Može li učitelj ostati u školskoj sobi i za vrijeme pouka u vjeronauku? i. Otkada smo božjom providnošcu zadobili državni zakon 25. maja 1868 (D. Z. L. br. 48), koji nas je emancipirao od crkvene recte od sveceničke vlasti, te nas stavio na vlastite noge, da se krečemo u slobodnijem duhu, u duhu civilizacije; odtada, svečenici, Ijutiti što im je premoč nad učiteljstvom punini pravom istrgnuta iz osvetničkih ruku, naprežu sve sile, da i ne dopuštenirn načinom uzdrže tu premoč i ondje, gdje bi oni inače morali biti podredjenici a ne poglavari. Hoču, da kažem u poslu vjeronauka u pučkim školama. Kateheta, kada stupi u školsku sobu, misli, da je viši od razrednog učitelja, viši od istoga ravnajuceg učitelja, pa ne samo, što nema toliko uljudnosli, da bi ulazeči pokucao na vrata, nego njegova neotesanost dolazi dotle, da glasno tjera ravnajuceg učitelja iz školske sobe, kažuci mu, da ovaj nema prava, da ostane u njoj za vrijeme vjeronauka. Ne mari što ravnajuci učitelj izjavljuje, da neostaje, da bi nadzorovao katehetu u njegovom predavanju, nego da ce se u tom držati pasivnim kao prosti slušatelj, pače da rau ustupa i odlično mjesto kod stola, a on da če sjesti na podredjeno rnjesto i baviti se mirno službenim poslom kao redakcijom spisa, klasificiranjem i. t. d. Ali kateheta odrešito odgovara: »Nipošto, ja sam sada ovdje gospodar«! Ako pak ravnajuči učitelj, držeci se svoga prava, ostaje ipak u školskoj sobi, onda kateheta bježi iz nje, zapusti vjeronauk, a onda tuži učitelja (denuncijanstvo, to je velika moč njekojih pače vecine svecenika u Istri) na školsku vlast, koja nevjerojatno ali ipak istinito, šalje učitelju ukaz, da ne smije ostajati u školi za vrijeme vjeronauka. Eto onda svečenik dobije prevlast nad učiteljem, a učitelj povr.aca se na ono stanovište, na koje ga je natražnjaštvo bilo postavilo prije zakpna g. 1868. (Dalje.)