OKO L J' M GLASNIK 6LA5ILO 5AV&ZA KOKOLA KRALJLVINE. JUGOSLAVIJE V Čuvajte Jugoslavija! Izlazi svake subote ♦ Godišnja prerplata 50 din Uredništvo i uprava Prestolonaslednikov trg 34 Telefon uredništva 30-866 i 26-516, uprave 30-866 ♦ Račun Poštanske štedionice br. 57.686 Oglasi po ceniku Rukopisi se ne vraćaju Beograd, 27 avgusta 1938 God. IX ♦ Broj 31 f Brat Đura Paunkovic, zamenik starešine Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije Đura Paunkovic kao sokolska i nacionalna ličnost 1» Iznenadna vest koju je Savez Soko-‘a Kraljevine Jugoslavije primio 17 o. naveče, da je tog popodneva u Be-сц> u sanatoriju Auerber, gde se bio Podvrgao teškoj operaciji, preminuo za-J^enik saveznog starešine brat Dura aunković, generalni direktor „Rosija-Fonsier” i senator, neobično je bolno ^jeknula u čitavom Sokolstvu kao ta-•cocjeir i u našoj javnosti. . Za jugoslovensko Sokolstvo, na či-Jern je vodstvu stajao kroz toliko debija i za čiji je razvoj i napredak ■'Чао ogromnih zasluga, smrt brata Du-1-6 Paunkoviča znači nemilosrdan uda-j"ac> težak i gotovo nenadoknadiv gu-'tak. Jugoslovensko Sokolstvo izgubi-0 je u bratu Đuri Paunkoviću jednu najjačih i najprominentnijih svojih 'gura, jednog svog velezaslužnog vo-du i prvočelnika, a slovensko Sokoljo kao zajednica jednog od svojih na>staknutijih boraca i trudberika. Teško je u jednom novinskom nekro-°§u i iz nasumce nabacanih biograf-f podataka sačiniti veran profil ta-0 niarkantne ličnosti kao što je bio P°kojni brat Dura Paunkovic, i kao °vek, i kao javni radnik, a posebice a° radnik na sokolskoin polju. Ali n Svakoni domenu njegove mnogostra- ^ajno očitovale njegove vanredne od- 1 plodne delatnosti tako su se e uma i srca: njegova urođena ot-cno,^t i retka inteligencija, velika kul- krVv '• P°gled na sve*> bodri ptički i organizatorski duh, duboka ‘^djivoslt * ('neobično brzo. i sigurno a*azenjej i u najtežim pitanjima i mo- mentima, muška energija i odlučnost. A k tome vedrina njegove plemenite i široke slovenske duše, koja je uvek bila raspoložena za zdravi hurr^or i koja je zračila kroz blagi osmejak na njegovii licu, odavala je ujedno i jednog uistinu retko dobrog i duboko socijalno osečajnog čoveka. Te tako obilne odlike koje su rešile pokojnog brata Paunkoviča, ubrzo su svakoga osvajale i u njemu ulevale duboko postavanje i uvažavanje. Ali ličnost brata Paunkoviča najsnaž-nije je dolazila do izražaja u akciji, naročito u velikim potezima i velikim zamasima, kao i u najtežim, najkrup-nijim i najdelikatnijim pitanjima, ka-da je — što se uvek kao samo po sebi razumevalo — trebao da kao neki deus ex machina na poprište iskrsava brat Dura. Tu je on bio nezamenljiv, dorastao i najtežim situacijama, s ko-jima se uvek, pa i sam, hrabro no-sio, u kojiina se vešto i znalački sna-lazio i koje je na koncu i uspešno rešavao. A u Sokolstvu bilo je mnogo takvih krupnih problema i delikatnih moinenata, kako unutar same organizacije tako i u odnosu prema spoljnim faktorima i pojavama, u čijem je re-šavanju uloga pok. brata Dure Paunkoviča bila največa, najodgovornija i najpresudnija. Pokojni brat Dura Paunkovic rodio se 21 avgusta 1877 u Vršcu od oca Dure Paunkoviča, bivšeg načelnika Mini- (Nastavak na 2 str. I stubac) Smrču Dure Paunkoviča nestaje iz našeg javnog života jedne veome markantne i zaslužne ličnosti. Kao javni radnik na mnogostrukim poslovima, Dura Paunkovič pretstavljao je čoveka ko-ji je svoje vanredno pozitivne, realne sposobnosti udružio sa širokim optimizmom i uzdignutom voljom da ove svoje vrednosti stavi u službu našem javnom životu. Spajajuči u sebi na sre-čan način sposobnosti radnoga čoveka, koji realno gleda na stvari sa veoma lepim nacionalnim idealizmom, Dura Paunkovič mogao je da odigra i odi-grao je veoma značajnu ulogu retko uglednog i omiljenog javnog i nacionalnog radnika. Javni rad Dure Paunkoviča osečao se ц mnogim oblastima našeg javnog, kulturnog, nacionalnog i privrednog života, Ovo se vidi i prema položajima koje je on zauzimao u mnogim našim organizacijama kulturno-nacionalnog i privrednog karaktera. Ali nesumnjivo o-vaj rad dobio je svoj najlepši, pun oblik i sadržaj u sokolskem delovanju Dure Paunkoviča. Prema tome dovoljno je uočiti Duru Paunkoviča kao sokol-sku ličnost, da bi se ujedno osetila puna njegova vrednost jednog retkog radenika na poslovima našeg javnog i nacionalnog života. Položaj jednog sokolskog vode kod nas veoma je delikatan i težak. Sokolstvo, mada ima svoje jasno i precizno izradene principe, odredenu i-deologiju i metode rada, ipak ne može da se izdvoji iz opšteg života, duhovnog i kulturnog stru-janja našeg zajedničkog, narodnog i javnog života. Sve teškoće i Jborbe, kroz koje prolazi naš narodni život, nalazile su svog vidnog odjeka; i u životu naše sokolske organizacije. To je bilo još u vremenu postojanja srpskog, hrvat-skog i slovenačkog Sokolstva, kaio i u docnijem vremenu stvaranja i rada velike narodne organizacije jugosloven-skog Sokolstva. Sokolski život i rad, kao svaki javan i narodni rad, tražio je vrlo često da naročito sokolske vode budu ujedno i energični borci i bra-nioci ideje. Dura Paunkovič bio je u istini takav borac i branilac sokolskih nazora i kao takav odigrao je jednu od najkrupnijih uloga istoriji našeg Sokolstva. Dura Paunkovič imao je i snage i volje, veštine i intelektualne jačine da se snalazi u svima momentima ovakvo-ga rada i borbe: Upravo, on je bio najjači baš u tim teškim momentima. Istupao je, zalagao se* i borio kad god su nastupali takvi značajni i ozbiljni momenti. Njegovo držanje i stav pri-mao se sa rešpektom, i kod onih koje je branio kajo i kod onih od kojih je bra-nio. Na taj način svojim karakternim osobinain,ai i stavom vršio je ulogu sokolskog vode i to kroz čitave tri de-čenije, prvo u srpskorn, a zatim u ju-goslovenskom Sokolstvu. Da bi se imala tačna pretstava o ličnosti i radu Dure Paunkoviča, treba istači da je on drugovao i idejno sa-radivao sa Jovanom Skerličem. Bio je jedan o pretstavnika one inteligencije Srbije, koja je ujedno bila nosilac ju-goslovenske nacionalne ideologije i ličenja o najširoj političkoj demokratiji. Kao jedan od voda predratnih srpskih Sokola, Dura Paunkovič pretstavljao je ujedno protagonistu značajne ideje o stvaranju jednog jugoslovenskog Sokolstva, bez obzira na državno — po-litičke granice u kojima su tada živeli Južni Sloveni. Uoči rata, 18 juna 1914 godine, o-državan je u Zagrebu jedan tajan sa-stanak pretstavnika tadašnjih srpskih, hrvatskih i slovenačkih Sokola. Kao pretstavnik Srpskih Sokola iz Srbije, Dura Paunkovič i na ovoine sastanku održao je značajan govor, koji je zbog tadašnjih prilika morao da ostane tajan. U tome govoru on je tražio da svi Sokoli Južnih Slovena osnuju jedan Jugoslovenski sokolski savez, koji bi obuhvatio sve Južne Slovene, bez obzira da li žive u Srbiji, Austro-Ugar-skoj ili Bugarskoj. Ovo ujedinjenje tre-balo je da se proklamuje na sokolskome sletu u Ljubljani, zakazanom za juni 1014 godine. Austrijske vlasti, verovat-no znajuči za ovu nameru, nisu dozvo-lile da na ovaj slet dodu Sokoli iz Srbije. Zbog toga odlučeno je da se fslet i ne održi, ma,da se' i inaoe ne bi mogao održati zbog dogadaja koji se juna meseca te godine odigrao u Sarajevu. Ratni dogadaji sprečili su dalje iz-vodenje ovoga plana. Ali odmah posle završenoga rata, na Vidovdan 1919 godine, izvršeno je u Novom Sadu saborsko proklamovanje ujedinjenja svih srpskh, hrvatskih i slovenačkih Sokola. Ovom značajnom saboru pretsedavao je Dura Paunkovič kao pretstavnik do-tadašnjeg Srpskog sokolskog saveza. Od toga momenta nastupa još veča uloga Dure Paunkoviča u jugosloven-skoj sokolskoj organizaciji. Kao snažna ličnost jugoslovenskog Sokolstva, on postaje jedan od najmarkantnijih voda ne samo jugoslovenskog več i svejslo-venskog Sokolstva, proklamovanog u Varšavi 1924 godine. Sudelujuči na stvaranju sveslovenske sokolske organizacije u Varšavi, Dura Paunkovič postaje jedan od glavnih stubova sokolskog jugoslovenskog i slovenskog na-ziranja. U ovom pogledu ličnost Dure Paun-kovida osečala se sve snažnij'a i u ju-goslovenskom i u sveslovenskom Sokolstvu. Za sva važna pitanja očeki-vala se obično odluču(juča reč Dure Paunkoviča. U takvom stanju i radu Sokolstva dočekani su i značajni momenti od 1929 godine, kada je na osnovu Zakona izvršena organizacija Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije. I ovaj mo-moment tesno je vezan sa opštim prilikama i dogadajima iz našeg javnog života najnovijeg vremena. U tim značajnim momentima Dura je o-digrao jednu od največih uloga. Prodiruči intuitivno u dubinu i suštinu stvari, on je znao da ukaže i uveri, da je glavno oču.vati či-stoču sokolske ideologije i demokratska načela sokolskog bratstva. Da prema tome treba gledati na sadržaj, čuva-juči i braneči nekompromisnu čistoču sokolskog učenja. U ovome se potpuno uspelo. Teza Dure Paunkoviča primljena je. Sokolstvo je nastavilo svoj rad sa istom i neoštečenom ideologijom i metodama rada kao što je to bilo i ranije. Rizi-kujuči da možda mnogi, koji gledaju sa strane, ne shvate pravilno sve elemente ovakvog sokolskog rada, Dura Paunkovič sa ostalim vodama i Soko-lima uspeva da se stvari postave na svoje odredeno i pravilno mesto: da jugoslovenska sokolska organizacija, nastavi nesmetano sa svojim radom. Na braniku ove i ovakve sokolske ideje Dura Paunković ostao je do po-slednjeg svog daha, iako več teško o-boleo. Stajati na braniku ove ideje ni-je bio ni lak ni jednostavan posao, a ni bezopasan. Za ovakav posao potrebno je mnogo znanja, dobrog psiho-loškog poznavanja ljudi i prilika, moralne snage, ugleda i autoriteta na svi-ma stranama. Dura Paunkovič u punoj meri raspolagao je svima ovim kvali-tetima. Ove osobine neophodno su danas potrebne Sokolstvu. Mnogo više no što se to na prvi pogled i sluti. Zbog toga smrt Dure Paunkoviča pretstavlja ne samo gubitak, več i strahoviti udar za celu sokolsku organizaciju. Treba mnogo snage i opreznosti da bi se pravilno snašlo u teškoj situaciji koja je zadesila jugoslovensko Sokolstvo smr-ču dragocene i ujedno neobično dobre ličnosti Dure Paunkoviča. D-R MILORAD DRAGIC ( Nastavak sa 1 str. II stubac) starstva gradevina Kraljevine Srbije, i majke Malvine, rod^ne Volič. Osnovnu školu svršio je u Vršcu, a gimnaziju učio je u Beogradu, Kragujevcu, i Knu-ševcu, gde je maturirao godine 1896. Univerzitetske nauke pohađao je u Ci-rihu i Berlinu i godine 1900 diplo-mirao na berlinskom Filozofskom fa-kultetu iz pedagoško-psihološke grupe. Još u študentskim godinama, kao i kasnije u životu, svoje znanje stalno je upotpunjavao i produbljavao marljivim ti-anjem literature, posebice siruč-ne i didaktične, te je i kao odušev-ljeni bibliofil pokazivao izvanredno poznavanje kako jugoslovenske tako i Strane literature, naročito finansijsko-eko-nomskog, filozofskog i istorijsko-poli-tičkog smera. U torne mu je pomagalo njegovo odlično poznavanje više stranih iezika. Posle svršenih univerzitetskih študija pokojni brat Dura Paunkovič pošao je u Rusiju da tamo nade službu, za koju za njega, kao napredna, liberalna i borbena čoveka, nije bilo izgleda u Srbiji pod režimom Aleksandra Obrenoviča. U Rusiji brat Paunkovič počinje svoju karijeru kao nastavnik vojne akademije u Orelu. Na torne mestu ostao je sve-ga godinu dana, jer nije hteo da primi rusko državljanstvo. Tako godine 191)1 stupa u privatnu službu Osigu-ravajučeg društva „Rosija” u Petrov-gradu, gde ostaje sve do godine 1909, kada je bio postavljen za direktora o-snovane filijale ovoga društva za Balkan u Beogradu. Kada je pak godine 1921 ovo društvo bilo preosnovano u društvo „Rosija-Fonsie”, pok. brat Paunkovič postao je generalni direktor i član uprave ovoga društva, na kome je položaju ostao sve do svoje smrti. Iako po svojim študijama filozof, bla-godareči svojim vanrednim umnim sposobnostim^ i svojoj bogatoj kulturi, pokojni brat Paunkovič se u toku svoje službe kod društva „Rosija” i zatim „Rosija-Fonsie” razvio u odličnog struč-njaka na ekonomsko-finansijskoin polju, a naročito osiguravajuče branše, tako da on docnije stupa na čelo svih osigura-vajučih društava u Kraljevini Jugoslaviji kao njihov pretsednik, na kome je mestu također ostao do svoje smrti. Dalje je bio član i visoki funkcioner mnogih drugih ustanova privrednog i finansijskog značaja, kao: član Privrednog saveta Ministarstva trgovine i industrije u Kraljevini Jugoslaviji dok o-vaj nije bio ukinut, član Veča i pretsednik Gazdinskog otseka. Trgovinske komore u Beogradu, potpretsednik Jadranskih brodogradilišta a. d. u Splitu, član nadzornog odbora Izvozne banke u Beogradu itd. Bio je isto tako član i funkcioner i mnogih kulturnih i nacionalnih društava, osnivač i od tada stalno član uprave Kola jahača „Knez Mihailo”, pretsednik društva „Slovenska misao” itd. U srpsko-turskom i srpsko-bugarskom ratu pok. brat Paunkovič bio je kao dobrovoljac sekretar Sanitetskog ode-ljenja za privatnu pomoč pri Ministar-stvu vojske i mornarice, a za vreme svetskog rata bio je komandant zarobljenih oficira. Posle povlačenja kroz Albaniju, bio je delegat u Medunarod-nom komitetu Crvenog krsta u Ženevi, u kome je svojstvu zastupao srpsku vladu sve do konca rata. Na svim tim mestima brat Dura Paunkovič, svojim plemenitim srcem i svojim vanrednim sposobnostima, učinio je velike usluge i svojoj zemlji i mnogobrojnim po-jedincima, a naročito pri organizovanju ishrane i pomoči našim zarobljeničkirn logorima, rasturenim po Austro-Ugar-skoj, Nemačkoj, Bugarskoj i Turskoj. Kada je u to vreme u inostranstvu Masarik razvijao svestranu oslobodilač-ku akciji^ i borbu protiv Austro-Ugar-ske, podjednako posvečujuči svoju brigu i ljubav pitanju oslobodenja i uje-dinjenju svih jugoslovenskih krajeva, medu ostalim ličnostima s kojima je stajao u vezi i s kojima se sastajao bio je i brat Dura Paunkovič. U svojoj velikoj i mnogostranoj us-pešnoj delatnosti pokojni brat Paunkovič se u javnome životu naročito izdva-jao i isticao kao sokolski radnik. Sokolsko polje rada bilo je njegovo naj-jače i najintenzivnije delovanje, koje ujedno i najsnažnije i najmarkantnije karakterizuje njegovu ličnost. U Sokolstvo brat Paunkovič stupio je odmah po povratku u otadžbinu iz Rusije, godine 1909. Več sledeče, 1910 godine, bio je izabran za zamenika starešine tadanjeg društva „Dušan Silni” današnjeg Sokolskog društva Beograd-Matice, a kasnije i za starešinu ovoga društva. Godine 1911 izabran je za zamenika starešine Saveza srpskih sokolskih društava „Dušan Silni”, ostajuči u toj funkciji sve do godine 1919, kada je na novosadskom saboru, na kome je lično pretsedavao, sprovedeno uje-dinjenje svega do tada plemenskog Sokolstva u Sokolski savez Srba, Hrvata i Slovenaca, i kada je bio izabran za zamenika starešine toga saveza. Kad je tada bila osnovana i Sokolska župa Beograd, bio je izabran za zamenika, a posle smrti starešine brata Ljube Jovanoviča i za starešinu ove župe. Iz predratnog sokolskog delovanja brata Dure Paunkoviča najznačajnija je i upravo istorijska njegova akcija koju je bio poveo za ujedinjenje svih tada plemenskih sokolskih saveza u jedan jedinstveni Jugoslovenski sokolski savez. Na sednici, koja je u torne cilju tajno održana u Zagrebu 18 juna 1914, te kojoj su učestvovali pretstavnici svih sokolskih saveza tada razjedinjenih jugoslovenskih krajeva, brat Paunkovič, kao pretstavnik Saveza srpskih sokolskih društava „Dušan Silni”, iznosi u torne smislu! i gotov formulisani predlog. U zapisniku satesednice izmedu osta-log stoji: „Brat Dura Paunkovič pozdravlja prisutne u ime srpskog Sokolstva. Ističe, da zamišljeni Jugoslovenski sokolski savez ne treba da bude na pa-piru, več isti mora proisteči iz srca onih, koji če u Savez stupiti. Ističe, da je na današnjoj konferenciji vlastan raspravljati o svim' pitanjima, koja u taj predmet zasecaju, a ujedno je vlastan izjavljivati se o zaključcima, koji če se stvoriti. Izražava želju, da se bra-ča Bugari opet vrate medu ostalu bra-ču Slovene, a osobito bi mu bilo milo, kada bi i Bugari u taj novoosnovani Savez pristupili, pošto medu Bugarima imade struja, koja bi bila za takvo zbli-ženje. Moli braču Hrvate, da oni u torne pogledu intervenišu. On izjavljuje u ime srpskog Sokolstva, da je bezu-vetno za osnutak takvog Saveza, pa moli, da mu se dozvoli pročitati temeljne tačke načrta za taj Savez: 1) Savez sačinjavaju: Slovenačka Sokolska Zveza, Hrvatski Sokolski Savez, i Srpski Sokolski Savez. 2) Savez se zove: Jugoslovenski Sokolski Savez. 3) Sedište Saveza odlučiče se docnije. 4) Svrha je Saveza fizičko i moralno obra-zovanje jugoslovenskog naroda sokolskim putern. 5) Sredstva Saveza: pri-nosi članstva. 6) Rad Saveza: a) ne-' govanje gimnastike po sokolskom sistemu; b) kulturno zbliženje Južnih Slovena; c) priredivanje jugoslovenskih sletova; d) izdavanje jugoslovenskog sokolskog lista i drugih sokolskih spisa; e) zajednički prednjački tečajevi; f) o-državanje godišnjih jugoslovenskih sabora, na kojima bi se pretresala razna pitanja; g) inaterijalno i moralno me-dusobno pomaganje pojedinih članova Saveza. 7) Uprava Saveza: po 5 delegata svakog člana Saveza, koji biraju pretsednika, potpretsednika, tajnika i blagajnika. 8) Tehnički odbor Saveza: po tri delegata svakog člana Saveza. Godišnji skupovi delegata uprave o-državali bi se izmenice po sedištima pojedinih Saveza. Ovaj predlog brata Paunkoviča bio je tada, nakon rasprave, u kojoj su pored brata Paunkoviča, još učestvo-vala brača: dr. Lazar Car, dr. Srdan Budisavljevič, dr. Ivan Oražem i Bukovnik, jednoglasno primljen. Nadalje, prema zaključku te sednice, imao se na Vidovdan još iste godine, dakle kroz 10 dana, održati u Ljubljani prvi jugoslovenski sokolski slet, na kome bi se ujedno imale da utanače i mnoge po-jedinosti u vezi sa ovim sokolskim u-jedinjenjem, naime: pitanje zajedničke odore, vode, odnosno načelnika kao i glede sedišta novoosnovanog Saveza. Na predlog dra Srdana Budisavljeviča svaki savez imao je na taj slet u Ljubljani da pošalje po jednog opunomoče-nog delegata za sva ta pitanja. Na predlog brata Dure Paunkoviča, svi zaključci sa te sednice u Zagrebu imali su da se saopšte i brači Bugarima i da ih se ujedno pozove na ovaj slet u Ljubljani, a ujedno da se pozove i starešina češkoslovačkog Sokolstva brat dr. Josip Šajner, da bi pretsedavao osnivačkoj sednici Jugoslovenskog sokolskog saveza, koja če se održati pri-likorn sleta u Ljubljani na Vidovdan 1914. Prisutnu pak braču, koja su uče-stvovala na ovoj sednici, brat Paunkovič pozvao je na Jugoslovenski sokolski slet koji se imao održati 1916 u Beogradu. Poznati dogadaji koji su odmah zatim usledili prekinuli su ostvarenje ovih velikih ideja. Ali od toga se zato nije o-dustalo. Odmah posle rata, u oslobo-denoj i ujedinjenoj otadžbini, ponovno se sastaju u Zagrebu pretstavnici plemenskog Sokolstva, medu kojima ibrat Dura Paunkovič, i na sednici od 26 januara 1919 ostvaruju ono što su bili zaključili 18 juna 1914 — ujedinjenje svega Sokolstva u jedan sokolski savez, a što je zatim bilo svečano proglašeno na Vidovdan te godine na sč-kolskom saboru u Novom Sadu pod pretsedništvom brata Dure Paunkoviča. Kada je 5 decembra 1929 bio osnovan Soko Kraljevine Jugoslavije, brat Dura Paunkovič postao je drugi za-menik starešine Saveza, i na toj funkciji ostao je do svoje smrti. I baš u to vreme njemu je opet pala u dužnost jedna vrlo važnja i delikatna misija, da o ovoj novoj situaciji, u kojoj se je sticanjem tadanjih prilika našlo jugoslovensko Sokolstvo, informiše o pravom stanju stvari sokolske centre u Pragu) i (Varšavi. Tu svoju misiju brat Paunkovič izvršio je tada sa punim uspehom. Učestvovanje pak brata Dure Paun-viča u radu Saveza slovenskog Sokolstva, u tolikim akcijama sa pojedinim slovenskim sokolskim savezima, a naročito u pitanju zbliženja sa bračom bugarskim Junacima, i na koncu kao pretstavnika jugoslovenskog Sokolstva u Medunarodnoj gimnastičkoj federaciji, bilo je nadasve plodnlo i krunisano naj-večiin uspesima. Rad pok. brata Dure Paunkoviča naj-pre u srpskom Sokolstvu, paujugoslo-venskom sokolskom savezu i zatim u Sa-vezu Sokola Kraljevine Jugoslavije bio je toliko intenzivan, krupan i obiman, da on može da se obuhvati samo isto-rijom toga doba našega Sokolstva ili prikaže u jednoj monografiji o bratu Duri Paunkoviču kao sokolskoj ličnosti, a koja bi opet največint delom bila istorija ili bi pružila mnogobrojne i dragocene priloge za istoriju našega Sokolstva za poslednjih nekoliko de-cenija. U martu ove godine brat Paunkovič imenovan je ukazom Kraljevskih names-nika za senatora. U tome svojstvu on je bio na ovogodišnjcm X svesokol-skom sletu u Pragu i voda delegacije Senata. Za svoj nacionalni i sokolski rad pok. brat Dura Paunkovič bio je odlikovan mnogobrojnim visokim odličji-ina, našim; i stranim, medu kojima: rat-nom zlatilom medaljom za revnosnu službu, Karađorđevoin zvezdom IV stepena, Jugoslovenskoin krunom III, II i I stepena sa lentom, ordenom sv. Save I stepena sa lentom, bugarskim ordenom Za gradanske zasluge I stepena sa lentom, češkoslovaškim ordenom Belog orla III stepena i francuskitn ordenom Legije časti komanderskog reda. * Iznoseči ove biografske podatke o životu i radu pok. brata Dure Paunkoviča, potrebno je upotpuniti ih > s jednom konstatacijom, naime, da pok. brat Paunkovič nije bio političar i niti je želeo da se politički angažuje. Istin-ski nacionalan i kao osvedočeni rodoljub, njegova politička koncepcija i o-rijentacija bila je sva u duhu jugoslovenskog državnog i narodnog jedinstva. U torne je bio nepokolebliv i dosledan. Ako bi pak za taj svoj nacionalni kredo našao na bilo kojoj strani, po njegovu shvatanju, pozitivni prilog i mislio, da če to njegovom nacionalnom idealu biti od stvarne koristi, on se nije ustručavao da to ne uzme i primi za dobro. I kad bi, u diskusiji, imao katkad i različito gledište od drugih, možda — quia erare humanum — i pogrešno, • to njegovo mišljenje, iz koga je zračilo jedno istinsko uverenje da je to dobro, nametalo je kod svih koji su ga dobro poznavali iskreno poštovanje. Ipak, bilo je nekih momenata kada je izgledalo da on čini neke lične ustupke u praven nekojih političkih orijentacija. Ali to je bio posve pogrešan sud. Kao isključivo sokolski radnik, jer se u svom javnom delovanju ničim drugim nije osečao niti hteo da prizna, on je baš u tim mo-mentima samo činio ono, što mu je po njegovom najdubljem uverenju dik-tovala ljubav i odanost prema Sokolstvu. Kao i jugoslovenski nacionalni, tako i slovenski osečaj bio je kod pok. brata Dure Paunkoviča neobično dubok i snažan. I ko je imao prilike da nešto intimnije zagleda u njegovu du-šu, nalazio je u njoj toliko slovenske širine i topline, koja je naročito svojstvena ruskoj duši. Na oko izgledao je opor, strog i prekoran, a u stvari bio je neobično dobar i plemenit. Otuda i njegov snažni socijalni osečaj prema onima koje je šibala ži-votna beda; i neimaština. Moglo bi se da kaže, da je njegova prevelika da-režljivost bila ujedno i njegova velika odlika i mana. Delio je široko i o-bilno. Možda nije toliko znano, da je bio i mecena umetnosti, makar samo slikarstvo, prema vlastitom priznanju, nije razuinevao. Njegovu zavidnu bogatu kulturu, njegov rafinovani osečaj za lepo upotpunjavao je još i profinjeni smisao za glazbom. Naročito je bio veliki lju-, bitelj ruske muzike i pesme. I sam je bio u mladim godinama odličan pe-vač. Pored toga odlikovao se u društvu živim esprioin i bio šarman-tan kozer. U toj marcijalnoj figuri, u tome aristokrati duha, uza sve to živeo je i svaki je opet sretao santo istinskog demokratu, jednog retko dobrog čoveka, koji se njegovog socijal-nog položaja danas može da nade, 1 koji „dangubi vreme sa Sokolcima • Jest, bio je to naš — kako smo ga svi u našem Sokolstvu zvali sa nekim na-ročitiin poštovanjenu i uvaženjem — brat Dura. Lik pok. brata Dure Paunkoviča osta-če u jugoslovenskorn Sokolstvu velik, njegove zasluge za Sokolstvo nepro-lazna i dragooene, a uspomena na nje* ga trajna i svetla'. I što god bude više vreme odmicalo i postavljalo sve več) razmak od dana njegove fizičke smrti, tim dublji če pijetet ono urezivati 11 srca svih jugoslovenskih Sokola, u kojima če sve jasnije rasti spoznanje 0 jednom zaista velikom i teško nado-knadivom gubitku, koji je jugoslovensko Sokolstvo zadesio smrču brata Dme Paunkoviča. S. CELAR Sahrana brata Dure Paunkoviča Sahrani je prisustvovao Kraljevski namesnik brat dr. Ivo Perovič, zvanični pretstavnici, delegati Saveza slovenskog Sokolstva, Ceškoslovačke °bce sokolske i Saveza bugarskih Junaka, mnogobrojno Sokolstvo iz cele zemlje te nacionalne i kulturne organizacije i privredne ustanove i gra-đanstvo Telo pok. brata Dure Paunkoviča preneseno je iz Beča u Beograd. U Maribor kovčeg sa ženinim ostacima brata Paunkoviča stigao je 19 o. m. ujutro, gde ga je na stanici dočekalo članstvo Sokolske župe Maribor, koje je odalo poslednju postu svome zaslužnom za-meniku saveznog starešine, položivši u-jedno u ime svoje župe lep venac od svežeg cveća. Takio i na ostalim stani-cama do Zagreba Sokoli su dočekali mrtvo telo i odali postu. U Zagrebu mrtvo telo počivšeg zamenika starešine brata Paunkoviča dočekalo je zagrebač-ko Sokolstvo na čelu sa starešinom zagrebačke župe bratom drom O. Ga-vrančičem, koji su također položili lep venac. Na stanicu su došli da odaju Poštu pokojnik^ i mitropolit zagrebački dr. Dositej te pretsednik zagrebačke opštine dr. Teodor Pejčič. Duboko potresen došao je da se oprosti od pok. brata Paunkoviča kao stari sudrug i sokolski suborac prof. univ. brat dr. Laza Popovič, koji je također položio na les venac od svežeg cveča. Kovčeg sa mrtvim telom brata Paunkoviča iz Zagreba do Beograda dopratila je u svečanim odorama delegacija Sokolske žu-Pe Zagreb. Na stanici u Beogradu, gde je mrtvo telo brata Paunkoviča stiglo 20 o. m. ujutro, dočekali su članovi uprave Saveza SKJ na čelu sa zarnenikom saveznog starešine bratom M. Smiljaničem, članovi uprave Sokolske župe Beograd sa zarnenikom starešine župe bratom ^г- B. čipčičem, te pretstavnici svih beogradskih sokolskih društava sa velikim brojem članstva. Sa stanice kovčeg sa mrtvim telom brata Pankoviča prevežen je u prostorije Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije, koje su bile dra-pirane u duboku crninu, i gde je bio •zložen sve do sahrane u velikoj sveča-noj dvorani. Do sahrane, koja je obavljena 21 m. sa vojničkim i sokolskim počasti-ma, pored pokojničkog odra prošlo je • poklonilo se veliko mnoštvo Sokolstva, odličnika i zvaničnih pretstavnika, pretstavnici mnogobrojnih društava, ustanova i korporacija, prijatelji i poštovao-c> kao i ostalo gradanstvo. Svi su se ujedno upisivali u izloženu knjigu sau-češča te takoder izražavali svoje sau-češče pokojnikovoj udovi. Počasnu stražu za sve vreme držali su pored odra Sokoli beogradskih sokolskih društava kao i ruski Sokoli. Sve pripreme za sahranu izvršio je naročiti odbor za sahranu od strane sa-yeznog vodstva, načelništva Sokolske zupe Beograd i pretstavnika ustanova, c*ji je pok. brat Paunkovič bio član. Tehničkim vodstvom samog pogreba rudokovodio je načelnik Sokolske župe Beograd brat Petar Colovič. Da bi pak bilo omogučeno što večem broju Sokola da učestvuju sahrani pok. brata Paunkoviča, ministar saobračaja bio je odo-brio za Sokole iz cele zemlje povlasti-CL> od 50o/o. Komemoracija u Savezu SKJ D subotu 20 o. in. u 15 časova odr zana je u prostorijama starešinstva Saveza SKJ komemorativna sednica sa-vezrie uprave posvečena uspomeni pok. brata Dure Paunkoviča. Mika gore: Kovčeg s telom pok. za-5*enika starešine Save/a SKJ brata Dure Paunkoviča na katafalku u svecanoj dvorani Saveza. — IJ sre-J111«: /anioni k saveznog slarešine ®rat Cangl oprašta se od pok. brata “aunkoviča u ime Saveza SKJ u sa-v«znnn prostorijama. — Dole: Žarnici saveznog starešine i članovi ®?vezne uprave iznose iž prostorija ®eveza SKJ kovčeg s telom pok. brata Paunkoviča. . Ovoj komemoraciji prisustvovali su pored saveznog vodstva, pokojnikove supruge i rodbine, pretstavnik Češko-slovačkog poslanstVa brat dr. František Bahtjik, pretstavnici osiguravajučeg društva „Rosija-Fonsijer”, pretstavnici Sa-veza osiguravajućih društava, Izvozne banke, Slovenske misli, Džokej kluba, te brojno Sokolstvo. Komemorativni govor održao je za-menik saveznog starešine brat Gangl, i-stakavši u svome govoru velike i neoce-njive zasluge pok. brata Paunkoviča koje je učinio jugoslovenskom Sokol-stvu. Posle brata Oangla govoric je od strane ruskog Sokolstva prosvetar Sa-veza ruskog Sokolstva brat Vladimir Baljcar, koji je istakao veliku ljubav, koju je pokojni brat Paunković gajio i u svakoj prilici iskazivao ruskom Sokolstvu. Na koncu komemoracije zamenik saveznog starešine brat Gangl saopštio je, da je iK cilju čuvanja trajne uspomene zaslužnog zamenika saveznog starešine pok. brata Paunkoviča Savez SKJ osno-vao „Socijalni fond brata Dure Paunkoviča.” Venci Nj. Kr. Visočanstva Kneza Namesnika Pavla i Kraljevskih namesnika dr. R. Stankoviča i 'd!r. I. Peroviča U nedelju dne 21 o. m. ujutro pre sahrane ,na odar pokojnog brata Paunkoviča položen je divan venac od sve-žeg cveča Nj. Kr. Vis. Kneza Namesnika Pavla, kao također i veliki venci Kraljevskih namesnika dra Radenka Stankoviča i dra Iva Peroviča. Na sahranu pok. brata Paunkoviča bili su stigli iz Praga tajnik Saveza slo-venskog Sokolstva brat Evgen Kepi i III zamenik starešine češkoslovačke o-bec sokolske brat dr. Jan Štole, koji su također položili na pokojnikov odar velike vence od svežeg cveča. Iz Sofije, kao delegat Saveza bugarskih Junaka, bio je stigao na sahranu profesor so-fijskog univerziteta brat Mihailo C. Mi-nev, koji je položio venac u ime Saveza Junaka. I sto tako položen je i venac Saveza poljskog Sokolstva. Pored ovili venaca, venca gđe Paun-kovic i pokojnikove rodbine, kao i kra-snog venca koji je svome zameniku starešine položila uprava Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije, na odar pokojnika položili su vence: Senat Kraljevine Jugoslavije, ministar za fizičko va-spitanje brat dr. Vjekoslav Miletič, pret-sednik beogradske opštine Vlada Ilič, Savez ruskog Sokolstva, sve sokolske župe, brojne ustanove, korporacije i društva, činovnici Saveza SKJ, Sokolsko društvo Vršac; i t.d. Svega je bilo položeno 76 venaca, svi od svežega cveča. Poslednju počasnu stražu oko odra pok. brata Paunkoviča držali su naiz-mence zamenici saveznog starešine, članovi savezne uprave i starešine sokolskih župa. U 15 časova održan je bratu Paun-koviču kratak pomen, kome su prisustvovali: gđa Paunkovič sa rodbinom, savezna uprava«, i starešine župa te zva-ničmi i ostali pretstavnici. Zatim je kov-čeg s telorn brata Paunkoviča prenešen iz svečane dvorane na terasu, gde su održani oproštajni govo.i u ime Sokolstva. Prvi se oprostio od pok. brata Paunkoviča u ime Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije zamenik starešine brat Gangl sledečim govorom: GOVOR BRATA GANGLA — Gledajte, tako umire pravednik! Več u mladim godinama zahvati ga vihor života, bori se i pobeđuje, živi za u-zore lepote, uzvišenosti, pravde, bratstva i slobode, uspinje se vlastitom snagom do samostalnog položaja u društvu, deli dobro na sve strane, skuplja u sebi gorčiuu dugotrajnog iscrpljiva-jija| i umiranja od celine, u kojoj se je uživeo, u kojo-jj je i s ikojoni je prošao Slika gore: Kovžeg s triom pok. brata Paunkoviča na laletu uz poca-siiu ietu vojnika i Sokola. — V sredini: gđa Paunkoviča sa zamen*" cima saveznog starešine i ostalom pogrcbnoin pratnioiii za kovčegom- — Dole: Starešine župa unose kov-žeg s telom brata Paunkoviča u Sa-bornu crkvu. život pun napora, žrtava, borbla i uspeha. I kada se dan prikloni večernjoj strani, još po poslednji put njegova volja oživi za radenim životom, uporno se suprostavi zamahu črnih krila več-aoga snaj ay na usponu vlastite e-nergije tik pred njenu kulminaciju, sloni i se u njemu sva životna snaga, i sivi soko kružeći u višinama pada s prestreljenim grudima kao kamen na zemlju. Svršeno je! Tako si, dragi starešino brate Dure, putovao iz rodnog Vršca i kročio trnovitim stazama života, dižući se i padajuči, mučeči se i postizavajuči uspehe, prolazeči kroz bol i radost, pra-een ljubavljii i željama sokolskih bratskih srdaca sve dotle dok nisi isto kao i pogodeni soko pao s višina, na koje su Te uzdigli vlastitim radoin Tvoji postignuti uspesi, u tuđem kraju u na-ručaj smrti, koja je bar toliko bila mi-lostiva, da Te je prenela u ljubijenu svoju zemlju, koja je več razgalila svoje hladne grudi da Te primli i u sebi zadrži. Nebrojeno puta smo kroz ova vrata hodili unutra i van — unutra, da se Prignemo na sokolski rad, zaboravivši na sve drugo sto se vani nas zbiva, lomi, besni, bori, da tu odredimo pra-vilan smer sokolskom žiču i biču, koje ima da umiri sve strasti, ublaži nepra-vedna dela, otkloni žilo i stlabo, da bi ' !,enom narodu i ljubljenoj domovini ukazala put života i na ideale buduč-nosti jedna jedina zvezda vodilja — sjajna zvezda sokolskog bratstva. I vani smo izlazili kroz ta vrata, iz kojih je pre dvadeset godina po svoj našoj zemlji pukla radosna vest 0 konačnom izvršenom ujedinjenju našega naroda; i naše domovine, kada je teško breme briga na čas palo s naših leda. Radost je obuzela izmučenu dušu, jer je to delo bilo dovršeno sa spoznajoin, da smo mi jugoslovenski Sokoli na pravom putu aktivnog rada 1 stvaranja, i $ko bi makar samo je-dan kamičak priložili za izgradnju ve-ličanstvenog zdanja buduče moč|i i slave domovine — zdanja, na čijem če vrhu kupole, koja se do neba diže, sjati ona ista zvezda vodilja — sjajna zvezda sokolskog bratstva! Tvoj životni put doveo te je u ši-rinu slovenskog sveta; jer si, kao ni-koji drugi od nas — crpeo svoju slo-vensku svetit i slovensku misao iz veličine slovenske Rusije. Video si brat-sku Poljsku, slušao si šum sokolskih krila u bratskoj čehoslovačkoj, napa-jao si se krvnim sredstvom u bratskoj Bugarskoj, a preleteo si našu Jugosla-viju s kraja na kraj i popreko, od Vardara do Triglava, od istočnih ravni do Svetoga Nauma, od Jadrana do Subotice naše širne. Tako je u Tvorne srcu rasla u širinu i daljinu slovenska zemlja. Zajedno smo radili od prvog sokolskog sabora, održanog u Novom Sadu 1919. godine. Na tome saboru, odr-žanom neposredno posle ratnih borbi, izvršeno je radosno proklamovanje je-dinstva dotadašnjeg plemenskog srp-skog, hrvatskog i slovenačkog sokolstva u jedno bratsko jugoslovensko Sokolstvo. Tome velikom sokolskom saboru svih Sokola iz tadašnje Kraljevine Srba, Hrva'ta i Slovenaca pretsedavao je brat Dura. I dalje, evo pune su več dve deeenije prešle, brat Dura Paun-kovič neumorno je sokolovao, noseči u svom velikom sokolskom srcu svetu sokolsku misao, o jednom našem na-rednom jugoslovenskom Sokolstvu koje čini deo jednog slovenskog Sokolstva. Imam stoga pravo da dtiboko poseg-tiem u skromnu riznicu svojih uspomena i da njima, koje su otkucaji ožaloščeno-ga bratskoga srca, obaspem Tvoj les. Želim da Ti stavim na bledo čelb Plave ruže, koje si u meni shranio, Slika gore: Kraljevski namesnik brat dr. Ivo Perovič izlazi posle ope-bt pok. bratu Paunkoviću iz Sabor-ne crkve praćcn bratom Ganglom. L sredini: Prctstavnici slovenskog Sokolstva, Senata, društva Slovenske misli i udruženja Albanske spome-nice iznose iz Saborne crkve posle °pela kovčeg s telom pok. brata Pa-tnikovića. — Dole: Oproštajni govori Pretstavnika slovenskog Sokolstva oci Pok. brata Dure Paunkovića. Na sli-CJ za vreme govora tajnika Saveza slovenskog Sokolstva brata E. Kepla. kada si ih brao u višinama sokolskih ideala, želim da Ti na upale grudi položim bele cvetove koje je uzgojila na gredici Tvoje radinosti Tvoja do-brotvorna bratska svest, i želim da na Tvoje mrtvo srce padne iz naše krvi rođena crvena ruža borba i vihora, napora i pobeda — ona ruža krvi i života, koja je ponela Tvoje ime di-ljem svega slovenskog sveta i neizbri-sivo ga urezala u istoriju slovenskoga Sokolstva. Da! Tako umire pravednik! Kao o-naj smrtno pogođeni sivi soko što pada u naručaj rodne grude, kada je sve svršeno. Ali ne pada kao kamen u besni vir da u njemu potone... Ne! Pravedniče, starešino, dragi brate Đuro, Ti si pao u naša sokolska srca, da u sjaju zvezde vodilje sokolskog bratstva ostaneš medu nas večito živ. To Ti, mili brate starešino Đuro, kažem u ime Saveza SKJ i svega jugo-slovenskog Sokolstva. Ti ostaješ naš, a mi ostajemo Tvoji! Hvala Ti! Slava Ti! — U ime Sokolske župe Beograd o-prostio se s pokojnim bratom Durom zamenik župskog starešine brat dr. Branko čipčić ovim govorom: GOVOR BRATA DRA BRANKA ČIPCICA — Tužni zbore! Braćo i sestre! Ovaj težak] i neumoljivi udarac sud-bine, smrt nezaboravnog nam, dragog i poštovanog dugogodišnjeg starešine beogradske župe, brata Dure Paunko-viča, primili su naši pripadnici, od de-ce do članstva, bolna i ražalloščena srca. Ona je težak i nepreboliv udarac za sve naše pripadnike, za sve one kojima je poznata ličnost, rad' i saimo-pregor za sokolske ideale neprežalje-nog nam pokojnika. Ne zale za Tobom, dragi brate starešino, deca, naraštaj i članstvo pre-stoničke župe, kojoj si Ti, kao njen starešina, kratko vreme posle oslobo-đenja pa do postanka Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije, dao najbolje go-dine Tvoga života, svu energiju Tvo-jeg sokolskog oduševljenja i poteta. Za nestankom Tvojim žali celokupno naše Sokolstvo, sva naša nacionalna javnost. Brate starešino, iako za života Tvoga nisi nikada tražio u sokolskom radu ni slave ni časti, ne srdi se što isko-riščavam sada čas, da Ti se zahvalim, da Ti iskažem na ovom poslednjem rastanku dužnu čast i slavu za Tvoj sokolski rad, za sve ono što si učinio i dao za napredak naše presto-ničke župe i njenog Sokolstva. Ose-ćaj dužnosti i zahvalnosti svih pripadnika naše župe nalaže mi, dragi i pošto-štovani pokojniče, da Ti na rastanku sa zemaljskim carstvom, na rastanku sa bračom i sestrama sa kojima si Ti skoro ceo Tvoj živqt i najbolje godine Tvoje proveo, izrečem zahvalnost i o-dam puno priznanje za onaj ra»d i po-žrtvovanje koje si mnogo, mnogo godi-na ulagao, nesebično davao, vodeči skoro jedan decenij prestoničku župu. Još su nam u živoj uspomeni ona ne tako daleka vremena kada je i 11 našem Beogradu' i u beogradskoj župi bilo teško sokolovati, kada je u našoj prestonici bilo malo jato Sokolova sa kojima si Ti neumorno radio i kroz mnoge prepreke i nerazumevanja oko-line krčio put boljoj budučnosti pre-stoničkog Sokolstva. Ni jednog časa nisi sustao; Tvoje oduševljenje za sokolski rad nije nikada malaksalo, iako je za to bilo mo-menata, ono je svakim danoin prido-bijalo nove i nove pripadnike i pri-vrženike, sledbenike lepe i uzvišene sokolske ideje. Nije bilo ni jedne, ni najmanje sokolske priredbe u tada nia-lobrojnoj našoj župi, a da Ti nisi medu nama bio i rečju i delom pot-strekavao ostale na rad i samopregor. Svojim primerom svugde i na svakom mestu pokazivao si brači i sestrama kako treba raditi, kako se treba žrtvovati. Tvoje oduševljenje za sokolske i-deale davalo nam je svima voJije i poleta, sledili smo Tvoj svetao primer i nije izostalo ono što je takav rad morao doneti. Sokolska ideja i rad o-buzela je dušo i srca Beogradana i pripadnika beogradske župe, malo jato Sokola umnožilo se i ono danas vije visoko i snažno svoje gnezdo u svakom i najmanjem seocu naše župe, po sviin delovima grada Beograda. Za taj uspeh, dragi brate starešino, dugujemo mnogo, mnogo Tebi, Tvojoj istrajnosti, koju si sa ostalom bračom! i sestrama uvek pokazivao, verujuči nepokolebivo u po-bedu sokolskih, narodnih ideala. Tvoje zasluge za Sokolstvo naše župe mnogobrojne su i nišam sada u stanju sa ovoga mesta, i u ovom momentu, da ih iznesem, jer nabrajanje istih ne dozvoljava vreme koje imamo na raspo-laganju. Sokolska istorija dače pravu veličinu Tvoje ličnosti i pravo mesto Tvojem radu. Mnogo si nam dao, mnogo si nas zadužio. Počivaj mirno večnim snom' i budi ubeden, da Tvoj svetao primer neče nikada izbledeti iz duša i srdaca Tvoje brače i sestara. Tvoje telo mrtvo je, ali duh Tvoj živeče večito medu nama, on če nam biti uvek svetionik koji če nam svetlititi i pokazivati kako treba da radimo za Sokolstvo i kako treba da se žrtvujemo za uzvišenu Tirševu ideju. Sokolstvo Beograda i beogradske župe oprašta se danas preko mene, dragi brate, od Tvog mrtvog tela, opra-štaju se svi Tvoji radenici iz Beograda i beogradske župe, odajuči Ti na poslednjem rastanku čast i hvalu za sve ono što si im dao i što si učinio. Uspomena Tvoja u našim srci-ma neče i ne može nikada izbledeti, a Tvoj svetao primer sledičemo i večito čuvati. Neka Ti je, poštovani brate starešino, večna slava i hvala! — U ime Sokolskog društva Beograd-Matice oprostio se s pok. bratom Pa-unkovičem prosvetar društva brat prof. Stevan Stankovič, koji je rekao: GOVOR BRATA PROF. ST. STANKOVIČA — Naša Matica me je poslala, brate Duro, da Ti kažem poslednje bratske reči. Puna su nam bila pluča kada si bio medu nama. Bio si istinski brat; baš kao da nam je kroz žile strujala ista krv. Dušom i mišlju bio si se pot-puno ujednačio sa Tvojom bračom i sestrama. Nebrojeno puta videli smo da ;si takav bio i prema brači i sestrama svih drugih jedinica. 1 gordi smo bili, što si bio član naše sokolske porodice. Bio si pravi Soko! Bratski smo proslavili dvadeset pet godina od kako si nam bio starešina Matice; a nije mnogo prošlo, doživeo si još jedan jubilej. Doživeo si deseti slet u Pragu. Tu si se na samorn vrelu slovenskog sokolskog daha na-pojio novim uverenjem, da je buduč-nost slovenskih naroda svetla i neo-doljiva. 1 baš kad si to uverenje poneo, da ga medu nas razdeliš, zastade otkucaj Tvoga sokolskog srca... Znamo šta si hteo da nam kažeš. Znamo Tvoju mi-sao, brate Duro, i podržačemo je na-šom vedrom sokolskom verom! i snažnim mišicama našim, na ponos naše velike otadžbine, celokupnog Sokolstva i slovenskog imena. Matica veruje da Soko ne stari i ne umire. Ni Ti nisi umro, brate Du-ro, več si se samo svrstao u red onih Sokola koji bodre i daju mahove. Za momenat zastajemo da Ti bratski kliknemo: Slava Ti!, pa da se sviin zamahom zatalasamo i produžimo naš rodoljubivi sokolski i slovenski posao. Matica če negovati uspomenu na Tebe i, Tobom potsticana, ostvarivati svoje sokolske zavete. Pozdravi naše sokolske velikane kojima ideš, predaj im celoga sebe onako kako si ovde bio predan i ne dajte nam da grešimo. Budi spokojan! — Posle oproštajnih govora zamenici sa-veznog starešine sa članovima savezne uprave izneli su kovčeg iz prostorija Saveza SKJ i položili na lafet, za koje je vreme vojna muzika svirala Betove-nov marš. Sa jedne; i druge strane lafeta čuvalo je počasnu stražu po 4 narednika, a do njih sa svake strane po 8 članova savezne uprave. Tada je pogrebna povorka krenula odredenim ulicama do Sabome crkve. Krst i ko-ljivo nosila su dva Sokola, zatim su dva gardista nosila veliki venac Nj. Vis. Kneza Namesnika Pavla, za kojim su sledili venci Kraljevskih namesnika dra R. Stankovičaf i dra I. Peroviča, koje su kao i sve ostale vence nosili Sokoli, dalje venci Saveza SKJ, Saveza slovenskog Sokolstva, češkoslovačke obec sokolske, Saveza bugarskih Junaka i Saveza Poljskog Sokolstva, pokojnikove rodbine, Senata, svih sokolskih župa i nekih sokolskih društava, pretsednika beogradske opštine, ministra fizičkog vaspitanja, „Rosije-Fonsijer”, privrednih ustanova, mnogih društava i korporacija ;kao i od pokojnikovih poštovalaca. Za vencima osam oficira i Sokola nosilo je pokojnikova visoka odlikovanja. Zatim je išlo sveštenstvo. Za kovčegom išla je gda Paunkovič sa zamenicima saveznog starešine bračom : Ganglom, drom Oavrančičem, drom Belajčičem i arh. Smiljaničem. Zatim je išla pokojnikova rodbina pa zvanični pretstavnici; dr. Vjekoslav Miletič, ministar fizičkog vaspitanja, dr-Bogoljub Kujundžič, ministar šuma 1 ruda, senatori i narodni poslanici, pret-stavnik češkoslovačkog poslanstva brat dr. František Bahtjik, viceadmiral g. Marijam Polič, kontre-admiral g. Ma-rijaševič, veči broj generala medu kojima i general brat Andra Petrovič, viši oficiri, delegacije mnogih nacfional-nih, kulturnih i drugih društava, gra-danstvo i na koncu odred vojnika. Nešto pre nego što je pogrebna povorka stigla pred ulaz u Sabornu cr-kvu, dovezao se Kraljevski namesnik brat dr. Ivo Perovič u pratnji šefa svoga kabineta g. Pantelijiča, da pri-sustvuje opelu. Kovčeg su skinuli sa (lafeta i uneli u crkvu starešine sokolskih župa. Posle opela Kraljevski namesnik brat dr. Ivo Perovič izjavio je gdi Paunkovič toplo saučešče. Zatim su iz crkve izneli kovčeg pretstavnik Senata senator g. Dragovič, tajnik Saveza slovenskog Sokolstva brat Evgen Kepi, zamenik starešine češkoslovačke obec sokolske brat dr. Jan 'Stole, pretstavnik Saveza bugarskih Junaka univ. prof. brat dr. Mihailo Minev, starešina ru-skog Sokolstva brat Roman Drejling, pretstavnik društva „Slovenska misao” g. Savič i pretstavnik udruženja Albanske spomenice. Pred crkvom od pokojnika najpre se oprostio u ime Senata Kraljevine Jugoslavije senator g. M. Dragovič ovim govorom: GOVOR SENATORA G. M. DRAGOVICA — Tužni skupe! U deo mi je pala dužnost da se u ime Senata Kraljevine Jugoslavije oprostim sa zemnim ostat-cima pok. Dure Paunkoviča. Dura Paunkovič kao ličnost i javni radnik bio je omiljen kod svakoga, kome se ukazala prilika da ga pozna. Nesebičan, savestan, vredan, preduzim-ljiv, prožet velikim patriotizmom, radio je neumorno na svima poljima javnoga života; na zbrinjavanju naših nevoljni-ka kroz društvo Crvenog krsta; na delu viteško-telesnog i nacionalnog vaspitanja jugoslovenskih generacija kroz sokolske organizacije. U svima poduhva-tima prednjačio je ličnim primerom. Taj rad, taj velikji i naporni rad, treba da nam ostane uvek u živoj uspomeni i da svakome pojedincu Jugoslavije hude pravi putoka.zi i vodič za nesebičnu slu-žbu Kralju, Otadžbini i narodu. U znak priznanja za ovakav rad Kraljevim Ukazom veliki rodoljub pok. Dura Paunkovič imenovan je za senatora u aprilu mesecu ove godine. U Senat je ušao kao veoma visoka politička vrednost- Ali, on nije vodio partisku politiku, kojorn se u svome životu nije zanimao, nego je primerom služio kako se treba visoko uzdignuti od parti-zanskog sitničarenja i gledati interese zeni|lje; i naroda. I u istini, pok. Dura Paunkovič cenio je veoma visoko i bistro opšte interese, za njih se svesrdno zauzimac/ i truSdio dla i tu dade od svoga rodoljubivoga duha i srca* sve što može dati. Ko je još pre kratkog vremena vero-vao, da če nemilosrdna sudbina otrgnuti iz naše sredine dragoga pokojnika? Kada smo ga u Pragu, prvili dana pro-šloga meseca na Svesokolskom sletu gledali kako gipko i vedro vrši svoje dužnosti kao zamenik starešine Sokola i kao voda senatske delegacije; kako sa največim požrtvovanjem i mladičskom okretnošču stiže da u Pragu obavi tač-no sve mnogobrojne dužnosti, bili sme radosnA i gordi, što naša otadžbina ima vrloga s i n a| i bili smo ispunjeni nadom, da če 011 još dugi niz godina korisno služiti svojoj zemlji i naciji. A danas.-' Tako brzo posle sokolske manifestacije u Pragu, okupili smo se u ovu tužnu povorku oko njegovih zemnih ostataka, da mu odanio smerno dužnu i zaslu-ženu poštu. Sudbina je litela da ucveljenoj su-pruzi uzme plemenitoga domačina, Sokolu zamenika starešine, Senatu dostoj-noga člana, a otadžbini neumornog po-slenika i konstruktivnoga sina. Dragi pokojniče, Tvoja če uspomena ostati trajna medu nama, a Tvoj priine-ran rad izvor energije i r.eophodan elan za nas koji ostajemfo i za one koji če doči. Laka Ti jugoslovenska zemlja, a u ime Senata Kraljevine Jugoslavije, hvala TSi i slava! — Zatim se od pokojnika oprostio u ime Savez^ slovenskog Sokolstva tajnik ovoga Saveza brat Evgen Kepi ovim rečitna: GOVOR BRATA EVGENA KEPLA — Život čovečji je jedno poslanstvo. Svakome od nas pripada u njemu ne-' kakav cilj. I dobro je živeo onaj, koji je taj zadatak ispunio. Tako i rad za lepšu budučnost naroda, i ljudi je uzvi-šeni zadatak na životnom putu. Ti, poštovani brate, izabrao si Sokolstvo i Slovenstvo kao put uzvišenosti i produbljivanja pozitivnih ljudskih vrednosti. To je bio Tvoj davni cilj, kada još nije bilo svih slobodnih slovenskih država i narodla i kada to nije bilo svugde željeno slovenskom plemenu. Davno pre svetskog rata po-svetio si svoje sokolsko srce, svoje misli da slovenski narodi dodu do svojih svetih prava, i urneo si da torne prinosiš velike žrtve ali ipak na skro-man način. I kada si bio strog, voleli su Te svi koji su hteli da Te razumeju. A razumeli su Te svi, jer si uvek bio iskren i sokolski. Sokolstvo — ne samo jugoslovensko, več i sve ostalo — mnogo Ti je bla-godarno. Tvoje krasno srce kucalo je kako za narod jugoslovenski tako i tža Bugarirna, Poljacima i Čehoslovacima. Danas, kada smo još n dubokom bolu koji nas je obuzeo Tvojom iznenadnom smrču, nismo ni svesni što smo s Tobom izgubili. Dugo si se junački bo-rio, ali Providnost je odredila da završiš svoj plodni život. Tražio si po-bedu svojom viteškom sokolskom a u-Jjedno i mekom slovenskom dušom. I, dragi brate, pobedio si svojim dobrim srcem, saosečajuči bez razlike sa svima, kojima je bila potrebna pomoč. Time si sebi obezbedio najtrajniju uspomenu, kojoj je izvor iz nama najbliže sredine — bratstva i čovečanstva. Svi mi, koji smo udruženi u Savezu slovenskog Sokolstva, bilo Jugosioveni, Bugari, Po-ljaci i Čehoslovaci, znamo, da si se sokolskim putem za Slovenstvo svesno starao, stekavši za to trajne zasluge. Zato smo Ti naročito svi mi duboko zahvalni. Neka Ti bude večna slava i pomen! U ime češkoslovačke obec sokolske zatim se oprostio III zamenik ČOS brat dr. Jan Stole sledečim govorom: GOVOR BRATA DRA JANA STOLCA — Kada je u Prag stigla vest, da je umro brat Dura Paunkovič, obuzela je sve nas u ČOS neočevivana žalost. Odinah smo bili svesni, da nam za u-vek odlazi odani prijatelj, veran kao rodeni brat. Več pre rata stajao je na čelu srpskog Sokolstva i 1912 učestvo-vao na sletu\ i radio na produbljivanju naših sokolskih veza. Za vreme rata U' poznali su njegovu pravu sokolski! pri' rodu, prijateljski! i slovensku, naši oficiri u zarobljeničkom logoru 11 NisJ, gde je bio komandant i odakle su u" spomenu 11a nj poneli i članovi pretsed-ništva ČOS, medu kojimfa i sadanji p°' slanik ČSR u Beogradu Jaroslav Lipa. Posle rata Sokoli slobodnih sl®' venskih naroda uzeli su za izvršenjc velike zadatke, pri čemu je brat Paunkovič najaktivnije učestvovao. Nad Tirševim domom u sedištu češkoslovačke obce sokolske u Pragu le' prša črna zastava, koja nam obznanjuje> da nam je nestalo ličnosti junaka, k°Ja je još pred šest nedelja koračala živa, vitica i elastična sa jugoslovenskim So-kolima, koji su došli na deseti sveso-kolski slet. Na žalosnu boju zastave kao da pada odraz blistavog lica brata Đure Paunkoviča, kada je sa zadovoljstvom posmatrao teške i izvršno izvedene vežbe jugoslovenskog naraštaja, članstva, vojske i mornarice. Vašu žalost deli s Vama cela Češko-slovačka obec sokolska. Toj žalosti pri-družuju se svetle uspomene na njegov zaslužni rad za nas Čehoslovake pre rata, za vreme rata i posle rata i sveže uspomene, kako je u julskom zasedanju Medunarodne gimnastičke federacije sjajno branio pravo slovenskih jezika kao punopravnih drugim jezi-eima. Ovim uspomenama priključuje se s®da i nada, da če rad brata Paunkoviča, koji je dao ploda u otpornosti ju-goslovenskog naroda za vreme rata, i u zadnjim godinama u zajedničkoj sarad-nji Sokolstva češkoslovačkog i jugoslovenskog, nači naslednike, jer težnja i cilj pokojnog brata zamenika starešine Paunkoviča jest težnja i cilj svih koji su s njima saradivali, naime: što te-pnije povezati Sokolstvo jugoslovensko 1 češkoslovaško na svestranom sokolskom radu i (manifestacijama. Slava mu! — GOVOR PROF. UN1VERZITETA BRATA DRA M1HAILA MINERA - Ožaloščena bračo i sestre, jugo-slovenski Sokoli i Sokolice! Ožaloščeni zbore! Prerana smrt brata Dure Paunkoviča bila je za nas bugarske Junake veliko [znenadenje, i mi smo utonuli u duboku žalost. Sudbina je htela da se danas, 21 avgusta 1938 godine, baš na njegov ro-dendan, sakupimo ovde oko njegovih га nas sve dragocenih, zemnih ostataka, da bismo mu kazali poslednje „Zbogom!” Njegovom smrču oboren je jedan ve-Jiki stub jugoslovenskog Sokolstva, a bugarski Junači izgubili su jednog ve-ukog milog brata — jugoslovenskog Sokola brata Duru Paunkoviča. Draga bračo i sestre, jednu veliku Utehu imamo i vi i mi, što je on sam Sebi podigao nad svojim grobom naj-Veličanstveniji spomenik, na kome je Sani napisao napis: — U istinskoin sporazumu, u realnom zbliženju izmedu orače Jugoslovena i Bugara nalazi se zaloga za njihovu sutrašnjicu. On je revnosno služio ovoj velikoj *deji i umro je sa njoine. Vama, duboko ožaloščena gospodo ; aunkovič, Vama draga bračo Sokoli 1 sestre Sokolice, u ime bugarskih Juraka i Junakinja, u ime Saveza Junaka, P°dnosim njihovo iskrena i srdačno sa-dčešče. Bog da prosti inoga velikiog i milog Prijatelja brata Duru Paunkoviča! — kolovi stoje pogruženi oko Tvoga, za nas sve preranoga groba i jedan stari Soko, Tvoj drug iz preratnih dana Srp-skoga Sokolstva hoče da Ti u ime svih reče svoje poslednje zbogom. Ima, brate Starešino, u knjiži Tvoga plodnog i bogatog sokolskog života vanredno lepih i divljenja dostojnih stranica, koje če se, bez sumnje za dugo vremena iznositi kao svetli primeri nesebičnog sokolskog delanja za poznija, naša sokolska pokolenja. Ja iz te bogate riznice i krupne knjige Tvoga sokolskog živovanja hoču da izdvojim samo pet listova, koji su meni naj-miliji, koji meni lično najviše impo-nuju i na kojima si Ti sazidao ono grandiozno sokolsko postolje, na ko>-jem još; i danas kao ispolin stojiš mr-tav a za nas Sokole večito živ. To su pet godina Tvoga života od 1909 do 1914! Ti dolaziš iz velike i prostrane Rusije u malu Kraljevinu Sr-biju u dane, jeada se s punim žarom mladosti, pregalaštva i rodoljublja počelo jače i nazaustavno, posle kobne aneksije, da formira, razmahuje i po-diže Srpsko Sokolstvo. I to ne samo u zemlji Srbiji, nego: i u svakom kraju gde Srbin živi. Istorija Tvoga života priča da si tamo živeo punih deset godina, da si došao kao otmen gospo-din i pročelnik jednog velikog preduze-'ča, i Ti si, i po red svega toga i u prkos svemu torne, odmah stupio u naše sokolske redove. Ona Tvoja topla nastavnička duša nije zaboravila ideale mladičskih dana iz Tvoga Kragujevca, niti se dala omamiti bleskom zlata koje je zvečalo na šalterima pre-duzeča kome si bio na čelu. Sta si Ti tada video i šta si mogao da vidiš u našem Sokolstvu ako ne samo one lepote koje mi svi nosimo u srcu, i šta Te je moglo da održi u našem Sokolstvu ako ne samo ljubav prema viteškim vrlinama naše rase koje je ono propagovalo. A kako se onda so-kolovalo, to znadu ova mlada brada tek iz sokolskih udžbenika, a nas nekolicina starijih iz mučno preživelog i stvarnog života. Ima li ijednog brata Sokola ovde, koji sa uzdrhtalim srcem sluša ove reči a da ne zna — bilo iz sokolskih udžbenika bilo iz života — koliko si Ti, brate Starešino, voleo nas, svoju braču Sokolove iz krajeva preko Save i Drine? Ima li ovde ikoga koji ne zna kakom je radošču treperilo Tvoje lice, kakvim su žarom blistale Tvoje tople plave oči, kada smo mi, kao porabljeno rablje, dolazili u stolni Beograd, da se u njemu napojimo slo-bode, da se punim grudiina nadišemo sokolsko dušanovačke neustrašivosti pa da odvažno i prkoseči celoj jednoj mnogoljudnoj Imperiji promarširamo g. 1911 ulicama Zagreba a godine 1912 ulicama zlatnoga Praga kao jedna ne-razdvojna celina, kao ujedinjeno Srpsko Sokolstvo? O kakav si Ti divan pobornik bio, dragi brate Duro, te i-deje ujedinjavanja našeg Srpskog Sokolstva, kakav si ekscelentan trudbenik bio da se ona — makar saimo i kao ideja — u što jačoj meri razvije, u-čvrsti i ostvari! Pa ne samo to. Uz onu svoju čistu, blagorodnu i široku „rusku naturu”, koja je stajala za jedan stepen više iznad svih nas i o-buhvatala celokupno široko Slovenstvo, Tebi je i to bilo malo. Ti si, brate Duro, bio medu prvima koji je još tada sa našim dr. Lazom, Oraženoin i Carein kombinovao i sastavljao sokolske granice današnje Jugoslavije. Ti si s njima zajedno nosio u srcu Ju-goslaviju — sokolsku Jugoslaviju — još onda kada je nas druge, ma;nje i sit-nije, bilo čak i strah da na to i pomišljamo. Ti si bistrinom svoga bri-ljantnog uma, svojom toplom i bogo-danom rečitošču i svojim istinskim i čovečanskim oduševljenjem bio naš u-čitelj toga sveobimnog jugoslovenskog i slovenskog bratstva, divotni preteča svetlih sokolskih ideala, koji su danas delom mila i nerazrušiva stvarnost, delom stalni putokaz kojim naše Sokolstvo a i celokupno slovensko Sokolstvo treba da grede! Eto tih pet godina izdvajam ja iz Tvoga 61-jednogodišnjeg života baš na sam današnji dan Tvoga rođenja i njih veličam kao satrudnik iz onih velikih sokolskih dana, u kojima si Ti bio silna i na daleko vidna sokolska figura. Tih pet godina Tvoga života dalo je osnova i svu lepotu ostalom Tvo- rne sokolskom delanju, koje su danas veličali svi govornici koji su u svojim govorima plakali za Tobom, Duro naš, neprebolna rano naša! Tih pet godina ostaviče svetla tragal i pomena na Tvoje čestito ime za sva vremena i dokle god bude i jednog Sokola. Tih pet godina plodnog i radnog Tvoga života daju mi punog prava da Te, onako kako sam Te vazda u srcu nosio, nazovem: istinskim, pravim i velikim Sokolom našim. Duboko ucveljena srca i znajuči mo-žda najprisnije i najsvesnije od svih u čije ime danas govorim šta gubimo u Tebi, čestiti i divni Sokole naš, ja se praštam od Tebe. Ali ne za sva Dne 8 o. m. u Beogradu je otvo-rena Prosvetna šlcola Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije, koju svake godine drži savezni Prosvetni odbor. K(ao( i ostalih godina) i ove je školu otvorio svojim predavanjem zainenik sa-veznog starešine brat Dura Paunkovič. Ovo predavanje, voljom sudbine, bilo je ujedna i poslednje predavanje brata Dure Paunkoviča pred njegovu smrt, koja je ubrzo zatim nastupila. U torne predavanju blagopokojni brat Dura Paunkovič rekao je sledeče: — Drage sestre i draga bračo, Kad su me pre neki dah izvestili 0 torne koliko je prijavljeno učesnika za ovu prosvetnu školu i kad sam sa spiska učesnika razabrao u glav-nom vaše zanimanje i godine starosti, od srca sam se obradovao. Kažu mi, da je u prostorije Prosvetnog odbora u Savezu pre neki dan došao jedan mladič — dak jedne od naših srednjih škola u Beogradu i molio da ga prime u prosvetnu školu naknadno, jer se nije u pravo vreme mogao javiti preko župe. Vidite, drage sestre i draga bračo, to su pojave koje nas — koji smo na izmaku — duboko diraju. Naj-glavnija je činjenica da nema mesta pesimizmu koji se ponekad javlja u našim redoviina, kod malodušne brače 1 sestara. Sva ta brača treba da pozna-ju ceo sokolski život, da dodu ovamo da vide vas — skupljene sa raznih strana, iz svih naših župa, kako ste ostavili svoje kuče, svoje praznike, svoje razonode, svoju slobodu da se do-brovoljno zatvorite u ovaj vaš sokolski interat. Treba da odgovorimo na pitanja za-što ste došli? Šta vas je ovamo dove-lo? Možda bi se našlo raznih nijan-siranih odgovora, ali svi bi počivali na jednoj osnovici, a to je želja da nešto učinite za Sokolstvo i da se što bolje za posao spremite. Sigurno je da niste došli da se provodite, jer nema ovde provoda gde se mora ceo dan da sluša predavanja, da se aktivno prati sve što se radi i da se što aktiv-nije u tom radu uzme učešča. Eto, sestre; i bračo, dragi naši mladi saradnici, osečao sam za potrebu da podvučem tu činjenicu, da je naročita istaknem. Zato vas ja sa srcem, punim radosti iskreno pozdravljam. Sa vedrinom, sa puno optimizma, sa čvrstom veram treba gledati u Sokolstvo i sokolski život i rad. Nisu to što kažem samo prazne reči, nisu to nikakve fraze. Nikad ih ja ovde ne bi izrekao. Tako če to izgledati samo onome ko stvari površno gleda, koji ih dobro ne poznaje ili ih gleda sa male uske, možda lične perspektive. Ali treba se popeti malo više, treba pogledom obuhvatiti ceo horizont društvenih, kulturnih a ako hočete i po-litičkih zbivanja pa onda usporediti tok sa našim sokolskim životom i radom i tada se tek može pravilno oceniti kolika je snaga i čudesna moč Sokolstvo, tada se tek može sagledati njegova dubina i osetiti koliko ono svojom moralnom snagom otskače. I što Sokolstvo preživljava teže dane, što je ono više napadano, što se od njega traži veče žrtve i što se obruč oko njega sve više steže, to njegova unu-tarnja snaga biva sve jača. Možda se to ne vidi dovoljno u svakidanjem životu, jer u vrevi dnevnih dogadaja, u pometenosti koja se često ispoljava, vremena, dragi naš Duro! Često, vrlo često prilazičemo mi ovome Tvorne grobu kao svetinji našoj sokolskoj i na njemu crpsti snagu za naše dalje sokolsko delo. Jer Ti češ nam, Dura Paunkoviču, i mrtav biti večita svetla slika sokolske čestitosti i večiti potstrek na dalji nezaustavni i dalji sokolski rad. Veliki i čestiti Sokole i najdraži brate naš Duro, neka Ti je večna hvala i slava! — Posle tužaljke, koju je otpevao ruski pevački hor, uz počasni plotun, koji je ispalio vod vojnika, kovčeg s mrtvim telom brata Dure Paunkoviča spu-šten je u raku na večno počivalište. u borbi sa svakidanjim sitnimf i krup-nim nedačama, Sokoli nemaju moguč-nosti da se na svakom koraku vide i istaknu. Ali zato su oni ipak tu, svaki na svom mestu. Soko, mali trudbenik, na skromnom položaju, svojom sokolskom svešču, sokolskom voljom i soy kolskim moralom čvrsto stoji na braniku čovekovih i naših narodnih naj-osnovnijih prava. Kad dode momenat, onda če se moči tek jasno videti kolike su te moralne vrednosti. Sestre i bračo, tek što je završen slet u Pragu. Još su nam pred očima jasne slike onih nezapamčenih manifestacija. Još tako živo vidimo one nepregledne mase kako se talasaju, hi-Ijade i hiljade, desetine hiljada ljudi kako se pod jednom nevidljivom ko-mandom kreču jednim pravcem, udaraju istim korakom, dišu jednom dušom, noše jednu misao i stapaju se u jednu volju. Sestre i bračo, grandiozno je to bilo u punom smislu reči. Kad se to vidi, onda se zaboravlja sve malo i sitno i onda u nama raste svest kako je Sokolstvo veliko. Teško je nači reči koje bi verno opisale to što srce sada oseča. To treba videti i tada nastaje u čovekovoj duši saznanje jedne i nevidljive i nečujne, tajne snage. Ja se zajedno s vama ponosim što smo mi, jugoslovenski Sokoli, sa našim naraštajem, našim članstvom) i na-šom vojskom u tim manifestacijama zauzimali dostojno mesto i što smo bili predmet velike pažnje i ljubavi. Oledao sam naše članstvo u Pragu. Bilo ih je razne starosti i ratznog zanimanja. Promatrajuči ih u mojoj sve-sti, oživela je slika njihovog sprema-nja za Prag. Koliko je bilo tu pre-garanja, koliko ličnih žrtava, koliko od njih su otkidali od sebe i od svojih provoda, često od najnužnijih potreba da bi sakupili trošak za put. Bilo je i takvih koji su nekoliko dana jeli samo ono što su poneli, a posle su se hranili kojekako, pronalazili i do-vijali se da što jeftinije produ, ali glavno je oni su bili tu. Ono što je ovde najvrednije, to je činjenica, da ih niko nije na taj put silio, rtiko im to nije naredivao, vodila ih je njihova vera, njihova sokolska svest, a to je, sestre i jrračo, največa i najdostojnija disciplina sa kojom se ništa ne može meriti. To je baš ta velika snaga. Bilo je tamo nekoliko brače kojima je to po redu peti slet u Pragu, nijedan nisu propustili. Neki su čak, pola u šali pola u zbilji, govorili: Osečao sam veliku potrebu da još pre smrti oba-vim tu sokolsku dužnost. Sestre i bračo, površno gledajuči izgledaju to sasvim obične stvari. Ali nije to tačno. Treba svaki slučaj po-naosob u dubinu sagledati, pa da se vjdi koliko je sve to zajedno uzevši vredno divljenja i dubokog poštovanja. Eto, sve su to razlozi zbog kojih ja vedro gledam u budučnost sokolsku i koji pojačavaju veru moju u Sokolstvo. Zeleo sam tu svoju misao ovako prosto i jednostavno da razvijem pred vama, želeo bi da tu svoju veru u vas prelijem, jer iz vere niče samosvest, iz vere u celinu rezultira i vera u sa-mog sebe, a iz svega se onda rada zanos koji je toliko potreban u današnje vreme u sokolskom radu. Ali, drage moje sestre i draga bračo, sve to što sam sada izneo ne L ime ruskog Sokolstva oprostio se ‘Oplim govorom starešina brat Roman . jBng, a u ime društva „Slovenska "lisao” g. Vladimir Savič, opunomočeni ^'nistar u penziji, i na koncu u ime j^ruženja Albanske spomenice g. Mililo Spasič, potpretsednik ovoga društva. 2atim je pogrebna povorka krenula i ^a(l je stigla do palate Izvozne banke :u se od pokojnika oprostio u ime /vozne banke g. Milan Jovanovič-Re-savac. Kad je pogrebna povorka stigla na §rohlje, kovčeg su skinuli i poneli do §r°ba članovi upravnog odbora i či-JJ°vnici osiguravajučeg društva „Rosija-°nsijer”, čiji je bio generalni direk-0r pok. brat Paunkovič. Tu se nad Šrobom od pokojnika oprostio u ime ruštva „Rosija-Fonsijer” g. Isak Isa-°vič, a u ime Saveza osiguravajučih ruštava g. Božidar Brzakovič. Kao po-e^nji u ime intimnih prijatelja, starih ^kolskih suboraca i saradnika oprostio ^ °d pok. brata Paunkoviča brat Ste-an 2akula ovim govorom: Q°Vor BRATA STEVANA ŽAKULE T Lopratili smo Te, dragi brate sta-s