Narodna in univerzitetna knjižnica

v Ljubljani

KMJ1ŽMICA ZA MLADEŽ.

op

c -5

IZDAJE

HRVATSKI PEDAGOŠKO-KNJIŽEVNI ZBOR.

KNJIGA XXXIX.

U ZAGREBU.

KNJIGO TISKAR A C. ALBRECHTA (JOS. lVTTTASEK)

1900 .

ZA  MLAPEŽ

NAPISAO

DAVORIN TRSTENJAK.

1900.

59053

UVOD.

Svakomu je svoje najmilije.

Narod. posl.

I.

ilo je cesti tu čovjeku kad čuje, da su mu otac
i mati bili vazda pošteni, dobri i valjani ljudi.
Veče, draže i svetije baštine nema na ovom
-  svijetu, nego li su vrline, krjepostan život i dobra

< h  djela naših roditelja.

Lijepo je i čovjeku drago, kad baštini od oca i
matere na pošten način stečena imanja i drugih zemalj-
skih dobara, ali je kud i kamo dičnije, ljepše i sretnije,
kad baštini od svojih roditelja vječna nebeška dobra i
uspomene, što ih slavi nebo i zemlja, i kojima se sam
dobri Bog najviše raduje.

Potreban nam je kruh zemaljski, ali čovjek ne živi
samo o kruhu. Za pravi, časni i dostojni ljudski život
hoče se i hljeba nebeskoga, a to su dobra djela. To je
največe blago, što ga roditelji mogu ostaviti djeci svojoj.
To je najljepša spomen i zadužbina, što je čovjek može
ostaviti poslije smrti svoje.

6

■p Ako su i roditelji siromaši, pa ako i' stanuju u pri-
prostoj kolibi, ako su im i ruke žuljave, a kruh im težak
i crn: oni mogu biti ipak naša dika i najsvetija uspo-
mena, ako su samo dobri i pošteni ljudi. Veče dike na
svijetu nema, nego li je ljudska dobrota i poštenje. To
je najljepši obiteljski grb siromaku i bogatašu. Sretan je
čovjek, kad se može radovati dobrim djelima svojih mi¬
lih i dragih; ali osim najbližnjega roda rodene majke
imamo još drugih rodaka i drugu majku. Ta je mati
naša draga, lijepa i slavna hrvatska domovina, a najbliži
rodaci — hrvatski narod.

Majci Hrvatskoj posvetiti nam je sav svoj život.

Za tu majku nam je živjeti i umrijeti. Ona nam je sveta
kao naša rodena majka. Ona je majka svih naših majka,
i starija od naše majke Sve darove, sve dobre sklonosti
primile su naše majke od svoje majke Hrvatske. Hrvatski
jezik, ta svetinja naša, baština je stare nam majke Hr¬
vatske. Njezinom se slavom dičimo, njezin plemeniti grb
i njezina zastava miliji su nam od svega. To su svetinje
naše hrvatske obitelji. Do života te naše porodice stoji

i život svakoga nas. Njezina slava — naša je slava,

njezina budučnost — naša je budučnost.

Ali osim toliko dragih majka i junačkoga hrvat-

skoga roda imamo još i slavne brače. Mi smo grana ve-
likoga plemena, koje broji preko sto milijuna duša i
kojemu sunce nikad ne zapada.

Kako nam je drago slušati o dobrim djelima svoje
majke i svoga oca, tako če nam biti zaista milo spo¬
minjati i djela starih Slavena. Ta če nam djela razblažiti
dušu, slavenska če nam svijest ojačati, slavenski če naš
ponos porasti, pa čemo biti napredniji i bolji, a po tom
i sretniji. Sve je to od prijeke potrebe za naš narodni i
ljudski život. Toliko smo se.daleko razišli i toliko je več

7

davno, sto smo živjeli na jednom ognjištu, što smo go¬
vorili jednim jezikom i ljubili jednu majku domovinu, da
se več i slabo poznajemo. No kad se okrijepimo dobrim
djelima starih Slavena, koja su našemu srcu najbliža, a
našemu umu najrazumljivija, onda če se nad nama ras-
kriliti jedan duh, našu če dušu obuzeti jedna ljubav, Iju-
bav bratska. Veselit čemo se, što smo djeca toliko slav-
noga i dobroga pradjeda, koji svojim dobrim srcem služi
kao uzor ne samo svojim potomcima, nego i časnomu
romanskmu i germanskomu plemenu. U to ime pomagao
nam Bog!

II.

Sva ljudska plemena, ako i jesu danas toliko raz¬
lična, potječu od jednoga praoca. Svi su ljudi dakle
brača po svom prvom zemaljskom i nebeskom ocu. Svjema
nam je Azija kolijevka i prva domovina. Ljudi se tad
pomakoše u plodne ravnice, neki u brda, neki na sjever,
neki na topli jug, neki uz sjeverna mora, neki' uz rijeke,
neki u krasne krajeve, neki u jednolične, neki opet kuda
se moglo i znalo. Jedna brača istoga jezika, iste vjere,
istih običaja, a nalik jedan na drugoga kao jaje jajetu,
promjenjivahu se malo po malo prama svojim različnim prili¬
kama. Da se čovjek i danas prilagoduje prema svojim
prilikama, u kojima živi, to vidimo svaki čas. Gledajte
samo dva rodena brata, koji su u djetinstvu na krilu svoje
matere bili posve jednaki! Jedan odraste kod kuče i
osta kod pluga, drugi ode rano u školu. Prvi živi od
djetinstva teško, hrani se kukavno i velik je patnik. Drugi
je mnogo učio, druguje s pametnim ljudima, živi bolje,
a radi prema svojim silama. Prvi je ostario kao ratar u
siromašnu kraju, a drugi kao učenjak u veliku gradu.

8

Kolika li je razlika medu ta dva brata! Kolika razlika
u hodu, držanju, licu, a kolika tek u mišljenju! Ne
samo da podneblje, zemlja, hrana, okolica i t. d.
utječu tako same na čovjeka, nego i na životinje i
biljke. Promatrajte konja, koji ima. sve, što mu treba.
Gledajte kukuruz na dobroj, gnojnoj i dobro uradenoj
zemlji, pa onaj na pustoj i nikako uzoranoj žutulji! —
No vratimo se k čovjeku, da vidimo djecu, koja se hrane
pustom i slabom hranom: korunom, vočem i zelenjem.
Kako li se razlikuju od djece, koja su lijepo obla, jedra
i rumena lica, jer se hrane mlijekom, sirom, mesom.

III.

Slaveni su član velike arijske obitelji. Njihov je
jezik u vrlo uskoj sveži s litavskim, a obadva s njemač-
kim; njemački s keltskim, keltski s latinskim, latinski s
grčkim, grčki s indijskim, a indijski s eranskim. Sla-
venski je jezik grana istoga stabla i korijena, kojega je
i njemački i ostali spomenuti jezici. Pa kako smo srodni
po jeziku, tako smo i po krvi, ali naši najbliži rodaci
po krvi, mlijeku, jeziku, po duhu i ljubavi jesu slavni
Slaveni. Nekad govorahu naši predi jednim jezikom, koji
se različito promijenio, no mi se Slaveni danas ipak bolje
i lakše razumijemo, nego li sami Nijemci medu sobom.

Slaveni su se pomicali na zapad, pa im je prado¬
movina u današnjoj srednjoj evropskoj Rusiji. Slaven
bijahu u davnini pastiri, kao što svi prosvijetljeni na-;
rodi, ali se dobro zna, da su Slaveni davno prije Isusa
Krista napustili pastirstvo, pa se dali na ratarstvo, a
narod, koji se bavi ratarstvom, koji uzgaja domače ži¬
votinje, kao i bilje, zaista je več jaka karika u lancu

9

uBmf*

kulturnih naroda. Kad su Slaveni bili nekulturan narod,
to se i ne zna.

Kad nije bilo više dovoljno di vij e hrane, morali su
'ljudi da rade i da sebi sami hranu proizvode. Nitko nije
radio u početku drage volje, nego na šilu. Rad bijaše
neobrazovanu, divljemu čovjeku neugodan i prava po¬
kora. Komu je još i danas rad tolika nevolja, taj nije
kulturan čovjek. D||danas se u kulturnih naroda volja
za rad razvila Jfflco, da je mnogima rad potreba,
pa uživaju kad r|de. Takovih radnika ima medu rata-
rima, obrtnicimaj učenjacima i umjetnicima. Sve je to
pravi i prekrasnijjfašpjeh ne časovita, nego duga i pre-
duga nastojanja wco što veče prosvjete. Buduči da su se
Slaveni več od davnine rado bavili poljodjelstvom, bu¬
duči da im je taj rad bio sreča i božji blagoslov, to je
dokaz, da su več davno prionuli uz kulturu ili prosvjetu,
da su postali doskora uljuden ili civilizovan narod.

Slaveni življahu u plodnim i krasnim zemljama; mar¬
ljivo ih obradivahu, a zemlja im je radala krasnim i obilnim
plodom. Ti su plodovi veselili meku slavensku dušu. Berba
tih plodova bijaše pravo narodno slavlje. Slaveni su u
davnini, — kao i danas, — razdragana srca brali i kupili
plodove svoga truda. Tom prilikom su se častili, veselo
radili, pjevali i igrali. Sav se slavenski narod veselio sa
cijelom rasplamčenom i razdraganom dušom. Bilo mu je
milo, što je marljivo radio i što se toliko trudio. I tako
je sticao sve više volje za rad. Svega je to pobudivalo,
da još više radi. I ono oduševljenje u berbi i žetvi, i
sva ona vesela osječanja plemenila su njegovu dušu.

Več u pradavnini bavili su se naši časni predi
ratarstvom, stočarstvom, vočarstvom i pčelarstvom, i to
večom voljom i u večoj mjeri nego li stari Germani.
Njegovahu raž, pšenicu, ječam, zob, proso, repu, leču

10

grašak, bob, mak, konoplju, lan, luk. česanj i hmelj.
Slaveni su mnogo prije plemenih i cijepili vocke, nego
Germani. Poznavali su jabuku, krušku, trešnjui sljivu i
orah. Poznavali su sol i sir, a meso su pekli na ražnju."

Pčelari su redovito ljudi dobra srca. I to nam daje
pravo, da kažemo da su Sloveni bili več u davnini ljudi
dobra srca. Oni nemaju ružne riječi za pčelinju smrt,
nego kažu, da njihove miljenice unJfc,

Stari Slaveni štovahu lipu kal sveto drfo.vLipa ne
donosi velike i praktične koristi, ali je pna krasno i me-
kano drvo. a prava ju je divota glraatj, kacr na žarkom
ljetnom suncu sva procvate i sva zanašaj božanstvenim
mirisom, i kad na njoj veselo i blažjo zkji- nebrojeno
mnoštvo pčelica. To je u živoj prirQdi jedan ..od naj-
nježnijih, najmilovidnijih, upravo pjesnkckih prizora, u
kom se zuj pčela čuje kao tiha i sveta molitva blaženih
pravednika u raju. Pogled na takov prizor pitomi, ple¬
meni i razblažuje čovjeka. I on je razblažio zanosnu dušu
slavensku, te je ona podigla lipu u svetište svojih idejala.
Nijesu li Slaveni ved od davnine bili narod plemenita,
nježna i tanka osjecanja, kakva može biti samo u pitoma
i kulturna naroda? Jesu jamačno! Plemenila i pitomila im
je njihovu dud sveta lipa, cvjetno i mirisavo proljede,
blago ljeto i rodna jesen. Zemlje imadahu dosta, pa im
nije bilo nužde, da se otimaju i svadaju oko nje. S toga
nije bilo toliko uzroka ni svadi ni zavisti.

Slaveni naseliše se tihim i mirnim načinom u kra¬
snim i plodnim zemljama umjerenoga pojasa, gdje nema
groznih prirodnih pojava, koji svojim strahotama odviše
zastrašuju čovjeka. U tim su krajevima prirodni pojavi blagi
i krasni, a zemlja plodna. Ni preduga zima, ni prevelika
vrucina nije previse smetala čovjeku u radu, koji je to¬
liko znamenit po kulturni razvoj. Slaven je od davnine

živio u krasnoj i slobodnoj prirodi, ali ne kao skitalica.
On se sljubio sa svojom majkom zemljom; on je ljubio
gora i dol, hladnu vodu i zelenu travu, s kojima je pje-
vajuči toliko milo razgovarao. On voli svoju stoku. Kra-
vicu zove sirotinjskom majkom, a kad uz voliča ide iz-
nemogao od rada, bodri ga um orna milo i drago: hajde,
drago, hajde! Tako je priroda blago utjecala na čud
slavensku.

Poljodjelstvo je temelj svoj ljudskoj prosvjeti. Po-
ljodjelstvu učili su se od Slavena njihovi susjedi, pa su
se po njihovu uzoru stalno naselili. Poljodjelstvom ne samo
što su se odgajali Slaveni, nego ih je ono spasilo od pro¬
pasti. Poljodjelstvo ih je priteglo na stanovitu zemju,
na stalno prebivalište, na njihovu dragu domovinu, koju
čovjek to više ljubi, što više u njoj živi i što je njegov
život više ovisan o njoj. Da su Slaveni bili u sta¬
rini na kom nižem stupnju prosvjete, da su bili n. p.
lovci ili pastiri, kad su ih toliki osvajači i neprijatelji sa
svih strana napadali, razbijali i pristiskali, oni bi se bili ras-
pršili i utopili u mora tudinaca. Ali njihova stalna do¬
movina, njihova zemlja hraniteljka sakupljala ih je na svoje
materinske grudi. Tako Slaveni mogu kazati, da im je
domovina ne samo majka, nego i spasiteljica njihove
narodnosti.

Mnogi pisci spominju, da su Sloveni u svojoj po-
vjesti pokazali malo sposobnosti, da osnivaju države. Ni-
jemci pak hoče, da su Slaveni zato nekakva niža rasa.
No baš ta njihova mala sposobnost diči stare Slavene i
diže ih visoko nad Nijemci. Velikih država u starini nije
podigao mir, blaga čud, ljubav bližnjega i sloboda, nego
u prvom redu rat i sila, što Nijemci zovu junaštvom
Tu je bila sila preča od prava. Šilom se u stara vre¬
mena provaljivalo u tude zemje, otimalo, robilo i po-

12

tlačivalo. Tko se za taj posao bolje pripravio i uredio,
veci je bio «junak.»

Slaveni su golubinje dudi. Dobrostivost je jedna
od glavnih biljega u slavenskom značaju. Ona se guši
u ratoborna naroda, koji otima tude, kao i u onoga, u
koga vlada industrijalna utakmica i medusobna borba
na život. Posve je prirodno, da se u takvoj prilici ne
Žale slabiji, da se ne pazi na malene. U jagmi gleda
svaki, kako de što više ujagmiti, a ne pazi ni na koga,
jer zna, da de inače ostati kratkih rukava. Takve su
prilike povoljne za razvoj zavisti u sebičnosti, a ne za
ljubav spram slabijih i nemočnih, kojima treba najviše
tude pomoči.

Slaveni življahu u davnini, kako smo vidjeli, u
takvim prilikama, da se u njih moglo razviti osjedanje
prama drugima, naročito dobrostivost. Život i sve nji¬
hovo uredenje bilo je obiteljsko, imovina zadružna, a
pravih siromaka nije ni bilo. Svaki je imao u zadruzi
sve, što je trebao za život. Medu Slavenima nije bilo
tatova. Slavenska žitnica nije poznala ni ključa ni bravg.
Sav slavenski imetak bio je otvoren. Starješina je bio
najsposobniji čovjek, a svjema ravnopravan. Dakle nije
mogle biti zavisti, jagme, krade i otimanja. To bijaše
pravi ljudski život!

Od davnine bijaše prirodna glava slavenskoj obi-
telji otac, a po njegovoj smrti najsposobniji član poro-
dice, što ga je odabrala porodica sama. Kad se pak
obitelj razgranila, bijaše joj starješina onaj, u koga je
pleme imalo najviše povjerenja. Ti starješine srasli su
se reci bi sa svojim narodom, jer ih je s njim vezala
narodna slavenska prosvjeta. Slaveni življahu medu sobom
kao brada. Njihovi starješine bija-hu samo prvi medu
jednakima, a ne silnici nad bespravnom svjetinom.

13

Ropstva Slaveni nijesu trpjeli. I s onima, štu su ih
u ratu zarobili, postupali su mnogo čovječoije, nego što
je tc^bivalo u ono doba kod drugih naroda. Njihovi za-
robljenici nijesu bili osudeni na vječnu robiju, nego su
se nakon nekoga vremena mogli vratiti u domovinu, a
mogli su ostati medu njima kao slobodni ljudi i prija¬
telji. Nije li to prekrasno! Nije li to upravo krščanski?
Stari Slaveni bijahu cudoredan narod. Svi priznaju, da
su se slavenske žene odlikovale svojom vjernošču i dru¬
gim vrlinama. Ove su svoju ljubav i vjernost posvečivale
i smrču svojom, kad im je muž umr’o. Stari su Slaveni
cijenili prijateljstvo i bili su vazda vanredno gostoljubivi.
Putnika su u svakoj kuči prijazno dočekali, lijepo ga
počastili i otpratili ga do prvoga sela, da mu se ne bi
na putu što zla dogodilo. Tko. se utekao u slavensku
kuču, pa bio tko mu drago, bio je zaštičen od svakoga
progona. Tko bi putniku zatvorio vrata, smatrali bi ga
nepoštenim i opakim čovjekom, a slobodno je bilo sva-
komu, da mu zapali kuču. Zena je bila ravna mužu, a
mogla je biti i starješinom. 1 to je opet velik dokaz
stare slavenske uljudbe.

Slaveni su s velikim poštovanjem susretali starce.
Bolesnike i siromake su najprijaznije njegovali i potpo
magali. Zapravo medu njima nije ni bilo čovjeka bez
imetka, a siromah je bio samo onaj, koje ga su radi
zloče iskjučili iz društva. Nije li to najzdraviji temelj
prave kulture? Nije li u tom riječ i duh Isusa Hrista?
Nijesu li naši stari Slaveni u tom duhu bili več krščani,
kad krščanstva još nije ni bilo?

Kakova je bila slavjenska prosvjeta u domovini,
dok Slaveni nijesu poznavali još krščanske vjere, svje-
doče nam i slavenski bogovi. Bogove su naročito stari
narodi stvarali prama svomu mišljenju i osječaju. Gdje

14

je priroda svojim strašnim pojavima užasno zastrašivala
čovjeka, tamo su bili bogovi užasne nagrde i prava strašila.

Kako je rečeno, Slaveni življahu u lijepoj božjoj
prirodi, s kojom su vazda drugovali i osjecali, i kojaje
mnogo utjecala na njihovo mišljenje i osječanje. Posve
je dakle prirodno, što su obažavali prirodu. Priroda je
djelo i dokaz največega savršenstva božjega. Kao što
dijete prije počinje ljubiti svoju dobru majku nego do-
movinu, kao što je dječja ljubav prema majci temeljni
oblik ljubavi domovine, tako je obožavanje prirode sta¬
rih Slavena u razvoju vjere temeljni oblik, koji se pri¬
rodno i lako razvio i preobrazio u današnji najviši
krščanski oblik. Buduči da se vjerski oblik starih Sla¬
vena lako i brzo preobrazio u najviši krščanski oblik,
to je svjedočanstvo, da je vjera naših Slavena stajala
vrlo visoko, a to je opet dokaz krasne kulture naših
praotaca. i-

Jmali šta u prirodi kasnijeg, veličanstveniieg i bo-
žanstvenijega, nego li je sunce, njegov ishod i zapad?
Kolikom dobrotom ono utječe na sav naš život! Nije li
ono izvor svemu organskomu životu ? Nije li i vatra puna
pojezije? Nije li ona kao kakav sjajni duh, koji se uka¬
zuje iz mrtve stvari, pa titra, bukti, grije i svjetli, i onda
opet iščezne kao duh? Te dvije ljepote i dobrote obo-
žavao je naš pradjed, kao što ih slave i na svoj način
obožavaju pjesnici i umjetnici, kao i svi ljudi srca naj-
prosvjetljenijih naroda. I naš čovjek, kad je sam u šumi,
naloži vatru, da ima druga. Sunce i vatra bijahu sinovi
najvišega boga Svaroga. Po svhačanju južnih Slavena
bijaše mjesec brat suncu i vatri, a Danica njihova se¬
stra. Slaven je gledao svoje bogove na nebesima. On je
dižao, da su to prava biča, koja misle i osječaju, od
kojih su jedni dobri, a drugi zli. Prve je zvao Bog, druge

15

Bes. Oba ova nazora lako su se združila s krščanskim
mišljenjem, pa tako je na staro mjesto krivoga Boga
došao pravi Bog, a na mjesto Besa — davao. Slavenska
duša bila je več davno prije Isusa Hrista pripravljena
za krščanstvo u največoj mjeri. Slavensko bogočašče
bijaše odraz dobre, čiste i u pravom duhu pobožne sla-
venske duše. Dobra slavenska duša lako se prilagodila
na bolje, te prešla na krščanstvo. Nove krščanske svet-
kovine, osobito one svetaca, pale su na slavenske blag-
dane. Crkve dizali su ondje, gdje je prije bio sla-
venski bog ili sveto drvo. Tako je Slaven svojim starim
putem dolazio na svoja stara božja mjesta, da se klanja
i moli Bogu kao krščanin. Zidine staroga hrama pre-
tvorio je Slaven u krščansku crkvu. Svarog bio je bog,
otac i gospodar svih bogova, stvoritelj neba i zemlje,
svjetla i topline, bljeska i groma. Njemu su Slaveni
iskazivali največe časti. Buduči da je staro slavensko mi¬
šljenje o bogu, stvoritelju neba i zemlje, dosta nalik na
krščansko mišljenje o Bogu ocu, to su oni lako prešli
a krščanstvo.

Svaki narod cijeni sama sebe i najmilije mu je svoje.
To je tako usadeno u prirodi ljudskoj. Da svi ljudi svoju
pamet na pazar iznesu,. svaki bi opet svoju kupio. Sto
svaki narod drži do sebe, to je lijepo i potrebno za nje¬
gov opstanak. Ali ima tu nešto ružna. To je stara ba-
ština iz ljudske pradobe, iz dobe divljaštva, a posve je
protivno našim moralnim načelima. Davno je več, kako
nas je Isus Hrist učio, da je naš bližnji svaki čovjek,
pa da nam valja i neprijatelja ljubiti; ali oni stari osje-
čaji, kojima se ta nauka protivi, vladaju još uvijek naro-
dima. To je upravo dokaz, da treba još mnogo uzgoja,
mnogo duševne obrazovanosti, dok se stari osječaji kul¬
turnih naroda prilagode čistim moralnim načelima, krš-

16

čanskomu duhu. Ako je koji narod habriji, jači, veči,
sposobniji za rad i stvaranje, ako je svijestan svojih
vrlina: to ,se u njemu rada prijezir slabijega i lošijega,
susjeda. To jo ružno, to nije ljudski. To ne dolikuje pro-
svijetljenu čovjeku ni narodu. Isus je uvijek stajao na strani
siromaka, nevoljnika i patnika.

Po svoj oj pitomoj naravi Slaveni ne bijahu ratoboran
narod, nego vrlo miroljubivi i prirodni ljudi bez zlobe
i lukavštine. Nijesu bili dakle osvajači i otimači, nego
ljudi pitomi, ljudi skloni mirnu životu i mirno uživahu
plodove svoga rada. Bilo im je najviše do toga, da kao
dobri i pošteni ljudi žive mirno i slobodno u svome i o
svojoj muci. Nijesu htjeli, da budu tude sluge, niti im
je bilo do toga, da komu gospodare i zapovijedaju. Na-
stojahu samo, da uzdrže i obrane svoje. U borbi za
svoje muke, za svoju domovinu i svoje sirotinje bijahu
pravi junači. Svoje domovine nijesu nikomu oteli krva¬
vim mačem, nego je prisvojiše mirnim i poštenim nači¬
nom. Voljeli su krčiti šume, nego da navaljuju na tuda
obradena polja. Preko granice svoje domovine nijesu
nigda izlazili, da plijene i haraju. Njihova istorija nigdje
se ne hvali, da je svojim «slavnim» oružjem osvojila
tude zemlje. Slaveni su dizali bedeme i obrane, služili
se lukom, mačem i kopljem, vojska im je bila dobro
uredena, ali ne u nepoštenu i nečovječnu svrhu, nego
samo na svoju obranu, ili da pomognu komu u nevolji.
Zato vojsku nijesu nazivali vojskom, nego branom, koja je
samo branila svoje ili tude. I ime varoš postalo je od
riječi varvati, t. j. čuvati. Slaveni su se naime skupljali u
gradove, da se mogu lakše čuvati i braniti od nepri-
jatelja. Isti Nijemci tražili su g. 1073. pomoč u Slavena.

Slaveni bijahu veliki prijatelji slobode. Ako i ne
bijahu po svojoj prirodi ratoborni, ljubav za slobodu

47

podavala im je u ratu velike hrabrosti i ustrajnosti, a
po tom pribavljavala i slavu. Ljubav za slobodu toliko ih
je oduševljavala u ratu, da su se borili kao lavo vi, te vo-
ljeli umrijeti, nego živjeti u ropstvu. Za slobodu i za
druge svetinje polazile su i žene u rat i borile se ju-
nački. Tako Slaveni imadahu i slavnih žena. Dobro su
poznate: Olga u Rusa, Libuša u Ceha, Vanda u Poljaka,
Tuga i Vuga u Hrvata.

U slavenskoj povjesti ima uz najsvjetlija mjesta i
vrlo črnih, ali ni ta nam ne služe na sramotu, nego
spominju našu nesreču i žalost, strašnu krivicu, koju
nam učiniše naročito Nijemci svojim silovitim ponjem-
čivanjem i drugim nepravdama. Još u jedanaestom sto-
lječu stanovali su Slaveni mnogo dalje na zapadu i
sjeveru nego danas, sve do rijeke Ina i izvora Drave. Gor¬
nja i donja Austrija na jugu Dunava bila je slavenska.
Oko Lienca, u Kalserskoj dolini, u Teffereggenu i u
Hochpusterthalu živi i danas slavenski tip, živi slavenska
duša bez svoga jezika. Slaveni uhvatiše trajan i jak ko-
rijen i u onim zemljama, koje su danas njemačke. Po
lapski Slaveni svi su ponijemčeni. Sami Nijemci prizna-
vaju, da ih je bilo teško uništiti.

Što se nije Slavenima dalo u povjesti ono dostojno
mjesto, što ga zaslužiše i što ga uhvatiše sebi njima
srodni narodi u Evropi, uzrokom je slavensko veliko
miroljubje i njihova lijepa čednost. Slavenima su škodili
Huni, Avari, Mongoli, a poslije Turci, Nijemci i drugi.
Medu grabilicama teško li je golubu! Čovječni Nijemac
Herder veli, da Slaveni nijesu težili za tim, da nad kim
vladaju, nego im je bilo najviše do toga, da mogu mirno
živjeti u svojoj zemlji. Pa baš zato su se na njima ljuto
ogriješili mnogi narodi, ponajviše oni njemačkoga stabla.
Tako veli Nijemac.

2

18

Slaveni su natkrilili svojim pitomim osječajem sve
narode. Oni rodiše največe apostole mira i ljubavi, a
god. 1898. na sreču svega svijeta donosi bijeli slavenski
golub maslinovu grančicu svjema narodima. Ruski car
Nikola II. sazva sastanak, da se s naroda skine najstraš-
niji teret, največa zapreka razvoju ljubavi bližnjega, na-
pretka i narodnoga blagostanja. Nikola II. radi svom
plemenitom dušom svojom, da mir izmedu naroda ne
bude djelo straha, nego djelo sporazumka i ljubavi, djelo,
koje počiva na pravu i pravici.

Slaveni bijahu od vajkada najdobročudniji i naj-
miroljubiviji narod na svijetu, a evo i sad hoče, da na
koncu devetnaestoga vijeka oslobode narode od najstraš-
nije more, koja ih pritiskuje, pa da ih uvedu u novi
vijek, u vijek ljubavi, vijek prava, vijek čovječnosti.

Najviša ljudska prosvjeta očituje se spram slabijih,
nemočnih u opče u ljubavi bližnjega, Sto je ljubav bliž¬
njega, naročito dobrostivost, u koga naroda razvijenija.
to ona više svijeta obuhvača, i to je njegova moralna
kultura na višem stupnju. A u tom se baš nalazi največa
vrijednost ljudska. Sto je u koga veča civilizacija ili
uljudba, to življe osječa svetost života, slobode i vlas-
ništva* To je osječanje pak u Slavena več davno krasno
razvijeno, pa ne znamo, imali mu u svijetu premca.

Slaveni su jedini od sviju velikih naroda, koji ne-
maju svoje kolonijalne politike, svojih kolonija ili nase-
obina medu slabijim i siromašnijim plemenima. U tom
je Englez kao najindustralniji narod u svijetu sve nad-
mašio. On ima najviše modernoga roblja. On šalje
medu one jadnike svoje misijonare, za tim agente,
sjedne im na vrat, pa ih siše, zatire ih, a kad oni hoče
da ga se otresu, šalje topove. Pa još se hvali, da im
nosi svjetlo vjere i prosvjetu, hvali se, da im je učitelj

19

i dobrotvor. Takova grijeha nijesu Slaveni nikad osjetili na
svoj oj duši.

Slavensku dušu krasno nam je prikazao slavni češki
pjesnik Kollar u svojoj pjesmi o raju. On veli, da na
nebu u višinama kraljuje velika božica, majka Slava. Ona
sjedi na zlatnom prijestolju i zove k sebi svoju djecu.
Nad prijestoljem širi svoju sjenu lipa, Slavenima sveto
drvo, a po liscu joj lijecu pčele. To su duše onih Sla-
vena, koji još nijesu sišli na zemlju.

Stari Slaveni bijahu narod tanka i nježna osječanja,
ljudi upravo pjesničke duše. O kako je krasno proljede,
kad nestane magla i trnastih oblačina, kad svjetlo po-
bjeduje tminu, kad sva priroda oživi, kad sve procvate
i sve propjeva, kad sve miriše i sve diše mladim životom!
To je najuzvišeniji slavospijev Bogu stvoritelju. Krasno
proljece uzbudivalo je pjesničku slavensku dušu, te su
razdragani Slaveni svetkovali i slavili pobjedu svjetla
nad tmninom, slavili su proljede i žrtvovali žrtve Vesni,
božici vedra vremena, božici proljeca. Usred ljeta, kad
se sunce ukazuje u Svem svojem sjaju i snazi, slavili su
Slaveni god sunca i ognja. Njima su u čast po bre-
žuljcima i gorama palili kresove. Sav daleki slavenski
kraj bio je rasvijetljen. Krasan je to bio prizor.

Slaveni mislili su o prirodi vrlo krasno. Slavenska
legenda priča, da je čovjek postao od kaplje znoja, što
je pala Bogu sa čela. Ta kaplja znoja, od koje tobože
posta čovjek, kazuje nam, da je čovjeku raditi i truditi
se, ako hode da živi ljudskim životom.

Slovačka pak legenda veli: Isus i sv. Petar puto.
vahu preko polja. Bilo je podne i vrlo vruce. Isusu pa-
dahu kaplje znoja sa čela. Sv. Petar mišljaše, da bi šteta
bila, da se kaplje izgube. Tad Isus svaku kap znoja pre¬
tvori u pčelu, i tako postadoše pčele.

20

Ruska legenda kazuje nam, kako je neki kralj imao
kčer neiskazane ljepote, imenom Krupenička. Ali jednoč
provale bijesni Tatari u Rusiju, uhvate Krupeničku i
odvedu je sa sobom u sužanjstvo. Stara gatalica nade
je u ropstvu, gdje teško radi. Da je oslobodi, pretvori
je u pšenično zrno i turi ga u džep. Na putu reče Kru¬
penička svojoj spasiteljici: »Učinit češ mi veliku ljubav,
ako me oslobodiš teške rabote i ropstva. Iskaži mi još
poslednju ljubav. Kad stigneš u svetu Rusiju, sahrani me
u zemlju!« — Stariča učini po želji kraljevne, i odmah pre¬
klica zrnce i naraste vlat pšenice sa sedamdeset i sedam zr-
naca. Podignu se vjetrovi sa sve četiri strane svijetairaznesu
sedamdeset i sedam zrnaca na sedamdeset i sedam polja.
Od onoga vremena razmnoži se pšenica u svetoj Rusiji.

I ako te priče nijesu istinite, na njima se vidi, da
ih je stvorila nježna, krasna i pjesnička duša. Takovih
priča ima u Slavena sva sila. Taj se stari biser broji
medu najljepše stare dragocjenosti, što ih je stvorila
pjesnička duša.

Stara naša poslovica veli: «Tko pjeva, zlo ne misli«.
A tko zlo ne misli, dobar je čovjek. Nigdje se pak nježna
i dobra slavenska duša ne očituje toliko, koliko u pjesmi.
I to opet svjedoči, da su Slaveni bili dobre i plemenite
duše, duše pune uzvišenih pjesničkih osjecaja, Poznato
je, kako indoevropski narodi očituju svi svojim načinom
svoje osječaje i ono, što ih oduševljava. Ind pokazuje to
ogromnim gradnjama svojih hramova, Perzijanac u svo¬
jim svetim knjigama, Egipčanin u piramidama, obelis-
cima i tajinstvenim labirintima, Grk u božanstvenim ki-
povima, Roman u čarobnim slikama, German u ugodnoj
glazbi, a Slaveni su svoju dušu i čud pretočili u svoje
priče, čuvstvene pjesme i popijevke. Sve, što u onih na¬
roda živi u spomenutim djelima, to živi u Slavena buj-

21

nim životom u njihovim pjesmama i pjevanju. Slavenske
su pjesme zrcalo lijepe slavenske duše.

Prva molitva slavenska bila je pjesma. Slaveni su
palili goveda i ovce, i tako pjevajuci prikazivali žrtve svo¬
jim bogovima. Zakoni bijahu Slavenima sveti, a da su
ih lakše zampamtili, slagali bi ih u pjesme.

Safarik veli, gdje ima slavenska žena, da je tamo i
pjesma. Kuca i dvor, brdo i dolina, livada i šuma, vrt i
vinograd, sve ozvanja njezinom pjesmom.

Prirodne pojezije nema ni u koga evropskoga na¬
roda u takvu osječaju, čistoči, srdačnosti i čuvstvenoj
toplini toliko, koliko u slavenskoga. Narodne su naše
pjesme naše najdragocjenije blago. Da nemarno nista dru-
goga, s njima bismo mogli stupiti pred lice božje, da
mu dademo račun o primljenim darovima. Slaveni dali
su u najnovije doba svijetu največih pjevača i pjevačica.

Ne samo da su se stari Slaveni bavili poljodjelstvom,
stočarstvom i drugim gospodarstvom, nego su bili i dobri
obrtnici i trgovci. Obrt je sin naučio od oca, te su se
cijele zadruge bavile stanovitim obrtom. Tako su u ne-
koj zadruzi bili sami kovači, u nekoj sami lončari i t. d.
Slaveni bijahu od davnine na glasu kožari i tkalci, pa i
danas se nigdje ne izraduje toliko i tako dobra platna,
kao medu Slavenima. Strani trgovci nijesu Slavenima
prodavali svoje robe za novac, nego su je zamjenjivali za
platno. Zato neki misle, da je riječ «plati ti« i «plačati«
postala od riječi platno. Gotove su obrtnine Siaveni vo¬
zili na sve Strane, pa ih prodavali. U največim slavenskim
gradovima najviše se razvio obrt i trgovina. Slaveni
trgovahu i sa stranim zemljama.

Stari Slaveni bijahu visoki i kršni ljudi, bistre glave
i dobra srca. Zemlje im bijahu plodne i krasne, kojima
teku mnoge velike rijeke i vežu ih s Črnim i Baltijskim

22

morem. Osim toga bijahu Slaveni dobri tesari, te su
gradili dobre lade i bili vješti brodari. Sve je to pot-
pomagalo trgovinu, obrt, poljodjelstvo i dizalo narodno
blagostanje i prosvjetu.

Najstariji slavenski gradovi bili su trgovački. U
njima je bilo velikih i krasnih hramova i bogatih dokaza
krasno razvijene prosvjete.

Jedno veliko zlo, pored tolikih odličnih slavenskih
vrlina, vuče se od davnine kroz sav slavenski život, pa
ga nije na žalost nestalo još ni danas — a to je njihova
rascjepkanost. Da nije toga zla, pravo govoreči te ne¬
sreče, Slaveni bi danas bili prvi i najjači na svijetu,
no na sreču ta nesreča ne služi nam toliko na sramotu,
koliko na štetu.

Slaveni su ljubili slobodu. Svaka kuča, svaka op-
čina htjela je, da živi slobodno. Koliko je bilo plemena,
toliko je bilo i župana, a svaki je župan htio, da bude
sam gospodar u svoj oj župi, pa se nije htio nikomu po¬
koriti. Svaka župa bila je svoja i kao posebna i slobodna
državica, te se razvijala po svoj oj miloj volji. Sve bi to
bilo krasno, da nije urodilo velikim zlom. Tako su bili
stari Slaveni raskomadani na premnogo malih plemena
različnim imenima. Medu njima nije bilo nikakva je-
dinstva, nego ih je vezao samo isti jezik, ista vjera i
isti običaji. Kamo sreče, da su se sva slavenska plemena
sjedinila u jednu državu! Kamo sreče, da su se Slaveni
smatrali jednom velikom i znamenitom porodicom, koju
ujedinjuje ne samo jezik, običaji, krv i majčino mlijeko,
nego i ljubav i duh i državno uredenje! Da su svi na¬
rodi bili miroljubivi i onako blage i ljudske čudi, kao
Slaveni, Slaveni bi dobro prošli; ali oko njih življahu
narodi, kojima se htjelo tude muke, pa su sjedinjenim
silama udarali na tude.

23

Istom za seobe naroda, kad im je pretila veča
opasnost od tudih naroda, udružilo se viže rodova, te su
jednoga od župana izabrali velikim županom ili knezom,
komu su se za vrijeme rata pokoravali svi župani Cim
je pak nastao mir i prestala opasnost, svaki je župan
htio, da bude svoj, da nema nikoga nad sobom, te je
tako nestalo državnog i duševnoga jedinstva. To je stara
rana, koja se još ni danas nije zamladila, a nije nas ni
dozvala pameti. Ujediniše se Nijemci i Talijani, a mi se
Slaveni ni duševno ne ujedinismo. Mi još nikako ne poj-
mimo, da bi za nas svakoga bolje bilo, da smo složni, da
se pomažemo i da stojimo jedan za sve, a svi za. jednoga.
Mjesto da se svako slavensko pleme smatra živom granom
jakoga slavenskoga stabla, svaka ta grana hoče da je
posebnim stablom.

Kad budemo svi proniknuti plemenskom svojom lju-
bavlju, slogom i duhom jedinstva; kad budemo vidjeli, da
je za nas najkorisnije, da je naša sreča, naša slava, naš
napredak i naša budučnost baš u tom, da nas svaki
nešto od svojih probitaka žrtvuje za svoje opče dobro:
onda če doči dan našega preporoda, onda čemo biti u
istinu jaki i veliki. Ali ne jaki ni veliki, da rušimo čije
svetinje, da otimamo tude, da tlačimo i izrabljujemo
slabije, da odnarodujemo bilo koga, nego da ne damo
nikomu svoje, da branimo istinu i svačije pravo, da šti-
timo slabe, a dižemo pale.

Slaveni su po svojoj blagbj čudi pozvani, da budu
apostoli mira medu narodima. Doči če vrijeme, kad budu
svi narodi brada. No najprije treba da se pobrate sla-
venska brača. Treba svi da radimo, kako bi se zagrlila
ona brača, što ih je razbratila neprijateljska ruka, da joj
služe. Sudbina nas je raskomadala, da nas tako oslabi.
Razidosmo se na sjever i jug, istok i zapad. Slabo smo

24

marili jedan za drugoga, pa se i slabo poznajemo. To
je naša nesreča! Dužnost nam je, da se upoznamo sa
svojim slavnim predirna, s vrlinama svojih praotaca. Otvo-
rimo oči! Rasplamtimo svoju slavensku svijest i svoj
slavenski ponos! Učimo, mila mladeži, slavenske jezike i
prigrlimo sve, što je najljepše u slavenskoj književnosti.
Duh naš slavenski neka ude u nas.

Povjest je učiteljica života. Ako hočemo, da nam
bude naša slavenska povjest učiteljicom, treba da je
pravo shvatimo. Budemo li vidjeli svoju staru ranu te
tražili svoju sreču u bratstvu, slozi, ljubavi i duševnom
jedinstvu, naša če nam povjest biti učiteljicom najkrasnije
i najdostojnije budučnosti. Na našoj zastavi budučnosti
ne če biti ni lava, ni orla, nego andeo mira s maslinovom
grančicom.

Seoba slauenskih naroda.

i

__ (različni njemački narodi digoše se oružjem i ve-
likom snagom, da mačem i ognjem osvoje
ta -k° se ^j novu domovinu. Iza Nijemaca ostalo je
zapuštenih i malo ne praznih zemalja. U te prazne
zemlje stali su se Slaveni mirnim i poštenim nači¬
nom seliti malo po malo.

Polapski Slaveni se počeše lagano seliti prema jugu
i zapadu. Več za vrijeme rimskoga čara Marka Aurelija
stali su se micati njemački rodovi medu rijekom Odrom
i Vislom, a Goti i druga njima srodna plemena ostaviše
prema koncu drugoga stolječa svoju staru domovinu uz
Baltičko more i medu Odrom i Vislom. U te ostavljene
i prazne zemlje naseliše se miroljubivi slavenski narodi.
Kad se Nijemci iseliše iz zemalja medu Odrom i Labom,
predu Slaveni i Odru i nasele se sve do rijeke Labe.
Više od sto godina trebali su Slaveni, dok se pružiše
do Labe. Zna se samo to, da oko polovice šestoga stolječa
nije bilo medu Labom i Odrom ni traga njemačkomu
narodu. Tako su polapski Slaveni od god. 200. do god.
550. zauzeli zemlje medu Vislom i Labom; zatim pre-
doše i Labu i pružiše se sve do rijeke Šale.

26

Nova domovina polapskih Slavena pružila se najzad
na sjeveru do Baltičkoga mora, na istoku dijelila ju je
rijeka Odra i Bobra od Poljaka, na jugu razlučivale su
je gore Krkonoše i Rudogorje od Čeha, a na zapadu
medašila je uz rij eku Salu i Labu s njemačkom državom.
Osim ovih zemalja naseliše polapski Slaveni još volinsko,
ransko i femersko ostrvo. Pleme Drevljana nastanilo se
ovkraj Labe u hanoveranskom Liinenburgu, gdje se još
u sedamnaestom stolječu čuo slavenski govor, dok se
nijesu na žalost oko godine 1800. gotovo ponijemčili, te
se za nas Slavene na žalost za vijeke izgubili.

Polapski Slaveni dijeliše se u tri glavna plemena:
na Srbe u današnjoj Lužici u Saskoj i Pruskoj, na Bo-
drice u današnjoj Meklenburškoj i u Holštajnu, i na Lu-
tice ili Velete.

Življe počeli su se Slaveni gibati tek u petom sto¬
lječu, kad se po smrti strašnoga Atile raspala hunska
država. Dvije godine prije svoje smrti prodre silni kralj
Atila u Galiju i udari na zapadne Gote i Rimljane. S
njim podoše medu ostalima i Markomani iz današnje
Češke, ali se ne vratiše. Tad brača Češi ostave ravna
polja za Tatrama i presele se u prekrasne markomanske
zemlje, koje ostaše malo ne bez Stanovnika. Doskora do-
doše za Česima Moravci i Slovaci, pa se nastaniše uza
braču svoju u Moravskoj i u sjevernoj Ugarskoj, gdje je
takoder bilo onda mnogo prazne zemlje.

Več prije toga i to u trečem stolječu stali su se
Slaveni micati iz današnje Rusije prema jugu u štaru
Daciju ili sadanju Moldavsku, Vlašku, Erdelj i južnu
Ugarsku. Prema koncu petoga stolječa sva je sjeverna
strana doljnoga Dunava bila slavenska. Domala predu
pojedini slavenski rodovi i Dunav, gdje je ostalo nakon
dugih ratova mnogo opustošene i prazne zemlje. Osim

27

toga je blago južno podneblje mamilo naše djedove na
jug. Prve mirne naseobine s ove Strane Dunava nastale
su več u petom stolječu i to u sjeverozapadnoj strani
današnje Bugarske. Odavle je priprost slavenski dječak
u kožuhu otišao u Carigrad, gdje se sve više i više
odlikovao i najzad postao carem, a to bijaše car Justin I.
Po njegovoj smrti (527.) naslijedi ga sinovac mu Upravda
ili Justinijan Veliki, naslavniji car bizantinski,

Na južnu stranu Dunava selili su se Slaveni lagano i
bez svake osnove cijeloga šestoga i do polovice sed-
moga stolječa. Dok su se Slaveni doseljivali u zemlje
s ove strane Balkanskih gora, Bizantinci im nijesu nimalo
smetali, jer su te zemlje i onako bile opustošene. Ne
samo to, nego su Slaveni Bizanticima dobro došli, jer
su bili mirni, dobri, a i hrabri ljudi. Tako su bili Sla¬
veni obrana bizantinskomu carstvu na sjeveru proti sva-
komu neprijatelju. Ali kad Slaveni predoše ‘Balkanske
gore i počeše se pomicati dalje prema jugu, podiže se
sve bizantinsko carstvo na nje, ali prekasno. Tako su se
Slaveni lagano ugnijezdili u sadanjoj sjevernoj Bugarskoj,
Trakiji i Macedoniji. Pojedini slavenski rodovi naseliše se
i po Albaniji, Tesaliji, pa sve do Peloponeškoga polu-
otoka. Slaveni su se u tim zemljama toliko umnožili, da
ih je još u desetom stolječu bilo više nego Grka. Cinilo
se, kao da če oni sav Balkanski poluotok poslaveniti,
pa da če nestati grčkoga jezika. Ti Slaveni dodoše po-
najviše iz sjeveroistočne Rusije, od Ilmenskoga jezera, gdje
Slaveni bijahu najznamenitije pleme. To ime sačuvali su
i u novoj svojoj domovini, a doskora su bizantinski pisci
sve slavenske narode nazivali Slavenima.

Da nijesu bile te naseobine rastresene medu Gr-
cima, da su se Slaveni selili onamo u velikoj množini,
da je medu njima bilo više jedinstva i da su se udružili

28

u jedmi državu pod jednim knezom, kamo sreče ! Bila
bi to krasna, velika i jaka država na Balkanu, bili bismo
mi balkanski Slaveni danas velevlast. Ali Slaveni nijesu
išli za osvajanjem, nije im bilo do toga, da budu čiji
gospodari. To je vrlo lijepo. To pokazuje njihovu ple¬
menitil čud, ali nije bilo pametno, što se nijesu ujedinili
i tako pojačali, te pripravili za svaku moguču obranu.
Naša je stara rana, što svaki hoče da kuha u svom lon-
čiču. Zato nam i jest čorba tako tanka.

Slavena je bilo na balkanskom poluotoku mnogo,
bili su valjani i habri, a ipak ih je u mnogim krajevima
bizantinskoga carstva nestalo medu grčkim stanovnicima,
jer medu njima nije bilo jedinstva. Podunavski Slaveni
patili su mnogo od divljih i strašnih Avara, jer su i oni
bili pocjepani. Avari su se ugnijezdili u drugoj polovici
šestoga stolječa u sadanjoj Ugarskoj, odakle su daleko
oko sebe punih dvije sto godina grozno pustošili. Najviše
su trpjeli od njih Slaveni, jer su se Avari medu njima
naselili. Na žalost ni ta velika nevolja nije ujedinila Sla¬
vena u jaku državu, koja bi lako utjerala Avare u kozji
rog. Nego avarska sila prisili neke Slavene, da se šele
u sigurnije krajeve. Tako se najprije Slovenci nasele u
sadanju Austriju, Štajersku, Kranjsku, Korušku, Primorje
i čak Tirolsku. Doskora za Slovencima nasele se Hrvati
i Srbi u današnju svoju krasnu domovinu.

Slaveni se nijesu prestali seliti prema jugozapadu.
Kako je avarska sila od god. 600 počela slabiti, selili
su se Slaveni sve više. Buduči da nijesu imali nikadmira,
nego su se vazda morali boriti proti krvožednomu ne-
prijatelju, uvježbaše se u ratovanju i ratoborniji duh ude u
nje, pa okrenu na Avare. Oslobode se tih krvopija svojih,
pa udare večom šilom na oslabljeno bizatinsko carstvo,
te mu uzmu Dalmaciju i druge krajeve zapadne Ilirije,

29

gdje nadu više slavenskih rodova, koji su se ondje več
prije bili naselili. S tima se udruže u jaku državu, koju
prozvaše hrvatskom po Hrvatima, koji su bili u svom no
vom savezu i ujedinjenju najmočnije i najznamenitije
pleme, kao što je ono bilo i nekad u staroj svoj oj do¬
movini za Tatrama.

Najznamenitije je to, što su Hrvati od g. 600. do 640.
udružili i ujedinili slavenske rodove u jaku državu. To,
koliko je mudro, .tolika je sreča po Hrvate.

Uz Hrvate malo ne u isto vrijeme utemelje i Srbi
svoju državu uz južnu obalu donjega Dunava.

Hrvati i Srbi dva su najbliža slavenska naroda. Oni
su kao dva brata blizanca tako jedan na drugoga nalik,
da se ne može jedan od drugoga razlikovati. Njih su
dva več u svojoj staroj domovini za Tatrama obitavali
jedan uz drugoga, kao dva velika i močna plemena. Pa
ipak se ne ujediniše ni u svojoj novoj domovini! Veča
prosvjeta i žalosno iskustvo ujedinit če nas jamačno u
duhu i ljubavi, što če nam biti ne samo na diku, nego
i u največu korist. Naši neprijatelji bojahu se odavna
naše sloge i bratstva, pa su nastojali, da nas zavade i
razbrate. Mi smo se na žalost dali i više puta zaslijepiti.
Danas otvaramo nešto bolje oči, a medu nama javljaju
se apostoli naše sloge i našega bratstva. Ako su nas
lukavi neprijatelji lako zavadali, valjda če nas naši ro-
deni i najbolji prijatelji več doskora sljubiti.

Hruati.

Jfrvatski narod snalazile su redom kroz mnoga i
mnoga stolječa silne i strašne bure i nepogode.
Kroz vijekove borio se junački hrvatski narod na
život i smrt proti mnogim i groznim neprijateljima.
Hrvatski narod nije velik. Mnogo je večih naroda
posve nestalo, ali hrvatski narod živi još danas i raduje
se svojoj slavnoj prošlosti. Otkad se Hrvatska proglasila
kraljevinom god. 925., nije ta kraljevina kroz tisuču
godina ni za iedan čas prestala biti kraljevinom. Hr¬
vatska je kraljevina i danas najstarija kraljevina haps-
burške monarkije.

Maleni, slabiji i manje prosvijetljeni narodi lako
propadaju uz jake i prosvijetljene svoje susjede, ali Hr¬
vata nije zatrla ni velika rimska kultura. Što je god german¬
skih pukova došlo u pokrajine starorimskoga carstva, svi se
odnarodiše i pretvoriše u Romane, te postaše Talijani,
Španjolci, Portugalci i Francuzi; ali Hrvate nije mogla
odnaroditi jaka rimska kultura. Ne samo to, nego su
Hrvati pohrvatili dosta rimskoga žiteljstva u dalmatinskim
gradovima. U polovici trinaestoga stolječa — piše Klaič
— moradoše Mlečani šilom rastjerati hrvatsko žiteljstvo

31

grada Zadra na sve Strane, te napuniti grad novim na-
seljenicima iz srca Italije, kojima zabraniše ženiti se Hr¬
vaticama, da se ne pohrvate. Ali ni to ne zaustavi Hr¬
vate. Jedva bijaše iza toga prošlo sto godina, Mlečani
su god. 1346. pozivali Zadrane u latinskom i hrvatskom
jeziku, da ostanu vjerni svojoj opčini. Tako se zgodilo,
da su se primorski gradovi Dubrovnik, Spljet i Trogir
bas u ono vrijeme, kad se iz susjedne Italije na sve
Strane širila prosvjeta književnoga i umjetničkoga pre¬
poroda, posve pohrvatili.

Ni krščanska vjera, koja je toliko uzvišena i snažna,
nije Hrvatima izbrisala narodnoga biljega. «Opča crkva
rimska, kojoj su Hrvati vazda bili najodaniji sinovi, mo¬
rala je ustrajnosti hrvatskoj popustiti, te Hrvatima dozvoliti,
što nikomu nije prije ni poslije učinila. U Moravana,
Ceha, Slovenaca nestalo je traga slavenskoj riječi u
službi Božj oj, j edini Hrvati od slavenskih naroda rim-
skoga zakona održali su do danas divnu baštinu svetih apo¬
stola Cirila i Metodija! No koliko je borbe trebalo, kolike
ustrajnosti i žilavosti kroz vijekove, dok je napokon
god. 1248. papa Inocentije IV. posvetio Hrvatima njihovo
neosporivo pravo, da slave Boga u crkvi slavenskim
jezikom!»

Hrvatski se narod kroz stolječa junaški borio s Mle-
čanima i Bizantincima, sa Saracenima i Mongolima, s Tur-
c.ima i drugima. Hrvatski je narod uporno branio svoju
narodnost, svoju domovinu, svoju vjeru i sve svoje na¬
rodne svetinje. On je svoju dragu domovinu natopio i
posvetio svojom krvlju; zato mu je ona toliko sveta i
draga. Hrvatski narod u skrajnoj svojoj bijedi nije nikada
očajao. Uzdao se u svoju snagu i pravdu Božju. U borbi
s Turcima za krst časni i slobodu zlatnu zadivio je svijet
svojim junaštvom, pa ga radi toga i prozvaše predzidem

32

krščanstva. U borbi s Turcima proživio je hrvatski narod
svoj junački vij ek.

Hrvatski je narod kroz stolječa pokazivao svoju
vanrednu žilavost, svoju neslomivu otpornu i životnu
snagu. On je zasvjedočio, daje  sposoban za život i da ga
čeka lijepa budučnost. Tako nam je hrvatska povjest ne
samo učiteljica, nego i tješiteljica.

Hrvatski narod danas teži za svojim ujedinjejjjem.
On teži i za duševnim jedinstvom slavenske brače. On
radi i oko toga, da mu prosvjeta, 'sav narodni život,
umjetnost i njegovo mišljenje sačuva slavenski biljeg.
O Bože, oče naš, čuvaj, habri i blagoslovi slavni hrvatski
narod u tom nastojanju!

Dolazak Hruata u današnju Hroatsbu.

B današnjoj Hrvatskoj vladali su prije dolaska Hrvata
Rimljani, najmočniji i najznamenitiji narod staroga
vijeka. Oni su svagdje nastojali, da podignu sreču i blago¬
stanje medu narodima. Današnju Hrvatsku preoteli su
Rimljani Ilirima. U njoj su gradili mnoge gradove i
krasne ceste. U tim gradovima je obrt i trgovina tako
procvala, da je u njoj bilo trgovaca iz Azije, Afrike i
iz cijeloga rimskoga carstva. Ti najznamenitiji gradovi
bili su: Salona (Solin), Siscia (Sisak) i Sirmium (Mitroviča).

Hrvati došli su u svoju današnju domovinu u više
mahova i to od četvrtoga pa do prve polovice sedmoga
tolječa poslije Hrista. Hrvati dodoše ovamo iz Velike

33

ili Bijele Hrvatske, a to je zemlja, što je ležala Karpa-
tima na sjevoro-istoku. Nastaniše se u Dalmaciji i uz
obale Jadranskoga mora, pa napučiše sve krajeve, u
kojima i danas živu. Hrvatska plemena dodoše najzadovamo
za vlade istočnorimskoga čara Heraklija god. 610—641.

U svojoj novoj domovini borili su se Hrvati žestoko
proti Avarima. Avari bili su divlji i ratoborni azijski
narod, koji je prodro ovamo. Nakon mnogih ljutih bojeva
Hrvati su strašne Avare junaški savladali.

Domalo se Hrvatska raspala na posavsku i dal-
matinsku Hrvatsku. Posavska Hrvatska pružila se medu
Savom i Dravom. Svoj hrvatskoj državi bile su onda
ove mede: na jugu rijeka Bojana, na istoku Drina i
Sava, na sjeveru Dunav i Drava, a na zapadu rijeka
Rasa u Istri i Jadransko more. Dalmatinska i posavska
Hrvatska nijesu bile na žalost ujedinjene, nego posve
neodvisne jedna od druge, te je svaka imala svoga
posebnoga kneza i velikoga župana. Prijestolnica dalma¬
tinske Hrvatske bila je u početku u Bihaču (medu Spij e -
tom i Trogirom', poslije u Belgradu blizu Zadra, dok
su knezovi posavske Hrvatske stolovali u Sisku. Oba
kneza življahu u bratskoj ljubavi i slozi, dok se nije tko
treci upleo medu* nje i zavadio ih. Kao što u opce sla-
venske države, tako je i Hrvatska bila podijeljena na žu¬
panije, a svaka je imala svoga župana. Tek u desetom
vij eku sjediniše se dalmatinska i posavska Hrvatska u
jednu državu pod žezlom Tomislava, prvoga kralja hr-
vatskoga.

3

34

Krštenje Hroata.

JjlpVvi i najznamenitiji dogadaj u sadanjoj hrvatskoj do-
^ movini bijaše to,.što su Hrvati primili krščansku vjeru.
Več godine 604. poslao je papa Ivan VI. pobožnoga
opata Martina u Dalmaciju, da tješi ondješnje stare la¬
tinske Stanovnike, koji su ratu mnogo trpjeli, a da i
Hrvate pokrsti Ali Martin nije znao hrvatskoga jezika,
pa je slabo uspijevao, te je pokrstio samo gdjekojega
Hrvata. Više j c sreče imao solinski ili spljetski biskup
Ivan, kojega je rimski papa poslao iz Ravene u Dal¬
maciju. Najznamenitiji dalmatinski grad prije dolaska Hr¬
vata bio je Solin, gdje je sjedio dalmatinski biskup. Taj
su grad Hrvati u boju posve razorili. Danas se vide od
staroslavne Salone (Solina) još ogromne razvaline u bli¬
žini sela Solina. Stanovnici, Latinjani, koji su bili krščani,
te koji ostaše živi, pobjegoše u ogromnu palaču, što ju
je sagradio rimski car Dioklecijan koja dva sata od So¬
lina. Tu je sad nastao novi grad Spljet. Hram boga
Jupitra posvetiše i pretvoriše u crkvu Matere božje i iz-
ruče je biskupu Ivanu. Iz Spijeta je Hrvatima sad zasjalo
svjetlo krščanske vjere. Biskup Ivan mnogo se trudio,
da po Dalmaciji raširi krščansku vjeru. On je svuda di-
zao crkve, posvečivao svečenike, a i biskupe. Tako su
se od g. 642.—668. pokrstili svi dalmatinski Hrvati.

Teže je kazati, kad su posavski Hrvati primili
krščansku vjeru. Spljetski sveštenici bili su im daleko.
Medu susjedne Slovence donosili su krščansku vjeru blago-
vjesnici oglejski. Oni su valjda zalazili i medu posavske
Hrvate. No i sveta brača Ciril i Metodije utjecali su
na posavske Hrvate, pa ih zato Hrvati i toliko slave.

Borbe s Franeima.

jUjf akb su se Hrvati poslije umirili i uredili u svojoj novoj

domovini, ne kazuje nam povjest preko sto godina
nista o njima. Zna se samo, da su se onda u Hrvata lijepo
razvijale sve Strane gospodarstva, i da se sve više dizalo na¬
rodno blagostanje. Po ravnicama su Hrvati marljivo obra-
divali polja, kao nekadu staroj svojoj domovini za Tatrama.
Po brežuljcima, naročite po toplim primorskim krajevima,
sadili su vinovu lozu i uljiku, te dobivali mnogo dobra
vina i ulja. Bavili su se takoder obrtom, trgovinom i brodar-
stvom. Hrvati su u onom miru u svemu lijepo napredovali.

Burna i strašna su vremena nastala u Hrvatskoj, kad
je u Njemačkoj vladao veliki osvajač Karlo Veliki. On je
godine 778. pokorio sve Slovence pod svoju vlast, a napo-
kon savlada i Avare pomoču Hrvata sve do Drave i Dunava.
Tako Hrvati postaše najbliži susjedi franačke ili njemačke
države, a tko jeimaoNijemcazasusjeda, nije semogao dobru
nadati. Da Hrvati lakše obrane svoju zlatnu slobodu i državnu
neodvisnost, sjediniše se u veče saveze, te su posavski
Hrvati imali svoga vrhovnoga kneza, a dalmatinski opet
svoga. Kamo sreče, da je bila sva Hrvatska ujedinjena!

Car Karlo veliki pošalje vojsku u Hrvatsku, kojoj
bijaše na čelu hrabri furlanski markgrof Erih. Godine 779.
dode Erih pod Trsat, da zauzme onu znamenita tvrdavu.
Hrvati su žestoko i složno udarali na neprijatelja, rušili
i bacali s brda kamenje i tako pobili mnogo neprijatelja.
Sam hrabri, kruti i nemilosrdni Erih zaglavi ondje.
Poraz franačke vojske i smrt oružju vještoga Eriha pod
Trsatom silno se kosnu Franaka. Patrijarka oglejski Pavle
zabugari u smrt Erihovu, premda sveštenik i krščanin,
prokune zemlju, gdje je Erih poginuo. No goropadni
Nijemci nijesu mirovali. Odmah godine 800. udari Erihov

36

nasljednik - Kodolah na Hrvate još večom šilom. Hrvati
su se vazda junački borili, ali su napokon stali malaksati, i
padoše pod franački jaram. Ostali su im njihovi knezovi,
župani i sva njihova sloboda, no plačali su samo danak.
Njemački grofovi pazili su u Hrvatskoj, da ne bi buknuo
ustanak. Obilazili bi sa svojim vojnicima Hrvatsku, haračili
i vladali se kao največi divljaci. Toliko su Nijemci bili
bijesni i mahniti, da su sitnu djecu materama iz naručja
trgali, ubijali i bacali psima za hranu. Oni su mirne hr-
vatske seljake vezali o stablo i za zabavu bacali u nje
ostre strjelice. Furlanski suse grofovi miješali u svehrvatske
poslove, a u Srijemu su osnovali cijela sela njemačkih
naseljenika. Narod još danas zove srijemsku goru Fruš-
kom gorom, t. j. Franačkom gorom. U ono su doba Hrvati
Franka zvali Frug. Miroljubivi Hrvati trpjeli su neko
vrjeme sve krivice, a pošto su Nijemci bili sve objesniji
i gori, uhvati ih pravedan gnjev. Brada Hrvati i Slo¬
venci odluče složno udariti na zajedničkoga neprijatelja.

Onda je u dalmatinskoj ili bijeloj Hrvatskoj vladao
knez Borna, a u posavskoj Hrvatskoj i to u gradu Sisku
knez Ljudevit. Oba bijahu dobri junači i vršne vojvode,
ali svaki je htio da zavlada svjema Hrvatima. To zamije-
tiše franačka gospoda, pa su nastojala, ne bi li što više
omrazili i zavadili knezove Bornu i Ljudevita. Sad bi radili
u prilog Borni, ma da je i kriv bio, sad bi opet učinili kri-
vicu Ljudevitu, pa bio on prav i čist kao sunce. Od male
iskre raspiri se strašan požar, a od male nesloge strašna
mržnja, kad je božja duša za vremena ne utrne. Tako se
zavadiše dva po Bogu, materi i jeziku rodena brata, dvije
lijepe, nesretne i nesjedinjene zemlje hrvatske na štetu
svega hrvatskoga naroda, a u korist lukavu i prevejanu tudinu.

Godine 814. umr’o je car Karlo Veliki, a naslijedio
ga sin Ljudevit Pobožni. Hrvati su se tu žili radi franač

37

koga nasilja čaru Ljudevitu, ali sve uzalud, jer je on
sve vjerovao svojim namjesnicima, a nimalo Hrvatima.
Knez Ljudevit vidje, da nema druge, nego da valja
mačem osloboditi narod. Ljudevitu dodu u pomoč Slo¬
venci i Timočani oko rijeke Timoka (u današnjoj Srbiji).
Tako se okupiše pod Ljudevitovom zastavom svi Slaven-
od izvora Drave, Save i Soče, sve onamo do utoka Ti
moka i Dunava. Samo bijelohrvatski knez Borna ne
htjede ni čuti o torne, da bi Ljudevitu pomogao, nego
se črni izdajica združio s Francima, s kletim neprljateljima
Hrvata i svih Slavena. Ljudevitova se vojska hrabro bo¬
rila i junački suzbila Franke. Izdajica Borna udarao je
na Hrvate s južne Strane. Sve to nije neprijatelju po-
moglo. Franci su poharali hrvatska polja i popalili hr-
vatska sela, ali junačkih Hrvata ne mogoŠe pokoriti.

Sve do god. 821. ne mogoše. Franci slomiti hr-
vatske sile. Hrvati su junački suzbijali četiri godine navale
od devet franačkih vojska Ali kraj groznih i tolikih borba
hrvatska je morala smalaksati. Kad je car franački god.
822. opet poslao vojsku na Hrvate, Ljudevit je očajao o
spasu Hrvatske, ostavio Sisak i pobjegao u Bosnu i Sr-
biju, pa onda u Dalmaciju, gdje ga dade župan Ljudemišl,
ujak Bornin, u potaji ubiti. Ugnjeteni Hrvati morali su
slušati okrutne gospodare, što su im ih kruti Nijemci
naturivali ne samo u posavskoj, nego i u dalmatinskoj
Hrvatskoj. Bilo je zlo.

Godine 827. dignu se posavski i dalmatinski Hrvati
na svoje tlačitelje i pomalo se oslobodiše teškoga jarma.
Kad su Madžari (899). osvojili zemlje do Drave i Mure,
zavladali su dalmat nski knezovi svom Hrvatskom. Kolike
li radosti i slave!


38

Neki eladari hruatske krci.

f  rpimir. (850- 865.) Za kneza Trpimira hrvatska se
država lijepo podigla. Pružala se od Jadranskoga mora,
pa sve do Dunava. Imala je veliku vojsku, naime sto
hiljada pješaka i šezdeset hiljada konjanika, a na moru
sto i osamdeset večih i manjih brodova. I opča obra-
zovanost se lijepo razvijala, j er su Hrvati opčili s Lati-
njanima, koji življahu u nekim dalmatinskim gradovima
i na ostrvima. Neki su se pak Hrvati stalno naselili medu
Latinjane, gdje su i obavljali znamenite gradske službe,
što svjedoči, da su Hrvati več onda bili obrazovani i
ugledni ljudi. No prijateljstvo medu Hrvatima i Lati-
njanima opet se razvrglo, pa su Latinjani zamolili pomoč
u Mlečana, i tako se Hrvati i Mlečani zarate. Ti ratovi
nijesu dugo prestali. Dok je Trpimir bio knezom nije se
nitko usudio, da uznemiruje Hrvate. Tako je bilo iza
njegova sina i nasljednika Krešimira I.

Trpimir je več imao svoju palača i dvore u Bihaču
(na moru), a bio je okružen županima i dvorskim čas-
nicima poput zapadnih i evropskih vladara. I to svjedoči,
da je Hrvatska u prosvjeti lijepo napredovala.

Sedeslav. Knez Sedeslav (878—878.) dao se
posve u zaštitu bizantinskomu čaru Vasiliju i patrijark
Fotiju. Vasilije bio je vrhovni zaštitnik Hrvatske, i on’
kneza Sedeslava potvrdi u vladarskoj vlasti. Taj novi
savez medu hrvatskim knezom i bizantinskim carem bio
je uzrokom, da su Hrvati carigradskoga patrijarku pri¬
znali crkvenim svojim glavarom i da se u svim hrvatskim
crkvama služba božja obavljala na slavenskom jeziku.
Da još više predobije za se Hrvate, naredi car Vasilije,
da imadu latinski gradovi u Dalmaciji onaj danak, što
su ga prije slali u Carigrad, plačati u buduče hrvatskim

knezovima, pa Mlečani su hrvatskim vladarima plačali
godišnji danak, što su slobodno brodarili hrvatskim
morem. Papa Ivan VIII. trudio se svom šilom, da Hrvate
odvrati od raško!a. Slao je svoga poslanika u Hrvatsku,
da predobije Sedeslava za rimsku crkvu. Prije nego su
su se ti dogovori dovršili, ubiše domači protivnici Se¬
deslava. Vrijedno je još zabilježiti, što piše car Konstantin
Porfirogeneta: »U vrijeme prepobožnoga čara Vasilija

poslaše Hrvati (knez Sedeslav) i Srbi do njega posla¬
nike i umoliše ga, da bi pokrstio one od njih, koji još
nijesu kršteni; k torne poželješe, da budu opet pokorni
bizantinskomu vladanju, kako su u prvi mah bili. Ra-
zumjevši to blaženi car pošalje jednoga svoga carskoga
čovjeka sa svečenicima, i tako biše pokršteni svi, koji
još ne bijahu primili sv. krst ....  Tako su isto bili
pokršteni i Neretljani, koji su doslije nastavali u spi-
ljama i nedohodnim mjestima». I tako neke Hrvate po-
krstiše iztočni svešlenici«.

Branimir. Knez Branimir (879,—890.) se odmah
odlučio od Carigrada i povratio se Rimu, t. j. katoličkoj
crkvi. Papa Ivan VIII. obradovao se tomu vrlo, te je u
crkvi sv. Petra u Rimu za svečane službe božje hvalio
Bogu i molio ga, da blagoslovi kneza i narod hrvatski.
No spljetski nadbiskup i velik dio Hrvata, naročito pri¬
vrženki pokojnoga kneza Sedeslava, ostaše vjerni cari-
gradskomu patrijarki. Tako se crkveni raskol u Hrvatskoj
još nije poravnao, nego se još više raspirio, kad je po
smrti sv. Metodija mnogo slavenskih sveštenika pribjeglo
u Hrvatsku, i koje primiše ninski biskup Teodozije i knez
Branimir prijazno, jer su cijenili slavensku službu božju.

U to umre Branimir, a naslijedi ga Trpimirov mladi
sin Mutimir.

40

Knez Mutimir. (890. —903.). volio je na žalost
više tudi jezik, nego materinski. Spljetski nadbiskup i
njegovi prijatelji, koji su se več prije bili vratili rimskoj
crkvi, radili su na žalost svjema silama proti slavenskoj
službi božjoj. Ali rodoljubni biskupi u Ninu borili su se vazda
odlučno za stara prava hrvatske crkve, pa njima imamo
zahvaliti, što se i danas u mnogim katoličkim crkvama
služba božja služi na slavenskom jeziku. Slava svjema,
koji su se borili za tu svjema Hrvatima toliko milu, dragu
i veliku svetinju! Mutimir bijaše valjan vladar. On nije
priznavao ni bizantinskoga, ni franačkoga ili njemačkoga
gospodstva. Njegov je dvor bio ureden poput dvorova
evropskih vladara. Kad su Madžari skršili panonsku kne-
ževinu, Mutimir je svu posavsku Hrvatsku do Dunava
uzeo pod svoju. vlast.

Tomislao, proi kralj hroatski.

'|jj|F omislav.(9Q3.—928.) je za Hrvate ono, što je Bu-
garima Simeon, a Srbima Dušan Silni. Za njega
je Hrvatska bila ujedinjena i največa, što je igda bila.
A bas za njegova vladanja prijetila je Hrvatskoj sa svih
strana opasnost. Njegovo je doba najslavnije u hrvatskoj
povjesti. Ali je Tomislav i bio krjepak čovjek, hrabar
junak i vješt vojvoda.

Madžarsko je pleme provalilo iz Azije u Evropu,
oborilo veliku Moravsku i tu sebi osnovalo državu, koja
i danas postoji. Slavenski je narod morao bježati na jug,
a Madžari udariše za njim, pa su provaljivali i preko

41

Drave u Hrvatsku i tu su pustošili. No junački Tomislav
potuče Madžare u dva puta, jednom kod Ljubljane god.
915., a drugi put god. 920., kad su njihovi čopori srtali
u Italiju. Pet godina iza toga potuče Tomislav hametom
i bugarsku vojsku, koja je bila prodrla u Hrvatsku.

Tomislav je bio banom Bijele Hrvatske. Ali nakon
njegovih slavnih pobjeda pristupiše Hrvati izmedu Save
i Drave pod ovoga slavnoga bana. Hrvatski je narod
uvijek cijenio svoje zaslužne, junačke i slavne muževe, pa
je rado i oduševljeno sa svjema hrvatskim banovima priznao
prvenstvo Tomislavu i proglasio gahrvatskimkraljem.
Tako podigoše Hrvati svojom snagom i svojim vrlinama
svoju lij epu hrvatsku domovinu, nebrojeno puta svojom
krvlju natopljenu, na kralj e vinu Hrvatsku.

Papa prizna takoder Hrvatsku kraljevinom i posla
joj kraljevske znakove i krunu, kojom se Tomislav okru-
nio na Duvanjskom polju g. 925. u oči svečano naoružana i
odjevena hrvatskoga naroda. Kad je Tomislav izašao iz
crkve, uzjahao je pripravljena konja, stupio na uzvišeno
mjesto pred narod, pa zasjekao mačem na sve četiri Strane
svijeta u znak, da če braniti kraljevinu Hrvatsku od ne-
prijatelja sa svih strana.

I poslije svečanoga krunisanja Tomislav je ratovao
s Bugarima, da obrani braču Srbe od njihova tlačenja,
dok ne ugovoriše mir. Doskora iza mira s Bugarima umre
Tomislav. Ne zna se, gdje i kako je umr’o taj slavni
i prvi hrvatski kralj.

42

Petar Krešimir Veliki.

f etar Krešimir Veliki (1058 - 1073.) bijaše naj-
slavniji hrvatski kralj hrvatske krvi. Čim se zakraljio,
prva mu je briga bila, da hrvatsku državu na novo uredi
i da joj povrati, što je njezino bilo. Radio je, da Zadar
i druge latinske gradove istrgne iz vlasti mletačke, pa
da tako hrvatska država zah vati opet čitavo primorje od
Istre do rijeke Cetine. Kad je Petar Krešimir radio, da
uzme Mlečanima Zadar, sami su zadarski gradani ra-
dili njemu u prilog. Za Zadrom povedoše se i gradovi
na ostrvima, jer je u njima kao i u Zadru bilo več mnogo
hrvatskih porodica, koje su voljele hrvatskomu kralju.
Tako dode u hrvatsku vlast Stava latinska Dalmacija
sve do ušča Cetine i to gradovi: Zadar, Spljet i Trogir
na kopnu, a Rab, Krk, Osor s nekim manjim gradovima
na ostrvima. Petar Krešimir veseo, što je Hrvatsku tako
proširio i ojačao, prozove se kraljem Dalmacije, pa tako
uzvisi ove gradske opčine na kraljevinu, koja je bila
ravna PIrvatskoj.

Petar Krešimir obilazio je svoju državu, te bi svagdje
ljude mirio i pravio red. Znao je mudri vladar, da je
najjača ona država, gdje je red, sloga, pravica, blagostanje
i zadovoljstvo. Petra Krešimira kao vjerna sina svoj e domo¬
vine bilo je strah, što če biti od Hrvatske poslije njegove
smrti. Brača su mu več bila'pomrla, a sina nije imao,
nego jedinu kčer Nedu. Tako nije znao, komu da namre
jaku i ujedinjenu Hrvatsku. Bojao se, da če tude spletke
i smutnje posijati u Hrvatskoj razdor, pa da če se hr-
varski velmože klati i otimati o kraljevsko prijestolje.
Zato odredi god. 1166., da mu bude sinovac Stjepan
suvladarom, a po njegovoj smrti nasljednikom.

43

Koncem god. 1173. umrije slavni kralj Petar Kre-
šimir. Sahraniše ga na Solinskom ili Kliškom polju, gdje
su počivali slavni predi njegovi. Tamo su u crkvi sv.
Stjepana bile grobnice knezova i kraljeva hrvatske krvi.
Tu bi pokopan i Petar Krešimir. Turci su poslije tu
crkvu sv. Stjepana razorili i grobnice uništili. Tako ne
znamo više, gdje je bio grob Petra Krešimira Velikoga.
Ali slava njegovu imenu!

Proti Krešimirovu sinovcu Stjepanu digla se velika
stranka, potjerala ga iz države i proglasila kraljem žu¬
pana Slaviča. No bila je sranka i proti Slaviču. Proti
njemu bilo je latinsko svečenstvo i sam rimski papa.
Tako nastanu u Hrvatskoj smutnje i nemiri; hrvatski se
narod ali složio i izabrao bana Dimitriju Zvonimira svojim
kraljem.

Dimitrija Znonimir.

^jimitrija Zvonimir (1076.—1089.) bio je izvrstan
vladar države hrvatske. Za njegova vladanja bila je
Hrvatska svoja, a poslije je nije nitko nikad predobio ni
oružjem ni šilom. Za Zvonimirove vlade živio je hr¬
vatski narod u miru, blagostanju i sreči, kao rijetko za
drugoga vladara, te je narodno blagostanje cvalo kao
nikad prije. Zato je taj kralj ostao u najjačoj i naj-
ljepšoj uspomeni u narodu. Stara hrvatska knjiga slavi
Zvonimira ovim riječima: «1 osta kraljem Zvonimir, koji
pošteni kralj, sin dobroga spomenuča, poče crkve veoma
štovati i ljubiti. I poče dobre pomagati, a progoniti zle.
I bi od svih dobrih poljubljen, a od zlih nenaviden, jer

44

ne mogaše zla vidjeti... I za dobroga kralja Zvonimira biše
vesela sva zemlja, jer biše sva puna i urešena svakoga
dobra, i gradovi puni srebra i zlata. I ne bojaše se ubogi,
da ga izjede bogati, i nejaki da mu uzme jaki, ni sluga
da mu učini nepravo gospodin. Jer kralj svih branjaše,
zašto ni samo bespravedno ne posjedaše, tako ni inim
ne dadiše. I tako veliko bogatstvo biše tako u Zagorju,
kako u Primorju za pravednoga kralja Zvonimira. I biše
puna zemlja svakoga blaga, i biše više vrijedna ureha
(ures) na ženah i mladih ljudih i na konjih, ner inada
sve imanje. I zemlja Zvonimirova biše obilna svakom
raskoši, ni se nikoga bojaše, ni jim nitkore mogaše na-
uditi, razmi (osim) gnjev gospodina Boga® . . .

Papa Gregorije VIL pošalje Zvonimira zlatnu krunu,
žezlo, mač i zastavu, a papin poslanik okruni ga sve¬
čano u crkvi sv. Petra u Solinu Tom je prilikom Zvo¬
nimir svečano obečao, da če ostati vjeran sin katoličkoj
crkvi.

Zvonimir nije po svoj oj smrti ostavio nasljednika,
jer mu je sin Radovan mlad umr’o. Tako ostane iza kralja
Zvonimira samo njegova udovica Jelena Lij epa, ugarska
kralj evna.

ad je izumro rod kraljeva hrvatske krvi, nastali su
u Hrvatskoj veliki nemiri. Jedna stranka proglasi
kraljem svogahrvatskoga čovjeka, vrijednoga Petra  Sva-
čiča,  dok je draga pristala uz Jelenu, Ženu Zvonimirovu,
koja je na hrvatsko prijestolje dozivala brata svoga, kralja
ugarskoga Ladislava I.

Petar Soačie.

45

Ladislav dode na sestrin poziv do Zagreba, ondje
osnuje biskupiju god. 1094., a upraviteljem Hrvatske po¬
stavi sinovca svoga Almu, pa se vrati kuči. Ladislav nije
išao, da osvoji Hrvatsku kao neprijatelj, nego da je
primi kao baštinu, pošto je bio Zvonimirov rodak u prvom
stupnju Alma je bio čovjek lakouman i prevrtljiv, odan
više lovu i zabavi, nego ozbiljnu radu; s toga se hrvatski
narod digne i protjera Almu.

Hrvati sakupiše veliku vojsku, da brane svoju do-
domovinu od Ugarske. I Ladislavov nasljednik, kralj Ko¬
lom a n, krene s vojskom prema Dravi, gdje ga je doče-
kala jaka hrvatska vojska. Kad je Koloman vidio složne
Hrvate, premda je bio hrabar, poče promišljati, kako je
bojna sreča nestalna. Namisli, da se mirnim načinom
sporazumi s Hrvatima. Zato pošalje svoje poslanike Hr-
vatima u tabor. Poslanici objaviše krvatskim vojvodama
zelju ugarskoga kralja. Hrvatske vojvode sazvaše na to
sabor i izaberu dvanaest plemenskih glavara, koji odoše,
da ugovaraju s ugarskim kraljem. Koloman ih primi
vrlo prijazno i časno, izljubi ih redom i stade s njima
ugovarati. Kad se hrvatski starješine pogodiše s Kolo-
manom, odoše s njim u Križevce, gdje napisaše ugovor.
Koloman tu obeča Hrvatima prisegom, da če vazda po-
štovati i braniti prava hrvatskoga kraljevstva, da če hr¬
vatska plemena ostaviti, neka žive po starim običajima
svojim, a da ne če nikakve dače plačati kralju za svoje
posjede Hrvati ugovorom priznaše dobrovoljno Kolomana
zakonitim kraljem Hrvatske i Dalmacije. Starješine hr-
vatskih plemena obrekoše, da če kralja pomagati sa
svojim družinama tako, da če svaki od njih dovesti za
rata kralju u pomoč po trideset momaka i to do Drave,
naime do mede kraljestva o svom trošku, a preko Drave
o kraljevu trošku. Još je ugovoreno, da če se kralj

46

i nasljednici vazda posebice kruniti krunom hrvatskom,
da ne če u Hrvatsku naseljivati tudinaca, da če dolaziti
u zemlju na sabore, da ne če ukinuti banske ni herčeske
časti. Kralj Koloman pode sada na jug prema moru. Na
tom putu sukobi se s vojskom Petra Svačiča, koji se ne
htjede odreči kraljevske vlasti. Bilo je-tu ljute borbe i prolilo
se mnogo krvi. Napokon prevlada Koloman, komu su poma¬
gale hrvatske čete. Nakon očajne borbe pade i sam Petar
Svačič u planini, koja se po njem za sva vremena prozvala
Petrovom gorom. On pade tužno, a s njim i nekadanja pot-
puna nezavisnost kraljevine hrvatske. To je bilo g. 1102.

U Belgradu kod mora potvrden bi iznova Koloman
kraljem i dade se okruniti za kralja Hrvatske i Dal¬
macije starodrevnom krunom hrvatskom, koja je nekad
rešila Tomislava, Petra Krešimira i Dimitriju Zvonimira.
Po dovršenom krunisanju ponovi Koloman pred sabranim
narodom prijašnju prisegu i zajamči kraljevskim pismom:
da če Hrvatska i Ugarska i u buduče ostati odlučene i
potpuno samostalne države, koje ne če vezati drugo,
nego isti zajednički kralj iz roda Arpadovaca; da če se svaki
kralj u Hrvatskoj napose kruniti hrvatskom krunom; da Hr¬
vatska ne če Ugarskoj plačati nikakova danka; a napokon
da ne smij e ni j edanugarskidržavljaninu Hrvatskoj ni službo¬
vati, ni stanovati, osim ako na to pristane hrvatski zemaljski
sabor. Tako su stari i junački Hrvati ugljavljivali svoja prava !

Arpado.vci su poslije sve manj e poštivali ugovor,
sto ga je sklopio kralj Koloman s Hrvatima, te su se u
opče malo brinuli za razvoj hrvatske države, premda su
ju obično povjeravali svojim sinovima ili drugim bližnjim
rodacima. Ta nebriga bila je uzrokom, što su Mlečani
sve više širili svoju vlast u dalmatinskom primorju i što
su spahije sve više ugnjetavali siromašnoga kmeta.


47

Ferdinand I.

v

jj|im je posljednji zajednički kralj ugarsko-hrvatski Lju¬
devit II. pao u ratu proti Turcima na mohačkom
polju (g. 1526.), sakupiše se hrvatski velmože na samu
novu godinu 1527. u tvrdavi Cetinu, da izaberu po svojoj
volji Hrvatskoj novoga kralja. II taj sabor dodoše: ju¬
naški vojskovoda Nikola Jurišič, Andrija, biskup kninski,
grofovi krbavski Ivan i Nikola Subič-Zrinski, Vuk Frankopan
Brinjski, Buro Slunjski i Cetinski i dr. U tom saboru iza-
braše oni hrvatskim kraljem od svoje slobodne volje Ferdi¬
nanda  L, austrijskoga nadvojvodu, Hapsburgovca, pa od
to doba vladaju Hrvatskom kraljevi iz kuče hapsburške.

U tom su saboru izdali Ferdinandovi punomočnici Hr-
v.atima ugovor, u kom Ferdinand zajamčuje, da če po-
državati 1000 momaka pješadije i 200 konjanika u Hr¬
vatskoj protiv navala turskih, da če hrvatske tvrdave
opskrbljivati svim, što im treba za obranu, pa da če
vazda braniti zemlju našu i sve naše stare pravice i slobodu.

Tvrdava Cetin nalazila se nedaleko od Slunja blizu
mede nekadanje Turske Hrvatske. Ona je na žalost
ostala zapuštena, a najzad je prodana ljudima, koji su
;e posve razvalili i od onoga kamenja gradili sebi kuče
i druge zgrade. Šteta je toga hrvatskoga spomenika i
svjedoka, koji nas sječa, kako su Hrvati još u 16, vijeku
dostojno i slobodnom svojom voljom birali sebi kralja.

*

Završimo ovo poglavje krasnim riječima našega dič-
noga povjesničara Vj. Klaiča: «Hrvatska je bila, ona
jest, ona mora ostati do skrajnjega vijeka». U tu svrhu
neka nam radi svaki sin majke Hrvatske!

Srbi

rbi dodoše na Balkanski poluotok nekako u isto
1®'^' doba, kad i Hrvati. Naseliše se medu Dunavom,
Savom, Drinom, gorom Durmitorom, rijekom Mora¬
ni čom, Skadarskim jezerom, Drinom, Šarom pianinom
i i bugarsko - srpskom Moravom. U prvoj polovici
sedmoga vijekaujediniše se srpska plemena u srpsku državu.
Na čelu državi bio je veliki župan ili knez. Sva država
bila je razdijeljena na županije. Naj znam eni tij a županija
bila je raška s gradom Rašom (sadanji Novipazar). Po
vremenu širili su se Srbi i dalje preko spomenutth meda.

No državno jedinstvo bilo je u Srbiji na žalost
vrlo slabo. Pojedini župani nijesu se uvijek pokoravali
vlasti velikoga župana, a brada i bližnji rodaci cesto su
se prepirali i otimali o kneževski prijestolj. Osim toga
bile su prirodne prilike u Srbiji takove, da su razlučivaie
narod. I Srbi su mnogo nevolje prepatili. Na istočnoj strani
svoje države imali su silna i nemirna susjeda, koji ih je
mnogo uznemirivao i smetao u napretkm To su bili
Bugari. Oni su bili strašni i opasni i veliko mu carstvu
bizantiskomu, a kamo li ne srpskoj državi, koja je bila
manja od bugarske, i manje od nje uredena i ujedinjena.

49

Za doba srpskoga kneza Vlastimira oko g. 840. žametne bu-
garski knez Presjam rat sa srpskom državom, i htjede je
podvrči svojoj viasti, ali Srbi ga junački odbiju. Pre-
sjamov sin, moguči car Boris, htede da osveti poraz svoga
oca, ali se Srbi opet habro ponesu i prisile Borisa, da
miruje. Vlastimirovi sinovi Mutimir, Strojimir i Gojnik
vladali su svaki u svom dijelu. Oni su sretno odolijevali
Bugarima i junacki obranili svoju domovinu. A kad su
se brača počela prepirati medu sobom o kneževsko prije-
stolje, Srbija je oslabila, pa je nije ni prijateljski savez
s Carigradom oslobodio bugarskoga gospodstva. Mutimir
istisne svoja dva brata iz njihovih dijelova, te zavlada
sam Srbijom. Brača Strojimir i Gojnik odu u Bugarsku.
Od toga vremena klali su se i otimali članovi kneževske
porodice o vlast. Jedni su tražili zaštitu u Hrvatskoj,
drugi u Bugarskoj, a treči u Carigradu. Te domače t. j.
nutarnje borbe mnogo su škodile Srbiji. Velika nesreča
zadesi Srbiju god. 925. za doba silnoga čara bugar¬
skoga Simeona. Tad je vladao u Srbiji knez Zaharija,
koji je u svem ugadao carigradskomu dvoru. Simeonu
to dakako nije bilo po volji; zato on pošalje silnu vojsku
na Zahariju, koji se uplaši strašne sile bugarske i uteče
u Hrvatsku. Bugari pohvataju srpske župane i pobacaju
ih u okove. Sa Zaharijom pribjegne u Hrvatsku i mnogo
drugih Srba, da izbjegnu strašnomu protivniku. Asavnarod,
koji se nije razbježao u Hrvatsku, dignu Bugari i pre-
sele ga u Bugarsku. Srpska je zemlja bila do gola
oplijenjena i opustošena. Kad je god. 932. sprski kne-
ževič Časlav utekao iz bugarskoga sužanstva i stigao sa
svojim drugovima u opustošenu Srbiju, našao je u njoj
samo 50 ljudi, koji su živjeli o lovu. Časlav razglasi,
neka se svi Srbi, koji su se kojekuda razbjegli, vrate u
Srbiju, a narod se odazove pozivu svoga kneza.

4

50

Srbi se od svoga dolaska pa sve do dvanaestoga
stoljeca nijesu mogli nikako ujediniti u jaku državu. Medu
njima nije bilo druge veze i jedinstva, nego isti jezik i
isti narodni život Časlav je pod svoju vlast ujedinio
samo tako zvanu pravu Srbiju, no i ondje je svaki župan
htio, da bude sam svoj, pa je tek po imenu poznao vr-
hovnu vlast velikoga župana. Dok su Bugari i Bizantinci
po svojoj modi bili nekako jednaki, Srbi su ipak uza
svoju neslogu sačuvali svoju neodvisnost; no kad su Bi¬
zantinci uništili bugarsku državu, morali su im se i Srbi
pokoriti. Kamo srede, da su se braca Srbi i Bugari složili!

Dvadeset je godina srpski narod uzdisao pod teškim
jarmom; tad se u Duklji digne Stjepan Vojslav i dade
u jednom danu pomoriti sve Bizantince, što jih je bilo
u zemlji; i tako oslobodi svoju domovinu strašnih tla¬
čitelja. Bizantinski car udari jakom vojskom na Srbiju,
ali srpski ustaše izvojšte sebi državnu slobodu.

V oj slavo v sin Mihajlo  (1050.—1080.) nije prvih
godina imao nikakva posla s Bizanticima. Ali kad su se
Bugari digli na carigradske vladare, pomagali su im Srbi,
pa su tako nastali stari krvavi nemiri. Bizantinci su bu-
garski ustanak odmah ugušili, pa se stali spremati za
boj na Srbe. Mihajlo, koji se od Bugara nije mogao
nadati pomoči, obrati se na mogucega rimskoga papu
Grgura VII. i prizna ga vrhovnim crkvenim glavarom.
Papa Grgur obeca mu svoju pomoč, imenova ga posebnim
pismom srpskim kraljem i pošalje mu posvecenu kraljevsku
krunu. Tim ja Grgur mislio predobiti Srbe za katoličku
crku i odvratiti ih od carigradskoga raskola. Ali kad
vec Srbi nijesu trebali papine pomoči, nijesu više ni
marili za katoličku crkvu.

Mihajla naslijedi brat mu Radoslav,  kojega doskora
zbaci s prijestolja Mihajlov sin Bodin i prisvoji sebi vladu.

51

Bodin (1080.—1102) vojevao je sretno proti Bizantincima,
ali po nagovoru svoje žene stade progoniti rod svoga
strica Radoslava i tako žametne krvave domače kavge,
koje su silno razrovale i onako dosta slabu srpsku dr-
žavu. Taj narodni razdor dobro dode Bizantincima, koji
su se odmah stali miješati u srpske poslove. Bizan¬
tinci pomagali su sad ovomu, sad onomu do prijestolja,
pa su ga opet srušili. Tako su Bizantinci raspirivali
bratsku neslogu, da oslabe i rastruju Srbiju. U to ža-
losno vrijeme nije se mogao nijedan knez održati u
svojoj vlasti. Nijedan knez nije umro  prirodnom smrču
nego je poginuo u srpskoj ili bizantinskoj tamnici, ako
ga nijesu vladohlepni protivnici umorili več prije. Župani
nijesu više marili za kneza, nego je svaki vladao na
svoju ruku.

Ujedinjena srpsba držaua.

f olja vremena nastala su u Srba, kad je S tj ep a n Ne-
manja  (1159.— 1195.) postaoraškim županom Onuje-
dini rascijepanu srpsku zemlju. Dajedinstvo svoga naroda
sto bolje učvrsti, nastojao je svom šilom, da budu svi
Srbi jedne vjere. Srbi su najviše naginjali na pravoslavnu
vjeru, ali je onda u Srbiji bilo ipak mnogo katoliških
crkava. Osim toga zasijali su se iz Bugarske i bogumili
i množili se sve više i više Sam Nemanja bio je krsten
i odgojen u katoličkoj vjeri. No kad dode u Rašu, gdje
su stanovnici bili večinom pravoslavne vjere, prede on
k istočnoj crkvi i dade se na novo krstiti po pravoslavnom

52

obredu. Iza toga podigne mnogo crkava i samostana,
a bogumile protjera iz zemlje i uznie im sva njihova imanja.

Nemanja se odrekao dobrovoljno vlade (1195.) i
predao ju najstarijemu sinu Stjepanu, a sam ode u sa¬
mostan, gdje dobi ime Simeun. Tu je živio kao priprost
redovnik, dok se ne preseli na svetu goru Atos, gdje
je njegov najmladi sin Rastko bio redovnikom, i u samo¬
stanu se nazvao Sava.

Stjepan je (1195. —1224) u početku mirno vladao;
ali po očevoj smrti digne se proti njemu mladi njegov
brat Vuk, da ga zbaci s kneževskoga prijestolja, pa je
u ostalom nastojao, da predobije za se rimskoga papu
i obečao mu je, da če svu Srbiju vratiti katoličkoj crkvi,
čim postane velikim županom. U to se i Stjepan stao pogadati
s papom. No ugarski kralj iznenada udari u Srbiju i
dopre do Niša (1202.). Osvojene zemlje preda Vuku kao
svomu namjesniku, a sam se prozva srpskim kraljem. Poslije
toga navale Bugari u Srbiju, gdje su silno pustošili. Sr¬
bija je radi domače nesloge posve obnemogla.

So. Saoa.

Illjtjepan vidje, što je uzrok tolikoj srpskoj nesreči, pa
pozove svoga najmladega brata, pobožnoga Savu,
da umiri Vuka. Sava dode sa svete gore Atosa i mudrom
svojom besjedom pomiri zavadenu braču. Stjepan pre-
uzme vladu nad svom Srbijom (1208.). Nekoliko godina
poslije toga oženi se Stjepan drugi put s Anom, kčerju
mletačkoga dužda Andrije Dandole, Za volju svojoj ženi

53

stao se Stjepan opet približavati katoličkoj crkvi, pa
zamoli rimskoga papu, da mu podijeli kraljevski naslov.
Još iste godine (1217.) dade ga papa kruniti po svom
poslaniku za srpskoga kralja. Pravoslavno svečenstvo je
dakoko bilo proti tomu, pa je dizalo i narod proti svomu
kralju. Bilo se bojati domače nesloge i kavge, koja bi
bila dobro došla neprijateljima. Zato se Stjepan opet obrati
na svoga brata Savu, da mu svjetuje, što mu je činiti.
Sava, koji je g. 1221. postao srpki nadbiskup, reče mu,
da se za vazda odluči od katoličke crkve. Sava dode
sam u Srbiju (1222.) i na oči silnoga naroda vjenča
iz nova svoga brata s krunom, što mu je posla car bi¬
zantinski iz Nikeje. Tom se zgodom Stjepan očito odrekao
katoličke crkve. Srbima je to bilo po volji, i prozovu
Stjepana Prvovjenčanim.

Sava sad ostane u Srbiji kao nadbiskup i nanovo
uredi svu crkvenu upravu. Utemelji dvanaest biskupija i
sagradi mnogo lij epih crkvi i samostana. On se vanredno
trudio, da svoje Srbe učvrsti u krščanskoj vjeri. Sava je
iskreno ljubio svoj srpski narod i brinuo se svom dušom
za njegovu prosvjetu. Tako on ima velikih i krasnih
zasluga za srpski narod; zato ga je istočna crkva uvrstila
medu sveče. Srbi ga pak slave kao največega svoga
zaštitnika.

Kako znamo, sv. Sava bio je najmladi sin Nemanjin,
a zvao se Rastko. Več kao malen dječak bio je blaga,
nježna i pitoma srca, a lij epa i mirna vladanja; u jednu
riječ: krasno i dobro odgojeno dijete. Bivši još dječakom,
rado je promišljavao o drugom svijetu.

Jednom dodu u Nemanjin grad redovnici sa svete
gore, da mole milostinju za svoje samostane. Medu njima
bijaše sijed starčič, rodom Rus. Rastku je onda bilo
šesnaest godina. On je stao sa starcem razgovarati.

54

Starac je pričao o priprostom i pobožnom životu ka-
ludera na svetoj gori, a Rastko ga je pazljivo slušao.
Pobožnomu mladiču mililo se to, jer je sve bilo prema
njegovoj dobroj i lijepoj duši, pa s toga odluči ostaviti
očev dvor. I on ode i zbilja na svetu goru medu redovnike.

Sv. Sava bio je i roden i odgojen za sveštenika.
Služio je i vjerno Bogu i narodu, i tako ispunio svoju
svetu dužnost.

srpskih vladara. On je svojim bistrim umom, svojim
mudrim vladanjem i svojim pobjedničkim vojnama podigao
srpsku državu do največe moči i slave. Njegovo se vla¬
danje s pravom zove zlatilom dobom srpske povjesti. Za
zenu uze sestru bugarskoga čara Aleksandra. Sa svojim
je močnim tastom živio u slozi i miru i priznavao ga je
vihovnim svojim gospodarom i zaštitnikom.

Kad su u bizantinskoj državi nastale svade, stao
se i Dušan miješati u bizantinske poslove. pa je skoro
neprestance vojevao s bizantinskom državong koja je sve
to više propadala. U tim vojnama osvoji Dušan Epir,
Albaniju, svu Mačedoniju do Soluna, a poslije i velik
dio Tesalije i Akarnanije, pa dode i pred sam Carigrad.
Bizantincima su pomagali i Turci, ali sve uzalud. Dušan je
bio u svakoj srpskoj vojni najhrabriji junak. Dok je bio
Dušan živ, nijesu ni Bizantinci ni Turči mogli doči Sr-

Stjepan Dušan Silni.

(f!)ušan silni  (1331. - 1355.) najslavniji je od sviju

bima do živca. Bizantinski car izgubi svu svoju državu
osim Carigrada i nekoliko primorskih gradova.

Dušan je bio tad najznamenitiji vladar na Balkanskom
poluotoku. Da su njegovi nasljednici bili ljudi, kakov
je bio on, srpska bi država jamačno zakrčila Turcima put
u Evropu. Dušan se dao god. 1346. vjenčati u Skoplju
svečanim načinom za srpskoga, bugarskoga i bizantinskoga
čara, a ujedno imenova svoga sina i nasljednika Uroša
srpskim kraljem i povjeri mu vladu u Star oj Srbiji.

ušanov sin,  Stjepan Uroš IV. (1335—1367.), bio je
premlad,, da vlada velikim srpskim carstvom, pa zato
mu otac imenuje savjetnikom iskusna Vukašina. Vukašin
je bio vrlo darovit i sposoban čovjek, ali lukave i him-
bene glave. Gospodaru se svomu pokazivao kao naj-
ponizniji i najvjerniji sluga, a potajice je vazda rovao i
smišljao, kako da ga zbaci s prijestolja, a sam da ga
zasjedne. Knez Lazar Grbljanovič, a i mnogi drugi uvi-
dješe, što Vukašin namjerava. I Vukašin napokon morade
ostaviti carski dvor i on otide u Mačedoniju. Opako
srce i slavohleplje nije mu dalo mira, pa je napokon
huškao bizantinskoga čara proti svojoj roclenoj domovini.
To dozna Uroš i stane se dogovarati s poštenim La-
zarom, kako če udariti s vojskom na izdajicu Vukašina.
No Vukašin dode iznenada u Prizren, pa svojim previ¬
janjem, laskanjem i ulagivanjem zaslijepi Uroša. Godine
1367. bijahu gospoda u lovu, a Vukašin iz potaje ubije

Srbija propada.

56

u šumi čara Uroša. 1 tako izumrije rod slavnih Nemanjiča.
Kad se po svoj Srbiji pronio glas o strašnom umorstvu,
narod je veoma žalio svoga čara ljubimca.

V.ukašin (1367,—1371.) prisvoji sebi vladarsku vlast.
Dvije godine nije se usudio postaviti carske krune na
svoju glavu. Da se uliže Bizantincima, kojima je
carski naslov bio vazda zazoran, zvao se je samo kraljem.
Vukašin je vladao samo u južnoj Srbiji, jer ga drugdje
nijesu priznavali vladarom. Največi protivnik bio mu je
knez Lazar. Vukašin je vojskom udarao na Lazara.
Godine 1371. dode velika turska vojska na srpsku
medu. Vukašin naumi najprije odbiti Turke, a onda
savladati svoje domače protivnike. Skupi šezdeset hi-
ljada vojske, najviše Grka, Vlaha i Arbanasa, pa se utabori
u Bugarskoj kod rijeke Marice. Tu je vojska pijan-
čovala kasno u noč, i pijana polegne da spava. Iznenada
nasrne turska vojska na Vukašinov tabor i pokolje malo
ne svu vojsku. Vukašin nekako uteče iz strašnoga meteža,
ali ga na putu ubije njegov sluga i porobi ga svega.

Sad proglase srpskim vladarom čestitoga Lazara
Grbljanoviča (1371. — 1389,)Lazar bijaše hrabar i pošten
čovjek. Sav svoj vij ek radio je svjema silama o tom,
da oslobodi Srbiju od propasti i da joj povrati staru
moč i slavu. No plemenito mu se nastojanje izjavilo, jer
su domače kavge i nemiri razrovali srpsku državu. Narod
je osječao svoju slabost i nije se mogao ohrabriti na
novi boj.

Na srpskoj medi skuplja se opet strašna turska
vojska. Drinopolje, Plovdiv i drugi gradovi padoše več
u turske ruke. God. 1386. dode sam sultan Murat I. preko
Balkana, osvoji Niš i utisne se svojom silnom vojskom
medu Srbe i Bugare. Lazar zamoli Sultana za mir. Obeča
mu, da če mu davati svake godine hiljadu dukata i hi-

57

Ijadu srpskih konjanika. To je silno boljelo rodoljubnoga
i plemenitoga Lazara, pa je snovao i radio, kako da
oslobodi svoju dragu i prije toliko slavnu Srbiju od turske
sile. Ohrabri se, sklopi savez s bosanskim kraljem Tvrt-
kom, te god. 1387. udari na Turke kod Pločnika, i tako
ih pomlati, da ih je od 20.000 jedva 4.000 uteklo s bo-
jišta. Ta slavna pobjeda ohrabri odnemogle susjede, pa
sklope savez s Lazarom proti svomu zajedničkomu ne-
prijatelju. No i Murat digne veliku vojsku, savlada Bugare
i udari na Srbiju.

Na Vidov dan god. 1389. prekrila je silna vojska
Kosovo polje. Na jednoj strani utaborila se turska vojska
čara Murata I., a na drugoj hrabri i čestiti starac Lazar
sa svojim sa vezni cima. Srbima dodu u pomoč bosanski
vojvoda Vlatko Hranič, hrvatski ban Ivan Horvat, vlaški
vojvoda Mirčaj, Juraj Kastriota iz Albanije i mnogo Bu-
gara, koji utekoše iz nesretne svoje domovine. I tu na
žalost nije bilo potpune sloge. Miloša Obilica, zeta La-
zarova, okrivi zavist, da če izdati Srbe. Da Miloš Obilic
pokaže, da nije izdajica, ode u turski tabor i umori tur-
skoga čara Murata I. Turci ga uhvatiše i staviše na muke,
dok ne umre. Po tom započne strašan i grozan boj, koji
bracu Srbe turi u strašilu nesreču. Srbi, Hrvati i sva
ostala slavenska brača borili su se kao lavovi. No srpski
vojvoda Vuk Brankovič prede sa svojom vojskom na
tursku stranu i izda svoju domovinu. Nebroj naših junaka
pade na krvavom bojištu. Cestitoga čara Lazara i mnogo
drugih srpskih junaka uhvate Turci i posjekoše ih.

Prije slavna Srbija postade sad turski pašaluk, ukom
su turski paše ugnjetavali potlačeni srpski narod do devet-
naestoga stolječa. I ta nesreča prode. Žilav srpski narod
pretrpio je mnogo, ali danas ipak stoji na svojim nogama.
Stara slavenska nesloga vidi se žalibože i u njemu. Ona

58

počini mnogo nesreče. Danas govore Srbi: »Samo sloga
Srbina spasava«. Lijepo! Ali u slavenskoj slozi i du-
ševnom jedinstvu naša je sreča, slava i ljepša budučnost.

Srpski ustanak.

V

g| to su Turci više ugnjetavali Srbiju, to se više u srp-
' skom narodu budila želja za slobodom. Srpski je
narod uvijek mislio, kako da se oslobodi teškoga i sra-
motnoga turskoga jarma. Ustanak napokon bukne Rodine
1804. Srpski se narod listom diže na oružje, a zavodu
izabere sebi Karadorda. On prinudi turske vode dahije,
da su se morali u cijelom biogradskom pašaluku poza-
tvarati u tvrdave. Rusija je potpomagala Srbiju, a Turci
nastojahu, kako če razoružati Srbe, te pošalju dvije vojske
u Srbiju. Karadorde  ih dočeka tako junački, da su mo¬
rali s njim ugovarati o miru. Pošto se ne mogoše nagoditi,
borba započe iznova. Srbi oteše i spasiše Biograd, Šabac,
Užice, protjeraše Turke iz biogradskoga pašaluka, pa
posjedoše sve tvrdave u zemlji.

U to započe rat izmedu Turske i Rusije(1807.—1712.)
Tu zgodu uhvati Karadorde i navali na Bosnu, pa da
tako stupi u savez s Crnom gorom. Sad provale Turci u
Srbiju, a Srbi se održe pomoču ruskom; ali kako odoše
Rusi iz Srbije, bilo je zlo po Srbe. Veliki vezir Kuršid-
paša provali u Srbiju silnom vojskom i savlada Srbe.
Hajduk Veljko pade kod Negotina. Karadorde s drugim
vodama pobježe preko Dunava na austrijsko zemljište, a
Srbija postane opet turskom pokrajinom.

59

Godine 1815. počiniše Turci u Srbiji strašno okrut-
ništvo. Poginulo je pred samim Biogradom 150 odličnih
Srba, a 50 ih nabiše žive na kolač. Srpski narod plane
pravednim gnjevom i ustane listom na oružje, a na čelo
mu se postavi hrabri Miloš Obrenovič.  Srbima posluži
bolja sreča. Obziruči se Turska na Rusiju stade ugovarati sa
Srbima, pa im najzad dopusti, da mogu sami kupiti
porez i djelomice izvršivati sudstvo. Srbi pak priznaše
svoju podložnost prema Turskoj. Na to zauzeše Turci
sve tvrdave u Srbiji.

Milošev takmac Karadorde vrati se tajno u Srbiju,
no zaglavi po zapovijedi turskoga paše. Sada svi knezovi
u Srbiji priznaše Miloša vrhovnim knezom (1817.), pa
odluče, da ga poslije smrti naslijedi najbliži u rodu. Utje-
canjem Rusije stala se Srbija sve više uredivati. Poslije
se Srbi dokopaše neodvisnosti, samo su plačali Turskoj
danak, dok se i toga ne otresoše god. 1878. Tako je
sjeverni stric — Rus — Srbima i Bugarima mnogo po-
magao do zlatne slobode.

SloDenei.

f pIllf pVe one odlične vrline, što diče stare Slavene
toliko pred cijelim svijetom, u brače su se Slo-
venaca krasno razbujale i najljepše procvale. Slo¬
ni venci su narod vrlo umiljat, dobrostiv, milosrdan

1 pobožan, bistre glave, radin, štedljiv, napredan,

pošten, razgovoran i hrabar, a čudi su blage i vesele.
Nigdje se slavenska duša ne očituje toliko nježna i čuv-
stena, kao u slovenskoj pjesmi. Zato i jesu krasne slo¬
venske pjesme medu Slavenima toliko omiljele i udomljene.

Slovenci su osim toga pristali i lijepi ljudi, a Slo¬
venke su na glasu ljepotice. Slovenci iskreno ljube sve
Slavene, a naročito Hrvate, koji im vračaju ljubav lju-
bavlju. Tolikoga duševnoga jedinstva nema nigdje medu
Slavenima, koliko medu Hrvatima i Slovencima. Slovenci
i Hrvati složna su brača.

❖

* *

Današnja Štajerska, Koruška, Kranjska i Primorje,
gdje su se Slovenci naselila prema koncu šestoga vijeka,
bile su posve upustošene, a stari gradovi ponajviše razo-
reni. Slovenci dodoše u današnju svoju domovinu kao

61

mirni, dobri i pošteni ljudi, da se zaklone od napadača
i otimača.

Teško je, kad narod mora da ostavi staro svoje
ognjište, pa mu se naseliti u opustošene krajeve, gdje
ni krova nema, gdje svaki mora na novo da se okuči.
No marljivi i čestiti Slovenci latiše se odmah posla, po-
sagradiše sebi kuče i stadoše orati i sijati. Tako su se
ti pusti krajevi uredili i upitomili i eto krasne i pitome
nove slovenske domovine, koja je Slovencima toliko omi-
Ijela. Slovenci mišljahu, da 6e u toj svojoj domovini ži-
vjeti mirno, zadovoljno, u poslu, o svojoj muci i u ve¬
selju. Krasno li bi bili oni napredovali u svemu, da su imali
mira, ali i tu su se morali braniti sad od strašnih Avara,
sad od Bavaraca, pa u Istri od Bizantinaca i od Tali-
jana uza Socu. Od svih tih neprijatelja bijahu najgro-
zniji i najopasniji Avari. Bilo ih je kao na gori lista, a
uza to su bili još svi vrlo ratoborni, žedni ljudske krvi,
vješti krvavu zanatu, te prave ljudske nemani. Preko dva-
deset godina trpjeli su Slovenci grozne muke i nevolje
od tih paklenih divljaka. Ni djeca, ni žene, ni starci,
nitko nije bio siguran za svoju glavu i za svoj imetak.
Zaista je čudo, što nije Slovenaca posve nestalo. To je
dokaz, koliko su Slovenci žilav narod i kolika je njihova
životna snaga.

Te strašne sile oslobodio je Slovence kralj Samo.
To je bio pametan čovjek. On je znao, da su Slaveni
hrabri, valjani i pametni ljudi, a da im nista toliko ne
treba, koliko jedinstva. Pa zato Samo udruži i uj edini
Čehe, Moravce i Slovence i tako osnuje veliku slavensku
državu, koja se pružala od gora Krkonoša u Češkoj, pa
do Jadranskoga mora. Tako Slovenci postaše jaki, pa su
ih se bojali Avari i pohlepni Nijemci; no kako umrije
Samo (662.), odluče se na svoju žalost od Čeha, te po-

62

stanu sami svoji. Osvjedočiše se medutim, da narod ima
veču snagu i vrijednost, kad je ujedinjen u državu, nego
kad se pocijepa u rodove i kad sebi bira samo za vrijeme
rata zajedničkoga vojvodu. Zato odluče, da sebi izaberu
zajedničkoga vladara ili kneza, koji če njima i u miru
vladati, ali koji če morati štovati njihove stare običaje
i slobodu.

Prvi slavenski knez poslije Samove smrti bij ase
Valduh. Bio je hrabar vojvoda, pravedan i milostiv vladar.
Više stotina bugarskih obitelji bježalo je od Avara, da
se spase i nadu zakloništa. Medu Nijemcima tražili su
ga uzalud. No Valduh ih zakloni i lijepo naseli medu
vrlim Slovencima. I talij anske bjegunce primali su Slo¬
venci gostoljubivo i davali im zakloništa. Toga radi uda-
rali su Talijani na Slovence, ali su ih ovi sretno pobijedili.

Domala eto opet Avara, gdje prodiru preko mede
slovenske i udaraju na Slovence groznom šilom. Slovenski
knez Borut u stisci zamoli bavarskoga vojvodu Tasila II.
za pomoč. Tasilo dode s vojskom, ali ne če da badava
pomaže Slovencima, več hoče da njihovu nepriliku upo-
trebi u svoju korist. Knez Borut morao ga je u nevolji
svojoj priznati svojim gospodarom, a da zajamči svoju
vjernost, morade mu poslati mnoštvo slovenskih talaca,
a medu njima i svoju djecu u Bavarsku. Tako jadni Slo¬
venci dodoše opet pod tudu vlast, te osjetiše, kakav im
je Nijemac prijatelj i pomočnik.

Otkako dobiše bavarski vojvode vlast nad slovenskim
knezovima, nastojahu solnogradski (Solnograd je onda
bio bavarski grad) biskupi, da zatru stara slovensku
vjeru i da Slovence pokrste. No taj način pokršči-
vanja nije valjao. Tako Nijemci i ovdje ne mogoše
zatajiti svoje silovite čudi. Isus Krist i toliki pravi krščani

63

učiniše blagom riječi, krasnim naukom i primjerom svoga
krščanskoga života više za krščanstvo, nego sva surova
sila i sve oružje na svijetu. Nije dakle čudo, što su se
mnogi Slovenci takovu silovitu krštenju, što ga nijesu
ni razumjeli, i oružjem opirali. Slovence je stao prvi krstiti
solnogradski biskup sv. Rupert, pa onda Virgilije i njegov
učenik sv. Modest. Ovaj posljednji pokrstio je veči dio
Korutanaca i Kranjaca. Ali potajice živjelo je mnogo Slo-
venaca po svojoj staroj vjeri, a s pravom se može reči,
da su ti bili u svojoj blagoj slavenskoj duši bolji krščani,
nego pokršteni Nijemci. Slovenski starješine i svečenici
nastojahu, da Slovenci ostanu u svojoj staroj vjeri, jer
ne imadahu vjere u Nijemca, te mišljahu, da je krščanstvo
samo zamka, u koju hoče Nijemci da uhvate Slovence,
pa da im otmu svu slobodu. Tako ostaše Slovenci na
visokoj Gorenskoj, napose u čitavoj bohinjskoj dolini, u
Štajersko}, kao i ugarski Slovenci, u svojoj staroj vjeri.

Borutov sin Karast, njegov bratič i nasljednik Ho-
temir bijahu krščanski odgojeni na dvoru bavarskoga
vojvode Tasila. Oni pozivahu krščanske sveštenike medu
Slovence i podigoše mnoge crkve. To je slovenske staro-
vjerce toliko žestilo, te naumiše Hotemira izagnati iz
zemlje Hotemir umrije g. 769. Njegov nasljednik Valhun
oružjem je silio Slovence na krščanstvo, a ovi odvratiše
šilu šilom. Sastajali se potajice, dogovarali se i zadali
vjerii, da ne če dotle mirovati, dok ne otjeraju Valhuna,
dok se ne oslobode ispod bavarske vlasti i dok ne izvojšte
slobodu svojoj staroj vjeri. Vode bijahu im iskusni i
hrabri, pa su manjom šilom nadvladali protivnike. Prvi
voda bio je Droh, veliki svečenik starovjerskih Slove-
naca. U boju bio je prvi, a na bijegu zadnji. Kad su ga
protivnici savladali, tražio je novih drugova i borio se
do zadnjega daha za stare slavenske bogove. Drugi gla-

64

soviti vode ustaški bijahu Vrel, Drodor i Samo, po svoj
prilici sva trojica Slovenci iz Štajerske, gdje se stara
vjera najduže očuvala. Ti bojevi medu rodenom bračom
bijahu okrutni i grozni. Covjeka mora i danas srce da
boli, kad se sjeti, kako su se i onako pocijepana brača
klala. Svega toga ne bi bilo, da nije bilo silovitih Nije-
maca. Valhun je dva puta bježao u Bavarsku, da moli
pomoč. Najzad pobijediše krščani. Što je starovjerskih
voda ostalo u životu, posjekoše ih krščani. Tako je ne-
stalo stare slavenske vjere po svoj Koruškoj, Kranj skoj
i Štajerskoj.

Doskora poslije toga stala se slovenska zemlja ko-
madati, te nije bilo više pravoga jedinstva medu slo¬
venskim narodom. Koruška bila je još dugo najzname-
nitija zemlja. S njom je bila sad ujedinjena, sad opet
razlučena Kranjska. Dolenska Kranjska bila je više
puta pridružena Hrvatskoj, ili je bila pod vlašču oglejskih
biskupa, kamo je pripadala i Gorička. Istra bila je ili
sama za se, ili pod Furlanijom. Štajerska je imala takoder
posebne glavare, a bila je gdjekad ujedinjena i s ugarsko-
slovenskom kneževinom.

Kad je Karlo Veliki savladao Bavarce g. 788., pre¬
dali su mu se i Slovenci videči, da se njegovoj velikoj
sili ne mogu opirati. Karlo Veliki podijeli Slovence medu
više glavara ili knezova, da ih tako oslabi; ali je ipak
štovao njihov jezik i njihove običaje. No poslije smrti
Karla velikoga njemački su grofovi sve strašnije tlačili
sloyenski narod. Godine 819. digne. se viteški Ljudevit,
knez posavskih Hrvata na njemačke zatornike. Njemu se
pridružiše i dodoše Hrvatima u pomoč brača Slovenci. Tako
su se brača Hrvati i Slovenci nekoliko godina sretno borili
pod jednim domoljubnim barjakomprotisvomuzajedničkomu
neprijatelju. No silni su Nijemci svake godine slali novu

65

vojsku na bojište, te su napokon pomoču izdajica savla-
dali Hrvate i Slovence, i činili im po toni večih krivica,
nego li prije.

Poslije tih krvavih i nesretnih dogadaja dodoše
Štajerci pod vlast ugarsko-slovenskoga kneza Pribina i
njegova vrloga sina i nasljednika Kocela (860.), pa im
je bilo bolje nego onim Slovencima, kojima je Nijemac
sio za vrat. Kocel je vidio, da tudi svečenici, koji ne
znadu slovenskoga jezika i ne poznaju slavenske čudi,
nijesu sposobni da uče i krste Slovence, pa je zato pozvao
u svoje zemlje svetoga Metodija, koji je narod učio u
slavenskom jeziku, pa je bio zadahnut duhom apostolskim
i poznavao blagu i pravu krščansku dušu slavensku. Narod
primi Metodija s velikim veseljem i tek onda osjeti pravu
dragotu i ljepotu krščanstva, kad ih je Metodije naučao
slavenskim jezikom i pjevao im službu božju na istom
jeziku, što.su ga svi razumjeli. Do toga su vremena Slo¬
venci slušali latinske mise, kojih nije nitko razumio.

Doskora po Kocelovoj smrti osnovao je Svatopluk
silnu moravsku državu, pa joj pridružio takoder ugarsko-
slovensku kneževinu do Dunava. Nijemcima je to dakako
bilo zazorno, pa da novu slovensku državu rascijepaju
odmah u početku, pozovu Madžare u pomoč. Za Svato-
plukova života nijesu Nijemci ni s madžarskom pomoču
mogli postiči, sto su htjeli. No Madžari se sad nastaniše
u Ugarskoj, a po Svatoplukovoj smrti osvoje i ugarsko.
slovensku ili panonsku kneževinu, koju su tako razorih,
da je od ondjašnjih Slovenaca do danas ostalo jedva
šezdeset hiljada. I ostale slovenske zemlje mnogo su
patile od Madžara, koji su hodali preko Štajerske, Ko-
ruške i Kranjske, te napadali ltaliju i Njemačku. Slovenci
nijesu bili nikad sigurni od njih ni za život ni za imetak.
Tim madžarskim napadajima bio je tek onda kraj, kad

5

66

je sveti Stjepan prisilio svoje Madžare, da se pokrste.
Pokršteni Madžari primili su se kod kuče rada i mirna
života.

Proti Madžarima borio se sav slovenski narod. I u
tom jedinstvu bio je njegov spas. Inače je ostao raz-
dijeljen u više grofovija i vojvodina. Slovenci posebnih
tih zemljica bili bi zaboravili, da ima i drugdje Slove-
naca, pa su se njihovi knežiči medu sobom svadali i
sa svojim Slovencima udarali na rodenu bracu Slovence.
Tako se medu rodenom bracorn posijala svada i mržnja.
Kranjac nijemario za Korušca, nego gaje  prezirao, a ovaj
opet njega. Tako je pomalo nestalo medu njima slovenske
svijesti, pa nijesu više ni znali, da su svi Slovenci
rodena braca. Nestalo je njihova starog narodnoga imena,
pa su se Slovenci zvali Štajerci, Kranjci, Korušci i t. d.
U toj nesvjestici pala je slovenska Furlanija pod Tali-
jansku, pa se napokon po.talijančila i Slovencima izgubila.

Kad je car Oton I. pobijedio na talijanskom polju
Madžare (955.) i uzeo im komad današnje Austrije, ute¬
melji više manjih grofovija ili krajina, koje su imale bra¬
niti njemačku državu od neprijatelja na zapadu. Sadanju
Štajersku razdijeli na dvije krajine, na gornju i dolnju,
koje su u početku pripadale koruškoj vojvodini, od koje
su se u jedanaestom vijeku za vazda odlučile. God. 1055.
dobiše grofovi Traungavski gornju krajinu, a poslije pro-
zvaše svu zemlju po svom gradu Štajeru Štajerskom.
Uz ovu baštini grof Otokar VIL god. 1140. i doljnu kra¬
jinu,  a to je ponajviše današnja slovenska Štajerska.
Ovako sjedinjenu Štajersku podigne car Fridrik g. 1180.
na vojvodinu Pošto grof Otokar VIII. nije imao djece,
to su po njegovoj smrti god. 1192. Štajersku dobili
austrijski vojvode roda Babenberškoga.

U Koruškoj  su se vojvode mijenjali vrlo cesto,

67

osobito otkako ju je car Oton III. g. 995. za vazda od-
lučio od Bavarske. Najmočniji vojvoda bio je Adalbert
Epenštajnski, koji je vladao i Veroneskom, Furlanijom,
Kranjskom, Slovenskom krajinom i Istrom (1012.). Kad
je izumrlo Epenštajnsko koljeno god. 1122., dobiše Ko-
rušku grofovi Sponhajmski.

Kranjska  bijaše sad samosvojna krajina, sad zdru¬
žena s Koruškom. Godine 1077. dao je njemački car
Henrik IV. Notranjsku oglajskomu patrijarki, a u Gorenskoj
imali su brizinski biskupi u Loki i drugdje velika imanja.
Mnogo od ovih i drugih imanja nakupovali su babenberški
vojvode, od kojih je bio Fridrik Ratoborni najsilniji gospodin
u Kranjskoj. Kad je s tim Fridrikom izumro god. 1246.
babenberški rod, svojatahu Kranjsku gorički grof Majn-
hard, pa oglejski patrijarka, brizinski biskup i Sponhajmski
vojvode u Koruškoj.

Poslije smrti Fridrika Ratobornoga (1246.) vladahu
u Austriji i Štajerskoj privremeno namjesnici čara Frid¬
rika II., koji je onda ratovao s rimskim papom. A kad
je car god. 1250. umr’o, austrijska gospoda izaberu sebi
češkoga kraljeviča Premisla Otokara II. (1251 ). Štajerci
se napokon odluče god. 1254. za ugarskoga kralja BeluIV.
Samo komad gornje Štajerske ostao je s Austrijom. No
Štajerci nijesu bili zadovoljni s ugarskom vladom, te oni
predu god. 1260. k Pfemislu Otokaru II., koji naslijedi
god. 1269. Korušku i Kranjsku. Tako je veči dio sla-
venskih zemalja bio pod vlašču češkoga kralja, kao nekad
za Samova vladanja. I taj se savez doskora prekinuo.
Novi njemački car Rudolf Hapsburški savlada Premisla
Otokara II. god. 1276. na moravskom polju, pa mu uzme
Austriju, Štajersku, Korušku i Kranjsku. Te zemlje dobiše
god. 1282. carevi sinovi Aibreht i Rudolf, a godinu po¬
slije toga sam Albreht, koji prepusti Korušku tirolskomu

*

68

grofu Menhardu. Godine 1325. izumrije rod tirolskih gro¬
fova, a Koruška dode opet pod vlast hapsburških voj¬
voda, koji su onda vladali malo ne svjema slovenskim
zemljama. God. 1365. po smrti Rudolfa IV. podijele sebi
njegova brača Albreht III. i Leopold III. hapsburške zemlje.
Leopolda zapane osim Tirolske i Štajerska, Koruška i
Kranjska, a god. 1382. dobije i Trst.

Celjski su se grofovi meduto toliko usilili, da se ne
htjedoše više pokoravati vrhovnoj vlasti austrijskih vojvoda,
nego im oteše mnogo zemljišta i gradina u Stajerskoj i
Kranjskoj. Radi toga nastali su žestoki bojevi, koji su
trajali više godina, i u kojima se prolilo mnogo slo¬
venske krvi.

Slovenskih junaka palo je takoder mnogo u rato-
vima proti Turcima ne samo u njihovoj domovini, nego
i izvan nje. Godine 1418. prodrli su Turci prvi put u
slovenske krajeve. Od onda nijesu Slovenci bili čitavo
stolječe sigurni od Turaka. Slovenci su morali sami bra¬
niti svoju domovinu od Turaka, i više su ih puta slavno
pobijedili. Ali su Turci u tim ratovima popalili stotine i
stotine lijepih slovenskih sela, te mnogo slovenskih dje-
vojaka i mladica odveli u ropstvo. Po svoj slovenskoj
zemlji, po Stajerskoj, Kranjskoj, Koruškoj i Gorici
prolijevala se u strašnim bojevima slovenska krv. Danas
ima Slovenaca samo u južnoj Stajerskoj, ali pred hiljadu
godina bilo ih je po svoj toj zemlji i zahvatali su ča u
gornju Austriju. Tako je to bilo i u Koruškoj, gdje ima
danas samo u južnom dijelu te zemlje Slovenaca. Slove¬
naca nema više ni u Tirolu.

Slovenci su se borili toliko sad proti ovomu, sad
proti [onomu neprijatelju. Tako su se Nijemci i drugi
zapadni narodi za slovenskim 'ledima mirno i lako raz¬
vijali i napredovali. Slovenci bili su susjedi Bavarcima,

69

Langobardima i Avarima. Sve su ovo bili ratoborni, a i
grabljivi narodi. I tako su se Slovenci nalazili medu tri
vatre, te su mnogo trpjeli od njihovih nasrtaja. Ali su
i Slovenci gdjekad vratili svojim tlačiteljima žao za sra-
motu. Zaista je pravo čudo, što su Slovenci ostali u ži¬
votu. To je upravo svjedočanstvo, koliko su Slovenci
žilavi, hrabri i puni životne snage.

Slovenci nijesu još ni danas ujedinjeni, nemaju svojih
slovenskih srednjih škola, nemaju svoga sveučilišta, pa
ipak oni u svojoj vječnoj borbi lijepo napreduju.

Slovenska je svijest danas rasplamčena, i oni znadu,
da im je spas u svom ujedinjenju i u jedinstvu s Hrva-
tima. Kada to bude, nastat če za sve nas sretniji i novi
vij ek.

Bugari.

®j®|f tari Bugari bijahu pastirski narod. Dijeliše se u
■Mf* dva ogranka, u zapadne i istočne Bugare. Za-
OjV, padni se Bugari odvojiše god. 678. od svoje brače,
krenuše prema Dunavu, predoše ga, i naidoše na
i Slavene, koji su ispod Dunava živjeli več odavna
kao u svojoj pravoj domovini. Bugare je doveo njihov
knez Asparuh. Tu utemelje Bugari novu državu, koju su
sv e više proširivali, a u desetom su vijeku ujedinih pod
svoju vlast malo ne sva slavenska plemena na istočnom
Balkanskom poluotoku. Oba naroda življahu složno. Premda
bijahu Bugari gospodari, ipak nijesu zatirali Slavena, nego
primiše njihove običaje i jezik. Ne prode tri stotine
godina i Bugari se pretopiše u slavenski narod, koji
se i danas zove »Bugari«. Slavena bilo je na broju mnogo
više, nego li Bugara. Tako se balkanski Slaveni pomoču
tudega naroda ujediniše u jaku državu i osjeguraše sebi
narodni opstanak.

71

Krum i Omortag.

■IJIposlije Polaska svoga (679.) u novu svoju domovinu

Bugari su se morali mnogo godina braniti od strašnih
napadaja bizantskih careva. Zemlje su izmedu Dunava i
balkanskih gora, gdje s.u se naselili Bugari, krasne i
plodne, pa nije čudo, što ih se Bizantinci nijesu mogli
nikako odreči dobrovoljno. U tim strašnim bojevima po-
bijedili su obično Bugari. Kad su pak nastale domače
prepirke, Bizantinci se digoše na Bugare i pobijediše ih
nekoliko puta.

Groznoga Kruma (802. ili 807,— 815.), najmočnijega
bugarskoga kneza, nije nijedan neprijatelj nadvladao.
Bugarska se onda protezala preko Vlaške do Karpatskih
gora, a Krum osvoji još i velik dio istočne Ugarske i
sve bizantinske zemlje sve do Carigrada. Poslije mnoge
prolivene krvi osvoji znamenitu današnju Sofiju. Radi
tolikoga gubitka udare Bizantinci ponovno na Bugare
velikom šilom. U početku poslužila im je sreča, orobili
su mnoge krajeve i spalili bugarsku prijestolnicu. Kad su
se Bizantinci kao pobjednici nakanili vratiti kuči, Krum
opsjedne sve puteve, što vode kroz Balkanske klance, i
uhvati ih u Stupicu, te nijesu mogli ni naprijed, ni natrag.
Bizantinski car Nikifor uvidi odmah veliku opasnost i
podvikne žalosno: »Otuda ne utekosmo, osim da se pre¬
tvorimo u ptice!« Bugari potuku svu bizantinsku vojsku
do zadnjega čovjeka. Poginuo je i car Nikifor.

Omortag sklopi primirje s bizantinskim carem Leonom
na trideset godina. Tako je mogao večom šilom prodirati
na zapad, gdje su se TimoČani, slavensko pleme uz rieku
Timok u današnjoj Srbiji, i Bodrici uz Rijeku Tisu, htjeli
osloboditi bugarskoga gospodstva. Franci su svoju vlast
raširili do bugarske države (823 ). Omortag udari na

72

Franke, na koje se digoše i Hrvati (827.). Po dovršenom
ratu zadrže Bugari Srijem i istočnu Ugarsku, a Hrvati
postanu opet sami svoji.

Več prije dolaska Bugara u današnju svoju domo-
vinu bilo je ondje krščana medu Slavenima, a još ih je
bilo više, kad je Krum iz bizantinskih krajeva naselio
krščanskih zarobljenika, medu kojima bijaše biskupa i
drugih svečenika. Ti su i u svom ropstvu učili krščansku
vjeru.

Boris.

f oris  (85 2.-888.) ratovao je prvih godina svoga
vladanja s Bizantincima, Srbima, Hrvatima i Fran-
cima. Bizantincima uze velik dio Mačedonije. U'boju
s Hrvatima i Srbima nije imao sreče. Boris primi kr¬
ščansku vjeru. Nastojao je da pokrsti sebe i ostali narod,
pa su Gorazd, Kliment, Sava i drugi učenici sv. Metodija
učili narod u krščanskoj vjeri, uredili službu božju u sla-
venskom jeziku i tako udarili temelj slavenskoj književnosti.

m

Simeon Veliki.

meon Veliki  (893.-927.) bijaše najslavniji bu-

garski vladar. U svoj oj mladosti učio je nauke u
Carigradu. Ratovao je s Bizantincima, Madžarima i Sr¬
bima. U njegovo vrijeme procvala je bugarska književnost.
Književnošču bavili su se biskup Konstantin, pop Grego-

73

rije, redovnik Hrabr i drugi. I sam Simeon pisao je knjige,
pa su ga radi odlična pisanja sporedivali s egipatskim
kraljem Ptolomejem. Tako se Simeonovo doba zove zlatno
doba bugarske književnosti.

Simeon se prozva bugarskim carem i okruni se
krunom, sto ju je primio iz Rima.

ar Petar  (927.-968.) bio je pobožan i miroljubiv
čovjek. Domači nemiri slabili su sve više bugarsku
državu. Uz to zlo nastane i vjerski razdor, koji je još više
razrovao oslabljenu bugarsku državu. Pop Bogumil  stao
je učiti krščansku vjeru na svoju ruku, i domala je imao
ne samo u Bugarskoj, nego i po susjednim slavenskim
državama mnogo sljedbenika. On je učio, da su dva naj viša
boga, jedandobar, a drugi zao. Po njegovu mišljenju
stvorio je dobri Bog sve, što je nevidljiva i duševna,
dok je zli Bog, koga je zvao Satana, stvorio sve, što je
vidljiva ili tjelesna. Svaki bogumilac smio je tumačiti
sveto pismo, a osim očenaša nijesu molili nikakve mo¬
litve. Bogumili bili su inače vrlo radini i miroljubivi ljudi,
malo su govorili, rijetko su se smijali, a ostro su postili.
Tko je imao više, nego je trebao za svagdanji život,
davao je u pobožne svrhe siromasima, bolesnicima i za
opskrbu učitelja. Mesa nijesu jeli, te nijesu ubijali nika-
kovih životinja osim zmija, što ih Satana najviše voli.
Najpobožniji bogumili nijesu se ženili, a od drugih su
se ljudi razlikovali tamnim odijelom. Baš u tom vidi se
pitoma i mekana slavenska dud. Mnogi su Slaveni zalutali

Car Petar.

74

na taj krivi put, koji nam je mnogo škodio. Bogumilska
vjera zatrla je u Bugarskoj svako književno djelovanje,
koje se prije stalo tako krasno razvijati; ona je priječila
i razvoj prosvjete. Lijepo je, kad ljudi mirno žive, kad
se ne kolju i kad ne ratuju, ali je vrlo zlo, kad se ne
jačaju, kad ne napreduju u opčoj prosvjeti i kad se ne
spremaju, da se mogu oprijeti neprijateljskim narodima,
koji ih opkoljuju i vrebaju, da ih podjarme i unište. Bo-
gumili bili su uzrokom, da su Turci poslije tako lako
osvojili sav Balkanski poluotok. Narod, koji napre¬
duje u svakom dobru, koji razumno živi, stiče mnogo
imetka, jača se u svakom pravcu, ima mnogo otporne
snage i spreman je vazda na obranu svojih prava, svoje
narodnosti i drugih svojih svetinja; ostaje živ i zaslužuje
da živi.

Bugari pod bizantinskom olasču.

JjMjugar-i su mnogo pretrpjeli i prolili potoke krvi za
1  - svoju domovinu i za svoj opstanak. Dosta če biti,
da se od tolikih grozota spomene samo ova: Bizantinci
potukoše strašno Bugare i dodoše im iza leda. Petnaest
hiljada Bugara zarobiše, a okrutni bizantinski car Vasi¬
lije II. dao je sve oslijepiti. Samo jednomu od stotine
ljudi ostavio je po jedno oko, da ostalih svojih 99 dru-
gova vodi kuči u Bugarsku. Kad je bugarski car Samuel
(976.—1014.) vidio toliku množinu tako nečovječno osa-
kačenih zemljaka, popane ga tolika groza, te se one-
svijesti i pane. Kad se osvijestio, zamoli hladne vode;
ali jedva što je okusi, uhvati ga tolik grč, da je umro
dva dana iza toga.

75

Prije slobodna i jaka bugarska država posta sada
bizantinskom pokrajinom. Ljudi je ostalo u njoj malo
živih. Plodna zemlja bila je opustošena. Tisuče i tisuče
Bugara izginuše na bojnom polju, a druge odagnaše
preko mora u azijske krajeve. Od domačih uredaba ne
osta Bugarima nista osim crkve i narodnih sveštenika,
koji su i nadalje službu božju obavljali u slavenskom
jeziku. Po Bugarskoj robili su Pečenezi i Kumani. Sez-
deset hiljada Kumana nahrupi god. 1065 preko Dunava
u Bugarsku. Sve to nije poništilo Bugara, nego su se
spremali i dizali na Bizantince, koji su ih nemilo tlačili.

Dva brata Petarilvan Asen  dignu narod na
ustanak, da se otrese bizantinskoga jarma. Narod skoči
na oružje, a Ivana  As ena  proglasi svojim carem. Bu-
gari pobijede, i eto opet slobodne bugarske države.

Bugari pod turskom alasti.

je boja na Kosovu polju, gdje je propala srpska

" država (1389.) pobojao se posljednji bugarski car
Ivan Šišman (1365, —1393.) za svoje prijestolje, pa se
stao tajno dogovarati s ugarskim kraljem, kako da nje-
govom pomoču oslobodi Bugarsku propasti. Turski sultan
Bajazit dozna za to, razljuti se i pošalje silnu vojsku
preko Balkana. Iznenada navali strašna turska vojska na
Bugarsku i opsjedne Trnovu. Turci su se opkoljenim
Bugarima grozili, da če sve popaliti i pomoriti, ako se
ne predadu, ali sve uzalud. Tri mjeseca su se Bugari
hrabro borili, dok nijesu Turci god. 1393. jurišem osvo¬
jili krasnu bugarskn prijestolnicu, u kojoj nasta jao i

76

pomagaj. Po ulicama tekla je bugarska krv, a grad je
gorio na sve strane. Sto je znamenitijih ljudi ostalo na
životu, otjeraše ih Turci u Malu Aziju, gdje ih je nestalo
bez traga. Nestalo je i čara Sišmana. Po svoj prilici su ga
Turci uhvatili i umorili. Odsada se Bugari nijesu mogli
otresti sav srednji i novi vij ek turskoga jarma, ispod koga
su se ipak oslobodili pomoču Rusije u najnovije doba.

Propade slavno bugarsko carstvo. Pet stotina godina
nosila je Bugarska poslije svoga pada teški jaram turski.
Mnogo je prepatila jadna Bugarska! Krasna je zemlja
Bugarska, narod mukotrpan, darovit, pošten, vanredno
marljiv i štedljiv. No u ropstvu ne cvate ni znanost, ni
umjetnost, ni prosvjeta. Tako Bugarska toliko dugih
vijekova nije mogla napredovati. Ona je u svom ropstvu
dugo bugarila, ali očajala nije. U najtežim je časovima
Bugarska imala hrabrih, rodoljubnih i slavnih sinova. Oni
su za svoju domovinu prolijevali krv, za nju živjeli i
i umirali. Nista ih nije moglo zastrašiti. Trpjeli sustuden
i glad, no svojim su domoljubnim pjesmama i vatrenim
proglasima uspirivali nesretni bugarski narod za slobodu,
budili u njemu narodni ponos, hrabrili ga, da ustraje u
borbi, tješili i pripravljali ga za oslobodenje, za ustanak,
za slobodu. Lijep je broj takovih bugarskih junaka. Oni
su največa dika svoje izmučene domovine. Oni su sol
svoj oj zemlji, sunce bugarske slobode. Palo ih je mnogo
na stratištu i u turskim tamnicama. Iz njihove mučeničke
smrti rodi se u Bugarskoj zlatna sloboda. I prije kakovih
dvadeset godina strese ona sa sebe teške ropske verige.

Danas se posestrima Bugarska žuri, da na prosvjetnom
polju stigne sretnije narode, koji su se razvijali u slobodi
i sretnim prilikama. Bože, blagoslovi je u tom nastojanju!

Polapski Slaueni.

2^k

. d godine 200. do 500. naselilo se uz rijeku Labu
do Baltičkoga mora mnogo slavenskih plemena
Medu njima bili su najznamenitiji Srbi, Bodriči i
Ljutiči. Tih Slavena bilo je mnogo, a bili su i
vrlo hrabri. Ipak je njihova sudbina najžalosnija.
Nijesu se mogli oteti strašnomu njemačkomu pritisku.
Rod za rodom propadao je u očajnim bojevima. Od veli-
koga broja tih Slavena ostalo je do današnjega dana
kojih dvjesta hiljada lužičkih Srba. Sto je tomu uzrok?
Opet Nijemac i stari naš slavenski grijeh: pocjepkanost
i nesloga. Mjesto da su se sva ta plemena ujedinila u
jaku državu, svako je htjelo, da živi samo za se, a bilo
je dapače i protivnik svomu susjedu. Najviše su se mrzili
Bodriči i Ljutiči. Proganjali su jedni druge, i pozivali
Nijemce u pomoč proti brači svojoj. I tako se opet obi-
stinila ona naša narodna: »Tko ne prizna brata za brata,
priznat če tudina za gospodara.* Da su se Srbi ujedinili
s bračom Česima ili s Poljacima, sačuvali bi svoju slo-
bodu i mogli bi se otimati proti silnim Nijemcima. No

78

narodna nesloga nije ni njima otvorila oči da vide, kako
im je spas i budučnost j edino u slozi i u slavenskom
jedinstvu. O koliko je tu opet nauke za rascijepana sla-
venska plemena!

Do Karla Velikoga življahu polapski Slaveni u miru.
Obradivahu polja, a bavili su se i obrtom i trgovinom.
Ali tinjalo je več neprijateljstvo medu Bodricima i Lju-
tičima. Kad je njemački car Karlo Veliki udario vojskom
na Sase, pomagali su mu Bodriči i primali ga na zemljište
Ljutiča (789.), koji se moradoše pokoriti tolikoj sili. Karlo
Veliki skuči pod svoju vlast i Srbe.

Poslije smrti Karla Velikoga otresli su se polapski
Slaveni malo po malo njemačkoga jarma. Novo zlo navali
na Slavene, kad su saski vojvode došli na prijestolje u
Njemačkoj. Henrik I. savlada i Bodriče i Ljutiče. Kad
Slaveni nijesu više mogli podnositi njemačkoga jarma,
spremiše se na ustanak. No lužički pogranički grof Gero
sazna, što Slaveni namjeravaju. Lukavi Nijemac priredi
u svom gradu veliku gozbu i pozva u čast do trideset
najodličnijih slavenskih knezova, kojima se gradio dobrim
prijateljem. Slavenski knezovi ne sluteči nista zla, dodoše
svi. Usred gozbe dade Gero znak, a oružani stražari na-
srnu na goloruke knezove i pomore sve osim jednoga,
koji uteče. Vijest o tom groznom umorstvu proširi se
brzo po slavenskom narodu. Ljutiči dignu se na oružje,
njima se pridruži mnogo drugih rodova, pa protjeraše
sve Nijemce preko Labe. Nijemci misijahu, ako pomore
slavenske glavare, da su utukli i narod, ali se kruto pre-
variše. Sto Gero nije mogao šilom, to je učinio mitom.
Knez Tugomir izda svoj narod Nijemcima. Sve nastojanje
Slavena oko svoga oslobodenja osta bez uspjeha.

Karlo IV. združi Lužicu sa Češkom. To je uzrokom,
što su lužički Srbi do danas sačuvali svoj jezik.

79

Vladohlepni njemački vojvode izmisle, da bi vojna
proti nekrštenim Slavenima bila Bogu toliko mila, kao
križarska vojna u Palestinu, a bilo bi mnogo manje truda,
a više koristi, više plijena. Godine 1148. udare njemački
križari na Bodriče, Ljutiče i Pomorance. Slaveni su se u
početku hrabro borili i branili, ali Nijemci su godinu za
za godinom navaljivali na nje, i tako ih oslabili i savla-
dali. Nijemci poubijaše Slavene ili ih protjeraše s nji¬
hovih zemljišta, a naseliše onamo Nijemce. Tako je malo
po malo nestalo svega slavenskoga naroda uz Labu i
Baltičko more. Potomci polapskih Slavena danas su tvrdi
Nijemci; samo je ostala šaka lužičkih Srba.

Prije kakovih 500 ili 600 godina živjeli su Nijemci
po čitavoj sjevernoj polovici današnjega njihova carstva
pomiješani sa Slavenima, a prije 1000 ili 1100 godina
nije u onim zemljama bilo nikakovih Nijemaca, nego su
ondje svuda živjeli Slaveni. To je bila prava slavenska
domovina. Polapski Slaveni živjeli su u vrijeme svoje
samostalnosti po zapadnoj Prusiji, Pomoraniji, Braniboru,
kraljevini Saksoniji, provinciji Saksoniji, Anhaltu, istočnoj
polovini Hanovera, Meklenburg-Šverinu, Meklenburg-Stre-
licu i po južnoistočnom dijelu Slezvig-Holštajna, za tim
po ostrvima Fehmarnu, Riigenu, Usedomu i Volinu. Ti
Slaveni bijahu vrlo hrabri, pa da su se još ujedinili i
bili složni, održali bi se još i danas, a ne bi danas bilo
njemačke carevine, več bi se onuda pružala velika, jaka
i slavna slavenska država. A evo što učini Nijemac od
zdravih i jakih nesvezanih palica! Nigdje medu Slavenima
nije zloduh nesloge i mržnje silnije gospodovao, nego
medu polapskim Slavenima. To su posljedice strašnoga
zla, slijepe i lude nesloge!

Kad su Germani u rimskoj vojsci preoteli mah i


80

kad dobiše u svoje ruke vrhovništvo nad rimskom vojskom,
kad prvaci u rimskoj vojsci bijahu Germani, kad je na-
pokon i sva državna vlast prešla u ruke Germana Rici-
mera, stalo je padati, a najzad je i propalo silno i slavno
rimsko carstvo. Koje onda čudo, što su propali i polapski
Slaveni!

v

Cesi i Moracljani.

laveni su se naselili u drugoj polovici petoga
mpj- ■- stolječa i u Ceškoj i Moravskoj. Zna se pouzdano
samo toliko, da je pošlo više slavenskih plemena
prema zapadu, da nadu sebi bolju domovinu. U
Češkoj se nastanilo jedno pleme uz drugo. I prode
nekoliko stolječa, dok su se ta plemena udružila u jedan
narod. Najznarnenitije pleme bili su Cesi, koji su se na¬
selili u sredini zemlje oko današnjega grada Praga. Pleme
Sedličani naselilo se oko današnjega grada Heba, Lučani
oko Žaca, Lemuzi oko Ljutomerica, Pšovani od Melnika
prema istoku, Hrvati pod gorama Krkonošima, a Zličani
oko Caslave. Ta su plemena bila jamačno največa i naj-
jača, j er su dugo sačuvala nešto svoje stare samosvojnosti,
dok za ostala plemena ni ne znamo.

Kad su se divlji Avari ugnijezdili u Ugarskoj, nasr-
tali su na svojim brzim konjima malo ne svake godine i
na Moravsku i na Cešku. Tu su nemilice pustošili, harali i
ubijali. Natovareni bogatim plijenom vračali su se u svoje
utvrdene tabore na doljnom Dunavu. Da su bili češki
Slaveni ujedinjeni i složni, lako bi odbijali grozne divljake;
ali svako je pleme branilo samo svoje zemljište i ognjište,

6

82

pa nije moglo tolike avarske sile uspješno suzbijati. Tako
su sva plemena trpjela grozne muke i nevolje. Bilo se
bojati, da če Češi pasti za vazda pod tudu vlast, te osla¬
biti i-napokon iščeznuti, [kako je nestalo mnogih slavenskih
rodova uz Labu.

U to žalosno i opasno doba dode spasitelj. On je
znao, da su Slaveni junači, poštenjaci i za sve dobro spo¬
sobni ljudi, a da im ne treba nista drugo nego sloge,
ujedinjenja i onoga močnoga duha, po kom bi se Slaveni
smatrali jednim narodnim tijelom i jednom narodnom
dušom. Taj spasitelj bio je Samo.  On se postavi Česima,
Moravljanima, a i Slovencima na čelo, pa se s njima
odlučno opr’o Avarima.

Samo.

l||amo je bio Slaven, a po svoj prilici iz onih sla-
venskih krajeva, što bijahu pod vlašču njemačkih
Franaka. Odanle, kako se priča, dode god. 622. kao tr-
govac u Češku. Vidio je na svoje oči, što su trpjeli češki
Slaveni od Avara; ali je i vidio, da je tomu zlu kriva
narodna nesloga i pocijepanost. Obide svu zemlju i za
godinii dana (623.) sakupi medu različnim plemenima
toliku vojsku, da je mogao smjelo udariti na avarske
divljake. S tom hrabrom vojskom protjera Samo iz Češke
i Moravske Avare, koji pobjegoše kuči u Ugarsku. Za¬
hvalni narod izabere po tom god. 627. svoga spasitelja
svojim kraljem. Samo je svoje kraljevstvo sve više pro-
širivao i tako utemeljio prvu veliku slavensku državu.

83

U ono je doba u Njemačkoj vladao kralj Dagobert.
U čem smo mi Slaveni najslabiji — u svojoj neslozi i po-
cijepanosti — u tom su Nijemei najjači; a osim toga je
još u njih njihova njemačka čud takova, da ne trpi, da im
susjed ojača! Dagobert nije trpio, što se na njemačkoj medi
snuje tolika slavenska moč, pa htjede da več u početku
razori Samovu državu. Pošalje najprije poslanika u Cešku,
da zatraži, da mu Samo vrati neku štetu, što je Slaveni
učinišeNijemcima, koji su onuda putovali. Samo je poslanika
mirno slušao. Kadjeposlaniksvoju dorekao, odvrati mu Samo
muški, da če rado udovoljiti želji franačkoga kralja, ali
tek onda, kad če i Nijemei ispraviti sve krivice, što su
ih nanijeli Slavenima. Na to se franački poslanik razljuti
i stane strašno psovati Sama i njegov narod, govoreči
im da su poganski psi. Samo dade na to drzovitoga tdga
Nijemca protjerati iz zemlje, ali mu nista drugo ne učini.

No eto dobre prilike kralju Dagobertu, da iskali
svoju žuč na Slavene. On potvori Sama, da mu je uvrijedio
poslanika, a po tom i njega samoga, pa još iste godine
630. udari s velikom vojskom na Sama. No Samo je sa
svojim junačkim Slavenima kod Vogastiburga tako sjajno
pobijedio Nijemce, da su ostavili svoj tabor i sve, što je
bilo u njemu, te su pobjegli brže bolje kroz Cešku šumu
svojoj kuči. Tako pokazaše češki Slaveni, što mogu, kad
su složni, a Nijemac je dobio, što je tražio. Dagobert
udari vojskom još jedan put na Sama, ali i taj put morade
se sramotno vratiti.

Kako se širila slava slavenskoga kralja Sama, tako
se širila i njegova država. Ona se najzad protezala od gora
Krkonoša, pa do Jadranskoga mora, jer su i Slovenci
priznavali Sama svojim vrhovnim vladarom. Ta krasna
velika i jaka slavenska država bila je najjači bedem
proti njemačkoj sili, koja je rasla sve više i više. Ali

84

vječna šteta, što se ta slavenska država nije duže odr-
žala, nego samo do smrti slavnoga Sama, do god. 662.
Nijedan njegovih nasljednika nije se mogao održati na
očevu prijestolju.

3 ^

Ljubuša.

(P^d Samove smrti pa do njemačkoga čara Karla Veli-

koga nema pismenih spomenika za češku povjest.

0 tom doba zna se samo toliko, koliko kažu priče. U
ono vrijeme, priča se, življaše u Češkoj Krok, čovjek
tako mudar i pošten, da ga Češi izabraše svojim sucem

1 vrhovnim glavarom. On imadaše tri kčeri, koje bijahu
na večem glasu nego li njihov mudri i čestiti otac. Naj-
starija zvala se Kazi, druga Teta, a najmlada Ljubuša.
Ljubušu je narod najviše ljubio i štovao. Bila je mudra,
kao nijedna muška glava u svoj zemlji. Nijedan zakon
nije joj bio nepoznat. Najzapleteniju parnicu umjela je
bolje rasuditi, nego li najvještiji sudac.

Krok je umr’o bez muškoga djeteta, zato je narod po-
stavio Ljubušu na kneževsko prijestolje. Ljubuša je neko
vrijeme sama knezovala i narod bijaše s njom posve za-
dovoljan. U to se posvade dva brata Hrudoš i Stahlav
radi očeve baštine. Ljubuša im presudi, da se ne može
pravednije, ali nezadovoljan Hrudoš stane vikati, neka
je stid muževe, kojima žena vlada. Ljubušu je to boljelo,
pa se zahvalila na kneževskoj vlasti i pozove narod, da
izabere sebi čovjeka, koji če ostro vladati. Ali Češi ne
htjedoše pustiti svoje mile kneginje, nego ju zamole, da
im kaže, koga hoče imati za muža, pa da če onoga iza-

85

brati knezom. Ljubuša je več od mladosti svoje pozna¬
vala u plemenu Lemuza pametna čovjeka P/emisla, pa
'bi njega htjela za muža. Odmah ode nekoliko najodlič-
nijih ljudi na put i nadu Premisla na polju gdje ore.
Poslanici mu kažu što hoče i poklone mu se kao svomu
novomu knezu. Premisi ispregne volove, izvadi iz svoje
torbe kruha i sira, počasti poslanike i otrese sa sebe
prašinu. Poslanici ga ogrnu kneževskim plastem, a on
uzjaši konja, pa krene s poslanicima put Višegrada, gdje
se oženio s Ljubušom.

Tako je orač Premisi postao knezom i praocem
slavne vladalačke porodice, koja je vladala sa češkom
zemljom sve do godine 1306., kad je umro  Večeslav III.
posljednji Premislovič.

Premisi je bio pametan i odlučan knez. Dao je
svomu narodu mudre zakone i dobre uredbe, koje su ne¬
koliko stotina godina ostale nepromijenjene. Tvrdi se, da
je Ljubuša utemeljila Prag, glavni grad Češke, nedaleko
staroga Višegrada, od kojega ga je lučila rijeka Vltava.

Premisi je bio po svoj prilici vojvoda Lemuza. On
je to pleme udružio sa češkim, dok su njegovi nasljednici
ujedinili ostala plemena.

Za kneza Kresomisla zaprijeti Česima velika opa-
snost od Nijemaca. Car Karlo Veliki pošalje god. 805.
tri vojske na Češku, gdje su opustošile mnogo zemlje,
ali se moradoše vrati ti. Silni car njemački pošalje slije-
deče godine opet vojsku na Čehe. Češi se s njim nekako
nagode. Obečaju mu, da če mu svake godine davati po
stotinu volova i pet stotina maraka srebra, i tako ga
priznati svojim vrhovnim gospodarom. No zato im morade
ostaviti svu domaču samosvojnost i knezove. Odmah po
Karlovoj smrti otresu se Češi Nijemaca i postanu opet
potpuno slobodni.

86

Glavar češkoga plemena bijaše ujedno knezom svoj
zemlji. Kad ga je narod birao, postavio ga je na kameni
stol. Tako su radili i koruški Slovenci. Kneževa vlast
bila je ograničena. Knez dakle nije bio nikakov nametnik
ni silnik. Za znamenite stvari morao je sazivžlti zemaljski
sabor. Zastupnici toga sabora bili su zadružni starješine
ili vladike i plemenski župani Na sabor birali su dva-
naest najodlicnijih seljaka, koji svjetovahu kneza u su-
dištu i pomagali mu i u ostalim vladarskim poslovima.
Tako je narod upravljao sam svojom sudbinom.

(|!|esi i Moravljani su najbliža brača, ali ipak imadahu svoje
posebne knezove. U Moravljana bio je takoder Samo
kraljem. U desetom stolječu bila je več Moravska dobro
uredena država. Protezala se i preko sjeverne Ugarske
do Dunava. Knezom bijaše joj onda mudri Mojmir, a
stolovao je na Velegradu u južnoj Moravskoj. Premda
je Mojmir bio krščanin i premda je priznavao vrhovnu
vlast njemačkih vladara, ipak to nije bilo dosta tadanjemu
njemačkomu kralju Ljudevitu. ;Lijepa slavenska država
bila je Nijemcu trn u oku, jer je stojala kao jak bedem
proti njemačkoj sili i pohlepi. Ljudevit nasrne god. 846.
jakom vojskom na Moravsku, ne bi li slomio lijepu sla-
vensku državu. Buduči da ne mogaše šilom nista postiči,
podmiti Mojmirova sinovca Rastislava, koji izda svoga
strica. Rastislav postane knezom na Velegradu, ali pod
vrhovnom vlašču njemačkoga kralja. Sto se dogodilo
s Mojmirom, to se ne zna.

Mojmir i Rastislao.

87

Rastislav domala osjeti, da nije dobro onomu, komu
je Nijemac gospodar. Pripravljao se s toga svom šilom,
da se otrese njemačkoga jarma. U ostalom sklopi s bliž¬
njim slavenskim rodovima prijateljski savez. Ljudevit, vladar
njemački, vidje, kud smjera Rastislav, te udari god. 855.
velikom vojskom na Moravsku, ali se morade sramotno
vratiti. Ljut i bijesan nemilice je robio i harao, kud je
god prolazio sa svojom vojskom. Sad je Rastislav činio
sve, da podigne Moravsku i da je očuva od krutoga
Nijemca, koji je silio sve više prema istoku. Kad Nijemci
nijesu mogli nači drugoga razloga, da navijeste rat mirnim
susjedima, rekoše, da moraju širiti krščansku vjeru. Tako
su Nijemci pod krinkom, da sire krščanstvo, činili mnoga
nedjela.

Rastislav je sve to vidio, a sam je bio krščanin,
pa odluči, da se pokrste Moravljani. Znao je, da njemački
svečenici ne bi uspjeli, da pokrste njegov narod, zato
zamoli čara Mihajla, svoga prijatelja u Carigradu, da mu
pošalje krščanskih blagovjesnika, koji umiju slavenski
jezik. On im pošalje braču Cirila i Metodija, koji dodoše
god. 863. na Velegrad, odakle se brzo širilo po svoj
Moravskoj i dalje po susjednim slavenskim zemljama
svjetlo krščanske vjere. Tako brzo i tako krasnim na¬
činom, kao Ciril i Metodije, nijesu Nijemci nikad nijed-
noga naroda pokrstili.

To širenje krščanske vjere moralo bi biti milo sva-
komu pravomu krščaninu i svakomu krščanskomu narodu,
ali samo Nijemcima bilo je zazorno. Nijemci su dobro
znali, da če teže ponjemčivati Slavene, budu li ih vodili
i prosvjetljivali slavenski svečenici, pa buduči da ne mogahu
slavenskim apostolima nikako nahuditi, optužiše Cirila i
Metodija, ta dva sveta čovjeka, da uče krivu vjeru, a
službu božju da obavljaju samo zato u slavenskom jeziku,

88

da se ne bi razumjela njihova zabluda. Tako su Nijemci
htjeli, da več u zametku uguše največe i najsvetije djelo
naše svete brače, pa da nam tako zatvore vrata u dobu
nove prosvjete.

Njemački kralj Ljudevit nije mirovao, nego udari
novom vojskom na Moravsku, no Rastislav junački odbije
sve njegove napadaje. Gdje nije mogla nista učiniti nje-
mačka lukavština, tamo je Nijemcima pomogla nesretna
i prenesretna slavenska nesloga. Rastislava uhvatiše
izdajstvom. Kralj Ljudevit dade Rastislavu oči iskopati,
a slijepa zatvori u neki njemački samostan, pa se ni ne
zna, kad je umr’o-

Tako dode Moravska opet pod njemačku vlast. Nje¬
mački upravnici grozno su tlačili slavenski narod u Mo-
ravskoj. Nesretni narod mirno je trpio u početku grozne
muke, a kad več nije mogao nositi teškoga jarma, digne
se patnik oružjem na svoje zatornike. Pravica pobijedi,
a Nijemci moradoše preko mede, dok ih je najviše osta-
vilo svoje kosti u Moravskoj, koja je ostala samosvojna.

3č<

Suatoplub.

Jpi|oravski su Slaveni sklopili na to savez sa svojom
susjednom bračom. Osobito je bio znamenit savez
sa Česima i njihovim knezom Bofivojem. Odmah iste
godine 872. pošalju Nijemci jednu vojsku na Cešku, a
drugu na Moravsku, ali ih hrabri i ujedinjeni Slaveni
utjeraše u kozji rog, te ih je kralj Ljudevit morao moliti

89

za mir. Od sada su Češi u svjema vojnama pomagali svojoj
moravskoj bradi. Za toga saveza primiše i Češi kršdansku
vjeru. Metodije pokrsti kneza Bofivoja na Velegradu, pa
ode s njim u Češku, gdje je naučao i krstio. Krščanstvo
se i u Češkoj brzo raširilo. Nijemci su preganjali Meto-
dija i smetali mu u njegovu apostolskom radu, pa su ga
zatvorili u tamnicu, gdje je tamnovao dvije godine i pol.
Iz tamnice pustiše ga tek na odlučnu zapovijed pape
Ivana VIII. god. 873.

U to je Svatopluk raširio svoje kraljevstvo i tako
ga ojačao, da tolike moči nije imao ni prije ni poslije.
Velikoj njego voj državi pripadala je onda osim Moravske
sva zapadna Ugarska od Karpata, pa sve do Dunava i
Drave, nekoliko bližnjih krajeva Poljske i Češke, koja
ga je kao savezna kneževina priznavala svojim vrhovnim
pokroviteljem.

Svatopluk je učinio velik red u svojoj državi. On
je znao, da su mu Nijemci kao što i svjema Slavenima
najopasniji neprijatelji, a ipak je na svom dvoru držao
uvijek nekoliko Nijemaca. Najbolje mu se znao ulizati
Nijemac Vihing, komu je dao nitransku biskupiju. Baš
taj lukavi Vihing najviše je rovario proti Metodiju i naj¬
više kopao rukama i nogama, da se otkloni slavenska
služba božja, a uvede latinska. Za života Metodijeva nije
mogao uspjeti, ali kad je ovaj god. 885. umr’o na Vele¬
gradu, Vihing je svjema silama ugušio svuda slavensku
službu božju, a slavenske je svečenike, koji mu se ne
pokoriše, protjerao iz zemlje. Ti bjegunci odoše u Bu-
garsku i Hrvatsku, gdje ih dočekaše s veseljem.

Doskora po smrti sv. Metodija zaprijeti Moravskoj
velika opasnost. Himbeni Svatoplukov prijatelj, dapače i
njegov kum, njemacki kralj Arnulf, udari velikom vojskom

90

na Moravsku. Mjesto da bude Nijemac zahvalan svomu
prijatelju i dobrotvoru, koji mu je pomogao na kraljevsko
prijestolje, on udara velikom šilom na Moravsku, ali na
sreču bez uspjeha. Pa kad nije mogao sam nista učiniti,
tražio je saveznika. Baš onda nahrupiše s uralskoga pod-
gorja u južnu Rusiju Madžari, ljudi nalik na Hune i Avare.
Kao što ovi, tako su i Madžari na malim svojim konjima
nasrtali na mirne ljude, te sve pustošili. Njih je Nijemac
pozvao, pa se s njima udružio i sprijateljio, da udari na
mirne, krštene i pitome Slavene.

Godine 892. nasrnu Madžari u Ugarsku, a odanle
udare strašnom šilom na Moravsku. Arnulf udari opet sa
zapadne strane tolikom vojskom, koliko je mogao samo
sakupiti; a druga je njemačka vojska u isto vrijeme za-
bavila Cehe, te nijesu mogli u pomoč svojim saveznicima.
No vješti Svatopluk nadvlada sa svojim hrabrim Slave-
nima mnoštvo neprijatelja, koji su još poslije dvije go-
dine navaljivali na Svatopluka, ali uzalud.

Godine 894. umrije slavni vojskovoda i slavni mo¬
ravski kralj Svatopluk.

Svatopluk razdijeli veliku svoju državu medu svoja
tri sina, ali naredi, da imadu mlada dva brata priznavati
najstarijega brata svojim vrhovnim kraljem. Da im po¬
kaže, kolika im opasnost prijeti od tudih neprijatelja, ako
ne budu složni, pozove ih na samrti preda se, poda im
svežanj štapiča, da ga prelome. Sva tri brata pokušaše,
da slome svezane štapiče, ali ih ne mogoše nikako slo-
miti. Starac razveže šipke i dade ih jednu po jednu sino¬
vima, da ih slome, što oni lako učiniše. Na to se iskusan
starac digne još jedan put i reče: »Dok čete se ljubiti
i potpomagati, ne može vam ništa nikoji neprijatelj; a
čim budete nesložni, udarit če na vas neprijatelji, i sa-

91

vladat če vas jednoga po jednoga, te skučiti pod svoju
vlast.« Ta krasna nauka kao da je stvorena upravo za
nas Slavene.

Mudri Svatopluk umrije, a njegov mladi sin Svato-
pluk digne se na starijega brata svoga Mojmira i ne
htjede da ga prizna vrhovnim vladarom. Tako su po¬
čeli domači ratovi, koji nijesu prestali, dok nije Moravska
posve propala. Njemački kralj Arnulf stade na novo ro¬
variti. Malo ne u isto vrijeme, kad je umro  Svatopluk,
umrije i njegov saveznik, češki knez Borivoj, koji ostavi
dva sina Spitignjeva i Vratislava. Tu je dvojicu lukavi
Arnulf smutio i nagovorio, da prekinu savez s Moravskom
i oni u Reznu priznadu dobrovoljno vrhovnu vlast nje-
mačkoga kralja. Sad Madžari opet navale na Moravsku,
a podu i dalje, gdje su pustošili medu Nijemcima, svojim
prijašnjim saveznicima. Mojmir učini sve, što je mogao,
da obrani svoju domovinu od madžarske sile. Napokon
se udruži s Arnulfovim nasljednikom Ljudevitom »Dje-
tetom.« Tako udare Slaveni i Nijemci na svoje neprija-
telje Madžare. Kod Požuna žametne se strašan boj, a
Madžari nadvladaju Nijemce i Slavene god. 907. Sva je
prilika, da je u tom boju poginuo i hrabri Mojmir. Tako
je prije silna Moravska država radi svoje nesloge i nje-
mačke lakomosti postala madžarskom pokrajinom. Vele-
grad, odakle je nekoliko desetgodišta Slavenima svijetlilo
svjetlo krščanstva, osta razoren.

Češisuposlije oslobodili Moravsku ispodmadžarskoga
gospodstva i pridružili je svojoj zemlji.

No Češi dodoše opet pod vrhovnu vlast njemačku.
Borili su se u strašnim bojevima proti Madžarima, a mnogo
puta i proti Nijemcima. Život Slavena bio je vječna i
krvava borba na život i smrt, za vjeru i sl obodu proti

92

tolikim groznim neprijateljima. A dok su god bili ujedinjeni
i složni, nije ih mogao nitko slomiti.

Premisloviči vladali su u Ceškoj šest stotina go-
dina. Muski rod Pfemisloviča izumr’o je s Večeslavom lil.

Karlo IV.

v

|g|eški kralj Karlo IV. bio je ujedno i njemačkim carem.

On je bio kralj, kakovih je malo bilo u svijetu.
Oduševljeno ljubio je svoj narod, štovao 'njegova prava,
cijenio znanosti umjetnost, te imao doista plemenito srce.
Učinio je sve, što je mogao za sretniju budučnost svoga
naroda. Blagostanje češkoga naroda podiglo se za njega
kao nikada prije, pa se vrijeme Karlova vladanja s pra¬
vom zove zlatnom dobom češke povjesti. Karlo IV. nije
se nikoga bojao, ali nije ni tlačio ni zatirao nikoga. Prije
njega prijetila je češkomu narodu od Nijemaca velika
opasnost. Nijemci su se sve više naseljivali medu češke
Slavene, a bili su bogati i močni. Na kraljevskom dvoru
vladali su njemački običaji i njemački jezik. Bilo se bo-
jati, da če se ponijemčiti sva češka država. Za Karla IV.
je i u tom na bolje okrenulo. On je cijelim srcem osječao,
da je Slaven, pa je vrlo ljubio češki jezik. Dobro je
govorio latinski, njemački, francuski i talijanski, ali češki
jezik bio mu je nada sve mio. Papinom dozvolom utemelji
u Pragu samostan, pozove iz Hrvatske redovnike, koji su
ondje službu božju i druge crkvene obrede obavljali u
slavenskom jeziku. Na njegovu dvoru govorilo se opet

93

češki. Karlo odredi, da i ondje, gdje su sami Nijemci
gospodarili, češki jezik vrijedi isto toliko, koliko nje-
mački, i da Nijemci biraju u mjesno viječe i nekoliko
Ceha, čemu su dakako Nijemci prkosili.

Koliko je Karlo učinio za češku prosvjetu, svjedoči
nam i to, sto je utemeljio u Pragu g. 1348. sveučilište,
koje bijaše na tolikom glasu, kao i tadanja sveučilišta u
Parizu i Bolonji. Domala bilo je u tom sveučilištu neko¬
liko hiljada daka iz bližih i dalnjih krajeva. Prag se po-
digao i raširio kao nijedan za onda grad u Njemačkoj.
Karlo je pozvao talijanske i francuske umjetnike, te po-
digao mnogo prekrasnih crkava i sagradio veliki kameni
most na rijeci Vita vi.

Ioan Žižka.

f bslije Karla IV. vladao je u Češkoj njegov sin Ve-
česlav IV. Za njegova vladanja počeo je Ivan Hus
u Pragu naučati novu vjeru; radi toga su nastali veči
nemiri. Crkveni zbor u Kostnici osudio je Husa, te ga spa-
lio 6. srpnja 1415. na lomači izvan grada. To je raspa-
lilo češki narod. Medu Husovim privrženicima i katolicima
nastali su sad krvavi bojevi. Narod je protjerao sve sve¬
čenike, koji ne htjedoše dijeliti pričesti u podobi kruha
i vina, a zamijenio ih takovima, koji su to činili po nje-
govoj volji. U nekim krajevima odcijepili su se Češi
posve od katoličke crkve. Oni su odbacili sve crkvene
obrede i sakramente, a pridržali su samo krst i pričest.
Tako je nastao raskol medu istim Husovim sljedbenicima.

94

U Pragu dobiše Husovci tri crkve, dok po selima nije
narod polazio crkve, nego se skupljao pod vedrim nebom,
gdje je slušao službu božju, molio se Bogu i primao pričest
od husovskih svečenika u podobi kruha i vina. Mjesta,
gdje su se sakupljali, nazivali bi imenima iz svetoga pisma,
n. pr. Horeb, Tabor. Na tako zvanom Taboru sakupi se
jednoga dana preko četrdeset hiljada ljudi. Bilo ih je
čak iz Moravske. Ivan Žižka vježbao ih je u oružju.

Žižka se rodio god. 1354. u Trocnovi. Roditelji
njegovi bijahu plemiči niže vrste. Posjed, što mu ga je
ostavio otac, bio je malen. Zato Ivan za rana ostavi svoju
kuču i ode u vojnike. Služio je mnogo godina kao na-
jamnik u Poljskoj. gdje je u ratu izgubio jedno oko.
Vrativši se u Cešku upozna se sa češkim kraljem Veče-
slavom, koji je rado s njim drugovao. Kažu, da je Žižka
poslije Husove smrti bio uvijek vrlo zamišljen i žalostan.
Večeslav ga jednom upita, šta mu je, a on odgovori:
»Kako da budem veseo, gdje tudinci naše muževe pale
na lomači.« Na to mu kralj odvrati: »Pomozi si, ako
možež!« To ga ohrabri, pa se postavi na čelo ustaške
vojske. Žižka bijaše plemenit čovjek. Svoga mišljenja
nije nikomu narivavao, nego je tražio, da smije svatko
ispovijedati svoju vjeru. Prva mu je briga bila, da Cesi
sačuvaju svoju državnu samosvojnost: dakle sloboda

češkoga naroda. Zato je toliko puta pomirio domače
protivnike i ujedinio ih proti tudim neprijateljima. Nikad
nije težio za bogatstvom, ni za vladarskom vlasti, ni za
čašču, nego je želio, da ne bude razlike medu stališima.
Ostao je do smrti siromašan. Žižka se broji medu največe
vojskovode svih vremena. On prvi vidje, da sredovječno
vojevanje više ne valja, otkako su izumljene puške. Znao
je, da vješti pješaci vrijede najviše. Sam je imao mnogo
iskustva, a osim toga je marljivo čitao vojničke knjige,

95

naročito latinske spise slavnoga Cezara, najodličnijega
rimskoga vojskovode. Da oduševi svoje vojnike, govorio
i razlagao je više puta, zašto se bore i što namjerava
neprijatelj. Izumi mnogo novog i strašnoga oružja. Sto je
znao, to je kazao i svojim drugovima, pa tako odgoji
mnogo dobrih vojnika i zapovjednika. Vojniči su ga lju¬
bili i zvali: otac Žižka, pa su ga slušali i u njega se
uzdali. Priznavahu ga vrhovnim vojvodom još i onda,
kad je oslijepio i na drugo oko, a ravnahu se po nje¬
govim savjetima. Umr’o je godine 1424. kao starac od
sedamdeset godina, a nije ostavio nikakva imetka, ta on
bijaše otac svoj vojsci, a vjeran i krasan sin češkoga
naroda. On je dokazao, da i medu Slavenima ima naj-
slavnijih vojskovoda.

U Češkoj osjetile su se zle posijedice narodnoga i
crkvenoga razdora, koji je trajao mnogo godina. Zna¬
nosti, koje su se nekad upravo u Češkoj lijepo razvijale,
stadoše propadati. Obrt i trgovina nije se mogla razvijati.
Tako je Češka u svemu nazadovala.

Na državnom saboru prepirala su se velika i mala
gospoda o tom, tko ima više pravica, a kad su se nekako
nagodili, bili su u tom složni, da uskrate gradovima stara
njihova prava i da ograniče kraljevu vlast. Plemstvo je
gospodarilo na svoj način, i tlačilo gradanina i seljaka.
Tako je nastala mržnja i borba izmedu naroda i plemstva.

U to nastanu nove vjerske borbe, koje se raspiriše
iz Njemačke. Martin Luter odcijepi se od katoliške crkve,
i stade učiti svoju vjeru, koja brzo nade u Češkoj svojih
sljedbenika. Mnogo Husovaca primi Luterovu vjeru, i eto
opet razdora medu njima i starim njihovim drugovima,
koji ostaše vjerni Husovu nauku.

Sad nasta tridesetgodišnji rat (1618.—1648.), koji
je bijesnio najviše u Češkoj. I od svih zemalja, u kojima

96

se vodio taj rat, pretrpjela je najviše Češka. Prije rata
imala je Češka 3 milijuna žitelja, a na koncu rata samo
800.000. Ostali su svi večim dijelom poginuli. Zemlja
je bila sva tako opustošena, poharana, popaljena i uni-
štena, da je trebalo više godina, dok se pripravila, da se
mogla obradivati. Koliko je trebalo samo truda i rada, dok
su se ljudski stanovi iznovaposagradili. Taj je rat uništio Čehe.

Ali vanredno žilavi, marljivi i daroviti Češi nijesu
propaii. Češi su uskrsnuli na nov, ljepši i slavniji život.
Danas ima Češka preko šest milijuna Stanovnika, te
pripada medu najnapučenije zemlje u Evropi. Češka je
industrija danas prva u Austro - Ugarskoj, a jedna od
prvih u Evropi. Češki slador, češko staklo i češko platno
i mnogi drugi proizvodi danas gospoduje u našoj monar-
kiji, a dopiru čak i u Ameriku. Češka književnost može
se sporediti s književnošču velikih prosvjetnih naroda.
Češi imadu danas preko 600 novina i časopisa, pa od
svih Slavena čitaju Češi najviše. Oni imadu gotovo
samosvojnu kul turu. Oni ljube čistim i velikim žarom
svoje češko ime, svoj jezik, svoju narodnost. 'U borbi za
svoje narodne svetinje vanredno su ustrajni i dosljedni.
Prošlošt ih je naučila, da je njihova slavna sadašnjost
i slavnija budučnost u njihovoj slozi, jedinstvu i ljubavi
svih Slavena.

Poljaei.

oljaci su po svojoj mnogobrojnosti iza Rusa naj-
znatnije slavensko pleme. Po svojoj prosvjeti i
■j slavnoj prošlosti pripadaju oni medu znatnije na¬
rode evropske, a u šesnaestom i sedamnaestom

vi-

jeku značila je poljska država mnogo u Evropi. Na
Poljake oborile su se u drugoj polovici osamnaestoga vi-
jeka velike bijede i nesreče: razbila im se država. I to
nije umanjilo njihove znamenitosti medu Slavenima.

Poljaei stanuju u porjeeju rijeke Odre i Visle, pa
kao što ostali Slaveni, tako su se i Poljaei razlučivali na
mnoga malena plemena i rodove bez svakoga državnoga
jedinstva i bez zajedničkoga narodnoga imena. Tako ras-
cijepani trpjeli su mnogo od napadaja drugih naroda, a
naro^o od Nijemaca. Videči da ovako rascijepani ne
mogu odolijevati tudim neprijateljima, ujediniše se. Na
čelo toga jedinstva postavi se po svoj prilici pleme Leha,
a narod se zvao »poljski«, jer je pleme Poljaka, koji
življahu uz rijeku Vartu, bilo največe.

7

98

Sve do desetoga vijeka nema za poljsku povjest
pisanih spomenika, no u narodu sačuvale su se mnoge priče
iz one dobe.

Od Leha do Mječislaca.

*j®*riča se, da je prvu poljsku državu utemeljio hrabri
L e h. On posiječe veliku šumu, sagradi grad i u nj
se naseli sa svojim ljudima. Buduči da je bilo u onoj
šumi mnogo gnijezda bijelih orlova, dadoše novomu gradu
ime Gnjezno, a bijeli orao posta grbom Lehove ili poljske
države. Poljaci sakupe se u Gnjeznu i izaberu Kraka
svojim knezom. To je bio vrlo pošten i pravedan čovjek.
Krak utemelji grad Krakov, koji doskora posta najznat-
nijim gradom u Poljskoj. Po njegovoj smrti sakupi se
mnogo naroda i svaki je svojim rukama nosio zemlju na
njegov grob. Domala naraste cijelo brdo na grobu ob-
Ijubljenoga kneza, da mu čuva spomen.

Kraka naslijedi njegova kči V a n d a. Ona bijaše isto
tako kreposna kao njezin otac. No kratko vrijeme radovao
se poljski narod svojoj mudroj kneginji. Njemački knez
htio je lij epu Vandu za Ženu, ali ga je ona odbila. Ni-
jemac joj se zagrozi vojskom. Hrabra se Vanda ne uplaši.
I ona sakupi vojsku i utjera Nijemca u red. Premda je
mlada kneginja slavno pobijedila, nije htjela da ostane
na vladarskom prijestolju, nego skoči u rijeku Vislu, da
ne bi poljski narod radi krasnih njezinih očiju prolijevao
krvi bez potrebe. Narod je vrlo žabo svoju plemenita
kneginju, pa joj je u spomen nanio na grobu humak zemlje,
kao prije njezinu ocu.

99

Poslije Vandine smrti knezovao je dugo rod Popij e-
lovaca. Zadnji Popijel uze za Ženu nevrijednu Njemicu,
koja ga je zavodila na zao put i imala ga posve u svojoj
vlasti. Na njegovu se dvoru dan na dan samo častilo,
živjelo se raskalašeno i lakoumno, a ubogi je narod tiš-
tjela nerodica, glad, druga potreba i nevolja. Popijelovi
stričevi bijahu pošteni ljudi. Oni nagovarahu kneza, da
ne sluša svoje nevaljane žene i da se popravi. Ohola se
Njemica poboja da je ne bi istjerali iz zemlje, pa odluči
da se osveti mudrim i čestitim savjetnicima. Nagovori
svoga kukavnoga supruga, da legne u postelju, a nje¬
govim stričevima poruči, da je knez na smrt bolestan.
Stričevi dodu na dvor, a himbena ih Njemica prijazno
dočeka, počasti ih i sve otruje. Velika kazna božja stigne
tu Njemicu, kneza i njegovu djecu, te im se zatrlo koljeno.

Poljaci se sakupe, da izaberu sebi novoga kneza.
Napokon nadu Piasta.  To je bio priprost seoski kolar,
ali dobar gospodar, pošten, darežljiv i gostoljubiv čovjek.
Prila s°, da se nekom prilikom u Krušvici sakupilo mnogo
ljudi i ponestalo im hrane. Piast otvori svoju kuču, za¬
kolje nekoliko krmaka i ovaca, pa nahrani i napoji sve
ljude. Piast je svakoga, tko je došao u Krušvicu, lijepo
počastio. I nigdje nije bilo toliko božjega blagoslova, ko¬
liko u njegovoj kuči. Piast bijase uzor slavenske darež-
ljivosti i gostoljubnosti. Piastov rod vladao je u Poljskoj
punih pet stotina godina.

Mječislao.

tj&rvi povjesni vladar poljski bio je M j e čisl  a v. Vladao
je od g. 962. do 992. Borio se proti Nijemcima, ali
se nije mogao nikako iskopati ispod njihove vrh ovne

100

vlasti. Oženio se s Dobravkom, kčerju češkoga kneza Bole-
slava I., i dade se pokrstiti. Ako i nije mogao, da iz-
vojšti samostalnost svojoj državi i okupiti poljska ple¬
mena u jednu državu. ali zaslužuje svaku čast, j er je na-
stojao, da i njegov narod primi vjeru Hristovu. I u tom
je poslu lijepo uspio. Poljaci su brzo dobili biskupiju u
svojoj zemlji. Prvi poljski biskup bio je Jordan, valjda
Nijemac. Stolica mu je bila u Poznanju. Slavenskomu je¬
ziku nema u poljskoj crkvi na žalost ni traga.

Mječislav je knezovao samo nad Velikom Poljskom.
Po Maloj Poljskoj knezovali su manji knezovi, koji su bili
prema Mječislavu posve samostalni. Pod imenom Velika
Poljska misle se one poljske zemlje, koje danas pripa-
daju pod rusku i prusku krunu, a Mala Poljska je Galicija.

Boleslao.

j e čisla  v ostavi nekoliko sinova. Najsposobniji medu
Ufu$_„  n jj ma  kj 0  j e  B 0 ] es i av _ On je svojoj brači oteo svaku
vlast i nije im dao, da se miješaju u državne poslove.
Tako je umni i hrabri Boleslav ujedinio, ojačao i stvorio
veliku i silnu poljsku državu. To je velika sreča za Poljsku,
a največa slava Boleslavova. Za njegova vladanja osnuje
se u Gnjeznu arcibiskupska stolica. Boleslav vladao je
neko vrijeme i sa Ceškom. Da mu je sreča poslužila, bio
bi on gospodar ne samo svih poljskih, nego i svih južno-
ruskih i čeških zemalja. Velika i teška je bila njegova
osnova, ali je nije mogao ostvariti uz sav svoj um i
hrabrost.

101

Posljednjih svojih godina nastojao je Boleslav Hrabri,
da učvrsti svoju državu iz nutra dobrim zakonima i ured¬
bama. U tu svrhu utemelji mnogo samostana i škola. To
je bilo Poljacima najnužnije. Nekoliko mjeseci prije svoje
smrti god. 1025. okruni se Boleslav kraljevskom krunom.

Boleslav Hrabri nastojao je, da stvori veliku sla-
vensku državu, koja bi svojom velikom šilom odbijala nje-
mačku pohlepu i ponjemčivanje. Več su onda težili Ni-
jemci na slavenski istok, kao što teže i danas. Ako
Boleslav i nije okupio, kako je želio, Čehe, polapske Sla-
vene, Poljake i Ruse u jednu državu, ali je bar ujedinio
i ojačao svoj narod. Kolike Ji sreče za nas Slavene, da
je uspio u svemu!

Poljski je narod vrlo ljubio svoga kralja Boleslava
Hrabroga, što najbolje dokazuje, da ie bio čestit i kao
vladar i kao čovjek. Ali je i kralj ljubio svoj narod kao
otac. Vladao je od god. 992. do 1025. Narod ga je opla-
kivao i svojim suzama blagoslovio njegovu uspomenu.

Mječislao II.

JSloleslava Hrabroga naslijedio je sin mu M j ečis  la  v II.
—' (1025. do 1034.), kojega prozvaše poslije Gnjusnim.
On nije bio ni malo nalik na svoga slavnoga oca. Bio je
lijen i nemaran vladar. Činio je samo ono, što se pro-
htjelo njegovoj ženi, Njemici Rikši. Gdje nije glave, nije
ni uzglavlja, pa tako je bilo u ono vrijeme i u Poljskoj.

102

Zavidni susjedi dignu se na Poljsku, pa otkidahu od nje
komad po komad. Madžari oteše joj sjevernu Ugarsku,
češki knez Bfetislav I. zaposjedne Moravskn, a njemački
car Konrad osvoji Lužicu i prisili Mječislava, da se odreče
kralj evskoga naslova i da prizna njemačkoga čara svojim
vrhovnim gospodarom (1032.).

Po njegovoj smrti naslijedio ga je sin Kazimir. Bu-
duči da je bio premlad, vladala je mjesto njega mati mu
Rikša. Rikša je sve znamenite službe podijelila samim
Nijemcima i postupala je samovoljno. To je Poljake to¬
liko raspalilo, da su najzad i nju i njezina sina, i sve
njezine njemačke savjetnike i službenike protjerali iz
zemlje. Buduči da je Poljska ostala bez svakoga vladara,
nastao je u njoj nered i zlo svakojako.

azimir Veliki  (1333. do 1370.) vladao je mudro, a
’ Poljska bijaše za njegova vladanja bogata i sretna.
Največa mu je briga bila, da podigne opče narodno blago¬
stanje. On je bio pravi otac svomu narodu, koji ga prozva
velikim. Najprije uredi sudove i ustanovi, da u svoj Polj¬
sko j vrijedi ista pravica. Dade pobilježiti sve zakone i
urediti ih u knjigu, koja se zove »Kazimirov zakonik«
(1347.). Gradio je po svoj zemlji gradove, znamenita je
mjesta utvrdio jakim zidinama, i podigao je mnogo lijepih
zgrada, koje još i danas svjedoče o njegovoj slavi.

Kazimir je osobito ljubio seljake. Cešče je s njima

Kazimir Veliki.

103

razgovarao i pitao ih, jesu li im spahije dobri ili zli, a
tko je bio kriv, kaznio gaje ostro. Buduči da se mnogo
starao za kmetove, zvali su ga kmetskim kraljem. Kazimir
je branio i Zidove. U Francuskoj i Njemačkoj progonili
su Zidove, a Kazimir im je dopustio, da se nasele u Poljskoj
i da smiju trgovati. Kazimir je dobro mislio, ali po vre¬
menu su se Zidovi u Poljskoj, a naročito u Galiciji to¬
liko umnožili, da su malo ne posve istisnuli domače gra-
danstvo, pa su svu trgovinu pohvatali u svoje ruke. Tako
je nestalo slobodnoga gradanskoga stališa. Poljski spahije
tlačili su seljaka više, nego igdje u Evropi, jer je seljaku
nestalo saveznika i to slobodnoga gradanskoga stališa,
koji su bili zamijenili Zidovi.

Kazimir utemelji u Krakovu prvo poljsko sveučilište
(1364.). S njim izumrije rod Piastovaca, koji su vladali
Poljskom preko pet stotina godina. Kazimira je naslijedio
ugarski kralj Ljudevit.

Propast Poljske.

Ilržava je poljska znatno oslabila nesretnim ratovima
sa Svedima i Rusima. Kralj nije imao skoro nika-
kove vlasti, nego su u svjema državnim poslovima odlu-
čivali močni plemiči. Od domačega'plemstva znamenit je
kralj Ivan Sobijeski. (1675.—1696.) Proslavio se u ratu
s Turcima, koje je slavno pobijedio pod lavovskim zidi-
nama. Kad su Turci opsijedali Beč (1683.), pode u pomoč

104

čaru Leopoldu I. i tu se proslavio. Po njegovoj smrti
dode na poljsko prijestolje Augusto II., saski izbornik
(1697.—1733.) Ovaj je ljubio sjaj, raskoš, rasipnost i pu-
tenost. On nije nista učinio za boljak i. sreču Poljske, a
tako ni njegov nasljednik Augusto III. (1733.—1763.).
Obojica odnemariše tako državu, da se sve više pribli-
žavala svoj oj propasti.

Vjerska mržnja zapali gradanski rat, u kom su Rusi
zauzeli malo ne svu Poljsku. A i drugima se prohtjelo
poljske zemlje. Tako dode do prve diobe Poljske. Co-
vjekaboli duša, kad vidi, kako se cijepala i propadala slavna
poljska država. Kod te diobe (1772.) dobije Rusija is-
točni dio Litve do Dvine i Dnjepra, a Austrija i Pruska
dobiše takoder svoje dijelove. Tri puta se dijelila poljska
država. Medu Poljacima nije bilo na žalost prave sloge.
Plemstvo je imalo svoje povlastice, koje su bile po državu
veoma pogubne, a hotjelo ih je šilom zadržati. To ne-
sretno plemstvo potuži se kod ruskoga dvora proti ro-
denoj brači, proti svojim zemljacima. Ruska pošalje vojsku
na Poljake, da se uvede prijašnje stanje. Poljski se narod
pod svojim slavnim junakom Tadijom Kosciuszkom ju-
nački borio, nu uzalud. Pruska pritisne Poljake s druge
Strane, pa se složi s Ruskom. 1 tako se Poljska podijelila
kao kakav plijen po drugi put.

Jadni, ogorčeni i očajni Poljaci dignu se listom na
noge, da se otresu tudega gospodstva i da oslobode svoju
domovinu, koju oni toliko ljube. Rusku posadu u Var¬
šavi koje sasijeku, koje pak pohvataju, a junaka Kosciusz-
koga izaberu svojim vodom. Napokon su došle nove vojske
i Poljaci izgubiše boj, a Poljska se podijelila po treči put.
Ruska dobi veči istočni dio, a zapadni dio podijele sebi
Austrija i Pruska. Tako je najzad god. 1795. na veliku
žalost našu nestalo slavne poljske države.

105

Ustanci god. 1860. i 1863. nijesu popravili žalosne
sudbine brače Poljaka. No rodoljublje Poljaka nije utr-
nulo. Ono plamti najčistijim žarom. Poljske kčeri i poljski
sinovi uzorni su rodoljubi. Oni dižu narodnu prosvjetu, a
na književnom i umjetničkom polju .stoje uz prve i naj-
sretnije narode. Da bi im bilo sve sretno!

Rusi.

/9* p </

||a velikim ravnicama današnje Rusije življahu več
od drevnih vremena različna slavenska plemena.
Slavena bilo je u tim krajevima najviše, ali medu
nje naseliše se i drugi narodi. Da su s Slaveni bili
ujedinjeni u jednu veliku državu, lako bi se bili
opirali tudincima, koji su se medu nje doseljivali i tako
ih slabili. Medu tim tudincima jesu najznamenitiji Kozari,
koji su od sedmoga vijeka stanovali u jugoistočnim kra¬
jevima. Uz Črno more naseliše se u desetom stolječu Pe-
čenezi. Po sjevernim krajevima od Baltičkoga mora do
gore Urala življahu od davnine različna čudska ili finska
plemena. Na zapadu medašili su ruski Slaveni s Litavcima.

Raskomadani ruski Slaveni ujedinili bi se u veče
države samo onda, kad ih je na to prisilila najveca sila.
Po svom broju i snazi mogli su biti vazda slobodni, svoji
u svoj oj kuči, a onako rascijepkani i nesložni morali su
cesto puta sagnuti svoju šiju u tudi j aram. U devetom
vij eku plačahu Slaveni uz Dnjepar Kozarima danak, dok
su se Slaveni u sjevernim krajevima pokorili hrabrim
Normanima, koji dodoše iz Skandinavije.

Normani su haračili po zapadnoj Evropi, a zalazili
su i Rusiju, koja im je bila mnogo bliže. Nesložni Sla¬
veni nijesu im se opirali tolikom šilom, kao n. pr. Fran-

107

cuzi i Englezi. Na plodnoj slavenskoj zemlji našlo se
bogata plijena, a moglo se i dobro trgovati krznom i
jantarom. Sve je to Normane mamilo u slavenske zemlje.
Velike su rijeke bile zgodne za trgovinu, pa zato je i
bila trgovina več od starih vremena ondje vrlo živahna,
što nam svjedoče gradovi Novgorod, Kijev, Smolensk i
drugi. Normani su na malim svojim ladama plovili i prošli
svu Rusiju, pa dodoše ča i do Carigrada. U devetom sto-
lječu bili su več tako jaki, da su im slavenska i finska
plemena u sjevernoj Rusiji plačala danak. Kad je tim potla¬
čenim plemenima dogustilo, digoše se na tudince i pro-
tjeraše ih iz svoje zemlje. No na žalost stadoše se medu
sobom Slaveni prepirati, i nije bilo više pravoga mira. Na to
pošalju nekoliko svojih ljudi u Skandinavsku, da zamole
Ruse za pomoč. Rusi bijahu znamenito varjaško pleme.
Slavenski poslanici rekoše ruskim knezovima ovako od
prilike: »Naža je zemlja velika i obiluje svakojakim plo¬
dovima, ali u njoj nema reda. Podite s nama, budite naši
knezovi, naši vladari.« Na to krenu tri ruska brata na
put i povedu sa sobom mnogo svojih ljudi. Najstariji
Rurik naselio se sa svojim ljudima u Novgorodu (862.),
njegov mladi brat Sineus uz Bijelo jezero, a najmladi
Truvor u Izborsku. Sve slavenske zemlje, što bijahu u
njihovoj vlasti, prožvaše po sebi ruskom zemljom.


Prui ruski knezom.

'akon dvije godine umriješe mlada dva brata, a Rurik
(862.—879.) ujedini sva tri dijela zemlje pod svoju
vlast i tako utemelji rusku državu, koju su njegovi po¬
tomci proširivali sve više i više, te njom vladali do go-

108

dine 1598. Rurik je priznao ruskomu jeziku prvu vrijed-
nost. Prije svoje smrti imenova bližnjega svoga rodaka
Olega svojim nasljednikom i odgojiteljem svomu sinu
Igoru.

O leg (879. —912) bijaše bistrouman i hrabar knez.
Svoju državu stao je širiti prema jugu i istoku. Svojoj
državi pripoji Kijev i sve slavenske rodove uz doljni
Dnjepar. Bizantinsko carstvo nije se- moglo opirati nje-
govoj sili, pa je dozvolilo, da smiju ruski trgovci u njem
trgovati. O Olegovoj smrti priča narod Čudnu priču. Oleg
je imao konja, koga je vanredno ljubio*. Netko, priča se,
proreče knezu, da če isti konj biti njegova smrt. Kad
je konj poginuo, zapovjedi knez, da mu donesu njegove
kosti. Tad knez stane nogom na konjsku lubanju i reče:
»Gatalac je lagao.« Ali zmija, koja je bila slučajno u
lubanji, ujede kneza tako ljuto, da je doskora umr’o.

Igor  (912.- 945.) se borio češče proti divljim
Pečenezima, doji dodoše ispod Urala na brzim konjima i
koji su grozno pustošili po južnoj Rusiji sve do Kijeva.
Miroljubivi Slaveni mnogo su trpjeli od tih napasnika.
Buduči da su Pečenezi vrebali na trgovačke lade i robili
ih, to je ruska trgovina s bizantinskim carstvom malo
ne posve prestala.

Igorova žena Olga (945.—957.) pokrstila se u Cari¬
gradu. U desetom vijeku bilo je več u Kijevu krščana.
Za vladanja kneza lgora sagradena je u Kijevu krščanska
crkva sv. Ilije.

Vladimir 1. Svjetoslavič  (972. —1015.) primi
krščansku vjeru. On poruši u Kijevu žrtvenike i kipove
starih slavenskih bogova. Postupao je zaista silovito i
surovo. Peruna, koga su prije toliko slavili, privezaše
konju za rep, tukoše ga maljem, vukli ga cestom po
prašini, a najzad ga baciše u rijeku Dnjepar. Tako su

109

radila gospoda. Priprosti narod gorko je plakao. Rado
bi bio iz vode izvukao poništena boga, ali nije mogao
od jakih straža. Tad su svečenici učili po gradu krščansku
vjeru; ali večina Stanovnika nije se mogla odreči svojih
starih bogova, koje je toliko ljubila. Na to Vladimir zapo-
vjedi, da se svi stanovnici Kijeva sakupe na obali Dnjepra,
a jao si ga onomu, koji ne bi došao. Domala je ondje vrvila
velika množina svijeta. Muško i žensko, sve je moralo
iči do pasa u vodu, a roditelji držali su u naručju svoju
nejaku djecu. Na obali stajahu svečenici moleči stanovite
molitve, te pokrstiše sav sakupljeni narod. Iz Kijeva širili
su svečenici dalje krščansku vjeru. U Novgorodu opirali
su se stanovnici krščanskoj vjeri; ali vojska ih natjera
u rijeku, kao Kijevčane. Tako primiše Rusi pravoslavcu
vjeru. Več prvi svečenici donijeli su u Rusiju sveto pismo
i druge slavenske knjige, što su ih napisali sveti Ciril i
Metodije. Tako su Rusi s tim knjigama primili i čirilovsko
pismo, kojim pišu i danas.

Vladimirje utemeljio mnogo tvrdih gradova, sa-
gradio mnogo krščanskih crkvi i osnovao škole, gdje su
se ruski mladiči odgajali za svečenike. Siromasima je
dijelio milostinju, a bolesnicima slao je dobre hrane.
Krščanska pravoslavna crkva uvrstila ga je po njegovoj
smrti medu sveče.

Zlo je uradio Vladimir, što je svoju kneževinu raz-
dijelio medu svoje sinove, te tako oslabio državnu moč,
pa buduči da brača nijesu bila složna, zametnuli su se do¬
mači ratovi.

U to su navalili Mongoli strašnom šilom i na Ru¬
siju. Rusi su se borili kao lavovi, a cesto su suzbili i
nadjačali mnogobrojne i divlje Mongole. Nebrojeno Rusa
palo je u tim strašnim bojevima, kakvih do onda u Ru¬
siji nije bilo. Mongoli popališe sela i gradove, porobiše i

110

opustošiše Rusiju. I hrabra Rusija dode pod mongolski
jaram. Kad je medu Mongolima nastao razdor, Rusi su se
sad za kneza Ivana III Vasiljeviča  oslobodili mon-
golskoga jarma.

Petar Veliki.

■ffi^usija stade lijepo napredovati za svojih vladara iz
L;,;  ^ Romanove  kuče, ali najviše se podigla za Petra
Velikoga (1689.—1725.). Petar Veliki bijaše duhovit,
odlučan i krjepak čovjek. On je preporoditelj ruske dr¬
žave, pa je udario temelj današnjoj veličini i slavi nje-
zinoj. Petar Veliki je pokazao svojim krasnim primjerom,
kako je vladar dužan u korist opčega blagostanja služiti
državi i narodu. On je pokazao, koliko treba vladaru da
uči i radi, da dostojno upravlja državom. Taj je vladar
vanredno cijenio radine, sposobne i poštene ljude.' Na-
stojao je, da podigne što više ugled radinosti u Rusiji,
i da-uvjeri svoje ljude, kako besposlica i lijenost služe
na sramotu i porugu. Borio se protiv staroga mišljenja,
da je rad nedostojan plemstva. Ljude je cijenio po nji-
hovu ličnom dostojanstvu, po njihovoj trudoljubivosti, spret¬
nosti i znanju, a ne po krvi. Tako je on razvijao u Ru¬
siji svijest o čovječjem ponosu i dostojanstvu.

Da Petra omrazi Rusima, dade ga njegova slavo¬
hlepna sestra Sofija odgojiti po tudincu Svicaru Lefortu
a to je bila baš sreča. Drugujuči s Lefortom zadahne se
naprednim duhom i zapadnom prosvjetom. Sestra mu
Sofija, koja je onda vladala u Rusiji, pobuni strijelce
proti Petru, ali tu bunu uguše za vremena Petrovi pri-
vrž-enici Na to uze Petar sam vladati, a sestru svoju
dade atvoriti u samostan.

111

Prva briga bila je sad Petru, da posve preustroji
Rusiju. U ratu s Turcima osvoji grad Azov, pa tako pro-
širi južnu medu svoje države do mora Za tim ode na
put, da vidi prosvijetljene zemlje na zapadu i da se
upozna s njihovim naprednim uredbama. Sa svojom
pratnjom, kojoj je na čelu bio učitelj mu Švicar Lefort,
ode najprije u Njemačku, a onda u Holandiju. Tu stupi
u Zaardamu blizu Amsterdama u službu nekoga tesara,
da valjano prouči, kako se grade brodovi Tu je sam
radio i tesao bradvom kao običan tesar. Za tim se uputi
u Englesku. Gledajuči ponosnu mornaricu englesku usklikne
sav uznesen: »Da nijesam car ruski, ne bih nista drugo
volio biti, nego admiral engleski!«

Iz Engleske vrati se preko Njemačke i Beča u
Moskvu, je r  su se bili opet pobunili strijelcl proti nje¬
govim novotarijama. Tu buna uguši on za kratko vrijeme
Za tim je dokinuo četu strijelaca i ustrojio novu vojsku.
Sad stade podizati škole i pozivati obrazovane i učene
tudince u Rusiju, da sire prosvjetu u njegovu carstvu
On je slao i ruske mladiče u inozemstvo, da uče i da
poslije sire kcfd kuče prosvjetu. Osobito se starao oko
pomorske trgovine. U tu svrhu stade širiti svoju državu
prema istočnomu moru, pa je položio temelj novomu
gradu, koji se po njem prozvao Petrograd (1703.).

Petar Veliki primio je naslov »čara svih Rusa«. Na-
pokon pode još jedanput u zapadnu Evropu. U to se po-
digla proti njemu staroruska stranka, a na čelu joj Petrov
rodeni sin Aleksije. Kad se otkrila urota, uteče Aleksije
u inozemstvo. Otac ga prinudi na povratak i dade ga
osuditi na smrt, ali je nesretnomu sinu u smrtnoj stisci
pala kap i on je umro naravnom smrču.

Slavna i velika Rusija utjecala je odsele sve više
na evropske prilike, i od Petra Velikoga rasla je njezina moč

112

sve više više. Rusija se broji danas medu prve države u
svijetu. U njoj se digla visoko znanost, umjetnost, trgo¬
vina i obrt te ona danas zadivljuje svijet svojim na-
pretkom, svojim bogatstvom i svojom snagom.

Rusija je rodila največega učitelja i- apostola mo¬
rala, Lava Tolstoja. Sadanji ruski car Nikola II. jest apostol
mira. On sazivlje sastanak, da se države razoružaju i
da se s naroda skine najstrašniji teret, pa da mir izmedu
naroda ne bude djelo straha, nego djelo sporazumka i
ljubavi, djelo, koje počiva na pravu i pravici. »Tereti, koji
neprestano rastu«, veli car Nikola II., »potkapaju upravo
opče dobro, kao i umnu i tjelesnu snagu naroda. Radnja
i kapital pretežnim su dijelom oteti svoj oj narodnoj od¬
redbi, te se na neproduktivni način troše. Stotine mili-
juna upotrebljavaju se za nabavu strahovitih razornih
sprava, koje se danas smatraju kao vrhunac znanosti, a
sjutra radi novih izuma gube svoju vrijednost. Narodna
kultura, gospodarstveni napredak i stvaranje blagostanja
malakše i zapinje u svom razvoju . . . Učiniti kraj tim
neprestanim naoružavanjima, pronači sredstva, da se uklone
one pogibli, koje reči bi da prijete cijelomu svijetu, jest
najviša dužnost, koja se namiče danas svjema državama.«

Zaista je Slavenima največa dika, što se medu njima
rodio apostol mira. Ta slavenska misao največa je, kojom
se završuje devetnaesti vijek. Slavenima pripada buduč-
nost. Blagoslovi ih Bože!

NARODNA IN UNIVERZITETNA
KNJIŽNICA

00000523419