Received: 2011-10-12 Original scientific article
UDC 347.961(497.583)"13"
OPORUKA I INVENTAR SPLITSKOG NOTARA JAKOVA POK. UBERTINA DE PUGLIENSIBUS IZ PIACENZE. PRILOG PROUČAVANJU
SPLITSKOG NOTARIJATA
Branka GRBAVAC
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za povijesne znanosti, HR-1000 Zagreb, Strossmayerov trg 2 e-mail: bgrbavac@hazu.hr
IZVLEČEK
Članek predstavlja delo splitskega notarja Jakova pok. Ubertina de Pugliensibusa iz Piacenze. V prvem delu prispevka je posebna pozornost namenjena prikazu razvoja splitskega notariata v obdobju 14. stoletja, ko je začel delovati tudi sam Jakov. Začenši z ohranjeno oporoko in inventarjem, sestavljenima leta 1412, avtorica v drugem delu prispevka analizira njuno vsebino, v prilogi pa v celoti objavlja njuna prepisa.
Ključne besede: Dalmacija, Split, srednji vek, notar, Jakov de Pugliensibus iz Piacenze
IL TESTAMENTO E L'INVENTARIO DEL NOTAIO SPALATINO JAKOV DEL FU UBERTINO DE PUGLIENSIBUS DA PIACENZA. CONTRIBUTO ALLO STUDIO DEL NOTARIATO SPALATINO
SINTESI
L 'articolo illustra l'attività del notaio spalatino Jakov del fu Ubertino de Pugliensibus da Piacenza. La prima parte della ricerca s'incentra soprattutto sullo sviluppo del notariato di Spalato nel Trecento, quando lo stesso Jakov avviava la sua attività. Par-tendo dal testamento e dall'inventario, redatti nel 1412 e conservatisi fino ad oggi, nella seconda parte dell'articolo l'autrice analizza il loro contenuto e ne pubblica in allegato la completa trascrizione.
Parole chiave: Dalmazia, Spalato, medioevo, notaio, Jakov de Pugliensibus da Piacenza
Branka GRBAVAC: OPORUKA I INVENTAR SPLITSKOG NOTARA JAKOVA POK. UBERTINA ..., 75-92
UVOD
Splitski notar Jakov pok. Ubertina de Pugliensibus iz talijanskog grada Piacenze svoju je službu obavljao krajem 14. i u prvom desetljecu 15. stoljeca i pripadao je onom krugu profesionalnih talijanskih notara koji su se trajno naselili u nekom gradu na istočnoja-dranskoj obali. Jakov je boravio i radio u Splitu gotovo tri desetljeca, a tamo je i umro. Jakovljevo prisustvo u splitskoj komuni zabilježeno je na različite načine. U Državnom arhivu u Zadru u fondu Stare splitske opcine čuva se njegov notarski registar naslovljen Quaternus imbreviaturarum notarii Jacobi de Placentia sastavljen u razdoblju od 1391. do 1403. godine. Osim sačuvanog registra Jakovljevo prisustvo u splitskoj komuni za-bilježeno je kroz isprave koje govore o njegovoj poslovnoj i društvenoj djelatnosti pa sve do same oporuke i inventara koji su ujedno i povod nastanku ovog rada. Ipak, prije same analize oporuke i inventara kratko cu se osvrnuti i na povijest splitskog notarijata u razdoblju 14. stoljeca.
SPLITSKI NOTARIJAT U 14. STOLJECU
Razvoj splitskog javnog notarijata može se pratiti od 11. stoljeca kada se pojavljuju prve privatno-pravne isprave koje su sastavljali pripadnici klera koji su u svom notarskom potpisu isticali isključivo svoj duhovni položaj.1 Do promjene dolazi tijekom sedamdesetih godina 12. stoljeca kada se unutar splitske komune pojavljuju osobe koje u svom potpisu ističu činjenicu da su gradski notari (communis notarius). Prvi takav notar bio je Gvalterije (magister Gualterius). Zanimljivo je da je u njegovom potpisu ispred imena zabilježena i titula magister što je značilo da se radi o vrlo obrazovanoj osobi. Gvalterije je postao i kanonik splitskog Kaptola i papin legat koji je na molbu pučana u Kotoru trebao riješiti pitanje prevelikih kamata (Stipišic, 1954, 118). Do novog pomaka u razvoju institucije notarijata u Splitu dolazi krajem tridesetih godina 13. st. kada se pojavljuje prvi profesionalni notar koji je službu obavljao po carskoj ovlasti (imperiali auctoritate notarius). Bio je to Petar de Transmundo iz Ankone (Petrus Transmundi, Anconitanus civis) kojeg je u Split kao svog osobnog kancelara doveo splitski potestat Gargan de Arscindis.2 Petar je ujedno bio i prvi notar laik splitske komune buduci da u notarskom potpisu svom imenu ne pridodaje nika-kvu duhovnu odrednicu (CD, 1906, 112-113). Od tada splitske isprave ne bilježe nikakvu promjenu u razvoju vrsta notara, nego je jedina razlika u kvantiteti.
U Splitu, kao i u ostalim gradovima Dalmacije, notarijat doživljava svoj najveci pro-cvat u razdoblju 14. stoljeca. Tako su na samom početku 14. st. u službi djelovali Toma Vitalov iz Perugije (Thomas Vitalis de Perusio) i Zanebon iz Ripalte (Qanebonus/Qanne-bonus de Rompalia de Ripalta). Toma je u službi bio vec od 1289. (CD, 1908, 677-678), a ostao je sve do 1320. (ASM, 1) dok se Zanebon zadržao vrlo kratko, svega dvije godine (1301.-1302.).3 Čini se da je na mjesto potonjeg notara 1303. u službu došao Vanucije Ar-
1	O počecima razvoja splitske notarske kancelarija vidi opširnije u: Stipišic, 1957, 111-123.
2	O tome vidi više u: Matijevic Sokol, 1999, 17-32.
3	Od notara Zanebona sačuvane su samo dvije isprave. Prva isprava sastavljena je u studenom 1301. (CD-S,
Branka GRBAVAC: OPORUKA I INVENTAR SPLITSKOG NOTARA JAKOVA POK. UBERTINA ..., 75-92
kandelov (Vanutius Archangeli) (CD-S, 2002, 314). Na temelju fragmentarno sačuvane grade iz ovog razdoblja izgleda da je u drugom desetljecu 14. stoljeca u splitskoj komuni po prvi put zabilježeno djelovanje trojice notara. Uz notara Tomu Vitalova i Vanucija Arkandelova notarski ured imao je i Aleksandar Ivana iz Ferma (Alexander Iohannis Albertonis de Firmo). Potonji notar prvi se put spominje 1313. (ASM, 2), a sljedeca njegova poznata isprava potječe tek iz 1323. (ASM, 3) pa nije jasno je li Aleksandar čitav taj period bio u službi ili je službu obavljao u dva ili tri mandata. Moguce je da je njegovo djelovanje isprva bilo povezano s potestatom Andrijom Dominika de Marchis, takoder iz Ferma, koji je obnašao dužnost u Splitu od 1313. do 1314. te ponovno od 1321. do 1323. godine. Kao splitski notar posljednji se put spominje 1338. (ASM, 4), ali je moguce da je početkom tridesetih godina kratko vrijeme obavljao službu trogirskog notara, a zatim se oko 1333. vratio u Split.4 Godine 1321. Tomu Vitalova nasljeduje Filip Raciardijev iz Osima (Phylippus Racgardi de Auxino) (CD 1911, 16-17). Od njega je sačuvana samo jedna isprava pa nije poznato koliko se dugo zadržao u splitskoj komuni. Početkom tridesetih godina istog stoljeca uz notara Aleksandra djelovao je još i Bonakursije pok. Pinija Parentis iz Firenze (Bonacursius condam Pini Parentis de Florentia).5 U tom razdoblju pojavljuju se nadbiskupski i kneževi notari. Službu nadbiskupovog notara 1333. obavljali su Benedikt Ivanov (Benedictus Iohannis) i Lukan Bertanijev (Lucanus Bertani)6 dok se u službi gradskog kneza iste godine javlja Stjepan pok. Desiderata de Franchinis iz Tre-visa (Stephanus de Franchinis filius quondam Desiderati ciuis Teruisinus).7 Ipak, u tom razdoblju pa sve do kraja tridesetih godina zbog sporadično sačuvane grade nije jasno jesu li u splitskoj komuni u službi gradskih notara istodobno bila uposlena dvojica ili trojica notara. Tako je 1337. kao gradski notar počeo djelovati Ivan pok. £ove iz Ankone (Iohannes condam Qoue de Ancona) (ASM 5). No, izgleda da je Ivan najprije bio u službi kneževog notara kako se spominje u ispravi iz 1336. godine (KAS, 3; AHAZU, 3). Uz njega je u tom razdoblju djelovao i Luka Bonuin iz Pirana (Lucas Bonuinus de Pirano) (CD, 1912, 396). Nažalost, sačuvana je samo jedna isprava iz srpnja 1338. koju on su-potpisuje, pa nije jasno je li ga na toj funkciji zamijenio Albertin de Plastellis iz Bologne (Albertinus de Plastellis de Bononia), od koga je sačuvana takoder samo jedna isprava iz studenoga iste godine (ASM, 6) ili su sva trojica bila istodobno u službi. Ipak, ono što je sigurno jest činjenica da u četrdesetim godinama u gradu istodobno rade tri notarska ureda. Uz Ivana u tom su razdoblju djelovali Bonaventura pok. Marsilija de Ansaldinis iz Bologne (Bonauentura condam Marsilii de Ansaldinis de Bononia) i Jakov magistra Franje iz Asiza (Iacobus magistri Francisci de Asisio). Bonaventura je u službi bio od srpnja 1340. do siječnja 1349.,8 dok je od Jakova sačuvana samo jedna isprava iz ožujka
2002, 304) dok druga potječe iz lipnja 1302. godine (CD-S, 2002, 303-304).
4	U Splitu je bio sigurno več u siječnju 1333. kada je sastavio punomoč splitskim poslanicima u pregovorima s knezom Mladenom III. (KAS, 1; AHAZU, 1).
5	Notar Bonakursije u lipnju 1333. načinio je prijepis bule pape Honorija III., a ispravu supotpisuju nadbiskupski notari (CD, 1912, 107-108).
6	U lipnju 1333. pojavljuju se kao supotpisivači isprave (CD 10, 1912, 107-108).
7	On je bio notar kneza Jakova Gradonika (KAS, 2; AHAZU, 2).
8	Prva sačuvana isprava sastavljena je 23.7.1340. (ASM, 7), dok je posljednja poznata nastala 25.1.1349.
Branka GRBAVAC: OPORUKA I INVENTAR SPLITSKOG NOTARA JAKOVA POK. UBERTINA ..., 75-92
1348. godine (ASM, 9). Zanimljivo je da se tijekom tog razdoblja u službi kneževog notara izmijenilo nekoliko osoba. Tako je u razdoblju od 1341. do 1342. kao notar kneza Leonarda Moceniga zabilježen magistar Vivijan pok. Manfrendinija (magister Vivianus condam Manfredini) (Praga, 1927, 127). Od kolovoza 1342. do 1344. službu kneževog notara obnašao je Jakov pok. Ivana de Corbellaris iz Bologne (Iacobus quondam domini Iohannis de Corbellaris de Bononia) (Praga, 1927, 127), a 1345. nasljeduje ga Nikola de Alexio de Vestino iz Kopra (Nicolaus de Alexio de Vestino de Iustinopoli).9 Krajem četr-desetih u ulozi kneževog notara našao se i magistar Pavao iz Padove (magister Paulus de Padua) (Praga, 1927, 127).
Na temelju sačuvane grade može se zaključiti da se sredinom 14. stoljeca u split-skoj komuni uz komunalnog notara pojavljuje nova notarska služba, ona komunalnog kancelara koji nije bio vezan uz kneza nego uz samu komunu. Funkciju komunalnog kancelara početkom pedesetih godina je obnašao Ivan pok. £ove iz Ankone. Odlukom Velikog vijeca od 7. listopada 1353. ta mu je služba produžena na dvije godine (Stipišic, Nazor, 2002, VIII). Prema zaključku istog Vijeca od 20. srpnja 1357. bio je poslan kao komunalni sindik u Ankonitansku Marku da tamo izabere potestata. Ivan je ujedno i prvi splitski notar od kojeg je sačuvan i registar10, a odlukom Velikog vijeca grada Splita od 30. rujna 1358. Ivanu je služba gradskog notara bila produžena na dvije godine (Stipišic, Nazor, 2002, VIII). Nakon što je Ivan 1355. prestao obavljati funkciju gradskog kancelara na istoj se našao Pagan pok. Andela iz Lucce (Paganus condam Angeli de Lucha) (CD, 1914, 283-284). U šezdesetim godinama 14. stoljeca kao komunalni notari istodobno su djelovali Silvester pok. Bena iz Conigliana (Siluester filius condam domini Beni de Coneglano) i Franjo Ivana Filipovog de Bentivoglis iz Bologne (Francischus filius Iohannis condam domini Phylippi de Bentiuoglis de Bononia). Franjo je u službi bio od 1360. do 1369. godine (Praga, 1927, 127), dok su od Silvestra poznate samo isprave koje je sastavio u razdoblju od prosinca 1365. (CD, 1915, 485) do veljače 1366. (DAZd, 1). Od notara Franje sačuvan je i registar.11 On je uz službu gradskog notara obavljao i onu gradskog kancelara te se na temelju sačuvanih isprava čini se da se mjesto splitskog kancelara od šezdesetih godina popunjavalo osobama iz redova komunalnih notara, odnosno komunalni notar istodobno je bio i kancelar. Krajem šezdesetih godina 14. stoljeca u splitskoj komuni notarske urede istodobno su imala trojica notara. Bili su to Albertol pok. Lanfranka iz Milana (Albertolus Bassanega condam Lanfranci de Mediolano),11 Jakov Natalis s Krka (Iacobus Natalis de Vegla)13 i vec spomenuti Franjo Ivanov. Od notara Al-bertola sačuvan je i registar koji je vodio u razdoblju od prosinca 1368. do svibnja 1369.
godine (ASM, 8).
9	Na toj se funkciji spominje sve do 1347. godine (Praga, 1927, 127).
10	Registar koji je vodio u razdoblju od 1341. do 1344. godine čuva se u Državnom arhivu u Zadru u fondu Stare splitske opčine, a 2002. objelodanili su ga Jakov Stipišic i Ante Nazor.
11	Franjin registar pohranjen je u Državnom arhivu u Zadru, a isprave u njemu sastavljene su u razdoblju od 1362. do 1368. godine.
12	Albertol je kao splitski notar djelovao od kolovoza 1366. (DAZd, 2) do svibnja 1369. godine (DAZd, 3).
13	Prva poznata Jakovljeva isprava potječe iz siječnja 1368. (DAZd, 4), a posljednja iz ožujka 1369. godine (DAZd, 5).
Branka GRBAVAC: OPORUKA I INVENTAR SPLITSKOG NOTARA JAKOVA POK. UBERTINA ..., 75-92
godine.14 Zanimljivo je da se u Statutu grada Splita spominje da je 28.10.1367. redigirao novi statut (SS, 1998, 846). Broj notara u splitskoj komuni nije se mijenjao sve do kraja samog stoljeca. Tako se krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina 14. st. kao notari splitske komune spominju Petar Bartolomejev iz Sarzane (Petrus condam Bartho-lomei de Annobonis de Sargana)15 i Andeo Andriucijev iz Fabriana (Angelus Andriutii de Fabriano) (Praga, 1927, 128). Čini se kako se u službi nisu zadržali dugo buduci da Petar vec 1374. kao notar djeluje u zadarskoj komuni (CD, 1976, 447) dok se Andeo posljednji put spominje 1371. godine. Moguce je da je potonjeg notara naslijedio notar Ganor pok. gospodina Lancelota iz Mantove (Ganorus filius condam domini Langaloti de Mantua) koji se spominje 1373. i koji je ostao u službi do 1382. godine (Praga, 1927, 128). Zanimljivo je da je u razdoblju od ožujka 1376. do travnja 1377. u izvorima zabilježen kao vikar kneza Mafeja Matafara (A, 1888, 76-77). Ganor je bio i u službi pisara splitskog Kaptola u travnju 1379. godine (KAS, 4). Čini se da je splitskog notara Petra iz Sarzane na mjestu komunalnog notara naslijedio Andriol gospodina Anselmola Maimerijeva iz Milana (Andriolus Maimerii filius domini Anselmoli de Milano). On se u službi prvi put susrece 1375., a na dužnosti je ostao samo dvije godine.16 U ožujku 1376. notarske poslo-ve u splitskoj komuni počeo je obavljati i Oliver Jakova de Zavarino iz Padove (Oliverius domini Iacobi de Zauarino de Padua) (Praga, 1927, 129). Zanimljivo je da se u tom razdoblju kao kancelar spominje magistar Monte de Casulis (magister Monte de Casulis)}1 On je ujedno bio i vikar kneza Rafaela de Sorba.18 Posljednji poznati splitski notari koji su svoju službu započeli krajem 14. stoljeca bili su Antun pok. Rajmondina de Beneventis iz Cremone (Anthonius de Beneuentis de Cremona quondam ser Raymondini), Jakov pok. Ubertina de Pugliensibus iz Piacenze (Iacobus, filius quondam Ubertini de Pugliensibus de Placentia), koji je u središtu ove rasprave, i Toma Kolucijev iz Cingula (Thomas condam Colutii de Cingulo). Antun je u službu stupio 1389. (DAZd, 6), a čini se da se u njoj nije dugo zadržao buduci da se posljednji put spominje 1391. godine (CD-S, 2002, 353) dok je notarska služba Jakova i Tome trajala puno duže.
Na temelju navedenih podataka razvidno je kako je institucija notarijata u Splitu u razdoblju 14. stoljeca potpuno profesionalizirana te doživljava svoj najveci procvat. Oso-be koje su obavljale notarsku djelatnost pripadale su krugu stranih profesionalnih notara, uglavnom Talijana, koji su sastavljali isprave u skladu s komunalnim zakonodavstvom.19 Pri tome treba naglasiti kako u razvoju institucije notarijata u Splitu ključno razdoblje predstavlja druga polovina 14. stoljeca kada potpuno dolazi do odvajanja vodenja raznih tipova pravnih poslova, tj. razlike izmedu dokumenata sastavljanih za potrebe privatne klijentele (gradski notari koji su obavljali posao samo u korist privatnih osoba) i onih sastavljanih za potrebe neke službene upravne i političke instance (notari sa specifičnim
14	Registar se čuva u Državnom arhivu u Zadru u fondu Stare splitske opčine i do danas nije objavljen.
15	Poznato je da je kao splitski notar djelovao u razdoblju od lipnja 1369. do 1373. godine (Praga, 1927, 128).
16	Andriol je kao splitski notar djelovao u razdoblju od 1377. do 1379. godine (Praga, 1927, 129).
17	Poznato je da je bio u službi gradskog kancelara u razdoblju od 1371. do 1372. godine (Praga, 1927, 128).
18	Kao knežev vikar prvi put se spominje u siječnju 1371. (Praga, 1927, 128), a na toj je funkciji posljednji put zabilježen u svibnju iste godine (A, 1888, 47).
19	O statutarnim odredbama službe notara i naknadama za obavljeni posao vidi u: Grbavac, 2007, 53-75.
Branka GRBAVAC: OPORUKA I INVENTAR SPLITSKOG NOTARA JAKOVA POK. UBERTINA ..., 75-92
službama poput kneževih notara u ranijem razdoblju, kancelara i sl.). U razdoblju 13. stoljeca u splitskoj komuni ista je osoba obavljala obje vrste poslova te je za to od komune bila izravno angažirana i placena. Tijekom vremena, naročito od druge polovine 14. st. u splitskoj komuni sve je vidljivija specializacija pojedinih tipova notarskih službi, te tako uz gradske notare koji postaju samostalni "poduzetnici" nalazimo i razne specifične notarske službe. Da se je ta specijalizacija službi mogla dosljedno provesti u splitskoj komuni bilo je potrebno postici stvaranje rezidentne notarske elite sposobne da obavlja te poslove što se dogodilo tek u drugoj polovini 14. stoljeca.
SPLITSKI NOTAR JAKOV IZ PIACENZE
Jakov se kao splitski notar prvi put spominje u rujnu 1383. kada sastavlja dokument kojim splitski Kaptol imenuje kanonika Dujma Nikole svojim prokuratorom da sa sa-biračima papinske desetine raspravlja o pitanju isplate desetine (CD, 1976, 395-396). Dotičnu ispravu Jakov potpisuje formulacijom: Et ego Iacobus, filius quondam Ubertini de Pugliensibus de Placentia, publicus imperiali auctoritate notarius et nunc iuratus co-munis Spaleti nec non scriba curie archiepiscopalis Spalatensis. Iz navedenog potpisa razvidno je kako je Jakov osim što je obavljao službu zakletog splitskog komunalnog notara radio i kao pisar splitske nadbiskupske kurije. Djelatnost splitskog komunalnog notara Jakov je nastavio obavljati i početkom 15. stoljeca tj. sve do 1407. kad je posljednji put zabilježen na toj dužnosti (Praga, 1927, 129). Kao pripadnik komunalne zajednice Jakov je aktivno sudjelovao u životu splitske komune uključujuci se poput ostalih stanovnika i gradana u razne gospodarske djelatnosti. Tako, primjerice, izvori iz prosinca 1403. bilježe kako Jakov prodaje krznaru Jurju Viveričicu svoju drvenu kucu (camarda) za poprilično visoku cijenu u iznosu od 100 libara malih denara (DAZd, 7). Dotična kuca nalazila se u novom dijelu Splita, preciznije u župi sv. Duha blizu zidina groblja benediktinske crkve sv. Marije de Taurello, što može biti i glavni razlog visine cijene. Naime, kuca se nalazila neposredno izvan zidina Dioklecijanove palače. Zanimljiv je način same novčane isplate koji se navodi u dokumentu. Naime, Juraj Jakovu isplacuje 48 libara malih denara dok 30 libara obecava dati u krznenim bundama, a ostatak od 22 libre obecava platiti do mjeseca svibnja iduce godine.
Buduci da je Jakov uživao društveni ugled samom činjenicom što je obavljao važnu gradsku funkciju, u notarskim je registrirna zabilježena njegova aktivnost kao zastupni-ka u pravnim poslovima. Tako se u svibnju 1404. Jakov spominje kao pravni zastupnik (procurator) Ivana Venturinija kada kao takav prima od Drage, udovice apotekara Petra Ivanova, legat u iznosu od 100 libara koje mu je Petar oporučno ostavio (DAZd, 8).
Iz Jakovljeva privatnog života poznato je da je bio u braku s izvjesnom Dragoslavom. Sudeci prema dokumentu iz lipnja 1412. čini se da je Dragoslava bila njegova druga su-pruga. Naime, u dotičnom dokumentu spominje se Jakovljev pokojni sin Belfort iz čije ostavštine, tj. od Belfortovog izvršitelja Pavla Vučine, Jakov prima legat u iznosu od 150 libara (DAZd, 9). Čini se da je Belfort bio njegov sin iz prvog braka vjerojatno još dok je živio u Italiji, te da mu je prva supruga bila Talijanka. Zanimljivo je da je Jakov kao mjesto svog boravka izabrao Split u kojem se i trajno nastanio te, kako se vidi iz niže
Branka GRBAVAC: OPORUKA I INVENTAR SPLITSKOG NOTARA JAKOVA POK. UBERTINA ..., 75-92
navedene oporuke koju je sastavio 1412., stekao i status splitskog gradanina. Dragoslava je bila domačeg porijekla, tj. Spličanka, i čini se da je prema društvenom statusu bila pu-čanka. Zanimljivo je da sličan slučaj zabilježen i u zadarskoj komuni u kojoj je zadarski notar Gerard iz Padove, bio oženjen s Ljubom, kčerkom težaka Radina (DAZd 10), što upučuje na činjenicu da usprkos tome što su talijanski notari bili visokoškolovani i u inte-lektualnom položaju visoko pozicionirani, izgleda da se u dalmatinskim komunama nisu ženili pripadnicama plemičkog sloja za razliku od domačih notara.
Najvrijednija vrsta dokumenata koja pruža uvid u materijalni, društveni i obiteljski status stanovnika dalmatinskih komuna svakako su oporuke pisane kao izraz posljednje želje pojedinih dalmatinskih stanovnika. Analizom oporuka utvrduje se društveni položaj oporučitelja unutar komune, zatim njegovo duševno i tjelesno stanje te razlog koji ga je ponukao na sastavljanje oporuke, način na koji raspodjeljuje svoju imovinu i uvid u ostale podatke koje ova vrsta izvora dopušta.
Oporuka splitskog notara Jakova iz Piacenze sačuvana je u originalu i pohranjena je u Državnom arhivu u Zadru u fondu Stare splitske opčine, a sastavljena je 12. svibnja 1412. na trgu sv. Lovre blizu gradske kancelarije (DAZd, 11). Njezin sastavljač je splitski notar Jakov de Penna, a kao svjedoci navedeni su Božo pokojnog Aligreta i travar Tomaš pok. Franje de Potremulo. Kao izvršitelji oporuke spominju se splitski plemič Marko pok. Petra Markova, zatim gradski kancelar Toma pok. Kolucija iz gradiča Cingola i Jakovljeva supruga Dragoslava.20
Jakovljeva oporuka je sadržajno vrlo škrta i ne otkriva nam mnogo podataka. Na po-četku same oporuke splitski notar Jakov de Penna je u skladu s obvezama struke zabilje-žio oporučiteljev društveni položaj unutar komune. Tako je Jakov u oporuci definiran kao splitski gradanin (civis) i stanovnik (habitator) što je značilo da se u Splitu trajno nastanio te stekao status splitskog gradanina.
Sljedeči podatci u oporuci koje je potrebno analizirati odnose se na tjelesno i psihičko stanje oporučitelja u vrijeme sastavljanja oporuke, razlog sastavljanja te izbor primatelja oporučnih legata. Tako splitski notar Jakov svoju oporuku sastavlja sanus mente, što je uostalom bio i preduvjet za sastavljanje oporuka, ali je istaknuo kako je u trenutku njezina sastavljanja bio senio grauatus, tj. star. Kao razlog sastavljanja oporuke navodi strah od činjenice da umre bezoporučno koji je izražen formulacijom timens ab hoc seculo dece-dere intestatus, suorum rerum et suorum bonorum omnium dispositionem per presens suum sine scriptis testamentum in hunc modum facere procurauit.
S obzirom na raspodjelu legata oporuka splitskog notara Jakova u potpunosti se ukla-pa u standardni obrazac kasnosrednjovjekovnih dalmatinskih oporuka. Ona odražava ti-pičnu dvosmjernu strategiju u izboru primatelja oporučnih darivanja, tj. Jakov je s jedne strane, posvetio pažnju raspodjeli legata članovima svoje obitelji, dok s druge strane dio svojih legata donira u pobožne svrhe pro anima sua.
Prva Jakovljeva oporučna odredba odnosi se na mjesto njegovog posljednjeg poči-vališta. Tako Jakov izričito zahtijeva da se njegovo tijelo sahrani in loco fratrum predi-
20 Prvi koji je skrenuo pažnju na oporuku, ali i inventar notara Jakova bio je Mladen Ančič u svom radu o inventaru splitskog notara i kancelara Tome pok. Kolucija iz Cingola (Ančič, 2005, 108 i 118-119).
Branka GRBAVAC: OPORUKA I INVENTAR SPLITSKOG NOTARA JAKOVA POK. UBERTINA ..., 75-92
catorum tj. unutar crkve ili samostana dominikanaca. Održavanje pogrebne ceremonije i troškove vezane uz nju ostavlja na volju svojim izvršiteljima da je prirede onako kako im se najbolje bude činilo.
Na početku svoje oporuke Jakov je izdvojio tek nekoliko skromnih legata pro anima sua. Tako dominikanskom samostanu u Splitu oporučuje 3 libre malih denara, dok svom ispovjedniku, splitskom kanoniku Lovri pok. Dragoša ostavlja 2 libre. Sva svoja preostala pokretna i nepokretna dobra ostavlja svojoj supruzi Dragoslavi koja je u trenutku sastavlja-nja oporuke bila u drugom stanju te sinu ili kceri koji ce se roditi. U slučaju ako njegov sin umre prije punoljetnosti, odnosno prije nego napuni 14 godina ili kci prije nego napuni 12 godina, svojoj supruzi Dragoslavi povrh miraza, koji joj po zakonu pripada, oporučuje i 100 libara, ali naravno samo u slučaju da čuva udovištvo, tj. ako se ne preuda. U istom slučaju zahtijeva da se sva njegova preostala dobra podijele za njegovu dušu kako se izvršiteljima najbolje bude činilo. U nastavku oporuke slijedi vrlo zanimljiva i pomalo neobična oporuč-na odredba u kojoj Jakov traži da se u vrijeme krštenja njegove kceri doznači 100 dukata jednoj dobroj i povjerljivoj muškoj osobi koja je s dotičnim novcem trebala poslovati i ostvariti dobitak. U vrijeme kada njegova kci dosegne dob za udaju navedena svota novca zajedno s ostvarenim dobitkom trebala se doznačiti na ime njezinog miraza. U slučaju ako bi ona umrla prije punoljetnosti ili prije nego se uda, Jakov odreduje da njegova supruga Dragoslava povrh gore spomenutih 100 libara treba dobiti i sav njezin nakit i odjecu.
Vrlo zanimljiv oporučni zahtjev susrece se i u nastavku teksta. Naime, Jakov zahtijeva od svojih izvršitelja da zatraže ispunjenje njegove zamolbe koju je osobno uputio u svezi svoje place samom vojvodi Hrvoju Vukčicu Hrvatinicu, koji je u to vrijeme nosio naslov splitskog hercega i njegovoj supruzi Jeleni. Vec je zanimljiva sama činjenica da Jakov osobno piše vojvodi kao i činjenica da se u samoj oporuci spominje i njegova supruga (ducem et dominam duccisam). Iz oporuke je takoder razvidno da mu je splitska komuna dugovala izvjesnu svotu novaca još u vrijeme dok je bio njihov činovnik te da je posjedo-vao stanovite vrijednosne papire (bollectae) za čiju su se isplatu trebali pobrinuti njegovi izvršitelji. Stoga je Jakov od izvršitelja oporučno zahtijevao da se nakon naplate spomenutih vrijednosnih papira načini jedan kalež u vrijednosti od 25 dukata i pokloni oltaru sv. Jakova koji se nalazio u franjevačkoj crkvi u Padovi. Zanimljiv je sam oporučiteljev odabir crkve koji može biti povezan s činjenicom da je Jakov u Padovi studirao.
Uz oporuke jedan od važnih izvora za proučavanje tematike svakodnevnog života svih društvenih slojeva, a napose razinu materijalne kulture pojedinih osoba i kucanstava predstavljaju inventari. Problematika proučavanja inventara i razina materijalne kulture u hrvatskoj historiografiji prilično su slabo istraženi.21 Za sastavljanje inventara zaduženi
21 Vrijednu študiju o izgledu unutrašnjosti lopudske kuče na temelju analize inventara napisala je 1954. Nada Beritič (Beritič, 1954, 489-510). Godine 1977. Jakov Stipišič objavio je inventar zadarskog plemiča Grisogona de Civalellis (Stipišič, 1977, 375-409). Isti je autor objavio i inventar zadarskog suknara Mihovila (Stipišič, 2000). Godine 2005. Mladen Ančič objavio je vrijedu studiju o inventaru dobara splitskog notara Tome pok. Kolucija iz Cingola (Ančič, 2005, 99-148). Vrijedan rad objavio je i mladi povjesničar Goran Budeč (Budeč, 2010, 67-106). Potonji autor na temelju analize inventara šibenskih stanovnika priprema i doktorsku disertaciju o razini materijalnog života u kasnosrednjovjekovnom Šibeniku. U objavljivanju inventara posebice se istaknuo Robert Leljak (Leljak, 2006).
Branka GRBAVAC: OPORUKA I INVENTAR SPLITSKOG NOTARA JAKOVA POK. UBERTINA ..., 75-92
su tzv. oporučni povjerenici koje je oporučitelj imenovao u svojoj oporuci, a način na koji su trebali biti sastavljeni regulirani su statutarnim pravom. Tako Zadarski statut propisuje da su u zadarskoj komuni izvršitelji oporuke preminulog bili dužni petnaest dana nakon smrti oporučitelja pristupiti izradi inventara u vremenskom roku od šezdeset dana. U slučaju ako je neka osoba iznenada umrla ili nije bila u stanju sastaviti oporuku i imenovati izvršitelje, tada ih je imenovao zadarski sud (curia). Zadarski statut ujedno precizno regulira i formu inventara. Tako je na početku inventara notar morao ucrtati oveci znak križa, a inventar je morao sadržavati popis svih nekretnina: kuce, zemlje, solane, zatim pokretnine (res mobiles), u što je spadao i novac, zlatnina, srebrnina, nakit i svi mogu-ci dragulji, tekstil, osobne stvari, zatim stvari iz domacinstva sve do posljednje sitnice. Takoder su trebale biti upisane sve tužbe, dugovi, potraživanja s točnim imenom i prezi-menom te sa svim odgovarajucim pripadnostima. Tako sastavljen inventar rukom notara izvršitelji su bili dužni prije isteka roka od šezdeset dana predati na čuvanje gradskom knezu i njegovoj kuriji, tj. sudu, koji ga je trebao pohraniti u uredu prokuratora zadarske opcine (procuraria communis Iadre) (ZS, 1997, 363).
Za razliku od Zadarskog, Splitski statut propisuje kako su izvršitelji oporuke pod prijetnjom kazne i globe od deset libara bili dužni u roku od deset dana nakon smrti oporučitelja sastaviti popis pokojnikove imovine. U tom popisu bili su dužni zapisati svu pokretnu i nepokretnu imovinu koja spada u ostavštinu kako se ona ne bi rasipala, niti prijevarom zamijenila ili zatajila. U slučaju da su izvršitelji oporuke htjeli prodati nešto od pokojnikovih dobara radi ispunjenja oporuke ili neke druge pokojnikove posljednje volje, a takve stvari koje bi prodali vrijede više od sto solida, bili su dužni iste oglasiti i staviti na javnu dražbu u roku od nekoliko dana kako bi se one ustupile i prodale onome koji bude više nudio (SS, 1998, 488-489).22
U skladu s gore navedenim statutarnim propisima inventar Jakovljevih dobara nači-njen je 15. lipnja 1412. što je značilo da je u razdoblju izmedu 12. svibnja i 15. lipnja 1412. i preminuo (DAZd 11). Inventar je zapisan u istom registru notara Jakova de Penna kao i oporuka što je značilo kako splitska komuna u to vrijeme nije imala obvezu vodenja i zapisivanja inventara u posebne knjige nego su oni upisivani u notarske registre poput ostalih instrumenata za razliku od zadarske komune u kojoj se vec od 1325. inventari zapisuju u posebne knjige.23 Jakovljev inventar je načinjen u vrijeme vladavine kneza Cvitka Tolihnica, a u nazočnosti splitskog kanonika Jurja i Nikole pok. Ivana Karipica.
Pojedinačnim nabrajanjem u inventaru su popisani svi predmeti Jakovljeve pokretne imovine (odjeca, posude, posteljina, namještaj i uobičajeni predmeti u kucanstvu, ali i nakit i ukrasni predmeti umjetničkoga obrta). Inventar je, za razliku od onoga njegovog
22	Slične odredbe zabilježene su i u Trogiru. Tako Trogirski statut propisuje da su svi skrbnici šticenika, koji su za to odredeni temeljem oporuke pokojnika ili od strane trogirske kurije, bili dužni u roku od jednog mjeseca popisati ili dati da se popišu sva pokretna i nepokretna dobra šticenika. O tim je dobrima gradski notar morao načiniti popis pod prijetnjom kazne od 25 libara. Sam notar bio je dužan da taj popis prepiše i prenese u jednu bilježnicu za to posebno odredenu koja se trebala pohraniti i čuvati u komunalnoj blagajni gdje se čuvaju spisi komune (TS, 1988, 132-133).
23	Godine 2006. Robert Leljak objavio je prvu knjigu inventara fonda Veličajne opcine zadarske (Leljak, 2006).
Branka GRBAVAC: OPORUKA I INVENTAR SPLITSKOG NOTARA JAKOVA POK. UBERTINA ..., 75-92
prijatelja i kolege Tome pok. Kolucija (Ančic, 2005, 99-148), zapisan kao jedna cjelina bez preciznog navodenja gdje su se odredeni predmeti nalazili. Iako popis slijedi odrede-nu vrstu logike teško je preciznije rekonstruirati izgled kuce u kojoj je Jakov živio. Čini se da inventar započinje opisom samog ureda, iako za to ne postoje utemeljeni čvrsti dokazi, no navod posjedovanja dva stola definirana kao cathedra koji su označavali da se radi o posebnim uzdignutim stolovima na kojima se čitalo i pisalo mogli bi upucivati na činjenicu da se radi o samom uredu. Takoder i opis nekih drugih predmeta poput duos cancellos, tj. neke vrste stalaka korištenih pri prepisivanju, mogli bi potvrditi pretpostav-ku da se radi o njegovom uredu. U istoj prostoriji nalazile su se velika i mala škrinja, stari kovčeg, te stolica definirana kao bancum a tribus cultis. Zatim prelazi na opis stvari, tj. predmeta, koji su služili za spavacu sobu. Tako nailazimo na opis raznih prekrivača (colcitra vna cum penna, cultra, sclauina), jastuka, posteljine. Iz inventara doznajemo da je Jakov posjedovao više odjevnih predmeta, tj. raznovrsnih ogrtača, prsluka, kapu, srebrni pojas. U njegovom vlasništvu popisan je i jedan ženski odjevni predmet koji je u inventaru definiran kao socra blaua mulieris, a najvjerojatnije se radilo o ogrtaču, tj. socca (socha), plave boje. Medu materijalnim predmetima koje je u trenutku smrti Jakov posjedovao jedne od vrjednijih predstavljao je nakit, tj. zlatni prsten i dvije naušnice na kojima se nalazila slika. Vrijedno je spomenuti da je Jakov u svom vlasništvu imao i jedan mač, o čijem se izgledu i namjeni ne zna ništa. Navedeni predmeti vjerojatno su bili pohranjeni u škrinjama ili kovčezima koji su se nalazili u spavacoj sobi. Zanimljivo je da je Jakov posjedovao i jedan ormar i dječji krevetic. Bračni krevet u inventaru se ne spominje jer je njega u brak gotovo uvijek unosila žena kao dio svoga miraza. Izvršitelji i notar nadalje su popisali predmete koji su se nalazili u kuhinji. Tako je Jakov primjerice u svom vlasništvu imao nekoliko bačvi koje su najvjerojatnije služile za pohranu vina ili žita, ražanj, prešu, bačve za gnječenje grožda, dva kotla, tavu, stolnjak, itd. Zanimljivo je da se u ovom dijelu kuce spominje i nekakvih šest bilježnica kao i instrumenti koji su pripadali izvjesnom Ivanu Albiati. Na žalost, poveznicu izmedu spomenutog Ivana i Jakova nisam uspjela naci. Takoder, tu su se nalazili i novci od prodanog vina (29 libara i 8 solida) i povrh toga još 67 libara. Moguce je da su se bilježnice, Ivanovi dokumenti i novci nalazili u nekom ormaricu koji je bio smješten do kuhinje ili je Jakov imao posebnu prostoriju koja je služila za odlaganje takvih predmeta.
Važan dio inventara predstavljaju i založeni materijalni predmeti koji se zasebno na-vode. Tako medu založenim predmetima nailazimo na dva para zlatnih naušnica, bisernu ogrlicu i 16 srebrenih gumba koji su pripadali Dujmu Andrijinom, a bili su dani na ime zaloga notaru Jakovu za 8 ili 9 zlatnih dukata
Zanimljiva i pomalo iznenadujuca činjenica je ta da se u inventaru ne spominje niti jedna knjiga za razliku od inventara njegovog kolege i ujedno i izvršitelja oporuke Tome koji je posjedovao vrijedne knjige. Moguce je da je Jakov dio knjiga poklonio samom magistru Tomi. Takoder treba istaknuti kako u inventaru ne nalazimo navode o posjedovanju bilo kakvih nekretnina u samom Splitu, iako je u njemu živio gotovo tridesetak godina.
Branka GRBAVAC: OPORUKA I INVENTAR SPLITSKOG NOTARA JAKOVA POK. UBERTINA ..., 75-92
ZAKLJUČAK
Na temelju tek nekoliko dokumenata koji se ovdje donose može se zaključiti da se Jakov pok. Ubertina iz Piacenze vrlo dobro uklopio u splitsku komunalnu zajednicu što potvrduje i činjenica da je samu splitsku komunu odabrao kao mjesto trajnog boravka i u njoj stekao i civitet. Jakov se kretao u uglednom društvenom krugu kako je razvidno iz same oporuke u kojoj se osobno obrača hercegu Hrvoju Vukčiču Hrvatiniču. Iz oporuke je takoder razvidno da mu je vrlo blizak prijatelj bio još jedan ugledni splitski notar i kan-celar Toma Kolucijev iz Cingola kojeg izabire i za oporučnog povjerenika. Poznato je da su oporučni povjerenici bili redovito oporučiteljevi osobni prijatelji ili netko od rodbine. Sama pak oporuka ne otkriva mnogo o Jakovljevoj osobnoj imovini i ostavlja dojam da se radi o vrlo proračunatoj osobi. Uzevši u obzir samu gradsku službu koju je obnašao, sam inventar njegove osobne imovine koji se ovdje analizira ne ostavlja dojam da se radilo o imučnom gradskom činovniku.
Branka GRBAVAC: OPORUKA I INVENTAR SPLITSKOG NOTARA JAKOVA POK. UBERTINA ..., 75-92
Prilog 1: Oporuka splitskog notara Jakova pok. Ubertina de Pugliensibus iz Piacenze, Split, 12.5.1412. (SSO, kutija 5, sv. 16, svescic 1, fol. 76-76')
(fol. 76)
(In margine): Testamentum. Publicatum
Die XIIo mensis predicti Maii
Magister Iacobus filius condam Vbertini olim domini Leonardi de Puliensibus de Placentia ciuis et habitator ciuitatis Spaletiper Dei gratiam sanus mente, sensu corpore et intellectu, tamen senio grauatus, timens ab hoc seculo decedere intestatus suorum rerum et suorum bonorum omnium dispositionem per presens suum sine scriptis testamentum in hunc modum facere procurauit. Videlicet primo namque elegit seppulturam (!) suam in loco fratrum predicatorum prope ciuitatis (!) Spaleti. Item reliquit, vult et mandat quod per suos commissarios infrascriptos expendatur in obsequio funderalium (!) suarum illud quod ipsis commissariis melius uidebitur inspecta tamen qualitate ipsius perssone (!) ac etiam inspecta facultate suorum bonorum. Item reliquit loco et conuentui dictorum fratrum pro anima sua libras IIIIparuorum denariorum. Item reliquit dompno Laurentio condam Dragosii canonico Spalatensi appatrato seu confessori suo pro anima sua libras duas paruorum. Reliqua alia sua bona omnia mobilia et stabilia et omnia et singula iura sua et actiones reliquit et dimisit filio suo uel filie sue nascituro uel nasciture et Dragoslaue eius vxori ex ipso pregnanti, si vixerint et lucem viderint. Item reliquit et legauit dicte Dragoslaue sue vxori, decedente filio suo nascituro ante ipsius legitimam etatem, non completis annis XIII, seu filia sua nascitura decedente, ante ipsius legitimam etatem non completis annisXII sue etatis, et viuente ipsa dicta Dragoslaua de dictis bonis suis vltra dotem suam iure legati vbi ipsa dicta Dragoslaua steterit cum filio suo uel filia sua et lectum seruauerit vidualem libras centum paruorum denariorum. Et residuum omnium suorum bonorum dari debeat et distribui pro anima sua prout ipsis commissariis melius videbitur. Item reliquit, voluit et mandauit quod si dicta Dragoslaua pariet filiam, quod statim ipsa baptigata, dentur et assignetur ducati centum auri in auro vni bono et fideli viro pro competenti annuali lucro consequendo, qua videlicet filia perueniente ad etatem nubilem quod dicti centum ducati scilicet cum lucro et lucri emolimento ipsorum dentur incontinenti ipsi prefate sue filie pro ipsius dote. Item reliquit, vult et mandat quod si filia sua nascitura moriretur ante ipsius legitimam etatem annorum XII, videlicet antequam vadat ad maritum, quod dicta Dragoslaua vltra libras centum prenotatorum habeat omnia sua ornamenta et vestes. Suos commissarios et huius testamenti sui executores et distributores et dictorum suorum iurium et suarum actionum inquisitores, receptores et procuratores reliquit, instituit et ordinauit virum nobilem ser Marchum condam Petri Marci de Spaleto et magistrum Thomam condam Colutii de Cingulo nunc cancellarium comunis Spaleti ac Dragoslauam suam vxorem prenotatam in quibus multis se confidit, ordinans atque volens et mandans quod dicti sui commissarii (fol. 76') valeant et possint petere et exigere et executioni mandare quadam supplicationem ipsi prefato testatori signatam pro parte sui salarii per dominum ducem et dominam ducissam Spaleti secundum informationem dandam dictis suis commissariis. Etiam possint petere et exigere
Branka GRBAVAC: OPORUKA I INVENTAR SPLITSKOG NOTARA JAKOVA POK. UBERTINA ..., 75-92
solutionem bollectarum suarum quas dicit habere a communi Spaleti pro temporibus sibi non solutis, quibus fuit salariatus dicti communis, et si solutionem dictarum bollectarum habuerint voluit, reliquit et mandauit quod detur vnus calix altari sancti Iacobi, quod est in ecclesia fratrum minorum de Padua, valoris ducatorum auri XXV. Ordinare voluit insuper, quod si aliquis dictorum suorum comissariorum vnus uel omnes moriretur, aut recusarent, uel qualitercumque deficerent, quod ceteri alii superstites remanentes in ipsa commmissaria, loco decedentis aut refutantis ipsam commissariam, vnus uelplures semel uel pluries quotiens expedierit commissarium alium vnum uel plures possint et valeant subrogare, qui plenariam potestatem habeat uel habeant fatiendi et exercendi omnia et singula que qualibet iuris et legitimi commissarii facere possent, mandans quod omnia in hoc presenti testamento contenta debeant omnino executioni mandare. Et hanc suam esse uoluit vltimam voluntatem, quam valere iubxit (!) et voluit iure testamenti et si aliqua causa presenti uel futura causa iure testamenti non valere contingat, saltim ipsam ius et effectum codicillorum habere voluit et tenere. Actum est hoc etfirmatum Spaleti in platea sancti Laurentii prope cancellariam, presentibus ser Bose condam Aligrepti et Thomasio condam Francisci de Pontremulo aromatario nunc in Spaleto, testibus vocatis et rogatis et aliis et ser Nicolao Caripich consiliario et examinatore.
Branka GRBAVAC: OPORUKA I INVENTAR SPLITSKOG NOTARA JAKOVA POK. UBERTINA ..., 75-92
Prilog 2: Inventar splitskog notara Jakova pok. Ubertina de Pugliensibus iz Piacezne, Split, 15.6.1412. (SSO, kutija 5, sv. 16, svescic 1, fol. 83)
[Dicto] die (die XV mensis Iunii)
Ser Marcus Petri de Spalato et magister Thomas condam Colutii de Cingulo nunc comunis Spaleti cancellarius et Dragoslaua vxor relicta condam magistri Iacobi de Placentia olim notarii iurati comunis Spaleti tamquam commissarii testamentarii dicti condam magistri Iacobi, scientes se teneri de rebus et bonis ipsiusprefati magistri Iacobi nunc in domo habitationis ipsius inuentis ad inuentarii confectionem secundum iuris consuetudinem presens inuentarium modum in hunc infrascriptum facere procurauerunt. In primis quidem dixerunt inuenisse scrineum vnum magnum, item scrineum vnum minorem, item coffinum vnum antiqum (!), item cancellos duos, item cathedras duas veteres, item bancum vnum a tribus cultis, item colcitram vnam cum penna, item capiçalia duo, item duo linteamina, item vnam cultram, item sclauinas duas, item vnum capperum (?), item facanam (?) vnum, item vnum caputeum, item vnam zachiam veterem, item vnam trigam (?) cum vulpe, item vnum mantellum de murello, item duas zuppas, item vnam socram (!) blauam mulieris, item vnam cappam coloris viridis, item vnam guarnaçolam, item spatam vnam paruam, item vnam centuram cum argento, item anulum vnum auri, item vnam lucernam, item duas cerceliolas cum vna anconia parua, item vnum lecticellum parvum, item vnum armarium antiqum (!), item cassas tres antiquas, item scrineas tres, item vnum bancum, item copagnos duos, item caldarolas duas, item comostram vnam, item spitum vnum, item vnum tripodem, item vitras duas, item torcumar vnum, item frissonium vnum, item tobaleam vnam a mensa, item caratellos VIII, item badagnos duos, item quaternus stationis sex, item instrumenta aliqua que fuerunt Iohannis Albiate, item de denariis numeratis de vino vendito ipsius prefati condam magistri Iacobi libras 29 solidos 8, item libras LXVII de quibus dixerunt fuisse receptas pro ipsius funeralibus libras 30. Que omnia et singula premissa dicta Dragoslaua in mei Iacobi notarii et testium infrascriptorum presentia dixit et confessa fuit penes se tenere et habere. Hec autem infrascripta bona, videlicet paria duo cercellorum auri bassii, item filum vnum de perlis, item maspillos XVI argenti, quod filum vnum de perlis et dicti maspilli fuerunt scilicet ser Duymi Andree nomine pignoris dati ipsi prefato condam magistro Iacobo pro ducatis 8 uel 9 auri, item in denariis numeratis videlicet in ducatis auri, ducatos centum quatuor, item in monetis libras VcLXV dicti ser Marcus et magister Thomas ceteri commissarii in mei Iacobi notarii et testium infrascriptorum presentia dixerunt et testificati fuerunt penes se fore et sub eorum cura et potestate protestati fuerunt ad presens nil aliud inuenisse de bonis et rebus ipsius prefati condam magistri Iacobi sed siquidem aliud inueniri seu reperiri poterit de ipsius bonis huic inuentario omnino addi facient. Actum Spaleti in domo habitationis dicti condam magistri Iacobi, presentibus ser Nicolao condam ser Iohannis Caripich, presbitero Georgio canonico Spalatensi testibus et ser Francisco ser Duymi examinatore.
Branka GRBAVAC: OPORUKA I INVENTAR SPLITSKOG NOTARA JAKOVA POK. UBERTINA ..., 75-92
LAST WILL AND INVENTORY OF THE GOODS OF SPALATIN NOTARY JAMES, SON OF THE LATE UBERTO DE PUGLIENSIBUS FROM PIACENZA.
A CONTRIBUTION TO THE STUDY OF SPALATIN NOTARIAL PRACTICE
Branka GRBAVAC
Croatian Academy of Sciences and Arts, Institut for Historical Sciences, HR-1000 Zagreb, Strossmayerov trg 2 e-mail: bgrbavac@hazu.hr
SUMMARY
In this article there is, based on both published and hitherto unpublished sources, presented the life and acivity of the Spalatin public notary James, son of the late Uberto de Pugliensibus from Piacenza, who held this position in the city of Split from 1383 to 1407 and who held important posts in the communal administration of Split. In the first part of the article a short overview of the development of notarial practice in the 14 th century is given.
Important sources for study ofJames's life are his last will and inventory of his goods that were composed in 1412. His last will represent a valuable testimony to his character and the relationship that he established with both the ecclesiastical and the secular structures of medieval Split, but also an important account of the cultural climate in the Late Middle Ages in general. On the other hand inventory of his goods represent a valuable source for the research of the late medieval material culture, as well as of the various aspects of material life. The full transcription of the text of James's will and inventory, now kept in the State Archive in Zadar, is published as an appendix to the article.
Key words: Dalmatia, Split, Middle Ages, notary, James de Pugliensibus from Piacenza
Branka GRBAVAC: OPORUKA I INVENTAR SPLITSKOG NOTARA JAKOVA POK. UBERTINA ..., 75-92
IZVORI I LITERATURA
AHAZU, 1 - Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu (dalje: AHA-
ZU), sv. 15, str. 24-43. AHAZU, 2 - AHAZU, sv. 15, str. 24-43. AHAZU, 3 - AHAZU, sv. 15, str. 48-53.
ASM, 1 - Arhiv Sv. Marije ,u Zadru (dalje: ASM), Samostan sv. Rajnerija (dalje: SSR),
Pergamene, br. 1140. ASM, 2 - ASM, SSR, Pergamene, br. 1138. ASM, 3 - ASM, SSR, Pergamene, br. 1146. ASM, 4 - ASM, SSR, Pergamene, br. 1157. ASM, 5 - ASM, SSR, Pergamene, br. 1158. ASM, 6 - ASM, SSR, Pergamene, br. 1146. ASM, 7 - ASM, SSR, Pergamene, br. 1165. ASM, 8 - ASM, SSR, Pergamene, br. 1173. ASM, 9 - ASM, SSR, Pergamene, br. 1170.
DAZd, 1 - Državni arhiv u Zadru (dalje: DAZd), Spisi stare splitske opcine (dalje: SSO),
kut. 2, sv. 7: Albertolus Bassanega (dalje: AB), fasc. 1, fol. 10. DAZd, 2 - DAZd, SSO, kut. 2, sv. 7, AB, fasc. 1, fol. 56. DAZd, 3 - DAZd, SSO, kut. 2, sv. 7, AB, fasc. 2, fol. 92'. DAZd, 4 - DAZd, SSO, kut. 2, sv. 7, AB, fasc. 1, fol. 33'. DAZd, 5 - DAZd, SSO, kut. 2, sv. 7, AB, fasc. 1, fol. 60'. DAZd, 6 - DAZd, Korčulanski arhiv, kut. 3, sv. 19, fol. 10. DAZd, 7 - DAZd, SSO, kut. 4, sv. 13, fol. 60'-61. DAZd, 8 - DAZd, SSO, kut. 4, sv. 13, fol. 87. DAZd, 9 - DAZd, SSO, kut. 3A, sv. 11/F, fol. 154.
DAZd, 10 - DAZd, Spisi zadarskih bilježnika, Articutius de Rivignano, b. V, fasc. 3, fol. 93-93'.
DAZd, 11 - DAZd, SSO, kut. 5, sv. 16/1, fol. 76-76'). DAZd, 12 - DAZd, SSO, kut. 5, sv. 16/1, fol. 83.
KAS, 1 - Kaptolski arhiv u Splitu (dalje: KAS), Ostavština Ivana Lučica Luciusa, (dalje:
Ostavština), fasc. 538, fol. 172-179'. KAS, 2 - KAS, Ostavština, fasc. 538, fol. 172-179'. KAS, 3 - KAS, Ostavština, fasc. 538, fol. 185-187. KAS, 4 - KAS, sv. 64, fol. 13-14.
A. (1888): [Alačevic, Josip], Serie dei Reggitori di Spalato. Bullettino di archeologia e storia dalmata, 11. Split, 30-32, 47-48, 62-64, 76-77, 94-96, 110-112, 125-128, 141144, 158-160, 175-176, 188-190. Ančic, M. (2005): Inventar splitskog kancelara i javnog bilježnika Tome Colutii de Cin-gulo (Prilog poznavanju prvih humanističkih krugova u Dalmaciji). Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 47, Zadar, 99-148.
Branka GRBAVAC: OPORUKA I INVENTAR SPLITSKOG NOTARA JAKOVA POK. UBERTINA ..., 75-92
Beritic, N. (1954): Prilog poznavanju unutrašnjosti lopudske kuce XVI. stoljeca. Anali Historijskog instituta u Dubrovniku, 3, Dubrovnik, 489-511.
Budeč, G. (2010): Inventar dobara šibenskog patricija ser Jurja Kamenarica iz 1451. go-dine. Zbornik Odjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, 28, Zagreb, 67-105.
CD (1906): Smičiklas, T. (ur.): Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, 4. Zagreb, JAZU.
CD (1908): Smičiklas, T. (ur.): Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, 6. Zagreb, JAZU.
CD (1911): Smičiklas, T. (ur.): Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, 9. Zagreb, JAZU.
CD (1912): Smičiklas, T. (ur.): Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, 10. Zagreb, JAZU.
CD (1914): Smičiklas, T. (ur.): Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, 12. Zagreb, JAZU.
CD (1976): Smičiklas, T., Kostrenčic, M., Stipišic, J., Šamšalovic, M. (ur.): Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, 16. Zagreb, JAZU.
CD - S (2002): Barbaric, J. i Markovic, J. (ur.): Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Dodaci. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Supplementa, 2. Zagreb, HAZU.
Grbavac, B. (2007): Notarska služba i komunalno zakonodavstvo - notari u statuti-ma Raba, Zadra, Šibenika, Splita i Trogiru. Zbornik s medunarodnog znanstvenog skupa, II. Istarski povijesni biennale Sacerdotes, iudices, notarii...: posrednici medu društvenim skupinama. Poreč, 53-75.
Leljak, R. (2006): Inventari fonda Veličajne opcine zadarske Državnog arhiva u Zadru godine 1325.-1385., 1. Zadar, Državni arhiv u Zadru.
Matijevic Sokol, M. (1999): Regimen latinorum u teoriji i praksi. Historijski zbornik, 52, Zagreb, 17-32.
Praga, G. (1927): Testi volgari Spalatini. Atti e memorie della Societa Dalmata di Storia patria, 2. Zara, str. 36-131.
Stipišic, J. (1954): Razvoj splitske notarske kancelarije. Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske akademije, 1, Zagreb, 111-123.
Stipišic, J. (1977): Inventar dobara patricija Grisogona de Civalellis iz 1384. godine. Zbornik Historijskog instituta JAZU u Zagrebu, 8, Zagreb, 375-409.
Stipišic, J. (2000): Inventar dobara Mihovila suknara pokojnog Petra iz godine 1385. Zadar, Stalna izložba crkvene umjetnosti u Zadru.
Branka GRBAVAC: OPORUKA I INVENTAR SPLITSKOG NOTARA JAKOVA POK. UBERTINA ..., 75-92
Stipišic, J. i Nazor, A. (2002): Splitski spomenici. Dio prvi. Splitski bilježnički spisi, 1. Spisi splitskog bilježnika Ivana pok. Qove iz Ankone od 1341.-1344., Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, 53. Zagreb, HAZU.
SS (1998): Cvitanic, A.: Statut grada Splita. Split, Književni krug.
TS (1988): Berket, M., Cvitanic, A. i Gligo, V.: Statut grada Trogira. Split, Književni krug.
ZS (1997): Kolanovic, J. i Križman, M.: Statuta Iadertina - Zadarski statut. Zadar, Ogra-nak Matice Hrvatske - Hrvatski državni arhiv.