Sedište mu je u Anversu. Svrha mu je promi* canje telovežbe medu evropskim na* rodima, a glavno sredstvo za tj prirc* divanje telovežbačkih utakmica izme-du učlanjenih telovežbačkih organiza* cija. Prva utakmica održana je u An* versu 1903 (I. Francuzi), druga u Bor* deauxu 1905 (I. Francuzi), a o trečoj progovoričemo sada. Članovi saveza te godine t. j. 1907 prilikom III. utakmice bili su: Francuska, Lukssinbuig, Bel* gija, Nizozemska, ČOS, Slovenska So* kolska Zveza, Hrvatski Sokolski Sa* vez. Švedska, Španjolska, Engieska, Italija, Madžarska, Danska i Francuski gimnastički savez u Alzaciji*Loreni. Zaključak, da se 111. medunarodna telovežbačka utakmica održJ prilikom V. svesokolskog sleta u Pragu g. 1907, pao jc na predlog staroste ČOS dr. Scheinera, na sednici medunarodnog telovežbačkog saveza u mesecu tulu g. 1906 prilikom sleta švajcarskih gim* nasta u Bernu. K utakmici prijavili su sc: Belgi* janci, ČOS, Francuzi, Luksemburžani, Madžari i Slovenska Sokolska Zveza. Vrstu SSZ uvežbao je br. dr. V. Murnik, koji je i sam takmio, a u Pragu vodio ju j c br. dr. Janko Savnik iz Trsta. U vrsti su vežbala brača: Vladimir Dekleva, član Sokola u Trstu, Albin Kandare, Fran Miklavec, dr. Viktor Murnik, Josip Rihar i An* ton Thaler svi iz Ljubljanskog Sokola. Naši sudije bili su br. J. Novak iz Idrije i E. Sajovic iz Kranja. Vrsta SSZ postigla jc V. mesto sa 77P25 ta* čaka, a nastupila je k utakmici prva, j er je tako bio odlučio ždreb. Pojedinci u toj vrsti slede jedan drugome ovim redom: 1. Albin Kandare (144’75), 2. dr. Viktor Murnik (134'75), 3. Anton Thaler (125-25), 4. Fran Miklavec (122), 5. Vladimir Dekleva (119'75) i 6. Josip Rihar (118'75). Vrste pojedinih naroda postigle su ovaj red: I. Česi . II. Francuzi III. Belgijci IV. Luksemburžani V. Slovenci . VI. Madžari . 951-25 923 — 872'25 78875 771-25 733-25 Najbolji pojedinac bio je brat Czada (Čeh) sa 167-25, a najslabiji K. Bajor (Madžar) sa 89 tačaka. Zanimljivo je, da jc vrsta SSZ bila bolja od Luksemburžana u prostim vežbama i na konju, a od Francuza u dizanju utega. Ahilova peta naših bio je skok i trčanje, tu su bili slabiji od Madžara. Vrsta je kao V. nagradu dobila luksemburški album, dar Iu* ksemburške gradske opštine. Starosta ČOS br. dr. Schciner za* ključio je ove utakmice pozdravom na ostale i naročitom zahvalom u ime či* tavog Sokolstva češkoj vrsti, kojoj je rekao: »Ne zaboravite, da se niste bo* rili za venac slave ili za svoju korist, več za najdražu dobrinu, za pravo slo* bode i slobodnog razvitka za svakog pojedinca i narod. Na zdar!« Sledeča, IV. medunarodna utakmi* ca održala se g. 1909 u Luksemburgu, prema zaključku odbora medunarod* nog telovežbačkog saveza u sednici od 29. juna 1907 u Pragu. Da če nam biti prilike i nazori koji su onda u Sokolstvu vladali jasni, na* vodimo reči načelnika plzenjskc župe i učitelja češke takmičarske vrste br. Frant. Erbena, kojc je obelodanio u mesečniku »Cvičitelske Listy« pre me* dunarodne utakmicc u Pragu. On kaže: »Nastaje novo gibanje u našim vežbaonicama. Jer o tome danas nema dvojbe, da su utakmice uopšte, a na* ročito utakmicc spojene sa svesokol* skim sletom najjači podstrek telovež* bačke delatnosti. Nije tome dugo, što je u Sokol* stvu dobio nadvladu tome protivan nazor. Utakmice smatrale su se za štetnu pojavu; društva, koja su pri* rcdivala utakmice, bila su zasmehiva* na i označivana kao natražnjaška dru* štva. A dobro je poznata u tom po* gledu izjava nckog pseudonaprednog sokolskog funkcionera o žižkovskom društvu, kojc se spremalo za utakmi-cu, a koji je uskliknuo, samilostno sklapajuči ruke nad njegovim filistar* stvom: »Čujte, u Žižkovu su za sto godina zaostali, oni još takmiee!...« To je bilo naskoro iza III. sveso* kolskog sleta. U Sokolstvo se je u’gu* ralo nekoliko dobrih ljudi, koji se vež* baonice čitav svoj život ni dotaknuli nisu, i ti bi nam bili našu zadaču okre* nuli naopako. Izdavana su bila nova, inače sasvim simpatična gesla, Sokol stvo sc je šilom nagonilo na zadače, za koje nije bilo, glavna svrha naše organizacije plaho se je stiskala u kut. I u vežbaonicama su se opažale posledice novih struja. Odvažnosti vežbača pravljeno je nasilje, svaki velekovrt* ,ljaj bio je proklinjan i svaka teža vežba bila je odmah proglašivana za cirkusijadu. Koliku je štetu nanelo to Sokolstvu, žalibožc ne da se odrediti. Ali danas je opštc uvercnje, da je to doba znatno, zadržalo Sokolstvo u te* lovežbenom razvitku i da je proteralo izmedu nas čitav niz nadobudnih sila, kojima je bilo sprečavanje težnje za višom naobrazbom zapreka jednako opasna kao nepametna i neprijatna. Za tc sile je obogatio šport.« Te reči neka još i danas važe u punom opsegu kao opomena onim na* Šim »dobrim ljudima«, koji su bili do sada na krivome putu. Ne odvračajte nas od smera kojim smo pošli, a koji nam je odredio Tyrš, da po njemu idemo k cilju. Drugi korak napred, a prvi u tu* dinu načinilo je slovenačko Sokolstvo upravo pre 20 godina na IV. medunarodnu telovežbačku utak= nijicu u Luksemburgu g. 1909. * Napomena uredništva: Ovde mo* ramo na žalost prekinuti radi ograniče* nosti prostora, koji s obzirom na pre* velike izdatke nismo mogli proširiti. U slikama smo prikazali vrste, koje su nastupale na medunarodnim utakmi* cama i Olimpijadama, samo od naše prve odnosno medunarodne treče ne* mamo slike čitave vrste, j er se nije slikala, imamo samo ovu, koja pri* kazuje prizor s utakmice g. 1907 u Pragu. Članak čemo nastaviti u nared* nim brojevima Sokolskog Glasnika i navesti sud o našim uspesima ne sa* mo svoj, več i brače Čehoslovaka, pri* jateljskog i neprijateljskog nam ino* stranstva. Raspis zaklade brata dr. Ivana Oražena. Glavna skupština JSS u Beogradu godine 1927 odobrila je pravilnik o zakladi brata dr. Ivana Oražna. § 4. tog pravilnika glasi: »Zakladu raspisuje starešinstvo JSS svake godine tako, da društva ob* jave natečaj na Vidov dan. Molbe ima* du molitelji podneti kod svojih dru* štava, koja imadu dužnost, da iste po* šalju naj kasni j e mesec dana nakon raspisa nadležnoj župi. Društva mora* ju obložiti molbe svim potrebnim do* kazalima i podneti župi i svoje pred* loge. Od svih molitelja mora svaka žu* pa najkasnije do 1. novembra svake godine starešinstvu JSS prijaviti po jednog naraštajca i po jednu naraštaj* ku s obrazloženjem, označenim u § 3.« Glasom § 2. istog pravilnika utroši se za raspis dve trečine godišnjih ka= mata za jedno ili više mesta. Dosadaš* nji kamati iznose 3000 Din. S obzirom na to raspisujemo dva mesta po 1000 Din. Glasom § 3. imadu pravo na za* kladu redoviti i potrebni, osiroteli na* raštajci, odnosno naraštajke, koji su podpore najnužnije potrebni bilo iz kojcg opravdanog razloga (školovanje, zdravlje, odeča, prehrana), pa su ba* rem godinu dana pripadnici sokolskih društava, učlanjenih u JSS. Pozivamo sva bratska društva, da upozore na taj raspis sve one, koji imaju pravo do te zaklade i predlože na vreme predmetne molbe župama sa stvarnim predlozima tako, da mogu župe predložiti do 1. novembra 1929 starešinstvu JSS po jednog naraštajca i po jednu naraštajku. Kasnije došli predloži neče se uzeti u obzir. Pravilnik o zakladi br. dr. Ivana Oražna objavljen je bio u 5. broju Sokolskog Glasnika od 1. marta 1929. Zdravo! Ljubljana, 28. juna 1929. Starešinstvo JSS. Ovime raspisujemo za napjev so* kolske koračnice nagradu i to prvu u iznosu 1500 Din, drugu u iznosu 1000 Din. Napjev neka bude koračnica, koja če se moči pevati jednoglasno u stup.anju i višeglasno u muškom, žen* skom i omladinskom pevačkom zboru. Kod jednoglasno koračnice neka bude i pratnja klavira. Koračnica neka bude sastavljena tako, da če sc moči instru* mentirati za glazbu i za orkestar. Jugoslovanski skladatelji neka se posluže jednim tekstom za napjev ko* račnice izmedu pesama, koje objav* ljujemo u' današnjem broju Sokolskog Glasnika na str. 7. Skladatelji neka pošalju svoja dela do 30. septembra t. g. Ime skladate* ljevo neka bude zatvoreno u ku* verti pod geslom, koje mora imati i skladba. Umetnički odsek JSS pridržaje si pravo da podeli obe nagrade ili pak samo jednu od njih, uzimajuči u ob* zir umetničku vrednost skladbe. Skladbe pošaljite na naslov: Umet* nički odsek JSS — (Koračnica) — Ljubljana (Narodni dom). Umetnički odsek JSS. Uspeh natečaja za sokolsku himnu. Uspeh je objavljen na str. 7. da* n. šnjcg broja. Odbor, koji je ocenji* vao pesme, .izabrao je tih 6 najboljih, a nijednoj od njih nije mogao pode* liti prvu ili drugu nagradu, jer po svo* joj umetničkoj vrednosti ne odgova* raju svrsi, več je podelio sv.akoj po Din 200 nagrad.'. Tačan opis postupka i »dctaljan uspeh raspisa za himnu objavičemo u jednom od narednih brojev.a »Sokol* skog Glasnika« Zdravo! Prosvetni odbor JSS. IZ UPRAVE Mnoga društva, a još više poje* dini članovi ne razumiju ili neče razu* meti, od kolike je važnosti sokolska štampa za širenje sokolske misli i una* predenje Sokolstva uopšte. Sve naše nastojanje, da što više proširimo so* kolsku štampu, ostalo je bez vidnog uspeha u glavnome samo radi nedo* voljnog zanimanja pojedinih društava i društvenih funkcionera. Opseg i sa* držaj svakog lista, a naročito još soe kolskih listova, ovisan je od broja pret* platnika, pošto nemarno nikakvog fon* da, iz kojeg bi mogli podmirivati Vedno novosti za damske in moške obleke iz najboljših čeških in angleških tovarn kupite v manufakturni in modni trgovini Miloš Pšeničnik CELJE. ILI III. Maks Zabukovsek modna krojačnica CELJE, Cankarjeva ulica. Knjigarna, umetnine, muzikalije > v a CELJE. Veletrgovina s papirjem, pisalnimi in risalnimi predmeti. * Zaloga vseh tiskovin za urade in privatnike. Lastna zaloga šolskih zvezkov, risank in risalnih skladov. II Alojzij Drofenik, Celje, Glavni trg 9. ogromne izdatke za štampu. Naša štampa finansijski ovisna je samo od broja pretplatnika i oglašivača; mora se dakle uzdržavati sama! Kako je nama stalo do toga, da što više podignemo »Sokolski Glas* nik«, a i ostalu sokolsku štampu, to molimo svu braču i sestre, kao i pri= jatelje Sokolstva, da nas pomognu kod tog našeg nastojanja, prikupljaujem novih pretplatnika i oglasa te da sva* kom prilikom agitiraju za svoju so* kolsku štampu — svoj sokolski list. Društva, sokolski funkcioneri, So* koli, Sokolice i prijatelji Sokolstva: agitirajte i sakupljajte pretplatnike za Sokolski Glasnik i ostalu sokolsku štampu! Sa širenjem sokolske štampe neprocenivo koristite sebi i velikoj na* šoj sokolskoj zajednici! Današnje svečano izdanje »SokoL skog Glasnika« štamparo je u 10.000 prim»raka. Taj broj stalnih pretplat* nika morali bi postiči, da bi nam »So* kolski Glasnik« do godine mogao izla* žiti: sedmično; a ne 14 dnevno kao sada. Zanimanje članstva ne raste u istoj progresiji sa potrebama organizacije, a to bi bilo potrebno, jer to je onaj »kas men pravi smutnje velike«. — Zato na posao! Stavbno in galanterijsko kleparstvo, vodovodna instalacija FRANJO DOLŽAN, Celje Za Kresijo 4 se priporoča za cenjena naročila. ALB. RUTAR, puškar CELJE, Slomškov trg 4 priporoča vsakovrstno lovsko in žepno orožje, municijo in vse lov. potrebščine. F. S. LUKAS, Celje Malinov sok, liker, Konjak, rum, žganje ------ na veliko! ---- Gledališki frizer za dame in gospode R. GROBELNIK CELJE, GLAVNI TRG. Moderno striženje. // Trajna elektro-ondulacija. // Barvanje las. // Elektro- masaža. Fr. Strupi, Celje trgovina stekla in porcelana se priporoča. Hotel ,BALKAN*, lastnik DRAGO BERNARDI, se priporoča. Domača kuhinja in senčnat vrt, lastna prekajevalnica v hiši Gosposka ulica 7, Celje. Mestna hranilnica v Novem mestu Papilarno varen denarni zavod. Ustanovljena leta 1894. Pod trajnim državnim nadzorstvom. Sprejema hranilne vloge na hranilne knjižice in tekoči račun in jih obrestuje po najugodnejši obrestni meri. Za hranilne vloge jamči mestna občina Novo mesto z vsem svojim premoženjem in z vso svojo davčno močjo. SAVEZ »SLOVE N= SKO SOKOLSTVO« osnovan je 14. augusta 1925. u Varšavi. Tom prilikom izdau je proglas: Uvereni smo, da su slovenski narodi — pokoravaj ući se ve* kovnim glasovima svo* ga krvnoga srodstva i bratstva — dužni da združe sve sile za raz* vitak i odbranu svega slovenskoga življa. Idemo u Poznanj i u Plzen j, da to dokaže* mo, da reči pretvori* mo u delo! NJIHOV RAZVITAK, RAD I USPEH U SLOBODI ŽUPA BANJA LUKA Prema zaključku vidovdanskog sabora u Novom Sadu 1919. imala sl osnovati nova sokolska župa na teri* toriju banjalucke i bihacke oblasti sa sedištem u Banjoj Luci. Da bi se taj zaključak priveo u život, Sokolsko društvo u Banjoj Luci, kao budj.Cc centralno društvo, sazvalo je osmvač* ku skupštinu župe za 28. marta 1920. u Banju Luku. Toga dana su se saltu« pili delegati iz sledečih1 devet društa* va: Banja Luke. (Dr. S. Moljevič, Dr. Lj. Popovič); Dvor (Stevan Slijepče* vič. Pero Beko); Bos. Dubiea (Dušan Bižič, Milan Đumić); B. Gradiška (Via* do Gvozdenovič, Pero Obradovie); Bos. Kobaš (Lazo Markovič); Bos. Krupa (Svetozar Gakovič, Rade Zelj* kovič); Bos. Novi (Dušan Vukmirovič, Milan Grubanovič); Prijedor (iPero Radetič, Jovo Vukovič); Prnjavor (Jo* sip Mrzljak). Za predsednika skupšti* ne izabrat je brat Pero Radetic, a za tajnika brat Dr. Lj. Popovič. Iza toga primljena su župska pravila, ^ a na osnovu istih izabrato jie. prvo župsko starešinstvo ovako: Starešina Dr. S. Moljevič, zamenici: Josip Mrzljak (Prnjavor) i Pero Radetič (Prijedor); načelnik: Dr. Ljubo Popovič, zame* nici: Lazar Markovič (Prnjavor) i Du* šan Bižič (Bos. Dubiea); tajnik Dr. Mirko Subotič; blagajnik Jožo Mata* novič; prosvetar Dragutin Kokanovič; pročelnik za naTaštaj i dccu Stevo Sko* rič. Nakon toga su rešavana razna važna pitanja, a na krajo odobren budžet i radni program za g. 1920. Odmah iza toga započeo jo rad župo i od toga vremena ona nastupa^ na svim večim saveznim priredbama. Ta* ko jo 1920. učestvovala na praškom sletu sa delegacijom, a na sletovima u Mariboru i u Sarajevu več dosta le* pim brojem izvršujučeg članstva. — Koncem maja 1921. održana je veiiica javna vežba u Kostajnici, a 12. juna iste god. I. župski islet i utakmice član* stva u Banjoj Luci to su obe priredbe vanredno uspele. Na 1. jula 1921 our* žana je velika javna vežba u Bos. Gra dišci. Na sletu u Osijeku nastupilo je 53 člana i 50 članica na javnoj vežbi. a na utakmici sa po 2 odeljcnja člano* va i članica. — Pooetkom meseca juna 1922. održana je druga velika javna vežba u Kostajnici i II. župski slet u Banjoj Luci 28. i 29. juna 1922., te ovc priredbe spadaju medu 'najbolje po svome uspehu. Na svesokolskom sile,tu u Ljubljani uzela jo župa učešča sa 99 vežbača, 61 vežbačicom, 34 naraštaja i 37 dece. Osim toga nastupilo je po 1 oddenje muškog i ženskog nara* štaja, to 2 odeljcnja članova i 1 ode* ljenje članica na utakmici. — Na 3. juna 1923. održana jo javna vežba u Kostajnici, a III. župski slet 17. juna u , Prijedoru, koji jo vrlo dobro uspeo. Ipak jo i pored toga uzela znat* nog učešča na sletovima u Sarajevu i Zagrebu, te II. sokolskom saboru. U toku te godine održan je I. župski IZ UREDNIŠTVA U današnjem broju morali su izo* stati članci o ruskom i lužičko*srpskom Sokolstvu radi ograničenosti prostora. — Od župa izostali su izveštaji župe Bjelovar i Niš iz nama nepoznatih uzroka. Ako ih pošalju naknadno ob* javičemo ih u narednom broju tako, da če biti opisani istorijati svyu župa o 10*godišnjici JSS. prednjački tečaj, 'koji je bio brojno po* sečen i dao dobre rezultate. — Na 23. i 24. maja 1925 održane su prcbirnc utakmice župe u Prijedoru sa javnom vežbom, a na medusletskim utakmica* ma u Beogradu uzdo je učešča 1 mu ško srednje odeljenje te po 2 niža mu* ška i ženska odeljcnja. Osim toga nastupilo je i nekoliko pojedinaca u utakmici iz lake atletike. Iste godine 5. i 6. septembra priredila je župa pro* sllavu 50 godišnjice bitke na Corkd* vači spojenu sa podizanjem spomeni* ka izginulim ustašama i razvičkm žup* ske zastave na mestu gde je bio logor Vojvode Petra Mrkonjiča. U novem* bru 1925. održan je II. župski pred* njački tečaj u Banjoj Luci. Na 23. i 24. maja 1926 održan je I. naraštajski slet sa utakmicama u Banjoj Luci, koji je vrlo dobro uspeo. Župska jav* na vežba i utakmice članstva održane su u Prnjavoru 5. i 6. septembra. Na svesokolskom sletu u Pragu uzela jč župa takoder vidna učešča. U jesen te godine održan je i III. župiski pred* Mada u največoj meri direktna naslednica predratnog srpskog »Save* za sokolskih društava »Dušan Silni«, beogradska sokolska župa u punom smislu reči je jugoslovenska sokolska župa. Verna sokolskim principima, ko* jo smo sami sebi propisali na našim saborima, ona može sa ponosom da so osvrne na svoj desetogodišnji rad i napredak. Jugoslovanski duh njenoga članstva, lojalna i bratska saradnja sa JSS i susednim župama, njiena ini* cijativa za sredivanjo odnosa sa bra* čom bugarskim Junacima, njen jedno* glasno prihvačeni predlog da se zva* nični organ JSS »Sokolski Glasnik« štampa latinicom u ckavskom narečju kao i drugi korisni, pothvati, stalan po* rast njenoga članstva i broja društava — dokaz su- za to. Malo koja župa da je imala toliko teškoča oko svoje reorganizacije kao naša. Nosioci Sokolstva u Srbiji bili su pre rata večinom iz redova infceli« gencije, koja je u ratovima od 1912. do 1918. g. bila ne dcsetkovana, nego upravo prepolovljena. Od 20 prednja* ka u društvu Beograd*>Matica na pri* mer poginulo je ili umrlo za vremo rata 16 brače. Opljačkana društva od strane ni prijatelja, bez sprava, arhiva i knjižnica, bez prednjaka i voda, sa rasturenim članstvom, sa rekviriranim vežbaonicama za skladišta, kancelarije i. dr., eto takvo je bilo stanje počet* kom 1919. g. u srbijanskim društyima. Nije bila mnogo utešnija slika ni u društvima župskim preko Save i Du* nava, jer su ona sva bila u zoni, gde su se borbe vodile. iPribiranje snaga po društvima tra* je sve do druge polovine 1920. g. ka* da se 24. oktobra osniva u Beogradu Sokolska župa sa br. Stevom To* dorovičem na čelu. U njen sastav ulaze društva: Beograd*Matica, Ze= mun, Stara Pazova, Sremski Karlovci i Vršac kao živa društva; Ruma, Pan* čevo, Smedrevo, Obrenovac, Palanka i Kovin postajale |su tada samo po imenu. Kao feniks iz pepela se naj pre dižu i organizuju društva: Beograd* Matica, Zemun i Stara Pazova, koja ostaju kroz celu prvu deceniju vode* ča društva u župi, zajedno sa društvi* ma: Beograd I (osnov. 1921.), Šabac, Pančevo, Arandelovac (1923.) i dr. Na* porima župškog starešine pok. br. Ljube Jovanoviča, na&dlnika br. Mi* njački tečaj u Banjoj iLucl. — Na 19. juna 1927 održana je u Bihaču velika župska javna vežba, čiji je uspeh bio upravo neočekivan i silan. Iste godine učestvuje* na pokrajinskom sletu u Ljubljani. U godini 1928. učestvuje župa na pokrajinskom sletu u Skoplju i Kosovu Polju te proslavi proboja so* lunskoga fronta. Godine 1929. održan je IV. župski slet i utakmice članstva i naraštaja 1. i 2. juna u Banjoj Luci. Pri osnivanju župe društva su brojila 881 člana od toga 131 vežbača, 74 vežbačice, 104 muškog naraštaja i 84 ženskog naraštaja. Današnje pri* bližno stanje je ovakvo: 1266 članstva od toga 264 vežbača i 61 vcžbačica; 217 muškog naraštaja, 118 ženskog na* raštaja, 372 muške i 280 ženske dece. U toku ovih deset godina primana su i brisana razna društva, te danas župa broji u svemu 14 društava i to: Banja Luka, Bihae, Bos. Gradiška, Bos. Krupa, Bos. Novi, Cazin, Drvar, Dvor, Kostajnica, Ljubija, Mrkonjič Grad, Oštrelj, Prijedor i Prnjavor. roslava Vojinoviča članova starešin* stva i tehničkog odbora župe u koji* ma vidimo hraču: Dorda Iliča, dr. Mi* haila Gradojeviča, Momira Korunovi* ča, Velju Popoviča, Branka Živko* viča, Dr. D. Tufegdžiča, Dr. N. Dragičeviča, Nikolu Dronjka, Nikolu Šuicu, Rastka Dragiča i dr. — ure* đuju se društva i organizuju dru* štveni prednjački zborovi, kao osno* vice, na 'kojima ima da se gradi i radi i u ostalim pravcima so* kolske delatnosti. Da bi sre broj teh* nički i. prosvetno spremnih prednjaka povečao, održavaju se u godinama: 1922. 1923., 1924., 1926., 1928. i 1929. župski prednjački točajevi za muške i ženske, uvode se prednjački ispiti pred stalnom komisijom, stvaraju se stručne prednjačke knjižnice. Točajevi dobijaju širi značaj, jer na njima uče* stvuju i prednjači drugih župa: Niške,' Šabačke, Skopljanske, Kragujevačkt. Na točajevima je porod tehničke, do* bro zastupljena i ideološka strana So* kolstva (»Sokolima o Sokolstvu« od M. Gradojeviča, 2 župska izdanja). Svadba Nj. Vel. kralja Aleksan* dra u junu 1922. god. dajo prvu veču priliku beogradskoj župi, da pokaže svoju organizatorsku moč. Celokupno njeno članstvo pojačano sa predstav* nicima ostalih jugoslovanskih sokol* skih župa i starešinom JŠS br. E. Ganglom srdačno dočekuju prvu jugo* slovcnsku kraljicu Mariju na Savškom pristaniški, kao i nji ne roditelje pok. rumunskog kralja Ferdinanda i ru* munsku kraljicu Mariju. Živa sokol* ska piramida na Terazijama od 200 Sokola i Sokoliča beogradske župe — (misao br. M. Korunoviča) privlači sveopštu pažnju mnogobrojnih gostijo i stranaca na svadbi. To iste 1922. g. prineduje župa i svoj I. slet, na kome uzimaju učešča društva: Beograd, Beograd I., Zemun, Stara iPatzova i Pančevo, sa 176 članova, od kojih 127 u svečanom odelu, nara* štaja 131 i dece 140. Bili su to prvi pole* tarski zamaši krilima, prvo kušanje sna* ge i želja da.se župa afirmira kao tak* va. Taj slet je ujedno bio i smotra za največi do sada praznik našeg Sokol* stva — za I. jugoslovenski s vic sokolski slet u Ljubljani. Na njemu je uzela župa učešča sa 240 članova i 65 nara* štajaca. Period od 1922. do 1926. g. bio jc posvečen unutrašnjoj konsolidaciji društava i župe, u čemu aktivnog uče* šča uzima novoizabrani starešina žu* pe br. Dura Paunkovič. II. župski slet u Zemunu 1926. g. bogastvom svoga programa, svojom sredenošču i brojnim učeŠčem, kako članstva tako i gradanstva i gostiju, ulio je pouzdanje svima učesnicima, koji su stekli uverenjie, da jc župa na pravilnom putu i da je stala na čvrste noge. 1927. godine održan je u Košutnja* ku kraj Beograda I. slet župskog na* raštaja sa utakmicama. Tom prilikom je osvičena i zastava župškog nara* štja — dar brata Teslliča iz Siska. III. župski slet sa utakmicama bio je u Šapcu 1928., II. naraštajski slet 1929. g. u Košutnjaku. Sokolskom pod* mlatku i deci poklanja se u beograd* skoj sokolskoj župi osobita pažnja; u njima gleda župa svoju nadu i buduc* nost. Radi podstreka naraštajcima, do* deljuje se naraštajska zastava na ču* vanjie onomo društvu čije odeljenje muškog naraštaja odnese pobedu na utakmicama. Za ženski naraštaj usta* novljcn jc za istu svrhu »Srebrni Pe* har« — dar »Ženskog Pokreta«. Na* raštajsku zastavo dobio je več dvaput uzastopce muški naraštaj društva Ze* mun. Beogradskoj sokolskoj župi »Du* šan Silni« pripada zasluga što je u op* šti program sokolskoga rada, možda pr* va u Slov. Sokolstvu, unela t. zv. ta* borenja, letovanja pod šatorima u slo* bodnoj prirodi, gde se u sunčanju, ku* panju, sokolskim vežbama i zajednič* kom životu provede preko leta naj* manje 2 meseca. Prvo ovakvo tabori* nje izveli su beogradski Sokoliči na planini Gučovu iznad Drine pod vod* stvom inicijatora brače: V. Popoviča i Dr. M. Gradojeviča. Drugo jc bilo na Goču kod Vrnjačko Banje 1921. god. u mnogo večim razmerama sa 240 učes* nika; treče na Blcdskom Jezeru 1922. U., četvrto ispod Bukulji kod Arande* lovca 1923., na Plitvičkim Jezerima, kod Manastifa Žiče. u Soko Banji, a poslednjih godina u Denoviču na mo* ru. Ovaj pokret taborovanja zbo^g svog velikog higijenskog i socijalno*vaspit* nog značaja, hvata sve više i više ko* rena i kod drugih naših sokolskih dru* štava naročito pod utica jem sugestiv* no opisanih taborenja na Goču i Bledu (V. Popovič: »Moje letovanje«, I. i II.). Župa je kao celina tuzlmala uče* Sokolska župa v Celju, ustanov* Ijena leta 1910., je morala, kakor vse ostale župe, za čas svetovne vojne z delovanjem popolnoma prenehati vsled pripovedi avstrijske vlade. Z na* rodnim osvobojenjem se je osvobodila tudi ona. — Ko je nastopil prvi dan svobode, so se na župnem teritoriju osnovale Narodne straže, ki so jih tvorili po pretežni večini Sokoli. Tako na primer je celjski Sokol pozval član* stvo, da osnuje legijo, da brani z orož* jem, kar je naše. Župe so začele z delovanjem, ko so se društva zopet ustalila in imela svoje nove odbore, in stalno članstvo. Predsedstvo celjske sokolske župe š-je sestalo prvokrat na sestanek 31. 111. 1919. Navzočni so bili bratje Smertnik, dr. Šandor Hrašovec, Jerin, Kralj in Moškon. Prvi občni zbor v osvobojeni domovini se je vršil 18. V. 1919. Za* stopanih jo bilo 8 društev. K župi so takrat pripadala tudi društva iz spod* njega slovenskega Posavja ki spadajo danes v zagrebško župo. Za starosto je bil izvoljen brat Jožo Smertnik, na* ččlnikom brat Jerin, tajnikom dr. Farčnik, blagajnikom Mirko Meglič. Župi so starostovali prvo leto brat Smertnik, od 1. II. 1920 do 1. II. 1927, brat dr. Gvidon Serncc, do 1. VII. 1927 brat dr. Jurij Štempihar, od 17. II. 1928 zopet brat Smertnik. Načelnik župe je od 8. II. 1914 do danes brat Lojze Jerin. Prvega jugoslov. sokol, sabora v Novem Sadu 28. VI. 1919 so se udele* žila vsa. župna društva po 17 delega* tih, 38 telovadcih in 7 telovadkah. To leto župnega zleta ni bilo. Večja pri* reditev je bila 27. VIII. v Laškem, a najlepša v zgodovini župo zadnjih 10 let dne 14. IX. 1919 v Celju, kamor so prišli tudi bratje iz Zagreba in Ljub* ljane. Bilo je v kroju čez 600 članov, v civilu 280, članic 296, konjenice 26 deškega naraščaja 120, ženskega 60, obrtnega 35. Leto 1919. je bilo za župo plodo* nosno, kajti ustanovilo se jo 9 novih društev, in sicer v Konjicah, Laškem, Polzeli, Rogaški Slatini, Slovenjgradcu, Vojniku, Šmarju pri Jelšah, Oplotnici in Teharjih. Slednje društvo je po kratkem času zopet prenehalo. Leta 1920. jc bil 4. VII. župni zlet v Zagor* ju. V dneh plebiscita na Koroškem jo bila župa delegirana v najogroženejše kraje Tinje*Grabštajn*Pokrče. Akcije se je udeležilo 648 članov, število, ki jo župi nedvomno v čast. Ostala leta so se vršili župni zleti: 14. VIII. 1921 v Šoštanju, 16. VII. 1922 v Celju, 12. VIII. 1923 v Trbovljah, 13. VII. 1924 v Št. Juriju, 17. VI. 1925 v Laškem, 6. VI. 1926 v Trbovljah, 29. V. 1927 naraščajski dan v Celju, župni zlet jie to leto izostal, 2. IX. 1928 v Šoštanju. redbama i nacionalnim manifestacija* ma kao što su: Pokrajinski sokolski slet u Osijc* ku na Vidovdan 1921. sa 254 člana. — Pokrajinski sokolski slet u Sarajevu 1924. g. sa 135 članova. —- VIII. svi* sokolski slet u Pragu 1926. — Pokra* jinski slet u Ljubljani sa 40 u Česnik a i župski slet u Somboru 1927. g. sa 152 člana. — Župski i pokrajinski slet u Skoplju 1928. g. — Župa je priprt« mila teren, sprave i izvršila druge po* trebn.e poslove za I. medusletske utak* mice JSS u Beogradu 1923. g., na ko* jima je uzela aktivnog učešča. Od nje* nih društava istakla su se na utakmi* cama naročito društva Šabac (6 velikih diploma) i Pančevo (4 velike diplome). Župa je organi/ovala učešče Ju* goslovenskog Sokolstva u državnoj svetkovini desetogodišnjice Proboja Solunskog Fronta 1928. g., izuzimajuči slanje železničkih karata, što je vršit) Državni odbor. U sastavu župe nalaze so i tri snažna i napredna ruska sokolska od* seka i to pri društvima: Beograd*Ma* tiča, Zemun i Pančevo. Saradnja sa bračom ruskim Sokolima je najsrdač* n i j a i sokolska u pravom smislu reči. Zbog svoga sedišta u prestonici Sokolska Župa »Dušan Silni« ima spe* eijalan položaj u našem Savezu. Šilom okolnosti ona je prinudena da raspro* stire svoju delatnost i izvan užeg kru* ga svoje župsko teritorije i svojih dru* štava. Članovi njenog starešinstva po* red svojih redovnih dužnosti župskih časnika, imaju preko godine i puno drugih poslova da svršavaju za ostale bratske župe i Savez, koji se na njih obračaju radi intervencija kod držav* nih i privatnih institucija kao i poje* dinaca. Njoj jie pripala čast i dužnost. da kao delegirani organ JSS izvrši sve pripremi za II. jugoslovenski sveso* kolski slet u Beogradu 1930. god., što če za nju biti ispit zrelosti i sposobno* sti. za primftnje budučeg vodstva Ju* goslovenskog Sokolstva, za šta je sa* mi m prilikama apostrofirana. Sokolstvo beogradske župe okup* ljeno oko svoga starešine brata Durv Paunkoviča svesno je svoga odgovor* nog položaja, ono oseča poglede Ju* goslovenskog Sokolstva i razume nje* gova očekivanja ono če se svim si* lama potruditi da savesno i sokolski ispuni svoju dužnost, da opravda nade k oje se u njega polažu. Dr. Mih. Gradojevič. Prva redna statistika članstva je bila izdana z 31. XII. 1920 in je župa ;zkazovala 2060 članstva, z 31. XII. 1928 izkazuje župa 1379 članov in 602 članici, skupaj 1981, nazadovanje za 79 članstva. V resnici pa število član* stva ni padlo, temveč prej naraslo, saj so med tem izstopila iz župe društva Konjice, Oplotnica in Slovenjgradec, ki so so priključila mariborski župi, društvo na Teharjih je bilo črtano. — Prilično isto jc z udeležbo na župnih zletih. Na prvem zletu po osvobojenju ;eta 1921. je nastopilo 120 telovadcev in 115 telovadk, na zadnjem v šošta* nju 125 telovadcev in 68 telovadk. Ste* vilo slednjih je sicer padlo, a se jte letos zopet dvignilo. Znatno je padlo število članov v kroju. Vzrok so temu težje gmotne prilike, ki zlasti telova* tlečemu članstvu otežkočajo nabavo kroja. Umevno, da jc bila župa zasto* pana na vseh pokrajinskih zletih v Mariboru, Osijeku, Zagrebu, Sarajevu, Ljubljani in Skoplju. Vsesokolskega zleta v Pragi se je udeležila leta 1920. in 1926. Na vsesokolski zlet v Ljub* ljano je poslala razun številnega član* stva tudi ves naraščaj. Sprejema N j. Vis. Aleksandra v Ljubljani 1. 1920. se je udeležila prav vsa župa. Udeležbe na prireditvah sosednih žup ne omenjamo, ker so se vršile prepogosto. — Marsikomu je v spominu naša udelež* ba pri odkritju Malgajevega sporne* nika, nadalje zlet v Guštanj itd. Tudi ni prostora, da bi navajali nebroj okrožnih zletov, ki so dostikrat po številu nastopajočih dosegli obseg župnega zleta. Razpisali bi se, ako bi naštevali vse zlete naših žup ob Ja* dranu, kamor je članstvo iz celjske župe vsako leto rado pohitelo. Manom velikih narodnih mož se jo župa poklonila večkrat, korporativ* no se je udeležila pogreba prvega staroste JSS dr. Ivana Oražna, po večji deputaciji pogreba dr. Ivana Tavčarja, dr. Vladimirja Serneca v Mariboru in dr. Z malo izjemami so se vršile ^v župi vsa zadnja le,ta župne tekme. Na pokrajinskem zletu v Zagrebu so ou* nesle vrste iz naše župe prvenstvo (članice in člani v nižjem oddelku), na vsesokolskem zletu v Ljubljani si je priborila župa časten uspeh. Iz* ostala tudi ni na olimpijadah. Župa je priredila tekom zadnjih 10 let več pcednjačkih tečajev. NajK* meljitejši je bil leta 1921., ki se Je vršil nepretrgoma 14 dni od 7. do 21. novembra. V času, na katerega so nanaša poročilo, je bilo v župi 99 predsed* stvenih in 16 odborovih sej, 11 rednih in 1 izredni občni zbor. — Ob priliki župnih zletov jie. izdala župa posebne Vestnike in je dosedaj izšlo šest tasih ŽUPA BEOGRAD šea na svima vn.žnijim sokdlskim pri* ŽUPA CELJE številk poleg raznih brošuric, nanaša« iočih se na tekmovalno snov in župne ptoste vaje. Ako strogo premotrimo delovanje župe prva leta po obstoju z delom zad* njih 10 let, 'lahko z mirno vestjo trdi« mo, da je župa ves čas napredovala. Dosegla je marsikateri lep uspeh. Teh« nično in administrativno a„\ od leta do ieta izpopolnjuje. Župa stoji na trd« nih temeljih, ki ji zagotavljajo še lepšo bodočnost. ŽUPA CETINJE Sokolstvo u Crnoj Gori pre rata ispoljavalo se u večitoj borbi za »krst časni i slobodu zlatnu«. Vekovima sva« ki muškarae od najmladih dana do naj« veče starosti, o svome ruhu i kruhu stajao je na mrtvoj straži. Cina Gora tada bila je oličenje Bogom satvorene sokolane u kojoj su sokolske sprave bile handžari i džeferdari, a prosvetne škole gusle javorove. Ta perio« da Sokolstva Crne Gore bila je ope« vana od našeg patrona Njegoša i Mažuraniča i dr. velikana našeg jugoslovenskog naroda. Sokolstvo u kulturnom i organiza« eionom smislu uneli su u Crnu Goru brača Č e s i. U godini 1907 prvi put Cetinje videlo je Sokole Češke gde su na čelu sa bratom Seheinerom pro« budili iskru u kamenu. Crnogorei su oberučke prihvatili ovakav sokolski rad, jer je bio u skladu sa čitavom njihovom prošlošču i bičem a sveslo« vensku ideju sokolsku ranije su Crno« gorci ispoljavali u izrazu »nas i R u« s a 180 m i 1 i j u n a«. Dolazak Čeha imao je posledieu, da su se u Cetinju i u Podgoriei organizovala dva sokol« ska društva, još pre rata, i da je mini« star vojske črnogorske u oficirskoj školi zaveo sokolske vežbe po Tyrše« vom sustavu. Sokolstvo u Boki bilo je razvijeno pre rata i obzirom na susedstvo Crne Gore imalo je svoj revolucionarni ka« rakter. Boka je onda svojom aktiv« nošču uspela da organizuje u 1911. go« dini i srpsku sokolsku župu na Primorju, sa sedištem u Erceg No« vomc. Tada su bila učlanjena Bokeška srpska društva u tu župu i ostala iz Dalmacije. Na čelu te župe bio je brat Mirko Komnenovič sa tajnikom Jo« vom Sekulovičem uz najodabranije na« cionalne ljude iz tih krajeva. Ova župa održala je dva svoja sleta, prvi u Du« brovniku a drugi u Kninu gde su Srbi i Hrvati pod monarhij om najodlučnije manifestovali ideju J e d i n s t v a. Ovom sokolskom radu u Boki ne« prijatelj je činio sve moguče prepone i kod tajnika Sekuloviča konfiskovao sve spise. Crna Gora i Boka imaju sada za« jedničku župu, koja je ponikla iz So« kolstva Crne Gore i srpske župe sa Primorja. U godini 1919 u Novom Sadu prilikom organizacije Jugoslovenskog Sokolskog Saveza, do osnutka njenog nije odmah došlo, jer nije postojalo dovoljnog broja sokolskih društava u Crnoj Gori. Za ovo vreme sva dru« štva iz Crne Gore i Boke bila su pri« pojena najbližoj župi Mostarskoj, te istorija i razvitak Mostarske Zupe od 1919 godine do 1928. godinc ujedno je i istorija razvitka Sokolstva Crne Gore i Boke, buduči smo uvek uzeli u svima njenim priredbama učešča i u svim ne samo jugoslovenskim več i sveslovenskim sletovima. Osnivanje ovc župe usledilo je u 1928. godini. Stvar je izvedena na ovaj način: Cetinjsko sokolsko društvo na glavnoj skupštini mostarske župe u Dubrovniku 1927. godine stavilo je svoj predlog za formiranje svoje župe. Taj predlog jc odložen radi toga, da sc sva društva sa teritorije Zetske Oblasti o tome iz jasne. U Erceg Novom 1928. godine 3. marta u Opštinskoj Viječnici, ovla« šteni delegati sviju društava Zetske Oblasti, donijeli su odluku, da pred« lože župskoj skupštini, osnivanje »N j e g o š e v c« župe. Na župskoj skupštini 4. marta 1928. godine u ko« joj je prisustvovao starosta JSS brat E. G a n g 1, uvažen je predlog s pri« medbama. Na predlog pisca koji jc bio delegat, kragujevačka skupština JSS skoro jednoglasno je uvažila osnivanje naše župe, još iste godine. U Kotoru 22. aprila 1928. godine konstituisala se je uprava župska u koju su ušli kao starosta Gavro Milo« ševič, kao podstarosta Jovo Sekulo« vič, Juraj Zgorelec i Dr. Kraljevič, taj« nik inž. Bouček Vojta, blagajnik Filip Martinovič, statističar Milo lličkovič, prosvetar Zagarčanin, odbornici: ge« neral Todorčevič, Dr. Petar. Popovič, Savo Marinovič, Mihailo Bajič, Jovo Petkovič, načelnik Kovač i načelnica Mozetičeva, zamenici Ligutič i Vicko« vič. Župa je od osnutka pa za ne pun mesec priredila na 10. juna 1928. go« dine 1. javnu župsku vežbu na Cetinju sa učeščem 567. vežbača. Učešče je uzela u proslavi 70«go= dišnjice Gr.ahovskc bitke. Dostojno je istupila na pokrajinskom slctu v Skop« lju sa 103 učesnika, 1 zastavom i 1 muzikom. Proslavila jc 50«godišnjicu osvojc« nja Bara i Ulcinja i osvojenjc mora sa učeščem vojske, koja je izvela veličan« stvene manevre osvajanja Bara. Uzclo je učešča tri muzike i društva Boke i Crne Gore. Proslavila je 10«godišnjicu Čeho« slovačke Republike i istakla značaj Tyrša i Fiignera i njihove ideje na So« kolstvo i Slovenstvo. Proslavili u svim mestima 10«godi« šnjicu ujedinjenja našeg naroda. lako je Šumadijska Sokolska Župa mlada organizacija, sokolski rad u Su« madiji otpočeo je još pre dvadesetpet godina. 1905. je u Kragujevcu održana jedna konferencija svih gimnastičkih društava »Dušan Siilni« u (Kraljevini Srbiji. Tom prilikom je odlučeno, da se prihvati sokolski sustav vaspitanja. 1 posle toga počela su u Šumadiji ni« cati sokolska društva. Sokolska misao je sve višo jačala. Neka društva su bila u jačoj duhovnoj vezi sa sokol« skim organizacijama bratskih naroda i uzimala učešča u zajedničkim mani« festacijama. Bratsko društvo u Kragu« cevcu učestvovalo je na VI. svesloven* skom sletu u Pragu pod vodstvom pok. MihaLIa Kovačeviča. — Ali baš ta najaktivnija društva rat je najviše i pogodio. Pored ostalog napravljena je duža pauza u razvitku Sokolstva u Šumadiji. Okupatori su ne samo siste« matski uništavali, materijalno blago so* kolskih organizacija, nego su vršili 1 stalna proganjanja istaknutih isokol* skih radnika. Ali oduševiljenje za ovakvim radom i nacionalnu svest ni« su mogli uništiti kod Sokola u šuma« diji! Po oslobodenju, čim su se prilike malo sredile, počelo se intenzivno ra« diti na obnavljanju sokolskih društa« v a. Društva su se dosta teško podizala, jer je niedostajalo mnogo uslova za bitno postajanje. Ipak se п svima ve» čim mestima uže šumadije za neko« liko godina po oslobodenju uspelo da stvori sigurna baza za pravilen rad i napredak sokolskih društava. Inicijativa za formiranje Šumadij* ske Župe potekla je kod istaknutih so« kolskih radnika Sokolskog društva u Kragujevcu brače Steve Nešiča, Dure Brzakoviča i Ilije Pavloviča. Posle po« dužeg administrativnog rada na oba. veštavanju društava i svršavanju svih prethodnih poslova 16. Januara 1921. sazvata je konfierencija delegata svin sokolskih društava na području Suma« uijske oblasti. Brača St. Nešič i II. Pavlovič^ su dali iserpne izveštaje o svLinu, što je uradeno na ustanovljc* nju župe. Posle ov.og izveštaja sasta« nak je jednoglasno izabrao Kragujevac za sedište župe i izabrano je starešin* stvo, u koje su ušla brača Stevan Ne« šič, Ilija Pavlovič, Antonije Brazdil, Mihailo Katič, Dr. Krsta Dragomire« vič, Sima Janjuševič i Ljubomir Ivko* vrč. Br. Brazdil je ubrzo otišao iz naSe sredine, a zamenio ga je br. Josif Pro-j haska, koji jo i danas na položaju na« čilnika. U prvobitnom sastavu župe bila su društva: Kragujevac, Jagodlna, Kru« ševae, čačak, Kraljevo, Vojska (selo) i Užice.1 Svuda je bilo odnševljienih ljudi za sokolskim radom, ali vrlo ma« lo sokolski izobraženih. Naročito je bila velika oskudica 'u stručnim teh« ničkim vaspitačima. Živo smo inter* venisali kod starešinstva JSS da izdej« stvuje nadležnu odluku da svaka škola dobijie stručnog nastavnika gimnastike i — za razvijanje sokolskog rada na selu —- unošenje u ocenu rada učitelja angažovanje u Sokolu. Kako jo pri« lično teško išlo sa ovim, održali smo nekoliko župskih točajeva, čiji se uspe« šan rad pokazao na župskim prednjač« kim ispitima, koji su potpuno zado* voljavalii. ^Tako> smo zadovoljili ovu veliku potrebu i istrajali do onoga mo« menta, kada su gotovo sva društva do« bila stručne tehničke vaspitače. — U 1 Užice je ubrzo dobrovoljno isto« pilo iz sastava ove župe. ŽUPA Kot predpriprave ali predhodniki za osnovanje Gorenjske sokolslke žu* pe so bili izletj gorenjskih sokolskih društev, katere jo prirejalo telovadno . društvo Sokol v Kranju, na inieijativo pokojnega br. Evgena Sajovica, skup« no z drugimi društvi z Gorenjskega. Prvi teh izktov se je vršil leta 1907. ob velikanski udeležbi Sokolov iz Ljubljane. Leta 1908. pa se je vršil pešizlet v Borovlje z raznimi zapre« kami. Bil je to prvi pohod Sokolstva U ovoj godini izabrata jc ista upra« va sa tim što je došao tajnik major Lubardič. Prvi svoj slct održavamo 23. i 24. juna 1929. godine u Kotoru, gde če se manifestovati kako sokolska ljubav prema Jadranu, tako i teh« nički uspeh svih društava i opravdati se zahtev Crne Gore i Boke za osni« vanje svoje samostalne župe. Ove godine ima da se proslavi i 50«godišnjica osvojenja Podgorice i održi na Cetinju župski tečaj: Jednom reči Sokolstvo je u ovoj oblasti naj« jača organizacija. Sve su ovo pripreme, da se sa naj« bolj im snagama i uspehom istupi u Beo« gradu prilikom II. jugoslovenskog sve« sokolskog sleta god. 1930. Najmlada župa zamahnula je da kroz jednu deceniju istrajnog rada do« kaže, da su Sokoli Zete vazda tražili prvo mesto a nikada drugo. U toj devizi i nastavljamo svoj sokolski rad. početku članstvo čine isključivo dači; docnije se. za sokolski rad uspeva odu« ševiti zanatska i trgovačka omladina, što je naročito važan momenat za. po« stavljanjie: stabilne osnovice za sigur« no napredovanje društava. — Pored oskudice u stručnim načelnicima teh« ničkih odbora remetili su pravilan i brz razvitak i česti prekidi rada zbog oskudice u vežbaonicama. Sokolski dom jo pre rata, imalo samo društvo u Čačku, kolevci Nemanjiča. Nešto docnije inicijativom starog i vrsnog sokolskog radnika br. Franje Zajca k« pu vežbaonicu dobija Sokolsko dru« štvo u Čupriji. Sva ostala društva u župi su jako tavorila u ovome pogle« du potucajuči se često po malo higi« jenskim i tesnim lokalima. Ali se odu« ševljenom, dobro smišljenom i inten« zivnom radu nista ne može oteti! Za ovakav rad nema nemogučnosti i ne« savladljivih prepreka! Društva so la« gano ali uspešno organizuju i rezultati njihovog rada bivaju sve' vište: zadovo« Ijavajuči. Svako veče društvo ima več svog dobrog načelnika i. znatno je pro« širen i krug dobro odgojcnih sokolskih radnika na svima poljima našega rada. Uspešnom propagandom osnivaju se društva u Paračinu, Svilajncu, Kruša* ru (selo) Gornjem Milanovcu i Ale« ksandrovcu. Jedan za drugim niču do« movi u Kragujevcu, Kruševcu i Para« činu. Vrlo živom akcijom svih ostalih društava u ovome poslu uspečemo za kratko vreme imati domove u svima mestima društava. Posle uspešno izvedenog rada na organizaciji župe počelo se živo i si« stematski napredovati po več utrve« nom putu ka svome cilju. Svuda sc oseča uspeh na svima poljima sokol« skoga rada. Ovo se naročito manife« stujo u jakom prilivu članstva i p.ošto» vanju i zahvalnosti gradana za ovakav nesebičan rad Sokola. Uspeh naš se oseča naročito na mnogobrojnim jav* nim časovima i akademijama, koje pri« reduju sva društva u župi. Ovako oja* čana društva kao celina manifestuju svoju snagu, svest, disciplinu na prvom slctu ove župe, koji jo obavljen 27. i 28. maja 1923. Župa u odabranom bro« ju aktivno učestvujie n svima priredi« vanjima JSS. Sletovi u Sarajevu i Skop* lju su obavezni za nju i ona se do* stojno odužila svim svojim obaveza* гла. Pravu svoju vrednost pokazuju društva na II. sletu ove župe, koji je obavljen juna 1927. Danas sva društva u župi poka* zuju postopen ali stalan napredak. Ona predano i sa puno oduševljcnja rade za ostvarcnje sokolske misli. Pored svih materijalnih teškoča sokolska društva Šumadiske Župe trude se da uvek odgovore i materijalnim obave* znma prema JSS. U pogledu svega svo* ga rada priznanje župi učinjeno je u februaru 1926., kada je JSS ocflikovao dotadanjeg župskog starešinu br. Ste« vu Nešiča i, namesnika starešine br. Franju Zajca. — Dal jim svojim pri« mernim radom župa pobuduje stare« šrnu JSS, da je — kao delegat JSS na njenoj skupštini — pohvali za stvarni uspeh biranim rečima. - - fczveštava« iuči da ove godine fflo može zbog vre* menskih nepogoda poslati svoga iza« slanika na skupštinu ovo župe stare« šinstvo JSS naglašava, da smatra da n'je potrebno da se primernoj Šumadi« skoj župi i šalje detlegat. Ali Šumadiski Sokoli bez obzira na ove zaslužene pohvale neumorno i dalje rade, jer su svesni da služe jed* noj velikoj ideji — Sokolstvu: KRANJ v tužni Korotan. Leta 1909. se je vršil zlet v Trži-5. Dne 16. januarja 1910. 1. jo bil pa ustanovni občni zbor Gorenj« ske sdkolske župe v telovadnici So« kola z ženskim oddelkom v Kranju. Otvoril ga je ob navzočnosti zastop« nikov vseh takrat na Gorenjskem ob« stoječih sokolslkih društev starosta Sokola iz Kranja br. Janko Sajovic. Na tem občnem zboru je bil izvoljen za župnega starosto br. Matija Marin« ček iz Tržiča za I. podstarosto f br. Fran Sajovec iz Radovljice, za II. pod« starosto br. Franc Dol" ne iz Stare Lo« ke, za načelnika f br. Evgen Sajovic, za tajnika f br. dr. Josip Kušar, za blagajnika br. Ivan Valenčič, za zapis« -niikarja br. Janko Sajovic, za preds. izobr. odseka pa prof. br. Makso Pir« nat, vsi iz Kranja. Ravno od tam na* mestniki bratje Fran Ažman, Fran Be« nedik in Ivan Pr. Lampret. To stare« šinstvo je vodilo delo župe in društev z malimi osebnimi spremembami do svetovne vojne. Veliko vrzel jc na» pravila smrt br. dr. Josipa Kušarja dne 28. julija 1913, ki je bil znan kot eden najmarljivejših sokolskih dela v* cev v vsem sokolskem svetu. — Orne* nimo naj še-, da so se vršili vsa ta leta vsakoletni župni zleti, spojeni s tek* mami, imenoma po vseh večjih kra* jih: v Kranju, na Jesenicah, v Škofji Loki, v Radovljici, na Bledu, v Tržiču itd. Svetovna vojna pa je to delo pre« '•đnila. — V letu 1919. najdimo dru« štva Jesenice, Mojstrana in Bled na goliški fronti in društvo Tržič pod Ljubeljem v bojni fronti proti koroškim Švabom. Le dva večja zleta jc mogla prirediti Gorenjska sokolska župa na Koroško, in sicer leta 1919. v Borovlje in 1920. v Svetno vas. Ob času žalostnega plebiscita pa je biio v Korotanu vse nje članstvo. Prvi občni zbor po prevratu je otvoril, slučajno kakor ob ustanovitvi župe, III. podstarosta iz leta 1914., br. Janko Sajovic, katerega so izvolili, ker br. Marinček ni prevzel več mesta, za župnega starosto, odstopi) pa je takoj po izletu v Borovlje. Na rednem obfc« nem zboru dne 2. februarja 1920. Je. bil izvoljen za župnega starosto brat dr. Mirko Triller iz Radovljice (1920 do 1922). Od leta 1922. do 1927. je sta« rostoval župi br. dr. Fran Šemrov, od 1927. dalje pa br. Janez Sajovic. — Župa je po svoji najboljši možnosti odgovarjala vsem stavljenim ji zahti« vam, bodisi tehnično, bodisi repre« zentativno. Prirejala je prej in slej redne! župne zlete članstva in nara« ščaja, ki so bili vedno spojeni s tok« mami vseh oddelkov. Udeleževala se je vseh večjih drugih prireditev, oso* bito pa je bila zastopana na vseh zle« tih Slovanske sokolske zveze v Pragi in Ljubljani, kjer je postavila vselej svoji moči primerno število tekmo* valnih vrst. Iz njenih prednjaških te« čajev pa je izšlo prejšnja leta širom domovine lepo število sokolskih de« lavcev. Omenjamo naj lo šo najmarkant« nejše osebe v delovanju Gorenjske so* kolske župe. Ena teh je f br. Evgen Sajovic, vsemu Sokolstvu poznan po Delo, ki so vrši v sokolskih telo« vadnicah, na telovadišču in v raznih sestankih in sejah ni hrupno, niti pre« računjeno na zunanje uspehe, temveč nepretrgana veriga tihih naporov, sa« mozatajevanja in discipline, ki pa zato nikakor nima samo prehodnih temveč trajne uspehe. To pa je glavno, ako hočemo, da ostane, neporušljiva in trd* na zgradba sokolske organizacije. Ako se danes, po desetih letih trdnega, mnogokrat zelo zelo napor* nega dela ozremo širom ljubljanske župne oblasti, moramo brez nadaljne* ga ugotoviti, da se je slika, kakor nam jo je nudila notranja organizacija naše župe pred leti v marsičem izpremenila v bolje. Žo pogled na lepo vrsto mo« gočnih sokolskih trdnjav, naših cerkva — Sokolskih domov nam je priča, da se ni držalo rok nikakor križem. Na« sprotno, marsikatera urica, dan in me« sec je potekel, predno, se je stvorilo fundamente sedanjim ponosnim zgrad« bam, ki si jih je zgradilo Sokolstvo iz lastnih sredstev in pridnostjo za sebo in narodu. Iz teh hramov naj se čuje za vse prchodnje veke prava so« kolska beseda bratstva, enakosti in svobodoljubja ter ljubezni do naroda in domovine. Pod strehami naših do* mov naj dobo vedno silno inicijativ« nost vsi oni, ki jemljejo sokolsko mi« sel kot svojo vero za boljšo bodočnost. Da! v naši župi jih je postavljenih že 19 sokolskih svetišč in še jim bodo sledila nova tam, kjer jih še ni. Ali smemo biti v ostalem zado* voljni z delom desetih let v župi. V tej razmeroma kratki dobi se jo tudi v organizačnem smislu spremenilo in poskusilo marsikaj. Predvsem je bila Ljubljanska župa ona, ki jo praktično predelala organizacijo okrožij v raznih oblikah in je na ta način dala dobra izkustva višji instanci za prehodno rc« šitev tega vprašanja. Pa tudi v ostalem so naša društva po večini ne samo ohranila njihovo žilavost in delavnost, temveč oddajala tudi del energije še sosednim manjšim društvom. Povsem jasno pa mora biti, da nam ni bila sre« ča vedno mila. V nekaterih predelih župe pač še nikakor ni predpogojev za uspešno sokolsko delo, zato so nam je poleg mnogih uspešnih ustanovitev novih društev tu pa tam začasno po* nesrečilo, obdržati nekaj manjših dru« štev pri življenju. Sicer pa se bodemo polotili tega dela zopet znova, mogoče nam bo sreča naklonjena drugič! Po vojni in tekom preteklih deset !et so prišli do veljave tudi na našem župnem območju do razvoja in veljav«, športni in slični vplivi. Tudi so se okre« pili zopet predvojni nasprotniki So« svoji neumorni delavnosti in pravični strogosti. Kot prvi župni načelnik (1910—1914) jo poleg tehničnega dela zvesto pomagal idealnemu in. z res pravim sokolskim duhom prožetemu I. župnemu starosti br. Matiji Ma* riiičku orati ledino na še tako malo obdelanem polju naše divue Gorenj« ske1. — Kdo izmed slovenskega Sokol* stva pa ne pozna našega II. podstaro« ste od početka do danes, br. Frana Dolenca iz Stare Loke, ki je s svojo darež!jivostjo podprl že nebroj sokoli skih društev in posameznih članov, s svojo sokolsko samozavestjo in na« vdušenjem pa pridobil Sokolstvu že mnogo omahljivcev. — Sedanji župni načelnik br. Fran Ažman iz Kranja se udejstvuje prav tako od postanka župe v vseh mogočih funkcijah, kot odb. namestnik, kot nač. namestnik, kot nadzornik in od leta 1919., izvzem* ši eno leto, kot župni načelnik. Nje* mu ob strani pa stoji neumoren ne* precenljiv župni nadzornik br. Matija Sušnik z Jesenic, katerega navdušeno in tiho resno delo donaša župi in So* kolstvu vsako leto obile sadove. Mar* kantna ose'ba je tudi bivša načelnica sestra Hani Sajovičeva iz Kranja, pod katere spretnim vodstvom so se žen* ski oddelki v društvih krepko razvijali in stali na višku. Načelovala je župi pretrgoma lepo dobo let. — Kot ne* kak vzor utelešene potrpežljivosti in brezprimerne požrtvovalnosti pa sta* vimo lahko vsem v vzgled našega žup* nega tajnika br. Josipa Cvara iz Kra* nja. Leta 1912. je prevzel župno taj* n.ištvo in ga vrši še danes z istim na* vdušenjem, s katerim ga je prevzel pred 17 leti. — Kot ideal pravega so« kolskega delavca, ki s svojim navdu* šenjem, s svojo resnostjo in prepriče* valno besedo stoji v prvih vrstah, omenjamo sedanjega II. podstarosto dr. Obersnela iz Jesenic, ki si je kot organizator, izobraževalec, manjšinar, društveni starosta stelce*! za župo in splošno Sokolstvo nevenljivih zaslug. Ako šo omenjamo, da je izšlo iz* nod peresa f br. Evgena Sajovica lepo število sokolskih publikacij in knjig f»Učcnka. in učenci«. »Vaditelj ski list«), da je župa ponovno izdajala Vestnik sokolske župe, ki pa je za* radi brezbrižnosti članstva in društev večkrat moral prenehati, in da je bil skozi lepo dobo let urednik Sokolske* ga koledarja, katerega jc pričelo iz* dajati sokolsko društvo v Kranju, nje* ga prvi urednik f br. dr. Gvidon Sajo* vic, priznan sokolski publicist in neumoren sokolski delavec. Upamo, da smo v kratkih potezah podali sliko Gorenjske sokolske župe. J. S. kolstva. Toda povsod tam, kjer so se' sokolska društva zavedala svoje vzvl* šene naloge in jo tudi v resnici zvesto izpolnjevala v vseh o,zirih, se je marši* kateri načrt oslabitve sokolskega po« kreta temeljito prekrižal baš radi ču* ječnostj in delavnosti članstva in. nara* ščaja. Žalibog ni bilo to povsod, toda poleg zmag jo treba računati tudi s po* :azi, ki jih pa temeljito delo tekom časa lahko izpremeni v pozitivne uspe* he. Ponovimo lahko, kjer so se pred« njaki ,in prosvetni delavci popolnoma zavedali svojih dolžnosti in jih tudi izpolnjevali, tamkaj smo uspeli, da razširimo naše delo. Zato lahko reče* mo, da imamo v naši župi celo vrsto konsolidiranih društev, ki so dober vzgled in garancija za bodočnost. Go* jitev telesne vzgoje po Tyrševem telo* vadnem sestavu v polnem obsegu nudi vsem našim društvom toliko možnosti za udejstvovanje, da je ni niti športne, niti. katerekoli druge organizacije., ki bi lahko vršila tako pomembno delo med širokimi plastmi naroda. Ali je bilo naše delo v prvih dese« tih letih uvaževano? — Vsekakor! In celo v krajih, kjer bi se ne bil upal pred vojno nihče misliti, da bo mogoče so* kolsko delo raztrositi med najširše plasti prebivalstva. Mirno lahka trdi* mo, da se danes udejstvuje po naših društvih poleg inteligentnih slojev zelo izdatno in uspešno pripadništvo vseh mogočih poklicev. Uradnik poleg de* lavca, trgovci, obrtniki, poljedelci, že* lezničarji, poštarji in vsi ostali državni nameščenci, posebno učiteljstvo vsi prav vsi so na delu in tekmujejo med seboj, da se doseže kaj pozitivnega. Ako smemo smatrati katero stvar za uspeh, potem moramo to poslednjo. Raztrositev sokolskega dela med vse sloje prebivalstva je prvi v)eliki korak k posplošnjenju sokolske misli in pre* obrazitvi sedanjih v marsičem malo vnosnih razmer v javnosti in družbi. In naš program za bodoče? — Še več članstva, več tclovadcčih, več pred* njakov in prednjakinj, več sokolskih telovadnic in predvsem telovadišč. Vsega tega si želimo, no vešdoč pri tem, kako čim preje to izvesti. Glavno pa, kar nam je potrebno je', da poglobimo sokolsko pojmovanje naše bodoče na* loge, da ojačimo idejno podlago na« šemu delu, ker tiči v tem zopet naš glavni uspeh. Ako bodemo imeli voljo jako. so bodo našla tudi vsa ostala sredstva za nove sokolske strehe, za tečaje, za zlete in izlete, saj pravi Tyrš: Kamor se sila vpre, se svet f*ane. Za našo voljo pa moramo v pri* hodnjem desetletju storiti še mnogo več kakor dosedaj. V, §v. ŽUPA KRAGUJEVAC ŽUPA LJUBLJANA i,, ŽUPA MARIBOR Sokolska Župa u Mariboru osno*; vana jo godine 1913. Posle prevrata sastojala se iz ovih društava: Marie bor. Ljutomer, Ptuj, Sv. Lenart, Src* dišče, Ormož, Slovenska Bistrica. Njen položaj bio je vrlo težak: područje žu« pino bilo je veliko i izvrgnuto prodi« ran ju Nemaca. Župa se^ prostirala od Koruške pa sve do madžarske granice. Malo je bilo brače preostalo, koji bi bili toga svesni, od kolikoga je značaja proširivanje sokolske misli na tom području, koje je stotinama godinama bilo zadojivano tuđinštimom. Toj bra« či pridružila su se prognana. braća iz našega Primorja, koji dodoše u veli? kom broju u naše krajeve. Vratio sc takoder i župski starosta br. Dr. Lju« devit Pivko. S veseljem Iatiše se svi dela oko proširenja sokolske misli. Več prve godine iza prevrata osnovaše se ova sokolska društva: Čakovec, Črna pri Prevaljah, Gornja Radgona, Guštanj, Konjice, Muta«Vu« zenica, Oplotnica, Pragersko, Ruše« Selnica, Slovenjgradec i Studenci. Go« dine 1920.: Dolnja Lendava, Hoče, Ja« renina, Križevci pri Ljutomeru, Ma« renberg«Vuhrcd i Murska Sobota. Te godine pridružio se župi i Varaždin. Godine 1921.: Dravograd«Meža, Me« žica, Prevalje, Sv, Marjeta na Drav. polju. Godine 1925.: Beltinci i Sv. Lov« rcnc na Pohorju. Godine 1920. osnovana su u pic* biscitnoj zoni sokolska društva u Pii* berku i Velikovcu, ko ja su posle svr« šenoga plebiscita morala prestati s radom. Župa je več prve godine po prt« vratu priredila veličanstvene sle tove u Ptuju i Čakovcu, u mestima gde su dotada raspasao tudi elemenat. Naro« čito za Ptuj bilo je to veliko slavlje. kamo j© tada prvi put ušlo nakon to« likih borbi pobedonosno Jugoslovcn« sko Sokolstvo. Godine 1920. priredio je JSS imajuči na umu važnost sokol« skoga rada na severnoj granici pokra« jinski slet 14.-15. augusta, koji je nadasve lepo uspeo. Župa sama nastu pila je sa 253 člana i 237 članica u odori, sa četiri barjaka i sa.54^ člana jahaeeg odseka. Iste godine održao se župski slet u Guštanju, kamo je po« hitalo do hilj.adu člinova Mariborske sokolske župe u odbranu Slovenaca prigodom koruškog plebiscita. Te go« dine imala je župa tu naročitu sreču, da pozdravi u svojoj sredini Nj. Vel. Kralja Aleksandra, tadanjega regenta, prigodom njegova poseta Mariboru 29. jula. Godine 1921. održala jo župa svoj četvrti župski slet u Središču, koji ^je lepo uspeo; nastupilo je 580 vežbača. Peti svoj slet održala je župa godine 1922. u Mariboru, šesti godine 1923. u Varaždinu, sedmi godine 1924. u Mur« skoj Soboti i poslednji osmi prošle godine u Mariboru. I inače je župa učestvovala kod svih večih sokolskih priredaba. Tako je župa učestvovala kod I. jugosloven« skog s v e sokol sko g sleta u Ljubljani godine 1922. i kod pokrajinskog sleta u Skopi ju godine 1928.; tako isto go« dine 1920. i 1927. kod VI. i VII. sve* sokolskog sleta u Pragu, kao i kod ' mnogih župskih sletova. Prvi slet naraštaja bio je 29. VI. 1923 u Ptuju, kada je nastupilo do 500 naraštajaca, a poslednji 9. juna o. g. u Varaždinu na kojem se naročito po« kazao lep napredak sokolskega nara« štaja. „ , ... Župa se godine 1920. podelila u okružja: koruško. mariborsko, ptujsko, mursko i varaždinsko. Treba da spomenemo i to, da je župa učestvovala godine 1919. na so« kolskom saboru u Novom Sadu. Zameran je i prosvetni rad u župi, koji je uzorno organizovao br. Dr. Ko* vačič. Prosvetna delatnost pojedinih dri^štava vidno se razmahala, sto se ima pripisati župskim prosvetnim ško* lama. Lane se održala ta skola za celu župu u Mariboru, a ove godine pojidi« načno po okružjima. Naročitu delatnost razvila je MSZ na polju publikacija. MSŽ je poznava« j uči važnost sokolske literature podu« pirala te gajila na svom području i ovu granu sokolskoga rada i to osobito u dva pravca: izdavanjem vlastitog župskog »Vestnika« te pojedinačnih kračih monografija. Sve je to išlo, dok nije još bilo tolike' oskudice novca; medutim je iz materijalnih razloga moralo ovo sve da prestane več pre dve godine. Župski »Sokolski Vestnik« izlazio je godine 1921. i 1922. pod ured« ništvom brače Dr. Ljud. Pivka te Lj. Krajnca. U glavnom mu je bila name« ra, da bude uskom vezom izmedu žup« skog starešinstva te sokolskih jedinica na području župe, pa i izmedu jedinica samih. Dok su 3. godi ste »Vestnika« tvorila tek dva broja i to 1. sa izvešta« jima za župsku glavnu skupštinu go« dine 1925., a 2. za onu g. 1926., zado« bilo je 4. godište (1926.—1927.) pod uredništvom brata M. Kovačiča širi razmah., osobito s obzirom na vaspitni i prosvetni sokolski rad. Monografije, koje je izdala MSŽ, delomice su so« kolsko«stručnog sadržaja (Dr. Pivko: Sokolstvo prvi deo, češko; Dr. Kova« čić: Snovi za nagovore; S. Hočevar: Sokolski katekizem, u slov. i s.«h. iz« danju) delomice obuhvačaju_ gradivo, koje može i moralo bi da interesira Sokolstvo (Fkrden Borko: T»G. Ma« sarvk; Dr. Kovačič: Naš boj za lastno državo, i slično). Osim toga izdala je još sokolskoj deci tri puta kalendarič »Zbor«. Lep napredak sokolskoga rada u župi ogleda se i u podizanju sokolskih domova. Tako dobiše društva u Stu« dencima i u Sv. Lenartu odmah po prevratu svoje domove; godine 1923. društva u Središču, Hočama i Ljuto« meru; letos se grade sokolski domovi u Murskoj Sohoti i Slovenjgradcu, Oplotnici i Rušama. Sva veča društva urediše sebi letna vežbališta. Taj sc napredak ugleda isto u sve večem bro« ju sokolskih društvenih barjaka. Kako je več pomenuto, župa za« uzima područje, jedno od največih iz=> medu svih župa. Ta opširnost prosto« ra dolazi tim više do izražaja, što ima društava u pograničnim i nacionalno ugroženim krajevima, koja su upučtna na veču pomoč župe, i time župi na« staje velika briga i skrb u tom pogle« du. Zato je žup:] osnovala svoj koru« ški fond, odakle su se podupirala dru« štva koruškog okružja. S jednakom namerom osnovan je godine 1925. manjinski odsek MSŽ i sebi odmah is« početka stavio u zadatak. da se brine za svoju narodno najugroženi ju po« stojanku — sokolsko društvo Marin« berg=Vuhred. Župa ga podupire u sa« hiranju fonda za sokolski dom s knji« gama za sokolsku knjižnicu, predava« njima i slično Posle j'e JSS po savetu MSŽ uveo t. z. manjinska društva, njih svega 12, koja uživaju tu pogodnost, da im je JSS odredio po jednu vanjsku župu za pokroviteljicu. Ta je dužna, da svoga štičenika podupire materi« jalno i moralno. Tako uživaju danas prilikom 10 godišnjice JSS pogranična' i narodno ugrožena društva osim pot« pore vlastite župe i potporu svojih po« kroviteljica. Svakako, da se tim orga« nizovanim delom uzajamnog potpoma* ganja ne samo u našoj župi, več i po ostalim župama JSS, produbila svest sokolske misli i nacionalne uzajam« nosti. Prvim starostom bio je pok. br. Dr. Franjo Rosina. Posle prevrata br. Dr. Ljud. Pivko do god. 1925.. za njim br. Julče Novak do godine 1928., a sa« da je br. Dr. M. Kovačič. Prvi načelnik župe bio je br. Eman Ilich, kasnije do godine 1927. br. Lj. Krajnc, a sada je br. Franjo iMačus. Načelnice bile su sestre: Anči Tav« čarjeva i Stana Nabergojeva, a sada je načelnica s. Nada Ziherjeva. U razdoblju poslednjih deset go« dina i nemila smrt nije poštedila naše župe. Izmedu njenih istaknutih fukcio« nara odoše u nepovrat br. bivši župski starešina Dr. Franjo Rosina, te pod« starešine brača: Joško Rajh, Dr. Via* dimir Sernce i dr. Strelec, te sestra A. Tavčarjeva, višegodišnja župsica na« čelnica. U svetlu njihovu spomen budi spomenuto, da su zbog svoga narod« nog, ispravnog sokolskog osečanjft pr.trpeli gdekoju gotčmu u živo:-* Neka nam bude i ovom svečanom zgo« dom njihova uspomena svetla. Bacimo li letimični pogled na ce« lokupni dosadanjj rad MSŽ, opažamo da jc župu vazda vodila u njenom ra« du visoka sokolska misao. Uvek se rado lačala tvrdoga sokolskoga dela imajuči pred očima veliki zadatak, koji sc mora izvršiti u tom najsevernijem delu naše domovine. Zato i župa sH samopouzdanjem gleda u budučnost. M. S. ŽUPA MOSTAR Po zaključku 1. sokolskog sabora odreclen je kao sedište naše župe Mo« star, a dodeljen joj je teritorij Herce« govine, južne Dalmacije s Bokom Ko« torskom te privremeno teritorij Crne Gore. Na ovom teritoriju radile su prc rata Srpska Sokolska Župa bosan« sko«hercegovačka, LIrvatska Sokolska župa Viševičeva (Mostar), Srpska So« kolska Župa na Primorju i Hrvatska Sokolska Župa Gunduličeva (Dubrov* nik), to sa teritorija Crne Gore, koja nije imala svoje župe, Srpski Soko na Cetinju. Organizaciju novoosnovano župe provelo’ je mostarsko sokolsko dru« štvo, koje je postalo 23. novembra 1919. god. fuzijom Hrvatskog i Srp« skog Sokola, a župska konstituirajuča skupština održana je u Mostaru 28. marta 1920. god., od kada i datira rad naše župe kao takove. Na toj skup« štini bilo jc prisutno 12 društava i to: Bileča, Čapljina, Dubrovnik, Gacko, Hcrcegnovi, Konjic, Mostar, Nevcsinje, Opuzen, Risan. Stolac i Trebinje. Od« mah iza skupštinc ptistupilo se je oživ« ljavanju društava, koja su postojala pre rata na gore označenom teritoriju, a nisu prisustvovala gornjoj župskoj skupštini. U godini 1923. dodeljen je od strane Saveza našoj župi i ceo teri« torij Crne Gore privremeno dok sc nc osnuje dovoljan broj društava u Crnoj Gori, sposobnih za vodenje svoje po« sebne župe. Naša župa prima se rado te teške zadače i nastoji u sporazumu sa več postoječim društvom na Ceti« nju, da organizuje Sokolstvo i po osta« loj Crnoj Gori. Uz cctinjsko društvo postojalo je u 1923. god. i društvo u •Podgorici. Sokolski život u Crnoj Gori uzima jači zamah tek u 1926. god., ko* je je godine početkom maja meseca poduzela naša župa svoj propagandi« stički pohod kroz celu Crnu G.oru, koji je potpuno uspio. Osnivaju se tada nova društva, a u postoječim radi sc udvostručenom snagom Crnogor« ska društva ostaju u sklopu naše župe sve do konca juna 1928. godine, kada su sa društvima u Boci Kotorskoj, ukupno njih 12 na broju, osnovali re* šenjem naše i savezne skupštine, svoju posebnu župu »Njegoš«. 9. juna 1925. godine. na jednogla« san zaključak društvenih delegata na sednici upravnog odbora župe dobiva naša župa ime »Aleksa Šantič« uz odo« brenje Saveza, dajuči na taj način vid« nu poštu velikom nacionalnom pesniku i jednomišljeniku sokolskom Aleksi Šantiču. Kroz ovo 9 godina svoga rada žu« pa je održala: 1. Prednjački tečajevi: Svojih 5 prednjačkih tečajeva i jedan tečaj za vode sokolskih četa na selu, a svaki je od njih trajao po me* sec dana, a održavao se je u Mostaru i osposobio 42 člana i 7 članica što za društvene a pretežnim delom za žup« ske prednjake i 18 vršnih voda u so« kolskim četama koji svi skupa rado na širenju i jačanju sokolske misli u našoj župi. Prvi župski tečaj održan je u god. 1922.. drugi u 1923., treči u 1925., a četvrti i peti u 1927. god. dok je tečaj za vode sokolskih četa održan pod kraj 1928. god. 2. Župski stetovi: 3 župska sleta, jedan naraštajski slet i jednu župsku javnu vežbu. Prvi župski slet održan je 4. i 5. juna 1921 u Mostaru sa 934 člana(ica) svih kategorija, računajuči ovdo i na« raštaj i decu, 456 učenika(ica) mostar« skih škola, 87 vojnika mostarskog garnizona te sa 24 Pobratima iz Kle« paca i Prebilovaca. Drugi župski slet održan je u Du« brovniku na Vidovdan 1923. sa 878 čla« nova(ica) svih kategorija, 153 mornara i 357 vojnika. Tom prilikom počaščena je naša župa i vidnim odlikovanjem Nj. Vel. Kralja Aleksandra, jer joj je preko svog adjutanta denerala Stevana Hadžiča tada u Dubrovniku na svečan način poklonio krasnu zastavu, tako da je naša župa prva medu svim žu« pama u našoj otadžbini bila počaščena ovim visokim i milim odlikovanjem našeg prvog Sokola. Treči župski slet održan je u Mo« staru 7. i 8. juna 1925. sa 1086 članova i članica svih kategorija, 265 učenika osnovnih i srednjih škola, 457 vojnika i 85 mornara. 14. i 15. augusta 1927 održana je na Korčuli prva župska javna vežba sa 756 članova(ica) svih kategorija i sa po jednim odredom vojske i mor* narice. 1. župski naraštajski slet održan je u Dubrovniku 2. i 3. juna 1928. god. sa 496 naraštaja i dece i 456 učenika i učenica osnovnih i srednjih škola. Na svim sletovima održana su i natecanja u svim granama telovežbe, čiji je rezultat uvek bivao iznad 78%. 3. Okružni sletovi: Održano je osim toga 13 okružnih sletova i to: u Tivtu 20. VII. 1920, Mctkoviču 18. VIII. 1921, Gjenoviču 2. VII. 1922, Stocu 9. VII. 1922, Ceti« nju 25. V. 1923, Kotoru 17. VI. 1923, Čapljini 7. VI. 1924, Podgorici 3. V. 1926, Opuzenu 12. VI. 1926 i Veloj Luci 15. VIII. 1926, Cetinju 13. VI. 1927, Mctkoviču 18. IX. 1927, Trebinju 19. IX. 1927. 4. Učestvovan ja na stran!. Izvan svog teritorija župa je uče« stvovala: 1920. god. sa dcputacijom na VII. svcsokolskom sletu u Pragu. 1920. god. na I. pokrajinskom sle« tu u Mariboru sa 126 članovia(ica). 1920. god. pri dočeku u Sarajevu Regenta Aleksandra sa 156 članova« ica. 1921. god. na II. pokrajinskom sle« tu u Osijeku sa 57 članova(ica) 1922. god. na I. jugoslovenskom svcsokolskom sletu u Ljubljani sa 357 članova(ica) gde je u javnoj vežbi re« lativno bacila največi broj vežbača (214 članova i 63 članice). 1924. god. na III. pokrajinskom sletu u Saraj-evu sa 516 članova(ica). 1924. god na IV. pokrajinskom sletu u Zagrebu sa 156 članova(ica). 1925. god. na medusletskim utak« micama u Beogradu sa 3 pojedinca u višem razdelu, jednim srednjim i jed« nim nižim. koji je postigao drugo me« sto u savezu. 1926. god. na sletu naraštaja u Pragu sa 18 naraštajaca gde postizava na utakmicama medu pojedincima prvo, a kao odelenje peto mesto. Iste godine na sletu u Pragu sa 106 čla« nova(ica). 1927. god. na V. pokrajinskom sletu u Ljubljani sa 56 članova(ica'). 1927. god. na prosvetinoj proslavi u Sarajevu sa 153 člana(ica). 1928. god. o Vidovdanu učestvuje župska reprezcntacija od 52 člana po južnoj Srbiji prilikom održanja žup« skog sleta u Skopi ju. 1928. god. početkom septembra sa 85 članova na VI. pokrajinskom sletu u Skoplju. Iz svog skromnog početka u 1920. god. razvila jc župa svoj rad u svima pravcima, a od 1926. unela sokolsku ideju i na selo, te je novembra meseca tc godine osnovana prva sokolska četa u Bijclom Polju kod Mostara. Jači po« kret na selu postajo u 1927., 1928. i 1929. god., kada sc osniva u bilečkom, gatačkom, konjičkom, korčulanskom, mostarskom, nevesinjskom, stolačkom i trebinjskom srezu 30 sokolskih četa. Te čete stoje pod neposrednom brigom i nadzorom društava i to: pod nadzorom društva B i 1 e č e četa u Vr« bici, društva u Č a p 1 j i n i čete u Ga« beli, Klepcima. Prebilovcima i Tasov« čičima, društva u G a eku čete u Foj« nici. Nadiničima i Samoboru društva u Konjiču čete u Bijeloj, Bradini, Celcbiču i Jablanici, društva u Kor* čuli četa u Žrnovu, društva u Mo* staru četo u Bijelom Polju, Pijesci« ma i Žitomfsliču, društva u N e vesi« nju četo u Bijenji Biogradu Bojišti« ma, Hruštima, Kifinu Selu, Krekovi« ma, Miljevcu, Postoljanima, Udrežnju i Ulogu, društva u Stocu čete u Da« barpolju, Dabrici i Donjem Poplatu, društva u Trebinju četa u Dužima. Članovi pretežno nevesinjskih če« ta istupaju več javno 16. jula 1927. god. na »Prosvetinoj« proslavi u Sarajevu, u lepom broju od 118 članova; ,na dru« gom okružnom sletu u Metkovičima 18. IX. 1927, kao i na javnim časovima društva Čapljina i Stolac istupaju jav« no čete društva Čapljine u lepom bro« ju i na opšte zadovoljstvo. 28. avgusta prošle godine održaju čete več prvi svoj slet u Nevesinju prilikom otkrivanja spomenika Kralju Petru Oslobodiocu i hercegovačkim ustašama, na komo jc učestovalo 180 članova, a toga dana održane su i utak* mice medu četama nevesinjskog sreza za »srebreni venac«, dar Nj. Vel. Kra« lja Aleksandra. Na utakmici je uzelo učešča šest četa, a četa sela Udrežnjc dobila je na čuvanje venac, kao po* bcdnica do idučih utakmica, prema pravilniku odredenom za pobedioce na ovim utakmicama. Rad u četama pokazuje vidne uspehe, on ide korak u korak sa ra« dom svoje braee po grad!ovima i obe« čava plodonosnc rezultate. Danas rade u župi sa vrlo jakim uspesima tehnički, organizatorski, go« spodarski, statistički, privredni te od« sek za štednju, dok lekarski i prosvet« ni odseci ne pokazuju onog pravog uspeha, koji bi trebao da ima prema organizaciji i to uskd oskudice u rad« nicima. No i ovi odseci pokazuju vid« ne uspehe prema prošlim godinama. Osim obaveznih dužnosti, odrede=> nih za sve župe u kraljevini naša župa provodi kroz svoja društva i svoje po« sebne, a to su naraštajski dan, kome« morativne svečanosti Zrinjskih i Fran* kopana, vladike Strossmayera i vidov« danskih heroja iz 1914. god., a provadk u zajednici sa vojskom i obavezne durdevdanske uranke svake godine. Naročitu pažnju zaslužuje organi« zacija štednje po društvima naše župe. koja iz godine u godinu uzima sve jaćc razmahe, naročito medu naraštajem i decom. Župa je vodila računa i o torne, da naši manji gradovi i sela dobiju či« sto sokolsku inteligenciju. Znademo, da tu inteligenciju sačinjava u dosta takvih mesta jedino učitelj i sveštenik ako ga ima. Pošto u Mostaru postoji Učiteljska škola, to je župa u šk. god. 1928./29. privolom nadležnih školskih vlasti na toj školi održavala naročiti tečaj za učiteljske pripravnike i pri* pravnice. Materijal je bio od prilike kao zd prednjačke- tečajeve. Učesnici tečaja sačinjavali su svoje sokolsko društvo kao odsek Sokolskog društva u Mostaru. Imali su svoj posebni od« bor, a sednice su držane po propisima za sokolska društva tako, da su svi učesnici scdnici mogli prisustvovati, kako bi što više njih dobilo pojma o torne kako se vode sokolska društva da na taj način mogu danas«sutra po« služiti Sokolstvu u mestima gde budu služili. Broj učesnika kretao se oko 30. Danas broji naša župa 24 društva sa 2238 članova(ica), 537 naraštaja ; 769 decc, te 30 sokolskih četa sa 1214 članova. ZUPA NOVI SAD Posle vidovdanskog sokolskog sabora u Novom Sadu 1919. g., osnovana je u novembru mesecu iste godine na teritoriji Bačke pokrajine sokolska župa pod imenom »Bačka Sokolska 2upa«, sa sedištem u Novom Sadu. Naziv ovaj imala je župa sve do godine 1926., kada je glavna župska skupština izmenula naziv i uzela ime ve-likog narodnog borca Svetozara Miletiča. Prilikom osnivanja župe, bilo je 12 društava i čim je otpočeo rad na daljem orga-nizovanju, osnovana su nova društva tako da sada, prilikom desetogodišnjeg opstan-ka, Župa ima u svojoj vezi 28 društava i to ova: Ada, Bački Brestovac, Bačko Gra-dište, Bačka Palanka, Bačko 1’etrovoselo, Bačka Topola, Vrbas, Žabalj, Irig, llog, Kisač, Kulpin, Mol, Novi Sad, Petrovac, Petrovaradin, Pivnici, Senta, Sombor, Srbo-bran, Sr. Karlovci, St. Bečej, St. Futog, St. Kanjiža, St. Sivac, Subotica, Titel i Curug. Broj članstva je 3312, naraštaja 725 i dece 815. Odmah po osnivanju 2upe, otpočelo se sa intenzivnim radom u svim pravcima, a naročito u administrativno-organizatornoin, tehničkoin, prosvetnom i zdravstvenom. U organizatornom pogledu je župa dobro or-ganizovana. U prosvetnom radu se učinilo sve što se moglo, te su održavana od Strane pojedinih funkcionara župe razna predavanja po društvima. Dalje izdala je župa do 12 brošura i knjižica i najzad se sada radi na osnivanju župske knjižice, koje je u toku. Naročito je mnogo uradeno u teh-ničkom radu župe u kojem su postignuti znatni uspesi. Radi lakšeg vodenja tehničkog rada razdeljena je župa godine 1925. u četiri tehnička okružja i to: novosadsko sa 10, somborsko sa 6, subotičko sa 5 i staro-bečejsko sa 7 društava. 1 za spremanje i vaspitanje prednjaka učinjeno je dosta, te su održavani razni prednjački tečajevi i to društveni, okružni i župski. Društvene prednjačke tečajeve priredila su sva veča društva župe. Okružnih desetodnevnih tečajeva bilo je 4, a župskih četrnaestodnevnih isto 4. Osim toga prire-deno je više kračih tečajeva za obuku vojnika u sokolskoj telovežbi i radi izučavanja raznih vežba za pojedine sletove na kojima je župa uzimala učešče. Po održanju ovih tečajeva, večina kandidata polagala je društvene i župske prednjačke ispite, te danas u 2upi ima 114 prednjaka i prednjačica. Na tečajima JSS i COS imala je župa redovno svoje učesnike. Župa je uzela vidna učešča na svima sletovima Jugoslovenskog Sokolskog Saveza i na sletovima Ceskog Sokolstva. Prema torne učestvovala je na pokrajinskim sletovima JSS u Mariboru 1920., u Osijeku 1921., na I. jugoslovenskom svesokolskom sletu 1922. u Ljubljani sa preko 600 učesnika; na pokrajinskim sletovima v Sarajevu i Zagrebu 1924. sa preko 400 učesnika; na svesokolskom sletu v Pragu 1920. sa preko 100 i na istom sletu u Pragu 1926. sa preko 500 učesnika. Na svima ovim sle- tovima sa znatnim brojem vežbača, te je tako župa davala svugde največi broj vežbača. Osim toga učestvovala je i na svima saveznim utakmicama, naročito pak na medusletskim utakmicama 1925. u Beogradu, na kojima su utakmičari župe dobre uspehe postigli. Župskih sletova priredeno je tokom ovih 10 godina 7, od kojih jedan slet naraštaja 1923. god. u Novom Sadu. Na ovom na-raštajskom sletu vežbalo 600 muškog i 420 ženskog naraštaja. Slet ovaj prema veličini i spremi učesnika, bio je jedan od najlepših i najuspelijih priredaba župe. Prvi župski slet prireden je 1920. g. u Somboru; drugi 1922. u Subotici; treči 1924. u St. Bečeju; četvrti 1926. u Senti; peti 1927. u Somboru i šesti 1929. u Subotici. Svi su ovi sletovi dobro uspeli, naročito u tehničkom pogledu. Broj učesnika društava župe na svim sletovima kretao se od 1300 do 1600, a broj vežbača i vežbačica raznih kategorija i to dece, naraštaja, članova, članica, vojnika i mornara bio je od 1100 do 1300. Naročito je sa velikim uspehom prireden poslednji, VI. župski slet 8. i 9. juna o ve godine u Subotici, koji je u tehničkom pogledu bio odlično izveden i jedila od najlepših i najboljili priredaba župe i koji je ujedno bio i jedna velika i sjajna manifestacija sokolsko-nacionalna na severnim granicama naše otadžbine. Broj svih učesnika na ovom sletu bio je 1600. Priredbe sleta bile su ove: 8. juna pre podne utakmice članstva po propisima saveznim, a posle podne utakmice naraštaja. Kod utakmica članova za srednje odeljenje, učestvovalo je 6 pojedinaca, a za njima ode-ljenja 6 vrsta i 3 pojedinca. Kod utakmica članica za niža odeljenja učestvovalo je 1 vrsta i 4 pojedinke. Kod utakmica muškog naraštaja za više i niže odeljenje učestvovalo je 24 vrsti; a kod ženskog naraštaja 12 vrsta. Svih utakmičara bilo je ukupno 277, koji je do sada največi broj bio u župi. Utakmice su otpočele u 9 sati pre, a završene su u 6 sati po podne. Sprema utakmičara bila je dobra i solidna, te su i rezultati utakmice bili povoljni. Kod utakmica članova u srednjem ode-ljenju bio je prvi: br. Mladen Žakič, Novi Sad; drugi: br. Živkov St. Bečej, a treči: br. Drag. Kralj, Subotica. — Kod utakmica članova za niža odeljenja, prvi: I- vrsta Sokolskog društva Novi Sad; druga i treča vrsta Sokolskog društva Subotica; a kao pojedinac bio je prvi brat Tima Galič, Novi Sad. — Kod utakmica članica za niža odeljenja prve su bile sestre Vasiljka Rakičeva i Smilja Krstonošičeva. — Kod utakmica muškog naraštaja prvi: vrsta naraštaja Sokolskog društva Sombor; drugi: vrsta naraštaja Subotica; treči: vrsta naraštaja Novi Sad. — Kod utakmica ženskog naraštaja prvi: vrsta naraštaja Sokolskog društva Subotica. — Pobedničke prve vrste utakmice muškog i ženskog naraštaja i to Sombor God. XI. — br. 13. »SOKOLSKI O L A S N 1 K« Str. 13. i Subotica dobile su nagradu župskog naraštaja, srebreni kip pobednika i venac, koji su darovale sestre Mira Pavlasova i Katarina Bogdanovićeva. U veče je priredena župska akademija, na kojoj su uzeli učešća uzorna odeljenja pojedinih društava župe. Ova akademija je izvedena na opšte zadovoljstvo, na kojoj su pojedine vežbe bile vrlo dobro izvedene. — Sutra dan 9. juna u 6 sati u jutro otpo-čele su probe za sletsku javnu vežbu, koje su bile u pola 9 sati završene. U 10 sati obavljeno je na sletištu uz prisustvovanje svili učesnika sleta, razvijanje naraštajske zastave Sokolskog društva u Subotici. — Posle loga krenula je svečana povorka gradom do Gradske Kuče, gde su obavljeni pozdravi u 11 sati. U povorci je učestvovalo 915 učesnika i to: sokolska konjiča, mornari, vojnici, članovi, članice, muški i ženski naraštaj, dalje 7 zastava, jedna vojna glazba i tri sokolske fanfare i to 2 članske i jedna naraštajska iz Sente. Članova u odori bilo je 260, članica 9, žen-skog naraštaja 17, ostali u vežbačkom odelu. Povorka je išla uzornim redom i bila je najlepša manifestacija sleta. Prilikom pozdrava govorili su starešina župe brat Dr. Pavlas, gradski načelnik Subotice, vel. župan Bač. Oblasti i od strane JSS br. Lujo Lovrič izaslanik. U svim ovim govorima manife-stovalo se za državno i narodno jedinstvo i za sokolsku ideju. U 4 sata po podne odpočela je javna vežba, uz prisustvovanje oko 10.000 gle-dalaca. Na javnoj vežbi nastupili su: deca 80, sa igrama; starija brača 22 sa saveznim vežbaina palicom; ženski naraštaj 170, vežba buzdovanima; muški naraštaj 220, proste vežbe župske; 7 odeljenja na spravama; mornari 32, vežbe veslom; članovi 211, proste savezne za slet u Beogradu; članice 77, proste savezne za slet v Beogradu; mornari posebne vežbe 12; vojnici 107, vežbe puškom i društvo Subotica sa 200 vežbača sviju kategorija »jubilarku«. Ukupan broj svih vežbača bio je 1120. Sve su vežbe vrlo dobro izvedene pa se celokupna izvedba javne vežbe može odličnom smatrati. Svi vežbači i vežbačice zaslužuju punu pohvalu, jer su svesno izvršili teški zadatak. Vežbe su izvedene bez prekida, jer dok su pojedine kolone istupale, dotle su druge nastu-pale. Naročito se mora pohvaliti mornarica sa svojini vežbama veslom, kao i naraštaj, koji se odlično držao. Članovi i članice odgovorili su svom zadatku u izvo-denju prostih vežba za slet u Beogradu, koje su dobro uspele i kojima su dokazali da če ova Župa na dogodišnjem II. jugo-slovenskom svesokolskom sletu dokazati, da če biti potpuno spremna i da če dati do 300 članova i preko 100 članica u prostim vežbama. Ovim sletom dokazala je Zupa Svetozara Miletiča svoju tehničku spremu i snagu prilikom svog desetogodišnjeg opstanka. Milan Teodorovič. ŽUPA NOVO MESTO Kakor na razmah Jugoslovenske* ga Sokolstva sploh, tako je na razvoj novomeške sokolske župe znamenito vplivala nova državna tvorba — Jugo* slavija. Nastanek naše nacionalne dr* žave; ki je preko noči zrušil na umetno in nasilno zgrajenih, zato trhlih teme* ljih sloneče državniške tradicije av* strijsko*madžarskega režima, je šele omogočil NSŽ, broječi pred prevratom komaj sedem društev, da se je proces ujedinjenja troh bratskih plemen iz* vršil tudi v njeni sokolski organizaciji. Dasi so bili stiki, ki so spajali NSŽ s hrvatskim Sokolstvom, zlasti dru* štvoma v Karlovcu in Zagrebu in za* grebškimi srbskimi Sokoli, že pred prevratom iskreno bratski in nad vse prisrčni, saj so vznikli vzporedno iz trpke izavesti istega robstva in skup* nega trpljenja, bi ostalo vse do danes zgolj pri idejnem sožitju in snovanju in nikdar nikoli ne bi bilo prišlo do dejanskega, organičntga udruženja, da niso padli črnožolti mejniki in da ni iz ruševin stoletne preteklosti vzklila sveža svoje nacionalne in kulturne ideale nemoteno1 .zasledujoča doba. Prevratu, ki pomenja popoln, sko* ro nesluten, za ideologijo bivših vlasto* držcev naravnost nečuven prelom s preteklostjo, se ima NSŽ zahvaliti, da predstavlja danes v malem nacionalno strukturo JSS, te po vsem slovanskem jugu razpredene, ponosne telovadne in kulturne organizacije, S historijatom NSŽ in nje osrednjim društvom v po* vojni dobi je namreč nerazdružno spo* jeno pomembno dejstvo, da sta pri* stopila na iniciativo velezaslužnega, idealnega sokolskega delavca br. dr. Vinkoviča, ki je skozi 23 let vodil kot starosta sokolsko društvo v Karlovcu z občudovanja vrednim, mladeniškim zanosom, takoj po prevratu v novo* meško sokolsko župo kot člana Sokol Karlovački in Duga resa. Zato je iz zgodovinskega nacionalnega in idejno sokolskega vidika nepreceljive važno* sti, da ostane dosedanji teritorijalni obseg in delokrog z omenjenima dve* ma živahno udejstvujočima se dru* štvoma ojačene NSŽ i v bodočnosti neokrnjen. Z ustanovitvijo sokolskega društva v Bojancih, male srbske na* selbine v črnomaljskem okraju, je pri* ; f ■m dobila NSŽ tudi srbski živelj, tako da spaja danes v svojem okrilju vsa tri piemena ujedinjtncga naroda. S tem bi bil očrtan ustroj in se* stav NSŽ ob desetletnem jubileju JSS v nje zunanjem okviru, ki pa samo ob s: bi umevno močno vpliva na njen- no* tranji razvoj. V tehničnem, prosvet* nem in upravnem pogledu se je župa razvijala v normalnem pravcu in si se* veda usvojila od JSS predpisani, v po* vojni dobi znatno razširjeni delokrog v vseh v poštev prihajajočih smereh, v kolikor so prizadevan ja'njenih odgo* vornih činiteljev, borečih se z velikimi včasih nepremostljivimi, vsakemu so* kolskemu delavcu dobro iznanimi tež* kočami podpirala v župi včlanjena dru* štva. Dotok članstva je bil v NSŽ, ka* kor tudi menda v vseh ostalih župah, največji v p-rvih dveh ali treh letih po prevratu. Ideja jugoslovenstva in uje* dinjenja je proti volji nekaterih vodi* teljev naroda zajela vse sloje in plasti s tako neodoljivo silo, da se je število celokupnega članstva več kot podvo* No. V tem pogledu pa je pripomniti, da so vstopali v društva in se prizna* vali za Sokole mnogi, ki so v pred* vojni dobi sokolsko idejo odklanjali ali ji celo nasprotovali. Temu pojavu i. pripisovati, da je tekom poznejših let odpadlo članstvo, ki je v prvih letih vstopilo v tabor Sokolstva brez pra* vega razumevanja sokolske ideje, ki je vir in podlaga slehernega uspešnega sokolskega stremljenja in delovanja. Zato je po preteku 10 let število v NSŽ včlanjenih edinic padlo od 24 na 19, s tem pa se je seveda znatno, naj* manj za 25%, skrčilo število članstva. Tudi pri naraščaju in deci je šel raz* voj malo ne isto pot. Prvotnemu po* rastu je sledil tekom let upadek, ki mu je iskati izvor v idejni ali politični pre* orijentaciji staršev in vzgojiteljev. V formalnem pogledu se je pošlo* vanje NSŽ, oziroma njega starešin* stva vršilo zadosti točno. Uprava je bila zadovoljiva, korespondenca se je razvijala normalno in brez večjih za* mud, stiki med župnim starešinstvom in savezom na eni ter župnimi društvi na drugi strani so bili skozi vseh 10 let dovolj tesni in prisrčni. Da je pereče Sokolska župa Strossmayer u Osijeku nastala je godine 1919. iz Hrvatske Sokolske Župe Strossinayereve u Osijeku, Hrvatske Sokolske Župe Iinbrišimovičeve u Po-žegi i delova Srpske Sokolske Župe Fruško-gorske, a obuhvača danas teritorij, koji je na istoku ograničen potezom Županja-Šid-Ilok-Dunav, na zapadu Slavonski Brod-Vo-ćin-D. Miholjac, na severu državna granica prema Madarskoj a na jugu rekom Savom. Sokolska se ideja u Hrvatskoj vrlo teško razvijala. Poticaj za osnutak Sokolstva u Hrvatskoj došao je iz Slovenije, koja je medu Južnim Slovenima prva prihvatila Tyršovu inisao Sokolstva. Prilikom proslave 300-godišnjicS opsade Sigeta i junačke smrti hrvatskog Leonide: Nikole Šubica Zrinjskog, koja je proslava održana godine 1866. u Zagrebu, došlo je i jedno odelenje »Južnog Sokola« iz Ljubljane, želeči time manifestovati solidarnost Slovenaca sa llrvatiina prilikom ove proslave. Tom prilikom oduševila se zagrebačka oinladina tako, da je neposredno iza toga došlo do pripretnnoga rada za osnutak Hr-vatskoga Sokola u Zagrebu. — Ipak je.do samog osnutka proteklo još dosta vremena, jer je sam osnutak Hrvatskog Sokola u Zagrebu usledio tek 27. decembra 1874. finančno vprašanje stavilo na župno starešinstvo in v župi včlanjena dru* štva težke zahteve in da je v kritičnih fazah absorbiralo skoro vse delovanje župnih in društvenih činitcljev. je pa itak splošno znano. Živahno je bilo delo župe v teh* ničnem oziru. Leto za letom so se vr* šili župni in okrožni zleti spojeni s tekmami članstva in naraščaja. Z uspe* hom se je udeležila župa tudi vseh sa* veznih tekem in sodelovala • na vseh saveznih in pokrajinskih zletih in na prireditvah sosednjih žup. NSŽ je opravila, odkar smo v lastni državi, veliko prosvetnega dela s predavanji, knjižnicami, koncerti, poučnimi zleti in sestanki, z gledališki* mi igrami, govori in nagovori. Zave* dala se je, da bi bilo njeno delo eno* stransko, ako bi se bila bavila samo s telovadbo, duh svojega članstva pa bi bila zanemarjala. To delo je bilo zlasti potrebno, ker je napočila s prevratom nova doba, ki jo zahtevala novo du* hovno življenje po načelih Jugoslo* vanstva in Slovanstva. Sleči smo mo* rali starega človeka in obleči novega. Prosvetno delo je bilo posebno ži* vahno takoj po osamosvojitvi. Radi splošnega prerojcnja ljudi je to delo prineslo prav lepe uspehe. Lahko re* čemo, da se je gladina mišljenja po* vprečnega človeka izdatne dvignila. Zlasti so se odlikovala po dobro pre* vdarjenem delu večja društva, ki so imela goreče delavce in vnete vernike, ki so dobre besede v srcih ohranili, se po njih ravnali in jih spremenili v de* janja. Škoda le, da sedaj pojema ve* selje do dela in tudi hvaležnost do de* lavcev. Članstva se polašča bolj in bolj skrb za vsakdanje življenje, ker se časi slabšajo. Dosti našega članscva mora prijeti za popotno palico in iti po svetu. Kajti prvo je življenje, po* tem šele vse drugo. Vendar se ne bo* ji mo za bodočnost svoje župe, ker smo prepričani, da sokolski ogenj v nji ne bo ugasnil, ampak se zopet visoko- po* gnal in razsvetlil vso našo lepo domo* vino. Edino poroštvo za to pa je trden sklep, da se bomo zopet oprijeli dela, karšnega hoče od nas Sokolstvo, kateremu je naša župa zvesta do konca. dignut je na 50 filira i protegnut na sve članstvo, a za godinu 1909. povišen je ovaj porez na K 1-50 po članu. — Rad je u početku bio slab, naročito u društvima izvan Osijeka. Pojedina društva nisu slala župi nikakvih izveštaja, a nisu plačala ni propi-sani porez. — Funkcionari u starešinstvu župe i u središnjem odboru (danas župski odbor) menjali su se često, a disciplina je bila vrlo slaba. Godine 1908. osnovan je prednjački zbor župe i priređen I. župski slet, na kojem je sudelovao — u meduvremenu osnovano društvo — Srpski Soko u Osijeku. Godine 1908. priinljena su u župu novo-osnovana društva: Dalj i Babina Greda. — L župski slet, koji je održan dne 19. i 20. septembra 1908., bio je veličanstvena manifestacija sokolske misli, a doneo je i mate-rijalni uspeh (oko 800 kruna čistog dobitka). — Nakon ovog sleta htelo se, da se rascepi župa ili razdeli u dva do tri okružja, ali 25. inarta 1909. na konferenciji delegata svih društava, kojoj je prisustvovao i starešina Hrvatskog Sokolskog Saveza brat dr. Lazar Car, zaključeno je jednoglasno, da se župa nema ni cepati ni deliti u okružja. Godine 1909. primljeno je u župu društvo u Slavonskom Brodu, koje je uz odo-brenje Hrv. Sokolskog Saveza prošlo iz Imbrišimovičeve župe u Požegi. — Broj članova te godine iznosi 1406. II. župski slet održan je 7. i 8. septembra 1909. u Vukovaru a III. 31. maja 1914. u Osijeku. — Na ovim sletovirna sudeluju i srpski Sokolovi iz Osijeka, Vukovara i Vinkovaca. Sokolska misao širila se i utvr-divala, pa je tako došlo i do osnutka društava u Sotinu, Iloku i Županji. Rad je u svim društvima napredovao, pa je župa brojno sudelovala na svesokol-skom sletu u Pragu (g. 1907.), na sletu bugarskih Junaka u Sofiji (1910.), na sletu poljskih Sokola u Krakovu (1910.), na II. hrvatskom sokolskom sletu g. 1911. u Zagrebu, pa na sokolskom sletu u Pragu (1912.), a bila je zastupana i u odeljenju Hrvatskih Sokola, koje je sudelovalo na utakmici medunarodnog saveza gimnastičara u Turinu (1911.), kojom je prilikom to ode-ljenje polučilo IV. mesto u natecanju. U tom radu nadošao je i rat i time obustav-Ijen i rad u svim društvima. Srpsko Sokolstvo počelo se razvijati u ovim krajevima god. 1904., i to prvo u Sremskim Karlovcima, a zatim su osnovana društva i po drugim mestima. — Na taj način osnovana su godine 1905. društva u Osijeku, Vukovaru, šidu, Vinkovcima i Dalju. Rad ovili društava počeo se širiti dosta brzo, jer je več 16. oktobra 1906. g. osnovana Srpska Sokolska Župa Fruško-gorska sa sedištem u Sremskim Karlovcima, kojoj su bili članovi i društva »Srpski Soko« u Osijeku, Vukovaru, Sidu, Vinkovcima i Dalju. Rad ovih društava tekao je paralelno i u uskoj vezi sa Hrvatskim Sokolom u istim mestima, kao na pr. prilikom dolaska bana Tomašiča u mesecu septembru 1910., zaključili su zajednički i hrvatski i sprski Sokoli u Osijeku, — premda je poziv za doček upravio gradski podnačelnik dr. Dragutin Neuman, — da ovom dočeku ne sudeluju i t. d. Medusobna potpomaganja u svima prav-cima rnanifestovala su se i u zajedničkim priredbama, pa je več 1913. i 1914. godine, — dakle posle balkanskog rata, — došlo do najuže saradnje. Godine 1912. i 1913. priredene su u Osijeku zajedničke javne vežbe srpskih i hrvatskih Sokola, a godine 1913. bili su srpski i hrvatski Sokoli u Soinboru, gde su u današnjem hotelu Sloboda priredili vrlo uspelu akademiju, koja je trebala, da bude propaganda za širenje Sokolstva u Bačkoj i za osnutak Srpskog Sokola u Somboru koji je bio sedište bačko-bodoroške županije, tako i u okolnim mestima. Somborci oduševljeni ovom priredbom hteli su osnovati Srpski Soko, ali tadanje madarske vlasti nisu dozvolile osnutak toga društva. Na samoj akademiji bio je prisutan i tadanji veliki župan Szemzo, koji je prisutne Somborce pitao, zašto ne postoji takovo društvo u Somboru, a kada su za nekoliko dana Somborci tražili dozvolu za osnutak Sokola, taj je isti župan molbu odbio. Meseca juna 1914. izvršena je preme-tačina kod sviju funkcionara Srpskog Sokola, pa su tom prilikom policajne vlasti zaplenjivale —- kod pojedinih funkcionara — čak i privatnu imovinu, razne knjige Srpske književne zadruge, kalendare i t. d. U početku rata je tajnik Srpskog Sokola brat dr. Vladimir Belajčič, sudija, bačen u tamnicu, iz koje je tek 1915, pušten, a pro-ganjani su još i neki drugi članovi. Za vreme rata bilo je stalnog kontakta izmedu članova hrvatskih i srpskih Sokola, čijim sudelovanjem je omogučena i veličanstvena proslava Ive Vojnoviča u Osijeku maja meseca 1918. Nakon rata rad se u sokolskim društvima paralelno nastavio i izaslanici obih organizacija sudelovali su na vidovdanskom sokolskom saboru u Novom Sadu 1919. g. Decembra meseca 1919. provedena je u svima mestima fuzija hrvatskih i srpskih sokolskih društava, jedino je u Osijeku jedan deo Srpskog Sokola pod vodstvom pok. dr. Jovana Kockara ostao postrance, udružen još uvek u Srpskom Sokolu, čije je članstvo tek god. 1924. pristopilo Sokolskom društvu. Godine 1920. obrazovana je Sokolska župa u Osijeku, o koju su pristupila prema zaključku vidovdanskog sabora u Novom Sadu ova društva: Županja, Vinkovci, Vukovar, Valpovo, Osijek, Našice, Ilok, Nova Gradiška, Požega, Donji Miholjac, Dakovo i Brod. Rad u župi počeo je vidnim korakom napredovati, a uspeh bio je krunisan priredbom II. pokrajinskog sleta 28.—30. juna 1921. u Osijeku. IV. župski. Na ovaj slet izvela je sama osječka župa 1000 vežbača. Župa je sudelovala i na svima ostalim priredbama posle oslobodenja i ujedinjenja, tako na pokrajinskim sletovirna u Mariboru (1920.), Osijeku (1921.), Sarajevu (1924.), Zagrebu (1924.) i Ljubljani (1927.), na sve-sokolskim sletovirna u Pragu 1920. i 1926., na I. jugoslovenskoin sokolskom sletu u Ljubljani 1922., te sletovirna bačke sokolske župe u Somboru 1920. i Subotici 1922., bjelovarske sokolske župe u Bjelovaru 1922. i 1927., te Virovitici 1926. Nadalje je župa sudelovala na medusleiskim utakmicaina u Beogradu g. 1925., otvorenju Tyršovog doma u Pragu (1925.), i otvorenju Sokolskog doma u Somboru (1927.). Več nakon odvojenja u Zagrebu i obnove Hrvatskih Sokola, počele su trzavice medu članstvom pojedinih društava župe, gde su pojedinci pod uticajem dogodaja medu So-kolima u Zagrebu naslojali obnoviti hr-valska sokolska društva. U osječkoj župi proveden je rascep najkasnije. U večini društava tek u god. 1924. Interesantno je, da je u glavnim društvima župe (Osijek, Vukovar i Vinkovci) ovaj rascep proveden sporazumno, a iinetak razdeljen. Nakon II. sokolskog sabora u Zagrebu god. 1924. proveden je rascep u Osijeku, a ubrzo zatim 7. decembra 1924. i u župi, u kojoj su ostala društva: Osijek, Valpovo, Donji Miholjac, Dakovo, Brod, Požega, Vinkovci i Vukovar. Na ovoj glavnoj skupštini primila je župa ime neumrlog narodnog velikana, ve-likog biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Tehnički rad je ramljao sve do g. 1925. kada je za načelnika župe došao brat Fran Lhotsky. — Od toga doba korača župa stalnim koraciina napred, razvijajuči svoj rad tako, da su osnovana nova društva u Županji, Dalju, Novoj Kapeli, Mirkovcinia, Cepinu, Vočinu, Dardi i Beloin Manastiru, a prilikom ukinuča župe u Sapcu pripalo je i društvo u Šidu ovoj župi. God. 1925. upriličena je javna vežba svih društava u Slavonskoj Požegi, kojom pri- likom je razvijena i naraštajska zastava Sokolskog društva u Slavonskoj Požegi. God. 1926. razvijena je u župi prva prelazna naraštajska zastava u našem Sokolstvu (poklon sestre I. Kenfeljeve iz Dakova), prilikom prvog naraštajskog natecanja u Dakovu. Ovu zaslavu čuvao je pobednik u natecanju i to god. 1926. naraštaj Sokolskog društva u Osijeku, god. 1927. naraštaj Sokolskog društva u Sl. Brodu, god. 1928. naraštaj Sokolskog društva u Vukovaru, god. 1929. naraštaj Sokolskog društva u Vinkovcima. God. 1926. priređen je i okružni slet Vukovarsko-Vinkovačkog okružja, a 1927. naraštajska natecanja u Slav. Brodu. God. 1928. održan je župski slet (V.) u Vinkovcima, kojom prilikom je razvijena i društvena zastava Sokolskog društva u Vin-kocima, kojoj je kumovao kraljevič Tomi-* slav. Ove (1929.) godine (8. i 9. juna) održan je župski slet (VI.) u Osijeku i tom prilikom otvoren Sokolski dom Sokolskog društva u Osijeku. Osim toga prireduju sva društva svoje javne vežbe i akademije, a i sudelovala su na javnim vežbama susednih društava gra-ničnih župa. (Sremska Mitroviča, Bačka Pa-lanka, Nova Gradiška, Virovitica i t. d.). Danas broji župa 14 društava, i to: Beli Manastir, Brod na Savi, Dalj, Darda, Dakovo, Donji Miholjac, Osijek, Slav. Požega, Šid, Valpovo, Vinkovci, Vočin, Vukovar i Županja, sa blizu 2000 članova, oko 800 naraštaja i blizu 1000 dece, koja su razdeljena na tri okružja: Osječko, Vu-kovarsko-Vinkovačko i Brodsko. Usled nedovoljnih prostorija za vežbanje nastao je u župi jaki pokret za gradnjom vlastitih domova, pa je verovatno, da če uskoro doči do izgradnje Sokolskog doma u Đakovu, Dardi, Belom Manastiru, Dalju i Valpovu. Vlastite domove imaju Osijek i Brod na Savi. Ing. Dimitrije Petrovič. Za Zagrebom, a naročito posle osnutka Saveza hrvatskih sokolskih društava godine 1904. povela se pokrajina, pa i okolina Osijeka. U okolini Osijeka osnovano je prvo društvo Hrvatski Sokol u Vukovaru dne 17. januara 1886., a u gradu Osijeku (gornji grad) osnovano je društvo upravo deset godina kasnije, t. j. 8. decembra 1896. Iza toga nije punih devet godina osnovano ni-jedno društvo, nego su tek god. 1905. osnovana društva: Osijek donji grad, Slavonski Brod, Donji Miholjac, Harkanovci i Vinkovci. — Godine 1906. osnovano je društvo Dakovo, a godine 1907. društva: Babina greda, Našice i Valpovo. 28. jula 1907. osnovana je Hrvatska Sokolska Zupa Strossmayerova u Osijeku, kojoj je pristupilo sedam društava i to: Osijek gornji grad, Osijek donji grad, Vukovar, Vinkovci, Harkanovci i Dakovo. Prvim starešinom izabran je dr. Ante Pinterovič, advokat u Osijeku, a načelnikom (vodom) Ivan Krsto Dončevič. Več odmah iza konstituirajuče skupštine stupaju u ovu župu još i društva Donji Miholjac i Našice tako, da početkom 1908. broji župa devet društava. Kako do toga doba nije bilo srpskih sokolskih društava u svim ovim krajevima, to su i Srbi pristu-pili u članstvo Hrvatskog Sokola i bili marni članovi ovih društava. Januara meseca 1908. brojala je župa u ovih devet društava članova: utemeljitelja 59, izvršujučih 495 i podupirajučih 847, svega dakle 1401 član. — Župski porez bio je odreden godišnje sa 20 filira za svakoga izvršujučeg člana, ali več godine 1908. po- ŽUPA SUŠAK - RIJEKA Po završetku svetskog rata i po ujedinjenju našeg naroda budi se So* kolstvo na nov život, na novi rad, u kome je početkom rata, 1914., šilom ondašnjih prilika, bilo prekinuto i po* sve sprečeno. Na čitavom teritoriju naše ujedinjene otadžbine, viju se so* kolska gnezda, da — verna načelima, pomognu kod sredivanja naših prilika i neprilika, da pomognu u radu i oko duhovnog ujedinjenja svih Srba, Hr* vata i Slovenaca. Na prostranom teri* toriju četiriju župa: Vitezičeve, Zrinj* ske, Frankopansko i Anto Starčeviča, nacionalno najjači dižu se, hvataju se posla, da pod sokolski barjak svrstaju braču i sestre. I niču sokolska gnezda jedno za drugim... Godine 1919. sastaje se starešin* stvo župe Frankopanske na skupštini u Kraljeviči, gde tadašnji starešina župe, brat Ivo Polič, obrazlaže položaj Sokolstva, nove njegove smernice i nove puteve, koji treba da vode braču i sestre u mladoj i lepoj našoj državi. Radi nesretnih prilika, nije se mo* glo starešinstvo župe zadržati na Su* šaku, pa je ono preneseno u Crikve* nicu, jer je tamošnje Sokolsko dru* štvo, kao najagilnije, davalo puno jam* stvo, da če rad oko organizacije So* kolstva posle rata najzgodnije savla* dati. Međutim nesređene prilike po* menutog društva pod konac god. 1920. i dalje, slomile su jakost društva, a time i onemogučile da selo župe i da* lje ostaje u Crikvenici. Dne 15. maja 1921. god. održana je I. glavna godišnja skupština župe u Ogulinu, gde su se, prama rasporedu bratskog JSS, sastali delegati svih so* kolskih društava sa teritorija župe Vi* teziča, Ante Starčeviča i Frankopan* ske, pa delegati društava sa zapadnog dela župe Zrinjske (Ogulin). Tu su udareni temelji granice naše župe. Za* ključkom župe selo iste preneseno je u Kraljeviču, radi okupacije Sušaka1 po talijanskoj vojsei. No nesretna sudba naše brače pod Učkom i tamo dalje na zapad sve do Soče, nije bila sklona, da granicu našeg teritorija pomakne* mo tamo, gde bi po naravi i pravdi morala staj a ti. Najlepši delovi našeg teritorija nisu dočekali osvečeno Ko* sovo, jer se barjak Belog Orla na svom zanosnom letu morao zaustaviti na vrhuncima Snežnika i Triglava! Zato naša župa, nosi dozvolom Saveza ime »Rijeka«, jer je Rijeka naše naravno središte, i zato je barjak naše župe na sletovirna Saveza u Osijeku, Ljubljani i Zagrebu, bio ovit črnim velom. Počeci župe i sokolski rad župe bio je upučen na bratska društva: Gospič, Otočac, Ogulin, Srpske Mo* ravice, Ravna Gora, Delniče, Kastav, Cernik*Čavle Sušak, Draga, Bakar, Kraljeviča, Crikvenica, Omišalj, Krk, Aleksandrovo i Baška Nova. Ustrajnošču tadanjih župskih funk* cijonara i požrtvovnošču naših agilnih tehničara i nacionalnih radnika, naš rad dobiva dnevno šire područje, niču i viju se nova sokolska društva. I več koncem 1922. god., u sklop gore po* menutih društava ulaze i društva: Pia* ški, Krasica, Vrbnik, Malinska i Senj. 18. februara 1923. god. na III. glav* noj skupštini župe »Rijeka« u Bakru, preneseno je selo župe na Sušak, gde ŽUPA OSIJEK Str. 14. »S OKO L S K I GLASNIK« God. XI. — br. 13. sad započimlje najživlji rad. jer je centar župe promaknut svomc najna* ravnijem položaju. Uspeh rada iskaCe več 1924. god., kad je na IV. glavnoj skupštini župe u Sušaku, poi statistici utvrdeno, da su u župu učlanjena drus štva: Aleksandrovo, Bakar, Baška, Cernik«Čavle, Crikvenica, Draga, Fu* žine«Vrata, Kastav, Kraljeviča, Krasiš ca, Krk, Gospič, Gračac, Ogulin. Oto* čac, Plaški, Srpske Moravice, Sušak, Vrhovine, Malinska, Vrbnik i Senj, dakle 22 društva. A dve godine zatim, broji župa 29 društava; uz ova gornja još i društva: Delnice, Korenica, Novi, Rab, Sv. Juraj Škrljevo, Trsat, Zamet« Kantrida i samostalno od Fužina Vra* ta, dok prestaje rad društva: Malinska i Vrbnik. Razumljivo je, da je naš sokolski rad bio u velike sprečavan (a ni danas nije mnoga bolje) od ljudi i društava, kojima je jedinstvo i bratstvo bilo nepoznato, i koji su več po svojoj nas ravi izgradi, ni, da ometaju svaki rad. U to j teškoij borbi oni slabiji malaksa* še i napustiše sokolske redove, a oni jači prihvatiše življe kormilo i veslo sokolskog broda, da svladaju napore, pa da, kad so bura stiša, svedu bro» dovlje na mirnu pućinu. I na našoj ovogodišnjoj IX. glavnoj skupštini 10. marta o. g. u Sušaku, brojili1 smo u svemu 25 sokolskih društava ,i to: Aleksandrovo Bakar, Baška, Cernik« Čavle, Crikvenica. Draga, Donje Du* brave, Gornje Dubrave, Gospič. Kas stav. Kraljeviča, Krasica, Krk, Novi, Ogulin, Otočac Omišalj, Rab, Srp. Moravice, SušaksRijeka, Selce, Škrlje« vo, Trsat, Vrbnik i Zamet=Kantrida. Razmatranjem zemljopisne karte vidimo, da su naša Sokolska društva gusto nasijana prama zapadu, dok daljo od mora, prama centrumu države ta sokolska snaga pada. Da — ovde vis dimo potrebu Sokolstva, a tamo dalje, ta se potreba m.anjo oseča. Vodstvo župe u rukama je brače, koja svojom agilnošču jamče za njen napredak. Dugogodišnji i prokušanl radnici župskih sletova u Ogulinu, Otočcu, Gospiču, Crikvenici, Krku, Baški i Sušaku, znadu i naše mane i naše dobre strane. Starešinstvo župe beleži u svojoj knjiži imena: Dr. Mijo Krsič i Ivan Polič, svojih požrtvovnih starešina i imena Marijana Borasa i Ize Ciottijcve, svojih požrtvovnih nas čelnika. Uz ta imena nižu se vredna imena članova starešinstva župe, koji če znati i moiči voditi župu napred i samo napred! — "»---------------- ŽUPA SARAJEVO Nastala je iz Srpske Sokolske Žu« pe Bosansko s Hercegovačke i iz Hrs vatske Sokolsko Župe Tvrtkove, koje su obadve pre rata pronoisile. sokolsku misao u Bosni i Hercegovini. Starešins stvo Srpskte Sokolske Župe Bosansko* Hercegovačke, k-oje je za vreme rata bilo na robiji radi veleizdajo, u času ostvarenja sokolskih ideala, u momens tu narodnog ujedinjenja i oslobodenja smatralo jo za svoju prvu zadaču u našoj oslobodenoj otadžbini da sokol« ski rad uputi novim smerom i da po* zove sve Sokole koji su za vreme rata visoko nosili sokolsku zastavu, da se odazovu svojim nacionalnim zadačas ma. Več u novembru god. 1918. kad je u Sarajevo stigla srpska vojska stas rešinstvo je pozvalo svoje članove da u što večem broju stupaju uz vojsku i da u svakom narodnom radu uzimaju što jačeg učešča. U februaru god. 1919. održana je skupština u Sarajevu, na kojoj su bili delegati svih predrat* nih srps'kih sokolskih društava, u Bos sni i Hercegovini te je u prisustvu najistaknutijih predratnih srpskih Sos kola brače Dr. Laze Popoviča, Dr. Srdana Budisavljeviča i pok. generala Mike Kovačeviča, donesen zaključak da srpski Sokoli u župi Bosansko Hers cegovačkoj napuste svoje plemensko obilježje i da pokušaju da sc sa bras čom hrvatskim Sokolima sjedine u jednu sokolsku organizaciju. Tim istim željama bilo je zadojeno i hrs vatsko Sokolstvo u Bosni, tako da je zapravo u Sarajevu nikla klica jugo* slovenskog Sokolstva, koja. jo posie rja vidovdanskom saboru utvrdena kao temelj našeg sokolskog rada. Sokoli župe Gavrila Principa učestvovali su vrlo aktivno na sletu u Mariboru i sa znatnim brojem na velikom Ljubljans skom sletu, i kod ostalih sokolskih priredaba. God. 1924. prireden je u Sarajevu IIT. pokrajinski slet na kome su učestvovali Sokoli iz cele Bosne i Hercegovine, zatim iz Užičke i Kra* gujevačke župe, a bili su delegati i iz največeg broja ostalih sokolskih župa. Na tom sletu je razvijena župska za* stava poklon Nj. Vel. Kralja, koji je preko svog delegata generala g. Stes v:; n a Hadžiča k urno v ao zastavi. Iza toga sleta sokolska misao je uhvatila ponovo dubokog korena. Ova župa je posvečivala naročitu pažnju da se oduži šeni velikih nacionalnih heroja, pa je inicijativom ovc župe iza do* vršlenog praškog sleta 1920. izvršen na svečan način prenos kostiju pok. Gavs rila Principa i drugova iz Čehoslovač« ke u Sarajevo. Župa je vrlo aktivno učestvovala u akciji za podizanje »Do« ma Zrtava« narodnim mučenffcima pa* lim na Palima i u sahrani narodnih mučenika poginulih na Ilidži. Ceneči rad društva Prosvete kao predratne matice sokolske župa je na Prosveti« noj proslavi 1927. uzela vrlo vidna učešča. Sokoli su tom prilikom izvo* dili svoj javni čas i izvršili natecanje u viteškim igrama. God. 1926. župa je priredila intimnu sokolsku svečanost povodom 50 godišnjice života a 25 gos dišnjice sokolskog rada jednog od -naj« zaslužnijih Sokola iz Bosne i Hercego* vine brata Steve Žakule. Na sokolskoj akademiji koja je tada bila priredena učestvovali su delegati svih sokolskih organizacija iz Bosne i Hercegovine l mnogi predratni sokolski radnici, Taj dan bio je kao ipoticaj mladim genera? cijama kako se Sokolstvu kroz dece* nije predano služi. Sokolska župa Gavrila Principa posvečivala je naro« čitu pažnju pobratimskom pokretu u kome ie oduševljeni Soko pok. brat Miloš Duran bio duša i neumorno ras dio. U god. 1928. župa je priredila svoj uspeli javni čas. a javni čas, koji je održan 2. juna 1929 što1 ga jo priredila ova župa zajedno sa Zlatiborskoffi župom po mišljenju sviju upućenih znači znatan korak napred. Sokolstvo i u Bosni i Hercegovini spada medu one organizacije, koje po« lagano ali sigurno krče sebi put. Sos Da bi se lakše shvatilo u kakvom se stanju nalazi ova župa, potrebno je pre svega obratiti se njenoj prošlosti upravo bolje rečeno, dobu njenoga po« stanka i stvaranja i dobu pre njenog stvaranja. Još za vreme turske impes rije a naročito u poslednje doba večih sloboda, smela su se pojaviti kad i kad manja ili veča gimnastička društva, koja su ugledom na tadanja sokolska društva u predratnoj Srbiji imali svoj prikriveni nacionalni tip. Takvih drus stava je bilo još pre 1912. godine neko« liko i to u Skoplju, Kumanovu, Prizres nu, Prištini, Ferizoviču, ali i ona su se javljala brzo kao pečurke da bi tim istim tempom sc i gasila. To su bili ugledi ali mdovoljni potkrepljeni čistim ubedenjem te zato i vrlo krats koga veka. Javljala su se ta gimnastič* ka društva inicijativom koga od dru« štvenih sokola .ali njegovim odlaskom iz mesta i društva su obilno propadala, da bi ta ista ličnost ponova osnovala novo društvo u mestu svog novog opredeljenja. Na ovaj način su posta« jala i propadala društva do 1912. god. Posle oslobodenja 1912. god. osnivanje društava išlo je nešto bolje i sa večim poletom te je i dolaskom videnijih sos kolskih radnika u Južnoj Srbiji bila stvorena osnovica za što bolje ostva* renje sokolske ideje ali uskoro objavs ljeni rat 1914. god. uništio je gotovo sve početke i ta tako osnovana društva ostala su samo kao lepa istorijska uspomena. Povračajem redovnog sta« nja u zemlji, prestankom rata — po« čelo se kao i svuda iz početka ili nas stavkom. Tako jc bilo i u ovim krajes vima. Nekadanja veča sokolska dru* štva kao: Bitolj, Prizren, Kumanovo, koje je još i pre rata imalo svoju mus ziku, dalje Skoplje koje i za vreme rata radi, dalje Štip, počinju polako da se pribiraju i da stvaraju svoja društva tako da Se energičnim radom Skoplja uspelo i to da sc u 1923. godini stvori današnja sokolska župa. Govoreči več o jednom jačem pokretu od istorijske jc važnosti pomenuti i lica koja su ras dila na tomc. Vredno je spomenuti da je u vreme stvaranja župe u Skoplju, koja je brojala na dan svoga osnivas nja 9. aprila 1923. godine svega pet društava — bio starešina brat T. Živkovič pukovnik. Svoju energiju i neobično jaku volju i ljubav prema Sokolstvu želeči da korisno i pravilno plasira neumorno je radio i težio da stvori sokolski dom koji bi bio pravi sokolski centar istorijskog Skoplja i koji bi bio ne samo vežbaonica za Sokole Skoplja nego ujedno i škola za vaspitanje sokolskih prednjaka za celu Južnu Srbiju, i radeči na tomc poslu energično i istrajno uspeo jc da uz pripomoč pravih i svesnih Sokolaca pos digne željeni sokolski dom. Uz obilnu pripomoč našeg uzvišenog i pravog Sos коЦ Nj. V. Kralja Aleksandra kao i obilnu pomoč naših velikih i odanih prijatelja brače: Dona Frotingama i Mihajla Pupina kao i gradana Skoplja, pored mnogih drugih svesnih i požrts vovanih Sokola, stvoren je lepi Sokol« ski Dom u Skoplju kao osnova za jači sokolski rad kao centar sokolske sve* sti i misli, kao škola za buduče sokols ske naraštaje. Volja i rad su zaista jaki faktori a oni su ovde pokazali svu svoju vrednost. Jakom voljom i uzdrs žljivošču brat Živkovič i starešinstvo uspevaj u da od male petčlanovske župe stvore župu u kojoj su danas za« stupljcna 34 bratska društva Južne kolska načela sve više i više osvajaju srca svih ispravnih i čestitih. O tomc najbolje svedoči taj uspeli javni čas na kome se našlo na okupu sve što je zadojeno nacionalnom mišlju. Danas Sokolska župa Gavrila Principa broji 14 društava i to: Sarajevo. Novo Sa« raj.vo, Visoko VarešsMajdan, Ka« kanj, Zenica Bugojno, Rogatica, Foj« nica, Pale. Goražde, Foča, Breza i Travnik. Od tih su osnovana iza oslo« bodenja: Novo Sarajevo, Vareš«Maj« dan, Kakanj, Fojnica, Pale, Rogatica i Breza. Svoje domove imaju Zenica, Pale i Breza, izgraduju se domovi u Novom Sarajevu i Kaknju, a vodi se najozbiljnija akcija za podizanje do« ma u Sarajevu. Broj članova i članica u župi iznosi 1623. Rad sokolski za ovih 10 godina ne može da nas potpuno zadovolji, jer bi u sokolskim redovima trebali da budu svi predratni Sokoli i svi nacionalni radnici, ali pored svega toga kretanje Sokolstva zadnjih godina ipak poka« zuje siguran korak napred, pa se mo« žemo nadati da če Sokolska župa Gav« rila Principa verna velikim sokolskim tradicijama i lijepoj sokolskoj prošs lesti i u buduče biti pionir sokolske misli. Dr. V. B. Srbije. Da bi pak bilo omogučeno da se Sokolstvo sa svojim strogo nacio« nalnim obeležjem što bolje sprovede, bilo je potrebno da se stvori i živa radna snaga, koja če služiti Sokolstvu i njegovim idejama. I sokolska župa u Skoplju sa svojim starešinom bratom Živkovičem otvori te škole u vidu te« čaja i v.aspitanja prednjaka. Kračih te* čaja je bilo 1924. i 1926. godine ali je« dan od zamašnijih značaja i jače vred« nosti bio je prednjački tečaj održan u 1927. godini. I opet je visoka sokolska svest Nj. V. Kralja učinila da je sa ovoga tečaja izašlo preko 60 koje žen« skih koje muških prednjaka. I ovom prilikom njegova obilna pomoč je stvo« rila Južnoj Srbiji 60 pravih i vrednih Sokolaca, koji če poštujuči svoju so« kolsku ideju raširiti je celom Južnom Srbijom. Ovakim radom i trudom omogučeno je da se od 14 sokolskih društava koja su pre 1927. godine bila u župi, poveča broj na 34 društva ko« liko ih je danas u župi. Od večeg zna« čaja je i održavanje sletova u 1928. gos dini održana su tri sleta i to: dečji slet, župski slet, i pokrajinski slet. Ma da je zbog teških političkih prilika bilo izvesnih poremečaja ipak su ovi sles tovi bili prva jaea manifestacija sokols ske misli. Ovi u kratko uneti istorijski podaci o stvaranju društava i župe u Južnoj Srbiji, pokazuju samo sa kaks vim sc teškočama i kako mogao pos stiči ovaj doista znatan uspeh. Iz ovo« ga se da videti, koliko je muke i jada morao progutati onaj, koji je ubeden u visoki značaj Sokolstva, žrtvovao je se za njega i njegovo razviče. Ali kao i u svakom pokretu, u svakom brzom i energičnom radu gubeči se snaga u ono što je najglavnije i najvažnije propusti se' obićno po nešto što je ta« kode od vrednosti. Samo što u ovom slučaju to propušteno neče biti i iz« gubljeno jer če se daljnim radom te« žiti, da se svi ti sitni nedostatci na* knadc. Ima nešto što još ne odgovara pravom Sokolcu a to je pravo i čisto sokolsko vaspitanje. Objektivan isto« ričar mora biti potpuno nepristrasan te izneti činjcnice onakve, kakve su, a ne ulepšavati ili ne priznavati nešto što se u našoj svetlosti mora izneti. Kratak broj godina postajala Sokol« stva Južne Srbije ima poglavito kao posledicu nepoznavanje sokolske ideo« logije, posledicu čiji je uzrok nedovo« ljan rad u tomc pravcu. Jer dok sc stvaranjem društva težilo da sc brojno postigne što večc učešče stanovništva, dotle je usled slabih i u ideologiju so« kolsku dovolj no neupučenih radnika idejno vaspitavanje trpilo. Ali ovo nije bila krivica samih radnika na So* kolstvu. Mislim da je kratkoča vremes na pravi uzrok. Sada kada su več stvos reni uslovi za postajanje društava, sada se mora početi i sa čistim sokols skim vaspitanjem A kada se ovo dos vede u pravi odnos sa brojem članova, onda če Južna Srbija predstavljati i brojno i idejno jednu jaku, čvrstu so« kolsku jedinicu sa tačno izradenim pravccm i ciljem svoga rada. Tada če Južna Srbija postati ono što se sa pra* vom od nje očekuje, ona če biti prvi i naj jači kamen temelj ac ne samo na« šeg Sokolstva nego i cele naše države. Ja ne grešim kad tvrdim, da je Sokol« stvo jedina institucija koja če i zdra* vim telom i zdravim duhom dati ono što se od čoveka budučnosti iziskuje. Dr. Milan Jovanovič. ŽUPA Dobra jo bila namisao Saveza, da sve župe, nakon 10 godina rada u slo« bodnoj domovini, dadu kratak isto« rijat svog delovanja kroz to razdob« 1 jc. Da taj istorijat, stisnut u uske gra« nice jedne kolone, ne bude suho na« brajanje veselih i tužnih dogodaja, biče bolje predočimo li onu krivulju uspona i opadanja naših nastojanja i propusta, onih časovitih energičnih za* hvata i malaksanja u svim granama sokolske delatnosti, u starešinstvu žu* pe, njenim odseeima i društvima. Rad župskog starešinstva od oslo* bodenja napred kretao se i razvijao, teran onom neugasivom i nemirnom lepom sokolskom osebinom, večnim nezadovoljstvom nad postignutim i težnjom za boljim i savršenijim. Na* stojanja starešinstva nisu nalazila žes ljenog odraza u radu večeg dela žup* skih društava, a to s mnogih razloga, koji se zapažahu i kod ostalih župa, kao pomanjkanje iskusnih preratnih sokolskih radnika, neshvačanje sokol* ske ideje, koja — postignučem zajed* ničke nam slobodc, i time lišena glav* nog svog cilja, kojo je Sokolstvo naj* jače poticalo ma rad. naime nacionalne borbe sa protivnicima T revolucionar* nog lagumanja AustrosUgarske — za mnoge je prestala da više bude pris vlačivi magnet. K ovome dolaze mnogi još sitniji uzroci, i lokalno nar*vi, više manje posvuda slični i poznati. Stare* šinstvo, svime time razočarano u svos jim nastojanjima, odlučuje da preda ostavku, te se 22. XI. 1925 uriče izvan« k dna glavna skupštima župe, koja je imala da se time pozabavi, ispita uzro* ke i nezdrave prilike, da nade protus lek, sa event. novim ljudima. Nakon živahne debate, obečanja društvenih izaslanika, da če svako u svom delos krugu uznastojati da se prilike iz* mene na bolje, sa malim izmenama izabire se, kao najsposobnije, staro starešinstvo i ono novim energijama i madama lača se opet r^da. I faktično kulminacija lepih nastojanja i rada i uspeha starešinstva datira u godinama 1926. i 1927., a kruna svemu bio je slet naraštaja u god. 1927., na kojem jopstoje samo na papiru. Veliko pa zlo kod večine društava je to, da nemaju smisla a m uveta za sokolski rad kako, ga pro* pisuj'i.. današnja sokolska organizacija, nego1 so ograničuju na onaj uski delo* krug predratnog rada kop sada lišen glavne poluge koja ih jc napred te* rala, inaime nacionalne 'borbe proti tudinu, ostade kao i u ono doba mr* šav i zakržljav. I ta zakržljavost tako1 je uhvatila korena, da se nastojanja župskog starešinstva uzaiud dugo la* milo, a da na tom neplodnom tlu stvori boljie uslove. za rad i napredak. Eto) to bi bila gola, po mom miš* ljenju verna slika našeg rada i stanja ikro z ovih 10 godina. Kakove imamo izglede za buduč* nost? Hteo bi da budu jasni i vedri. Ali teško je kroz ovu maglu, koja nam sada vidik preči, zagledati, da li če nam diuga lOgodišnjica biti bolja ili gcira. S. V. ŽUPA ZADAR-ŠIBENIK Sokolstvo j c u Dalmaciji nastavilo radom nacionalnih boraca, narodnih i hrvatskih čitaonica, te se jc u prvom deceniju ovoga veka širilo, napredo* valo, i stalo okupljati u župe. Več g. 1908. postoje u šibeničkoj okolini so* kolska društva u Betini, Drnišu, Man« dalini, Murteru, Šibeniku, Tisnu i Vo* dicama. Sokolski radnici udešavaju u njima sokolski rad u smeru uzgojno* prosvetnom i rodoljubnom, jačaju uverenje i volju za borbu protiv tudeg režima i pašovanja. Radi uspešnijeg sokolskog i narodnog rada okupljaju se sokolska društva u župe. U Dalma* ciji su osnovane četiri župo izmedu kojih Hrv. sok. župa Krešimirova sa sedištem u Šibeniku. Krešimirova je župa osnovana 23. augusta 1908. Na skupštini su pri* stupili odaslanici sokolskih društava iz gore spomenutih mesta. Prva upra* va birana je na ovoj skupštini ovako: Dr. I. Krstvlj, star (Šibenik); P. Nakič zam. (Drniš); D. Sirovica taj. (Šib.); A. P. Vlahovič blag. (Mandalina); J. Regner voda (Drniš) i njegov zam: N. Blaževič (Šibenik). Isti dan priredila" je Krešimirova župa u Šibeniku svoj I. slet. Pristupila su sva društva župe sa oko 230 Soko* lova, a 160 ih je vežbalo. Onda je župa brojila 636 članova, od kojih 252 iz* vršujuča. Ove1 godine priredeni su izleti i javne vežbe u Murteru i na šuhičevcu. U g. 1909. župa nastavlja plemeni# tim sokolskim radom, širi po okolini sokolsku misao, jača hrvatsku svet i duh i slovensku solidarnost. Ovaj po* sao preuzimlju i dalje uspešno pro* vodo sokolska društva. Gla,vna god. skupština župe odr* žana je ove god. u Drnišu, gde je pri* reden j II. župski slet. Javne su vežbe održane u Betini 8. VIII. i Šibeniku 29. VIII. prigodom desetgodišnjice Hrvatskog Sokola. Na javnim vežba* ma vežbalo je članstvo i podmladak proste, uzorne vežbe i na spravama. II. sletu Krešimirove župe u Dr* nišu sudelovala je u večem broju i br- ŽUPA SKOPLJE Najvažnije je kod plivanja da uzdržimo Sto dulie tjelesnu toplimi, da kretnje tijela budu što slobodnije, njegova rezervna fi-zička snaga što veća i da tijelo posjeduje osieća] sitosti i zadovoljstva bez prenatrpavanja želuca. Svima tfemo tim uvjetima najbolje udovoljiti upotrebom ukusne naravne koncentrovane hrane, koja u malom obujmu posjeduje veliku hranivu vrijcdnost, unosi u tijelo veliki broj potrebnih mu kalorija i koja so la ko probavlja, Stedeći time raspoloživu energiju tijela. To je i razlog, da je slavni francoski plivač Georgee Michel, koji je preplivao Onal La Manche u dosad ne eniženom rekordnom vremenu od 11 sati i 5 min., za vrijeme svog treninga kao i za vrijeme svog slavnog pothvata upotrebljavao] Ovomaltine, za koju veli, da mu je kod toga bila od neproeijenjive koristi Dobiva se svagdje uz cijenu od Din 18'60 po kutiji. Tražite besplatni uzorak,' pozivajući se na ovaj list od Dr. A. WANDER d. d., ZAGREB župa Hrvojina, te Sokolovi iz Zadra. Narod jo bio oduševljcn. Na skupšti* ni jo bi.rana uprava župc: Dr. I. Krstelj, star. (Šib.); P. Nakić. zam. (Drniš); A. P. Vlahovič, taj. (Mandalina); V. Ku* lić, blag. (Šib.); J. Regner, voda (Dr= niš) i N. Blaževič, zam. (Šib.). Ova jo uprava ostala na čdu Krcšimirovc žu= pe sve do 1914. samo je jedne godine bio zam. starešine Vjekoslav Nakić. U župi je učlanjeno 7 sokolskih društava sa 4 počasna, 5 utemeljit., 273 .izvršujuča i 396 potpomagajučih članova, 96 muš. i 18 žen. podmlatka i 2 pripravnika. Raspolagala je sa 10 prednjaka i 12 pripravnika. Tokom god. 1910. Krešimirova župa nastoji da pomoču izleta, javnih vežbi, šetnja i uputa uzdrži i proširi zanimanje i rad za Sokolstvo i narod« ne potrebe. Od sokolskih se društava ističu ono u Šibeniku i Mandalim. Na sletu br. Hrvojine župe 21. VIII. su* deluje korporativno Krešimirova župa. Posebnom tačkom na vcžbalištu istu« pili su Sokolovi Mandaline i Šibenika vežbanjem kopljima. Za II. svesok. hrv. slet u Zagrebu 1911. pripravljaju se Sokolovi sokol« skih društava župc i putuju na slet u znatnom broju zajedno s ostalim So=> kolovi.ma Dalmacije. Za izložene so. ■kol. fotografije i uspomene dobili su nagradnu diplomu šibenički i manda« 1 inski Soko. Krešimirova župa sastavljena jo od sledečih Sokol, društava: Beti.na, Drniš, Mandalina, Murter, Šibenik, Tisno, Vodice. 1912. priredila su razna sokolska društva izlete i javne* vežbe u okoltia mesta, a važniji su onaj u Primoštenu 23. VI. i Mandalini 9. VII. što ih je pri« redila župa. Ove jo god. poslan na Savezni prednjaoki tečaj br. A. Fulgosi. Odaslanik Krešimirove župe na sletu Srpskc sokol župe na Primorju 12. i 13. X. raspravljao jo s ostalim oda« slanicima dalmat. sokol, župa c *->uto« vanju i vežbanju na sletu u Ljubljani. Na 1. marta 1914 održana je zad« lija skupština Hrvat, sokol, župc Kre« šimirove. Zaključeno je, da svako dru« štvo pošalje na prednjaoki tečaj ba« rem jednog člana, da če župa korpora« tivno sudelovati sletu, što se priredi u Dalmaciji i.li Ljubljani i zato če se vežbati odredene vežbe. Za g. 1914. birani su u upravu žu« pe: Dr. L Krstelj, star. (Šib.); P. Nakič, zam. (Drniš); A. P. Vlahovič, tajnik (Mandal.); P. Roca, blag. (Vodice); J. Regner voda (Drniš) i N. Blaževič, zam. (Šiben.). Borbo d junačko pobe de brače Sr« ba i Bugara za Balkanskog rata pratilo je Sokolstvo Krešimirove župe osobi« tom ljubavlju i oduševljenjem, te .nji« hove uspehe držalo za svoje. Veličan* stvene manifestacije solidarnosti i bratstva u Šibeniku i okolnim mesti« ma priredene su i vodeno od Sokolo« va. Oslobodenje balkanske brače tu* dinskog zuluma, ulevalo je u Sokolove novi duh, rad i smer, te jačalo težnju na bezobzirnu borbu protiv tudmstva, a za slobodu i jedinstvo Srba i Hrvata. Radom u ovom pravcu ističe se osob.ito g. 1914. Izleti u Rogoznicu (13. VI.) i Tisni (21. VI ), a osobito onaj Krešimirove i Hrvojine župe na dalmatinsko Kosovo 28. VI. sa mnogo Sokolova i naroda, gde su se »kupili sokolski i nacionalni radnici hrvatski i srpski iz Dalmacije i van nje, pri« vukli su osobitu pozornost austrijskih vojnih i državnih vlasti.. Ove su oso« bito uzrujali rodoljubni govori Dr. Drinkoviča, Dr. Krstelja, Dr. An.dcli« novica i drugih govornika protiv tudeg gospodstva, a za slobodu ,i jedinstvo, to prisizanjc hrvatskih i srpskih Soko* lova i nacionalista bratstvu i slobod« noj domovini. Uslcd pogibije austr.ij. prestolona* slednika u Sarajevu Sokolstvo dobiva naredbu, da su sa Kosova povrati tiho kučama. Sokolovi predvidaju ozbiljne dogadaje i dane kušnje. Položaj So* kolstva Krešimirove župe pogoršavaju i opčinski izbori u Šibeniku, koji po« činju 24. VIL a na koje. prave pritisak pretnjama i strahovanjem austrij. vojne i civilne’ vlasti. Sokolovi ipak stupaju odredenim smerom slobode i jedinstva. Zato videnijo unašaju u crnu knjigu i. dolaze pod pažnju po« li.tičkih redara ,i uhoda. Obavljaju se premetačine po njihovim kučama. Mobilizacija 26. VII. 1914 zgodno je došla vlastodršcima da na nacional« nim i sokolskim radnicima upotrebe svoju moč i šilu. Hapse so i utamni« čuju radi veleizdaje, Dr. Drinkovič, M. Stojič, D. Sirovica i drugi. Od upravo LIrvat. sokol, župe Krešimiro« vo utamničeni ,su 27. VII. Di\. 1. Kr* stelj i P. Roca, a 29. VII. A. iP. Via* hovič i N. Blaževič. Raspuštena su so» kolska društva i Krešimirova župa, a njihova imovina zaplenjena, raznešena i na dražbi rasprodana. Tako je 1914. utrnut javni život Sokolstva Krešimirove župc, koje jc kroz 15 g. budilo i jačalo narodnu svest širilo spoznaju o bratstvu i za* iedničkom radu, uzgajalo Sokolove za slobodu i jedinstvo naroda i domo« vine. „?a. vreme rata nema Sokolstvo Krešimirove župe ni spomena, a istak« nutiji se Sokolovi šikaniraju i u voj« ništvu i kod kuče. Ali oni ostaju verni svom zadatku i rade bezobzirno puni vere i nade u narodno uskrsnuče. Slom Austro«Ugarske 29. X. 1918 doneo jc slobodu našemu narodu I ostvarcnje jedne od glavnih sokolskih težnja. U prvim redovima za uzdrža« vanje reda i čuvanja prave slobode vidamo Sokolove. Ali sloboda malo traje. Več 7. XI. 1918 nastupa talijanska okupacija s osobitim metodama. Ob« navljaju se ipak sokolska društva Kre* šimirove župe. Vredan je spomena rad onih u Šibeniku i Mandalini, gele so ističu radom brača Bučič, Fulgosi, Triva, Despot -i Vlahovič. Sokolovi iz Šibenika i okolinc dogovaraju se' o ure« denju, radu i nazivu Hrvat, sokol, dru« štavai. U novembru prihvača Hrv. So* ko u Šibeniku ime Jugoslovenski.. Ovo isto ime poprima u decembru i I. hrv. seoski Soko u Mandalini; a kašnje i drugi. Rad je za talijanske okupacije ograničen, ali Sokolstvo ipak čini na« rodnoj stvari velike usluge. Progonje« ni su mnogi sokolski radnici, a neki program na Sardenju. Na sokolski sabor u Novi Sad 1919. odredeni su kao delegati Kreši« mirovo sokol, župe brača P. Roca, P. Kovačev i A. P. Vlahovič. Prisustvo* vao jc samo br. Kovačev, jer Roei i Vlahoviču, koji su pod pažnjom nije talij, okupatorna vlast htela izdati put* nice. Delegati su primili nalog, da po« rade oko jedinstva srpskog, hrvatskog i slovenačkog Sokolstva i naziva Ju* goslovenski Soko. Za talij, okupacije obustavljen je rad Sokolskog društva u Mandalini. Radi nemara nekih odlučujučih rad ovog Sokola, koji je bio medu naj* aktivnijim i najurednijim, nije više uspostavljen. Promicateljni odbor za uspostav* 1 j e n j e nove sokolske župe za severnu Dalmaciju sa sedištem u Šibeniku, brača K. Šupuk i A. P. Vlahovič, sazi* vaju 1. XI. 1921 — posle odlaska Ta* lijana — konstituirajuču skupštinu novo župe, koja bi se sastojala od bivše zadarsko Bana Paližne i šibe* ničko Krešimirove. Ovoj skupštini pri« sustvuju odaslanici sokolskih društa* va Šibenika, Vodica, Betine, Skradina, Dubrave i Murtcra. Pismeno pristaju sokolska društva Bibinja Raba i Tisna. Župu Bana Paližne i Sokol, društvo u Pagu zastupa br. Dr. Kožul, a Hrvo* jinu župu brača Dr. Buič, Mikačič .i Vrcan. Skupština je prihvatila novo pod* ručje sokolske' župe za severnu Dal* maciju sa sedištem u Šibeniku, koja sada hočo da nastavi rad Hrv. sok. župe Krešimira i birala slcdeču upra« vu: M. Triva, prof., stareš. (Šibenik); zamenici Dr. M. Medini, (Šibenik) i Dr. K. Dobrota (Skradin), A. P. Vlahovič, tajnik (Mandalina), Lj. Montana, bla« gajnik, Dr. M. Perkovič, prosvetar (Šib.), J. Regner, načelnik (Drniš). 1922. Župa broji 13 društava sa 754 člana. Uprava je ostala za ovu i sledečo dve godine: u glavnom ista. Ovo godine održan je III. slet Šibe* n:čke Sokol. Zupe u Šibeniku, 1923. u Drnišu IV. župski slet, a 20. VII. 1924 prigodom 25. god. opstanka Sokolskog društva u Šibeniku V. slet uz sudelo* vanje Sokolova svih društava i mno* štva naroda. Oko 40 Sokolova sok. župe Šibenik sudeluje sletu br. sokol, župe Petra Svačiča u Zagrebu, a II. sokolskom sa« boru Jugoslovcnskog Sokolstva pri« sustvuju kao odaslanici župe brača S. Adum (koji je starešina župe 1923. 1 1924.) i A. P,'Vlahovič. Župa održaje prednjački tečaj, na koji je pristupilo 12 Sokolova i 1 So« kolica od 8 sokolskih društava župe. Posle opširna izvešča na skupštini župe 1. III. 1925 tajnik Vlahovič moli, da ga radi osobitih uzroka, ne biraju tajnikom župe. Birana je sledeča upr«« va: S. Adum, star. (Šib.); zamen. J. Regner (Drniš), B. Marčič (Šib), M. Maričič, taj. (Šib); A. P. Vlahovič, prosvetar ^ (Mandalina); A. Fulgosi, načelnik (Šib.). Župa broji 15 društava: 1251 čla* na i 174 članice, 208 muš., 96 žen. dece, 176 muš. i 129 žen. naraštaja. Prihva* čeno je novo ime;: Šibcničko*zadarska sokol. župa. U 1926. godini postaje tajnik župo L. Pilič, a prosvetar F. Vuletin. 6. i 7. VIII. 1927 održan je VI. župski slet u Preku uz sudelovanje br. splitske sok. župe i to prigodom bla* goslova sokolskog barjaka, što ga je prečkomu Sokolu darovala Nj. Vel. Kralj. Marija. 17. i 18. septembra bio je VII. žup« ski slet u Biogradu n/m. Uprave su g. 1927. i 1928. B. Mar« čič, star. (Šib.); zamen. M. Radovič (Šib.), I. Pelicarič (Biograd n/m.), S. Dragišič (Drniš), L. Pilič, taj. (Šib.); M. Cvitkovič, blagajnik; M. Macura, prosvetar. Lj. Montana, načelnik. VIII. župski slet prireden jc u Drnišu 25. i 26. kolovoza 1928. Ovaj je dan drniški Soko razv-io svoju no* vu zastavu. Održale se proste vežbe I na spravama i lako atletsko, natecanje'. *Na glav. god. skupštini sokol, žu* p,e šibeničko*zadarske 1929. birana je ova uprava: R. Kovačev, star. (Šib.); zamen. Pelicarič i Radovič, te D. Po* kraiac (Knin); L. Pilič, taj. (Šib.); K. Novak, blag. (Šib.); M. dir. Ježina, prosvetar (Šib.); Lj. Montana, načelnik (Šib.). IX. župski slet šib.«zad. sokol, žu* pe održan je 15. i 16. juna 1929 u Ši= beniku uz sudelovanje br. sokol, župa Rijeka i Splita. Pristupilo je mnogo Sokolova i gostiju. U velikom je broju sudelovalo i vojništvo kr. rat. morna« rice, koji su vežbali puško i vesla. Ovaj dan slavilo je Sokolsko d uštvo u Šibeniku 30 godišnjicu opstanka. Sokol, župa šibeničko?,zadarska preuzimajuči dužnost Hrv. sok. župe Krešimirove i nastavljajuči njezin rad s ostalim če brat. župama provadati duli bratstva i jedinstva c da s njime nrožme sve delove naroda i sve kra* jeve našo domovine, a preko njih 1 zarobljcnu braču. Ovaj duh mora da prodre u najzabitniju kolibicu bez ob« žira na veru i pleme, a na temelju poštenja, jednakosti i socialne pra« vednosti. U radu i nastojanju za po» stignuče plemenite i uzvišene s vrhe, stalni smo, da če Sokolstvo šibeničko* zadarske župe doprincti svoj deo u čemu želimo mu sreču i najbolji uspeh. Ante P. Vlahovič. ŽUPA TUZLA Sokolska Župa »Petra V oliko g Oslobodioca« osnovana je na skupštini 28. marta 1920 u Tuzli pod predseda* njem br. Jovana Petroviča. Glavno funkcije u starešinstvu podeljene su ovako: Starešina br. dr. Risto Jeremič, 'Osnivač prvog Sokolskog društva u Bosni u Foči, tajnik br. Ivan Perič, blagajnik br. Čaziin Žunič, prosvetar br. Branko Stakič. Kao glavni rad u toj godini jeste osnivanje sokolskih društava i četa na selima. Pod uredni« štvom br. B. Stakiča izašila su četiri broj a župskog »Vesnika«. Održan je I. župski slet u Tuzli 12. jula 1920 na kojem su nastupili: članova 81, članica 65, muš. nar. 64, žen. nar. 36. Sletu je prisustvovao 'ispred Saveza br. dr. Lazar Car. Župa je brojala ukupno 1067 čla* nova od toga vežbača: članova 338, članica 88, muš. nar. i žen. nar. 482. Broj društava 12, seoskih društava 4 i seoskih četa 4. Na I. skupštini 30. I. 1921 u Tuzli izabrani su: star. br. Simo Erakovič, tajnik br. Branko Stakič, načeln. br. Alojz Pogačnik, prosvetar br. ;Voj!i= slav Bogičevič, blag. br. Jovan Petro* vič. Radi se mnogo na seoskom So« kolstvu. Kod ostalih društava opaža se dosta slaba aktivnost. Osniva se ^obratimska sekcija na čelu sa br. J. Pi trovičem. Župski slet u Derventi 26. juna 1921. Vežbalo članova 87, članica 44, odelenje muš. nar. i muš. dece iz Dervente. Župa broji 1248 članova, od toga vežbača: članova 279, članica 74, muš. nar. 252, žen. nar. 127, muš. dece 432, žen. dece 139. Društava 12, 4 seo« ska i 4 čete. II. župska skupština održana 26. II. 1922 u Doboju. Izabrani: stareš. br. Simo Erakovič, tajnik br. Branko Sta« kič, nač. Alojzije Pogačnik, blag. br. Jov. Petrovič, prosvetar br. Branko Tadič. Održan župski slet u Doboju 9. jula 1922. Vežbalo članova 92, čla« pica 54, muš. i žen. nar. 180, dece; 31, vojnika 120. Slet organizovan vcoma slabo. Na mesto premeštenog br. A. Pogačnika preuzima načelništvo br. Dane Markovič. Na vanrednoj skup« šlini 24. IX. 1924 biran je za tajnika br. Miloš Ilič. U ovoj godini, pada L svcsokolski slet u Ljubljani, kojeg je nosetio veliki broj članstva tuzlanske župe. Župa broji članova 1529, od toga v'žbača članova 327, članica 85, muš. nar. 167, žen. nar. 94, muš. dece 488, žen. dcce 237. Društava 11, četa 8. III. župska skupština održana 11. II. 1923 u Tuzli. Izabrani: stareš. br. Branko Stakič, tajnik br. Miloš Ilič, nač. br. Stevan Jakšič, predsednik pro* svetnoga odbora br. Jovan Magaraše« vič, blag. br. Jovan Petrovič. Kao župski dan uzet 3. februara svake godine. Radi se na osnivanju prednjačkih zborova. Održan IV. žup« ski slet u B. Šamcu 24. jula 1923. Vež« balo članova 98, članica 76, muš. nar. i žen. nar. 134, muš. dece 80, žen. eleee 60, seoskih Sokolova 122. Na sednicl žup. odbora 24. jula 1923 donešen je zaključak da: »Soko no može biti Skaut, a Skaut ne može biti Soko«. Lsvojen predlog sok. društva Tuzla, da se župa zovc: Petra Velikog Oslo« bodioca, što je i odobreno reš. Dvor. K anc. br. 1818 o d 26 V. 1923. Ep a r« hijski Savct u Tuzli darovao je župi 2500 Din. Na sednici 3. jan. 1923 do« rešen je zaključak, da se župa ukloni iz Tuzle, isti zaključak povučen 31. jan. 1923. Broj članstva 1468, od> toga vežbača: članova 143, članica 42, muš. nar. 214, žen. nar. 55, muš. dece 87, žen. dece 62. Društava 12, seoskih 6e* ta 8. Na sletu seoskih Sokola u Brodu vežbalo 122. IV. župska skupština održana u Tuzli 3. II. 1924. Izabrani: stareš. br. Staja T. Sta j ič pukovnik, tajnik br. Vojislav Bogičevič, nač. br. Stevan Jakšič, preds. prosv. odbora J. Maga« raševič, blagajnik br. J. Petrovič. Radi se na poboljšanju administracije kod župe, i društava. Rad na seoskom So« kolstvu ref. br. Husein Seleskovič; sta* rešinstvo obilazi društva, provodi re« vizije, sva se pažnja posvečuje vežba* čem članstvu. Ureduju se matice u društvima. Rad u župi udešava se pre* ma programima funkcionera. Kod ve* čine društava ne postoje prosvetni od* bori, zaključak je da sva društva te odbore moraju osnovati. Radi se na ?anaciji dugova iz prošlih godina. Na II. sok. saboru u Zagrebu zastupaju župu br. V. Bogičevič i br. J. Magara* ševič. Sok. društvo u Kreki razvilo za* stavu 8. VI. 1924. Održane, 22 sednice. Broj članstva 1782, od toga vežbačeg: članova 308, članica 104, muš. nar. 184, žen. nar. 152, muš. dece 413, žen. dece 221. Društava 15 i nekoliko seoskih četa. Članstvo tuzlanske župe učestvo* valo je u vel. broju na pokr. sletu u Sarajevu. Župa je održala vrlo uspelo letovanje na Svatovci (90 članova). V. župska skupština održana 22. II. 1925. u Tuzli. Izabrani brača: star. Staja T. Stajic, tajnik Voj. Bogičevič, nač. Julijan Kovaljski, za seosko sok. Husein Seleskovič, blagajnik Jovan Petrovič, preds. prosv. odbora Kruno* ;!av Dumič, matičar Edvard Vaupotič, RISTO RUNDO limarsku radnja, inštalater za električno oavetlienje i vodovod =ET_~~ ERCEGNOVI = NOVI HOTEL MARIBORSKI DVOR A. Oset Kopalnice Avtocnraže ■— TELEFON 302 —.■■ ■ -■■■ SOKOLU LIST JUGOSLOVENSKEGA SOKOLSKEGA NARAŠČAJA Izhaja mesečno. - Letna naročnina 20 Din NAŠA RADOST LIST JUGOSLOVENSKE SOKOLSKE DECE Izhaja mesečno. • Letna naročnina 10 Din UPRAVA Jugoslovenski Sokolski Savez Ljubljana, Narodni dom ODLIKOVANO BRODOGHADILIŠTE ШШШ •• t, MIHOVI L DEPOLO I SIN KORČULA — DALMACIJA ORIENT BAZAR Sarajevo, Saraći ul. 18 UZEIRU HASANOVIĆ Največ! izhor bosanskih i orientalnih umjetnih ručnih radova, perzijskih čilima i antiquiteta Zadruga Brodograditelja Korčula Izradjuje spoiishe i ribarske čamce. Opskrbljuje juf/oslovensku ratnu mornaricu. Obavlja istezanje brodova. Cijene umjevene. PISARNA Jugoslovenskog Snkolskog Saveza u Ljubljani preporuča svoje bogalo skldd.šte strutnih knj ga, di« ploms, nota, tikkanic* I t. d. C> nik u Sok Iskom — = kalendaru 1929. ■■■ ■■ ------------- : Hotel de TEurope Sarajevo hotel prvniho iadu BRODSKI MOTORI poznate njemačke tvrtke H. M. G. Diesel i Semidiesel Generalno zastupstvo i skladište MARIN IVELJA KORČULA Tvornica kokosa Otto V R u liček i d ug Saraje* o Prepornčuje bratskim dmšt ima sve vrste otirača 1 Rtruniača KORISTIMO SE NAŠIM MOREM! Najbolje i najveće kupalište na južnom Jadranu ima >KUPflRI< KOD DUBROVNIKA ! 4 hotelske zgrade. — 182 sobe. Koncerti. — Bar. — Daneing. Tjelovježba. — 2 tenisa. — Nekoliko perivoja. — Izleti. Marionetno kazalište za djecu. Tražite prospekte! I Uprava kupaSišta Dubrovnik -Kuparl koji je odmah iza skupštine dao ostav* ku, a, mesto njega doaao je V. Bogiče* vič. Pokreče se župski »Vesnik«, koji je izašao na 96 stranica pod uredni« štvom br. V. Bogičeviča. V. župski slet održan u Tuzli 12. juna 1925. Vežbalo članova 192, članica 61, muš. nar. 129, žen. nar. 63, muš. dece 93, žen. dece 101. vojnika 160. U povorci sudelovalo' 1087. Na sletu raz* \ijena zastava naraštaja Lukavac. Ra? di se na uplati 20 dinarskog poreza Sa* vezu. U župi so organizuje naraštaj. Kod otvorenja Tyrševog doma u Pragu zastupaju župu brača Stajic i Bogiče* vič. Na sednici JSS u Zagrebu 7. XI. 1925 prisustvuje br. Stajic i br. V. Vu* kanovič. Savez pohvaljuje tuzlansku župu na prvom mestu. Organizovane su po društvima proslave 1. decembra i proslave 1000*godišnjiee hrv. kraljev« stva. Na medusletskim utakmicama u Beogradu bila je zastupljcna sa večim brojem članstva. Posvečuje se pažnja organizovanju lekarskih odseka. Župa jo poslala društvima veči broj knjiga kao poklon min. prosvete. Kod dru* stava se opaža veča aktivnost. Župski »Vesnik« donosi istorijate svih dru* štava župe tuzlanske. Društva Tuzla i Lukavac drže svoja letovanja. Održa* vaju sč predavanja sa skioptikonom u Tuzli, Kreki i Lukavcu. Župa broji članstva 1437, od toga vežbača članova 261, članica 98, muš. rar. 180, žen. nar. 64, muš. dece 296, žen. dece 180. Župa broji 14 dr u štava (jedno neaktivno). VI. župska skupština održana u Rije,lini 14. II. 1926. Izabrana brača: starešina Staja T. Stajič, tajnik i pro* svetar V. Bogičevič, nač. Jul. Kovalj* ski, načelnica sestra Smilja Jevtičeva, blagajnik Jovan Petrovič matičar Meh* med Salihspahič. Najvažniji dogodaj u ovoj godini jesta razvijanje župske za* stave, koju jo župi poklonio Nj. Vel. Kralj Aleksandar. Zastava je razvije* ra 19. septembra 1926 u Tuzli, a ta je svečanost priređena mesto župskoga sle ta. Zastavi je kumovao Kralj preko svoga izaslanika g. Ilijo.Petkoviča, de* nerala. Na žup. utakmicama pobedila je vrsta sok. društva Bijeljina i dobila žup. zastavu na jednogodišnje čuva* nje. Istoga dana izvršen je prenos i sahrana kostiju povešanih Srba od Austro*Ugarske u Tuzli. O ovim sve* čanostima pisale su mnoge novinc u državi. Izdat je svečan broj »Vcsnika«. Odrižan je okružni slet u Tesliču, na kojem je razvijena zastava društva Teslič 23. VI. 1926. Društvo Tuzla le* tovalo je pod Ozrenom, Lukavac u Olovu a Bijeljina u Koviljači. Članstvo župe posetilo je u velikom broju XII. praški slet. Društvima poslani progra* mi rada. Štampana Sokolska ČitanKu -1200 primeraka (preveo i udesm V Bogičevič). Vesnik izašao na 1Jt> stra* nica. Posvečuje se u prosvetnom radu pažnja vežbačem članstvu (kratki. go» vori). Župa broji članstva 1750. Vežba* ćeg: članova 343, članica 103, muš. nar. 214, žen. nar. 87, muš. dece 275, žen. dece 202. Župa broji 15 društava. Radi se na podizanju sokolskih domova, a isto tako na osnivanju knjižnica (12). VII. župska skupština održana u Brčkom 27. II. 1927. Izabrana brača: stareš. Staja Stajic,, tajnik i prosvetar V. Bogičevič, nač. ing. Miloš Kvapil, načelnica sestra Smilja Jevtičeva, M a* tičar Mehmcd Salihspahič, blagajnik Jovan Petrovič, preds. zdr. ods. Dr. V. Vasiljevič. Pr taljen predlog župe na saveznoj skupštini o minimalnim knjižnicama i antialkoholnom danu. Kupljena pisača mašina za župu Iz* date sokolske drame: »Pod zastavu Tyršovu« i »Sokoliči«. Radi sc na vaspi* tanju sokolskih prednjaka. Održan 1. župski prednjački tečaj u Tuzli 3. do 17. jula 1927. Broj učesnika 23. »Ves* nik« donosi kratke govore pred vr* stom. Sednice tehničkog odbora i prednjačkih zborova redovno se odr* žavaju. Izradeno skiopt. predavanje: »Razvitak Sokolstva« (V. Bogičevič) i održano u Tuzli, Doboju, Derventi 1 Bi jel jini. Članovi stareš:nstva ob:laze društva radi revizije. II. lakoatletske utakmice župe održane u Tuzli 28. av* gusta 1927. Pobednik Sok. društvo Tuzla. Letovanja izvela su društva Do* boj u Pribiniču, Kreka pod Ozrenom, Bijeljina u Koviljači. Održan slet 1 natecanje društava II. okruga u Zavi* doviču 19. VI. 1927, isto I. okruga u Lukavcu 17. jula 1927. Savez pohvalio uredivanje »Vesnika« koji je izašao na 162 strane. Na molbu P. O. župe poklonila je »Prosveta« u Sarajevu svi* ma društvima našo župe 1742 komada knjiga i time je udaren temelj knjižni* cama u svima društvima. Održane su dve sednice, prosvetnih odbora 17. XII. 1927 i 3. III. 1928. prilikom župske skupštine. Tokom novembra 1927 pre* mešten je u Subotiču br. Staja T. Sta* jič pukovnik starešina župe, koji ima velikih zasluga za napredak župe i društava u svakom pogledu. Izpračen je srdačno i sa velikim učeščem Soko* la i gradana. Broj članstva 1913 od toga vežba.ćc’g: članova 315, članica 139, muš. nar. 196, žen. nar. 81, muš. dece 254. žen. dece 182 Društava 16. Seoske čete imaju Bijeljina i Der« venta. VIII. župska skupština u Doboju 4. III. 1928. Izabrana brača: stareš. Jo* van Petrovič, tajnik V. Bogičevič. nač. ing. Miloš Kvapil, načelnica sAtra Smi« 1 ja Kvapilova, matičar Mehmed Šalih* spahič,, preds. P. O. dr. Vlad. Čalda* revič, blagajnik i žup. lekar dr. V. Va* siljevič, načelnik nar. ods. ing. V. Ko* vačevič. Radi zastoja u prosv. radu župe, kooptiralo jc starešinstvo župe br. ing. R. Misitu na mesto izabranog preds. P. O. br. dr. Čaldarevica. Odr* Žan je I. nar. slet u Brčkom 3. juna 1928. Razvijena je župska naraštajska zastava, koju je poklonio br. Staja Sta* jič, a odneo ju je kao pobednik na utakmicama naraštaj društva Bijeljina. Zastavi je kumovao br. dT. Milorad Kostič star. sok. društva Brčko. Na javnoj vežbi sudelovalo jc muš. nar. 144, žen. nar. 94, članova 44, članica 40. U povorci sudelovalo 421. Župa je izdala »Priručnik za župske prednjaeke ispite«, kojeg je preveo s čeiškog i ude* sio br. V. Bogičevič. Delegacija župe posetila je Sok. društvo u Strumici sa 42 učesnika, a sa večim brojem član* stva vidovdanski slet u Skoplju. Br. Sok. društvo u Strumici izabralo je za počasne članove svoga društva braču dr. Milorada Kostiča, ing. Miloša Kva* pila. Vojislava Bogičeviča i sestru Smilju Kvapilovu i predalo im po* časne diplome. U Doboju je održa* no III. žup. natecanje za Kraljevu za* stavu. Pobednik i čuvar zastave br. Sok. društvo u Doboju. Izvršena j,e rc* vizija veđeg dela društava, tehnička revizija u svima društvima. 16. IX. 1928. o,držani isu župski prednjački is* piti sa 2 člana. Župa je bila zastupa* na na Prosvetinoj proslavi, na proslavi 50 god. Nevcsinjskog Ustanka. Župi je dodeljeno pod pokroviteljstvo Sok. društvo Beltinci, kojem je župa posla* la 820 Din. Za Bugaro postradale od potresa i za gladne u Hercegovini, po* slano je oko 7000 Din. Zaslugom br. blagajnika J. Petroviča društva su uplačivala redovno tekuče doprinose ŽUPA Naša župa ne proslavi ju je deseto več sedmo godišnjicu svoga opstanka i rada, jer je osnovana tek 1922. god. Osnivanje njeno diktirala je po* treba za ubrzanjem razvoja Sokolstva u Sandžaku, istočnoj Bosni i zapadnoj Srbiji, gde sokolskih društava do tada ni j c bilo i ceo ovaj kraj i suviše je udaljen od centara tada postoječih župa Sarajevske i Šumadijske. Po predlogu Sokolskog društva u (Jžicu redovna godišnja skupština Sa* veza 1922. u Zagrebu odredila je istom teritoriju, radi stvaranja nove župe. Več 1923. postaje društvo Nova Varoš a 1924 posle uspešnog propagandi* stičkog izleta od 360 km užičkog So« kola peške kroz Sandžak i Bosnu, ob* razuju se društva Plevlje i Prijepolje, ali ovo drugo odmah se i gasi. Te je godine osnovano i društvo Požega i prestupilo iz župe Sarajevo društvo Višegrad danas najagilnije i najured* nije društvo župe: God. 1926. osniva se društvo Guča, ko je, več sledeče go* dine prekida sa radom zbog odlaska svog načelnika i jedinog vode u voj« sku. God. 1928. osnovana su društva Priboj i Bijelopolje; šta če ona dati, pokazače ova i sledeča sletska godina. U glavnom u životu svih društava jasno je ovo: gde ima makyr jedan sposoban prednjak, društvo radi do* bro, jer materijal, iz koga sc sastoje naša društva, po prirodi je zdrav, bi* star, odvažan, uzdržljiv elemenat »Ere« — prava podloga za izradu ide* alnog Sokola. Gde nema prednjaka — društva životarc. Još pre velikoga svetskoga rata, Sokolstvo u Banatu bilo se u mnogim mestima utvrdilo. Ali se nije imala ei* stematska organizacija. Ljudi su bili progonjeni od austro*madarskih vla* sti, te se moralo raditi potajno. Čim bi organizacija jače izbila na vidik, ugledni Sokoli su odvodeni u zatvor, često da nikad više ne budu otuda pu* šteni. Kada je, Dr. Laza Popovič snažno razvio sokolsku misao u okolini Fru* ške Gore i osnovao sokolska društva u mnogim gradovima stare naše Voj* vodine — tada se još živijo u Banatu organizovalo Sokolstvo, veeinom kao ogranak fruškogorske župe,. Nastale su znamenite prvo godine dvadesetoga veka, dogodila se promena i režima u Srbiji. 1903. god. povela se življa čet* nička akcija u južnim neoslobodenim krajevima, a ovde so pojačao pritisak austrijskih vlasti, i' svo mlade duše na* ših Sokola, našo omladine, nadoše sc sticajem prilika na okupu. Radilo so danju i noču. Čekao so dan okršaja. I čim jo izbila aneksiona kriza 1908., ji dna grupa Sokola iz Kikinde, Bcčke« reka, Vršca i Pančeva, prešla je u Beo« grad »da se stavi na raspoloženje«. Medutim kako ništa nije bilo, oni su se tajno jedan po jedan povratili, da u svojim mestima još jače, razviju so« kolsku stvar. Kada jo sa uspehom za* vršen balkanski rat, osnivanje sokol* skih društava preneseno je iz gradova i u banatska sela. Naši učitelji i sve* štcnici svesrdno su pomagali pokret. Razume se da jo svetski rat sve za* ustavio. Ali odmah po oslobodenju i uje* din jen ju, stara sokolska društva oži* veše. Cela 1919. godina prošla je u or* župi i Savezu, a pornalo su likvidirani i stari dugovi. Savez je primio predlog župe, da se izradi i uglazbi sok. himna i povodom desetogodišnjicc Jugoslo* venskog Sokolstva da se izda Alma* nah. Izašla sti dva svečana bro ja »Ves* nika« i to prilikom vidovdanskog sleta u Skoplju i prilikom proslave deseto« godišnjice oslobodenja i ujedinjenja. Brojno stanje članstva največe to* kom deset godina: 1929, od toga vež* bačeg: članova 311, članica 145, muš. nar. 298, Sen. nar. 157, muš. dece 308, žen. dece 274. Svega vežbačeg član* stva: 1493 (naraštaj i dcca se ne broje u redovno članstvo) Društava 16. U župi ima svečanih članskih odora 184, za članice 4, prednjačke ispite ima 18 članova, 2 članice. Knjižnica 16, 2 glaz* be (Doboj, Teslič), zastava 5, Sok. dom 1, »Vesnik« je izašao u petoj godini na 80 stranica. Osam društava vodi akciju za gradnju sok. domova. — To je kratak pregled stanja i ra* da župe tokom deset godina, iz čega se vidi da je župa celo vreme bila vrlo aktivna. Od 1920. do 1924. bila je žu* pa u razvoju i sredivanju prilika, od 1924. do 1926. obračena je sva pažnja unutarnjem radu, popravljanju admfc nistracije i podizanju vežbačeg član* stva, od 1927. do 1929. rad se sistemi* žira u tehničkom i prosvetnom pogle« du, posvečuje se pažnja vaspitanju prednjaka i rad se upučuje pravim so* kolskim putem. Sve ove podatke cr* pio sam iz arhive, nailazeči pri tom na velike poteiškoče, jer se u mnogo slu* čajeva nisu mogli nači potpuni podaci, ali ipak sve odgovara stvarnom sta* nju, koje u celosti može samo poslu* žiti na čast starešinstvima i načelni* štvima župe od 1920. do 1929., a isto tako i bratskim društvima. V. Bogičevič. UŽICE Godina 1928. važna je kod nas na* ročito zbog toga, što su osnovane prve dve Sokolske' seljačke čete i to Don ja Lijeska i Vel ji Lug, koje vrlo lepo na« nreduju — što je se moglo videti na župskim sletovima 1928. u Užicu i 1929. u Sarajevu. Stojimo pred osni* vanjem novih četa jer se sela sama za njih javljaju. Do sada su održana dva župska sleta i tri okružna; učestvovalo se na svim pokrajinskim i saveznim sleto* vima; prireden je prednjački tečaj. Imovina sokolskih društava iznosi oko 600.000 Din. Župa broji 8 društava i 2 seljačke čete. Ima oko 1200 pripadnika od ko* jih 700 članova i članica. .Tedna trečina su vežbači. Prema našem skromnom misije* nju župa može samo da raste i to do* sta naglo, a nikako da opada, jer ceo sokolski pokret je ovde u početku do punog razvoja je daleko, daleko...! Župa izdaje povremeno svoj glas* nik »Zlatiborski Soko« (po »Zlatibo* ru« visoravni kod Užica — poznatom letovalištu), a otuda je prvo savezno starešinstvo i onda i ostale župe nade* nule ime župi »Zlatiborska«. Vodeča lica gotovo u svima dru« štvima župe, su mladi državni i pri* vatni činovnici, zanatlije i trgovci; ma* nje oficiri i lekari. Učitelji i profesorl najmanje su zastupljeni. Od raznih »visočajših zaštitnika« neradnika smo se več očistili i bez njih idemo sa najboljim nadama ka najvi* šoj meti. ganizovanju lokalnih druištava. Čim jc odrižan sabor sokolski u Novom Sadu, pomišljalo, se u Banatu na stvaranje sokolske župe. Zatraženo su od Sa* veza instrukeije’ i dobiven jc odgovor da če Savez uputiti naročitog delegata, koji bi pomogao organizovanjo župe. I zaista upučen je brat Dušan Bogu* novic iz Zagreba. Prvo i najvažnije delo beše obnovljen je svih starih dru« štava. Iz gradova se pošlo u sela. I za kratko vreme, reorganizovano je oko dvadeset i pet društava. Sa tim bro* jem se mogla stvoriti župa. Prvi sa* stanci su držani u apoteci brata Mili* voja Moljca — nismo još imali ni naj* skromniju kancelariju. U tim prvim danima organizovanja župe, pored brata Bogunoviča i brata Moljca, uzeše živog učešea brača M. Stanojevič, A. Jovanovič, T. Rajič, Al. Pavlovič, M. Peričevič, a docnije i brat Čika*Diml* trije Matejič, koji u svrhu sokolskog rada u Banatu, bi ovamo premeišten iz sarajevske gimnazije. Za sedište župe bi izabran V. Bečkerek. Na van* rednoj skupštini jc izabrano prvo sta* rešinstvo župe, u koje jc uš a o kao sta* rtšina Milivoje Moljac, kao načelnik T. Rajič, kao prosvetar M. Stanojevič, a kao tajnik M. Peričevič. Več godine 1921. održan je prvi slet na'šc župe u Vel. Bcčkercku, i to sa sjajnim uspehom. Masa naroda beše došla iz okoline. To nam jo po* moglo docnije da lakše širimo Sokol* stvo u okolnim selima. Idučih godina držani su redom župski sletovi v Vršcu, Belo j Crkvi, Vel. Bcčkercku. Kikindi, pa onda opet ponavljali se sletovi i po dtugi put u istim varošima. Osim toga župa je uzela vidnog učešča na svima pokra* jinskim sletovima, kao u Mariboru, u Ljubljani, u Osijeku, u Sarajevu i Skoplju. Posle sleta u Ljubljani, došao je u našu sredinu brat Alojz Pogačnik, Slovenac. Njemu je predato načelni« štvo župe, pošto brat T. Rajič nije mogao biti tako aktivan. Nova dru* štva nisu dalje osnivana, več je sva snaga uložena da se učvrsti, uredi i unapredi ono što več imamo. Da bi župa imala dobrih sokolskih radnika održavani su svake godine prednjački tečajevi za župu i za poje* dina elruštva. Na prosvetnom polju takode sc radilo. Sva društva imaju razne od* seke, kako pravila predvidaju. Tako. sokolsko društvo Kikinda ima odličnu sokolsku fanfaru, sokolsko društvo Bečkerek vrlo dobro sokolsko pozori* šte i odličan sokolski hor, sokolski or* kestar i sokolski tamhuraški zbor. U materijalnom pogledu, banat* ska sokolska župa nije postigla dobre rezultate. To dolazi p'oglavito otuda, što sva njena društva višo polažu na svoje lokalne potrebe, a manje na župske. Slavimo desetogodišnjicu opstan* ka Jugoslovenskog Sokolstva, pa nas ta okolnost sili da se mislima zanese* mo u ona vremena kada smo punl elana latili se velikog posla oko stva* ranja onog za čim smo toliko žudili u predratna vremena, a to je da dode do jedinstvenog Jugoslovenskog Sokol* stva. Ako itko, a to baš zagrebačks župa bila je ona, koja se največim oduševljenjem prihvatila ovoga posla a to baš zato, jer se: ta ideja od uvek nijetila u njezinim redovima, u selu njezinu ona jo primila konkretnije for* me, dok ju Novosadski sabor posvema ne realizira. Sokolska župa zagrebaoka, koja se kasnije prozvala Sokolskom župom »Kralja Petra Svačiča«, osnovana je na konstituirajučoj glavnoj skupštini 20. jula 1920, a baš na osnovu zaključaka I. sokolskog sabora. Društva koja su bila organizovana u ovoj župi pripa* dala su pre: bivšim hrvatskim župama Fonovoj i Ljudevita Posavskoga, slo« venskoj župi ccljskoj i srpskoj Kraji* Skoj župi. U početku župa jc brojila dvadeset društava, koja su razvijala dobro organizovan i uspešan rad. Bila su to društva: Zagreb, Zagreb I.. Du* goselo, Sv. Ivan Zelina, Ivaničgrad Ku* tina, Lipik, Pakrac, Velika Gorica, Si* sak, Petrinja, Glina, Jastrebarsko, Sa* mobor, Klanjec, Bizeljsko, Brcžice, Krškoi, Rajhenburg i Scvnica. Zagrcbačka župa znajuči da se na* lazi na terenu gde je predratno Sokol* stvo i te kako bilo razviieno, uprla jc sve svoje sile da to Sokolstvo ne samo održi na predašnjoj višini, nego da ga i pojača. No na žalost oni poznati do* godaji, koji su u ovdašnjim hrvatskim stranama potresli mladim Jugosloven« skim Sokolstvom, našli su ishodište kasni jih svojih čina baš na terenu ove župe, a naročito u samom centru Za* grehu. Ne čemo da diramo u stare rane i ako one još nisu zacelile, ali ne* o,sporno jest, da se Jugoslovensko So* kolstvo odmah u svome početku raz* vitka i bitisanj,a na teritoriju zagrebač* k e župe našlo u tako teškim prilikama, da mu je hio onemogučen svaki jači razvitak. Jedno društvo za drugim vo* deno tadanjom momentanom politi* kom, izglasavalo jo istup iz Jugoslo« venskog Sokolstva i pristup novo for* miranom hrvatskom sokolstvu. Dru-štva na te r i toiri ju Hrvatske slabila su a ono štt) jo preostalo hiriloi je pod pritiskom političkih neprilika, dok nije uvenulo. Sve to je vodstvo župe zabri« njavalo'. No ono je vodilo doista div* sku borbu, borbu sokolsku, da održi zagrebačku župu. Pokušavalo je, da se nade' bratski sporazum, ali je u tom pogledu naišlo na skrajnju intransigent* nost, pa kad je videlo da su svi napori i dobra volja uzalud, tada se odlučilo da sc uzdigne svojom vlastitom sna* gom i radom. I započelo se. Zašlo sc u sire mase naroda, naučavalo so so* kolsku ideju, sabiralo pristaše i osni* valo nova društva. Bio je to mučan posao, ali je ipak donio lepih rezul* tata. Župa se restaurirala u toliko, da ic več naredne godine, t. j. 11. juna 1921. priredila svoj prvi župski slet. O tomo jo več sokolska kronika rekla svoju, pa bi bilo suvišno opetovati, tek valja konstatacija da je slet nada sve uspio i da je bio divna afirmacija Ju* goslovenskog Sokolstva u gradu Za* grebu, a koji je naročito odisao onom našom poznatom notom: Sokolstvo 1 škola! Sokolstvo i vojska! Osokoljeni ovim uspehom još smo jače prionuli uz posao, pa uz unutarnjl jaki organizatorni rad spremamo več do godine II. župski slet i opet u Za* grebu. I taj slet ma da su na njemu prasnuli jjrvi revolverski hitci ulice u redove Jugoslovenskog Sokolstva usplo je nad svako očekivanje. Strasti su so sve jače raspirivale, ulica je sve više dolazila do reči, a to je u vodstva župe tražilo največu hladnokrvnost i oprez. Rad se postostručenim snagama po« jačao, jer se videlo da treba izdržatl do posiednjeg čoveka. U toj borbi za* Treba pomenuti da je u župi do sad podignut v el el ep m sokolski dom za sokolsko društvo u Vel. Bcčkcrcku, u vrednosti preko dva mili juna dinara. Pred gradnjom svojih domova stoje još neka društva i za kratko vreme, župa če i u tom pogledu zauzeti ugled« no mesto. Mora se priznati da jc u toku ovih deset godina bilo u župi i dosta posr* tanja, no to nijo dolazilo od nerada, več naprotiv od akcije, koja jc usled sredine ui koj'oj živimo, imala slabo, a nekad i nikakvo dejstvo. Ravničar* ska psiha Banata smetaia je naglom razvijanju Sokolstva, ali za buduču sudbinu našega Sokolstva, možda je to i bolje. Ako igdo, ono ovde mora da važi ona narodna: N apr e d polako, ali pouzdano! Danas su na čelu župe: Starešina brat Nikola Bcšlič. Pod* starešine brača: Emil Nikolič, Stojan Jakšič i Vladimir Glišič. Načelnik Alojz Pogačnik. Načel* nica Nevena Bogdanovič. Tajnik Aca Jovanovič. Prosvetar M. St. Stanoje* vič i drugi ugledni sokolski radnici. M. St. St. grebačka župa i m,hotice postaje si« lom prilika centrumom za mnoge i mnoge krajeve van svoga teritorija. Ostale neke župe pogodene jednakom sudbinom osetile su potrebu zajednič* ke saradnje. I dolazi do jakih uzajam* nih veza izmedu pojedinih susednih župa, a sokolski radnici zagrebačke župe kao apostoli razmilili se širom doma da naučavaju sokolsku misao i propagiraju Jugoslovensko Sokolstvo. Sijaset javnih vežbi, pa razne sokolske akademije, posela, sokolske večeri, sve to pokazuje kako je u zagrebačkoj župi bujao sokolski život. A opet za* grebačko Sokolsko društvo I. kao ma* tiča župo neumorno radi na propagan* di i ne žali truda i troškova več se za* letava i u najudaljenije krajevo da oude širi misao jedinstva, bratstva l sloge. U ncizbrisivoj su uspomeni u tom pogledu izleti na Primorje, pa po* hod u Beograd, na javne vežbe i sle* tove u Sloveniju, dok sve to ne okruni veličanstven pohod zagrebačke župe na svesokolski slet u Ljubljanu, gde se župa odlikovala i svojom organizi* ranošču i svojim nastupima. Tu je žu« pa po prvi puta nastupila i sa svojim organ,izovanim scoskim četama, koje su pobudile pažnju ne samo domačeg več i ostalog slovenskog .Sokolstva. Potrebe župo danomice ,su rasle. Jcdna je izvirala iz druge, a sve jo to tražila raznolikost i plodovitost rada. Jcdna od prvih ovakvih potreba bila jo osnu* tak vlastitog lista i doista inicijativom prosvetnog odbora župe pokrenuo se »Sokolski Vijcsnik«, koji, je izlazio kroz punih šest godina i u veliko po* služio no samo potrebama župe, več i čitavog Sokolstva, jer j,e u veliko po* mogao propagandi i širenju zajedničke misli. I tako jo župa godimioo svo više i više rasla. Rezultat tog njezinog po* rasta bijaše, da su so njezinom inicija* tivom proslavilo u Zagrebu mnoge za* jedničke sokolske priredbe. Održana je savezna skupština. pa proslava ti* sučgodišnjicc hrvatskog Kraljevstva, dok sve to no okruni II. sokolski sa* bor, osnutak svieslovcnskog Sokolstva i pokrajinski slet. Bila su to velika dela- u kojima je zagrebačka župa s uspehom položila ispit svoje sokolske sposobnosti i vrednosti. Onaj tko če jednom detaljnije proučavati istorijat zagrebačke župe' taj eo tek onda upo* znati koliko je golem posao obavila-zagrebačka župa za celokupno Jugo« slovensko Sokolstvo. Nije to samo« hvala več konstatacija' radi istorijskog fakta. Kako kod kuče tako i u ostalom slovenskom Sokolstvu župa sudeluje kod svakog sokolskog slavlja, pa, su poznati i njezini nastupi na poslcd* njem praškom slctu. A tako se i dalje radi. Samo nestalo je onog poratnog neshva,Čanja koje se bilo tu i tamo uvuklo, a koje neshvačanjie Sokolstva bijaše posledica predratnog naeional* nog romanticizma. Danas so u redo« vima> župe opaža pojačana volja za fi* zičkom kulturom i pravim sokolskim prosvečivanjem. pa se i u tom pravcu udešava sav rad. O životu i radu zagrebačke sokol* ske župo dale bi se ispisati čitave stra* nice, a trebalo bi jednom kronološki prikazati taj čitav rad, da se po njemu upozna zagrebačku župu onakvom kakva jest, a ne da se živi u predrasu* dama. Deset je godina rada minulo. Za'to je vreme več mnogo oluja pro* hujalo nad glavom zagrebačke župe, mnogo, so guja zavuklo da*podgrize njezino stablo. No našoj župi nisu mogli naškoditi ni najljuči vihori, a stablo naše i danas se ponosno diže, a dizaće so i u napredak uz čvrstu vo* 1 ju sviju članova, uz trezveni i ozbiljnl rad vodstva, te uz veliku ljubav sviju za svo ono što je lepo i dobro, jer na* šim srcima odzvanja glas vitezova sa Bijele Gore, a dušu našu razvedruje nauka naših učitelja Tyrša i Fiignera. Sve to nam daje jakosti za naš daljni1 rad a podjedno' nam uleva nade i vz* re da če naša unučad zlatnim perom beležiti časna dela današnjeg sokolskog pokoljenja iz vekova u vekove. Brozovič Ante. ŽUPA VELIKI BEČKEREK ŽUPA ZAGREB ~ ~............................................................................ ж SA SUNČANIH OBALA NAŠEG JADRANA lllilllllllllllilllllllllB NAŠA KUPALIŠTA I LETOVALIŠTA H.................................................-...................... Jugosloveni! Posečujte jugoslovenski Jadran, lime pridižeie svoju, jugoslovensku Rivieru. S ve upute o putu i kupalištima daje Vam Savez za unapredjenje turizma Gl.zast. »PUTNžK« A. D. ----------— SUŠfeK _________________ ŠMARJEŠKE TOPLICE PRI NOVEM MESTU Radioemanacijski termalni vrelci; priporočljivi pri vseh živčnih in revmatičnih boleznih. Glavna sezija od 1. julija do 31. avgusta; pose-zija meseca septembra. Penzija skrajno nizka. Hotel Jugoslavija • Krk (otok Krk) Potpuna penzija sa sobom Din 55 do 65, prema položaju sobe. Domača i bečka kuhinja. Dnevno koncerat ciganske kapele. Prospekte i druge informacije šalje vlasnica Marica Festini Restauraciia »Kosovo11 Sušak, Mažuraničeva. Vlasnik: Šime Vranić Prvorazredno dalmatinsko i domače vino. Točenje poznatog „Union" piva. - Prvorazredna - ■ •■■■-== domača kuhinja. = HERCEGNOVI — biser Boke Kotorske HOTEL „BOKA" je jedan od najlepših čarobne dalmatinske rivijere / Poseduje preko 80 moderno uređenih soba sa tekućom vodom; u neposrednoj bližini imade svoju vlaslitu pješčanu plažu, auto i ga-ražu / Hotel stoji usred izvanrednog parka od = palma i narandža n ■ ■ Kafana * Restaurant Dojmi Kotor, Boka Kotorska „odmah na obali“ Kuhinja prvoklasna. / Cijene umjerene. / Pre-poruča se za posjetu vlasnik M. Karaman Aleksandrovo na otoku Krku инимидииии morsko kupalište ШШВВШШ8 Položaj je Aleksandrova jedan od najlepših, §to ih u opće imademo na našoj morskoj obali. Smjestilo se na za-padnoj obali otoka Krka u lijepoj morskoj uvali, amfi-teatralno zaukruženoj večim i manjim brežuljcima, a tako lijepo zatvorenoj, da sliči malenom jezeru CJsred drage je maleni crnogoricom zašumijeni otočid Košljun, koji je tako lijep, da je pravi biser našeg Jadrana. Draga sa otočičem daje sliku Bledskog jezera. Aleksandrovo se razvija kao kupalište tek od nekoliko godina, ali njegov položaj, brežul ci zasadjeni vinovom lo-zom, maslinom i smokvom, ugodne šetnje i izleti kopnom i morem, krasno uredjeno kupalište, kakovog ima rijetko koja mjesto, pa čistoča mje^ta i udobni hoteli, penzioni i restauracije čine od Aleksandrova jedno od najomiljenijih boravišta kupališnih gostiju i ono godimice napreduje kao kupalište. U sjevernom kraju uvale nalazi se novosagra-djeno lijepo malo kupalište sv. Dunat, nazvano po staroj crkvici iz šestoga vijeka, koja i danas prilično sačuvana po3toji. Sve informacije daje »KupaliSno Povjerenstuo« m: ж Hote! Ivan Lončar Tržiž-Slovenija Prvovrstna restavracija in kavarna. Krasne tujske sobe. — Solidne cene. /V,’ Na Jadran! Na letovanje! Ova prekrasna slika sa sunčanih obala našeg Jadrana, snimljenja doduše po noči, uzoran jc rad fotossekcije Sokol* skog društva u Dubrovniku sa izleta u Trsteno, a prikazuje sinje naše more, krševite i bujne obale, »naš Jadran!« Upravo ta slika, dala je povod »Upravi Sokolskog Glas« nika«, da se obratila naročitim pozivom na sva bratska So* kolska društva na čijem sc području nalaze kupališta, leči* lišta, oporavilišta itd., jednom reči na ona mesta, koja bi mogla svojim prirodnim, zdravstvenim i drugim krasotama i dobrinama privuči na sebe pozornost — ne stranaca — več nas JugoslovenasSokola, koji smo do sada rta žalost za te naše krajeve, njihove lepote i koristi znali manje, odnosno pokazivali manje zanimanja i razumevanja nego Stranci. Današnje svečano izdanje upozoriče tim svojim oglas sima pod gornjim naslovom brojne svoje pretplatnike u domovini a i u bratsko j Cehoslovačkoj i Poljskoj na bogata stvo naše domovine. Upozoriče severnu našu braču i sestre na sve te krasote i pozvati ih, da dodu na svoje »Slovensko morel« Naša je dužnost, da se več jednom prenemo i da poone= mo u život provadati geslo »Svoj svome!« Evo nam najlepše prilike. Odužimo se brojnom posetom njima — našim ogla« šivačima, koji su sa svoje strane pokazali razumevanje našeg nastojanja. NARODNA KAVANA smještena u staroj Frankopanskoj kuli prema obali uz krasni opčinski park, gdje se servira za vrijeme sezone. — Svaki dan sladoled / Dnevno svježe pivo u čašama i bocama / Strogo solidna podvorba / Koncert gradske gUizbe sa plesom, održava se više puta. / Cijene umjerene Vlasnik: Fani i Franjo Mence, Krk (otok Krk) HOTEL KRK Solidno poduzeče na mirnom položaju. Restauracija sa vrtom i električnom rasvjetoin. Dobra vina i brza podvorba. Od pristaništa udaljen tri minuta. Potpuna penzija 50-60 Din po danu i gostu. Vlasnik: Rafo Malinaric, Krk (otok Krk) HOTEL И G AO< U IGALU KOD HERCEGNOVOGA Novi hotel sa krasnim kupatilom na pješčanom žalu sa baštom i šumom / Sasvirn moderno uređen sa električnim osvetljenjem i toplim kupatilima u kuči / Željeznička stanica u sainoj bližini / Kuhinja je prvoklasna / Cijene umerene HOTEL DE LA VILLE KORČULA VLASNICA M. O D A K HOTEL PENSION LUCIJA U ALEKSANDROVU NA KRKU Blizu kupališta. Dobra domača i bečka kuhinja. Dobra vina. Novouredjeni paviljon na moru. Dnevno koncerat. / Preporuča se: Nikola 2iC HOTEL ET PENSION BON REPOS NA OTOKU Korčula (DALMACIJA) NAJBOLJE LJETOVALIŠTE ALEKSANDROVO NA KRKU Restauracija Kavana ORLIC Dajem do znanja prijateljima i znancima iz prijašnih sezona, da sam opet preuzela u vlastitu režiju svoju restauraciju. Garantirano dobra hrana. Domača vina. Uz restauraciju vrt sa kuglanom. Učiteljstvu i ostalim drž. činovnicima -znatan popust. Potpuna penzija dnevno Din 55'—. III Vlasnik: M; Ud. OrllĆ umu Radio termalno kopališče, Laško Jueofloventki Gastein Uradno konštatirana visoka radioaktivnost termalne vode in plinov, izvirajočih iz neznane zemeljske globine. Toplina akrato-terme 38V20 C. Najboljši lek proti reumi, ishiasu,neuralgiji,ženskim boleznim, pojavi staranja, nervozi živčevja in srca, arteriosklerozi. Otvorjeno vse leto. Vsa oskrba v zdraviliškem domu. Veliki bazen za plavanje in velike in male kabine. Solnčne kopeli. Edino zdravilišče v državi SHS urejeno za zimsko sezono. Kopališče leži tik ob kolodvoru Laško, ob Savinji pod romantično goro Hum. Divni izleti v okolico. Lastnika: Jože Smertnik in Franjo Roblek Kafana „KADA" slaštičarna — Ereegnovi Hotel „JADRAN“, Bakar CIJena panzlonu na dan Din eo-— Grand Hotel IMPERIAL __________DUBROVNIK_________ Hotel I. reda, otvoren celu godinu, te naročito uredjen za boravak zimi i leti. Vlastiti park, Dancing Prospekti besplatno! Restauracija Gradsko Kupalište, Sušak Izvršna kuhinja, točenje „Union" piva i najboljih domačih vina, te solidna podvorba. / Preporuca se cij. gostima V. Gjurašin, restaurater KRALJEVIČA n it * DUBROVNIK Hotel Slavija, Kotor Novo otvoieni hotel prvo^ reda na moru. Elegantne sobe sa svim konforom. Prvoklasna kuhinja. Dvije terase, kupatila, park. Dnevno koncerat. Cijene umjerene. Uprava HOTEL EUROPA KORČULA Udobnost i jeftinoća. Sobe pogledom na more. Cijela opskrba 65 - 70 Din dnevno Pri izletih na Bled priporočamo bratom RESTAVRACIJO нЕвгшивинмв ZDRAVILIŠKI DOM Izborna kuhinja, klet in zmerne cene. / Pri društvenih izletih, po dogovoru, znaten popust. Doltro poznali « Hotel »Frankopan u Aleksandrovi! na otoku Krku preporuca se svima, koji misle na Jadran. Izvrstna kuhinja. Moderne sobe sa elektr. rasvetom. Cena potpunog pensiona dnevno Din 60—(55. Učiteljstvu i drž. činovnicima popust. Vlasnik: Bartol Orlić !»:*' SLADOLED NLASTUIAKKi I BAR KAUZLARIĆ I RADMAN \ SUŠAK Ка^коца ulica 10-13. kao čokolada, gianduja, kava, limun, vanilija itd. шч1а porcija . . . Din 2 velika porci a sa šlagom Din 4 mala porcija sa šlagom „ 3 ledena kava „ „ „4 Po narudžbi dostavlja se i u kudu u naročitim posudama. Svaki dan svežo poslastice kao: torte, kreme, indianeri, itd. Primaju se narudžbe evih vrsti poslastica i torta za društvene i kućne zabave. Expres kdVS Hladna jela.^—^ Zagrebačko pivo. ubrovni Obiteljski hotel I. reda, u bližini kupališta. Tekuča voda u svim sobama. - Prospekti besplatno! - Hotel „Na plaži“ Ereegnovi u najlepšem zaljevu Jadrana u Boki Kotorskoj na samoj obali morskoj, sa vlastitim kupalištem jedinim u celome gradu, te je isto kupalište prvenstveno cenj gostima i a raspolaganje / Hotel je potpuno novo sagrađen te raspolaže sa 50 solidno uredenih soba, otvara se početkom marta a sezona traje do konca oktobra / Kuhinja je prvorazredna, cene umerene, pension po osobi stoji 62 - dinara, u sobama sa razgledom na more — samo u zgradi hotela 72 — dinara / Za poslugu zaračunavamo 10% te je uz to ukinuto svako davanje napojnice / Za razonudu cenj. gostiju pobrinuli smo se u svakom pogledu; ima kupalište, eamce, ribarenje, terasa za sunčanje a svakodnevne razne zabave / Preporuca se 1V41M F K ANI. vlasnik KORČULA PENSION PRAHA uz kupalište i veliki park Stan i hrana 70—79 Din Pension nadzire dr. med. LJ. LETICA, vlasnik (Hrvatsko Primorje) Morsko kupalište i klimatsho lečilište Hotel »UNION«. Građanska kuća u luci, na samomc pri s staništu —- sa lepim zračnim čistim sobama, električnom rasvetom, izglcdom na more. Priznata bečka kuhinja. Toči domača i strana vina i dncv< no friško pivo. Menu od 20 Din dalje. Pazljiva podvorba. — \Villy Haupt, svratištar. Hotel »PRAHA«. Sjajan iz* gled na čitav Kvarner. Elck« trična rasveta. Živa voda, Zagrebačko pivo, domača i dalmatinska vina, prvoraz* redna kuhinja, u svako doba hladna i topla jela, morske ri« be. Cene umerene, solidna podvorba. Vlasnica Fanika Langmannova. Hotel Restaurant »ZRINSKI« na mesilom trgu, bečka ku* hinja, udobne zračne sobe sa električnom rasvetom. Brza podvorba, cene umerene. — Vlasnik Santo Kotar. Kavana Restaurant »ZAs G REB« u neposrednoj bližini luke. Krasan vidik na more sa terase. Prvorazredna bes čka i domača kuhinja. Dnev« no sveže morske ribe. glasos vita bakarska vina, umerene cene i brza i točna podvorba. — Vlasnik Milan Kukuljan. Kavana i Restauracija »BO* SNA« na Zrinskom trgu. Izs vršna kuhinja, dnevno sveže pivo, domača vina i bakar* ska vodica. Brižna i pažljiva podvorba. Od 1. lipnja gla» zba. Cene umerene. Dependansa »NIRVANA« — romantična građevina na kraju luke na ulazu u bakar« ski zaljev. Prekrasan vidik na sve strane, potpuni mir. 20 uredenih zračnih soba, teras sa za sunčanje, vlastito kupa« lište kraj vile. Cela pensia od 70 Din dalje. — Vlasnik Meho Halilagie. Pension »RIVIJERA« (pre »PRAHA«), Obljubljeni obis teljski pension na strandu — iz kuče se direktno ulazi u more. U neposrednoj bližini tenis. Prvorazredna kuhinja sa nemačkom poslugom. Ce* ne gradanske bez ikakvih procenata, u pred* i po se* zoni snižene cene. — Infor* matije daje Uprava. Villa »Carovo« — Obiteljski dom — Familienheim. U ro> mantičnoj uvali na ulazu u bakarski zaljev. Gospodska villa, moderno uredena. Pots puni mir. Vlastiti park i ku* palište pred villom. Do 15. VI. i od 15. IX. potpuna op* skrba 75 Din. U glavnoj se« zoni 85 Din. Električno sve* tlo, vodovod u- kuči, \vatter kloseti. Ladjica na raspolože* nju gostima. Domača gostiona »K MIMI« — u samoj luci. Jeftina do* mača hrana, dnevno riba, do* mača vina. Prima abonente. — Vlasnica Mimi Stefanie. Prastara gostiona »K MAMI LIZI«. Jeftina domača hra« na, domača izvršna vina. Pri; maju se abonenti. — Vlasni* ca Filomena Vučič. Domača gostiona MARTINA TURINE. Jeftina domača hrana, domača izvršna vina, sveže pivo. Primaju se pret« platnici. Gostima se iznajmljuje dalje 300 zračnih čistih, privatnih soba po maksimiranim ccna* ma. Sve informacije daje. naj; pripravnije Kupališno poverenstvo. Korčula Najugodnije ljetovalište na Jadranu. Blagi vjetrovi Nema prašine ni vručine. Divna kupališta, čarobni izleti. Konforti jeftinoća u hotelima. Upute daje. ........... ljecilišno povjerenstvo. ........... «« Restaurant „Triglav U ALEKSANDROVU NA KRKU preporuca se cenj. gostima. Dobra raznovrstna kuhinja. Domača vina. Sastajalište Slovenaca. Dnevni potpuni pension Din 55’—. Drž. činovnicima popust. ■ Ivan Franolič J #1 RESTAURACIJA Gradjanski Podrtim SUŠAK/SOKOLSKI DOM Izvršna vina i sarajevsko pivo, najbolja domača kuhinja. / Večernji koncerti u proetranoj bašti. / Največa i najpodes- nija restauracija za izletnike i putnike kroz Sušak. III Preporuca se vlasnik MIRO STIPANOV Kod narudžaba pozivajte se na oglase u Sokolskom Glasniku Zajtrkovalnica al ščurk Ljubljana, Dunajska c. 12 priporoča vedno sveže delikatesne izdelke ter pristna domača in tuja vina. MODNA KROJAČNICA CELJE Priporoča se najstarejša slovenska pleskarska in = ličarska delavnica == Ivan Bricelj LJUBLJANA, Dunajska cesta 16 Strokovna izvršitev telovadnega orodja. Delo solidno, cene zmerne Iv. Branili s fr.Rttai® pleskarja in ličarja se toplo priporočata vsem cenj. naročnikom. — Delo solidno! — Cene zmerne! Ljubljana, Kotnikova ulica 1 Продајатехничких производа ■МШ ДруштВО C О. j. hbi „ХАМАГ" ЉУБЉАНA КНАфЉЕВА УЛИЦА БРОЈ 4 Геодетски инструменти и помагала свију врсти. ===== н м т |Ј £ & vseh vrst po foto« graf ijah ali rizbah izvršuje za vsatam: sten tisX nalsolidnete Priporoča se R. Pl AVC trgovina z mešanim blagom CELJE, VRAZOV TRG 1 FRAN IGLIC KROJAŠKI ATELJE LJUBLJANA, KOLODVORSKA UL. 20 TRGOVAČKA TISKARA G. KRALJ ETA SUŠAK, STROSSMAYEROVA br. 7 UTEMELJENA G C D. 1890. IZVADJA SVAKOVRSNE TISKARSKE RADNJE BRZO, ČISTO I JEFTINO KLlSARNA-ST* DEU UUBLMNRDRlMRTINOVRfl GRADSKA ŠTEDIONICA v TELEFON BR0J 214 U SUSAKU BRZOJAVI: GRADSKA Prima uloške na knjižice i u tekučem računu te ih ukamečuje najpovoljnije. Podijeijuje zajniove na nekretnine, gradjevne vjeresije i predujmove na vrijednostne papire. Eskomptira nijenice i naputnice VrSi isplale u tu i inozemstvu Provadja burzovne naloge savjesno i kulantno. |E Za sve obveze uopće a nspese za uloške, jamči optina grada Sušaka | BRZOJAVI: KRALJETA SUŽAK Veljko Matkovič Вељко Матковић trgovina manufakturne i pomodne robe Hercegf novi Boka Kotorska трговина мануфлктурне и помодне робе X ерцегнови Бока Которска Stolarna v Sodražici (Slovenija) nudi uz tvornicke cijene, sve svoje proizvode, kao: obične, jeftine, politirane stolice za gostione, kavane, kina i društvene dvorane, zaklopne stolice i stolove za bašču, rastezne naslonjače sa platnom, stalke za cvijeće itd., itd, itd. Zahtjevajte cijenik i uzorak! A. & E. SKABERNE, Ljubljana A Velika izbira češkega in angleškega s u k n a. Prva sušačka praonica i glačaonica rublja, te čistionica odijela IVKA MOŽE«SUŠAK ŠETALIŠTE KRALJA PETRA I. 6 Podružnica: WlLSONOVA ULICA Prima na pranje i čiščenje sve vrsti odijela i rublja. — Na zahtjev se rublje odvaža i dovaža u kuču m i JOSO ZIDARIČ (Ljubljana I): Ustanovitev sokolskih lutkovih gledališč. (Nadaljevanje.) Ogrodje odra in njeglovi sestavni deli. (Glej obrazec v 5. številki »Sok. Gl.«). 1. Zastor A. Imamo razne1 oblike zastorov. Najbolj prikladna se mi zdi vsekakor ona, ki jo prikazuje obra« zee 1. -200cm- Obrazec 1. Na okvir A napnemo platno. Ka« ko naj ga pobarvamo, pove poglavje o sceni. Ker je v našem primeru odprtina proscenija 2mXl'10m, mora potem« takem okvir biti za malenkost širji ter gladko polzeti po prirejeni progi. Za« stor privežemo na vrvco, potegnjeno skoz-i 3 škripce in z njo povlečemo za« stor kvišku do še enkratne višine. Vrvco nato ovijemo okoli kakega kav« Ija ob steni. Da zastor pri vsakokratnem pad« cu ne bi zaropotal, mu pripnemo kos gumija ob vsakem koncu spodnjega dela. Zastor A naslikamo poljubno po okusu in mu dodamo še kak odgovar« jajoč motiv. Sicer kdor si želi še popolnejšega, naj za glavnim zastorom A priredi iz klota ali baržuna še eno pomožno za« grinjalo, Ta način je praktičen in li« čen obenem. Obrazci 2, 3, 4 in 5 nam prikazujejo štiri take1 načine prireja« nja zagrinjala. Vsak naj si izbere pri« mernega. Obrazec 2 ■ннаШт 1 : ,, J' a /I , ! p, i : o p/fMV!i/Ч j j! !/ \;k\' 'i ч '\ Obrazec 3. Obrazec 5. 2. Desnii In levi pralkfflrabel B: dve močni latvi 0'03XO'05Xl'20m razsež« Na zgornjem koncu ima latva 3 cm visok lesen klin, na katerem leži vodoravno druga latva 46 cm dolga, kot nekak pripomoček za obešanje lutk. Spodnji del pa je 22 cm dolg. V sredini ima zarezo, skozi katero v tak« nemo vijak v luknjo, ki jo »izvrtamo v podij. Na ta način je dana stabilnost praktikabla, ki ga lahko obračamo na vse strni, kakor kaže pač potreba. Obrazec 4 •46 crr>-------------------—> Obrazec 6, 3. Paraipetu C je posvečati največ« jo pozornost. Iz tega mesta sc» prav za prav vodi vse življenje na sceni. Igral« ci se na njem naslanjajo s komolci, da bi laže mogli premikati mehani« zem lutke. Na njem obenem čakajo one lutke, ki so obešene in priprav« Ijene za skorajšnji nastop. Na njem je tudi postavljeno ozadje (prospekt). Zato mora biti jako, trdne kon« strukcije, in sicer 0‘04Ž3 X0’08X1'25X 2-20. Da je še trdnejši, mu dodamo latvo, ki naj bo približno 20 cm odda« ljena od zgornjega dela; navpično pa v razdalji kakih 22 cm od levega m desnega krila še po eno pomožno latvo. Na vodoravni latvi napeljemo ob« enem 3 kontakte za struje nizke nape« tosti (4 voltov), katero rabimo za zma« ja, sovo, kresnico ,itd. 4. Okvir Č je mišljen kot nekaka varnostna ograja, da bi igralci z odra ne padli. Daljo služi za obešanje lutk. Dolg je 3'40 m, visok pa 1'2Q m. 5. Bralni pult D +1 odnosno zgor« nja svetlobna rampa »(glej obrazec — e) jo nameščena takoj za zastorom in leži na desnem in levem portalu, kojih namen je, da zakrijeta gledalcem po« gled v stranske dele odra, Portal sestoji iz treh pribitih de* lov. Prvi je 12 cm v navpični legi po« leg proge za zastor. Drugi 14 cm pra« vokotno v vodoravni legi in tretji 14 cm v navpični legi. O spodnji in zgornji rampi (d, e) bo še posebe govora v drugem po« glavju o elektriki. Oblika pulta, kakor nam prikazuje obrazec 7, je čisto enostavna. V sre« dini imamo inklinirano desko a) 2T2 m dolga in 0'28m široka. Na svojem spodnjem delu zabijemo v svoji dol« žini deščico a) 0'02XO‘05X2T2. Na in« klinirani deski so razgrnjeno vloge, ki naj bodo — radi varnosti — pritrjene, da se recitacija ne bi preselila neposredno na sceno! Zadnjo steno pulta pa pokrijemo z lepenkami. Da nam je omogočeno čitanje vlog, nadomestimo nad označeno de« sko tri žarnice 1, 2, 3, ki naj bodo one barve, kot je predvidena razsvetljava dotične scene. In to zaradi tega, da socma ne trpi na učinkovitosti zaradi belih žarnic, ki kolikor toliko odsevajo belo luč na prospekt v škodo zaželene razsvetljave. b---- 218un ......... Obrazec 7. Na ploskvi b) s svojo povišbo b 1) je mesto za različne predmete, ki so za igro nujno potrebni. Tako je dana možnost, da so vedno pri roki. 6. Inklmiran podij E so polagoma dviga od proscenija do parapeta za 005 cm. Dolžina podija pa je 2-50m, njena širina pa T00 m. Kakih 10 cm od parapeta proti pro« sceniju se nahaja prva odprtina ali jama F 1, ki je sestavljena iz treh desk skozi celo dolžino podija. Dve deski sta 0'90cm dolgi im 0'20cm široki. Tretja pa 0'70X0'20cm. Ta odprtina služi za podzemske prikazni (parklji, vodni mož itd.). 7. Prostor m igralce G. Na tem prostoru se odigrava zakulisno delo. Zato mora tudi biti primerne razsež« nosti, in sicer 4’38m dolg in T25m Kot nekak podaljšek scene služi odprtina F 2 (026Х080 cm), ki naj bo solidno vdelana, ker igralci stojijo na nji, kadar je več ne potrebujejo. (Konec sledi.) Jos. Schulović knjižara i papirnica Hercegnovi Filiala Kotor Milan A. Bačič, Sušak KAČIČEVO ŠETALIŠTE 3 BRZOJAVI: BAČIČ -SUŠAK SSBB -• - Telefon 10 : 'T«.ns.rzz^rxgiina Veletrgovina vina, rakije, likera i ostalih žestokih piča 5 URAR, ZLATNINAR IN OPTIK MARIBOR Vetrinjska ul. 26 Izprašani optik. Urar drž.železnlce. Zapriseženi sodnijski izvedenec Moško sukno, kamgarne za obleke in površnike, volneno za damske obleke in plašče, perilo in druge potrebščine kupite po naj-== nižji ceni pri ===== »SOLNCU« ALOJZ DROFENIK CELJE, GLAVNI TRG 9 Mesne Konzerve In mesne izdelke najfinejše kakovosti dobavlja vsako količino F. Slamič tvornica mesnih izdelkov in konzerv Ljubljana, Gosposvetska cesta štev 6 Brzojavi: Slamič Ljubljana / Telefon: 29-73 / Cene ugodne! Trgovina cvilečem l-fmokvina Sušak Strossmayerova ulica br 4 Izradjuje kiteeviječa, vjen-ce, trakove s napisima itd. Svježe cviječe uvjek na zalihi. .......... nudi cenj. gostom izborno pristno kapljico kakor tudi prvovrstno gorko in mrzlo huhinjo. Vsako nedeljo in praznik dopoldanski in popoldanski koncerti. Ob sredah in sobotah koncerti od 17. ure naprej. Priporoča se PERO STERK, hotelir in restavrater. VICKO V. SEDA BRODOGRADITELJ KORČULA Odlikovan počasnom diplomom sa zlatnom kolajnom na Jadranskoj izložbi u Splitu 1925 R-1- Vrignanin-ftoianovU ■■■HH Sušak UGAO STROSSMAYEROVE I DRAŠK0VIĆEVE Prodaja šivaćih Strojeva, narodnih, sokolskih, sportskih, uspomenskih, porculanskih, staklenih i svih kuhinjskih bazarskih predmeta. / Prodaje takodjer i rabljene šivače Strojeve uz niške cijene Za izvršitev modernih potretov ter vsakovrstnih foto-grafičnih slik, kakor: skupin, povečav, interjerjev i. t. d. se priporoča Fotografičoi atelije „VIKTOR" LJUBLJANA Knafljeva ulica 4 (nasproti Narodni tiskarni) Prva primorska tvornica tjestenine LINDEN I MIKULIČIĆ Telefon broj 156 SUŠAK — PEČINE Telefon broj 156 Proizvadja najbolju vrst tjestenine po uzoru Napoli i Bologna uz najpovoljnije cijene i uvjete. Da su naši produkti najbolji, evjedoče mnogobrojne narudžbe, koje dnevno stižu iz mnogih krajeva naše države a osobito iz gornje Dalmacije Oavjedočlte se o torne lednom pokusnom narudžbom Iz staroga odijela novol Kemička čistlona, boja-disaona i praona rublja SUŠAK Tomislavova ulica broj 4 Preporuca se za sve u tu struku zasjeca-juče posJove. / Pranje i glacanje ovratnika po Din 1 50 a ostali radovi uz sni-žene cijene. MODNO-MANUFAKTURNA TRGOVINA B. Jovanovič Sušak — Korzo Veliko skladište štofova, parheta, platna, gotovog rublja, trikotaže, kupači kostimi, čarape, rukavice, sunco-i kišo-brani itd. sve uz najumjerenije dnevne cijene« • om.lKOVANA Vi:i.KTRKOVl\A VINA ŠPIRO KUZMANIČ » SUŠAK GLAVNI DOBAVLJAČ „JADRANSKE PLOVIDBE D. D.“ BRZOJAVI: KUZMANIČ - SUŠAK / TELEFON br. 231 Tekuči račun: Kr. pošt. šted. Zagreb broj 35.706 Tekuči račun kod ,Union” banke, podružnice Sušak PoslovniCH i Nk.adište: DELTA, parcela 4« GUSTAV BRELIC, Sušak KAČIČEVO ŠETALIŠTE 7/I. TRANSPORTNO, SKLADIŠNO l OTPREMNIČKO P0DUZEĆE POMORSKA AGENTURA Tekudi račun: JUGOSLAVKNSKA BANKA Brzojavi. BREG TELEFON INTERURBAN 23 POŠT. PRETINAC 10 Mestna hranilnica ljubljanska Ustanov. 1.1889. (Gradska štedionlca). TELEFON ŠTEV.2016 * POŠTNI ČEK 10.533 Ljubljana, Prešernova ulica Stanje vloženega denarja nad 365 milijonov dinarjev. Sprejema vloge na hranilne knjižice kakor tudi na tekoči račun, in sicer proti najugodnejšemu obrestovanju. Hranilnica plačuje zlasti za vloge proti dogovorjeni odpovedi v tekočem računu najvišje mogoče obresti. Jamstvo za vse vloge in obresti, tudi tekočega računa, je večje kot kjerkoli drugod, ker jamči zanje poleg lastnega hranilničnega premoženja še mesto Ljubljana z vsem premoženjem ter davčno močjo. Vprav radi tega nalagajo pri njej sodišča denar nedoletnih, župnijski uradi cerkveni in občine občinski denar. Naši rojaki v Ameriki nalagajo svoje prihranke največ v naši hranilnici, ker je denar tu popolnoma varen. Rentni davek od vložnih obresti plačuje hranilnica sama, tako da vlagatelji dobč polne obresti brez odbitka. Priporočamo vsem sokolskim društvom Galerijo naših moi 1. Trubar 2. Vodnik 3. Slomšek 4. Prešeren 5. Levstik 6. Stritar 7. Jurčič 8. Gregorčič 9. Aškerc 10. Tavčar 11. Levec 12. Erjavec 13. Jenko 14. Cankar 15. Gangl 16. Parma 17. Župančič 18. Kersnik 19. Maister 20. Finžgar 21. Stros8mayer Velikost: 61'5 X 47‘5 cm o Slike a 10 Din Naročila sprejema UČITELJSKA KNJIGA1CNA v Ljubljani V. INDUSTRIJA SOKOLSKIH POTREBŠČIN BRANKO PALČIČ ZAGREB, ULICA KRALJICE MARIJE 13 GLAVNI DOBAVITELJ JUGOSLOVENSKEGA SOKOLSKEGA SAVEZA * BRZOJAVNI NASLOV: TRIKOTAŽA ZAGREB Izdelujem točno po predpisu JSS vse vrste sokolskih potrebščin za javni in izletni nastop članov, članic, naraščaja in dece. Prevzemam v izdelavo vsakovrstne trikotaže za lastni in tuji račun. Dalje se priporočam bratom za izvršitev najmodernejših civilnih oblek, ki jih izdelujem po najnovejšem kroju v lastni delavnici SOKOLI! postizavate, ako prije i poslije nastupa j masirate ruke i noge preparatom SVJEŽIIU 0BP0M0ST, U Bvim apotekama I drogerijama 1 boca 16 Din TTv | ■ U Д ТШКГР Sokolskim društvima daje veče popuste: U D ±-Uultl ЈЛ UD 1 j Laboratorij ^ALGA^, Sušak ALGA Odi učite sami kod slijedećeg popravka cipela! Ne kožnatu petu Vezava vsakovrstnih knjig najceneje pri H.Zupanu LJUBLJANA - MOSTE p. Moste 287 Solidna in točna izvršitev. nego samo Palma petu! Razlozl: štednja I zdravlje. To Je razum i napredak! » IZVOR « VELETRGOVINA GALANTERIJSKE, NIRNBERŠKE — I KRATKE ROBE = SUŠAK ŠETAL1ŠTE KRALJA PETRA produljena Zvonimirova ul. 92 Znake dobavila za sokolske zlete, slavposti, društva, športne klube i. t. d. najhitreje in najceneje po lastnih ali pa vpo-slanih načrtih, smalovano ali plastično — tvrdka VILEM PEČINA, TURNOV ČSR Dobavitelj ČOS v Pragi in .ISS v Ljubljani KoStilje, čarape, rukavice, kravate,ovratnici i majice Manufaktura, štofovi, ze-firi, popelini, etamini, svile u svim modernim bojama i kvalitetama uz stalno um j er en e cijene dobije se kod V. DAKIČA modno-manufakturne trgovine »K Paunu« Sušak Trumbićev trg 2 Rijeka, Corso 3 Г v? uj i^i 1_j> u q i s |ц es '■ ^ ~ Priporoča se tvornica telovadnega in športnega orodja eeeee*** J. ORAŽEM, RIBNICA I \ ) DOLENJSKO * OSNOVANA LETA 1881. ) ) Oprema telovadnic za društva in šole, — letna ) telovadišča. Elegantno, solidno orodje. Nizke cene. ) CIII CENIK IN PRORAČUN FltANKO «11» MILAN FORST TRGOVINA ŽELJEZA SUŠAK Željezo betonsko, šipkasto i za obruče; lirn crni, po-cinčani, cinčani i bijeli; žica svijetia, pocinčana i paljena; iiCanl čavli (ek-seri) i pocinčani; Lnnci za kola, konje i marvu; po-sudje emajlirano, brušeno i kalaisano; okovi za pro-zore i vrata; štrcaljke za vinograde orig. ,Vermorel‘; Mjehove za sumporenje. Dobava promptna sa vlaslitog obilnog skladišta uz najniže cijene i najpovoljnije uvjete Posojilnica v Mariboru Ust. 1.1882. r. Z. z O. p. Tel. it. 108. ЈШШШШШi Narodni dom Sprejema hranilne vloge v tekočem računu in na knjižice in jih obrestuje z dnevno razpolago po 5 °/o, proti odpovedi na 3 mesece po 7 °/o. Daje posojila proti vknjižbi po 8%, na menice po 9%. Stanje hranilnih vlog nad Din 80,000.000'—, rezervnih zakladov nad Din 5,000.000-—. MEDIĆ-ZANKL TVORNICE OLJA, FIRNEŽA LAKOV IN BARV, D. Z O Z. CENTRALA V LJUBLJANI * LASTNIK FRANJO MEDIC TVORNICE: LJUBUANA-MEDVODE PODRUŽNICE IN SKLADIŠČA MARIBOR — NOVI SAD LASTNI DOMAČI PROIZVODI: Laneno olje, firnež, vse vrste lakov, emajlno-lakastih in olnatih barv. Kemično Ciste in kemično olepšane kakor tudi navadne prstene barve vseh vrst in barvnih tonov, čopičev, steklarskega kleja itd. znamke „MEKAKI. za obrt, trgovino in industrijo, za železnice, pomorstvo in zrakoplovstvo. CENE UMERJENE, f TOĆ1A IN SOLIDNA POSTREŽBA. Najpopolnejše radio aparate sedanjosti: kakor „IITTLE GISTItlG" in „liHlVERSAL PAICER-HEDTRO" tervse nadaljne zraven pripadajoče specialitete najnove ših, modernih konstrukcij, dobavim in inštaliram najkulantneje I. Nadišar, radio trgovina Tržič 97/1 ===== Zahtevajte ponudbe! 1 .as = ■ SE PRIPOROČA. DOMAČA KUHINJA, SENČNAT VRT IN LASTNA PREKAJEVALNICA, GOSPOSKA ULICA ŠTEV. 7. -SOLIDNE CENE. — NA DEBELO. — NA DROBNO. raft l «>V je najmoderneje urejena in izvršuje vsa tiskarniška dela od najpreprostejšega do najmodernejšega/Tiska šolske, mladinske,leposlovne in znanstvene knjige/ Ilustrirane knjige v enobarvnem ali večbarvnem tisku/Brošure in knjigevmalih in največjih nakladah / časopise, revije in mladinske liste/Okusna oprema ilustriranih katalogov, plakatov, cenikov in reklamnih listov/Lastna tvornicašolskih zvezkov / Šolski zvezki za osnov., mešč., sred.šole/Risanke,dnevniki, beležnice/ Notni papir/Zvezki za okroglo pisavo Trgovci, obrtniki, mesarji! Ali že tehtate s Schulz Univerzal tehtnico? Prepričajte se o njenih vrlinah! Zahtevajte prospekte in neobvezen poset zastopnika! Jugo Schulz, d.z o.z. Ljubljana HOTEL UNION V PALAČI CELJSKI DOM V CELJU. / Telefon št. 59 Elegantno opremljene tujske sobe, prvovrstna restavracija in kavarna / Točijo se le pristna izbrana ljutomerska vina -vedno sveže pivo. / Dobra postrežba, solidne cene / Obsežen in pokrit prostor za stajališče tujih avtomobilov. / Avtotaksa v hiši. / Shajališče avtomobilskega sveta. / Bencin, olje, avtogaraža, naprava za pranje avtomobilov. / Senčnat vrt — kopalnica v hiši. —= - Priporoča se ^ A. M. HLAVAĆ, hotelir in reslavraler ^ I. NEŠKUDLA - LJUBLJANA SV. PETRA CESTA 25 ZAVOD ZA UMETNO VEZENJE IN TVORNICA DRUŠTVENIH ZASTAV I. T. D. se priporoča p. n. sokolskim društvom za nabavo vsakovrstnih SOKOLSKIH PRAPOROV v izdelavi po predpisih glavne sokolske skupščine v Brodu n/S. Na željo predložim vzorce, načrt, in proračun Iranko gratis ZEUEZARA VARE! Poštanska i željeznička slanica: Vareš — Majdan Brzojavna adresa: Zeljezara Varež Telefon inlerurban broj i 2. 3, 4 i 5 Rudarski proizvodi: hematit sa garantovanom sadržinom željeza od 60% na više. Prženi siderit i limonit. Proizvodi visokih peti: sivo željezo taljeno sa drvenim ugljem za Ijevaonice. Belo željezo i besemersko željezo za Čelik. Metalni odljevi: od bronza, mjedi, bakra, aluminija sirovo i apretirano. Specialni fosforni bronz za velika naprezanja. Strofni delovi: za svakovrsnu industriju. — Kompletne transmisije itd. Odljevi od sivog željeza: vodovodne i plinske cevi sviju dimenzija prema normalijama nemačkih inženjera sa kol-čakom i pelešom, sa svim armaturama. Građevinski ljey, kao stupovi, armature za kanalizaciju, kompletne ljevane ograde itd. Trgovaikl IJev: specijalni ljev otporan protiv vatre i kise-linama. Strojni ljev kao remenice, ležaji, spojke, slogovi (Radsatze) u sirovom stanju i apretirano u vlastitim ra‘ dionicama. Salonska pet жа ugljen. R VSEM RODOVINAM PRIPOROČAMO NAŠO KOLINSKO CIKORIJO Jzvrsten pridatek za kavo izdaje Jugoilovenski fiokoUki Savez (E. Gangl). — Odgovorni urednik dr. Riko Fu*- Z& °dgOVara Vlad° Simonc,č* Tlska Učlteljska