-o&J* ■« «ć)-------- g Jztlajo •svaki drugi meso*’. % Uredništvo i uprava > Nikolićcvoj ulici br. 480. -QXK Jugoslavenski ЗТГО&Ш. Izdavatelj i urednik Ant. J. Bezenšek. SVLJi S Stoji mi сб1о leto 1 fr. 40 n. Pojedini listovi po 25 n. Rukopisi se . no vraćaju. tlfiS---------2X4 Broj 2. U Zagrebu, mčseca aprila 1876. Tečaj I. 0 stenografičnom družtvu. Sdružene sile više smognu, negoli svaka pojedina za se; to je živa istina, o kojoj je svatko izmedju nas podpuno osvjedočen. Posljedice ove istine nalazimo svigdje u čovječjem životu, — nu osobito dandanas pruža nam ih se veoma mnogo. Udruživanje naime je danas rek bi na dnevnom redu; a udruživanja imado u svakojaka družtva. Mi vidimo družtva umjetnika i radnika, učenjaka i učenika, plemića i plebejaca, starih muževa i živahnih mladića, družtva sastojeća toli s mužkoga koli s ženskoga spola. Svako druž-tvo imade svoj cilj, za kojim teže svi koji su mu članovi. I ako vladar medju članovi sloga, ako ima svaki član — ne vlastiti, nego — interes družtva pred očima, te se poslužuje svimi dozvoljenimi sredstvi u granicah, družtvenimi pravili opređieljenih, da se njimi postigne svrha družtva, to dotično đružtvo nipošto neće svoga cilja promašiti, nego će ga mnogo prije i sigurnije postići, nego li pojedinac čovjek. — Da je tomu u istinu tako, to vidimo stranom sami, — osobito ako smo članovi kakvoga družtva, — stranom nam o tom svjedoče izvješća pojedinih družtva. Svakako nebi bilo umjestno, da se ovdje upuštamo u razmatranje uspjeha, postignutih kakvimi drugimi drnžtvi, nego li steno-grafičnimi. Takovih družtva poznato nam je mnogo — imade ih, što radostno konstatujemo, 249, — kojim je svim svrha razprosti-ranjo, gojenje i usavršivanje Gabelsbergerova sustava. Medju članovi ovih družtva nalazimo osim Njemaca i liep broj drugih narodnosti, osobito Slavena; akoprem imade medju ovirni družtvi i nešto takovih, kojim su članovi isključivo Slaveni, kojim onda dakako pripada zadaća, razširivati, gojiti i usavršivati ovu umjetnost medju svojim narodom. Da to nisu žalibože Jugoslaveni, to je poznato, jerbo se kod nas dos.ada još nigdje nije osnovalo ovakovo družtvo. Bila je već ova Нера ideja na obću radost svih napredak ljubečih Slavena po- taknuta u Ljubljani g. 1865., ali zaspala je; a mislimo, da je naš list prvi koji od onoga vremena opet potiče ideju stenografič-noga družtva, nu ne u onoin istom obliku, kaošto je bila potaknuta u Ljubljani od strane naših Slovenaca, da bi imalo družtvo ponajviše slovenski značaj, nego mi danas plaiđiramo za osnovanje „družtva jugoslavenskih stenografa." Time pako nipošto nije rečeno, da nebi onda mogli imati još kakvo slovensko, kakvo hrvatsko ili kakvo srbsko stenografično družtvo. Zašto ne? Ako su mu članovi odnosno Slovenci, Hrvati ili Srbi, neka se onako nazivlje, ako je članovom baš do toga stalo. Glavna stvar je ta, da moraju biti sva ovaka družtva u najužem savezu i raditi u najvećem skladu sa „đružtvom jugoslavenskih stenografa", koje bi imalo biti ovdje upravo središtem (ceutrumom) te bi se moglo možda najprikladnije nazivati: „centralno družtvo jugoslavenskih stenogra f a“. Kako smo već u 1. br. kazali: „treba tu podpore od svih južnih Slavena, jer je jedno plemo premaleno, da što znatna u tom pogledu uzradi; prvi je dakle zahtjev: Braćo, sjedinimo se! Hajdemo slogom na rad, pa sigurno nećemo promašiti cilja!" to kod ove prilike opet naglašujemo i hoćemo naglašivati uvjek, akoprem znamo, da svak naobražen Jugoslaven nigdje ne pristaje uz separatizam. A kad je separatizam svigdjo neumjestan, to je sigurno ponajprije na ovom polju, i to s uzroka, koji su jasni kao bieli dan. Moglo bi se možda naći ljudi, koji će kazati: kako može kod nas već sada tko govoriti o stenografičnom družtvu, kad ima još preneznatan broj ljudi stenografiji vještih, koji bi mogli biti članovi. Brate! taj prigovor nestoji. Jusu-li svi članovi literarnih družtva literati, jesu li svi članovi družtva za telovježbu izvježbani gom-baoci itd.? Kako bi se onda moglo zahtievati, da su svi članovi stenogr. družtva stenograli. Tu moraju dakako biti nekoji, koji su ovoj umjetnosti podpuno vješti, a drugi mogu biti takovi, koji namjeravaju stenograli postati, ili su bar prijatelji ove umjetnosti. Da pako imade nekoliko stenografa medju nami, to će svatko priznati. Dakako ih ima u Hrvatskoj malo, a zato ih imade u Slovenskoj jako liep broj. Uzrok tomu je ponajviše u školah tražiti: u Oislejtaniji se stenografija kao relativno obligatan predmet predaje, dočim je u hrvatskih školah dosada ta struka skoro nepoznata bila. Nu da će s vremenom i ovdje stvar na bolje okrenuti, tomu se punim pravom nadamo. U ostalom hoćemo, da o tom predmetu u budućih brojevih pobliže progovorimo, kako treba postupati, da se toli potrebita i koristna umjetnost u hrvatskih školah na dostojni stepen podigne. U obće pako nemislimo, da bi stenogr. družtvo tako rekuć već danas moralo stupiti u život. A što danas nije, to može biti sutra ili prekosutra. Svakako pak treba stvar čim prije potaknuti, da se može početi o njoj svestrano razmišljati, te se onda, kad če biti tomu ugodna prilika, u onom smjeru zasnuje, koji smo najprikladnijim pronašli. Kadi toga nećemo propustiti, ovu istu stvar više puta u ovom listu potaknuti a osobito će nam biti drago, ako i mnenja gg. čitatelja „Jug. Stenografa" o toj stvari saznademo, o kojih ćemo onda i sami razmišljati, te jih i u javnost iznjeti. Kad bi s vremenom imali ovako centralno družtvo, onda ne samo da je početak uspješnomu i brzomu razširivanju stenografije stvoren, nego — što je najvažnije — ovo razširivanje vršiti će se u duhu sloge i jedinstva. Onda se neimamo bojati, da bi mogle nastati kakve razlike u načinu pisanja kojih rieči, ili da bi se mogli pojaviti kakvi razpori glede shvaćanja kojega god pravila, kako se je to sbivalo u Njemačkoj neko vreme, i još danas nije podpuno izravnano. Ako je to kod Njemaca, tim laglje bi se isto kod nas pojavilo, gdje je predmet još jako mladjahan. — Kad ima-đemo družtvo, kojega članovi se bave sa studijom stenografije, koji stvar dobro razumiju, to mogu oni u skupštinah pojavljajuća se pitanja rešavati, eventualne predloge tičućo se stenografije presudji-vati, a onda odobriti ili zabaciti, — ostali pako stenografi imadu uz to pristati, to smo ovim načinom uklonili svaku neslogu u tom pogledu. Da će imati ovo družtvo takodjer skrb za praktičnu stranu stenografije — rekrutovati naime praktične stenografe za sabore i druge javne skupštine — to se razumije. Ako se pako s vremenom pojavi više stenogr. đružtva, — što je u interesu stvari same željeti, — to imadu ona uvjek postupati u jedinstvu i sporazumku sa centralnim stenogr. družtvom. Ako mi dakle po prilici onako postupali budemo, to sigurno nećemo promašiti liepoga cilja, razprostirati i usavršiti stenogr. umjetnost medju Slaveni na jugu, te prije nego li se nadamo, vidi ti ćemo ugodan uspjeh svoga djelovanja! 1 u to ime pornozi Bog! Ignacij Jakob Heger. (ćeski »pisal J. Uroše*. Poslovenil Boleslav Bakovski). Med moževi, koji so si na polju stenografije v obče, a za slavensko, odnosno češko stenografijo posebej neprecenljivih zaslug pridobili, i kojih imena v povesti stenografije na veke zabilježena ostala bodo, je posebno napomenoti, češki rojak, Ig. Jak. Heger. *) Ta spis se nahaja v knjizi „Tčsnopis eesky“ (II. izd. 1. 1864.) Gosp. Adolf Thiirtl, tajnik „I. pražkega spolka sten. Gab.“ bil je tako prijazen, da nam ga je pribavil, na čem mu lepa hvala. Ured. — 16 Ta slavni stenograf narodil seje 5. julija 1. 1808 v mestu Polička (v Hrudimskem okraju na Češkem). Njegovi roditelji, koji so v jako siromašnih okolnostih živeli, niso mogli za svojega sina, ki je veliko ljubav do učenja pokazoval, toliko žrtvovati, da bi bil mogel svoje življenje šolam posvetiti. Narodna šola, kojo je Heger v svojem rojstnem mestu dovršil, naj bi bila Hegerju, hlepenečem po oliki, za zinirom zadostovala? Ignacij, ali kakor se češki zove, Hi nek, prosil je otca, da bi ga dal v više šole, a skromno premoženje otčevo i njegova nakana, da bi Hinek po njegovej smrti malo gospodarstvo prevzel, tega niso dovolile i sin se je moral nemilej osodi udati. Od tedaj delal je v hiži i na polju tako marljivo, da je nekoliko krati nevarno obolel. A ravno to delo i ta trud, kakor i pomanjkanje, ki je moral trpeti, uplivala sta jako na njegov značaj, ter sta mu uzgojila ono tvrdno voljo, i ono uztrajnost, koje lastnosti v kasnejih letih na njem občudujemo. L. 1823. umre oteč 15 letnega Hineka. Njegovo hlepenje po oliki i znanosti, koje je njegov oteč dosedaj zaduševal, probudilo se je v njegovej notrajnosti opet, ter se nij dalo več uničiti. Heger se pod& v Litomišle i ustopi tamo v gimnazijo. Sam sebi prepuščen, bez prijateljev, bez ikakove pripomoči živel je tu prve dni. A njegovo blago srce pridobilo si je kmalo prijateljev. Neki profesor se je zanj pobrinil ter mu skušal nekoliko instrukcij pribaviti, kar se mu je tudi posrečilo, tako da je bil Hegerju obstanek osiguran. Z neutrudljivo marljivostjo počel jo sedaj Heger studirati i podu-čevati, a nij se nič brinil za svoje zdravje. Ko je celi dan v šoli ali pri instrukcijah preživel, moral je noči za svoj lastni studij upo-trebiti. — Tako je počel Heger svoje studije, taka so mu je godila tudi v njegovih kasnejih letih. Ipak se nij bal nikakovega truda, nij se plašil nobenega dela, pri njem sta odločevala samo volja i djanje. Ko je z odliko gramatikalne razrede v Litomišlah svršil, poda se v posestrimo deželo Moravsko, da bi v kojem tamošnjem liceju svoje gimnazijalne studije svršil, i potem v kakov seminar stopil. Svršivši z najboljim uspehom v svojem 23. do 25. 1. filozofične studije, htel so je posvetiti bogoslovskim naukom. Predstojnik seminarja v Olomucu pak nij htel Hegerja primiti, ker nij v njegovo diecezo spadal. Stopil je torej v juridični fakultet, nadajoč se, da bode tudi v bodoče sredstev našel, da mu bode svoje studije svršiti mogoče. Izven tega slušal je tudi medicino, tako da mu nij nič prostega časa preostalo. Takovo napenjanje njegovih telesnih moči nij moglo ostati bez posledic. Hegerja je napala težka bolest i moral se je v bolnico podati. Po prestanej dolgej bolezni šel je iz bolnice; a posledice njegove težke bolesti opetovale so se skroz 6 let njegovega bivanja v Olumueu, tako da Hegerju nij bil več mogoče, za svoj život potrebnega si nabavljati. Tudi tukaj so se ga dobri ljudje usmilili ter mu potrebne stvari davali. Med temi bili so tudi nekoji profesorji, ktere je Heger slušal. Ko bolezen nij prestala, svetovali so mu zdravniki, naj se v koje drugo mesto z bolje zdravim zrakom poda. Da bi zdravniškemu nasvetu udovoljil i svoje zdravje opet okrepil, sklonil je, na drugo vseučilišče iti. Premišljeval je, ali bi šel v Prag ali v Beč; dok so je konečno za posljednja odločil. Jeseni 1. 1838 došel je Beč; tedaj nij imel več nego 3 for. v žepu, zarad tega je moral odmah v početku najveće siromaštvo trpeti. Tekar čez 4 mesece je dobil nekoje instrukcije. Z jednako marljivostjo učil se je dalje i ko je za 2 leti pravoslovje svršil, stopil je 1. 1835 v juridično prakso. Tega leta se je počel stenografijo baviti i to najprej s anglezkim stenogr. sostavom od Taylora i Bertina, potem z Novakovim. Njegova ljubezen do te umetnosti rasla je od dne do dne. i ko je meseca marca 1. 1839 prvikrat se upoznal z Gabelsbergerjevo sistemo, posvetil seje z dušo i telesom njegove) duhovitej iznajdbi; a ko jo je temeljito proučil i presodil, spoznade, da je ta sistema tako izvrstna, da jej nij bilo jednake i jej ne bode. Zarad tega je posvetil temu izumu svoje proste ure, zarad tega se je bavil s to sistemo noč i dan, zarad tega je sklenil, pečati so izključivo s stenografijo. Da bi pak od znanosti, kojo si je pridobil, ne imel samo on dobička, i da bi jo razžirjeval, sklenil je, postati učitelj stenografije po Gabelsbergerjevej sistemi v Avstriji. A tudi tukaj počela mu je sreča klubovati, i njegovemu blagemu namenu stavile so se mnoge zapreke, ki bi sigurno vsakega odločnega moža bile prestrašilo i prouzročile, da bi bil svoj sklep opustil. A mož, koji je vže od svoje mladosti, skroz celo življenje imel se boriti z največimi zaprekami, mož, kojega život je bil jednak ladji, ob kojo strašni ocean med celim potovanjem uničevalne valove meče, takov mož ne dade se preplašiti pri svojem poduzetju, takov mož nikakor ne trpi, da — i ako bi tudi še tako dolgo se imel boriti — njegovo skroz mnoga leta pridobljeno si osvedočenje vže v svojej kali zadušeno bode. I takov mož je bil Heger. Nij se dal prestrašiti, nego se je boril nadalje za svoje osvedočenje. V tem težkem stanju obrnil se je Heger na Gabelsbergerja samega, koji mu je postal v kratkem najboljši i najiskreneji prijatelj. Ko mu je zapreke, s kterimi se je imel boriti, objavil, našel je na njem svetovalca, dobrotnika i tolažnika. To dokazuje list, koji je Gabelsberger v tem obziru Hegerju pisal. V tem se veli: „Samo naprej, moj dobri prijatelj, ker ako tako naprej delate, storite dobro, baš tako, kakor sem jaz storil. Ne dajte se plašiti. Vi ste moj apostelj v Avstriji.« — To prijateljstvo med obema trajalo je do groba Gabelsbergerjevega. V svojem težavnem položaju zapisal je Heger sledeče pomenljive, istinite besede v svoj dnevnik: „Pauperiem, morbos, spolium, frigusque, famemque — „Vita omni et quae sunt asperiora tuli. I slede geslo svojega mojstra, zapisal je sledeče kot svojo lozinko: „Včku našeho jest dostojnosti Ityhlost vzletu ducha vznešenosti V slovu by a v pisme sledoval; Pevnou vuli mistra šlechetneho Bych vyplnil dle ukolu sveho: K tomu sily sve jsem včnoval". Po dolgem, težavnem trudu posrečilo se mu je, od vlade dobiti dozvolo, da smeje v stenografiji podučevati. A prej je moral dokazati svojo sposobnost. L. 1840. imalo je gospodarsko i šumarsko družtvo moravsko svoje 4. zborovanje v Brnu, i Heger je bil tje poklican, da stenografuje obravnane tega zbora. Cel teden (od 20—27 sept.) stenograioval je marljivo i neutrudno, i ko je po končanju sednic svoj stenogr. zapisnik predal, sprejel je od zbora jako veliko pohvalo i prav dobro svedočbo. Kmalo za tem, 1. 1841. dal je na svetlo delo o stenografiji pod naslovom: „Bemerkens-werthes liber die Stenografie oder Geschwindschreibkunst, ihren Nutzen, Fortbildung, Vervollkommung, ihren Gebrauch, besonders ihre Anvvendbarkeit und Brauehbarkeit in den gegenvvartigen Zei-ten und Lebensverhaltnissen." V tem delu opovrgava z veliko temeljitostjo i spretnostjo vse prigovore, koji so se od mnogih strani proti stenografiji pojavljevali, ter dokazuje njeno potrebo i važnost. S tim delom otvoril si je Heger pot k svojemu daljnemu delovanju. L. 1843 dobil je dozvolo, da sme na c. kr. politehničkem institutu v Beču stenografijo javno izvanredno predavati; kmalo po tem 1. 1844. dozvoli c. kr. češki prezidij na njegovo prošnjo, da o počitnicah na praškem univerzitetu isti predmet uči. Po končanju tega tečaja počel je i na bečkem vseučilišču predavati. Na ta način počel je Heger Gabelsbergerjevo sistemo v Avstriji razširjati. — Njegova predavanja na politehniku i na univerzitetu v Beču trajala so med šolskim letom neprestano, a ko so počitnice došle, hitel je Heger v svojo ljubljeno domovino, da svoje rojake z Gabelsberger-jevim sostavom upozna, i vest o stenografiji po svojej dragej domovini razširjuje. I ko je tudi potrebo češke stenografije uvidil ter je njegovo mnenje bilo, da je Gabelsbergerjeva sistema najprikladneja, da se priredi za češki jezik, započel je to priredovanje. Ko je 1. 1845 v Pragu o počitnicah v nemškej stenografiji podučeval, otvoril je i tečaj za češka predavanja stenografije, koja so imela veliki uspeh. Na svršetku tečaja izpital je Heger svoje slušatelje i iz češke i iz nemške stenografije. — Istega leta izdal je brošuro o koristi i važnosti stenografije ter je i podučeval na željo doljno-avstrijskih stanov 5 uradnikov v stenografiji, koji so se tudi v kratkem i to vže marca 1. 1846 pri stanovskih skupščinah kot praktični stenografi pokazali. Stanovi priznavajoči njegove zasluge poslali so mu dopis, v kojem so mu javili svojo zadovoljnost i priznanje njegovih zaslug. Kmalo potem izdal je neko delo v 2 odelelih, namreč: 1) Kratka gramatika stenografije, 2) Praktična ročna knjiga kot steno-grafifna naučna knjiga s tiskanim prevodom kot rokovodnica v javnem i privatnem nauku. To delo sprejelo je i Nj. Vel. cesar i kralj Ferdinand I. v svojo knjižnico, ter je dalo spisatelju poseben honorar izplačati. Nj. Vel. pruski kralj Friderik Viljem IV. poslalo je Hegerju zlato kolajno (medaljo) za znanost i umetnost s pohvalnim pismom, kar mu je bilo po grofu Arnimu predano. L. 1847. razširil jo Heger osled najviše dozvole svoja predavanja v Beču tako, da je tudi jeden tečaj otvoril, v kojem je češko stenografijo predaval. Ko se je 1. 1848 prvi- konstit. drž. zbor otvoril, prevzel je Heger s šestorico svojih učencev vse stenogr. poslove, koje je skroz 7 mesecev na veliko zadovoljnost poslancev oskrboval. Ministerstvo nauka podelilo je temu vrlemu češkemu rojaku, priznavajoč njegove zasluge, koje si je na polju češke i nemške stenografije pridobil, renumeracijo letnih 400 fr. iz fonda za studije. L. 1849 izišlo je drugo izpravljeno izdanje poslednjega navedenega dela, a potem: Kratek navod steno-tahigrafije za Set ir i glavne slavenske jezike, kakor so deski, poljski, ilirski (jugoslavenski) i ruski 7 nemškim prevodom po vlastnej obsežnej sistemi česko-slavenske stenografije. V Beču 1849. Istega leta osnoval je Heger centralno s ten o grafično družtvo avstrijske monarhije v Beču, koje je vis. vlada dozvolila i 1. 1853 iz nova potvrdila. Pravila tega družtva bila so izdana v nemškem i češkem jeziku. To družtvo bilo je prvo v celej Avstriji, kojemu je tekar 1. 1859 ustanovljenje pražkega stenogr. družtva sledilo. Žalibože se jo bolest, koja ga je za nekoliko časa zapustila, sedaj z vso svojo silo povratila ter je prisilila Hegerja, da je 1. 1850 svoja predavanja obustavit. Skoraj celo leto je bil bolan, a jedva je ozdravil podal se je s 8 svojih učencev v Solnograd, da tamo po želji nadvojvode Ivana obravnave 14. skupščine nemških gozdarjev i gospodarjev stenografuje. Ob ovej prilici pohodil je tudi centralno družtvo v Monakovu, i v nja sredini je mnogo veselih uric preživel. Z uzhičenjem sprejelo ga je celo družtvo razveseljeno s tem tako častnim pohodom. — Nekaj časa po tem 1. 1853 na- pala ga je opet njegova prejšna bolest, k kojej se je še giht pridružil. A Heger nij prestal delati nego je i v svojoj bolesti predaval. Pod njegovim vodstvom počeli so baš o tem času v ces. dvor-nej tiskarni stenografična slova po Gab. sistemi rezati. Heger je stranom delo nadzoroval, stranom i sam pri delu pomagal. V njegovem največem delovanju prehitela ga je 11. maja 1854 nemila smrt. Na njem izgubila je umetnost jedno najboljih močij, centralno družtvo svojega utemeljitelja, a stenografija svojega marljivega boritelja i razširjevalca. Heger je bil torej mož jakega značaja i dobrega srca; on nij bil svojim učencem samo učitelj, nego i prijatelj, on jim je svetoval, da često jim je celo novce poklanjal. Njemu je bil vsakdo drag, on je vsakega spoštoval. A njegova prevelika dobrota bila mu je, kakor marsikomu, čestokrat na škodo. Neblagi ljudje so često njegovo dobroto zlorabili, tako da se je pripetilo, da je bil Heger včasi v neprijetnih neprilikah. Njegovi prijatelji i sorodnici iskali so pri njem pomoči, i Heger jih jo po svojej moči podpiral. O, kako bi bil radosten, ako bi bil mogel vse ljudi vesele viditi! — Druga lepa lastnost Hegerjeva bila je njegova neutrudljiva delavnost. Po dne je podučeval z navdušenostjo i ljubavjo, po noči delal je za sebe. Polnočna ura našla ga je zmirom pri delu, da često ga je prehitelo jutranje solnce pri svojej mizi za pisanje. У delu je živel i v delu je umrl Heger. Njegov spomin bode na veke v mislih vsakega stenografa bival! Jugoslavenska stenografija. (Piše Ant. Bezenšek). (Dalje). U §. 7. Karakteristični znak sa-moglasa u je nizina; naznačuje se dakle simbolički: 1. a) stavljanjem predidućega mu suglasa u nizinu, t. j. pod liniju; i to kad je dotični suglas malo pismo, stavi se sciela, kad je srednje, za polovicu, a kad je veliko za trećinu pod redicu. (Vid. pril. §. 7., 1. a.) b) na početku rieči predpote-zom izpod linije povučenom. (Vid, pril, §. 7., 1. b.). U §. 7. Karakteristični znak sa-moglasa u je nižava, naznačuje, se torej simbolično: 1. a) s stavljanjem predstojećega soglaso v nižavo, t. j. pod linijo; i to kedar je dotični soglas mala pismenka, stavi se cela, kedar je srednja, za polovico, a kedar je velika za tretino pod linijo. (Vid. pril. §. 7. 1. a.). b) na početku besed s pred-potezo izpod linije povlečeno. (Vid. pril. §. 7., 1. b.). 2. Kadkađ se sarhoglas u neda naznačiti simbolički, ili gdjo je takovo naznačivanje neshodno, to se znak u staplja sa dotičnim suglasom; ako sliedi u izza: b, č, d, h, I, m, r, t, tj, v, — n, u slovke: bu, ču, du, hu, lu, mu, ru, su, tu, tju, vu, — nu; ako pako u stoji pred: c, f, g, m, p, s, t, tj, (š, v), u slovke: uc, uf, ug, um, up, us, ut, utj, (uš, uv). Slično staplja se sa znakom k u ku. (Vid. pril. §. 7., 2.), 3. Kada se u niti simbolički, uiti pomočju stapljanja vlastitoga znaka izraziti nemože, tada se svojim znakom upisuje. , (Vid. pril, §. 7., 3.). Kada se nalazi pred samo-glasorn u kakov predlog ili kaka predložna slovka to se može i jedno i drugo u takovu slučaju staviti u nizinu. {Vid. pril. §. 7., 4.). 5. a) 0 slovci wr, kojoj je znak raztegnuto ti, valjaju i glede stapljanja i glede njezinoga upisivanja ona ista pravila, kano ti za u. b) Posebne znakove imadu slovke uć, juć. (Vid. pril, §. 7., 5 a, b.). 0. §. 8. Karakteristični njegov znak je obočkanje i okruglost, i to radi toga, jer se kod izgovaranja samoglasa o usta nešto zaokruže. Naznačuje se dakle: 1. Simbolički time, da se dotični znak nešto obočka i zaokruži. Prikladni su za to znakovi: c, dj, g, h, k, p, š, šć, t, st, z, i. Onda nastaju slovke: co, djo, go, ho, ko, po, šo, šćo. to, sto, zo, žo. (Vid. pril. §. 8. 1.). 2. Kadar se samoglas u ne da naznačiti simbolično, ali kde je takošno naznačevanjo neshodno, staplja znak м z dotičnim so-glasom; ako sledi u p o: б, l, d, Л, l, m, r, t, tj, v, — », v slovke: bu, ču, du, hu, lu, mu, ru, su, tu, tju, vu, — nu, ako pak u stoji pred: c, f, g, m, p, s, t, tj, (š, v), v slovke: uc, uf, ug, um, up, us, ut, ut, utj, (uš,, uv). Slično staplja se s znakom k v ku. (Vid. pril. §. 7., 2.). 3. Kedar se u niti simbolično, niti s pomočjo stapljanja vlastitoga znaka izraziti ne more, tedaj se s svojim znakom upisuje. (Vid. pril. §. 7., 3.) 4. Kedar se nahaja pred sa-moglasom u kakov predlog, ali kada predložna slovka, more se i jedno i drugo v takem slučaju staviti v nižavo. (Vid. pril. §. 7., 4.). 5. 0 slovki ur, koja ima za znak raztegnoto u, veljajo i glede stapljanja i glede stapljanja i glede njenega upisovanja ona ista pravila, kakor za u. (Vid. pril. §. 7., 5.). 0. §. 8. Karakteristični njegov znak je obočkanje i okrog lo st, i to zarad tega, ker se pri izgovarjanju samoglasa o usta nekako zaokrože. Naznačuje se torej: 1. Simbolično stim, daše dotični znak nekoliko obočka i zaokroži. Prikladni znaki za to so: o, dj, g, li, k, p, s, šć, t, st, z, z. Potem nastano slovke : co, djo, go, ho, ko, po, šo, ščo, to, sto, zo, žo. (Vid. pril. §. 8., 1.). 2. S t a p 1 j a se znak samo-glasa o sa ovirai predidudimi mu suglasi: b, č, d, l, m, n, n j, r, s, v, u slovke: bo, čo, do, lo, mo, no. njo, ro, so, vo. (Vid. pril, §. 8., 2.). 3. Na početku rieči i u svih drugih slučajovih, gdje se na način pod 1) i 2) navedeni izraziti nemože — osobito izza f, j, e, u —, upisuje se o vlastitim znakom. Opazke a) Kod Bto“ na koncu rieči može se o naopako pisati. b) Mjesto „or“ piše se često puko o, osobito u tudjih riečih. (Vid. pril. §. 8., 3.). Uj, Oj, An, Eu. §. 9. Uj, kojemu je znak u stenografiji u prekršteno sa tankom crtom i, naznačuje se simbolički medjusobnim prekršte-njem suglasa (neposredno, ili posredno vezicom). Gdje se suglasi niti posredno niti neposi-edno prekrstiti nemogu, piše se vlastiti mu znak, koji se staplja koliko moguće sa suglasi. — Na koncu rieči se i ako moguće staplja, ili jednostavnim prekrštenjem prod-idućega mu suglasa naznačuje. (Vid. pril. §. .9.). §. 10. Oj (r a z t e g n u t i znak za o) naznačuje se onim istim načinom kano o, samo da je dakako dotično obočkanje i zao-kruženje nekoliko više razširjeno, negoli to kod o biva. (Vid. pril. §. 10.). §. 11. Dvoglas au, ima u abecedi vlastiti svoj znak, (prvo se piše m onda a iz grafičnih obzira). Karakteristični znak mu je dakle n i z i n a i j a k o s t, te se usliod toga naznačuje: 2. Staplja se znak samo-glasa o s ovimi predstoječimi mu soglasi: b, č, d, l, m, n, nj, r, s, v, v slovke: bo, čo, do, lo, mo, no, njo, ro, so, vo. (Vid. pril. §. 8., 2.). 3. Na početku besed i v vseh drugih slučajih, kde so na način pod 1) i 2) navedeni izraziti ne more — osobito po f, j, e, u —, upisuje se o z vlastnim znakom. Opazke, a) Pri „to“ na koncu besede more se o narobe pisati. b) Mosto nor“ piše se često samo o, posebno v tujih besedah. (Vid. pril• §. 8., 3 b.) c) Slovka „ol“ (u slov. izgovoru = ou = hrv. m) izrazi se simbolički kao samoglas u. d) Posebne znake imado slovke oč i joč (== hrv. uć, ju/j). (Vid. pril. §. 7., 5.,b.). UJ, Oj, Au (av), Eu. § 9. Uj, koji ima v stenografiji znak za u prekrižan s tanko crto i, naznačuje se simbolično z medsebojnim prekriženjem soglasa (neposredno, ali posredno z vezno črtico). Kder se soglasi niti posredno niti neposredno prekrižati ne morejo, piše se vlastiti njegov znak, ki se kolikor mogoče s soglasi staplja. — Na koncu besed se tudi ako mogoče staplja, ali z jednostavnim prekriženjem soglasov naznačuje. (Vid. pril. §. 9.). §. 10. Oj, (raz teg n o ti znak za o) naznačuje se na oni isti način kakor o, samo da je seveda dotično obočkanje i zaokroženje nekoliko bolj razširjeno, nego je to pri samoglasu o. (Vid. pril. §. 10.). 1. Ojačanjem predidućega suglasa pod redicom. {Vid. pril. §. 11., 1.). 2. S t a p 1 j a se sa predidu-ćimi suglasi onim istim načinom kano samoglas u. Kada se stapljanjem izraziti nemože, upisuje se svojim znakom. {Vid. pril. §. 11., 2.). §. 12. Dvoglas eu naznačuje se pomočju jednostavnoga sastavljanja samoglasa e sa samoglasom u. {Vid. pril. §. 12.). §. 11. Dvoglas au ima v abecedi vlastni svoj znak, (prej se piše u ondaj a iz grafičnih obzirov). Karakteristični znak mu je torej nižava i jakost ter se vsljed tega naznačuje: 1. Z ojačanjem predstoječega soglasa pod linijo. ( Vid. pril. §. 11., 1.). 2. Staplja se s predstoje-čimi soglasi na isti način kakor samoglas u. Kedar se s stapljanjem izraziti ne more, upisuje se s svojim znakom. (Vid. pril. §. 11., 2.). §. 12. Dvoglas eu naznačuje se s pomočjo jednostavnega so-stavljanja samoglasa e s samoglasom u. Opazka. (Vid. pril. §., 12.). Odnošaj samoglasov u i o je u jugoslavenskih narečjih vrlo pore-mečen. Staroslovensko оу se je scer i v slovenskem i v hrvatsko-srbskem jeziku promenilo v u, a v promeni staroslovenskega nazalnega ж (izgov. on) i m, v sredini besed med soglasi niso jezici složno postopali, i od tod dojdo to pomešanje. Hrvatsko-srbski jezik je namreč, kakor i druga slav. narečja n. pr. ruski, češki, promenil ж i dotična st skroz i skroz v u, a slovenski ж skroz i skroz v o a st v ol. N. pr. lum slov. „pot“, hrv,-srb. „put“ ; гжва slov. „goba“, hrv.-srb. „guba“ EStKt slov. „volk“, hrv,-srb. „vuk“ ; i|csvrt slov. „žolt“, hrv.-srb. „žut“, itd. Kazliko med o n. pr. v besedi zora (z6ra) i o n. pr. v besedi zob (zčb) moremo z malo pazljivim uhom lahko opaziti. Prvo o je čisto, zvonko, i je bilo tako i v staro-slavenskem (^орл), a drugo o ima nekaki nazalni značaj i bolj na u nagiblje ; to o je namreč bilo v staroslavenskem ж (^жгл. == zomb). Na Koroškem se še zdaj v nekterih okrajih čuje pri besedi „roka“ izgovarjati: „ronka“ (starosl. |>жка). Dobro bi torej bilo, da slovenski stenografi, koji znado razlikovati o (6) od 6, za poslednje rabe isti simbolički znak, kakor za u. I Poljaci imado nekako 6, koje se izgovara blizo kot naše napomenuto 6 (nalik u) akoprem mu historični razvitek nij isti. Tako pišo z navadnim pismom vvddka, a v stenografiji po fonetičnem principu == vvudka itd. Po mojem mnenju bilo bi torej prikladno da dajemo na takove iz ж nastale o (— nekojim hrv. m) črtico = 6 ter jih simbolično isto tako naznačimo, kakor u. — Da se razvide razlike med o i d v slovenskem, naj č. čitatelji na glas pročitajo naslednje besede: „dober (hrv-dobar) dčb (hrv. dub); kosa (hrv. kosa) kčst (hrv. kust); moč (hrv. moč); mčž (hrv. muž); po (hrv. po); pot (hrv. put), sova (hrv. sova); sčsed - 24 (hrv. susčd) ; rosa (hrv. rosa); roka (hrv. ruka). Da je hrvatski = srbskemu, to je poznato. — Ako torej hočemo čisto zajednički stenogr. pismeni jezik imeti, to je dobro da Slovenci razlikujo takova o (kar se pako ne zahteva bezpogojno, ker zato se vsejedno razumemo); atrebaje da jim je ta razlika poznata za to slučajeve, kedar čitajo od Hrvata ali Srbina napisani stenogram, kakor je posljednjima treba to znati, kedar bi čitali stenogram Slovenca, koji so na to razliko nij oziral. (Glede slov. ol vidi §. 8., opaž. c.). (Dalje.) Stenograf u parlamentu. Cormenin u svojih „Etudes sur les orateurs parlementaires“. četiri osobe znadu za tajnu, koja prikriva slabosti parlamentarnoga govornika: njegov Iječnik, njegov izpoviednik, njegova lju-bovca i njegov stenograf. Stenograf je, sasvim kao Sancho, konjušar Don Quixotu na govorničkoj stolici. On ga oblači i svlači, opravlja mu toaletu, ogrće mu grimiz-kabanieu, napravlja mu krive zube i krivi toupet. On čeka za kulisami, dok govornik, sav oznojen, ostavlja pozorište, na kojem je baš Demostena predstavljao. Grijo obruše, i tare ga od pete do glavo. Govore mu izpire bademovim tiestom, čisti ih, parfimira, i tare, dok se sviete. Kaošto neobstoje junaci za svoje konobare, neobstoje ni govornici za stenografa. Ovomu viernomu Ahatu predaje borioc s tribune sve komade svoje odore, šljem, panciesku, narukvice i mać. Stenograf mu je sekundant; on mu nosi kartel i.poručuje ljubavne rieči; on znade najtočnije, koliko je istine na tom hrabrenju i ljubavnoj sreći. On je povjestničar parlamentarnih vojna, i kao glavar generalnoga štopa sastavlja po naricanju generalovu bulletine svakoga vojnoga zbora. On je, koj je u svojih poviestih kao Aristodem strovalio nakazu anarkije, i kao Kodomont presjekao oštricom svoga mača gorostase i čarovnike. Poznajem slabosti govornika svoje dobe. Uzrujana ćud, jad nad protuslovjem, politička strast, boj oko u oko potresa im živce i pribavlja im groznicu s taštine. Svi bi htjeli, da ih hvale, a poglavito sa svojstva, kojih neimadu. Tko je prezrien, ćuti se sretnim, samo kad mu drugove kude; patetik hoće, da se o njem veli, da logično rezonira, logik, da osvaja poglavito svojom laganom gra-cioznošću; pjesnik, da mu sieva, manje mašta, koliko temeljitost njegovih proračuna; vjetrogonja, da nemienja svojih misli; novčar, da se kod njegovih riečij sva srdca s milja tope; a stihotvorac, koj madrigale kuje, da nitko nerazumije prorešetati buđgeta, kao on. Stenograf je ofieielni i šupljivi pouzdanik njihovih smiešnih pripoviedaka i kataloga njihova ponosa. Na podnožju estrade gurate ga laktom, nesmatrajuč vriednim, skinuti šeš>ra pred njim. Kad snilazite, hitite k njegovu sjedalu, pozdravljajte ga, dajete mu laskava imena, velite mu liepih riečij, milujete ga, a smješeeim se dobrosrdjem indossira on sve mjenice, koje prenaša govornik ste i te plovanije na lahkoviernost svojih komitenta. Govornik naliči onim svjetlueajučim se crvićem, nočnim de-mantom, koji sjaju u travi, kao zviezda na nebeskom svodu. Prinesete li svjetlo u blizinu, gube s mjesta fosferescencu i sjaj. Jedva su sromonili sjajni biseri improvizacije obuhvati ih stenograf krisokalom i prodaje ih na tržištu. Stenograf je grobar parlamenta. Ovi uznositi Herkuli, koji su napinjali svoje mišice i strovaljali proždrljivu hidru anarkije, ovi grmeči Jupitri, ovi Adoni na govorničkoj stolici, kojim je kosa toli gladko i umietno zavijena, svi ti dolaze u ruke nesmiljena stenografa, koj ih čeka pod estradom. Prepušteni su mu, kao lješine. Ол ih pokapa po volji u mramornih sarkofazih, na kojih čitaš: ovdje počiva vrlo uzvišeni i vrlo močni gospodin! ili ih zabije medju četiri jelove daske pa ih baci u skupnu jamu, nedržeć nuždnim, od-pjevati im ma i najmanji ,,de profundis". Stenograf pokazuje publici svojim okancem sav niz govornika svake sjednice, ovoga crna, što je biel, onoga crvena, što no je žut bio. Primiče li ili odmiče stakla, čini patuljke gorostasi, a slonove crviči. Valja vidjeti, kako stenograf naše Prokruste štiplje usijanimi klieštmi; razvlači i reže im uda, pa ih čini tako većimi ili manjimi, nego li ih narav stvorila. On baca i mieša vaše lističe kao igru karta. On ruši sve spratove vaše govorne zgrade, zadnji kraj stavlja napried, nastavlja neizmiernu dugovlasu glavu na sitno tielo, korakne korak napried, dva natrag, počinje koncem, a dokanča početkom. Vaši čitatelji če doznati za vaš odgovor, a neznaju stavljena pitanja. Stenograf razvlači na daleko i široko vaš zaključak, nu neprimječuje, s kojega principa ste ga sveli. Puste i ravne govore, kojih nitko slušao nije, izradjuje u relifu. Pa opet prihvatljiva slova potlačuje sasvim. Ali možete reklamovati? Gospodine, pođmetnuste mi raisone-ment, koj posve krivo raisonira. — Gospodine, pustili ste me sliepa jednim okom, ja imam oba oka, pogledajte me. — G., izvrnuste moje najljepše, najganljivije mjesto. — G., vi mi podmičete odviš svoga duha, da ste imali dobrotu ostaviti mi štogod moga vlastitoga! — G., imali ste primietiti, da su bili svi ganuti s moje rječitosti, i da su me na sav glas povladjivali. — G., vi ste uztvrdili, da sam ja grmio kao duboki tenor, dočim sam ja u falzetu viko. — Moj gospodine, vi staviste Oh! na mjesto mojega Ah! i znak pitanja, gdje bi imao uzklik biti. — Učinili bi ste se samo smiešnimi. Nesretan, nesretan zastupnik, koj ima stenografa protivnikom! neće ga više birati, pa da pušta letiti par svojih golubova, koliko mu drago, oni neće donieti njegovih ladanjskih alokucija do golub-njaka njegova sela. Jeli vam stenograf prijatelj, povucite ga malo za rukav, i do-stavljajud mu krajak govora, koj ste upravo izmucali, šaptnite mu: Ah! nezaboravte molim vas onaj „vrlo d o b r o“, znate već gdje! Jeli vam politički protivnik, to će pisati — pa tko da mu brani? — da su mrmljali, gdje su vas ipak hvalili, i puštat će vas govoriti baš protivno, nego li ste govorili. Ima vrst vrlo dobrih ljudi, koji se lahko đugoćase, i neinogu ničega naći u prekinutih sjeđnicah, koje u petitu i skoro nečitljivo pretiskuju u journalu od dvie četvorne stope; preskakuju govornika i njegove fraze, i gledaju samo na konac periode, da vide, jeli tu .vrlo dobro!“ ili „vrlo z 1 o!“, pa onda opetuju na steno-grafovo mnienje. nečitav baš ni slovca govora: „Е, to je riečit čovjek!" ili: „Alaj tužna govornika!" Ima čitatelja, koji su u još većoj neprilici, a to su oni, koji čitaju višo listova različite boje. Jer, gdje je stenograf ministerija napisao „vrlo dobro!" stavio je opozicionalac „vrlo slabo!" Komu vjerovati, ako se sami neuvjeriše? Naravski, ima sredstvo, vjerovati jednomu pa drugomu izmjenice, ako je u koga malo političkoga mnienja. Ako je stenograf prostoura, uvrstiti će Vaš govor cielim obsegom, pa neće zaboraviti, da ste pred početkom tri put kihnuli, i da ste na koncu bili (ako oprezni, izliti slugi čašu šećer-vođe preko nosa; tu se spremite, da će se čitatelji sjetiti od cieloga vašega govora samo nesretna početka i kobna konca. Jeli stenograf duhovit čoviek, to će prirezati živ, raznobojan, malen nu liep govor, pa vas u očijuh vaših mandatara predstaviti čovjekom punim ukusa i finoće, ako vas i nisu toga radi odabrali. Nakon dvogodišnje vježbe može svaki stenograf biti izvrstnim zastupnikom; nu ja se nebi okladio svojom glavom, da, ni malim prstom, da bi svi zastupnici bili kadri biti stenografi. Pr. V. Glasnik Hegerjeva slavnost bode se slavila v Polički, rojstnem mestu, I. J. Hegerja, na častni spomen tega apostelja stenografije v Avstriji, s sledečim programom: 13. maja: Sprejem došlili gostov. — Ogled mesta. Zvečer gledališče. — 14. maja: Stenogrančna razstava. — Ob 10. uri pohod doma Hegerjevega. Slavnostni govor. Odkritje spomenika. — Banket. — Na večer plesna zabava. 15. maja: Ob !). uri skupščina česko-slavenskih stenografov. — Na čelu odbora stoje načelnik mesta Poličko i tamošnji ravnatelj mesijanske šole; potem od strani I. pražkega spolka stenografov: prof. Pražak, dr. Ruda itd. Polička jemalo mesto z 5000 Stanovnikov, ležeče 2 ure južno od Svitave (Zwittau). — Лко bi bilo bliže, sigurno bi pri slavnosti no manjkalo tudi zastopnikov južnih Slaveuov, osobito stenografov; a tako moremo samo v dnini z našimi severnimi brati slaviti spomen tega slavnega moža. Pozivljemo pak vse stenografe na slavonskem jugu i vse prijatelje naše umetnosti, da 14. maja odpošiljajo pozdravilne telegrame pod naslovom: „Odboru Hegerove slavnosti. Polička via Zwittan.“ — Urednik „Jug. Stenografa11 udeleži se — oko ga neprevidne okolnosti ne zapreče — vsakako Hegerjevc slavnosti. Uspjeli poučavanja u stenografiji na kr. vel. gimnaziji u Zagrebu do konea aprila o. g. je veoma ugodan. Nećemo, da ovdje navađjamo imena ovih marljivih učenika obijuh stenografičnih tečaja — niti nam to prostor nedopušta — nego hoćemo samo odličnije napomenuti: U U. sten. tečaju: Bjelobrk, Boltek, Gruie, Heinz, Meteljka Miholie, Šmid, Vrbanič. — Ul. st. teč. 1. Mihaljović, 2. Kovač, 3. Latečki, 4. Milaković, 6. Bradiaševič. C. Večerič, 7. Kušič, 8. čačkovič M. , 9. Žepič, 10. Široki, 11. Šiprak, 12. Čačkovič J., 13. Manjkaš, 14. Borota, 15. Naglič, IG. Operšal. Ovi proglašuju se zajedno sposobnimi, da stupo početkom buduće škol. god. u II. stenogr. tečaj. Listovnica uredništva. G. V. E. v Lj. Na Vaše vprašanje, zakaj smo pismenke nemške izvorne stenogr. abecede nekoliko med seboj izmeni 1 i, odgovarjamo sledeče: Izpustili smo nemški znak za p, a za-nj postavili znak, koji se nahaja v nem. abecedi za g\ to smo pak storili iz onih istih uzrokov, s kojih naši severni bratje. So-glas p nahaja se namreč v slav. jezieih jako često; koliko imamo besedij, v kojih so po 2 krat i celo 3 krat nahaja! A mislite si, kako bi bilo mogoče toliko onih nemških neokretnih znakov za p brzo i sprotno med seboj spojiti. Pogle-dito si besedo: „popipati, potopiti, pripisati, prepustiti, prekop, postopati, pepelj“ itd. i kušajte jih pisati z nemškim p, — a osvedočili so bote, da so slav. stenografi prav i umno ravnali — osobito ako se ozremo na spajanja s p v »sostav-Ijenili konsonanoijah11, — ko so ta znak opustili. Z vlasti so to lahko storiti mogli, ker sta jim na razpolaganje dva nemška znaka za glas h, namreč h i eh. Za nas jugoslavenske stenografe jo najbolje, ako vzamemo nemško ch za naše h, a mohko h stavimo za g, kakor poljski stenografi. Tega seer Cehi storili niso, kor tudi razlikujo v svojoj abecedi h i c/t; a g so pri njih tako redko nahaja da so slobodno mogli za-nj uzeti manje spretni znak, koji rabijo nemški stenografi za p. A rekli bote: dakle je ipak razlika v abecedi med našo i češko stenografijo. Da, a ta razlika je samo prividna, faktično nij nobeno razlike. Cehi imado namreč skoraj skroz i skroz v onih besedah /i, kder imamo mi g. N. pr. /tod — pod, /tad — t/ad, /trad — 4- A* v ^ 2 far н; **«>X/' -'^t£> - V ^ ^1.......... ..^../u,, 4 tĆu,,-9?/“'> -fr-'*tu"‘ Vf***'- ć ШС/--~... ..-/cuj? £ СЧ^,. Ал^ J- &*-, -Jjtu/,. Jw, =P3^, Лш, ef a / (¥> • ^ • ClJ/i4/rri^/iJy . ^yl/ /tu4/ms, ^_J! ЉсоАои, Pt/fa/, fić/Mus, ^ fa/ćus, јГЖиу, -2, jotdtus, vrcJ&t;, p PeJ&t', y\ PtJC, &srux/, fa ^Pusc, J fraPLs, J fada/, JI JV-icmas, ^o Jžicoj, JI 4МГУП^/ J еЛиЈ, £/? oćuj, g/^&coA/, g/Paccć^co^, -р/ , -f# jjj / Z° Ж*****', 'msuAci/, p $ суо-оиј S/ć- duuć, /£ссЈ&/у, *yž£eAn/y ^и/уимгЈ, Jo tu^tfc-, J~ -jtuzit&ns, yl Лилп«,у/Кхиут v&u^ у ir\ / aa~^ , iS, $' ' 'ć' з? / 0^/ 0° j ?°' ?£/**&; 2/ , V7^ S ' «/*' 2* , 2^ > > / 9^, 9^J Oj S'J*' 0'j ' y ' ° ' VY t^U'Sćas, , JincZJ, ciu^/y Лл&кп/ I7ićdusy <$и*г&, ć&iSj , ^ие/,,у*о*и»&, t£e*/^ ^јрсу^, •SUci&rti', Љухи^т/, -Ćto&uy J?6Č&ty 'ТггиЉ^, rtu, TmsmiUU',y&u<*rt, S9tutf4Uets, Uć4ff6*Ss 'jutućo, J-cc^ić, rtrtJj&frt, YČiu)ty, ^nJ'-dŽu;, Z4ytmZrfY, /. Ж yl м-at, y\ мли, y^s /£ scocćn/у у^/ocorte^, /-\n ~,'-\f uJva/t, /-vf uS&uui/, J*urtccw, /г/ ит* s&'ssć'* /X' S*' /*' /*"' /' ć6&t&y исЈпЉ/, -oocfoism/s uocum , -u^'jufć, /иу&Ј&ги, лиихл'; , uom-e^isj-итгу1; urtZĆeJCJ-aJĆJ. УГјЈ,2. i, /u-, £cuj < <л^у rt? Aus, «, rt, г, me*', > tujy v, .><.< , / ĆcCy J rtu., c, Vu-,— г -пму. t d tifrnoes, 7'&tifa/. c*, -*о/, 'ZV, eS2, 'З, Ф, ^'•'^ c/J’ ^Ay г^; у, /чУГ ~~ / ^ ^ ^c/*, &4/, гик „^а^ал, Лс-6, f90W&, 'tamr ur/fa,, tćjnzĆ, /љ, ^KrvS% г^^, ^(^ЉжгииЉ’, Љс^п/ ^ Л^. J? г/'- "V» - F 'Z, - у * У +*- a v T*- S ,J'y//- 'i/r 'Ч/? T/^ Д/ ~^/? /f*dj - y tWjf(*jy 2/ V ^■>^с/>~ У?вУј /2, — 2*^~ 'tff *-7 ^ ^ ~" ^ ^sift'— V* . S- ' ■ đi^ 2s/ 'e/?- 't /S ^ 02 - ryy 2^\ ° 6- m/- Лс//?Г4 лмД°~ &* ~ 7^- X£ / *v/ ^J. ,V? rfT - , ^ W^9- djdsnot/ ^/?ž<*7nicw y4^W^--V-< -^I ^.tt ‘W^W*WW [ % Г / <^J?/ , '-П' U*~ J 'V, o /^/V O ^~ Љ- 2^ ^ -2 ) n ’/v"- V'-’ v '~l~ r' *. » 'гњ&Мои , * * * snj^c .= •jmJ' - 7Z//. ^ rf“m С^/ (cIm&tiouJ . ZK *= S-/.2it/» -mčćc*^\ 77. 30 2 //bkj/erzvoi/Ce/ / ZtA/as. X fririMru/, 7f- ЛЗгђегп«;, 12- JUmA, 7pt iZ, J12. аапл-а rta; /CirfĆio'ftfcM-u). ~% Mf/rto^ UXjZcf&y, ~Y[• j/OOuo^^'^Vjj. ,Zežfa/, УЦ) ■ ^ZucfdiSj 7X- ALal/iA/ ~X ЈЗакј-па*/; .JOZA^ и^иЖу ■ ''&ZZpz'j ii- Г-Х^Ј- !*z{ćt, ^ s J*- j • АУ*Ј —,^r *2 ;/2 X]- , /гУ~) X-£ ^P^/^PF— tl n 33 1 3 0 27 2? JO 9 3 / /9 tf tO 22 /9 30 2/ 10 19 /7 23 13 n 11 10 20 20 2/ 1 2 J 36 30 34 -JnavzsA. ZtzaP. еТЗАо leJcTo. /*4l7‘- (•*-у) ■ЖРу'у2 ta Ј^г^АиРго?тго /т. ОшхЈХњв?- l^tenCJIt/, jTOftur 11; .< At-, i JV& rUt/ofo-At#': /°1^, X*/0,'- /e4& s 4^-.£/>') v4- —Hi /I J ^ oo- /A, bes'. J'-,« j oA , "^'у/ *y/17'- /g t-a, I 'у^'- *» /*f/~ S j AlsPif' v^ - • /^n .,^7 U %n#na, lagveJiMfa, teloha, id&ffe ic4.0t _____________________________________I_____________________________________ t/ZuA^piap' ,■ i/P. .7jffeztezAiJelč. — 39a^n^vaAof