KRALJEVINA SRBA, HRVATA 1 SLOVENACA
UPRAVA ZA ZAŠTITU
KLASA 21 (1)
INDUSTRIJSKE SVOJINE
IZDAN 15. JANUARA 1923
PATENTNI SPIS BR. 1636.
Ing. Joseph Bethenod, Pariš.
Radiotelegrafska postaja.
Prijava od 13. septembra 1921.	Važi od 1. aprila 1923.
Pravo prvenstva od 14. septembra 1920. (Francuska).
Predmetom su predležećeg pronalaska poboljšanja na radiotelegrafskim postajama, koje imadu više generatora sa visokim frekvencijama, a svrha mu je, da se omogući posve jednostavnim mašajima ruke prema izboru ili istodobno djelovanje ovih generatora s jednakom frekvencijom, tako da djeluje na antenu sveukupna sila silu proizvodne postaje, ili pako, da se omogući nezavisna funkcija ovih generatora s različitim frekvencijama i da se tako ostvare t zv. višekratne emisije.
Pronalazak sastoji se u sućanstvu u tom, da se antena, koja je obično horizontalna u jednom pravcu produžena mreža, razdijeli na više dijelova, od kojih se svaki poganja po jednom generatoru visoke frekvencije i da se načine naredjaji, koji omogućuju, da se elektromagnetsko ili elektro-stasko indukcione djelovanje izmedju ova-kova dva dijela antene prema potrebi mijenja.
Imademo dakle nezavisne pojedinačne postaje, koje omogućuju n— struke emisije. Osim toga omogućuju uklopi da se n dijelovi ili sekcije po volji ili svi skupa ili u grupama tako spajaju, da se na pr. može izvesti u slučaju, gdje je n—3 ili tripleks- ili dupleks-emisija, (gdje je jedna ovih emisij s dvaputa toliko jaka, koliko druga) ili i samo jedna jedina emisija, kada se hoće uporabiti cjelokupna snaga postaje.
Crtež prikazuje primjer izvedbe, kada je n=2.
Generatori za visoke frekvencije 1 i 2 spojeni su sa sekcijama antena 3 odn. 4, a kod 5 uvedeni su u zemlju. Da se zapriječi elektromagnetska i elektrostatska indukcija izmedju 3 i 4, postavlja se općenito transformator 6, čiji su svitci žice ukopčani u krugove struje 1, 3, 5 odn. 2, 4, 6. Pod ovim prilikama pokazuju i proračun i iskustvo, da nastaje uvijek takova frekvencija, da je indukcija iz jedne sekcije u drugu jednaka ništici.
Ako se prema tomu uzmu za obje istovremene emisiie različite duljine valova, ali takove, koje su blizu onoj duljini valova, koja odgovara stanovitoj, kako je prije napomenuto frekvenciji, to je zahtijevana nezavisnost praktično ostvarena. U ostalom može se u slučaju potrebe dobiti s različitim sredstvima medjusobna indukcija, dveju radnih frekvencija, koja je jednaka točno ništici n. pr. ako se spoje dvije mreže antene sa odporom, čija je vrijednost zavisna o medjusobnoj elektro-statskoj indukciji ovih mreža itd.
Prema pronalasku prelazi se u ostalom na paralelno funkcioniranje strojeva s izmjeničnom strujom 1 i 2 na cjelokupnu antenu uklapanjem jednostavnog uklopa 7. Naravno da ovo uklapanje može pod-jedno da proizvede funkcioniranje poznatih sprava (kondenzatora itd ). koje imadu da poviše sinhrono gibanje.
U fig. 2. prikazano naredjenje odgovara slučaju, kada je 0=3. Tri transformatora označena su sa 8, 9, 10, pa je lako uvi-
Din. 2*—
djeti, da je za n sekcija potrebno n
(n—l)
transformatora. Uklopci, koji u fig. 2. ni-jesu nacrtani, omogućuju jednostavnim načinom ukapčanje svih ili kojega god dijela od n generatora s izmjeničnom strujom.
Patentni zahtevi:
1. Naredjaj u radiotelegrafskim postajama sa n generatora, da se omogući i višekratne emisije, naznačen time, da je antena razdijeljena na n sekcija, da je
uvijek izmedju dvije sekcije i dva uklopca za spriječenje indukcije umetnuto n
transformatora, za to, da se do potrebe n generatora s izmjeničnom strujom ukopča sasvim ili djelomično paralelno.
2. Naredjaj prema zahtevu 1. naznačen odporima, koji stvaraju izravni spoj izmedju raznih dijelova antene, da se pod-puno osujete medjusobne kako elektromagnetske, tako elektrostatske indukcije.
Ad p*fent broj 7636
'>Wy/sy/y/////v///

\
orr