ACTA HISTRIAE 111.
primljeno: 1994-04-29	UDK/UDC: 35.07:949.713 Istra "15/17"
SKICA ZA PORTRET ISTOČNOISTARSKIH KVARNERSKDI SREDNJOVJEKOVNIH KOMUNA OD XV. DO XVII. STOLJEČA
Darinko MUNIČ
mag., upravitelj Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, 51000 Rijeka, Ružičeva 5, CRO MD, direttore dellTstituto :ii scicn-e storiche e sociali HAZU, 51000 Fiume, Ružičeva 5, CRO
SAŽETAK
Članak je posvečen povijesnim odrednieama istočnoistarskih kvarnerskih komuna u razvijenom srednjem vijeku. Riječ je tzv. Kvarnerskom posjedu, kojeg su činili Rijeka na Rječini, Kastav ("s lukama u Preluku i Voloskom), Veprinac, Lovran (do sredine XV, si.), Moščenice i Brseč (takoder do sredineXV. st.). Tajposjed na istocnoj obali Istre su od XII. do razmedeXIV. uXV. sL, držali Devinski grofovi, a zatim ga preuzimaju gospoda Walsee, da bi nakon 1465. godine, Kvarnerski posjed definitivno došao u ruke Habsburške kuče (u čijem če okrilju ostati sve do 1918. godine).
Od Piominskog zaljeva na jugu, uz istočnu obalu fstre i strme padine Čičarij e s Učkom do Preluke na sjeveru - gdje Riječki zaljev najdublje zadire u kopno - te dalje morskom obalom do Rječine, oblikovale su se u okviru zajedničkog Dcvinskog posjeda istoenois-tarske kvarnerske komune i njima pripadajuči kašteli. Taj se Kvarnerski posjed društve-no-politički oblikovao od sredine XII. do početka XIV. stolječa. A prema Urbaru Kvarnerskih imanja Devinaca i Walseeovaca iz oko 1400. godine1 ili jednostavnije Riječkom urbaru2, dakle na razmedi XIV. u XV. stol ječe, Kvamcrska su imanja od Devinaca na obitelj Walsee prenijeta u ovome sastavu: Brseč/Berschetz, Moščeni-ce/Moschanite, Lovran! Lauran, Veprinac/Veprinez, Kastav/Chestaw i grad i opčina Rijeka/ Sant Veit in der sta?, na desnoj obali Rječine.
1	Mitko KOS, "Jedan urbar iz vremena oko 1400. o imanjima Devinskih i Walseeovaca na Kvarnem", Vjesnik DržavHOg arhiva u Rijeci, sv. m, Rijeka 1955-1956, str. 1-20/345-364/.
2	Danilo KLEN objavljuje novi izvomik Riječkoga urbara, u kome ne nalazi Opczach/Japnišče na jugu od Gorice, Podgred/Podgrad i Orecholaeh/Orehovlje kod Mirna na jugu od Gorice (Vidi: M. Kos, "Jedan urim...", n. dj., str. 18/362). Isto tako, vrlo je oprezan u dataciji izvornika, pa več u naslovu širi opseg godina, od kada do kada, je izvornik mogao biti sastavljeu. Vidi: D. KLEN, "Riječki urbar (1390-1405)", Vjesmk historijskih arhiva u Rijeci i P«zi?zu(Dalje: VHARiP), sv. XX, Rijeka 1975-1976, str. 151-163.
3	Njemački nazivi citiraju se prema M. K o s u, "Jedan urbar...", n. dj., str. 359-361. Medutim, izvomici/urbari se razlikuju u grafiji, pa u n. dj. D. Klena "Riječki urbar" nalazimo: * Veprincz ", "Moshanicz" i "Bersftecz"; a ime Rijeke je u naslovu "Sand Veyt", a u tekstu "sant Veit in der Stat" (str. 156). U njemačkim izvorima zatičemo jož i "St. Veit am Pjlaum". Latinski nazivFlumen sancii
83
ACTA HLSTRiAEUL
Darinko MUNIČ: SKICA ZA PORTRET ISTOČNOISTARSHH K VAKNERSXIH ...,53-95
Geografskim smještajem sva su mjesta, osim Lovrana i Rijeke na prirodnim uzviše-njima i podalje od morske obale, ali vrlo pogodna za stanovanje. Odabir mjesta prebivanja, dakle nije slučajan. Dapače, stanovništvo srednjovjekovnih komuna nastavlja dugotrajni kontinuitet nastanjivanja i života na tome području, od najstarijih vremena4 ^
i
Fizički Istri - doslovno - ne pripadaju Rijeka i Kastav, te dobar dio Kastavštine. Ipak veči dio kastavske srednjovjekovne komune, tj. Kastavštine (gotovo do najnovijih dana)5 - od Preluke preko Voloskog do opatije Sv. Jakova i Slatine (u centru današnje Opatije), pa zatim na sjeverozapad podno padina Veprinca, prema Rukavcu, Brgudu i Kastavskoj šumi - je na području Istre. Kastavska je komuna zapravo, stolječima činila ne samo upravno-administrativno-političlai vezu, nego i snažan etnički, jezični, crkveni (to područje je od najranijih vremena polpadalo u nadležnost puljskih biskupa) i kulturološ-ko - tradicijski most izmedu istočnog dijela istarskog poluotoka i kopnenog zaleda. To ujedno potvrduje činjenicu, da fizičko-geografske granice - u našem slučaja «dolina izmedu Cičarije i kastavske zaravni - ne moraju biti i političko-upravno-administratjvne granice pojedinih područja. Dapače, umjesto zapreke one ponekad omogučavaju vrlo uspješnu razmjenu ljudskoga rada i misli.
Urbar Kvarnerskih imanja iz oko 1400. svojevrstan je inventar zatečenog društveno-političkog stanja na području istočnoistarskih komuna, pa nam tako uz imenovanje mjesta donosi i popis zajedničkih i pojedinačnih obveza podložnika Rijeke, Kastva, Veprinca, Lovrana, Moščenica i Brseča. Zajedničku obvezu u novcu i mladim životinja-ma od koje je riječka komuna oslobodena, Kastav, Veprinac, Moščenice, Lovran i Brseč plačaju dva puta godišnje i to: o Mesopustu svi zajedno, i drugi pnt na Mihoiju - Kastav, Veprinac i Moščenice, a Lovran i Brseč tu obvezu poravnavaju na Martinovo. Osim toga svaka je komuna plačala "štivruf$tewer"i to: Lovran 28 maraka, Brseč 20 maraka, a Kastav, Veprinac, Moščenice i Rijeka "nach des Herrn Gnade", tj, po milosti Gospodinj, šlo nije ni olakšavalo ni otežavalo položaj komuna, kako bi se to na prvi pogled
Vili, takoder je pri je ved hrvatskog imena Sv. Vtd na Rijeci. Naravno i ostala mjesta imaju latinske, odnosno talijanske inačice imena: Častna, Apriano, Lauram, Moschienizze i Bersede
4	O naj s t arij im tragovima života na području oko Kvarnerskog zaljeva vidi: Mirko MALEZ, "Jstraživanje paleolitika i mezolitika na području Libumije", Libumijske teme, knj. I, Opatija 1974, str. 17-49 + slikovni priloži. A o kontinuitet ti života na tome području do srednjeg vije ka vidi:""' - PavijcstRijeke, Skupština opčine Rijeka i Izdavačkicentar Rijeka, Rijeka 1988, str. 19-79. i Darinko MUNIČ, Kastav u srednjem vijeku. Društveni odnosi u kastavskoj opčini u razvijenotn srednjem vijeku, Biblioteka Dokumenti, sv. 10, Izdavački ceotar Rijeka, Rijeka 1986, str. 9-34, te priložene popise " Literature".
5	" Ugovorima u Kapailu 1920. i Rimu 1924, god. sklopljenim izmedu Kraljevine Italije i Kraljevine SHS, dio Kastavštine, ij. županije: Bregi, Breza, BrgudMali, Brgud Veli, }urda n i, Jušiči, Klana. Kučeli, Lisac, ¡■/ta i ulje, Pcriniči, Pobri, Rukavac Donji, Rukavac Gornji, Zvoneča, dio Škurittje(Donja škurinja),južni dio Zameta sa žeijeznickom prugom (Donji Zamet) te dio Drenove (Donja Drenova) ust upi jeni su ltaliji. Preostalih 16 županija ostalo je u granicama Jugoslavije i od njih je izmedu dvaju ratova formirana administrativna jedinica - Kotar Kastav." Antun GIRON, "Jzvještaji Kolarskog narodnooslobodilačkog odbora Kastav 1944. godine", P. O. VHARiP, sv. XXX, Pazir, - Rijeka 1988, str. 101.
6	D. KI e n, Riječkiurbar, ti. dj.,str. 156-161.
84
ACTA U1STRIAE tli.
Darinko MUNFČ: SKICA ZA PORTRET IST0ČN01STARSKIH KVARNKRSK1H..., 83-96
moglo pomisliti, jer je ta obveza ipak bila ustanovljena, kao na primjer u Kastvu - 100 maraka.
Pojedinačne su pak obveze plačali podložniei svome gospodam desetkom od žita, vina i mladih životinja, te novčanim iznosima obračunatim u šilinzima. Ta obveza nije za sve bila ista. Na kraju kapetan riječki ima prihode od "zwo mül an dem phlawn"7, za čuvanje tvrdave, tj. grada.
Medutim, riječ je ipak o paušalnim pojedinačnim obvezama podložnika, a tek če Moščenički urbar iz 1622. godine8 donijeti popis poimeničnih obveznika moščeničke komune.
Cjelovitost Kvarnerskih imanja donekle je narušena sredinom XV. stolječa (sv akako iza l443.godine) kada je kralj Fridrih in. dao u zakup Febu della Torre Pazinsku grofoviju/knežiju zajedno s kaštelima Brsečom, Lovranom i Vranjom (u sredisnjoj Istri podno zapadnih padina Učke) "sa svim svojimprihodima, koristimo, dohoctma iprinad-leznostima ...na neodredeno vrijeme"9 a to je značilo zauvijck. Naravno, ta je transakcija obavljena uz obvezu plačanja godiŠnjeg novčanog najma10,
Istovremeno, grad i podmčje Rijeke - Terra Fluminis S. Viti con suo distretto postaju najznačajnijim dijelom Kvarnerskih imanja, obitelji Walsee. Rijeka tada doživljava snažan pomak svog gospodarstva, a posebice kao trgovačko-pomorski grad. Rijeka je svoje poslovne veze razgranak duboko u unutrašnjost kopna: na sjever prema Kranjskoj i Austriji, te Hrvatskoj i Ugarskoj prema sjeveroistoku i dalje; na zapad prema Apeninskem poluotoku, s kojim preko Venecije, Ankone, Riminija, Firma, K a riete i drugih luka ima i stalne brodarske veze. Brodovi dolaze i odiaze prema dalmatinskim i istočnojad-ranskim lukama (Zadar, Šibenik, Split, Korčula, Dubrovnik, Kotor), sve do Grčke (Patras) i Španjolske (Barcelona). U Rijeci se trguje proizvodima mora i kopna: soiju, uljem, ribom, vinom, vočem, odnosno žitaricama, drvom, drvnitn i željeznim prerade-vinama, vunom, tkaninama, kožorc i dr, Rijeka je u XV. stoiječu razvijeno obrtničko središte u kome se spominju: po stol ari, krojači, kožari, klobučari, mesari, brijači, mlinari,
7	Isti, str. 157.
8	Danilo KLEN, "Urbar Moščenica iz 1622.", Liburnijake teme, kuj. I, Opatija 1974, str. 117-127 + slike.
9	Camfflo de FRANCESCH1, Stmia documentata della Conlea di Pisino (a cura de! ftgSo Cailo), Atti e memorie della Societa Istriana di Archeologia e Sioria Patria (dalje: AMSI), vol, X-XI-X1I N.S.(LXH-LXII7-LXIV della Racolta), Veneti* 1963, str. 52. Darinko MUNIČ, * BrseČ na počefku xvn. stolječa", Liburnijske teme, sv. S, Opatija 1993. (U tiksu).
10	LujoMARGETIČ, "Povijesno-pravni aspekii starogaLovrana", Liburnijske teme, knj. 6, Opatija 1987, str. 56. smatra da se ne može točno utvrditi godina prelaska Lovrana u posjed Pazmske grofovije. Ipak mišljenja je da se to desilo u drugoj polovici XV. stolječa.
85
ACTA 1IISTRIAF, III.
Darinko MUNIČ: SKICA ZA PORTRET 1STOČNOISTARS KIH KVARNESSK1K ...,83-96
• ■ mmmfim?
i fflgü bloško	V >' ''p
v&»Grobnil<
Mtijasv;3a: Vcpi-inic«
itovran
:«Mošdenice
•Plomin
MLETACKI POSJED
Uigral«;
i, j;djritr. i »V '	fcvfcfhfftfcofc
Fodručja uk-tjuierv»
J 443. godiiK a Puinsktt grofov iju
HR08SH t>sžqvn*¿r*ni?*
Gxank*
itiiiMMiu Mcduopniukc grantee
Kvarnenki posjed Dcvinaca i Walseeovaca odXill. do XV. stoljeia, h: O. MUNIČ, KastäV u srednjem vijeku, str. 40.
86
ACTA HISTRIA.E Ul.
Darinko MUNIČ: SKICA ZA PORTRET 1STOČNOISTARSKJH KVARNERSKIH .., 83-96
krčmari, mornari, brodograditelji, tesari, kovači, ziatari, rezači drva i drugi31. Sve je to imalo odraza i na obližnje komune Kvarnerskog posjeda, ali je gospodarsko snaženje Rijeke, utjecalo pozitivno i na obližnja mjesta u okviru hrvatsko-ugarske države, odnosno frankopanskog posjeda na Krku, Vinodoiskoj knežiji i Senju.
U meduvrcmenu dolazi do promjena u vrhovništvu nad imanjima. Naime, slijedom srednjovjekovnog nasljednog prava Kvarnerska imanja dolaze u rake nadvojvoda austri-jskih. Godine 1465. posljednji Walseeovac Volfgang V. pismenim je putem svoje posjede ostavio habsburškom nadvojvodi Fridrihu III. (kasnije caru Fridrihu).Tako je austrijska kuča 1466. svoj.u vlast i drugim krakom protegnuia na obalu sjevernog Jadrana, buduči je gotovo sto godina ranije, još 1382. uspjela zadobiti Trst. Tome valja pridodati i ranije stečene posjede u središnjoj Istri - Pazinsku grofoviju. Tako je austrijska vladarska kuča postala još neposrednijim susjedom i suparnikom Mletačke Republike, a na Rječini ugarsko-hrvatskoj državi.
No, uporedo s političko-administrativnim tekle su i gospodarsko-društvene promje-ne. Te promjene imaju ustaljeni ritam, a njihov najbolji odraz su statuti pojedinih komuna. Najstariji i najznačajniji je "Zakon Grada Častita od Letta 1400" 2, koji je nas ta o barem u svom prvom dijelu u isto vrijeme kada i Riječki urbar13. Zatim je 1507. godine zabilježen Veprinački statut1*, a 1637. "Zakon Kaštela Moščenic,A5. Sva su tri statuta zapisana hrvatskim jezikom, a u čakavskom govoru. Samo je Riječki statut1^ iz 1530. godine zapisan latinskim jezikom. Iako su Veprinački i Moščenički statut nastali nešto kasnije od Kastavskog statuta, oni svojim odredbama i spominjanjem "naše gospode Walsee", odražavaju vrijeme kada je u Kastavskoj gospoštiji ili kapetaniji
11	Zarazdoblje riječkesvakodneviceXV. stoiječa, posebno od 1436-1461. godine najpouzdaniji je izvomik "Knjiga riječkog kancelara i notara A ritima de Renno de Mutina (1436-1461)" Mirka ZJAOČA u Vjesnik Držtivnog arhiva, sv. Iti. (1. dio), Rijeka 1955-1956, str. 5-343; sv. IV, (II, dio), Rijeka 1957, str. 85-225; sv. V. (III. dio), Rijeka 1959, str. 225-459. Najstarije dijelove izvornika objavio je početkom stoiječa Silvino GIGANTE pod naslovom l Libri del canceliere, Vol. I, "Monumenti di storiafiumana", Fiume 1912, apotom i nastavke u Rivistasemestraledella SocielA di studi fiumani e Fiume. (dalje: RevistaFiuine).
12	Matko LAGINJA," Kasta vski ustav (1400-1461)", Pravo, god. I, Zadar 1873/74, br. 4, str. 120-126; 5,156-161; 6,188-192; 7,218-224; 8,251-256; 9,281-288; 10,295-302 i 11, 334-340. i Franjo RAČKI, "Statut kastavski" u: Statuta lingua croatica conscripta. Hrvatski pisani zakoni: Vinodolski, Roljički, Vrbanski i donekle svegakrčkoga otoka, Kastavski, Veprinački i Trsatski, Monumenla historico-juridica Slavarum mcridionatiurn, vol. IV, JAZU, Zagreb 1890, str. 179-207. Izvodi iz statuta donose se prema " Statut Kastoaskij Letta 1400", Hrvatski dTŽavni arhiv u Zagrebu, VO-4 "Isusovacki samostani Rijeka" (Dalje: HDA, VO-4, ISR), Dodataksv. LVH, fasc. 20. (str. 52-73).
13	Mihael NIKETIČ JASINSKI, "Kada i na koji način je bio sastavljen Kastavski statut?", Zbornik znanstvenih razpravJuridičnefakultete v Ljubljani, let. 1H/1923-1924, Ljubljana 1924, str. 119-137. M. N- Jasinski je zaključio da se radi o tri redakcije statuta, pri čemu je pivih 25 "fcaprfukVčlanaka nastalo 1400, godiiae. Vidi takoder: Darinko MuNIČ, "Prilog datariji Kastavskog statuta". Problemi sjevernog Jadrana, sv. 5r Zavod za povijesne i društvene znanosti TC JAZU, Rijeka 1985, str. 171-195.
14	Oleg MANDIČ, "Zakon Veprinaczki Milezin let Gospodgnih 1500". U: "Osnove pravnog uredenja veprinačke opčine u XVm. stolječu", Rad JAZU, knj, 306, Zagreb 1955, str. 108-114.
15	Ante SEP1Č, "Zakfin Kaštela Moščenlc", Rad JAZU, knj. 315, Zagreb 1957, str. 233-258.
16	ZlatkoHERKO V, Statut grada Rijeke iz godine 1530., Nakladm zavod Hrvatske, Zagreb 1948, str. 326-535 (11. dio).
87
ACTA HISTRIA.E Ul.
Darinko MUNld SKICA ZA PORTRETIS lOČNOiSTARSKiH KVARNERSKJH.... 83-96
koditicirano običajno pravo. Kastavska gospoštija (Herrschaft Khestau Hi Signoria di Častna) se kao cjelovit posjed istočnoistarskih kvarnerskili komuna spominje od dnige polovice XV. st., a po svemu sudeči ona je izravna posljedica Maksimilijanovih reformi iz 1483. godine.
Gospoštiju čineMoSčenički, Veprinački iKastavskikomun, a sjedištejoj je u Kastvu, što je izravna posljedica Kastavskog statuta17. U Kastvu je zajedničko sudište "od kriminala" za Kastavce, Veprinčane i Moščeničane, a u njemu prebiva i njen vrhovni upravitelj i vojni zapovjednik - "Capitan Caslauske Capitanije". On ima široka ovlaš-tenja u upravnoj i vojnoj vlasti, a u ime feudalnog gospodara. Njegova se nadležnost proteze na ubiranje godišnjih obveznih podavanja podložnika u novcu (100 maraka u Kastvu) i naturalija (desetak od "suakoga xita", vina, mladih životinja - kozliča janjaca). Kapetan je prisutan u radu "dva suca od leta", radu i djelatnosti "ii'£iKzjta"/viječnika u gradskim viječima, nadzire službu satnika i njegovih stražara, dvornika, pa čak i kancelara, odnosno župana u Veprincu i Moščenicama. Največi dio podložnika koji su gotovo svi pripadnici hrvatskog etnosa - čine "kmeti", zajedno s pučanima, te povreme-nim ''gostima" (pridošlicama, koji su u početku lišeni komunalnih prava).18
Za razliku od Riječana, večina gospoštijskog pučanstva bavila se poljoprivredom i uzgojem sitne stoke, koju napasaju na zajedničkim opčinskim pasištima, sjenokošama, livadama i u šumama. Tek se manji broj podložnika bavi obrtom i trgovinom - mlmari, pekari, mesari, kožari, drvodjelci, "lavernar?!gostioniČari, a tek poneki u Voloskom i Preluku ribarslvom19.
U hrvatsko stanovništvo Gospoštije stapali su se povremeni doseljenici iz Furlanije i Kranjske. Uz njili u Kastvu i obalne gradove nailazimo na obitelji talij anskog, odnosno germanskog podrijetla, što ne začuduje s obzirom na geografski položaj tih kvarnerskih komuna. Inače kapetani kastavski gotovo su redovito bili tudinci. Sve to potvrduju prezimena koja zatičemo u Kastavskomstatutu, a pogotovo u dokumentima nakon njega - različite isprave, testamenti, potvrde, trgovački ugovori, darovnice i dr. Uz statute i urbare (kao več spomenuti Moščenički iz 1622.) najprimjerenije su "Quaderne" o dužnicima u novcu, vinu, mladim životinjama, te obvezi obavljanja - za Kastavce čini se najteže -"stražarske službe
17	HDA, VO-i, ISR, "Statut Kastavskij...", n. izvor, Kapilul48.
18	O životnoj svakodrtevici istočnoistarskih kvarnerskih komuna vidi: Lujo MARGETIČ, "Neka pitanja razvitka srednjovjekovnih liburnijskih opčina", Libtimijske teme, knj. I, Opatija 1974, str. 95-t 15. i D. M u n i č, Kastav u srednjem vijeku, n. dj., III. "Društveni odnosi u Kastavskoj opčini u razvijenom srednjem vijeku", str. 89-144.
19	O ribarenju npr: Kapttul53," Statut Kastavskij...", n. izvor.
20	Darinko MUN1Č, "Grada arhivskogfonda Isusovački samostani - Rijeka u Arhivu Hrvatske u Zagrebu", VHARiP, sv. XXV, Rijeka 1982, str. 435-442.
88
ACTA IllSTKIAE in.
Dajinto MUNIÓ SKICA ZA PORTRET ISTOČNOISTARSKM KVARNERSKIH .., 83-9S
U tom smislu najreprezentativniji je popis prezimena kastavskih obitelji i pojedinaca iz 1723. godine.^ Komparativno popis ima poseban značaj i za ostale komune u Kvarnerskom zaljevu. Primjera radi, rtavodimo tek neka karakteristična prezimena koja zatičemo još i danas, a neka od njih prisutna su i kao toponimi: "Affrich "/Afrič. "Bacich "IBačič, BaniBani, "Blecich"/Blečič, "Chichouich"/Čikoviči, "Giurchich"/Jurčiči, "luanusich", "lucich"/Lučiči, "Matettich", "Michelchich", "Piieppich"fPilepiči, "Slauich"/Slaviči, "SepichlŠepiči, "Spmcich"!$pinčiči, "Tri-naistich" /Trinajstiči, i dr. Nadalje tu su prezimena "Ferlan"/Frlani, "Cragnaz"/Kranjci, "Crancich", "Marot, Marnr, Miran"Peterz"!Petrci, "Piuk"/Pivki, "Scke-rgl"!Škrlji, "Sterch"/Šlerki, "Sterzhai", čiji su nosioci po svemu sudeči došli iz obližnje Kranjske, Furlanije i drugih krajeva Austrije. U popisu natazimo i prezimena talijanske provinijencije: "Benzoni, Casari, Celebrini, Corsi, De Rouere, Salle, Sandri, Zanchi pa i germanske: "Hauch, D' Oberburg, Ottmar, Sttemberg", a nešto ranije zatičemo kapetane V, Hoheneckcr, H. Genman. U izvornikje unijeto ukupno 960 kučedomačiiia, a210 različitihprezimena (dakle 21,875%), što bi moglo dati broj od oko 3.500 do 4.500 stanovnika. S obzirom na Rijeku koja u XVII. stolječu ima oko 6.500-7.000 stanovnika23, koncentracija stanovnika na području komune, a taj se zaključak može provuči i na cijelu Gospoštiju, nije bila osobito velika, več dapače cijeio je područje bilo vrlo rijetko naseljeno.
Posijednja dva desetlječa XVI. i prva tri desetlječa XVII. st. bila su najteža za kastavsku komunu i Gospoštiju u cjelini. To je vrijeme opadanja njeuog gospodarstva, koje je narušeno pritiskom bliskih turških napada u kopnenom zaledu (prisutnih još od kraja XV. st.), ali daleko snažnije sve jačom uskočkom prisutnošču, pa prikupljanjem i kretanjima soldateske na području Kvaraera i Istre. Uz uskoke, soldateska se prije i u vrijeme Uskočkogarata ili rataza Gradišku(1615-1617/1618.)24, okupljala na području GospoŠtije (Čičarija, Klana). Ratu su prethodili posebni radovi na popravcima i izradi fortifikacija, a ta je obveza radne tlake pučanima bila najteža, teža i od omrznute stražarske službe. Odnosi izmedu Austrije i Serenissime stalno su se zaoštravali, pa je prirodni slijed dogadaja bio jedino rat. A rat je stanovništvo bacio u još veču bijedu. Naposlijetku, osiromašeni su podložnici Gospoštije zajedno sa uskocima krenuli(1615) u pljačkaške pohode preko Učke. Udruženi sa stanovnicima Boljuna i Kožljaka pljačkali
21	Isti, Prezimena kastavskih obitelji i pojedinaca iz 3723. godim, Turističko društvo Kastav, JKustav 1990,56 str.
22	Uporedi na primjer, za Rijeku članak i s t o g autora "Riječki vinogradi 1775. godine", P. O. iz VHARiP, sv. XXLX, Rijeka 1987, str. 235-272.
23	Giuseppe POGLAJEN, "Memorie cronologiche relativa alie ehiese e al Capitolo di Fuime", Rivisia Fiutne, A. I-il semestre 1930, Fiume 1930, Nikola STRAŽIČIČ, "Prilog poznavanju demografskog razvoja grada Rijeke tijckoin posijednja tristolječa", Rukopisustupijen na uvid dobrotom autora. U tisku Časopis "Rijeka".
24	Miroslav BERTOŠA, "Uskocki rat i slom istaiskog gospodarstva", Jadranski zbornik, sv. [V/1973-1975, Pula, Rijeka 1975, str. 239-286.
89
ACTA 1IISTRIAF, III.
Darinko M5JNIČ: SKJCA ZA PORTRETJST0ČN0ISTARSK3H KVAKNERSKIH „, 83-96
SRF.DNJOVJEKOVNA RIKA, FLVMEN ITD. t.\:a planu Starug grada iz druge polovice là. stolječa označeni su vain i ji objekti./
1.	Kaiiel. sjediSie kapetana; stalno dogradivar, i obnavljat!, spomrnje se od 15. stolječa. A'a tome mjesnt da nas su sud i zatvvr.
2.	Slogin-kule (zapadna kula), spominjo se od 15. si.; od 1646. barntana, sriijcit«? 1927.
3.	Utrrda sv. Jeroniiua. Oio izvan gradskih zidova dodan IS93, a sriiSen 17?$.-Kroz njega se islo na sprud pred gradom.
4.	Sokol-htla.
5.	Sedem sv. Marije, sagraden 1664, demoliran 1790, Vrata na lome »tjeslii olvortnta za promet u 17. stolječu.
6.	Kula LeHnjak.
7.	Kirm-hila spominje se 1638. Po nekima, >(j')l' ¡'lin in gnidski zid. Nedaleko od nje, u grud>koi'i beden m olvorei ta vrtna hek 1757¡.
S. Jitinu gnulska vrata. Uz sjevenia vrata (.«'. Vida, 91. n najstarije doba jedrna. 9. Sjevenia trd ta kroz kuhi (invrtcu; kida je srnSena 1778.
10.	Sa svih padskih vralijti skinute su vratnice /775.
11.	(Jud. 1760. preslaje potreba za ¡padskim bedemtma. Kttče se grade na samom bedami.
12.	L padski opkop uvedena je voda iz poiuka Lešnjaka i kanalom iz Rječine.
13.	Uzani prostor izmeriti gradskog bedema i opkopa slao se rano koristiti kao povrhijak. 7.oiv se >• Barbueati«-
14.	Crkva m». Vida, /snsowi sruSifi sre.ru eikvku .< lopicom i prediconi, te 16.3S. počeli gradili nova.
Nu.Rutnja crkvica sv Vida s 'lopicom« i »preslh om« (na prikazu I Klobučariča iz 1578, kao i ona .vu. Jurja na Trsatu.i.
15.	Crkva Marijina Uzueseuja. najsthju 'apna cktva i iz 11. st. ?l; pred crkvont odvajal Hiranj. Glagoljaika crkva s kap/oloiu.
16.	Crkva s\. Roka (zavjet za kttgu, t$99). Uz njti sil 1663. ¡zrasli ¡enski benediktinski Sfiiiitwfrtil i ikola.
¡7 Crkva sv. /eronima Devinskih jeiiduhea, sagrudena 1315 ; gospodska crkva augustinskog reda bila je hram gospode. IS. Crkva sv. Falrijana i Sebastijana. zav/etiia crkva za kugit; sagtadena 1291. t ?!, či/u se na rimskim temeljimo. 19. c vi ru iv. M Ulovila; spomin je se 1441, a sruieiia 1833.
20 Crkvica sv. Barbare, kusnije sv. K ¿kole; spontinje se u 15. st. U njn se 16S9. s Rečice pieseliia hratoviima tesara i mon tura , sritiotn 17S7. a zvona prenesena ti crkvn sv. Sebastijaua.
Srednjovjekovna Rilca, Flumen... Iz: *** Povijest Rjjeke, str. 76.
90
ACTA 1IISTRIAF, III.
Darinko MUNIČ: S¡OCA ZA PORTRET ISTOČNOISTARSKIHKVARNERSKIH ..„33-96
su mletačke posjede u središnjoj Istri (Humštinu, Grimaldu, Roč i Draguč)" . Za uzvrat mletačka je vojska te iste godine pod komandom kapetana Kulfa Antonia Civrana spalila Lovran i Volosko, a nakon duge opsade, pod kraj rata, Mlečani su uspjeli zauzeti Moščenice. Aii nakon rata morali su Mlečani, prema opčim odredbama Madridskog mira, Moščenice 1618. godine vratiti Austiijancima25.
Medutim, bilo bi sasvim pogrešno propadanje gospodarstva Kastavske gospoštije knjižiti samo na račun Uskočkog rata. Večje mnogo ranije njena ukupna vrijednost opala: zbog slabijih prinosa privrede, a zatira nesposobnih ili za sebe bezdušno probi-tačnih kapetana. Gospodarstvo je ostajalo na istoj razini, pa je vrijednost Gospoštije "na rasprodajnom bubnju" stalno ista i nije se mijenjala gotovo punih pola stolječa - 20.000 forinti. Iako je Signoria di Castua,'Herrsckaft Khestau od 1582. do 1625. godine27 promijenila nekoliko zakupnika, nitko od njih nije uspio udahnuti svježu snagu njenom gospodarstvu. Sve se to okončalo činom prodaje riječkom isusovačkomkolegiju (1625-1630.)28. U kupnji je riječkim isusovcima s obilnom novčanom pomoči priskočila barunica Uršula von Thonhausen, rodena Holleneck/Holleneg, čiji je suprug Balthasar i sam prethodno bio, zakupnikom Gospoštije (1610. godine). Uršula je iz dubokih religioznih pobuda bila pravi mecena riječkih isusovaca, a posebno je obilnim novčanim obrociroa pomagala riječki isusovački seininari gimnaziju (koja jekao druga na području Hrvatske osnovana 1627. godine''9).
Nakon svih obavljenih transakcija Kastavska je gospoštija napokon 1630. godine došla u rake riječkog isusovačkog kolegija. I tako če ostati gotovo stolječe i pol - točnije do 1773. godine, kada je isusovački red ukinut. Kolegij če značajnu ulogu odigrati ne samo na Rijeci, nego i daleko šire. Naravno, krenulo se prvo u ozdravlj enje i oživljavanje gospodarstva, šlo je teklo vrlo mukotrpno, pa je največi uspjeh postignut tek pred kraj postojanja reda - u vrijeme "domačega kapitana" Jurja Vlaha (1738-1772). no to je več predmet j edne druge rasprave.
Kao i raniji zakupnici, i isusovci su preko svojih kapetana doživljavali "stresove i traume" pri upravljanju Kapetanijom. Još prije njihovog službenog nastupa bune se 1629. MoŠčeničani, a več slijedeče 1630.godine pri prvom nastupu Komisije, koja je trebala donijeti reformirani statut i urbar, bune se svi kastavski podložnici. Uzaludiio je
25	D. M u n i č, Kaslav u srednjem vijeku..., n. dj. 60-61,
26	HDA, VO-4,1SR, Akt o resiitucij i Moščenica " da i VenezianiaiAus Iriaci deAnno 1618'% svež. XLIX (LX), fasc. 11-12, br. spisa 7, od 25. srpnja 1618.
27	D. M u n i i, Kastav u srednjcmvijcku..., n. dj„ s tr. 61.-63. Vidi takoder: Giovanni KOBLER, Memorie per la stvria del la libumica citti di Fiume, vol. I, n,M, Fiume 1896. Prima ristampa: Tneste 1978.
28	Giuseppe VIEZZOLI, "La Compagnia di Gesu a Fiume (1627-1773), Rivisla Fiume, IX, Fiume 1931, str. 192-230.
29	VesnaMUNIČ, "Riječkaguiinazija(1627-1992.).Ki-atkipovijesra pregled", GodišnjeizoješčePrve riječke. hrvatske gimnazije uRijeci, Rijeka 1993, str. 10-18.
91
ACTA IliSTRIAE III.
Darinko MUNIČ; SKICA ZA PORTRET IST0ČN01STARSKJH KVARNF.RSKJH..., 83-96
*	m
bilo njihovo podastiranje "starih pisanih zakona" članovhna Komisije" . Novi, reformirani statut pisan latinskim jezikom, a potvrden od kralja Ferdinada, Kastavci su dobili 1635. godine. Taj statut, medutim, nije od strane puka bio prihvacen. Dapače, i dalje se u životu primjenjivao "Stari kastavski zakon". A samo tri godine kasnije (1638.) pobuna podložnika bila je uperena protiv Jutja Barba Kožljačkog, carskog komesara.
Več kod prv ih pob un a zap aženo je da su one započinjale u nedjelju nakon velike mise u župnoj crkvi Sv. Jelene, a potom se zaj edno s lj udima koji su i/lazili iz crkv e i s vj etinom prenosile na gradski trg Lokvinu, ispred crkvice Sv. Trojice, Tako, primjerice, kapetan kastavski Agostino Belli izvještava isusovački kolegij 28. srpnja 1709, da je prošle nedjelje nakon mise a u vrijcme ručka "insorse mtovo Uimuho delpopolo Castuand'31 Vode ustanka su bili: Tomazo Tomičič, viječnik, neki Pobar s bratom, Ivo Grbac, Mate Frlan, kovač, Anton Matešič, Matija Blečič, Sebo Trinajstič i Giuseppe Hauch. Kapetan je posebice bio prestrašen prijetnjom, da če s njime ustanici obnoviti tragediju Franje Morellija.
Pobunjenici su tako kapetana A. Bellija potsjetili na zlu kob jednog od njegovih prethodnika, kojega su kastavski podložnici pedesetak godirm ranije utopili"u komun-skoj Sterni m Lokvine" (1666,); u onom istom zdcncu čiju su izgradnju započeli temeljem odluke opcinskih vijeca iz 1647. godine, i opčinskim novcem.32 F. Moielli je stradao zahvaljuj uči nepravdama koje je činio, ali i zbog precjenjivanjasvojih upravitsljskih sposobnosti. U nastojanju da se dodvori isusovačkom kolegiju u Rijeci, a posebno višini upravama u Kranjskoj i Gracu, pokušao je čvrstem rukom sprovesti gradačke odluke iz 1661. godine. Uz ostalo na velike gaje muke stavilo utjerivanje novog, povečanog godišnjeg uameta Gospoštije od 500 maraka, prema slijedečem: Kastavska opčina 200, Veprinačka 125, a isto toliko i Moščenička. Preostalih 50 maraka trebao je dometnuti isusovački kolegij u Rijeci.
Morelii se osilio pa je prekoračivaoi neka druga ovlaštenja. Zbog toga se, primjerice, 1664. godine "A nna Cattarina comitissa de Zrini m ta Frangepan" pismom žali riječkom rektoru Levačičtt. Ona piše rektoni daje dobila pismenu obavijest"odnikoga kapitana iz Castua, nikoga Morellia", koji "i nasse podlosnike /grobnicke - D.M./ u Castau na praudu izoue". Uvrijedena i ozlojedena Ana Frankopan nastavlja: "Akoie komu kriuo uchinieno znasse kadi je nassen Poslanikom prauize Iribi izkati, u Grobniku Gradu pod krmam Vugerskom..." i dalje pozivajuči se "na nasse szlobode ka nam je od Boga i od Kraglieue izuvitlosii dana" grofica ostro zahtijeva od riječkog isusovačkog rektora da
30	O buni 1630. godine postaji pozamašna dokumentacija u gradačkom Steiermarkischen Landesarchivu, Meilkrakten, Einzelne Städte und Märkte - Castua, koju bi valjalo presnimiti a potom i znanstvenokritički obraditi. Ipak ono stoje čini se najnužnije, a čemu se u nas nikada nije posvečivala dužna pažnja, su inventari i regesta o arhivskoj gradi, posebice o onoj ko ja se čuva u inozemnim arhivima. U&ajerskompokrajinskem arhivu pohranjenje ¡Kastavski statut iz 1635. godine.
31	H DA, VO-4, ISR, Izvjestaj rektoru isuovačkog kolegij a u Rijeci od 28. srpnia 1709.
32	Darinko ML-NTC, "Gradnja opčinske šterne u Kastvu", Pranim ijurina 1955, god. LXHI, knj. 41, Istarska naklada Pula, Pula 1985, str. 181-182.
92
ACTA HI.STRI Ai, JU.
Darinko MUNIČ: SKICA ZA PORTRET ISTOČNOISTARS k1h S VARN ERSKJK.... 83-95
svojim auloritetom obuzda samovolju svoga "kapitana u Cas(uu''2j. To i slični detalji upučuju na pretpostavke o Moreliijevom pretjerano revnosnom obavljanju kapetanske dužnosti, što je na kraju piatio životom. S druge pak strane, Katarinina pisma makar "in margine", ali vrlo rječito govore o njenom državno-političkom stajalištu. Premda je davno minula godina cetinskog sabora (1526/1527.) kada su Hrvati sebi za kralja izabrali Ferdinanda Habsburškog, Katarina to zaboravlja pozivaj udi se na "pravdu Vugersku
Spomenute bune aisu bile jedine u Kastavskoj gospoštiji. Njeni su se podložnici još bunili 1664,1684,1695,1723,1738, pa čak i u vrijeme svoga "dobroga i poštovanoga kapitana Jurja Vlaha" 1756. goditte. Tužmi seriju zahtjeva za ishodenje svojih prava zaključili su 1772. godine Veprinčani, samo godinu dana prije dokinuča isusovačkog reda.34
Sve to ukazuje na nestabilnost prilika u životu kvarnerske svakodnevice. Tome valja pridodati i akte o meduopčinskim razmedivanjima/razvodenj ima/razgrani čenj ima. Riječ je o očuvanju opčinskih zajedničkih dobara, ali i individualnih: o pasištima, livadama, sjenokošama, gajevima, šumama, vinogradima, posebice izvorima pitke i tekuce vode, potocima i komunalnim putovima, te lovu i ribolovu. Sve su to značajni činioci života primoraca koji žive na škrtoj zemlji, koju treba dobro obraditi, da bi se na njoj moglo preživjeti. Primjera radi, spomenimo samo neprestani manjak krupne stoke u kastavskoj komuni, pa onda i ne začuduje 12. kapilul "Zakona grada Castua od Letta 1400" koji
je
izrijekom kaže: "Ki bi ukral nakontrade Kognia illi Volla gremu sa xiuof . Za razliku od tog statuta, na obližnjem Krkujf> za kradu stoke ili peradi, predvidena je samo novčana kazna. Iz toga se može sasvim nedvojbeno zaključiti o stanju stočarstva u kastavskoj, od nosno krčkoj srednjovjekovnoj komuni.
Meduopčinska razmedivanja započela su vrlo rano. Još 1395. godine razmeduju se
37
Kožljak i Moščenice , a tom je prigodom djelomično odredena i granica sa Brseoom (kod Jasenovika). Izvori govore da se godine 1468. poravnavaj u me&c/"kunfini" izmedu Lovrana i Moščenica, a Veprinac i Vranja to čine 1531. godine. Vec 1539. godine Veprinčani su uredili svoje granice s Lovranom. Kastav se neprestano razniedivao s Rijekom oko is točnih, tj. zapadnih granica rijeČke komune. Sporovi su počeli još u XV.
33	HDA, VO-4, JSK, Pisma Katarine Zrinske rodene Prankopan iz 1664. godine.
34	Darinko MUNfC, "Današnje područje Ooatije u okviru nekadašnje Kasta vske Kospoštije", Dometi, god. XVIII, br. 1-2-3, Rijeka 1985, str. 89-93.
35	HDA, VO-4,1SR, "Statut Kastavekii...", n. izvor, str. 55.
36	tujo MARGETIČ i Petar STRČ1C, "Krčki (Vrbanski) statut iz 1388.", Krčki zbornik, sv. 10, Posebno izdan je 12, Krk 1988. Uporedi: "Prijepis Krckoga (Vrbanskoga) statuta i prenos na suvremeni jezik", str. 98-101.
37	" Razvod meda moščenickih i kožljačldh" u: Duro ŠURMIN, Hrvatski spomenici/Acta cmatica, sv. I. (cd godine 1100. dal4^99.),Moiw>nMitakhtorico-jinidicaSl3voranirneridioiiaiiurn, vol t V., JAZU, Zagreb 1898, br. 34, str. 100-102.
93
ACTA HISTRIAE 111.
Darinko MUNIČ: SKICA ZA PORTRETISTOČNOJSTARSKiH KVARNERSKIH .... 83-96
	/ : * ■ ;
	• ) ;
a v\ . t * ■ B ■ " • ♦	• Klana..-'*" •
X : : »BrgucT *	O „Stifriena Ni*
/ »Zvoneče / * S *V	lopača«%2.
	" «KASTAV ^f4
Volosko./ Opatija svjakova«-Veprinac®	Preluk ^•Grobnik ^žr :.....-S ^fcf...Pafrsat ^RIJEKA®|
f ^Lovran	m.
Mošcenice 7	
Karta srednjovjekovne kastavske opcme (s njenim približnim ¡¡ranicama) od XV. do XVII. atoljcča. Iz: D. MUNIČ, Kastav u srednjem vijeku, str. 118.
94
ACTA 1IISTRIAF, III.
Darinko MUNIČ: SK3CA ZA. PORTRETIST0ČN01STARSKJH KVARNERSKtH,.., 83-96
stolječu oko prcdjela Plase (danas Kmjevo), Berguda (Kantrida i Kostabela), Škurinja i Drenove, odnosno Podbrega, te povremeno Lopače38 pored Rječine. Borba za teritorij nastavila se i s prekidima protegnula sve do suvremenih dana. Na kraju Rijeka je šireči svoje gradsko područje progutala veliki dio nekadašnje kastavske opčine (koja danas više nema izlaz na more, jer je Preluk granica Riječke, Opatijske i Matuljske opčine).
No vratimo se povijesti unatrag, jer je zabilježeno da su se Kastavci u dva kratka navrata (1541, i 1543.) razmedivali na sjeveru s Gotnikom. Nadalje 1647. godine ponovno se razmeduju s Veprinčanima, a samo godinu dana prije (1646.) mede su poravnali Moščeničani i VeprinČani. Pri svemu tome uvijek ostaje pitanje, koliko je medusobnih svada, potezanja za rukav, prošnji, zaklinjanja u pravdu i istinu ostalo iza povijesti ili pak nezapisano u dokumentima. O tome možda najbolje svjedoČi naprijed spomenato razmedivanje Kastva i Gotnika, kada je komisija samo dvije godine nakon donijete odluke o medama, na zahtjev ICastavaca (a vjerojatno i nečiju snažnu potporu, što nikada točno nečemo znati) preinačila odluku i do neki e preuredila granice (1543.) dvije godine ranije zapisane (I541.)39
* * *
Ovaj kratak oris vertikalnih i horizontalnih linija povi jesnog razvitka istočnoistarskih kvarnerskih srednjovjekovnih komuna, samo je jedan mali dio njihove protekle stvarnosti, Postoje mogučnosti da razotkrijemo i rasvjetlimo još mnoge nepoznanice vremena prošlog, ali če dobar dio svakodnevne zbilje razvijenog srednjovjekovlja ostati zauvijek iza povijesti, zastrt velom tajanstvenosti, čije nam razotrkivanje, uvijek iznova daruje čar znanstvenoistraživačkog rada.
38	Spor oko Lopače vukao se dugo vremena, a posebice kroz XVII. stolječes riječkimisusovrima, pa je naposiijeiku ušao i u Kasta vs ki statut kao zasebna Odluka gradskih viječa, doduše nedovršenafKafKia;81.) Vdani aprila 1652. Vidi: F.RAČKI, Statut kastavski, n. dj.,str, 206-207. Ta posljednja glava nije u izvorniku napisana do kraja. U izvorniku Statut Kastaoskij... kojeg inače citiramo, ona nije ni u pisana, jer je taj ispis statuta naslao prije početka XVII. st. pa je njegov zaključni dariak Kapihi! 66., koji je nastao 18. studenog 1598.
39	Uporedi: Lujo MARGETIČ, "Razvod izmedu Kastva iGotnika 1541.", Istra, god. 17, br. 7/1979, str. 83-97. i "Dokument o razvodenju iz 1543.", HDA, VO-i. 1SR, svež. LXm (XXXIV) (1), br. spisa 33. u: D. MUNIČ, Kantov u srednjem vijeku, n. dj., str. 47-4S.
95
ACTA HISTWAEHI.
Dnrínko MUN1Ó; SKI CA ZA PORTRET JSTOCN'O.iSTARSKIH ¡CVARNERSKJH ..„ 83-96
RIASSUNTO
II contributo é dedícalo ai capitoü storicipiit salienti dei comuni della costa quarnerina dell'Isiria orientale che costiuávano i cosiddetti possedimenti del Quarnero. Si trattava di un'area cheparüva dalla Retina (Humara) ad oriente e scendeva lungo la costa sino al golfo di Fianona, sulle rive sud orientali dell'Istria. Territori che alia meta del XII secolo furono assegnatí in feudo dal Patriarca di Aquileia ai conli di Duino. A cavallo del XIV e del XV secolo passarono alia ensata germánico dei Walsee, ma non per molto, sino al 1465. Proprio questo periodo, ed il cambiamento di proprietá del possedimento, ci ha lasciato un'importante testimonianza storico giuridíca sui comuni dell'Istria oriéntale l'Urbario fiumano. In esso sonó contenuti gli obblighi dei sudditi di Fiume/St. Veit am Pflaum, Castua/Khestau, Veprmaz/Vaprinaz, Laurana/Lauran, Moschiena/Moschanitz e Bersezio/Berschetz. Comprende tutta una serie di conferimenti in natura ed in denaro che fanno in tendere la potenza economica dei Possedimenti del Quarnero ed il pulsare della vita quotídiananeUaparte oriéntate dell'Istria, che viene regola tmente ignorara ne/la trattazione siorica dell'Istria. Si tratta, infine, di un'area la cui popolazione, esclusa unapiccolaparte di Fiume, é étnicamente di origine croata. Nella meta del XV secolo Laurana e Bersezio furono vendutí alia Contea di Pisino, e gia nel 1465, estintasi la casilla dei Walsee, i Possedimenti del Quarnero fínirono agliAsburgo. Nei secoli successivte sino al 1918, il destino di questi comuni, all'angolo estremo del Golfo del Quarnero, incrocio di trafftei via térra e via mare, reslerá nelle mani di governanti austriaci
96