ANNALES 3/'93 OCENE IN POROČILA / RECENSIONI E RELAZIONI DVIJE NOVE KNJIGE U BUZETU Izdavačka djelatnostu Buzetu bilježi dva nova izdanja. To su Buzetski zbornik, knjiga 18. i pretisak (reprint) izdanje Pozstille Evanyelov 1568, I dio. I. Buzetski zbornik, knjiga 18. Več utemeljeno izlaženje godišnjaka "Buzetski zbor­ nik" nastavljeno je ovogorišnjim tiskanjem nove, 18. knjige. Kao i sve dosadašnje i ova je knjiga zadržala nepromjenjenu koncepciju u raznolikosti tema o Bu- zeštini. Dvadeset autora obradilo je teme iz područja: povijesti, povijesti književnosti, umjetnosti, geologije i rudarstva, etnografije, povijesti školstva, životopise is- taknutih ljudi u prošlosti, prikaze aktualnih zbivanja i dr.Knjiga počinje člankom dr. Mirjane Strčič, Antun Ka- lac, pjesnik Buzeštine. Antun Kalac (1849-1919) istaknuti je književnik u epohi hrvatskog narodnog preporoda u Istri. Književno je djelovao od 1873. do 1914. godine, objavljujuči svoja djela uglavnom po hrvatskim glasilima u Istri. Tiskao je tako gotovo stotinjak pjesama, uz nešto proznih os- tvarenja i prijevoda iz stranih književnosti. Kao pjesnik, tipičan je za svoju epohu, objedinjujuči u svojim pjes- mama književne i nacionalnopolitičke ciljeve hrvatskoga narodnoga preporoda. Istovremeno, medu prvima je u Istri nastojao prosi riti i obogatiti preporod ne okvire utilitarne i angažirane poezije. Kalac je rodom iz Pazinštine, a kao svečenik stigao je 1882/3. u Buzet, ostavši ovdje u službi gotovo četvrt stolječa. Mnoge njegove pjesme nastale su u Buzetu, nadahnute pejzažima Buzeštine i problemima hrvatskog življenja i u ovom dijelu Istre. Istovremeno, Kalac je u Buzetu živo djelova i na jačanju hrvatskoga nacionalnog otpora u doba preporoda. Gordana Čalič Sverko, dipl. soc. u prilogu Buzeština u obrani i obnovi domovine, piše o borcima Buzeštine u sastavu postrojbe 154. brigade Hrvatske vojske. Svojim trotjednim boravkom na ličkom ratištu i izvršavanjem začrtanih zadataka, borci su dali svoj oboi domovinskom ratu. Kao novinarka, autorica je za "Glas Istre" posjetila ličko ratište i napisala reportažni zapis, a nekoliko mje- seci kasnije napisala je i reportažu iz Ravnih Kotara. Buzečani su se tako ¡znova našli na prvim linijama fronta kada su se na domak Nadina i Škabrnie uključili u obnovu Hrvatske, pripomažuči stvaranju preduvjeta za povratak ljudi u Zemunik Donji, postavljanjem nove, visokonaponske mreže. Dr. Miroslav Bertoša obradio je temu Buzetska ar­ hivska vrela u fondovima mletačkoga frarija (XV-XVIII st.). Mletački Državni arhiv (Archivio di Stato), smješten u monumentalnome zdanju staroga samostana Frari, bogato je "skladište" dokumenata i podataka o prošlosti Buzeta i Buzeštine, svojevrsni "depozit" "povijesne me- morije" ovoga kraja. Autor je naveo neke teze o fon­ dovima spomenutog arhiva, njihov vremenski raspon, sadržaj i artikulaciju. Zdenko Balog, kustos muzeja u Trakoščanu piše Stam- bena arhitekture grada Roča, prikazujuči razvoj stam- bene arhitekture Roča od najstarijih sačuvanih primjera iz 15. stolječa, koji još svjedoče o izvornoj kašteljerskoj urbanizaciji. Stambena kuča 15. i 16. stolječa pripada jednostavnom tipu istarske stambene kuče, te se tokom vremena mijenjaju samo stilski izanatski detalji. Možemo samo slutiti da je i nesačuvana stambena kuča ranijeg razdoblja pripadala ¡stom tipu. Iz izvora doznajemo tko su bili vlasnici, kako su se kretale vrijednosti i kako se gospodarilo nekretninama. Kasnija stolječa ekonomske stagnacije malih komuna kontinentalne Istre nisu omo- gučile formiranje reprezentativne stambene palače, ne­ go se bogatije stambene cjeline formiraju povezivanjem parcela u nizu. Taj je proces još izraženiji tokom ru- ralizacije naselja, naročito u 19. stolječu. "Miniera" svjetski značajan mineraloški i rudarski lo- kalitet Istre, napisali su mr. Krešimir Sakač, dr. Slavko Vujec i dr. Rikard Marušič. Prvi rudnici boksita u svijetu otvoreni su u dolini Mirne u sjevernoj Istri. Tu se tijekom nekoliko stolječa, a u večem opsegu krajem 18. stolječa i u dijelu 19. stolječa kopao pretežno jamskim načinom zeleni piritni boksit zbog proizvodnje stipse i vitriola, tj. alauna i sumporne kiseline. U predjelu danaszvanom Minjera ova je ruda preradivana na način kako je to opisao u objavljenom radu god. 1808, njezin tadašnji vlasnik Pietro Turini iz Venecije. Pregledom lokacije ubicirani su svi segmenti neg- dašnje tehnološko-rudarske djelatnosti te je o torne iz- radena cjelovita dokumentacija. Rudnik Miniera od oso- bitog je znanstvenog značenja jer su prvi put s tog nalazišta opisana i objavljena fizička i kemijska svojstva boksita. Stoga zeleni piritni boksit Miniere ima znan­ stveni prioritet u odnosu na boksit Les Bauxa u Fran- cuskoj po kojem je ova važna mineralna si rovi na naz- vana. Etore Poropat, dipl. oec. u prilogu 70 godina proiz­ vodnje na Minjeri (1786 - 1856) govori o gospodarskom značenju tvornice i rudnika na Minjeri za čitav ovaj nerazvijeni kraj sjeverne Istre. Proizvodnja je počela 1786. g., u vrijeme kada se stanovnici ovoga kraja bave isključivozemljoradnjom i stočarstvom. Prema poznatim izvorima u tvornici se proizvodilo do 1860. g., a od radova povezanih uz proizvodnju i plasman proizvoda prihode je ostvarivalo oko 500 ljudi. Mr. Mojca Ravnik iz Ljubljane, pod naslovom Narod­ na predaja o dvorcu Buteraj u okolnim zaseocima (Izri- čilo o dvorcu Buteraj u okolišnih zaselki), zapisala je gradu koju je prikupila u okolici kaštela Pietrapelosa i dvorcu Buteraj od 1988 do 1992. godine. Zapisana je usmena predaja o dvorcu Buteraj, o pitkoj vodi, o pos- jedu markiza, njegovim odnosima prema seljacima i 392 ANNALES 3/'93 OCENE IN POROČILA / RECENSIONI E RELAZIONI pravu prve noči. Dr. Josip Miličevič obradio je temu Lončarstvo Čukarije, jednog od četiri lončarska centra u Istri koja su radila do početka 20. stolječa. U Čukariji je lončarstvo bilo nasljedno za nimanje obitelji Tomac, a Josip Tomac je bio posljednji lončar u tom mjestu. Autor opisuje izradu, vrste i prodaju posuda u selima Buzeštine, Pazinštine i Bujštine. Dr. Ljubomir Ribarič, iznosi sječanje na suzbijanje epidemije bruceloze u Istri. Pripojenje Istre domovini nakon drugog svjetskog rata uz oduševljenje donijelo je i po neke probleme, medu koje možemo ubrojiti i pojavu oboljenja bruceloze u obliku zoonoze, koja na području u granicama predratne države nije bila poz­ nata, ali je u okviru granica Italije i nekih mediteranskih zemalja bila jako raširena. Kada je uočena opasnost da se epizootija raširi i kao epidemija kod ljudi i sitne stoke i zaprijeti uništavanjem stočnog fonda, naročito ovčarstva, poduzete su mjere da se riješi taj problem. Neki pokazatelji kulturnog i gospodarskog razvitka opčine Buzet, prilog je mr. Stjepana Kraljeviča. Uz obilje statističkih podataka, služeči se rezultatima drugih i vlas- titog istraživanja, pisac je podastro niz podataka da bi utvrdio sveže koje pokazju na kulturni i gospodarski razvitak opčine. Mirjana Pavletič, prof. zabilježila je sve kulturno umjetničke priredbe na Buzeštini tijekom 1992. godine. Uz Narodno sveučilište "A. Vivoda" kao organi- zatora i suorganizatora, stalnu djelatnost pokazuje Gla- zbeno društvo Buzet i KUD "Roč", Katedra Čakavskog sabora Roč i Buzet. Navode se nastupi pred domačom publikom i gostovanja buzetskih izvodača izvan opčine. Mr. Božo Jakovljevič napisao je dva priloga. Zaštita spomenika kulture u 1992. g. i Priloži za povijest škole u Grimaldi. U prvom prilogu zabilježeni su najnoviji rezultati rada Odbora za revitalizaciju povjesnih jezgri opčine Buzet na zaštiti spomenika. Tijekom 4 godine rada članovi odbora svojim su djelovanjem dali velik doprinos očuvanju kulturne baštine. To su članovi: Klau- dio Antonac, Josip Cerovac, Darko Bratulič, Josip Grbac, Srečko Grebio, Ivan Klarič, Ratko Klarič, Aleksandar Nikolič, Silvano Pavletič, Gino Piutti, Zlatko Prodan, Ornella Rumen, tajnik i Božo Jakovljevič, predsednik. U ovoj godini Odboru je dodijeljena Plaketa opčine Buzet s poveljom. U drugom članku govori se o nekim izvorima za povijest škole u Grimaldi, mjestu koje je u srednjem vijeku bilo u sastavu Feuda Markiza Pietrapelosa, a u prošlom i početkom ovog stolječa, porezna opčina Gri- malda bila je dio buzetske opčine i koparskog kotara. Životopis Josipa Brnobiča-Humskog napisao je Dražen Vlahov, prof. Prilog je napisan na temelju pismene ru- kopisne ostavštine koja se nalazi u Flistorijskom arhivu u Pazinu. Josip Brnobič je roden 1894. g. u Brnobičima, nedaleko FHuma, pa tu svoju zavičajnu pripadnost ističe i nadimsku Humski. Diplomiaro je na muzičkom kon- zervatoriju u Ljubljani, a u tom mjestu radi na gimnaziji kao muzički pedagog. Poslije Ljubljane, radi u gimnaziji u Bihaču, Skoplju i Beogradu, pa u učiteljskoj školi u Vršcu, a na radnom mjestu direktora Srednje muzičke škole u Rijeci umirovljen je 1960. godine. Umro je u Rijeci 1984. g. Miloš Ribarič, prof. pripremio je životopis učitelja Martina Ribariča, rodenog u Vodicama na Krasu 1889. g. Za vrijeme prvog svjetskog rata, Martin Ribarič za- vršava učiteljsku školu i odlazi u Trstenik, buzetska op­ čina na prvo radno mjesto. Iz Istre mora emigrirati pa odlazi na rad u Crnu Goru, a zatim na vježbaonicu škole u Čakovec. U drugom svjetskom ratu morao je bježati iz Čakovca pa radi kraj Nove Gradiške. Poslije rata vratio se u Čakovec, a otud u Pulu gdje radi na Učiteljskoj školi, pa je tu 1951. g. umirovljen. O šest likovnih amatera Buzeštine Saša Nikolič piše 0 Mirni Bratulič, Emilu Draščiču, Mladenu Juradi, Srečku Ugrinu, Vladimiru Orliču i Nives Kuharič likovnim stva- raocima. Dario Klarič i Josip Hrvatin pišu o novim is- kustima na izradi buzetskog bajsa kojeg su uspjeli do­ vršiti. Iskustva ove dvojice marljivih i skromnih entuzijas- ta vrlo su zanimljiva, posebno za ljubitelje narodne glaz- be. Knjiga donosi i par novih pjesama Miroslava Sinčiča 1 Vladimira Pernica. Urednički odbor knjige: Antun Hek, Božo Jakovljevič (glavni i odgovorni urednik) i Josip Miličevič, a izdavači su: IKD "Juraj Dobrila" Pazin, Ka­ tedra Čakavskog sabora Buzet i Narodno sveučilište "Augustin Vivoda" Buzet. II. Pozstile Evanyelov I dio, pretisak Stjepan Konzul, Istranin u rodnom mjestu Buzetu (1521), postao je svečenikom glagoljašem, a Stari Pazin prvo je mjesto njegovog svečeničkog rada. Kao pristaša reformacije 1549. g. prognan je iz Istre, pa najpreje odlazi u Ljubljanu, pa u Kranj, a zatim stiže u Bavarsku do slovenskog reforma tora Primoža Trubara. Posvetio se je prevodenju tekstova na hrvatski jezik i postaje prvim hrvatskim profesionalnim prevoditeljem. Uz Tru­ bara i Konzula u izgnanstvu su se nalazili i reformatori Petar, Pavle Vergerije, mladi, ranije biskup u Kopru i Antun Dalmatin, takoder Istranin. Zahvaljujuči u prvom redu ovoj četvorici, u "biblijskom zavodu" Ivana Ungnada u Urachu za nepune četiri godine (1561 - 1564 ob­ javljeno je 37 naslova hrvatskih knjiga u 31.000 primje- raka, a namjenjenih Južnim Slavenima (dr. Alojz Jem- brih, pogovor). Posljednja knjiga prevedena i tiskana latinicom, na kojoj je Stjepan Konzul radio su Pozstille Evanyelov. To je prva knjiga 16. stolječa, namjenjena Hrvatima koju su življeli izvan domovine, a koji su tada nastanjivali zapadne dijelove Ugarske, na imanjima austrijskih ple­ miča Ivana VVeispriacha i Maksimilijana Polheima u Zel- jeznom i okolici. Knjiga je posvečena ovim plemičima, 393 ANNALES 3/'93 OCENE IN POROČILA / RECENSIONI E RELAZIONI a sadrži tekstova Brencijeve Postile (Johannes Brenz 1949 - 1571), koje su Antun Dalmatin i stjepan Konzul preveli na hrvatski jezik. Uvodno, na nje mačko m i hr- vatskom jezik prevodioci posvečuju knjigu i zahvaljuju se plemičima koji su knjigu naručili i financirali. U sa- držaju slijede Pozstile, propovijedi za razdoblje od ad­ venta do Uskrsa. Knjiga je tiskana 1568. g. u Raisboni (današnji Regensburg), a iste godine Stjepan Konzul se je preselio u današnje austrijsko Gradišče gdje je radio kao propovjednik. Pretisak Pozstila Evanyelov, prvi dio, izraden je prema sačuvenom primjerku knjige u Regensburgu i fotokopije primjerka koji se nalazi u Sveučilištnoj knjižici u Zagrebu. Dodatak pretisku napisao je dr. Alojz Jembrih. Članovi uredničkog odbora su Antun Hek, Božo Jakovljevič, Alojz Jembrih, a izdavači su IKD "Juraj Dobrila" Pazin, Katedra Čakavskog sabora Buzet i Hrvatsko kulturno društvo u Gradišču, Željezno (Eisenstadt) i hrvatski aka­ demski klub Beč (VVien). mr. Božo Jakovljevič KULTURNI SPOMENIKI IN NJIHOV POMEN. Zbornik povzetkov raziskovalnih nalog osnovnošolcev, Informacije ZPMS, št. 3/1993, Ljubljana, 1993, 130 strani. Komisija za delo zgodovinskih krožkov pri Zvezi pri­ jateljev mladine Slovenije je izdala zbornik povzetkov raziskovalnih nalog osnovnošolcev, ki so bile predstav­ ljene na 24. srečanju mladih raziskovalcev zgodovine in 1. srečanju mladih geologov na temo Kulturni spo­ meniki in njihov pomen. Naloge so bile izdelane v šol-skem letu 1992/93. Zbornik je prvi poskus predstavitve raziskovalnega dela mladih zgodovinarjev, ki ga od leta 1969 organizira omenjena komisija. Poleg povzetkov je zbornik opre­ mljen z risbami in skicami, s katerimi so bile opremljene nekatere raziskovalne naloge, objavljeni pa sta še pre­ davanji Jožeta Suhadolnika Fotografija kot zgodovinski vir in Naška Križnarja Uporaba videa pri raziskovanju, ki sta ju avtorja predstavila na jesenskem srečanju z mentorji. Precejšnje število nalog se nanaša na predstavitev vseh kulturnih spomenikov v svojem kraju, del je takih, ki preučujejo nekaj spomenikov ali izbrano skupino, na primer gradov, vodnjakov, meščanskih hiš, cerkev, skoraj tretjina pa se jih je omejila na posamezen spo­ menik, predvsem sakralne arhitekture. Največ raziskovalnih nalog so izdelali na osnovnih šolah Štajerske, nekaj manj na Dolenjskem, najmanj pa v Ljubljani z okolico ter na Primorskem. To bi lahko bil opomin našim učiteljem zgodovine ter drugih dru­ žboslovnih predmetov, strokovnim institucijam in dru­ štvom ter ostalim, ki so zadolženi za tovrstno dejavnost mladih. V javnosti je namreč večkrat slišati, da je zlasti slovenska Istra po drugi svetovni vojni iz različnih vzro­ kov izgubila svojo identiteto, da tradicija tone v pozabo. Tovrstna domoznanska dejavnost pa bi v veliki meri lahko prispevala k temu, da ne bi bilo tako. Toliko bolj gre pohvaliti tiste mentorje in člane krož­ kov, ki so ob tej priložnosti izdelali raziskovalne naloge. Zgodovinski krožek osnovne šole Dekani je pod vod­ stvom mentorice Pavle Križman preučil hrastovsko cer­ kev kot umetnostno-zgodovinski spomenik. Novinarski in zgodovinski krožek Dutovlje je predstavil kulturne spomenike Dutovelj in okolice. Mentorici sta bili učitel­ jici Daniela Kocjan in Mira Stančič. Na Bistriškem so se pod vodstvom Alenke Šircelj ukvarjali z gradovi. Dol­ goletna mentorica Zgodovinskega krožka na osnovni šoli Janka Premrla Vojka v Kopru Verica Černigoj je s člani krožka vodila raziskovalno nalogo o umirajoči vasi v koprskem zaledju Planjavah. Staro mestno jedro Po­ stojne so predstavili mladi zgodovinarji Osnovne šole Postojna pod vodstvom Darje Gorup. Umetnostno-zgo- dovinske spomenike Pivke z okolico pa so obdelali dijaki Osnovne šole Pivka pod vodstvom mentorice Sonje Vodopivec. Drugi del zbornika je namenjen mladim geologom, ki so na svojem srečanju raziskovali kamnito in tehnično dediščino v domačem kraju. Želeli bi si čimveč tovrstnih raziskovalnih nalog in zbornikov, nad­ vse spodbudna pa bi bila objava vsaj nagrajenih nalog, kajti s tem bi še bolj pritegnili mlade ljubitelje zgodovine in drugih znanosti. Vida Rožac-Darovec Albert Pucer: INVENTAR ZBIRKE G. TARTINI 1654-1951. Pokrajinski arhiv Koper, 1993, 201 stran. Največ podatkov o dediščini velikega skladatelja, vio­ linskega virtuoza in glasbenega teoretika Giuseppa Tar­ tinija (1692-1770) zasledimo v njegovem testamentu, ki je bil natisnjen 18. februarja 1770. leta v Padovi, hranijo pa ga v Tartinijevi rojstni hiši v Piranu. (PAK, Enota Piran, Zbirka G. Tartini, š. 8, št. 324) Ob 300 - letnici Tartinijevega rojstva je Pokrajinski arhiv Koper poskrbel za natis brošure, ki zajema inventar zbirke Giuseppe Tartini od 1654 do 1951 leta. Omen­ jena arhivska zbirka je bila sprva shranjena v Pomorskem muzeju Sergej Mašera v Piranu, kjer so nekateri do­ kumenti hkrati služili tudi kot razstavni eksponati. V muzeju je bila zbirka vrsto let zasilno in nearhivsko urejena. Dokumenti so bili sicer oštevilčeni, niso pa bili urejeni ne po zadevah, ne kronološko. V rokopisu je bil izdelan tudi približen inventar, ki pa ni upošteval pravil arhivske stroke. Leta 1986 je zbirko prevzel v hrambo piranski oddelek Pokrajinskega arhiva. Leta 1991 je zgodovinar-arhivar Albert Pucer zbirko na novo uredil in sestavil inventar z namenom, da bi izšel kot publikacija in trajenj prispevek k svečani proslavi oblet- 394