Aleksandar Flaker, Prešernovo po »železnoj cesti« hrepenenje (Glosa) 779 UDK 821.163.6.09 Prešeren F. Aleksandar Flaker Zagreb PREŠERNOVO PO »ŽELEZNOJ CESTI« HREPENENJE 1 (Glosa) Ses rails sont des schemins audacieux Vers le bonheur fallacieux /…/ (E. Verhaeren, Les Villes tentaculaires, 1895) Prispevek razkriva, kaj je v evropsko poezijo oz. literaturo sploh v najširšem, še zlasti metaforičnem, smislu prinesel pojav železnice oz. železne ceste. The article reveals what the introduction of the railroad (železna cesta, Eisenbahn) brought – in broadest and particularly in metaphorical sense – to European literature or, rather, to literature in general. Ključne besede: Prešeren, železna cesta, hrepenenje, tujina, varljivo blagostanje Key words: Prešeren, railroad, longing, foreign lands, deceptive prosperity Na europskom zapadu kamo je željeznica stigla jedno desetljeće prije dolaska Südbahna na ljubljanski kolodvor, već je Théophile Gautier 1836. uživao u izvrnutoj perspektivi pejzaža vidjena kroz prozor vagona, a Victor Hugo divio se 1847. na trasi Antwerpen-Bruxelles »veličanstvenom kretanju« koje provocira »začudna brzina« vlaka. U hrvatskoj je prozi 1844. Antun Nemčić rasprostro svoje majstorske Putositnice do Italije. Vozeći se pretežno još uvijek kočijama, ali na potezima od Vnecije do Pa- dove (cijena 4,5 lire, 40 minuta vožnje) i obratno, sada već s »daumierovskim rezom« – pogledom na suputnike, pa i čitanjem Marte Posadnice u Kukuljevićevu prijevodu. Nemčič bijaše u opisu točan, ali prema »gvozdenici« ironičan, sve do usporedbe s cestovnim ljepšim doživljanjem iste trase u Demetrovu Grobničkom polju. Usput je znao usporediti brzinu talijanske pruge s onom »od Beča do Glognice« (Gloggnitz!), dodajući da je »sada« (tj. 1844) »ova gvozdenica – izuzeši prolaz preko Semmeringa – do Graca gotova«. Pet godina kasnije ta je »gvozdenica« imala stići sve do Ljubljane. Prešeren je čekao taj čas. »Bliža se železna cesta, nje se, ljubca! Veselim; iz Ljubljane v druga mesta, kakor tiček poletim.« (cit. Zbrano delo I, Ljubljana 1965) 1 Ovaj je hommage kolegi i prijatelju pisan feljtonski, pa ga ne prate podaci o korištenoj literaturi. Njemu su predhodila moja istraživanja Željezničke poezije (usp. Poetika osporavanja, 2. izdanje, Zagreb: Školska knjiga 1984, 219–234), i odlomci posvećeni Prozorskim i kinetičkim vedutama, Bosni i Hercegovini kroz prozor vlaka ili pak Kinetici okoliša u knjizi Književne vedute, Zagreb: MH 1999, 64–79, 199–212, 289–310. U njima se pozivam i na obilnu literaturu. SR 4 - 2006.indd 779 SR 4 - 2006.indd 779 7.2.2007 11:10:49 7.2.2007 11:10:49 Slavistična revija (https://srl.si) je ponujena pod licenco Creative Commons, priznanje avtorstva 4.0 international. URL https://srl.si/sql_pdf/SRL_2006_4_22.pdf | DOST. 15/03/24 11.07 780 Slavistična revija, letnik 54/2006, št. 4, oktober–december Ovakvom »auftaktu« ostaje pjesnik vjeran do kraja 18. strofe. Redaju se tako naoko jednolične četverostopne trohejske stope, presjecane anapestnim dočecima, u stalnom dijalogu »ljubčka« in »ljubce«, pri čemu se dvoglasje strukture temelji na »hrepenenju« za gradovima u koje će »njega« povesti željeznica (Beč, Gradec, Trst) i opomenama ženskog glasa. Taj se pjesnički duet razvija u stalnim »prijetnama« koje, izrečene u ritmu kakve poskočnice, očigledno urbanog folklora, stvaraju dojam scherza, pa bi uprizo- rene u plesnim koracima s gestama podignuta u opomeni prsta i stalnim obraćanjem u hipokoristicama (»ljubca«, »ljubček«, »sleparček«, »ženica« i dr.) stvarale komično ozračje ove pjesničke cjeline. A završava cijela priča obećanjem: »Po nji peljal te ženico bom na Dunaj, v Gradec, v Trst, zvesto kazal jim Kranjico, ak ne bo na poti – krst.« Odgovor je »ljubčku«, medjutim, posve praktičan: Vselej mož najmànj zapravi, Ak ženico ‘ma s seboj.« Krenuli smo od romantičnoga »hrepenenja« za širim vidicima, nenaglašena u Prešerna, ali ipak nazočnog eskapizma iz uskog prostora Trnovske fare, i stigli zapravo u, za ovo podneblje izmedju Beča i Trsta, karakterističan bidermajer. Medjutim, kako prpošnost stiha tako i bidermajerski fi nale teksta, remete ne samo navodi o bogastvo »deklet« u Trstu in Beču, nego i semantika sredine teksta: s jedne strane prijetnja ženidbe u Brnu s bogatom Židovkom (»nje obresti bom pobiral«), u odgovoru pak istovrstne prijetnje udaje za bogatoga starca kojim če gospodariti »v hlačah«. Nad Trnovo se tako nadvila prijetnja civilizacije koju je donosio parostroj i parovoz, kako će Rusi reći za lokomo- tivu. Ali je bitnom za Prešerna ipak ostala opreka: »kranjska očetnjava« – »tujina«. Putovanja »z železno cesto« u »tujino« označeno je u tekstu Od železne ceste kao varljivo, Verhaeren će željezničke tračnice koje su desetljećima kasnije već ispresije- cale belgijske i francuske gradove vidjeti kao »smione« putove u »varljivu dobrobit«. U medjuvremenu će se Prešernove pjesma naći u »velikom« europskom kontekstu. Pojavit će se i slikari: Turner će vidjeti »brzinu« vlaka koji juri kroz kišu,a Monet će oko 1877. slikati čadjavi kolodvor obavijeni (doslovno!) »sfumaturom« svijetle pare. A usporedimo li ova platna s platnima slovenskih impresionista, shvatit ćemo opreku »velemesto« – »podeželje«. Na kolodvoru će, uostalom, Ana Karenina doživljati »od- mazdu« Božju, pored ostaloga i za svoje, naoko nevino, putovanje u Veneciju! U rusku je književnost »železnaja doroga« stigla kasnije nego u Podunavsku care- vinu. Fetova pjesma Na železnoj doroge (1859/60) govori više o lijepoj suputnici nego li o »ognjenom zmaju«, ali je Nekrasovljeva Železnaja doroga (1864) već posvećena mukotrpnom radu seljačke gomile. Nama je, medjutim, važnije ovdje još jednom na- glasiti poziciju lirskog subjekta s pogledom iz vagona: Vse horošo pod sijaniem lunnym, Vsjudu rodimuju Rus’ uznaju … Bystro leču ja pod rel’sam čugunnym, Dumaju dumu svoju … SR 4 - 2006.indd 780 SR 4 - 2006.indd 780 7.2.2007 11:10:50 7.2.2007 11:10:50 Slavistična revija (https://srl.si) je ponujena pod licenco Creative Commons, priznanje avtorstva 4.0 international. URL https://srl.si/sql_pdf/SRL_2006_4_22.pdf | DOST. 15/03/24 11.07 Aleksandar Flaker, Prešernovo po »železnoj cesti« hrepenenje (Glosa) 781 (Sve je dobro pod mjesečine sjajem,/ Svuda rodjenu Rusiju prepoznajem …/ Brzo letim gvozdenim tračnicama,/ Mislim misao svoju …) Lirski je subjekt smješten u željeznički vagon, gleda kroz prozor domaći krajolik (ovdje monotoni!) i propušta se refl eksiji: »duma dumu svoju«! Ovo je novum za rusku poeziju, ali i šire. Naime, u Župančičevim Samogovorima (1908) na početku pjesme Z vlakom nalazimo impresionistički pejzaž zavičaja, ali je putovanjem u »tuje« zore motivirana refl eksija lirskoga subjekta – o domovini. Onamotopejski refren zvukovno naglašava situaciju. Postupak se ponavlja, ali se sadržajno širi u Dumi koju radije vezuje- mo za Nekrasovljevu »dumu« kao ozmaku refl eksije, nego li za Ševčenka i ukrajinsku pjesničku tradiciju. Medjutim, ovdje se možemo vratiti na »mali« (nacionalni prema kunderi u Zavjesi / Le Rideau) kontekst. Naime, kao da progovara Prešernova tradicija. Pjesma se sada gradi na opoziciji »tujina« – »domovina«, pri čemu je dvoglasna: muški glas predstavlja »kozmopolitsko« načelo, očito slijedeći Verhaeranov urbanizem, dok je ženski glas »domovinski«! U europskoj moderni širi se »željeznička poezija« s osloncem na prioritet eufo- nijskog načela nad smislom. Primjere takve potrebe »željezne ceste« naći ćemo u Rusiji prvenstveno u simbolista Beloga i Bloka, na koju će se kasnije u Hrvatskoj nadovezati Cesarić s monotonijom slavonskih »zavičajnih ravni« (Putujoći Slavonijom). Ali već ranije taj tip imamo i u Kosovela. Potovanje se samo u završnici vezuje za Zupančičevu refl eksiju i oznaku »tujine«, ali se model temelji na onomatopejizaciji ritma i »tele- grafskom stilu« – parcelizaciji rečenice: In tu in tam. Le bežno potovanje. Drevo in stolp. In hiša. Gora. Hrib. Kot žalost mrzla. Kakor tihe sanje. Odhajaš. Truden in težak utrip. POVZETEK Uvedba železnice oz. »železne ceste« v evropski prostor je močno odmevala tudi v literaturi. Pojav železnice se je metaforiziral v različne vrste hrepenenj in hkrati odkrival različne nazorske težnje avtorjev z različnih koncev Evrope. SUMMARY The introduction of the railroad, or železna cesta (Germ. Eisenbahn), to Europe also strongly resonated in literature. The concept of railroad was rendered metaphorically as various kinds of longing and at the same time revealed a range of ideological tendencies of the authors from various parts of Europe. SR 4 - 2006.indd 781 SR 4 - 2006.indd 781 7.2.2007 11:10:50 7.2.2007 11:10:50 Slavistična revija (https://srl.si) je ponujena pod licenco Creative Commons, priznanje avtorstva 4.0 international. URL https://srl.si/sql_pdf/SRL_2006_4_22.pdf | DOST. 15/03/24 11.07 782 Slavistična revija, letnik 54/2006, št. 4, oktober–december SR 4 - 2006.indd 782 SR 4 - 2006.indd 782 7.2.2007 11:10:50 7.2.2007 11:10:50 Slavistična revija (https://srl.si) je ponujena pod licenco Creative Commons, priznanje avtorstva 4.0 international. URL https://srl.si/sql_pdf/SRL_2006_4_22.pdf | DOST. 15/03/24 11.07 Powered by TCPDF (www.tcpdf.org)