RAZPRAVE IN ČLANKI
Dubravka Botica, Zagreb
PROJEKT JOHANNA FUCHSA
ZA ŽUPNU CRKVU U VURBERKU
IZ 1772. GODINE - O AUTORSTVU,
PREDLO[CIMA I CRKVAMA
ČETV ERO LI SNOG TIPA U ARHI TEKTURI
KASNOBAROKNOG KLASICIZMA
U umjetnosti sjeverozapadne Hrvatske i Štajerske, odnosno u jugoistočnom dijelu srednje Europe, postoje brojna zajednička mjesta i srodnosti, tako da gotovo možemo govoriti o jednoj umjetničkoj regij i i umjetničkom krugu,1 iako one politički pripadaju različitim dijelovima Habsburške monarhije.2 Umjetnici slikari, kipari, arhitekti i graditelji djeluju na čitavome području, a u arhitekturi, posebice sakralnoj, javljaju se isti tipovi crkava.3 Te veze su još izraženije u 18. st., u vrijeme kada u čitavoj regiji dolazi do intenziviranja graditeljske djelatnosti. Naime, nakon vrlo produktivnog razdoblja kasnog srednjeg vijeka, uslijed turskih opasnosti dolazi do određenog zamiranja u 16. stoljeću, a početkom
1	Već u kasnosrednjevjekovnom razdoblju sjeverozapadna Hrvatska tvorila je jedinstven umjetnički krug sa Štajerskom, osobito u vrijeme vladavine grofova Celjskih, Dijana Vukičevič-Samarđija, Gotičke crkve Hrvatskog zagorja, Zagreb 1993 (Studije i monografije Instituta za povijest umjetnosti, 11), p. 133. Umjetnost 17. stoljeća u sjeverozapadnoj Hrvatskoj određena je jačim utjecajem umjetničkih strujanja iz istočnoalpskih krajeva, Anđela Horvat, Barok u kontinentalnoj Hrvatskoj, Anđela Horvat - Rad-mila Matejčič - Kruno Prijatelj, Barok u Hrvatskoj, Zagreb 1982, p. 4; Đurđica Cvitanovič, Sakralna arhitektura baroknog i klasicističkog razdoblja, Sveti trag, devetsto godina Zagrebačke nadbiskupije 1094.-1994. (Zagreb, MGC - Muzej Mimara, 10. 9.-31. 12. 1994, ed. T. Lukšić et al.), Zagreb 1994, p. 235.
2	Sjeverozapadna Hrvatska, koja teritorijalno odgovara području tadašnje Banske Hrvatske, u sklopu je Ugarskog kraljvestva, a Štajerska (Gornja, danas austrijski dio, i Donja, danas slovenski dio) je dio Austrijskih nasljednih zemalja.
3	17. stoljeće i u Štajerskoj i u Hrvatskoj karakterizira dominacija longitudinalnih crkava, osobito crkava s tzv. Wandpfeilerima, u drugoj polovici stoljeća koriste se i crkve s trolisnim zaljučkom. U 18. stoljeću javlja se veća raznolikost u tipologiji sakralne arhitekture, a intenzivira se i gradnja u centralnim tipovima, treba istaknuti četverolisne crkve i crkve s oval nim bro dom.
89
RAZPRAVE IN ČLANKI
17.	ponovno se pojačava graditeljska aktivnost. Nakon konačnog uspostavljanja stabilne granice na istoku početkom 18. stoljeća, dolazi do upravo nevjerojatnog zamaha u gradnji, koji svoj vrhunac doživljava nakon 1735. godine. U literaturi se to razdoblje označava i kao »procvat kasnog baroka«, u vrijeme kada u drugim dije-ovima srednje Europe barokna arhitektura već pomalo zamire.4 Arhitekturu jugoistočnog dijela srednjoeuropskog prostora karakterizira i »dugo trajanje« baroknog stila, koji se modificiran nastavlja u kasnobaroknom klasicizmu, fazi kraja 18. st., preuzimanjem oblika i rješenja koja svoje porijeklo vuku u arhitekturi kasnog baroka.
Razdoblje 17. i 18. stoljeća je vrijeme djelovanja velikih graditeljskih radionica, koje dominiraju i u kasnom baroku, a njihov utjecaj nastavlja se i u 19. st. Njihova djelatnost je prelazila granice, graditelji iz Štajer ske ostavili su velikog traga u umjetno sti i arhitekturi sjeverozapadne Hrvatske.
Tema ovog rada su crkve koje se mogu okarakterizirati kao kasnobarokno-klasicistička varijanta četverolisnih crkava, odnosno, crkve koje ponavljaju tlocrt četverolisnog tipa kakav se koristi prije polovice
18.	st., ali ponesto izmijenjen i prilagođen ukusu i potrebama vremena gradnje. Crkve toga tipa u Štajerskoj gradi mariborski graditelj Johann Fuchs, tom tipu pripada i crkva u Vurberku, za koju je sačuvan i jedini poznati nacrt iz tog vremena, a s njegovom radionicom, odnosno njenim nasljeđem, se mogu povezati i neke građevine u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, kao kapela u Kostelu i župna crkva u Prišlinu.
Brojne crkve građene su u tom tipu u okolici Zagreba (župne crkve u šišincu i Zažini u Pokuplju, župna crkva na Novoj Vesi u Zagrebu, te župna crkva u Zaboku), i pokazuj u da intenzivne veze koje oblikuju umjetnost ove regije u jedinstveni umjetnički krug, postoje i krajem 18. st.
Ovaj tip crkava zanimljiv je s više aspekta, a posebice projekt za crkvu u Vurberku, kao zorni prikaz promjena koje su nastupile u arhitekturi kasnobaroknog klasicizma, odnosno promjena u tipu
4 Günter Brücher, Barockarchitektur in Österreich, Köln 1983, p. 295;
Idem, Die barocke Baukunst in der Ste -ermark, Lust und Leid (Schloß
Trautenfels, 1992), Graz 1992, p. 121; Hellmut Lorenz, Architektur,
Geschichte der bildenden Kunst in Österreich, Band IV Barock (ed. H.
Lorenz), Wien 1999, p. 219.
90
RAZPRAVE IN ČLANKI
četverolisnih crkava, no i sam proj ekt za crkvu daje uvid u proj ektira-nje tog vremena, a otvara i pitanja o autorstvu te predlošcima u arhitekturi kasnobaroknog klasicizma.
Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Vurberku (Wurmbergu) građena je od 1773. do 1776. na mjestu ranij e srednjovj e-kovne crkve.5 Gradi je Johann (Janez) Fuchs, voditelj najveće graditeljske radionice u Mariboru u tom razdoblju. Johann Nepomuk Fuchs rođen je 1727. u Šleziji. Nema podataka o njegovom školovanju,6 a 1757. prvi puta se dokumentirano javlja u Mariboru. 1762. oženio se sa Barbarom Hoffer, udovicom Josefa Hoffera i preuzima njegovu radionicu. Umro je 1804. kao vodeći graditelj u Mariboru u to vrijeme.7
Johannu Fuchsu su u starijoj literaturi bila pripisivana mnoga djela nastala od sredine 18. do početka 19. stoljeća na području Štajerske,8 a novijim istraživanjima taj je broj umanjen, jer je njegov opus razdvojen od djela njegova prethodnika J. Hoffera.9
J. Fuchs doveden je kao autor u vezu s nekim građevinama u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, još 1995. Đ. Cvitanović mu je pripi-
5	Crkva je posvećena 1510., a zamijenila je raniju crkvu koja se spominje već 1336., a teško je oštećena u turskom napadu 1493. godine, Sergej Vrišer, Umetnostno zgodovinski oris župnijske cerkve Device Marije Vnebovzete na Vurberku, u: http://zupnije.rkc.si/vurberk/Zupnija.html (28. 2. 2008).
6	Starija literatura navodi da je na svojim putovanjima po Europi doživio i lisabonski potres 1755. godine, Rochus Kohlbach, Steierische Baumeister, Graz 1961, p. 460.
7	Jože Cürk, Nekdanji jezuitski kolegij v Mariboru in njegov gradbeni mojster Janez Fuchs, Časopis za zgodovino in narodopisje, 54/1-2, 1983, pp. 105-124, pp. 116-117; Idem, Mariborski gradbeniki v času baroka in klasicizma, Časopis za zgodovino in narodopisje, LVII, 1986,pp. 289-314.
8	Navodim samo neke: Kohlbach 1961, cit. n. 6; Brücher 1983, cit. n. 4, p. 305, te u pregledu barokne arhitekture u Štajerskoj, Brücher 1992, cit. n. 4, p. 123. Te atribucije zadržane su i u pregledu barokne umjetnosti u Austriji iz 1999., Lorenz 1999, cit. n. 4, pp. 291-292, a preuzete su i u hrvatskoj povij esti umjetnosti, tako se Fuchs navodi kao autor »slad-kogorske skupine« crkava, Cvitanović 1994, cit. n. 1, p. 242.
9	U istraživanjima M. Kemperl: Metoda Kemperl, Romarske cerkve -novogradnje 17. in 18. stoletja na Slovenskem: arhitekturni tipi, poslikava, oprema, Ljubljana 2001 (doktorska disetracija, Univerza v Ljubljani, tipkopis), osobi-o pp. 165-185; Eadem, Josef Hof-er: ein neuer Name unter den steirischen Architekten des 18. Jahrhunderts, Österreichische Zeitschrift für Kunst und Denkmalpflege, LVI, 2002, pp. 261-271.
91
RAZPRAVE IN ČLANKI
sala župnu crkvu u Pregradi,10 no potrebno je istražiti još neke primjere djelovanja i utjecaja Fuchsove radionice na području sjeverozapadne Hrvatske.
Djela Johanna Fuchsa
Prvo veće Fuchsovo djelo je župna crkva u Kostrivnici, iz 1766., zatim gradi isusovčku crkvu Sv. Alojzija u Mariboru, 1767.-1770. Kako je već spomenuto, 1773. do 1776. gradi crkvu u Vurberku, a prema tom planu i u Sv. Martina u Dvorjanama, 1782., te župnu crkvu u Brežicama. Veći njegov proj ekt je i župna crkva u Wiesu, dovršena 1779. godine.11 U Hrvatskoj mu je pripisana i crkva u Pregradi i dvot rac Patačića u Zajezdi,12 dok je za crkvu u Vivodini, ranij e pripsanu Fuch t u, sada kao autor predložen L. Prager.13 Djelovanje Fuchsove radionice nastavilo se i nakon njegove smrti 1804., i imalo je odjeka u graditeljstvu Štajerske sve do polovice 19. stoljeća.14
Iako u sakralnoj arhitekturi J. Fuchsa prevladavaju crkve četverolisnog tipa, važno mjesto zauzimaju i crkve s brodom ovalnog tlocrta. Upravo se u jednoj ovalnoj crkvi, župnoj crkvi u St. Johann u Sagt gautatu 1757. po prvi puta spominje u dokumentima graditelj Johann
10	Đurđica CviTANOVić, Johann Fuchs projektant Župne crkve u Pregradi, Peristil, 38, 1995, pp. 121-128. Uz nju, pripisala mu je i župnu crkvu u Vivodini.
11	Dehio-Handbuch, Die Kunstdenkmäler Österreichs, Steiermark (ed. K. Woitschläger - P. Krenn), Wien 1982, pp. 616-617. U najnovijem popisu Fuchsovih djela M. Kemperl navodi i obnovu župne crkve i župnog dvora u Selnici na Dravi, 1773., crkvu Sv. Duha u Krškom, 1776-1777., crkvu u Nestelbachu (1778.-1783), dok župnu crkvu u Holleneggu ne smatra njegovim djelom, Kemperl 2002, cit. n. 9, pp. 270-271.
12	Metoda Kemperl, Jožef Hoffer - arhitekt brez mej'a, Podravina. Časopis za multidisciplinarna istraživanja, 7, 2005, pp. 33-45, p. 44.
13	CviTANOVić 1995, cit. n. 10. p. 122-124. Crkva j'e novij'im istraživanja ma pripisana L. Prageru, usp. Metoda Kemperl, Lovrenc Prager - arhit tekt Župne crkve sv. Lovre u Vivodini, Radovi Instituta zapovijest umjetno sti, 29, 2005, pp. 201-210.
14	Prolematika nasljeđa Fuchsove radionice j'oš nije dovoljno istražena, no poznati su neki primj eri sakralne arhitekture prve polovice 19. st. koji se mogu dovesti u vezu s tom radionicom - npr. proštenjarska crkva Žalosne Majlte Božjje u Vojniku, 1822., ili Sv. Trojstva na Gojiti nad Frankolovom, 1847.-1848.: cf. Kemperl 2001, cit. n. 9, p. 192; Kemperl 2002, cit. n. 9, p. 271.
92
RAZPRAVE IN ČLANKI
Fuchs iz Maribora. Prema istraživanju M. Kemperl, J. Fuchs tu crkvu gradi prema projektu J. Hoffera.15
Ovalni brod sa zidnim plaštom rastvorenim otvorima bočnih kapel a ima i Fuchs ova crkva isus ovačkog kolegij a u Maribor u, 1767.-1770. Na osnovu srodno iti s tom crkvom, srodnoj trodij elnoj kompoziciji tlocrta te rastvaranju zida ovalnog broda, J. Fuchs je predložen kao autor župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pregradi, građenoj od 1803. do 1818. godine. Zamij enila je starij u trošnu crkvu,16 a u zahtjevima za gradnjom nove, koji se javljaju već od 1775., spominje se i suradnja »mariborskog graditelja«, u pismu župnika iz 1794.,17 što govori u prilog mogućem Fuchsovom autorstvu.
Na Fuchsovo autorstvo upućuju i neki detalji karakteristični za njegov opus: pravokutne bočne kapele, koje flankiraju ovalni brod na poprečnoj osi u pregradskoj crkvi, Fuchs koristi u svoja dva djela, u mariborskoj crkvi i u crkvi u Vurberku. Nadalje, dvostruke pojasnice koje se javljaju u Pregradi u bočnim kapelama i na trijumfalnome luku, koristi i u crkvi u Kostrivnici i u bočnim kapel ama u Mariboru, a na
15	Kemperl 2002, cit. n. 9, p. 262. Autorica donosi i prijepis dokumenta iz 1757. u kojemu se spominje graditelj Johannes Fuchs.
16	Opis crkve iz 1639. navodi da je bila jednobrodna, s užim i nižim poli-gonalno zaključenim gotičkim svetištem sa stepenasto oblikovanim kontra-forima; čitava je bila svođena, a pred pročeljem je bio zvonik. Crkvi je 1756. bio prizidan još jedan brod. Postoj ao je i crtež s prikazom stare crkve i župnog dvora. Danas je crtež zagubljen, no postoji njegova fotografij a u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu, na kojoj su vidljiva oštećenja od potresa i pukotine u tijelu crkve, Ivan Filipčič, Zupa Pregrada, Mala monografija
0	župi Naše Gospe od Kunagore, Zagreb 1983, p. 41; Vukičevič-Samarđija 1993, cit. n. 1, p. 240.
17	Gradnji nove crkve opiru se gospodari Kostela, grofovi Keglevići, nositelji patronatskog prava, jer staru crkvu žele zadržati kao mauzolej obitelji. U arhivu Varaždinske županije sačuvana je opširna prepiska župnika Tuškana
1	grofova Keglević, nositelja patronatskog prava, kao i skupštini Varaždinske županij e te biskupu Vrhovcu, koji se također zalagao za izgradnju nove crkve: Comitate Varasdiniensis, 1794 [...] Quis psalus moderno Parochialis Pregradiensis sic Ecclesia ad volusam sub A. planum [...] excipet; quodq(ue) nova in tempore prius quam videlicet actu existens non corrnes, necessarius aedificanda sis. adnexa sub B. Murariorum Magistri Mahrburger his opinis [...] / Pregrada, 16 novembris 1794 / Josephus Tuskan /Parochus Pregradiensis (Hrvatski državni arhiv, Varaždinska županija, kt. 162, spis 27/ 1794). Opširnije o arhivskim izvorima za povijest gradnje cf. Dubravka Boti-ca, Izvori za povijest sakralne arhitekture na području Vrbovečkog arhiđako-nata (17.-19.st.), Croatica Christiana Periodica, 54, 2004, pp. 63-65.
93
RAZPRAVE IN ČLANKI
1. Projekt J. Fuchsa za župnu crkvu u Vurberku (Wurmbergu)
stiješnjenom zaključku javljaju se dvije okomite trake profilacije, koje će koristiti i u Vurberku.
Johann Fuchs je u novijim istraživanjima okarakteriziran kao nastavljač Hofferove arhitekture, koji samo preuzima njegova rješenja i pretežno gradi manje i jednostavnije crkve, pojednostavljujući kasnobarokne tlocrte J. Hoffera.18 Crkva u Pregradi predstavljala bi, zapravo, izrazitom kvalitetom i veličinom u najboljoj tradiciji kasnobarokne arhitekture, Fuchsovo najistaknutije djelo. To ujedno upućuje i na zaključak da se Fuchsov opus ne okarakterizirati samo kao djela nastavljača djelatnosti graditeljske radionice koju preuzima.
No ovalne crkve čine tek manji dio opusa Johann Fuchsa, a prevladava korištenje kasnobarokno-klasicističke varijacije četverolisnog tipa, karakterističnog za kasnobaroknu arhitekturu ove regije, odnosno Štajerske i sjeverozapadne Hrvatske.
Kako je spomenuto, plan za crkvu u Vurberku (Wurbergu), koja pripada tom tipu, sačuvan je u Zemaljskom arhivu u Grazu, a objavio ga je 1961. Rochus Kohlbach u knjizi Steirische Baumeister. Tausendundein Werkmann, kao projekt Johanna Fuchsa.19 (sl. 1)
18	Kemperl 2005, cit. n. 13, p. 202.
19	Potpitani tlocrt crkve i nacrt fasade sačuvani su u Lande tarchiv u
Grazu, Geistliche Stiftungsakten, Faszikel 314, objavljeni u Kohlbach
1961, cit. n. 6, p. 459 (fig. 282).
94
RAZPRAVE IN ČLANKI
Sam proj ekt razlikuj e od crkve kako je ubrzo izgrađena, a korišten je, kako se ističe u literaturi, i za izgradnju drugih crkava (crkve u Dvorjanama, Brežicama).20
Sačuvani projekt za crkvu sadrži crtež tlocrta crkve i presjek, te nacrt pročelja. Tlocrt crkve tvori naglašeno centralni brod gotovo kružnog tlocrt a, upisan u pravokutni perimet ar zidova, a pročelni dio ima zaobljene uglove. Na brod se s ulazne strane neposredno nadovezuje duboko zaob-jeno ulazno polje, a na poprečnoj osi su dvije kapek, koje izlaze iz perime-ra vanjskog zida, sa zaravnjenim zaključkom i zaob-je-nim uglovima u kojima su probijeni prozori. Kapele su neznatno šire od otvora prema brodu. Na brod se nadovezuje svetište koje ponavlja tlocrtni oblik kružnice upisane u kvadrat, sa plitkim zaobljenim zaključkom koji izbija iz perimetra zida. Kružni oblik u svetištu i brodu naglašen je ucrtanim kupolastim svodom. Svetištu je s lijeve strane u odnosu na os crkve dodana sakristija kvadratnog tlocrta. Na presjeku crkve su nacrtani svod broda na koji se nadovezuj e zaob-jeno svodno polje nešto nižih kapela, kao i vanjski pogled na sakristiju. Nacrt pročelja pokazuje pilastarsku raščlambu donjeg dijela pročelja u tri polja, a nad pilastrima je profilirano gređe. U središnjem polju je portal segmentog nadvoja, iznad kojeg je grb te veliki polukružno zak-jučen prozor, a u poljima sa strana su polukružno zaključene niše. Iznad gređa je zona atike zaključena volutama sa strana i rastvorena oku-usom, a iznad je tijdo zvonika sa polukružnim otvorom u loži za zvoona. Zvonik je zak-jučen zvonohkom kapom. Na pročelju je nacrtana i plastička dekoracij a, uz grb ističu se baze niša sa visećim lambrekenima.
No pri izgradnji, graditelj se tek dje-omično držao nacrta. Najveće razl ike očituju se u brodu crkve: izvedeni brod je kvadratnog tlocrta i koso odsječenih uglova koji su ojačani pilastarskim profilacija-ma, a nema oblik kružnice. Nadalje, oblikovane su plitke bočne kapele sa zaobljenim uglovima, koje ne izlaze iz perimetra zida, nego su upisane u zidnu masu, gotovo poput proširenja broda. Prozori su probijeni na zarav-jenom zak-jučnom zidu kapek, a ne u uglovima (sl. 2, 3). Između broda i svetišta je svođeni slavoluk, karakterističan za kasnoba-roknu arhitekturu regije, kojim se ostvaruje prijelaz broda u svetište, koji nisu dakle neposredno povezani kao na proj ektu. Svetište je kva-I 20 Kemperl 2002, cit. n. 9, pp. 270-271.
95
RAZPRAVE IN ČLANKI
RAZPRAVE IN ČLANKI
!
4. Župna crkva u Vurberku, pročelje
dratno sa stiješnjenim zaključkom, svođeno kao i brod kupolaitom češkom kapom.
Razlike se, iako u manjem broju, javljaju i u usporedbi izvedenog pročelja i onoga s projekta: donja zona zaključena je istaknutim profiliranim gređem i podijeljena pilastrima na polja, kao na projektu, sukladno projektu izvedene su i niše u poljima sa strana i portal, a izm-jenjen je oblik prozora u srednjem polju. Iznad atike se izdiže zvonik, no umjesto okulusa s proj ekta, izvedeno je polje sata na spoju zvonika i dijela atike, a samo tijelo zvonika je više nego ono na projektu, dok je izvedena kapa barokna lukovica, a ne zvonolika (sl. 4).
Usporedba pokazuj e da je plan za crkvu u Vurberku korišten u oblikovanju pročelja, iako s manj im razlikama u izvedbi, dok se u unutrašnjosti javljaju bitne razlike, ne samo u obliku kapela i njihovim dimenzijama, nego, važnije, u obliku broda kao i u oblikovanju polja svođnog slavoluka.
97
RAZPRAVE IN ČLANKI
kat.-nr. 59-61
Crkva u Dvorj anama, za koju je također korišten taj plan, ima u vanjskom perimetru istaknute kapele sa zaobljenim uglovima i zaravnjenim zaključkom.
Na primjeru crkve u Vurberku (kako je izvedena), očituju se karakteristike četverolisnog tipa u kasnobarokno-klasicističkoj izvedbi, o čemu će još biti riječi, no prije toga je potrebno pobliže istražiti i sam plan za crkvu.
98
RAZPRAVE IN ČLANKI
Ako razmotrimo druge planove za sakralnu arhitkturu iz tog razdoblja, 1770-ih, usporedba će pokazati da se da se projekt Johanna Fuchsa za crkvu u Vurberku zapravo ne može smatrati projektom u današnjem smislu tog pojma, kao njegova individualna kreacija. Naime, usporedbom s pojektima Hofbauamta, dvorskog ureda za izgradnju,21 iz 1771. godine pokazuju se znatne srodnosti Fuchsova projekta s onima iz bečkog dvorskog ureda za izgradnju.
U Hofbauamtu nasta- su 1771. tri projekta za sakralnu arhitekturu, Kirchennormpläne.22 Svaki projekt crkve sadrži tlocrt, presjek i nacrt pročelja. U svim projektima svetište je odvojeno, centralizirano je i ima stiješnjeni zak-jučak. Prvi proj ekt je centralna crkva, druga dva su longitudinalne crkve koje imaju dvotravejni odnosno tro-travejni brod. U svim varijantama pročelja je oblikovan tzv. zvonik nad pročeljem,23 pilastrima ili nišama raščlanj ena je donja zona pročelja zaM-učena gređem, iznad kojeg je atika. U sredini se izdiže zvonik, koje ga podupi ru bočne volute.
Za ovu temu najzanimljiviji je prvi projekt centralne crkve.24 (sl. 5-7) Pokazuje crkvu s naglašeno centraliziranim brodom, proširenim s dvije plitke bočne kapele zaobljenih uglova (ili tlocrta tzv. košara-stog luka). Jednaki prostorni oblik ponavlja se i na ulaznom dijelu i zaključku broda. Nema ucrtanih pojasnica ili svodova, ali plitki pravokutni istaci u vanjskom primetru zidova ukazuju na granice broda. Centralno svetište ponav-ja u manj em mjerüu jednako rješenje, flankirano je sa tri strane zaobljenim uskim prostorima. Pravokutna sakristija smještena je iza zaključka. Tlocrt broda zapravo možemo objasniti kao temu
21	Središnji ured za izgradnju na području čitave Habsburške monarhije djeluje od oko 1700 do 1918. godine. 1786. osnovana »Vereinigte General- und Hofbaudirektion« koja je zamijenila raniju funkciju Generalhofbaudirekto-ra, projekti se izvode prema Ingineieurs=Directiva iz 1788. Graditeljski uredi osnivaju se po glavnim gradovima zemalja a centralno mjesto imaju u Beču, Christian Benedik, Zur Geschichte der Zeichnungen hofbauamtlicher Provenienz, Exempla & Exemplaria (Wien, Graphische Sammlung Albertina, 8. 5.-13. 7. 1996, ed. R. Bösel), Wien 1996, pp. 43, 50-54.
22	Objavljena u katalogu izložbe Exempla & Exemplaria: Benedik 1996, cit. n. 21, pp. 46-48 (figg. 37-39).
23	Zvonik koji se oslanja i na nosače smještene u unutrašnjosti crkve, a u njega je, u pravilu, ugrađeno pjevalište.
24	Zeichnerbüro des Hofbauamtes, Kirchennormpläne Variante I, 1771, Kat. Nr. 59-61; Benedik 1996, cit. n. 22, p. 46.
99
RAZPRAVE IN ČLANKI
četverolista u Hofbauamt-varijanti: brodje flankiran sa sve četiri strane zaobljenim stiješnjenim prostorima.25
Donja zona pročelja s projekta za centralnu crkvu raščlanjei na je pilastrima na tri polja, iznad gređa je zona atike kojoj su bočne stranice oblikovane kao volute, a iznad je vitki zvonik zaključen šiljai tom kapom.
Vratimo li se Fuchsovom projektu za Vurberk, lako je zamijei titi da već sam crtež Fuchsova projekta pokazuje karakteristične osobine svih projekata Hofbauamta: sadrži tlocrt, presjek i nacrt pročelja. I na prvi pogled se očituju srodnosti sa prvim projektom Hofbauamta: naglašeno centralni brod i svetište, oblikovani gotovo kao dvije kružnice koje se dodiruju, s bočnim istaknutim kapelama. U odnosu na tlocrt projekta Hofbauamta, Fuchsov pokazuje male izmjene: ucrtana je kružnica tlocrta broda, vanjski kutovi su naglašeno pravokutni. Zanimljivo je da izostavlja i prostorni dio između svetišta i broda, odnosno svođeni slavo -luk, koji se oblikuj e u samoj crkvi, a možemo ga naći i na bečkom projektu. Fuchs crta svetište odsječenih uglova, ucrtan je kupolasti svod, ima stiješnjeni zaključak, a sakristij a je smještena sa strane. Izostavlja bočna proširenja svetišta. Presjek projekta Hofbauamta pokazuje samo zidove i krov, a Fuchsov projekt je više razrađen, prikazuje i zonu svođenja (svod kapela u odnosu na svod broda) i pilastre, te pročelje sakristij a i kapela, kao i poprečni krov kapela u odnosu na krov broda, koji međutim nije izveden, nego su tijelo broda i kapela pod istim krovom.
U nacrtu pročelja Fuchsa javljaj u se i elementi s druga dva proj ekata, primj erice šira bočna polja koja su na trećem proj ektu, kao i kupolalta kapa zvonika te polukružno zaklj učeni otvo ri u loži za zvona, koji su i na drugom projektu. Umeće niše i prozor nad portalom, pliće volute i nižu atiku.
Po svim istaknut im srodnostima, očito je da se u Fuchso-vom proj eklu crkve u Vurberku ne može zapravo govoriti o originall nom projektu u današnjem smislu tog pojma. Prije se radi o prilagodbi i kombiniranju različitih rješenja projekta Hofbauamta za crkve, (što je osobito vidljivo u projektu pročelja), za konkretnu gradnju i narudžbu
25 Središnji prostor flankiran je sa sve četiri strane gotovo jednakim elel mentima: kapelama na poprečnoj osi, zaobljenim ulaznim travejem i poll jem koje možemo čitati kao svođeni slavoluk.
100
RAZPRAVE IN ČLANKI
župne crkve u Vurberku (Fuchsov proj ekt je detaljnij i, ima ucrtana i mjesta oltara, pilastre, detalje sakristij e), samo godinu dana nakon što su projekti nastali u bečkom uredu.
U istraživanju i razmatranju arhitekture, a osobito problema autorstva u razdoblja 17. i 18. st. u srednjoj Europi potrebno je imati na umu da se tadašnje projektiranje uvelike razlikuje od današnjeg, te se ne može projecirati današnje poimanje individualiziranog umjetničkog stvaranja, pa tako i arhitektonskog proj ektiranja, u bitno drugačiji kontekst radionica i cehovskih ograničenja baroknog razdoblja i inzistirati na određivanju autorstva u arhitekturi, kakvo je danas prisutno. Barokna arhitektura u srednjoj Europi, izvan većih centara, u velikoj je mjeri djelo velikih graditeljskih radionica, unutar kojih se prenose pojedina rješenja, a osobito važnu ulogu imali su predlošci. I u graditeljskim radionicama baroknog razdoblja rašireno je bilo korištenje rješenja iz raznih knjiga predložaka, Muster-ili Skizzenbücher, kakve se još od srednjeg vijeka koriste u graditeljskim radionicama.26 Rijetki su primjeri takvih skica sačuvani, najpoznatiji je Dientzenhoffer Skizzenbuch u Bayerisches Nationalmuseum u Münchenu, vjerojatno djelo Leonharda Dientzenhofe-ra,27 ili Auer-Lehrgänge vorarlberškog graditelja Kaspara Moosbruggera. Te skice, posebice sakralne arhitekture, nisu nužno imale izvedbeni karakter, nego predstavljaju različite varijacije i ideje, na osnovu kojih se biralo rješenje u dogovoru s naručiteljem. U knjigama skica ne nalaze se samo tlocrtna rješenja, nego u pravilu i predlošci za dekoracij e.
S jačanjem centralizirane vlasti od polovice 18. st. izraženija su nastojanja za ujednačavanjem izgradnje na području čitave Habsburške monarhij e, što se osobito očituje u »tipskim« crkvama koje se grade na istoku (u Srij emu, Slavonij i ili Vojnoj kraj ini u Hrvatskoj, koja je pod direktnom upravom Beča), a projekti sakralne arhitekture nastali u Hofbauamtu zam-enjuju starije predloške za gradnju crkava. I dalje se za pojedinu gradnju i narudžbu spaj aju i prilagođavaju različita rješenja, ti proj ekti nisu bili kruti modeli nego poput smjernica za izgradnju, a u
26	Muster- und Vorbildersammlungen, postojale su već u inventarima srednjovjekovnih graditeljskih radionica, a upotrebljavale su se i u 17. i 18. st.
27	Zbirka sadrži ukupno 141 tlocrt sakralne arhitekture, a nastala je vje-roj atno 1670-ih i 1680-ih, Ludwig Bosch, Eine Sammlung barocker Architekturzeichnungen im Bayerischen Nationalmuseum, Münchner Jahrbuch der Bildenden Kunst, 5, 1954, pp. 188-204.
101
RAZPRAVE IN ČLANKI
tom kontekstu držim da treba razmatrati i Fuchsov proj ekt za Vurberk, dakle kao rješenje za konkretnu narudžbu za gradnju crkve, sa svim pojedinostima, nastalo na osnovu projekata za centralnu crkvu Hofbauamta.
U prilog tome govori i činjenica da se to Fuchsovo rješenje koristi se i u drugim crkvama u Štajerskoj, no ne ponavlja istu građet vinu, nego slij edi osnovne smjernice proj ekta. Isto tako, pojedini dijelovi projekta centralne crkve Hofbauamta - središnji travej svetišta čiji su bočni zidovi produbljeni velikim plitkim nišama koje imaju gotovo format kapela - nalazimo ostvarene u drugim građevinama, kao u župnoj crkvi Sv. Marij e Magdalene u Donj oj Kupčini, građenoj sredinom 18. st., a svetište se obnavlja kraj em stoljeća, ili pak u još jednoj Fuchsovoj crkvi, župnoj crkvi u Pregradi, gdje spaja tako oblikovano svetište s ovalnim brodom.
***
Djelatnost graditeljske radionice Johanna Fuchsa, kako je istaknuto, ostavila je traga i u neposrednom susj edstvu, u Hrvatskom zagorju. Uz već spomenutu i u istraživanjima obrađenu crkvu u Pregradi, treba razmotriti i primjere koji su srodni crkvi u Vurberku, odnosno primj ene plana za tu crkvu, koji se mogu prepoznati u kapeli u Koste~ lu i župnoj crkvi u Prišlinu.
Kapela Ranjenog Isusa u Kostelu, građena je kao zavj etna kapela župljana od 1772. do 1775. godine.28 To je građevina četverolil snog tipa, kvadratni brod odsječenih uglova flankiran je plitkim stiješnjenim kapelama zaobljenih uglova, a jednako je oblikovan i svođeni slavoluk prema svetištu. Brod i svetište svođeni su češkim kapa~ ma. Uglovi broda i svetišta ojačani su pilastrima, koji nose pojasnice
28 1 777. De Nova Capella Patienlis / Haec per modernum D(omi)num Parochum ex voto Populi tempore Dyssenteriae Anno 1772 aedificari est coepta, ad totalem perfectionem excita fenestris, deducta 1775. Tota est ex muro et sub fornice posita. Ara compto quatribus et strata lapideo. Paril etes possionem Arci, levisam depictam exhibent [...] (Nadbiskupski arhiv Zagreb, Kanonske vizita^ e, protokol 23/V, 1777., p. 431). O arhivskim izvorima za povijest gradnji Botica 2004, cit. n. 17, pp. 57-58. Nad portalom jje uklesana godina 1800., što j^ vj^roj^tno godina dovršetka pročel-jja. Okvir portala, vj^loj' atno izvorni portal s polukružnim lukom, ima izrađene pilastarske dovratnike s klesanim bazama i kapitelima. Unutar tog okvira ugrađen jje manji otvor portala blago šiljatog nadvoj' a i profiliranog okvira. Radi se o sekundarno upotrijebljenom, vj^roj^tno gotičkom šiljatom portalu. Kapela se danas nalazi u lošem stanju i nije u funkciji.
102
RAZPRAVE IN ČLANKI
svodnog polja. U ulazni dio ugrađeno je pjevalište na dva stupa zadeb-ljalih tijela. (sl. 8)
Zaobljenja bočnih kapela i zaključka svetišta tvore mekanu, kontinuiranu kasnobaroknu krivulju, koja dominira vanjskim izgledom ove kapele. (sl. 9) Uz karakteristike samog četverolisnog tipa, neki detalji tlocrta kapele ukazuj u na srodnost s proj ektom za Vurberk: brod je flankir an bočnim kapel ama nešto širima od otvor a prema brodu, a sakristij a je smještena s hjeve strane u odnosu na os crkve. Klasično izvedene profilacije u stilu kasnobaroknog klasicizma također ukazuju na graditelja iz kruga Fuchsove radionice.
Utjecaj Fuchsove crkve u Vurberku još je izraženiji u župnoj crkvi Sv. Petra u Prišlinu, građenoj od 1841. do 1843. godine29 na mjestu starij e crkve.30 Prema podacima iz Spomenice župe, crkvu su gradili domaći majstori pod vodstvom talijanskog graditelja Benjamina dalla Marina, za kojega stoji da je »porij eklom iz Ita-ij e, zidar i umjetnik, vješt u iscrtavanju planova i vješt u radu«.31 Budući da se Prišlin nalazi uz samu granicu sa Štajerskom (nadomak Rogatcu), zanimljiv je podat ak da su prije izgradnje nove crkve vjernici odlazil i u obližnje štajerske župne crkve zbog lošeg stanja i premale crkve.32
29	Datirana je pločom s natpisom na pročelju, tekst natpisa glasi: AERE FUNDI RELIGIONI / CURA JOAN PETRANOVICS P: / LABOREQ POPULI NOVA / FACTA OMNIA 1843, a na nadvratniku: DOMUS DEI PORTA COELI ERRECTA 1843.
30	Tu se nalazila (možda gotička) kapele župe Taborsko, koja je u izvorima 17. stoljeća opisana kao zidana kapel a, sa svođenim svetištem, tabul atom u brodu, ispred atrijem i zidanim zvonikom 1700. joj je prigrađena kapela Sv. Antuna. Prema podacima iz vizitacije iz 1739. kapelu je posvetio biskup Petar Petretić (zagrebački od 1648. do 1667.). Prijepis arhivskih izvora vidi Botica 2004, cit. n. 17, pp. 66-69.
31	Liber Memorabilium / Ad Instantiam Sapium Ecclesiam / Consilio de necessitate novae Ecclesiae erigendo [...]Fundamento novae Ecclesiae ex lapidem primarium post cujus imposita murarii domestichi cum dirigente Benjamino della Marino ex Italia oriundo viro murator et artis perito & delineatione planorum bene versato laborem continuaverunt [...]
32	Ecclesia Parochialis est antiquae Gothicae formae, lata 3 org., longa 6, tota perplua et ruinosa, sub Comte Petro Ratkay fuerat errecta capella haec. Anno 1800 in Parochialem erecta sub patrocinio Apostolorum S. Petri et Pauli. Consecrata traditum per Ep(isco)pum Zagrabiensis Petrum Petretich [...] Pro capiendopopulo cuius numerus in dies augutur insuffit ciens et quae in super perplua est, ideo tempore pluviae & hyemis Paroc hianorum per Styria vicinos Parochialias disperguntur. [...] (Nadbiskupski arhiv Zagreb, Kanonske vizitacije, protokol 159/VIII, 1840, p. 407).
103
RAZPRAVE IN ČLANKI
104
RAZPRAVE IN ČLANKI
Unutrašnjost crkve još ima kasnobarokne karakteristike, kvadratni brod crkve flankiran je uskim pravokutnim poprečno položenim kapel ama, a prema svetištu je svođeni slavoluk kojemu odgovara luk pjevališta. (sl. 10) Brod i svetište svođeni su visokim češkim kapama, uokvirenima pojasnicama koje se oslanjaju na pilastre smještene na koso odsječenim uglovima broda. Kompozicija prostora jasno ukazuj e na porij eklo u četverolisnom tocrtu, no bočne kapele su naglašenije pravokutnog oblika, s uglovima omekšanima pilastrima, bez zaobljenih linij a, a ističu se i u vanjskom oblikovanju. Prostor je zadržao kasno ba ro knu sceničnost u niza nju svo do va i poja sni ca, naglašenu svođenim slavolukom. (sl. 11, 12)
U vanjskom izgledu crkve u Prišlinu dominira klasicizam u detaljima arhitektonske plastike, no kompozicija pročelja je kasnobaro-kna. Kao i u crkvi u Vurberku, ploha pročelja podijeljena je pilastrima na tri polja, središnje je najšire. U bočnim poljima su polukružno zaključene niše sa skulputrama. No pilastri imaju klasične jonske kapitele, a gređe je zaključeno nagašenim vijencem. I gornja zona pročelja poka-zuj e veze s crkvom u Vurberku, iznad vjenca je atika iz koje se u središnjem polju izdiže zvonik, a bočna polja su valovito sužena. Zvonik je zaključen kupolastom kapom s lanternom. (sl. 13)
Odstupanje pročelja crkve u Prišlinu od Fuchsovog pročelje u Vurberku ističe se u odabiru motiva arhitektonske plastike: u Prišli-nu su korišteni klasični elementi, pilastri i gređe jonskoga reda,33 dok je suzdržana artikulacija pročelja u Vurberku izvedena kasnobaroknim dekoracijama, prvenstveno okvirima niša sa visećim motivima i nalaše-nim zaglavnim kamenom.
Ovi primjeri crkava četverolisnog tipa iz razdoblja zadnje četvrtine 18. stoljeća pokazuj u kako je proj ekt za crkvu u Vurberku, nastao na temelju rješenja bečkoga Hofbauamta realiziran u Štajerskoj (Vurberk) i Hrvatskom zagorju, pojednostavljeno primijenjen u manjem mjerilu, prilagođen potrebama sredine u kapeli u Kostelu, te preveden na stilski jezik kasnobaroknog klasicizma u crkvi u Prišlinu.
33 I u crkvi u Vurberku u unutrašnjosti kapiteli pilastara imaju naglašene volute, no to nisu pravilni kapiteli jonskog reda. Možda je odabir jonskog reda, kao i oblik polukružnih prozora bočnih fasada, rezultat i talijanskog porij ekla graditelja, Benjamina della Marina, koji je očito bio upoznat s nasljeđem Fuchsove radionice, a možda i njen suradnik.
105
RAZPRAVE IN ČLANKI
106
RAZPRAVE IN ČLANKI
11-12. Župna crkva Sv. Petra, Prišlin, unutrašnjost
107
RAZPRAVE IN ČLANKI
Njeno pročelje pokazuje da su je na osnovu predložaka, koji u ovaj dio regij e dolaze preko Fuchsove radionice a koristili su se i u 19. st., zadržana kasnobarokna kompozicija prostora crkve i pročelja, no jezik formi je inspi ri ran kla si ci zmom.
No četverolisne crkve u kasnobaroknom klasicizmu ne grade se samo u ovome krugu Fuchsove radionice, crkve toga tipa brojne su i u okol ici Zagreba. Prva crkva četverol isnog tipa koja pokazuj e odlike stila kasnobaroknog klasicizma na tom području je župna crkva Sv. Marte u Šišincu, građena od 1767.,34 jednostavnije je strukture od ranij ih crkava četverol isnog tipa zrel og baroka. Zadržani su osnovni elementi četverolisnog tipa: kvadratni brod odsječenih uglova svođen je češkom kapom, bočne kapele zaobljenih uglova flankiraj u brod na poprečnoj osi, između broda i svetišta je svođeni slavoluk, a nad ulaznim dijelom je zaobljeni svod. Ortogonalno postavljeni pilastri uz uglove broda nose pojasnice svodnog polja. Svetište je kvadratnog tlocrta, i ima stiješnjeni zaključak. No svi prostori su znatno plići, a najvažnija promjena javlja se u dubini kapela: bočne kapele sada su samo plitka proširenja broda, zaobljena na uglovima i upisana u masu zida, više se ne ističu u vanjskom pogledu.
U odnosu na ranije crkve četverolisnog tipa mijenja se i osvjetljenje: umjesto prozora u zaobljenim uglovima kapela (kao primjerice u crkvama u Pokupskom, na Trškom Vrhu i Sladkoj Gori, najkvalitetnijim primjerima crkava četverolisnog tipa) kroz koje dopire difuzno osvj etljenje koje se meko raspršuje u prostoru kapela i broda, sada su prozori simetrično raspoređeni na zaravnjenom zidu bočnih kapela uz oltare (često s nasli kanim retabli ma) i dopri no se jasnom i pre gle dnom karakteru prostora.
U Šišincu se javljaj u osnovne značajke tipa kasnobarokno-klasicističkog četverolista, (kakav se kasnije primjenjuje i u Vurberku), a koji će se ponavljati u nekoliko primj e-a na području Zagrebačke biskupije. Postupno se javljaju se sve izraženiji klasicistički detalji u oblikovanju arhitektonske plastike. U župnoj crkvi Sv. Nikole u Žažini,
34	Izvori za povijest gradnje crkve u Dubravka Botica, Četverolisne crkve
u srednjoj Europi - problem tipologije sakralne arhitekture 18. stoljećačš,
Zagreb 2007 (doktorska disertacij a, Sveučilište u Zagrebu, tipkopis), pp.
290-297.
35	Za povijest gradnje v. Botica 2007, cit. n. 34, pp. 298-303.
108
RAZPRAVE IN ČLANKI
građenoj sredinom 1770-ih,35 (sl. 14) pročelje je zak-jučeno klasičnim zabatom i raščlanjeno pilastrima sa stiliziranim jonskim kapitelima koji se jav-jaj u i u unu-rašnjosti.36 Jednako je oblikovan i brod crkve Sv. Ivana Krstite-ja u Rečici kod Karlovca, prigrađen starij em svetištu od 1782.37 U župnoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja na Novoj Vesi, građenoj od 1785., u plitkim bočnim kapelama iluzinističkim oslikom motiva školjke ostvaren je dojam veće dubine prostora. (sl. 15) U župnoj crkvi Sv. Helene crkvi u Zaboku, dovršenoj 1786., portal je uokviren kla -ici-stičkom edikulom, a na vrhu segmentnog zabata je klasicistička urna s naglašenim girlandama.
Klasicističke tendencije mogu se primjetiti i u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marij e u Kupincu, građenoj nakon 1768.38 Ona se razlikuje od gore navedenih crkava, jer ponavlja ranij u varij antu četverolista, s potpuno oblikovanim bočnim kapelama.39 No klasicizam je prisutan u oblikovanju unutrašnjosti, u češkoj kapi svoda izvedena je naglašena profilacija baze kupole, čime se naglašavaju pojedini prostorni dijelovi, a manje je izražena cjelovitost prostora.
Svi navedeni primjeri, kao i četverolisne crkve Fuchsove radionice, pokazuju koliko je bila raširena primjena tog tipa i u kasno-baroknom klasicizmu, odnosno razdoblju koje se često pojednostavljeno naziva i »jozefinizam«, po razdoblju vladavine cara Josipa II. 1780.-1790. Razdoblje i stil u umjetnosti srednjoeuropskog prostora koju obuhvaća pojam »barokni klasicizam«,40 osobito u gradnji crkava
36	I crkva u Šišincu i u Žažini oštećene su u Domovinskom ratu, i danas se nalaze u lošem stanju.
37	Za povijest gradnje v. Botica 2007, cit. n. 34, pp. 304-305.
38	Za povijest gradnje v. Botica 2007, cit. n. 34, pp. 264-272.
39	Srodno su oblikovane i manje kapel e koje se u to vrijeme grade u Hrvatskoj, kapela Sv. Marije Magdalene u Maloj Gorici Samoborskoj, ili kapela (danas župna crkva) Sv. Nikole u Dubrovčaku.
40	Razmatrano u stilskim pojmovima, razdob-je kraja 18. st. obilježava dugo trajanje baroka, s laganim prijelazom u klasicizam pojednostavljivanjem formi, koji traje i u 19. st Bitno je obilježje umjetnosti, osobito arhitekture, u svim regijama jugoistočnog dijela srednjoeuropskog prostora, je izostanak izraženog rokokoa ili prodiranja revolucionarnog klasicizma, a kao glavno načelo javlja se utilitarnost u oblikovanju prostora. Renate WagNEr-RiEgEr, Archi-ek-ir des Barock in der Ste-ermark, Tagunsgbe-richt. Dreiländer-Fachtagung der Kunsthistoriker in Graz, Graz 1972, pp. 23; Brucher 1983, cit. n. 4, p. 305; Brucher 1992, cit. n. 4, p. 123.
109
RAZPRAVE IN ČLANKI
RAZPRAVE IN ČLANKI
određen je načelima koja su vrlo jasno formulirana u dekretu cara Josipa II od 7. siječnja 1785. godine: »(die Erbauung der Kirchen soll) nur auf das Nothwendige, Nützliche und Zweckmäßige ... beschränken«,41 dakle »(izgradnja crkava treba se) ograničiti na nužno, korisno i svrhovi to«.
U gradnji novih crkava najvažnije je oblikovanje preglednog prostora s dobrim pogledom na glavni oltar.42 Upravo ove upute ostvarene su u planovima Hofbauamta, na osnovu kojih se trebaju graditi crkve u čitavom prostoru Habsburške monarhij e, a primj enjuj u se i u crkvama četverolisnog tipa i u Štajerskoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Crkva u Vurberku dobro ilustrira taj tip crkve u Fuchsovoj radionici,43 koja će utjecali i na crkve u Zagorju, i predstavl-a prilagodbu plana bečkog ureda za konkretnu narudžbu i izgradnju crkve. Raširena pojava crkava tog tipa u Hrvatskoj, osobito u široj okolici Zagreba, pokazuje »dugo traj anje« i primj enu četverolisnog tipa i u razdoblju kasnoba-roknog klasicizma, odnosno dugotrajan utjecaj zajedničkog nasljeđa kasnobarokne arhitekture u regiji, prilagođen zahtjevima vremena.
41	Cit. prema Martina Gelsinger, Von der Beschränkung auf das »Nothwendige, Nützliche und Zweckmäßige« Josephinischer Kirchenbau in Oberösterreich, Kunstjahrbuch der Stadt Linz, 2000-2001, p. 63.
42	Renatez Wagner-Rieger, Die Kunst zur Zeit Maria Theresias und Josephs II, Wiener Jahrbuch für Kunstgeschichte, 34, 1981, pp. 7-22; Gelsinger 2000, cit. n. 41, pp. 74-75.
43	J. Fuchs je kasnobarokni arhitekt u čijim je djelima prevladavalo raci-onalističko raspoloženje kraja 18. stoljeća, Curk 1983, cit. n. 3, p. 105.
111
RAZPRAVE IN ČLANKI
UDK 726.034.7:929Fuchs J. izvirni znanstveni članek - original scientific paper
PROJEKT JOHANNA FUCHSA ZA ŽUPNIJSKO CERKEV V VURBERKU IZ LETA 1772 -O AVTORSTVU, PREDLOGAH IN CERKVAH ŠTIRILISTNEGA TIPA V ARHITEKTURI POZNOBAROČNEGA KLASICIZMA
Projekt za cerkev v Vurberku J. Fuchsa iz leta 1772, ki ga hranijo v Deželnem arhivu v Gradcu, je bil delno uresničen pri gradnji same cerkve, ki se je začela leto pozneje. Sam načrt kaže v obliki ladje, kapel, narisa pročelja in ne nazadnje tudi v samem značaju risbe precejšnje podobnosti z zbirko načrtov sakralne arhitekture Kirchenbaupläne dunajskega Hofbauamta iz 1771, posebej s prvim projektom centralne cerkve. Zato si ga lahko razlagamo kot različico rešitve za konkretno naročilo gradnje na osnovi dunajskih projektov, verjetno pa tudi kot osnutek za dogovor z naročnikom, kar je bilo tedaj ustaljena praksa v stavbarskih delavnicah, ne pa kot Fuchsov lastni projekt za cerkev v današnjem smislu. Temu v prid govori tudi dejstvo, da je bil osnutek uporabljen tudi za druge cerkve in to ne le na Štajerskem, marveč tudi v Hrvaškem Zagorju, kjer je bil v poenostavljeni obliki uporabljen za kapelo v Kostelu, z močneje izraženimi klasicističnimi oblikami pa tudi v župnijski cerkvi v Prišlinu.
S projekti Hofbauamta so poskušali uskladiti gradnjo po vsej Monarhiji, realizirani pa so bili v številnih različicah, tako da npr. prezbiterij s prvega projekta najdemo pri ovalni cerkvi v Pregradi, ki je tudi delo J. Fuchsa.
Številne sorodne primere štirilistnega tlorisa, spremenjenega v skladu s časom gradnje in slogom poznobaročnega klasicizma, s plitvimi stranskimi kapelami in enakomerno osvetlitvijo in arhitekturno plastiko z vse bolj izraženimi značilnostmi klasicizma, najdemo v okolici Zagreba, kjer leta 1767 gradijo cerkev v Šišincu, sledijo pa ji cerkve v Žažini, Novi Vesi, Zaboku itd. Gre za primere prevzemanja štirilistnega tlorisa, ki je zaznamoval poznobaročno arhitekturo regije, in njegovo prilagajanje novim slogovnim zahtevam v smislu »nujnega, koristnega in smotrnega« po dekretu cesarja Jožefa II.
Tako te poznobaročno-klasicistične cerkve štirilistnega tipa kot dejavnost Fuchsove delavnice, ki je pustila sledove v Hrvaškem Zagorju, kažejo da so se sorodni pojavi v umetnosti in arhitekturi baročne dobe med Štajersko in Hrvaško nadaljevali v poznem 18. in zgodnjem 19. stoletju.
112
RAZPRAVE IN ČLANKI
Slikovno gradivo:
1.	Projekt J. Fuchsa za župnijsko cerkev v Vurberku
2,	3. Župnijska cerkev v Vurberku, notranjščina 4. Župnijska cerkev v Vurberku, fasada
5-7. Zeichenbüro des Hofbauamtes, Kirchennormpläne Variante I iz 1771, kat. 59-61
8.	Kapela ranjenega Kristusa v Kostelu, tloris
9.	Kapela ranjenega Kristusa v Kostelu, zunanjščina 10. Župnijska cerkev sv. Petra, Prišlin, tloris
11-12. Župnijska cerkev sv. Petra, Prišlin, notranjščina
13.	Župnijska cerkev sv. Petra, Prišlin, fasada
14.	Župnijska cerkev sv. Nikolaja, Žažina, tloris
15.	Župnijska cerkev sv. Janeza Krstnika v Novi Vesi, Zagreb, notranjščina Viri ilustracij:
Benedikt 1996, cit. n. 21 (5-7), D. Botica (2, 3, 4, 8, 9, 11, 12, 13, 15), Đ. Cvitanović, Sakralna arhitektura ..., 1985 (14), Kohlbach 1961, cit. n. 6 (1), Planoteka Insittuta za povijest umjetnosti (8, 10)
113