ANNALES • Ser. hist. sociol. • 13 • 2003 • 1 POROČILA IN OCENE/RELAZIONI E RECENSIONI/REPORTS AND REVIEVVS, 183-213 1848. Osnovna tema razprave sta dve pismi Josipa Bunjevca, ki ju je ta v avgustu 1848 poslal banu Jelačiču. Vsi navedeni članki imajo na koncu povzetke v italijanskem in angleškem jeziku. V zadnjem sklopu z zapisi, ocenami in poročili ima največ prispevkov Petar Strčič. Orisuje pristop Franje Šanjeka k preučevanju latinske paleografije hrvaškega srednjega veka, predstavlja knjigo Ivana Barbariča o knezu miniatur Juraju Juliju Kloviču Croati in knjigo Antona Bozaniča o izseljencih iz Istre in s Kvarnerskih otokov. Objavljeni so tudi deli njegovih uvodnih besed, izrečenih na svečanosti ob proslavi tridesete obletnice Zgodovinskega društva otoka Krka na otoku Košljunu 25. 9. 1999. Darinko Munič predstavlja knjigo Nikole Stražičiča o reških izvirih in tekočih vodah, peti zvezek edicije Slovenija na vojaškem zemljevidu 1763-1787, letopis občine Viškovo (1998-1999) in zbirko podlistkov Ivana Grohovca Reškega (Riječanina). Vesna Munič poroča o monografiji Alke Starac-Gruborovič o rimskem vladanju v Histriji in Liburniji in o razstavi eksponatov s staro hrvaškega pokopališča Gorica v Vindonu, ki jo je na Reki od februarja do aprila 1998 organiziral reški Zgodovinski muzej Hrvaškega primorja. Edita Petro- nijevič obravnava sociološko-demografsko študijo reške mestne uprave o prihodnosti mesta, Tea Perinčič pa štiri zvezke zbornika Društva za povijesnicu Klana. Povedano kratko in jedrnato, Zgodovinsko društvo "Rijeka" nas še naprej ugodno preseneča. Ivica Pletikosič BUZETSKI ZBORNIK 29. Buzet, Katedra Čakavskog sabora Buzet, Pučko otvoreno učilište "Augustin Vivoda" Buzet, "Josip Turčinovič" d.o.o. Pazin, 2003, 389 str. Kao godišnjak za 2003. godinu objavljena je 29 knjiga Buzetskog zbornika. Predgovor knjiži napisao je mr. sc. Jakov Jelinčič, a gradonačelnik Josip Flego pod naslov Subotina 2002. g., navodi pregled važnijih doga- daja za Grad u toj godini. Sadržaj knjige rasporeden je u devet poglavlja. Prvo poglavlje, Buzeština Istre počinje prilogom "Prvo spominjanje Buzeta" kojeg piše dr. sc. Robert Ma- tijašič. Naselje na mjestu današnjeg Buzeta zacijelo ima prapovijesni karakter. Medutim, u povijesnim se izvorima spominje tek u rimsko vrijeme i to u obliku Piquentum, a histarska zajednica u kojima se ovi podaci za Buzet javljaju jesu rimskodobni natpis pronaden na Goričici podno starog Buzeta iz l.-ll. stolječa (Pi- quentini), i "Geografija" Klaudija Ptolemeja iz II. stolječa (Pikventa). Nijedan od ta dva vrela ne daju nam sigurnu godinu za koju bismo mogli reči, evo, ove se godine prvi put spominje ime Pikventa. Romanski oblik Pin- guente prvi se put javlja, baš u ovakvom liku, u listini Rižanske skupštine 804. godine. Dr. sc. Klara Buršič-Matijašič piše "Uloga vode u prapovijesnom naseljavanju Buzeštine". Značaj vode u prapovijesnim zajednicama Buzeštine možemo sagledati kroz nekoliko vidova: kroz hidro- grafiju koja proističe iz geološke podloge; kroz položaj i oblikovanje naselja; kroz vidove sakupljanja vode (lokve, bunari, cisterne); kroz komunikacije i prirodne granice; kroz topografska imena motivirana vodama i na kraju, kao posljednje i kroz degradaciju prapovijesnih nalazišta. "Fragmenti iz prošlosti Črnoga grada i Beloga grada", rad je napisao doc. dr. sc. Slaven Bertoša. Znamenite utvrde Črni grad i Beli grad nalaze se jugoistočno od Roča, na dvije uzvisine, medusobno odvojene dubokom i uskom dolinom, po kojoj silazi put iz Lanišča u Ročko Polje. Riječ je o staroj rimskoj cesti, čiji su ostaci i danas vidljivi, a koja se koristila sve do gradnje nove ceste Lupoglav-Lanišče. Črni grad je smješten zapadno, a Beli grad istočno od doline. Autor je naglasio da su podatci o njima tijekom čitave prošlosti vrlo oskudni i nesigurni. O njihovom razvitku i propadanju može se zato u velikoj mjeri zaključivati samo na temelju opčenitog poznavanja srednjovjekov- nih feudalnih odnosa i političkih prilika u Istri. Dr. sc. Alojz Jembrih piše Glagoljski "Novi zavjet" Antuna Dalmatina i Stjepana Konzula iz 1562. godine. U spomenutom prilogu, opisavši pripreme oko tis­ kanja i prevodenja Novog zavjeta" tiskanog 1562. gla- goljicom, autor je ukazao na višeslojnost samog pre­ vodenja. Kod prevodenja NZ (NT) sudjelovali su Antun Dalmatin i Stjepan Konzul i to kod Evandelja, a na prijevodu Poslanica i Otkriverija Ivanova, uz Konzula i Dalmatina, radili su Juraj Cvečič (iz Pazina) i Juraj Juričic (Novi Vinodol). Da je slučajno taj prijevod Novoga zavjeta Biblije prihvatila i katolička crkva Hrvata u 16. st., Hrvati bi imali več tada kodificirani književni hrvatski jezik, zaključio je A. Jembrih. Glagoljski zapis popa Šimuna Grebla iz 1512. godi­ ne pripremile su dr. sc. Antonija Zaradija Kiš i dr. sc. Stel la Fatovič-Ferenčič. Jedan rad dviju autorica različitih znanstvenih opre- djeljenja, filologije i medicine, ističe značaj interdisci­ plinarnega pristupa najmanjim tekstološkim segmentima srednjovjekovnih glagoljaša, a to su marginalne. Kratki glagoljski zapis iz 1512. godine, popa Šimuna Grebla iz Roča koji se nalazi u Novakovom misalu iz 1368. godine, otkrivaju ponajprije jezične i kaligrafske speci­ fičnosti srednjovjekovnoga pisara, a potom povijesno i teološko značenje zapisa, a time i obrazovanje samoga pisara. S druge pak Strane, zapis je polazište u spekulaciji o torne je li doista u zabilježeno vrijeme Buzeštinom harala kuga, ili je riječ o nekoj drugoj 208 ANNALES • Ser. hist. sociol. • 13 • 2003 • 1 POROČILA IN OCENE/RELAZIONI E RECENSIONI/REPORTS AND REVIEVVS, 183-213 opasnoj bolesti o kojoj se nije znalo nista osim što je smrtonosna, pa odatle i opči naziv morija. Osvrčuči se na dvadeset godina suradnje mr. sc. Zdenko Balog priprema knjigu Roč u srednjovjekovnim i renesansnim stolječima. Roč se prvi puta spominje u 11. stolječu kao sa- mostalna komuna. Bitno svojstvo koje izdvaja Roč izmedu mnogih gradova te ga čini jedinim od posebnih lučonoša hrvatsko slavenske kulture jest glagoljaštvo. Broj glagoljaških pisara zabilježenih u vezi ovog malog gradiča, glagoljskih kodeksa naručenih i korištenih u Roču i neposrednoj okolici, te činjenice koje Roč po- vezuju s hrvatskim prvotiskom, čine Roč jednim od glavnih žarišta glagoljske kulture i pismenosti, a jedinstven spomenik, kvaderna ročke bratovštine i ko­ mune prava je riznica dragocjenih podataka pučke administracije i kulture življenja na ivim prostorima kroz čitavo 16. stolječe. Ne manje dolete ostvaruje Roč na polju likovne umjetnosti medu kojima dvoslojne freske u kapelici sv. Petra (Roka). O jednom glagoljskom grafitu u crkvi Sv. Roka u Roču govori prof. Dražen Vlahov. Za vrijeme posljednjih konzervatorskih radova u crkvi sv. Roka na starijem sloju zidnih slika u apsidi pronaden je još jedan glagoljski grafit. Grafit sam pročitao: Se pisa Š(imun) žakn 1496., a na osnovi rukopisa utvrdio da ga je zapisao Šimun Greblo iz Roča. Takvo čitanje i tumačenje grafita omogučuje: 1) potpuniji uvid u životopis popa Šimuna Grebla, pisca iz Roča; 2) da se današnja datacija mladeg sloja zidnih slika "oko 1470. godine" pomakne na krajem XV. ili početkom XVI. stolječa. Nataša Vivoda obraduje Govor Prodana. Autorica je predstavila fonetska i morfološka obilježja sela Prodana. Govor obiluje vokalima, a u sklonidbi je sačuvao arhaične oblike. Elena Grah istražuje: "Glasovi u govoru sela Krbav- čiči". Autorica je analizirala akcenatski sustav vokali- zam i konsonantizam mjesnoga govora sela Krbavčiči, naglasivši kako več analiza samo jedne jezične razine (fonološke) potvrduje pripadnost ovoga govora kom­ pleksu čakavskog narječja. Buzet u ranovjekovnim kartografskim izvorima pri­ kazala je dr. sc. Mirela Slukan Altič. Karte kao vjero- dostojan dokument prostora i vremena u kojem su nastale, predstavljaju nezaobilazan izvor podataka za proučavanje povijesti svakog prostora. Kao granična utvrda Rašporskog kapetana, Buzet je oduvijek privlačio pažnju kartografa. Buran i nesiguran život na razmedu Mletačke Republike i Habsburške Monarhije ostavio je brojne tragove upravo u kartografskim izvorima. Ključna pitanja za razvoj Buzeta kao što su izgradnja naselja, utvrdivanje, pitanja razgraničenja, zemljišno-vlasnički odnosi ili opskrba vodom dokumentirani su bogatim kartografskim izvorima nastalim u razdoblju ranog novog vijeka. Planovi razgraničenja, utvrdivanja, naselja ili nje­ govih pojedinih dijelova jasno nam predočavaju okol- nosti povijesnog razvoja Buzeta ali i uvjete sva- kodnevnog života njegova stanovništva. Kronološka usporedba spomenutih kartografskih izvora omogučije nam pračenje funkcionalne i morfološke transformacije Buzeta, dakako, uvažavajuči pri torne sve relevantne historijsko-geografske čimbenike koji su presudno utjecali na njegov povijesni razvoj. Kartografski izvori za povijest Buzeta danas su razasuti po brojnim arhivima u Hrvatskoj i izvan nje. Ovaj rad pokušaj je autora da okupi sve relevantne kartografske izvore za povijest Buzeta a njihovom analizom doprinese novim saznanjima o povijesnom razvoju Buzeta i historijsko-geografskim uvjetima njego­ va razvoja. Mr. sc. Sanja Grkovič svojim prilogom o "Zidnim slikama u crkvi sv. Roka u Sovinjaku" obznanjuje kako je u gotičko-ladanjskom okviru sovinjske crkvice sv. Roka več neko vrijeme poznati maniristički os I i k sve- tišne stijene meštra Dominika iz Udina upotpunjen ba- roknim oslikom prilično rustičnih tehnoloških i stilskih obilježja, a koji prekriva preostale zidove i šiljati svod crkve. Ističe kako je ovo otkriče plod restauratorskih zahvata stručnjaka Hrvatskog restauratorskog zavoda iz Zagreba pod vodstvom prof. Egidia Budicina. O vrijednom sakralnom inventaru crkve sv. Jurja u Buzetu piše Gordana Čalič Šverko. O trideset godina razvoja elektrifikacije Buzeštine piše Dino Piuti i Dani Soldatič. Rikard Perčič govori o 50 godina djelovanja Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Buzetu, a Vojmil Prodan upoznaje nas s Vodama Mlunske visoravni. Stanovništvo Buzeštine od 1880. g. obradio je mr. sc. Josip Žmak. Do 1910. g. broj Stanovnika se povečavao, na 11.669. Ratne prilike i ekonomsko političke emigracije utječu na smanjenje ali se pad broja zaustavlja 1971. g. kada ovdje živi 5.652 Stanovnika pa se povečava na najnoviji broj 6.059. Buzeština je pred 40 godina bila tipično poljopri- vredno-stočarsko područje. Sada je ovdje razvijena industrija, obrt i druge gospodarske djelatnosti, tako da je zaposleno 44,9% ukupnog stanovništva ili čak 66,7% radno sposobnih Stanovnika što je iznad prosjeka Hrvatske i Istre. U drugom poglavlju Ivan Milotič prikazuje pregled podataka o obilježjima doline Mirne u Antiči. Antička povijet doline Mirne i okolnih područja u mnogo je manjoj mjeri predmetom zanimanja te izučavanja nego ostala područja s izrazitijom gustočom i veličinom nalaza. Ipak, ona je zanimljiva jer ukazuje na obilježja života unutrašnjosti Istre koja je bila u znatnome autohtonija i neromanizirana. Dolina Mirne, s različitih gledišta predočenih u ovome djelu, pruža složenu sliku meduovisnosti pri- 209 ANNALES • Ser. hist. sociol. • 13 • 2003 • 1 POROČILA IN OCENE/RELAZIONI E RECENSIONI/REPORTS AND REVIEVVS, 183-213 rodnih značajki i njihovog utjecaja na problematiku nastanjenosti i kontinuiteta prometovanja od brončanog doba. Usustavljenim prikazom utemeljenom na multi- disuplinarnom pristupu nastoji se ukazati na čitav niz problema, djelatnosti, kontinuiteta i tradicija vezanih uz izvorišta i vodene tokove. Na ovome mjestu obraduje se problem prerastanja (tj. uzdizanja) razine doline Mirne što čini srž djela. Takoder, autor donosi tekstove dvaju natpisa s detaljnjom analizom obilježja i pravnog zna- čenja njihovog sadržaja. Ovaj pregled oslanja se u velikoj mjeri na antičke izvore. On čini sastavni dio komplementarnog razmatranja medusobne povezanosti kopnenih i morskih komunikacija te naseljenosti na širem području doline Mirne. Svakako, on iziskuje daljnju obradu i analizu povezanosti i utjecaju s ostalim područjima antičke Istre. Literalni priloži zastupljeni su pripovjetkom Fedora Putinje "Izak Marinac", a pjesmama se javljaju Miroslav Sinčič, Mirna Bratulič, Marija Ribarič, Snježana Mar- kežič-Klobas i Daniele Sirotič. U četvrtom poglavlju prof. Stanislav Blaževič piše: Trideset godina Srednje škole u Buzetu. Srednja škola u ovom mjestu započela je radom školske godine 1971/72, tek 1979. g. postaje samostalnom, a 1991. g. dobiva današnji naslov Srednja škola Buzet. Završetkom drugog svjetskog rata malo se je ljudi poslije osnovne škole upisivalo u srednje škole. Privrednim razvojem Buzeštine sve više se osječa potreba za stručnjacima pa i sve veča potreba za otvaranjem srednje škole. Autor piše o postupku otvaranja i razvoju škole, a uvodenjem gimnazijskog obrazovanja početkom devedesetih godi­ na prošlog stolječa Buzet dobiva i gimnaziju. Broj uče­ nika u zadnjem desetlječu je ustaljen s blagim porastom polaznika. 2002/03. g. bilo je 143 učenika. Pisac za­ ključuje da je srednje obrazovanje za ovaj kraj povijesni trenutak. Zahvaljujuči školi, podignut je obrazovni nivo stanovništva, privredni i ostali subjekti lakše su dolazili do stručnog kadra. Mladi ostaju u svojoj sredini, a uvodenjem gimnazijskog obrazovanja omogučava mladima pripremu za visokoškolsko obrazovanje. Jedan broj kulturnih priredbi posebno predstavljanje novih knjiga prikazali su Saša Nikolič, Gordana Čalič Šverko, Siniša Žulič, Mirjana Pavletič i Mladen Vuk­ čevič, a četiri nova sveska Annalea (27. i 29. kao pri- rodoznanstvenog i 28 i 30, humanističkog sadržaja, prikazao je Božo Jakovljevič. Lidija Nikočevič piše o Jakovu Mikcu, prvom istarskom školovanom etnografu, u povodu otvaranja spomen ploče u Brestu 5. listopada 2002. g. Od posljedica prometnog udesa 2002. g. smrtno stradao je Antun Hek, direktor Pazinskog kolegija. Prof. Hek je višegodišnji član uredništva Buzetskog zbornika, a zajedno s profesorom Alojzom Jembrihom i glavnim urednikom Božom Jakovljevičem uredivao je i izdao nekoliko reprint, pretiš izdanja književnika i prevoditelja Stjepana Konzula Buzečana (1521-1579). O prof. Heku tiskano je posebno poglavlje u kojem su tiskani bio­ grafija (napisao Josip Šiklič). O njegovanju kulturne baštine kroz izdavaštvo piše dr. Tanja Perič-Polonijo, a nekoliko književnih crtica uz Antuna Fleka napisao je Fedor Putinja. U Zborniku se povremeno tiskaju biografije ljudi zaduženih za razvoj buzetskog kraja. U ovoj knjiži su biografije: Josip Cerovac, Ružiča Čuk Cerovac, Stanko Macuka, Mirna Mikac, Renato Pernic, Marica Petretič i Antun Žmak. O sportskim aktivnostima piše Siniša Žulič. Kao najuspješnije i najzanimljivije navodi uspjeh bočarskih klubova. Na nekadašnje uspjehe u stolnom tenisu podsječa Josip Šipuš, a objavljuje se i prilog Bočarski klub "Istra" Kozari. Nekoliko obiteljskih prezimena: Kranjčič, Medič i Nežic istražuju Vanda Kranjčič, Edo Merlič i Oliver Nežic. Članci su napisani prema podacima u matičnim knjigama. Knjigu su uredili Antun FJek, Tanja Perič-Polonijo i Božo Jakovljevič. Božo Jakovljevič ŠOLSKA KRONIKA 11. Zbornik za zgodovino šolstva in vzgoje - XXXV. Glasilo Slovenskega šolskega muzeja, Ljubljana. Ljubljana, Slovenski šolski muzej, 2002: št. 1/2002, str. 1 -197; št. 2/2002 - Ostankov zbornik, str. 198-408 Konec februarja 2003 so v Slovenskem šolskem mu­ zeju predstavili svoje tiske iz leta 2002. To sta dve obsežni številki Šolske kronike, od katerih je prva "klasična", druga pa posvečena nekdanjemu ravnatelju šolskega muzeja, prosvetnemu delavcu in raziskovalcu zgodovine šolstva na Slovenskem Francetu Ostanku. Poleg strokovnih prispevkov v obeh zvezkih so tega dne predstavili še dve lični zloženki o stalnih muzejskih razstavah o šolstvu skozi stoletja in razstavna kataloga o šolstvu na Slovenskem skozi stoletja III (od 1918 do 1991) ter o begunskem šolstvu v 20. stoletju. Šolska kronika, zbornik za zgodovino šolstva in vzgoje, je glasilo Slovenskega šolskega muzeja, ki ga je ustanovila Zveza učiteljskih društev leta 1898. Izhaja iz tradicije Zbornika za zgodovino šolstva in prosvete, skupne revije šolsko-pedagoških muzejev iz Ljubljane, Zagreba in Beograda, ki je začel izhajati leta 1964. V skupnem sodelovanju je izšlo 23 številk, zadnja, 24. številka iz leta 1991 pa je bila plod sodelovanja le slovenske in hrvaške ustanove. Izredno pomembno je, da so v Slovenskem šolskem muzeju sprejeli odločitev, o nadaljevanju publicističnega dela. Od leta 1992 dalje tako pod imenom Šolska kronika izhaja kot samostojno glasilo Slovenskega šolskega muzeja le slovenska stro­ 210