REGIONALNA STRUKTURA SANDŽAČKO-STAROVLAŠKOG PROSTORA Safet Nurkovič* IZVLEČEK UDK 911.6 (497.16+497.115) Na osnovi homogenosti, tako reliefne strukture, ekoloških enot kot zgodovinsko-geografskega razvoja je izvedena regionalimcija Sandžačko-starovlaškega območja. ABSTRACT UDC 911.6(497.16+497.115) REGIONAL STRUCTURE OF SANDŽAK-STARI VLAH AREA On the base of criterion of homogeneity as relief structure, ecologi-cal units as historical-geographical development regionalizat ion of Sandžak-Stari Vlah area is presented. Polaznu osnovu našeg razmatranja homogene regionalizacije Sandžačko-starovlaškog prostora predstavlja primjena načela homogenosti reljefne strukture, homogenosti ekološke sredine i homogenosti procesa istorij-sko-geografskog razvoja. Na bazi kriterija kompleksne geografske homogenosti prostora Jugoslavije izdvojen je Središnji planinski prostor u ko-jem se jasno izdvaja cjelovit kompleks tzv. Sandžačko-starovlaški prostorni kompleks, koji predstavlja jednu od 24 regionalne cjeline tog prostora. Ovaj regionalni kompleks ima posebno značanje jer je to jedi-na cjelina drugog stupnja Središnjeg planinskog prostora Jugoslavije ko-ja zahvata teritorije dviju republika (SR Srbije i SR Orne Gore), s toga odredjivanje osnova njegove izdvojenosti i regionalne strukture zaslužu-je osobitu pažnju. Kao posebnu regionalnu cjelinu u sklopu Starovlaških predjela Bosne i Sandžaka J. Cvijič izdvaja Sandžački Stari Vlah i Črnogorska Brda. Uz manje modifikacije, to je jedinstvena cjelina u regionalno geografskom * Dr. , redni prof. , Odsek za geografiju, PMF, 38000 Priština, Maršala Tita b.b. - 213 - •s. Nurkovic_Regionalna struktura . . . - 214 - smislu i kao takva je i predmet našeg izlaganja. Istina, prostorni po-jam "Črnogorska Brda" je teritorijalno širi. J.Dj. Markovič (1972) upotreMjava skoro identičnu terminologiju (Starovlaška raška visija i Črnogorska brda i površi), ali je jedan i drugi predio u odnosu na su-vremeno regionalno-geografsko pojmovno odredjenje Sandžačko-starovlaš-kog prostora nešto su širi. M. Vasovič u regionalizaciji Srbije izdvaja makroreglju pod nazivom Starovlaško-raška visija koja se pruža u ši-rem graničnom pojasu prema Crnoj Gori i Kosovskom-metohijskoj oblasti, a kao njezin nastavak u Crnoj Gori navodi se pojam "Črnogorski de-lovi Starovlaško-raške visije", što približno odgovara suvremenom teri-torijalnom odredjenju istorijsko-geografske cjeline Sandžačko-starovlaškog prostora. V.Rogič (1973) izdvaja jedinstven regionalni kompleks pod nazivom Sandžačko-starovlaški prostor koji je podijeljen granicom Srbije i Črne Gore. Prostorni pojam Sandžačko-starovlaški prostor je, s obzirom na trojno načelo kompleksne homogene regionalizacije, najpogodni-ji, s toga se u našem izlaganju opredeljujemo za njega. Buduči da za ovaj značajan dio Središnjeg planinskog prostora Jugoslavije nije izvršen niti jedan pokušaj kompleksne homogene regionalizacije, koji bi obuhvatio cio prostor istorijsko-geografske cjeline Sandžačko-starovlaškog prostornog kompleksa, naše izlaganje, mada vrlo koncizno, ima upravo takav zadatak. Na preglednoj karti regionalnih cjelina drugog stupnja homogene regionalizacije Jugoslavije V.Rogiča (1973), Sandžačko-starovlaški prostor isti-če se kao reljefno nehomogena cjelifta, ali s jedinstvenim visokopovrško-dolinskim obilježjima ekološke sredine i retrogradno odredjenim vremenski jedinstvenim procesom društveno gospodarske valorizacije. Sandžačko-starovlaški regionalni kompleks u osnovi predstavlja prostra-nu planinsku zaravan raščlanjenu mnogobrojnim vodotocima u niz dolina i visokih zaravni. To su najviše zaravni dinarskog sistema (Pljevaljska karsna površ. Koritska površ, Peštersko-sjeniška povrS i dr.), koje s. Nurkovič_Regionalna struktura ... - 215 - se pružaju od planina Kopaonika i Rogozne na istoku do Durmitora, Komova, Sinjajevine i Bjelasice na zapadu, koJe plodnim ali mahom dubokim dolinama prosijecaju rijeke Lim, Čehotina, Ibar, Raška i Uvac. Ovaj prostor je na jugoistoku uzdignut obroncima planina prokletij-ske mase (Smiljevica, Hajla, Štedin, Žljeb, Sjenova, Beleg, Pogled. Mokra i dr.) i time jasno diferenciran od Kosovsko-metohijskog kotlins-kog kompleksa. Sjevernu morfološku granicu čine planine Starovlaškog kompleksa (Zlatibor, Javor, Golija i dr.). Medja na istoku i zapadu fi-zionomski je sasvim drugačija jer je istočnom stranom pruža dolina Ibra, a zapadnom dolina Tare. Reljefna nehomogenost odraz je postojanja dvaju izrazito različitih ti-pova socio-ekonomskih vrlo relevantnih reljefnih struktura. Prvi čini tipološki osobito originalna kombinacija zatvorenog visokopovrškog relje-fa s dolinskim, a koji je karakterističan za cijeli južni dio Sandžačko-starovlaškog prostora. Izdvojen je pod uvjetnim nazivom Sandžačko-brd-ski prostor Črne Gore (cjelina označena 11). Drugi čini jedinstven tip otvorene krške zaravni koja na zapadu svršava dolinskim kompleksom Lima, a na istoku dolinom Raške. Karakterističan je za cijeli sjeverni dio Sandžačko-starovlaškog regionalnog kompleksa, a izdvojen pod uvjetnim nazivom Sandžačko-starovlaSko-dinarski prostor Srbije. Ova prvo-stepena regionalna cjelina označena je sa 12. Pojam Sandžačko-brdski prostor Črne Gore i Sandžačko-starovlaško-dinarski prostor Srbije u pot-punosti odgovara stvarnosti suvremene teritorijalne organizacije ovog prostora. Na drugom stupnju uvjetno homogene regionalizacije Sandžačko-starovlaškog prostora (oznaka 1), unutar Sandžačko-brdskog prostora Črne Gore (oznaka 11) i Sandžačko-starovlaško-dinarskog prostora Srbije (oznaka 12) izdvojene su cjeline čije su medje, uz izvjesne modifikacije, odredje-ne područjem pripadajučih opština, sa izuzetkom cjeline Bihor i Korita (oznaka 112) koja pored teritorije opštine Bijelo Polje zahvata i dio teritorije opštine Ivangrad (tzv. Gornji Bihor). Razumije se da granice opština nijesu, niti mogu biti osnova izdvajanja uvjetno homogenih cjelina. SI. 1. Načrt regionalizacije SandiaSko-starovlaSkof prostora s medama do uk- Uačiro trečeg stupnja diterencljacije Fig. 1. Esquisse de regionalisatlon d'Espase de Sandžak-Starl Vlah avec des llmltes jusqu'a le traixi6ine degr6 taxonomique 1. Republlike granice 1. Des Umites poUtiques 2. Granice Sandžačko-starovlaškog prostora 2. Des limites de TEspace de Sandžak-Stari Vlah 3. Granice cjelina prvog stupnja S. Des Ijmites des redions du pržmier degrft 4. Granice cjelina drugog stupnja 4. Des Umites des rčgions du deuxi6me degri 5. Granice cjelina trečeg stupnja 5. Des Umites des r«gions du troixiime degri s. Nurkovlč _Regionalna struktura . . . - 217 - Medjutim, eliminirajuči elementarna odstupanja, dočli smo ipak do odre-djene usaglašenosti uvjetno homogene regionalizacije s administrativnom podjelom. Tako, na drugom stupnju uvjetno homogene regionalizacije Sandžačko-starovlažkog prostora izdvajamo: Pljevaljsku karsnu površ (oznaka 111), Bihor i Korita (oznaka 112) i izrazito razvijena Rožajska površ (oznaka 113) u sklopu Sandžačko-brdskog prostora Črne Gore i Srpsko donje Polimlje (oznaka 124), Srpsko srednje Polimlje (oznaka 125), Područje srednjeg Uvca i Bistrice (oznaka 126), Peštersko-sje-nička zaravan (oznaka 127), Dolina Raške (oznaka 128) i Štavički basen sa Donjim Pešterom (oznaka 129) u sklopu Sandžačko-starovlaško-dinar-skog prostora Srbije. Pojam PLJEVALJSKA KARSNA POVRŠ (111) odnosi se na prostor izme-dju rijeka Tare i Lima po čijoj dolini je usječena dolina Čehotine dinarskog pravca. Područje ima izgled prostrane karsne površi, mjestimice izbrazdane dubokim dolinama, mjestimice isprekidane pličim i dubljim kraškim poljima, što ukazuje na izrazitu dinamičnost reljefa. Zatvore-¦ nost lancem planina prema sjeveroistoku i jugozapadu i jasna omedje-nost na istoku visokim površima i nižim planinama na razvodju izmedju Čehotine i Lima, doprinosi jasnom individualiziranju ove drugostepene regionalno-geografske cjeline. Uz elemente reljefne strukture, karakteristike ekološke sredine bitno utiču na regionalno-geografsku izdvojenost ove cjeline od ostalih cjelina drugog stupnja. To ujedno pruža moguč-nost daljnje uvjetno homogene regionalizacije na trečem stupnju. Pod-gora (oznaka 111-1), Karsna površ na sjevernoistoku (oznaka 111-2) I Pljevaljska kotlina (111-3). Postojanje izvjesnih regionalno-geografskih individualnosti koje imaju mikroregionalno znaCenje omogučavaju daljnju regionalizaciju na četvr-tom stupnju kao npr.: Površ Bukovica (oznaka 111-11), Površi planine Ljubišnje (111-12) i Površ planine Obzora (111-13) i Površ Lisac-pla-nine (111-14), u okviru trečestepene cjeline Podgora (111-1). •s. Nurkovlč_Regionalna struktura . .. - 218 - Cjelinu drugog stupnja BIHOR I KORITA čine dva susjedna predjela i to: Bihor (tipičan dolinski prostor) i Korita (tipičan visokopovrški prostor). Ovakva struktura omogučava da na trečem stupnju regionalno-geografske diferenciranosti izdvojimo: Bihor (oznaka 112-4) i Korita (oznaka 112-5) sa jasno istaknutim individualnostima kako elemenata reljefne strukture tako i ekološke sredine. Postojanje raznovrsne interne reljefne strukture u sklopu trečestepene cjeline Bihor (112-4) pruža mogučnost za daljnju diferencijaciju na četrvrtom stupnju i to: Gornji Bihor (112-415) i Donji Bihor (112-416), a postojanje izvjesnih mikroreljefnih jedinica pruža mogučnost daljnje diferencijacije Korita (112-5) na četvrstom stupnju i to: Gornja Korita (112-519) i Donja Korita (112-518). Pojam "izrazito razvijena Rožajska površ" odnosi se na Rožajski kraj, odnosno u regionalno-geografskom smislu na vrlo razvijenu Rožajsku površ koja se nalazi u izvorištu rijeke Ibra, uokvirena sa svih strana planinama. Ova drugostepena regionalno-geografska cjelina čini jugoza-padni dio Sandžačko-starovlaškog prostora, smještena izmedju Metohij-sko-kosovske zavale na južnoj, Ivangradske kotline na zapadnoj, Bihora na sjeverozapadnoj i Pešterske površi na sjevernoj strani. Ova drugostepena regionalno-geografska jedinica je, u odnosu na susjedne predje-le koji je okmižuju uzdignuta što doprinosi njenom individualiziranju. Velika uzdignutost reljefa na jugu i jugozapadu na desnoj, područje visokih brda i nizih planina na sjeverozapadu, sjeveru i sjeveroistoku na lijevoj strani, kao i izmedju njih uska dolina Ibra da ju osnovne karakteristike ovoga prostora, a takodje pružaju mogučnost da na tretjem stupnju izdvojimo: "Planinsko područje na desnoj strani Ibra (oznaka 113-6), Područje brda i nizih planina (oznaka 113-7) na lijevoj strani Ibra i Poligenet-ska dolina Ibra (odnosno složena dolina Ibra) izmedju prethodne dvije trečestepene cjeline (oznaka 113-8). Uvjetno homogena regionalizacija na četvrtom stupnju osniva se na postojanju mikroreljefnih razlika mikroreljefnih jedinica u kojima vladaju specifični klimatsko-ekološki uvje-ti. Npr.: Dolina Ibra do Rožaja (113-827), Rožajska kotlina (113-828) i Kanjonasta dolina Ibra od Rožaja do Špiljani (113-829) u okviru treče- s. Nurkovič_Regionalna struktura ... - 219 - stepene cjeline Složena dolina Ibra (113-8). SRPSKO DONJE POLIMLJE čini granično područje Sandžačko-starovlaškog prostora prema Bosni i Hercegovini. Sjevernu i zapadnu granicu ove cjeline čine republičke granice Srbije. Bosne i Hercegovine i Črne Gore. Primjenom kriterija uvjetno homogene regionalizacije ocjenjuje se da je reljefna nehomogenost prisutna i to zbog vrlo izražene disecije reljefa. Tek izdvajanjem cjelina na trečem stupnju utvrdjuju se obilježja homogenosti. Primjenom načela jedinstvenog tipa reljefne strukture izdvojene su slijedeče cjeline trečeg stupnja: Područje Poblačnice (oznaka 124-9), Površi izmedju Poblačnice i Lima (oznaka 124-10), Dolina Lima od ušča Kratovske rijeke do ušča Uvca (124-11), Područje izmedju Lima i Uvca (124-12). Sve četiri trečestepene cjeline morfološki su vezana za Lim. Postojanje kompleksne homogenosti kod cjelina sa oznakom 124-10 i 124-9 onemogučava daljnju diferencijaciju na četvrtom stupnju, dok je kod cjelina sa oznakom 124-11 i 124-12 moguča daljnja regionalizacija na četvrtom stupnju. Tako npr. : Pribojska kotlina (124-118), Čitlučko polje (124-119) i Kaludjersko Polje (124-117) predstavljaju četvoroste-pene cjeline u okviru cjeline Dolina Lima (124-11). Srpsko srednje Plimlje u osnovi predstavlja prostranu površ u koju je usječena dolina Lima, Mileševke i mnogobrojnih pritoka. Morfološki je jasno izdvojena od Peštersko-sjeničke zaravni na jugoistoku lancem planina Jadovnik i Ozren, dok cijelom zapadnom stranom vodi granica Srbije i Črne Gore. Skoro po sredini ovog područja, vrlo složenog geo-loškog sastava, meridijanski se provlači poligenetska dolina Lima koja je spuštena u površi do 600 m. Analiza reljefne strukture i karakteristika ekološke sredine pruža mogučnost uvjetno homogene regionalizacije na trečem stupnju. Na taj način su izdvojene četiri cjeline: Dolina Lima od Dobrakova do ušča Kratovske rijeke (125-13), Površ na zapadu (125-14) i Područje Mileševke (125-15) i Planinsko područje na jugoistoku (125-16). Postojanje izvjesnih posebinosti u sklopu trečestepenih cjelina poslužilo je, da na četvrtom stupnju cjeline, koje su pokazale s. Nurkovlč_ Regionalna struktura . .. - 220 - visoku homogenost i jedinstvenost. Tako npr. : u okviru Doline Lima (125-13) izdvojene su: Brodarevka kotlina (125-131), Župska kotlina (125-132) i Prijepoljska kotlina (125-133). Sve četiri trečestepene cjeline ovog područja fizionomski i funkcionalno su vezane za dolinu Lima koja istodobna predstavlja njihovo prirodno središte. PODRUČJE SREDNJEG UVCA I BISTRICE u osnovi predstavlja visoku površ (1100-1200 m) koja je uzdignuta na sjeverozapadu ka jugoistočnim padinama planina Zlatibor i Murtenica i na jugoistoku planinom Zlatar. Cijela površ, blago zatalasana, nagnuta je ka Limu i disecirana Bistri-com i Uvcem u niz manjih površi pravca SZ-Jl. Elementi reljefne strukture poslužili su kao osnova za izdvajanje cjelina na trečem stupnju u kojima vladaju specifični prirodni uvjeti. Tako su, primjenom načela jedinstvenog tipa reljefne strukture, u sklopu ovog područja izdvojene četiri cjeline trečeg stupnja: Područje srednjeg Uvca (126-17), Područje Bistrice (126-18), Područje Zlatara (126-19) i Područje Kratovske rijeke (126-16). Postojanje mikroreljefnih i mikroklimatskih razlika unutar cjelina trečeg stupnja pruža mogučnost da na četvrtom stupnju uvjetno homogene regionalizacije izdvojimo: npr. : u sklopu Područja srednjeg Uvca (126-17): Klisurastu dolinu Uvca (126-176) i Površi na desnoj (126-177) i lijevog strani Uvca (126-178). Peštersko-sjenička zaravan (oznaka 127) je otvorena, prostrana i visoka dinarska površ uklopljena izmedju susjednih planina i izmedju susjed-nih nizih (poligenetske doline Lima na zapadu i doline Raške na istoku) i viših predjela (prema sjeveru blago uzdignuta u planinski kompleks Starog Vlaha, a na jugo oslonjena na razvijenu Rožajsku površ). Prirodno je dobro individualizirana, a reljefno jasno izdiferencirana cjelina u odnosu na ostale cjeline drugog stupnja Sandžačko-starovlaškog regionalnog kompleksa. Uvažavajuči postojanje izvjesnih reljefnih posebnosti i klimatskih specifičnosti, moguče je u sklopu ove vrlo homogene cjeline izdvojiti četiri cjeline trečeg stupnja i to: Pešterska površ (127-21), Sjenička površ (127-22), Sjeverni, sjeveroistočni i istočni planin- s. Nur kovic_Regionalna struktura ... - 221 - ski okvir (127-23) i Jugozapadni planinski obod (127-24). Uz uvažavanje velike homogenosti i jedinstvenosti pojedinih trečestepenih cjelina, postojanje stanovitih posebnosti unutar njih pružaju mogučnost regionalne analize na narednom četvrtom stupnju. Tako npr. : unutar Sjeničke zaravni (127-22) izdvajamo Sjeničku kotlinu (127-227), Obodni kotlinski prostor (127-228) i Sjenička zaravan u užem smislu (127-229). Dolina Raške (oznaka 128) smještena je izmedju visoke Peštersko-sjeničke zaravni na zapadu, planine Rogozne na istoku i Golije na sjeveru. Reljef Doline Raške (128) čine četiri markantne morfološke cjeline, koje ujedno predstavljaju trečestepene regionalne cjeline i to: Novopazar-ska kotlina (128-25), Potplaninsko pobrdje (128-26), Planina Rogozna (128-27) i Koštam Polje (128-28). Postojanje stanovitih posebnosti unutar pojedinih diferenciranih cjelina trečeg stupnja omogučilo je izdvajanje jedinstvenih cjelina na četvrtom stupnju kao npr. : u okviru Novopazar-ske kotline (128-25) jasno se izdvaja Novopazarsko polje (128-257). Štavički basen sa donjim Pešterom zahvata prostor izmedju Peštersko-sjeničke zaravni na sjeverozapadu, doline Raške i Novopazarske kotline na sjeveroistoku, doline Ibra na jugoistoku i visoke Rožajske površi na jugozapadu. U reljefu ovog područja, jasno se, svojom individu-alnošču diferencira pet cjelina trečeg stupnja: Štavički basen (129-29), Područja na desnoj strani rijeke Ibra (129-30), Donji Pester (129-31), Površ izmedju Donjeg Pešteri i Štavičkog basena (129-32), Klisurasta dolina Ibra od Špiljani do Ribariča (129-33). Izdvojenih devet cjelina drugog stupnja u potpunosti odražava složenost reljefne strukture i postojanja specifičnih klimatsko-ekoloških obilježja. S obzirom na osnovna obilježja pojedinih cjelina drugog stupnja moguče je jasno izdvojiti tri tipa reljefno-ekoloških kompleksa; izrazito dolinski (Dolina Raške), izrazito visokopovrški (Rožajska površ, Pljevaljska karsna površ, Peštersko-sjenička površ) i kombinirani dolinsko-visoko-površki (ostale cjeline drugog stupnja). s. Nurkovlč_Regionalna struktiira . .. - 222 - Primjenom načela jedinstvenog tipa reljefne strukture za ocjenu uvjetno homogene regionalizacije Sandžačko-starovlaškog prostora, na trečem stupn% izdvojene su cjeline nastale kao rezultat postojanja različitih kategorija reljefa, mikroklimatskih specifičnosti, različitog geološkog i petrografskog sastava tla te vegetacijskog pokrova. Postojanje ovako do-ferenciranih prirodnih uvjeta uticalo je na formiranje različitih tipova agrarnog i kulturnog pej za ža-kraj olika. Kompleksna regionalno-geografska diferencijacija Sandžačko-starovlaškog prostora pokazala je da su cjeline na trečem stupnju pokazale izrazitu homogenost i jedinstvenost i ona u potupnosti odražava planinsko-visokopovrški karakter cijele oblasti, složenost reljefne strukture i ekološke sredine. Literatura: Rogič, V. ,1965, Geografski koncept regije. Geografski glasnik XXV, Zagreb. Rogič, V. , 1973, Regionalizacija Jugoslavije. Geografski glasnik XXXV, Zagreb. Rogič, V. ,1974, Regionalizacija središnjeg planinskog prostora Jugoslavije. Zbornik IX. kongresa geografa Jugoslavije, Sarajevo. Cvijič, J., 1966, Balkansko poluostrvo i južnoslovenske zemlje, knj.l i II, Zavod za izdavanje udžbenika Srbije, Beograd. Markovič, J.Dj., 1972, Geografske oblasti SFRJ. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Srbije, Beograd. Vasovič, M. , 1965, Još jedan pokušaj geografske regionalizacija Srbije. Zbornik radova Prirodno-matematičkog fakulteta, br. 12, Beograd. Vasovič, M., J.Petrovič, 1976, Regionalna podjela Črne Gore. Književne novine, Beograd. Lutovac, M. V. ,1967, Bihor i Korita. Srpski etnografski zbornik LXXXI, SANU, Beograd. Lutovac, M. V., 1978, Etničke premene u oblasti Stare Raške. Glas CCCVIl, SANU, 20, Beograd. Lutovac, M. V. ,1957, Ivangradska (Beranska) kotlina. Posebna izdanja Geografskog instituta SAN, 11, Beograd. Lutovac, M. V. ,1960, Rožaje i Štavica. Srpski etnografski zbornik, LXXV, SAN, Beograd. Nurkovlč, S. ,1981, Regionalne specifičnosti u raspostranjenosti klimatskih varijeteta dolinsko-visokopovrškog područja jugoistočnih Dina-rida. Zbornik radova Prirodno-matematičkog fakulteta, Priština. Nurkovič, S., 1982, Prilog poznavanju regionalno-geografske izdvojenosti i interne strukture Sandžačko-Starovlaškog prostora. Geografski glasnik, 44, Zagreb. s. Nurkovič_Regionalna struktura ... STRUCTURE REGIONALE DE L'ESPACE DE SANDŽAK-STARI VLAH Dans la r6gion central montagneuse de la Vugoslavie 1'6space de Sandžak-Stari Vlah repr6sente une r6gion partictilierequi a une signification spe-cialle parce que c'est un 6space qui contient des parties de la territore de la Serbie et du Mont6negro. L'6space de Sandžak-Stari Vlah repr6sente une large plateau montagneuse divisše par un grand nombre de rivieres dans les nombreuses vall6es et de hauts-plateaux entre eux. On pent discurner deiuc diff6rents tjrpes de structure r6gionale. Le premier type est une combinaison originale du relief de hauts-plateaux avec les vall6es sous le nom de 1'čspace de Sandžak du Montenegro. Le deuxieme type est un plateau rocheux qui se termine, 4 1'ouest par le complexe de la riviere de Lim, et a l'est, par la vall6e de Raška-cette rfegion on appelle Tfespace de Sandžak de Serbie. Au deuxieme degr6 de la r6gionalisation de l'6space de Sandžak Stari Vlah il existe neuf r6gions dont les frontižres sont d6termin6es par les empressements teritorials des communes. Les r^gions s6par6es du deuxieme degr6 r6presentant la comlexit6 de la structure du relief et 1' existence des caracteristiques specialles de climat. D'apres les diffžrences de la structure du relief au troisieme degr6 il existe des rfegions r^sultant de 1' existence des diffferentes categories du relief, des particularit6s microclimatiques, de la composition g6ologi-que et p6trographique du sol et de la všgetation. A cett facon Tauteur Nurkovič, S., 1977, Položaj teritorija opštine Rožaje u širem prostoru Sandžačko-Starovlaškog prostora. Geografski horizont, St. 3-4, Zagreb. Nurkovič, S. ,1982, Reljef kao elemenat regionalno-geografske diferenci- ranosti prostora opštine Rožaje. Rožajski zbornik 1, Rožaje. Nurkovič, S., 1985, Koritska visoravan. Priroda 9/10, ž^agreb. - 223 - s. Nurkovič_Regionalna struktura . .. - 224 - a d6termin6 33 rfegions du troisižme degr6 suirent la complexit6 de la structure du relief et de milieu 6cologique.