Istvan Gaal
Energija u strategiji razvitka grada Zagreba
1. UVOD
Nase je vrijeme označeno osmisljavanjem sustava vrijednos-ti koji želimo u gradu Zagrebu. Isto se dogada i u Hrvatskoj. Dokaz tome je i izrada prijedloga Obnova i razvoj grada Zagreba, kao i pojava nekih parcijalnih razvojnih projekcija (ideja o novoj termoelektrani-toplani na kombinirano gorivo, naprimjer) koje zahtijevaju da se i na području energetike najprije izjasnimo o cjelini, kako nas ne bi "prestigli" dijelovi, i da se možemo o parcijalnim razvojnim projekcijama izjasniti temeljem utvrdenih odnosa prema sveukupnoj energiji u urbanom prostoru Grada.
U Republici Hrvatskoj odvijaju se isti procesi proispitivanja energetske podloge obnove i razvitka. Predstavljeni su moguci scenariji razvoja hrvatske elektroprivrede, koji takoder nisu bez utjecaja na Zagreb.
U energetskoj opskrbi Grada postoje 3 velika energetska sustava - elektrodistribucijski, plinski i centralizirani toplinski sustav (CTS) - od kojih dva, iako praktički djeluju samo na području Grada, nisu javno poduzece Zagreba, nego Hrvatske. Bez mogucnosti neposrednog utjecaja preko njihovih upravnih odbora (u njima Grad nema svog predstavnika), odredivanjem temeljnih stajalista i postavljanjem osnovnih zahtjeva prema njima Zagreb definira svoj interes i postavlja prema njima svoje zahtjeve.
Stvaranje neovisne i slobodne države Hrvatske učinilo je Zagreb glavnim gradom Republike Hrvatske sa svim obvezama
KOMUNALNI ENERGETSKI SISTEMI 329
Ištvan Gaal
i odgovornostima metropole prema sebi, prema svojim žitelji-ma i prema državi ciji je glavni grad.
Vrijeme je za osmišljavanje tih obveza i odgovornosti na mnogim podrucjima razvoja, pa tako i na podrucju komunalne energetike.
2. TEMELJNE ODREDNICE O ENERGIJI U STRATEGIJI RAZVOJA GRADA ZAGREBA
Život u metropoli ima svoje norme i ima svoju cijenu. Jedan znacajan dio standarda, kao minimuma kvalitete življenja, odreduje se na podrucju urbane energetike.
Urbana energetika je podrucje izrazite interdisciplinarnosti, i to ne samo unutar tehnickih znanja. Prošlost i buducnost Grada održava se na mnogo razlicitih zaslona: povijesni slijed dogadaja u Gradu, promjena broja stanovnika, prostorno sirenje Grada, promjene u socijalnoj strukturi, itd.
Rijec o životu u Zagrebu, koji se odvija u urbanom prostoru Grada; iz sata u sat, iz dana u dan za taj život koristimo se energijom. Bez energije se nista dogadati ne može.
Odnos prema energiji jeste odnos prema životu u Gradu. Stoga je i izjasnjavanje o energetskoj strategiji Grada, zapravo, rasprava o sustavu vrijednosti koji želimo zadržati, obnoviti ili ostvariti razvojnim planovima.
"Dobre stvari se dogadaju samo onda ako su planirane; lose stvari dogadaju se same od sebe" (P. B. Crosby).
Zbog toga, radi utvrdivanja temeljnih odrednica za planiranje "dobrih stvari", Zagreb je usvojio 10 načela odnosa prema energiji u Gradu i provodit ce ih u svom integralnom planu razvoja.
Traži njihovo uvažavanje i ostvarivanje u parcijalnim planovima razvoja i izgradnji svih objekata u Gradu, a osobito u izgradnji komunalne infrastrukture Grada. Predstavimo ih redom:
2.1. Osigurati kvalitetu življenja
Razvoj ljudskog društva nije pracen odgovarajucim razvojem odnosa spram covjekova okoliša. Izostanak uskladenog usporednog razvoja tehnologije i kvalitete življenja osobita je oznaka velikih urbanih sredina. Industrijalizacijom nametnut veliki energetski protok kroz gradove ucinio ih je mjestom produkcije i odlaganja energetskog i fizickog otpada, s teškim
330 KOMUNALNI ENERGETSKI SISTEMI
Energija u strategiji razvitka grada Zagreba
poremečajima u prirodnom (globalno skladnom) rasporedu resursa, u bližoj i daljnjoj okolici grada.
Urbana energetika neminovno znači zadiranje u prostor, i to, po pravilu, s iriverzibilnim i dugotrajnim posljedicama. Društvena svijest o tome, medutim, ne može nositi samo ekološki predznak. Kvaliteta življenja u urbanoj sredini je, naprimjer, imati dovoljno električne energije ili energiju za gri-janje stanova, ali dakako, i čist zrak. Imati dobar javni prijevoz i parkirališta, ali i parkove... Društvenu svijest o ekologiji kao o sustavu vrijednosti moguce je izgraditi samo u demokratskom prožimanju interesa izraženih u zahtjevu za dobrim gospodarenjem svim urbanim resursima: prostorom, energijom, znanjem, itd.
Društveni konsenzus na tako shvacenim odrednicama kvaliteta življenja u Gradu bitno če suziti prostor usko us-mjerenim energetskim stručnjacima, kao i jednostranim pobor-nicima zaštite okoliša. Urbana se energetika više ni u čemu ne može odvojiti od ekologije.
Pravo na zdravu okolinu ne može se suprostaviti pravu na sigurnu opskrbu energijom.
I jedno i drugo jesu civilizacijsko pravo čovjeka u urbanoj sredini; tek postizanjem jednog i drugog stvaraju se osnove za kvalitetu življenja. Kvaliteta življenja ima svoju cijenu. Kada je riječ o opskrbi potrošača energijom, ona je odredena koris-nošcu (poboljšani komfor) i štetnošcu (povečani trošak, iz-mjene u eko-sistemu, nova ovisnost, rizik.). Očito nam pred-stoji rasprava o sustavu vrijednosti koji želimo.
U razvojnom planu "Obnova i razvoj grada Zagreba do 1995. god." zastupljena je spoznaja i o energetskoj podlozi na kojoj se Grad može razvijati. Naime, rasprava o vrijednosti koje želimo zadržati, obnoviti ili ostvariti razvojnim planom, suočava nas s ograničenjima u kvaliteti življenja u Gradu. Razvoj svakog područja temeljen je na specifičnostima svojih obnovljivih i neobnovljivih resursa. Održivi razvoj sa stanovišta urbane sredine mora biti razvoj utemeljen u što vecoj mjeri na racionalnom gospodarenju svim resursima, u prvom redu prostorom i energijom, odnosno razumnim gospodarenjem okolišem. Na taj način tehnološki razvoj se stavlja u funkciju kvalitete življenja u urbanoj sredini, što je na kraju krajeva, i jedini humani smisao svakog razvoja (17). Ekologija nije više kategorija koju tehnologija tolerira, več neizbježni činitelj razvoja. Zbog toga i tvrdimo da se zaštita okoliša ne može smatrati ograničavajučim faktorom razvoja. Ako bi to ipak bila, takve razvojne pravce u Zagrebu treba napustiti.
U energetskom razvoju Grada treba očekivati primarni utje-caj ekološke svijesti, koja ce evoluirati do kompleksnog poimanja kvalitete života u Gradu i bit če, vjerojatno, polazni
KOMUNALNI ENERGETSKI SISTEMI 331
Ištvan Gaal
kriterij u ocjenjivanju znacajnijih zahvata u urbanu sredinu u zadovoljavanju energetskih potreba industrije, široke potrošnje i prometa. Svi buduci energetski objekti bez sumnje ce morati izdržati temeljitu provjeru s ekološkog stajališta, ali ce se i svi zahtjevi za poboljšanje energetske opskrbe morati suociti s neizbježnom cinjenicom da izgradnja energetskih objekata, unatoc poštovanju svih ekoloških zahtjeva, jeste intervencija u prostoru s trajnim posljedicama.
Planovi razvoja energetike trebaju predvidjeti i moguce buduce ekološke zahtjeve, jer bi naknadno uskladivanje ekoloških želja i tehno-ekonomskih mogucnosti predstavljalo nedopustiv luksuz u energetskom gospodarstvu Grada.
2.2. Spoznati granice svog rasta
Parcijalne razvojne projekcije uvijek nose sa sobom opasnost da ostanu izolirane od okruženja, cak i onda ako se ost-vare. Buduci da nisu sustavno riješeni izvori financiranja mnogih dijelova komunalne energetike, razliciti izvori financiranja stvorili su materijalnu osnovu i za razlicit razvitak poje-dinih sustava za opskrbu Grada energijom (primjer: višegodišnje zaostajanje plinifikacije). Tako se stvorila situacija u kojoj parcijalni razvojni planovi prethode integralnom planu razvoja Grada i uvjetuju ga, naprimjer, energetskom podlogom (primjer: gradnja nove velike toplane u spojnom procesu obra-zlaže se pretpostavljenom buducom potrebom industrijske cetvrti Žitnjaka za tehnološkom parom. Prihvacanje takvog pristupa za nekoliko sljedecih desetljeca bi odredilo strukturu industrije na Žitnjaku).
Ništa se na prostoru grada Zagreba ne može dogoditi, ali baš doslovce ništa, ni rad, ni život, ni prijevoz, ni zabava, da pritom ne rabi nekakav oblik energije, pretvarajuci je iz isko-ristivog u neiskoristivi oblik.
Svi veliki gradovi su veliki potrošaci energije. Udio Zagreba u utrošenoj energiji u Republici Hrvatskoj iznosi oko 25 %. To je godišnje oko 50.000 TJ u energetskim jedinicama ili, ako tu energiju izrazimo kao ekvivalentnu kolicinu ulja za loženje, to je oko 1,15 milijuna tona ulja za loženje godišnje (9). Sva ta energija slijeva se u Grad vagonima, kamionima, cjevovodima, dalekovodima, kao iskoristivi oblik energije (sl. 1). Grad je proguta, provari i pretvori je u otpad - u energetskom i fizikalnom smislu. (sl. 2 i 3) Taj energetski otpad znaci neposredno ekološko opterecenje prostora. Smanjiti protok energije kroz Grad znaci produljiti trajanje Grada i života u njemu.
Po iskustvu velikih gradova svijeta znamo da je porast gradova do razmjera megapolisa placen dramaticnom entropi-
332 KOMUNALNI ENERGETSKI SISTEMI
Energija u strategiji razvitka grada Zagreba
jom, iscrpljenjem šireg gradskog okoliša. Ocjena je da se organizacija urbanog života može osigurati bez eksponencijalno rastucih troškova do najviše 1 milijun stanovnika. Veci gradovi probijanjem granice rasta koji dopušta energetski okoliš crpe energiju, hranu i vodu s tako velikih podrucja, da u cijelim regijama dolazi do poremecaja ekološke ravnoteže.
2.3. Vlastiti izvori energije
"Grad Zagreb nema vlastite izvore energije" - koliko li smo puta citali tu konstataciju kao uvod u razlicita razmišljanja o tmurnoj energetskoj buducnosti Zagreba, ne upitajuci se što to zapravo znaci: je li to neosporna cinjenica, koja opravdava svu nemoc i apatiju Grada da i on sam nešto ucini za sebe, ili je to fraza, cija je istinitost u istoj mjeri neupitna kao i razmišljanje besmrtnog Josefa Švejka o otoku: "to je dio kopna, opkoljen morem." Svi veliki gradovi su opkoljeni svojim užim ili širim energetskim okolišem, iz kojeg crpe "energetske sokove", ali to ih ne oslobada odgovornosti za aktiviranje vlastitih izvora energije, koji su skriveni u neracional-nom iskorištavanju energije i u gubicima pretvorbe i razdiobe, a jednim dijelom i u nedovoljno valoriziranim dopunskim izvorima. Grad Zagreb, dakle (nažalost), ima vlastite izvore energije.
Tri velika energetska sustava Grada (plinski distribucijski sustav, centralizirani toplinski sustav i elektro-distribucijski sus-tav) u prosjecnom zimskom danu zajedno dostižu oko 3000 do 3500 MW vršnog opterecenja. Smanjiti to za ukupno pros-jecnih 10 % (naravno, u svakom od sustava za razlicit postotak i na razlicite nacine) znacilo bi doci do raspoložive snage od 300 - 350 MW. (Hrvatski dio NE Krškog ima 316 MW). Pitanje zaista postaje retoricko: Usmjeriti pažnju i financijska sredstva samo na osiguranje novih izvora energije ili ih tražiti i aktivirati i u vec postojecim, nedovoljno racionalnim sustavima?
Specificni investicijski troškovi u Hrvatskoj elektroprivredi (11), tj. troškovi za 1 kW nove snage električne energije u termoelektrarn iznose: 760 - 1350 USD (ovisno o gorivu: plin ili
Vir: prikaz daljinskega ogrevanja iz prospekta podjetja "Flexalen"
KOMUNALNI ENERGETSKI SISTEMI 333
Ištvan Gaal
uvozni ugljen odnosno prosječno 3000 USD ako se ulaže u hidroelektrane), a 1 kW snage koja se oslobada kompenzaci-jom faktora snage (cos j) ili ograničavanjem vrsnog opterecenja dobiva se s 1/2 do 1/7 troskova nove snage!
"Energija koja se dobiva ulaganjem u stednju energije sest puta je jeftinija od energije koju bismo dobili investiranjem u nove termoelektrane" (iz Generalnog plana grada Portlanda, Oregon, USA).
2.4. Ulaganja u racionalnu uporabu energije
Rekli smo: Kvaliteta življenja ima svoju cijenu. Ta cijena može biti placena novcem, ali i odustajanjem od losih navika (ne od potreba!). Možda ima nesto uopcavanja u tvrdnji da je od svih ekoloskih ulaganja jedino ulaganje u racionalnu uporabu energije profitabilno. Medutim, bezbroj je primjera gospodarstvenih politika i energetskih strategija u razvijenom svijetu u kojima je stopa rasta nacionalnog dohotka oko 2 puta veca od stope rasta ukupne energetske potrosnje. Ako je racionalna uporaba energije sastavni dio ukupne gospodarstvene politike, usmjerene i na povečanje energetske efikasnosti postrojenja i na smanjenje svih troskova pa i troskova energije, blizu smo prelasku preko ener-getskog Rubikona koji razdvaja svjetove ekstenzivnog i inten-zivnog gospodarenja energijom. Prvome je cilj "podmiriti sve potrebe", drugome je to cilj samo ako je prihvacen i pristup: "povecati energetsku efikasnost". Ovaj zadnji pristup se pokazao ekonomski privlačnijim nego osiguranje dovoljnih količina energije za energetski neracionalna postrojenja. Osim toga:
troskovi za povecanje energetske efikasnosti trajno smanju-ju troskove energije u eksploataciji i smanjuju potrebe za ula-ganjem u nove izvore energije, dok su
troskovi za osiguranje nove energije ulaganja koja ostavljaju nedirnutima zatečene neracionalnosti, energetsku neefikasnost i trajno visoku energetsku potrosnju, kao i sve troskove koji to prate. (8)
To objasnjava profitabilnost ulaganja u racionalno iskoristavanje energije.
2.5. Energija i kulturni identitet metropole
Kultura je obzir prema svijetu u kojem živimo - rasipnistvo (energijom) je oblik primitivizma!
Ekološka svijest, možemo slobodno reci, danas je vec kulturna kategorija urbanoga drustva. No, ekoloska svijest je i te kako ukorijenjena i u tradicionalnom načinu življenja veceg
334 KOMUNALNI ENERGETSKI SISTEMI
Energija u strategiji razvitka grada Zagreba
dijela pucanstva. Na dobro vodenom seoskom gospodarstvu sve je na svom mjestu, sve je u funkciji i sve se iskorištava. Primarna reciklaža nije izmišljena u gradu - stoljecima je to nacin razumnog gospodarenja po seoskim gospodarstvima. Sje-timo se samo uporabe kukuruza kao stocne hrane, kao ener-genta, kao gradevnog elementa, kao sastavnog dijela stanovanja itd. Industrijska civilizacija je dovela do ogromne koncentracije potrošnje energije i materijala na malom prostoru. Veliki gradovi svijeta zagušeni su vlastitim energetskim i fizikalnim otpadom. Da bi se toga riješili, osuvremenili su tehnologiju za što potpunije iskorištavanje svega raspoloživog - energije i materijala - i tako obnovili davno poznati sustav vrijednosti u novim civilizacijskim okolnostima.
Dakle, naše zalaganje za obogacivanje ekološke svijesti nije ništa drugo, nego zalaganje za razumno gospodarenje sa svim što imamo, obzir prema svijetu u kojem živimo. Materijalna kultura današnjice.
2.6. Informacijom supstituirati energiju
Strateško odredivanje mjesta i uloge energije u razvijanju društva treba uvažiti opca nacela razvoja industrijskog društva (što jesmo) i prijelazne faze u postindustrijsko društvo (kamo idemo), koja zapocinje s racionalizacijom iskorištavanja svih resursa - energije, sirovina, kapaciteta, radne snage i znanja. Ta racionalizacija zahtijeva prestrukturiranje proizvodnje na visokoproduktivne nove tehnologije, kod kojih se tehnicka efikasnost proizvodnih postupaka i ucinkovito iskorištavanje energije pojavljuju kao zahtjevi prve faze, a prestrukturiranje cesto nerealnih potrošackih aspiracija treba biti odgovor na dugogodišnju euforiju raspodjele i pokrivanja tudim guberom.
Promjena mentaliteta olakog trošenja, kupovanja, ulaganja i zaduživanja, znaci otklon od desetljecima dominantnog oblika ponašanja u svim oblicima potrošnje. Promjena odnosa prema energiji, za koje se zalažu ove teze za energetsku strategiju Grada, nastaju mukotrpno i neujednaceno. Neuspjeh vreba na svakom koraku - za uspjeh se mora ustrajno i promišljeno raditi.
Razdoblje od 5 godina najkrace je vrijeme u kojem se možemo nadati osjetnijem uspjehu. Posve razumljivo, kada znamo opce ciljeve:
spoznajne promjene (promjene u poznavanju problema) vrijednosne promjene (promjene stajališta) i promjena ponašanja.
Supstituirati energiju informacijom znaci stvoriti informacij-sku osnovu i prikladnom promidžbom uciniti je prisutnom, a prikladnom edukacijom uciniti je dostupnom ljudima za
KOMUNALNI ENERGETSKI SISTEMI 335
Ištvan Gaal
samostalno donošenje odluke o razumnijem, štedljivijem odnosu prema energiji. Neophodno je uciniti zornim vlastiti interes i identifikaciju vlastitog doprinosa.
2.7. Sigurnost i pouzdanost energetske opskrbe
Pouzdanost energetske opskrbe je sposobnost da se u zadanom vremenu udovolji postavljenim zahtjevima, tj. obav-ljanju utvrdenih funkcija pri odredenim uvjetima.
Sigurnost energetskih sustava je sposobnost da se odgovori na različite pogonske uvjete, pa i na poremečaje u raspoloživosti energetskog goriva, bez ugrožavanja i nanošenja štete životima, zdravlju i materijalnim dobrima.
Sigurnost je tehnička osnova pouzdanosti.
Primjer:
Gradani Zagreba, pri uvjetima nekonzistentnog sustava financiranja gradnje energetske infrastrukture, dali su svoj nemali doprinos rekonstrukciji elektrodistribucijske mreže Zagreba (8,5 odnosno 5 % na cijenu električne energije na niskom naponu). Rezultat toga je znatno povečana sigurnost napajanja grada Zagreba električnom energijom iz sustava visokonaponske mreže Hrvatske elektroprivrede buduči da su izgradeni elektroenergetski objekti koji to omogucuju. Medutim, program rekonstrukcije elektrodistribucijske mreže Zagreba nije završen i potrošači na niskom naponu nemaju pouzdanu opskrbu električnom energijom (30.000 kučanstava u Zagrebu!).
Zimi ili u prijelaznom razdoblju čitave gradske četvrti ili ulice ostaju bez električne energije zbog ispada preopterečenih dijelova elektrodistribucijske mreže, ili dobivaju električnu energiju s padom napona izvan svih dopuštenih granica. (Naprimjer: Naselje "Trokut" - varijacije napona na trošilima korisnika od 168 do 243 V!).
To je samo jedan od primjera o potrebi i opravdanosti ugradivanja u željeni sustav vrijednosti i zahtjeva da energetska opskrba mora biti sigurna i pouzdana.
2.8. Urbani prostor i energija
Urbani prostor grada Zagreba treba rabiti samo za energetski malo zahtjevnu i energetski visoko ucinkovitu gospodarsku djelatnost.
Udio industrije u ukupnoj potrošnji energije ovisan je o strukturi industrije za promatrano podrucje. U Zagrebu je industrija prije rata (razdoblje od 1985. do 1989. god.) trošila
336 KOMUNALNI ENERGETSKI SISTEMI
Energija u strategiji razvitka grada Zagreba
oko 30 - 35 % ukupne potrošene energije. Večina industrijskih postrojenja u Zagrebu projektirana je pri uvjetima niskih cijena energije, pa je stoga optimaliziranje kapitalnih i operativnih troškova opravdalo veču energetsku potrošnju nego što je to danas ekonomski prihvatljivo. S druge strane, suvremeni tehnološki razvoj omogučuje racionalnije iskorištavanje energije i proizvodi iz novih industrijskih postrojenja, koja su postavljena na energetski štedljivim tehnologijama, sadrže manje troškove energije i konkurentniji su na svjetskom tržištu.
Ukupna potrošnja energije u Zagrebu od 1989. godine je u padu. Takvo kretanje potrošnje energije medutim samo je manjim dijelom rezultat svjesnog opredjeljenja za štednju i racionalno iskorištavanje energije, a večim dijelom je odraz pada gospodarskih aktivnosti i životnog standarda pučanstva. To se stanje sa stajališta energetike može iskoristiti za "uzi-manje daha" i otkrivanje pričuva u postoječim energetskim sustavima.
U koncipiranju restrukturiranje zagrebačkog gospodarstva jedan od bitnih kriterija treba biti energetska učinkovitost predložene tehnologije. Povečanje energetske učinkovitosti uvjetovano je strukturom industrije. U Republici Hrvatskoj oko 60 % potrošene energije u industriji otpadalo je na 4 industrijske grane (gradevinski materijal, bazna kemijska industrija, crna metalurgija i proizvodnja obojenih metala) čiji je doprinos društvenom proizvodu države iznosio svega oko 15 %.
U Zagrebu je situacija bila slična (8). Dvije industrijske grane (proizvodnja baznih kemijskih proizvoda i proizvodnja gradevnog materijala) sudjelovali su sa 61,6 % u ukupnoj potrošnji energije u industriji Grada, ali njihov zajednički doprinos društvenom proizvodu Grada iznosio je svega oko 10 %. Suprotno njima, naprimjer, proizvodnja električnih stro-jeva i uredaja trošila je 6 % energije, a sudjelovala u društven-om proizvodu Grada s 19 % (32,40 % potrošene energije odnosi se na 71 % ostvarenog društvenog proizvoda od ostalih industrijskih grada; svi podaci su za zadnju relativno stabilnu godinu 1985. god.).
Značenje pojedinih zahvata u toj oblasti ilustrira podatak da se zatvaranjem tvornice cementa u Podsusedu gradu Zagrebu stavila na raspolaganje količina plina u visini od 13 % ukupne dotadašnje potrošnje (bez toplana) (20).
2.9. Energija u graditeljstvu i urbanizmu
Toplinska energija za grijanje zgrada zapravo nije ništa drugo nego nadoknadivanje toplinskih gubitaka nastalih zbog
KOMUNALNI ENERGETSKI SISTEMI 337
Ištvan Gaal
nesavršenosti toplinske izolacije zgrade, nekvalitetne izvedbe i losih navika korisnika.
Udio sektora opce potrošnje u energetskim potrebama grada Zagreba krece se oko 50 % ukupne iskorištene energije u Gradu (sl. 3). (U sektor opce potrošnje spadaju potrošaci u domacinstvima te javna i uslužna djelatnost). Energetske potrebe tog sektora oblikuju se pod djelovanjem niza prom-jenjivih cimbenika, od kojih su najznacajniji: prosjecne zimske temperature, trajanje ogrjevne sezone i životni standard pucanstva. Od stalnih i zatečenih cimbenika najviše utjecaja imaju toplinska izolacija zgrada i navike pucanstva.
U sektoru opce potrošnje energetske potrebe, medu ostalim, i pod utjecajem zemljopisnog položaja grada Zagreba (15), tj. položaja u kontinentalnoj klimi, dijele se u sljedecem omjeru:
Grijanje i klimatizacija	65-70	%
Za pripremu potrošene tople vode	10-15	%
Za kuhanje	4-5	%
Elektricna energija za rasvjetu, kucne aparate i dr	10-15	%
Ostalo	5-6	%
S obzirom na tako visoki udio grijanja razumljiva	je važnost	
poduzimanja svih ekonomski opravdanih mjera za smanjivanje odnosno racionalizaciju tog dijela energetske potrošnje.
Vratimo se uvodnoj recenici:
Treba smanjiti toplinske gubitke zgrada, a obuhvatiti toplinske dobitke. Potrebno je "energetski svjesno projektiranje" i "energetska arhitektura" s težištem na smanjenju potrebe za energijom.
Zid od pune opeke debljine 38 cm, kojem odgovara puno drvo od 8,2 cm nekad se smatrao zadovoljavajucim u pogledu cuvanja topline. Danas ne udovoljava propisima o cuvanju energije i dopušten je samo za objekte u kojima se ne živi stalno (kuce za odmor i slicno).
U suvremenim gradnjama primjenjuju se tzv. sendvic konstrukcije, kod kojih gradevinski materijal (drvo, beton, opeka i slicno) ima primarno konstrukcijsku funkciju, a lagani pjenasti materijal ili mineralna vuna, u odgovarajucoj debljini osigu-ravaju, potreban stupanj toplinske izolacije. Zid suvremene montažne kuce, debljine 20,4 cm, odgovara zidu od pune opeke debljine 140 cm! (sl. 5).
Smjernice Europskog savjeta za ujednacavanje upravnih i pravnih propisa zemalja clanica na podrucju gradevinskih proizvoda, tocka 6, upucuje i zahtjeva:
"Gradevina i njezine instalacije grijanja, hladenja i provjetra-vanja moraju biti tako projektirani i izvedeni da potrošnja energije u korištenju ostane umjerena u odnosu na lokalne kli-
338 KOMUNALNI ENERGETSKI SISTEMI
Energija u strategiji razvitka grada Zagreba
matske uvjete, uz održavanje zadovoljavajuce toplinske udobnosti stanovnika".
Rezultati takva pristupa očituju se i u stalnom trendu sman-jivanja potrebne količine topline za grijanje stanova (15).
U stanogradnji na području grada Zagreba nastale su strukturalne promjene, koje sa stajališta energetske opskrbe znače nove zahtjeve, drugačije potrebe i nužno usmjeravanje pažnje projektanata, graditelja i energetičara s kolektivne gradnje na gradnju u vlastitoj režiji gradana. To u praksi znači, na izgrad-nju samostojecih stambenih objekata odnosno kuca u nizu. Poznato je da su specifične energetske potrebe za grijanje takvih objekata značajno vece od potreba za stanove u kolek-tivnom stanovanju (18). Gradska područja u kojima dominira individualna gradnja imaju manju koncentraciju energetske potrošnje i bitno drugačiju strukturu energetskih potreba, medu kojima dominantno mjesto ima prirodni plin, ali nije zanemari-vo čak ni ogrjevno drvo. Da nije riječ o beznačajnim promjena-ma u strukturi stambene gradnje, pokazuju ovi podaci:
U razdoblju od 1982. do 1990. god. u gradu Zagrebu završeno je ukupno 60.579 stanova ukupne površine 4.277.752 m2. Od toga u vlastitoj režiji gradana izgradeno je 28.148 stanova (46,5 %), odnosno 2.226.214 m2 stambene površine, što iznosi 52 % novodobivenih prostora za stanovanje (20). Sustavno izučavanje energetskih potreba tog dijela stambenog fonda tek je u začetku. Hvale vrijedan je pokušaj Saveze energetičara Hrvatske, koji je okupio stotinjak stručnjaka i desetak poduzeca oko programa "Energetska kuca", upravo radi unapredenja odnosa energetike prema individualnoj gradnji stambenih objekata. Taj edukacijski program vodi se s ciljem obaranja koeficijenata prolaza topline "k", s, dosad uobičajene vrijednosti u gradnji obiteljskih kuca od 1,25 W/m2 K, na pre-poručeni iznos 0,4 W/m2 K, što bi smanjilo potrebnu količinu energije za grijanje u takvim objektima za oko 50 %. Slične aktivnosti u svijetu (Njemačka, Austrija) dale su iznenadujuce rezultate. U prvom redu došlo se do saznanja da poboljšanja na toplinskoj izolaciji zgrade imaju prioritet pred svim ostalim mjerama racionalizacije potrošnje energije u stanogradnji (5). Postignuti rezultati na stvarno izvedenim objektima, pak, dokazuju da je bio neopravdan strah od "egzotičnog" izgleda kuce s niskim energetskim potrebama (7).
Usporedbu dosadašnjih saznanja o stanju i mogucnostima na tom području daje pregled specifične potrošnje energije za grijanje stambenih površina:
prosječne obiteljske kuce na rubu Zagreba ........................... 260 kWh/m2 god. (13)
KOMUNALNI ENERGETSKI SISTEMI 339
Ištvan Gaal
stan u 70 godina staroj stambenoj zgradi
......................125 do 250 kWh/m2 god. ( 7)
kuce u nizu u Velikoj Gorici
........................oko 180 kWh/m2 god. (13)
"energetska kuca" Saveza energeticara Hrvatske
...........................130 kWh/m2 god. (12)
stan u bolje izoliranim objektima sa suvremenim krovištem
........................... 100 kWh/m2 god. ( 7)
eksperimentalne "energetske kuce" u Njemackoj
........................ 60 - 70 kWh/m2 god. ( 5)
ekološka kuca u Becu
...............................25 kWh/m2 god.
projektni zadatak je bio
............................40 kWh/m2 god ( 7)
slobodnostojece obiteljske kuce u Njemackoj (stambena površina oko 150 m2) (5): nekontrolirano provjetravanje
.......................... 130 - 180 kWh/m2 god.
osobito dobro cuvanje topline (bez mehanickog provjetravanja i povrata topline zraka)
........................... 80 - 120 kWh/m2 god.
"energetska kuca" (s mehanickim provjetravanjem i povratom topline zraka)
........................... 50 - 90 kWh/m2 god.
2.10. Usmjeravati razvoj osnovnih energetskih sustava
Komplementarnost energetskih sustava je od posebnog značenja za Grad i u neposrednoj je funkciji sigurnosti i pouz-danosti energetske opskrbe Zagreba. Postojece stanje energetskih sustava i tehnički obuhvat omogucuju otprilike ravnomje-ran udio električne energije, plina i toplinske energije (ogrjev-na toplina i tehnološka para), - od oko 17 % - 20 % u ukup-noj energiji na pragu distribucije Grada. (Odnosi su izvedeni iz ukupne potrošnje energije, koja obuhvaca i promet (sl. 2).
Ta ravnomjernost se u samoj distribuciji narušava zbog različitih tehničkih gubitaka distribucije: električna energija oko 7 do 8 %, plin oko 2 do 4 %, toplinska energija oko 20 do 25 % (20).
Supstituabilnost pojedinih energetskih oblika distribuiranih preko tri dominantna energetska sustava (plinski distribucijski sustav, elektrodistribucijski sustav, centralizirani toplinski sus-tav) znatno utječu na pouzdanost sigurnosti ukupne energetske opskrbe Grada.
340 KOMUNALNI ENERGETSKI SISTEMI
Energija u strategiji razvitka grada Zagreba
Stoga je i stajalište o zadržavanju i razvoju odnosno izučavanju učinaka komplementarnosti u funkciji poboljšanja opskrbe grada Zagreba energijom.
Buduci da komplementarnost nije samo tehničko-tehnolo-ško pitanje, pogotovo ne u planiranju razvoja, za optimalnost cjeline opskrbe Zagreba energijom (uz event. suboptimalnost pojedinih podsustava) mora se uzeti u obzir optimalni tehnoekonomski odnos energenata, izražen energetskim ekvi-valentima, tržišnom situacijom, fizičkim kapacitetima distribucije i ekološkim zahtjevom (3).
S obzirom na prijeteci nedostatak električne energije u bliskoj buducnosti od osobite je važnosti izučavanje i iskorištavanje supstituabilnosti znatnijeg dijela električne energije plinom, i to upravo u namjeni koju smatramo najnera-cionalnijim načinom iskorištavanja energije, a to je upotreba električne energije u toplinske svrhe: zagrijavanje prostorija, zagrijavanje potrošne tople vode, kuhanje, zagrijavanje tehno-loškog medija.
Zbog toga treba usmjeravati razvoj osnovnih energetskih sustava Grada u ovim pravcima:
na području elektrodistribucijskog sustava dovršiti započetu rekonstrukciju mreže s ciljem da se osigura opskrba električnom energijom na 0,4 kV naponu za sve potrošače, i to tako da pad napona ne prelazi propisane granice odstupanja; na području plinskog distribucijskog sustava nastaviti intenzivnu plinifikaciju radi povecanja neposredne potrošnje plina, zamjene ekološki manje pogodnih energenata, osobito u centru Grada, i valorizacije supstituabilnosti električne energije plinom:
na području toplinarstva ograničiti znatnije prostorno širen-je centraliziranog toplinskog sustava. Razvoj toplinarstva temeljiti na radikalnoj racionalizaciji rada CTS i povecavanju obuhvata kucnih toplana sustavom tzv. posebnih toplana.
3. ZAKLJUCAK
Sustavno i preciznije profiliranje sadržaja, pojma i razvojne strategije Zagreba - hrvatske metropole, zahtijeva ne samo utvrdivanje komparativnih razvojnih prednosti i posebnosti Grada nego i demokratsko izjašnjavanje o sustavu vrijednosti koje želimo u Gradu imati.
Raskid s dosadašnjim obrascima razvoja Grada nalagalo je da se osmisli i temeljni odnos prema energiji u Gradu, bez čega bi se otvorio prostor za reproduciranje starih odnosa, kada se Grad samo izjašnjavao o parcijalnim razvojnim projektima poje-dinih energetskih infrastrukturnih sustava, formalno ih prihvacajuci, bez suštinskog utjecaja na njihovo koncipiranje.
KOMUNALNI ENERGETSKI SISTEMI 341
Ištvan Gaal
Odredivanje odnosa prema energiji u Gradu jeste odredivan-je prema buducnosti društva. Stoga ni energetska strategija Grada ne može biti normativna zadaca uskostrucne grupacije, na cije prognoze, bez sumnje, djeluju razliciti politicki, ekonomski i ini pritisci. Stoga nije bez osnove pitanje u kojoj mjeri je to ekspertiza, a u kojoj mjeri prikriveno upravljanje.
Stoga izjašnjavanje o odnosu prema energiji mora biti obveza i odgovornost najvišeg upravljackog tijela Grada Zagreba: Gradskog poglavarstva i Skupštine Grada Zagreba.
LITERATURA:
BALETIC, B.: Energetske pretpostavke stambene obnove, "Čovjek i prostor",
Zagreb, 11 - 12 (1990). BARIC, P.: Obnova i razvoj Grada Zagreba (interni materijal Gradskog zavoda
za planiranje razvoja i zastitu okoliša), Zagreb (1992). CAR, T.: Odnos proizvodnja - distribucija - potrosnja, kao osnova primjerenog
koriätenja plinom u urbanim sredinama, "Nafta" br. 12, Zagreb (1991). DAKIC, S.: Vraceno dostojanstvo hrvatske metropole, "Komunalni vjesnik" br. 75, Zagreb (1992).
EHM, H.: Wege zum Niedrigenergiehaus, Gas - Erdgas, 131 (1990) Nr. 2 EISENBEIS, H.: Energie - und Umweltpolitik im EG - Binnenmarkt unter
besonderer Berucksichtigung der Ansatzpunkte fur eine rationellere Energieverwendung, "Gas. Erdgas" 133 (1992) Nr. 2 FABIAN, N.: Projekt ekoloske kuce u Becu, Komunalni vjesnik, Br. 78, str. 13 (1992).
GAAL, I.: Program racionalnog koristenja energije za Grad Zagreb, Skupstina
Grada Zagreba (1989). GAAL, I., Mustra A.: Energetska bilanca Grada Zagreba za 1995. god. GOLUB, M., PROTIC, R., RAJKOVIC, D.: Kvalitativne promjene u potroänji
energije, "Nafta" br. 4, Zagreb (1991). GRANIC, G. i grupa autora: Moguci scenariji razvoja Hrvatske elektroprivrede,
Hrvatska elektroprivreda i Institut za elektroprivredu, Zagreb (1991). GRUPA AUTORA: "Energetska kuca", Savez energeticara Hrvatske, Zbornik radova (1992).
ILIJAŠ, B.: Sve o grijanju — specijalno izdanje "Sam svoj majstor" Zagreb. MIŠČEVIČ, Lj.: Ekologija i arhitektura, "Čovjek i prostor", Zagreb, 11 — 12 (1990).
MUŽEK, Z.: Racionalno koristenje energijom - ciljevi i tendencije, Zbornik
radova Okrugli stol: Problemi razvoja energetike Jugoslavije, Institut za elektroprivredu, Zagreb (1988). NEDJELJKOVIC, D.: Bez prinude nema racionalizacije, "Ekonomska politika"
1836, Beograd (1987). RADOVIC, D.: Energetski primjereni grad 21. vijeka, Centar za planiranje
urbanog razvoja - CEP, Beograd (1989). ŠIVAK, M.: Centralno grijanje, ventilacija, klimatizacija, Savez energeticara
Hrvatske, str. 121, tab. 44 (1980). SRICA, V.: Od krize do vizije, Privredni vijesnik - Mladost Zagreb (1988). Izvjesca i drugi interni materijali Gradske plinare Zagreb, HEP DP Elektra
Zagreb, HEP Sektor za toplinsku djelatnost i organa uprave Skupstine Grada Zagreba.
342 KOMUNALNI ENERGETSKI SISTEMI