AL. MARIČ: Teorij a i praksa u osnovnoj školi. III. Nastava pismenosti u osnovnoj skoli. Kragujevac, štamparija »Šumadija«. Cena 20 Din. Str. 140. U prvoj svesci govori pisac o vaspitnoj zadači osnovne škole, u drusroj o bukvaru kao smetnje za razvoj prave pismenosti, te o 5itanju u III. razr. osn. škole, dok nam treča govori o nastavi pismeno-ti. Za IV. svezak obečaje nam pisac ve5 o nastalvi pisanja i čitanja u I. razr. osnovne škole. Pitanje nastave pismenosti u osnovnoj školi jedno je od najvažnijili piitanja, o kojeimu se još uvek govori sa nekom napetošču. A to je i raizumljivo, jer je osn. školi ipak glavna svrha pored odgoja — pismenost, tehnicka i psihička. Jedna vrlo dobra pojava medu u5ileljima je, što oni uvek i u svaikoj prilici gde se nadu, pričaju kakove je ko uspehe postigao, te kakovu je metodu imao, kiako je moglo biti bolje da nema ove ili one zapreke. I zapreka se naTatvski uvek nade, osobito danas, gde smo više puta sami sebi zapreka. I mnogi učitelj, osobito neiskusniji, neokretniji, naišavši na mnoge zapreke, nastojao je, da ih odstrani, ali nije uspio. Ima naime jedan, da tako rečem, aksiom kod poučavanja, kojega se rrmogi svesno ili nesvesiio ne drže. Taj »aksiom« je: što? zašto? ka- da? kome? s kime? ili ulkratko odgovor na ovo: sve prema prilikama. I možda ne poiznaivajuci pravi cilj: put, čovek luta, premda i liutajuoi nešto postigne; ali to nešto nije odredeno, nije celovito, ono je površno, nije temeljito. Jer vrlo teško je odrediti odreden, jasan cilj i nači zgodan put. Učitelj u krugu svoje iače, slabije duševne jakosti, spreme i obra)zovanosti nastoiji, da se uzdigne još više, 5ezne, lebdi, leti, ati ako kod podavanja ne zna spasti na duiševmi nivo dece, onda je cilj promašen. U tom baiš leži sposobnost i uspeh vaspitanja. Psihološki momeTiat! Pojam pismenosti vrlo je rastezljiv. Osobito u daraaišnije praktično doba, gde se brzo živi, gde je elektrizovana misao prevladala. kada je vreme postalo silno skupo, kada znamo, da je veliko zlo propustiti priliku, kad smo uvejreni. da nam znanje nije cilj, nego sredlstvo za savršenije življenje, sredstvo za postignuče i ostvaTanje svoiih želja. I pismenost treb.a tome da po^služi, pa se i nastava pismenosti mora usmeriti ti.n pravcem. Ali: prema prilikama, imajuci uvek na umu, da prilike stvaraju 5oveka, ma da i čovek katkada stvara prilike. Naučiti čitati i pisaiti onako kako se danas zahteva u osnovTK-j Školi, sa svakidašnjim vežbanjem, nije tešiko. Oblik se slova napiše, upaimti, počne se sricanjem s-logova, reči, vezivanjem pojedinih re5i u re5enicu, raspoznavanje razgcddaka (Lntenpoinkcija), glatko čitanje itd. sve je to šablorvsko delo, sve je formalno, pa i teče monotono. Dakako, da je to početak i da je put utrt, ali to još riije svre. Tome treba pcdati dušu. »Jedanput izradena i izvežbana alfaibetička strana ipismenosti učinila je da aktivno-tvora5ki pismen čovek, u duševnoi napregnutosti da što potpunije pismeno saopšti neku svoju važnu misao ili da primi neku tudu, pismenu izloženu mtsato, potpuno zanemari grafički znak kao znak za jedam deo reči, n e g o 5 i tavu grafički artikulisanu s 1 i ku r e 5 i , kao j e dn u c e 1 i n u neposredno vezuje za doti5 a n d e o m i s l1 i. Potpuno pismein 5ovek, bilo da se govori o a^tivnoj bilo o receptivnoj pismenosii, ne opaža više slova čitajuči ili pišuči što, on se neposredno predaje otpočefcome toku misli i sa 5itavo_n svešču utone u taj tok, a samo 5itanje III pisanje biva sasvim podsvesno; ta je radtija sada automatska, isto onako kao što je automatska radnja na pr. srkanje mleka kašikom, ili silaženje niz stepenice sa sprata u prizemlje, pri 5emu čovek miože rakiMi i neki drugi posao, na pr. citati novine.« (Al. Marič). LJ Predgovoru pisac kaže »da 5e dublje zalaženje u pitanje o vasipi.noj nasta'vi korisno poslužiti mladijm učiteljima koji hoče i da misle o stvari o kojoj se u njihoviTn krugovima govori tako irmogo, i uvek u nerazumljivim i nejasniim frazama, a o kojoj se kod nas taiko mal>o pisalo.« Pa nastavlja: »Ako tnisli o tome pitanju, kako su izložene u ovioi radnji, izazovu mlade učitelje na razmiisljenje, biče postignut cilj radi kojega su one ovde date, pa makar se i razinimoilazili sa piscem u mišljenju o toj važtnoj stvari. Ko hoce da misli, opafziče lako da je sve nastojanje piš5evo u tome, da se nastava sačuva od metodskoig šablonstva, koje nastavi potpuno oduzitna karakter neke pametne radtije, pa če možda opaziti i sam to šablonstvo u svoj rugoli njegovoj, i — 5uvače ga se.« Autor nam u Pristupu tutnajči što znače razmatranja o nastiavi pismenosti, 0 interesu i njegovoj važnosti u vaspltno.j nastavi, o starim didalktičarima koji nisu mogli imaiti jasnu koticepciju o vaspitnoj nastavi pa ni o vasp^itnoj zadaci na_tave matenijeg jezika, te io psihološkom formulisanju zadatkia' nastave maternjeg jezika. Zatim prMično opširno govori 1. o empirijskom pojmu pismenosti, te 2. io vaspitno-didaktičmm pogledima u pismenosti (naistava pismenosti, oiblici njenog javljanja, izbor i raspored nastavnoga gradiva, nastavna obrajda). To velevažno pitanje pisac je za jedan stepen pomakao napred, on je uspio 1 mi mu možemo biti zahvatni. Da je autor piitanje ozbfljno shvatio i temeijlto proučio, vidi se iz litera/ture, koju je za svioju radnju upotreibio (13 autoriteta: 6 nemaičkih, 5 francuskih i 2 domača).