***** ' * i % K A / i\ i Xh.vK Hvd INŠTITUT ZA KRIMINOLOGIJO PRI PRAVNI FAKULTETI V LJUBLJANI SODNA ODMARA KAZNI V SR SLOVENIJI Ljubljana, maj 1964- Financiral Sklad Borisa Kidriča v Ljubljani Razmnoženo v 6 izvodih VSEBINA A. Besedilo Stran Predgovor .................................... IV. Seznam sodelavcev ............................. VI. I. UVOD........................................ 1- 14 II. OBSOJENCI ZA KAZNIVO DEJANJE TATVINE IZ ČL. 249 KZ .................................... I5-I5O 1. Uvod ................................... 15- 38 2. Prejšnje obsodbe........ 59- 60 5. Okoliščine, ki kazečo na težo primera .. 61-101 4. Obnašanje storilca po storitvi kaznivega dejanja.......................... 102-115 5. Osebne okoliščine obsojenca ob storitvi kaznivega dejanja ........................ 114-128 6. Kazni izrečene po posameznih sodiščih .. 129-136 7. Zaključek ............................. 157-150 III. OBSOJENCI ZA KAZNIVA DEJANJA VELIKE TATVINE IZ C'L. 25O KZ ................o.«....o. I5I—227 1. Uvod................................. I52-I72 2. Prejšnje obsodbe ...................... 175-185 5. Okoliščine, ki kažejo na težo primera .. 184-200 4. Osebne okoliščine obsojenca ............. 201-205 5. Zakonska kvalifikacija .................. 204-214 6. Zaključek ............................. 215-227 IV. OBSOJENCI ZA KAZNIVO DEJANJE PONEVERBE IZ ČL. 522 KZ ................................. 228-298 1. Uvod................................... 229-256 2. Obsojenci za kaznivo dejanje poneverbe iz 1. odst. čl. 522 KZ - splošno .......... 257-245 5. Prejšnje obsodbe ........................ 246-254 4. stek.................................... 255-265 5. Vrednost poneverjenih stvari ............. 264-269 Stran 6. Povrnitev škode ......................... 270-274 7. Primerjava s kaznimi izrečenimi za tatvino iz čl. 249 KZ...............o............ 275-280 8. Zaključki ................................. 281-285 9. Obsojenci za kaznivo dejanje poneverbe iz 2.odst. čl. 522 KZ - splošno ".___....... 286-290 10. Povratek, stek in vrednost poneverjenih stvari ................................... 290-292 11. Primerjava izrečenih kazni s kaznimi za kaznivo dejanje velike tatvine iz čl. 250 KZ .................................. 292-295 12. Zaključki ................................. 295-298 V. OBSOJENCI ZA KAZNIVO DEJANJE HUDE TELESNE POŠKODBE IZ 1. ODST. 141. ČLENA KZ ............ 299-589 1. Uvod . .................................. 3OO-505 2. Splošni pregled raziskanih primerov in izrečenih kazni o «........o ............o. 504—518 5. Vpliv posameznih okoliščin na odmero kazni . .......................................... 319-325 4. Prejšnje obsodbe ........................... 524-554 5. Okoliščine, ki kažejo na težo primera ... 335-389 6. Obnašanje storilcev po storitvi kaznivega dejanja .................................. 570-276 7. Osebne razmere obsojencev ................. 577-381 8. Razločki sodne odmere kazni po posameznih sodiščih................................. 582-586 9. Splošni zaključek .......................... 587-389 VI. ZAKLJUČKI ...................................... 590-416 B. Tabele, obrazci, navodila in. šifranti I. Tabele za čl. 249 KZ......................... 1- 57 II. Tabele za čl. 250 KZ........................ 58-81 III. Tabele za čl. 522 odst. 1 in 2 KZ.............. 82-110 IV. Tabele za čl. 141 odst. 1 KZ.................. 111-155 V. Obrazci, signirni listi, navodila in šifran- ti v PREDGOVOR Raziskavo o sodni odmeri kazni v SR Sloveniji smo opravili zato, da ti ugotovili, katere kriterije upo-rabljajo sodišča pri odmeri kazni za posamezna kazniva dejanja. Pri raziskavi, ki je obsegala 2245 sodnih spisov, je sodelovalo čez dvajset sodelavcev, ki so pokazali veliko razumevanje za to obsežno delo. Vsak izmed njih je pri-speval svoj delež k raziskovalnemu delu in se zato vsem skupaj za sodelovanje in prizadevnost najlepše zahvaljujemo. Prav posebno se zahvaljujemo Sekretariatu za pravosodno upravo SR Slovenije, ki je od sodišč pribavil vse potrebne sodne spise, dal na razpolago potrebno število strokovno sposobnih anketarjev in prostore, kjer se je anketa izvajala. Nadalje se zahvaljujemo Zavodu za statistiko SR Hrvatske, ki je z razumevanjem odobril sodelovanje svetnika, tovarišice dr. Magde Bayerjeve, ki je celotno raziskavo vodila v metodološkem in organizacijskem pogledu, Končno se zahvaljujemo Skladu Borisa Kidriča, Sekretariatu za pravosodno upravo SR Slovenije in Javnemu tožilstvu SR Slovenije, ki so s svojimi finančnimi prispevki omogočili uresničiti to obsežno raziskavo. v Raziskava je napisana za kazniva dejanja premoženjske kriminalitete v hrvaškem jeziku - avtor je dr„ Magda Bayer, svetnik pri Zavodu za statistiko SR Hrvatske v Zagrebu, kazniva dejanja hudih telesnih poškodb pa je obdelal Boris Uderman, uslužbenec Inštituta za kriminologijo pri pravni fakulteti v Ljubljani. Inštitut za kriminologijo pri pravni fakulteti v Ljubljani SODELAVCI 1. BAYER dr. Magda, načelnik sodne statistike, Zavod za statistiko SR Hrvatske, Zagreb 2. BAVCON dr. Ljubo, profesor, Pravna fakulteta, Ljubija na 3. BERDEN dr. Ludvik, svetnik Državnega sekretariata za pravosodno upravo SR Slovenije, Ljubljana 4. BLEJEC dr. Marjan, profesor, Ekonomska fakulteta, Lju bljana 5. BOSKIN Alojzij, uslužbenec, Zavos SR Slovenije za sta tistiko, Ljubljana 6. BUTINAR Nevenka, uslužbenka, Zavod SR Slovenije za statistiko, Ljubljana 7* ČORIĆ Ante, uslužbenec, Zavod za statistiko SR Hrvatske, Zagreb 8. FISINGER Jože, tajnik Vrhovnega sodišča SR Slovenije, Ljubljana 9. GLONAR Ivan, načelnik sodne statistike, Zavod SR Slo- venije za statistiko, Ljubljana v 10. GRADISAR Borut, sodnik okrajnega sodišča, Ljubljana 11. GRGIČ Tomo, tajnik vrhovnega sodišča SR Slovenije, Ljubljana 12. KERNC Dragica, uslužbenka. Inštitut za kriminologijo pri pravni fakulteti, Ljubljana 13» KOBE dr. Peter, profesor, Pravna fakulteta, Ljubljana 14. KMET Janez, uslužbenec, Republiški svet zveze sindikatov SR Slovenije, Ljubljana 15» KOS Marjan, sodnik okrajnega sodišča, Ljubljana 16. KRAUT Vlado, svetnik Državnega sekretariata za pravo- sodno upravo SR Slovenije, Ljubljana 17. KRŽIŠNIK dr. Ciril, svetnik Državnega sekretariata za pravosodno upravo SR Slovenije, Ljubljana 18. MATOH Janez, tehnični risar Tovarne optičnega stekla, Ljubljana 19« PAVLIČ dr. Marijan, pomočnik Državnega sekretarja za pravosodno upravo SR Slovenije, Ljubljana 20. POGAČNIK-KOMAN Jana, sodnica okrajnega sodišča, Lju- bljana 21. REMS Anton, višji referent, Državni sekretariat za pravosodno upravo SR Slovenije, Ljubljana 22. SAVINSEK Anton, višji referent, Državni sekretariat za pravosodno upravo SR Slovenije, Ljubljana 23. SOTENSEK Peter, uslužbenec, Zavod SR Slovenije za statistiko, Ljubljana 24-0 &ELIH-ROSINA dr. Alenka, znanstveni sodelavec, Inštitut za kriminologijo pri pravni fakulteti, Ljubljana 25. UDERKLAN Boris, višji strokovni sodelavec, Inštitut za kriminologijo pri pravni fakulteti, Ljubljana 26. UDERMAN Fani, uslužbenka, okrožno javno tožilstvo,, Ljubljana 27« VODOPIVEC dr. Katja, višji znanstveni sodelavec, Inštitut za kriminologijo pri pravni fakulteti, Ljubljana 28. ZAJEC Ema, uslužbenka. Inštitut za kriminologijo pri pravni fakulteti, Ljubljana UVOD < - i. - UVOD Svrha istraživanja U novije se vrijeme, kako u teoriji tako i u praksi, pojavljuje niz primjedbi i kritika upućenih na račun odmjeravanja kazni od strane sudova. U vezi s time naročito se naglašava da sudovi ne odmjeravaju kaznu na osnovu nekih objektivnih, opće usvojenih kriterija već da se u izrečenoj kazni u-glavnom reflektira lični stav svakog pojedinog suca prema konkretnom slučaju, koji se formira na temelju njegovih ličnih sklonosti ili averzija. Premda sudovi kod nas, prema zakonskim propisima, u obrazloženju svake osudjujuće presude moraju navoditi razloge koji su ih potakli na to da osudjeniku izreirnu konkretnu kaznu, mišljenje je mnogih da takva obrazloženja imaju samo formalan karakter. Prema tom mišljenju sudovi ove razloge iznalaze tek nakon što su već odmjerili kaznu i oni se ne poklapaju sa razlozima kojima se sud stvarno rukovodio pri odmjeravanju kazne. S druge strane podaci o kaznama izrečenim osudjenicirna u poslednjim godinama pokazuju da se čak i za teža krivična djela u velikoj mjeri izriču blage i kratkotrajne kazne koje su većinom bliske donjoj granici zakonom propisane kazne za odnosno krivično djelo, a Često su i ispod te granice. Kazne izrečene osudjenima od strane sudova u Sloveniji naročito se po tome ističu ispred kazni izrečenih od strane sudova u ostalim socijalističkim republikama. Tendencija prema izricanju kratkotrajnih kazni - a - nije karakteristična samo za sudove u našoj zemlji. Takva je tendencija primijećena i u nizu ostalih zemalja što je dovelo do toga da se na Drugom kongresu Ujedinjenih naroda za prevenciju zločina i tretman delinkvenata problem kratkotrajnih kazni postavi kao jedna od tema raspravljanja. Na tom je kongresu došlo do izražaja stanovište da kratkotrajne kazne lišenja slobode nisu podesne za preodgajanje delinkvenata i da u nekim slučajevima mogu imati štetno djelovanje. Potaknuti ovim okolnostima postavili smo si u zadatak da istražimo da li postoje neki objektivni kriteriji na temelju kojih sudovi vrše odmjeravanje kazne i da li se ti kriteriji uopće mogu ustanoviti. Pri tome smo si preduzeli da ustanovimo da li su sudovi usvojili kriterije koje u vezi sa odmjeravanjem kazne predvidja Krivični zakonik te da li su pored toga i sami stvarali takve kriterije. Našim smo istraživanjem nastojali ustanoviti na koji način su sudovi provodili svoju kaznenu politiku uzimljući u obzir pojedine olakotne i otegotne okolnosti i kako se to odrazilo na izrečenim kaznama. Pokušali smo ujedno ustanoviti da li do izricanja tako velikog broja blagih i kratkotrajnih kazni dolazi zbog toga što se krivična djela vrše uglavnom u najlakšim oblicima i uz postojanja olakotnih okolnosti ili se takve kazne izriču i u težim slučajevima. Osudjenici koje smo uzeli u promatranje Kazna koju će sud za odredjeno krivično djelo izreći ovisi u prvom redu od kazne koja je za to krivično djelo - 3- zakonom zaprijećena, dakle od mogućnosti koju zakonik stavlja sudu na raspolaganje u pogledu izbora vrste i visine kazne. Okolnosti pak koje će sud uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne ovise, pored ostalog, i od karaktera samog krivičnog djela. Stoga srno stali na stanovište da se svrha našeg istraživanja može ostvariti jedino na taj način da se uzmu u promatranje osudjeni za pojedina krivična djela. Odlučili smo da našim istraživanjem obuhvatimo u prvom redu osudjene za neka od krivičnih djela protiv imovine, obzirom na to da je upravo imovinski kriminalitet u Sloveniji i apsolutno i relativno najviše rasprostranjen. Našim istraživanjem nismo htjeli o-buhvatiti osudjene za neka najlakša krivična djela kao što je sitna kradja, jer smo smatrali da istraživanje takvih slučajeva nije od naročitog interesa. Stoga smo ouuhv^tili osudjene za krad ju iz člana 24-9 i za tešku krad ju iz člana 250 KZ, koji su medju oeudjenima za teža imovinska krivična djela najbrojniji. Osim toga obuhvatili smo i osudjene za pronevjerenje iz stava 1 i 2 člana 322 KZ, obzirom na poseban interes koji ta krivična djela pobudjuju. Konačno smo o-buhvatili i osudjene za jedno od krivičnih djela protiv života i tijela obzirom na to da je i ova vrsta kriminaliteta razmjerno dosta rasprostranjena. I tu smo nastojali obuhvatiti osudjene za krivično djelo koje kako po težini tako i po brojnosti ima odredjen značaj. Stoga smo uzeli u promatranje osudjene za tešku tjelesnu povredu iz stava 1. člana 14-1 KZ. Osudjene za slučajeve teške tjelesne povrede iz ostalih stavova toga člana nismo posebno mogli uzeti u obzir zbog njihove malobrojnosti, a ninmo ih niti mogli pribrojiti osu- - 4 - djenima po stavu 1 zbog razlika u zapriječenim kaznama, pa ih nismo niti obuhvatili. Osobe koje su, osim za jedno od upravo nabrojenih krivičnih djela, bile osuđjene još i za druga krivična djela u stjecaju uzeli smo u našoj anketi u obzir samo onda ako im de sud upravo za promatrano krivično djelo utvrdio najstrožu kaznu. U slučaju stjecaja treba sud naime, u smislu propisa člana 46 KZ, najprije utvrditi posebnu kaznu za svako krivično djelo, a zatim na temelju tih utvrdjenih kazni izreči konačnu, jedinstvenu kaznu. Drugo pitanje koje se postavljalo u vezi sa obuhvatom osudjenika odnosi se na razdoblje u kome su bili osudje-ni. Trebalo je naime obuhvatiti osobe koje su bile osuđjene u razdoblju u kome se odmjeravanje kazne odvijalo pod jednakim zakonskim uvjetima. Novela koja je stupila na snagu 1.1.1960. godine unijela je u Krivični zakonik razmjerno mnogo upravo takvih izmjena koje su se odnosile na mogućnost odmjeravanja kazni. Novelom su osim toga donekle izmijenjene definicije nekih od krivičnih djela koja smo obuhvatili našim istraživačem. Ne bi stoga bilo opravdano da smo obuhvatili osudjenike kojima se kazna mogla izreći prema propisima Novele zajedno Sa osudjenicima kojima je kazna bila izrečena prema propisima nenoveliranog Krivičnog zakonika. U tom slučaju ne bismo naime m°gli znati da li neke karakteristike izrečenih kazni treba Pripisati razlikama u zakonskim propisima ili utjecaju nekih drugih okolnosti. Kako smo pak našem istraživanju namjeravali podvrći samo konačne, pravomoćno izrečene kazne, nismo mogli - 5 - obuhvatiti osudjene kojima je presuda postala pravomoćna u I960 godini. Medju takvima je naime bio razmjerno velik broj osudjenih prema propisima Krivičnog zakonika prije Novele, obzirom na duljinu trajanja postupka. S druge strane došlo je polovicom 1962 godine do promjene u kaznenoj politici sudova. Ta je promjena bila usmjerena u pravcu pooštrenja kazni. Uvjeti pod kojima se u 1962 godini vršilo odmjeravanje kazni bili su prema tome drugačiji nego u 1961 godini, pa slučajeve iz obje ove godine takodjer nismo mogli obuhvatiti zajedno* Stoga smo se uglavnom ograničili na to da obuhvatimo slučajeve u kojima je presuda postala pravomoćna u 1961 godini, od tog smo principa odustali samo iznimno o čemu će biti kasnije riječ. Svi propisi Krivičnog zakonika koje ćemo u ovoj studiji citirati, ukoliko nije izričito drugačije rečeno, odnose se na Krivični zakonik izmijenjen Novelom koja je stupila na snagu 1.1.1960« godine. Prikupljanje i sredjivanje podataka Poda'ke koji su nam bili potrebni za ostvarenje svrhe našeg istraživanja prikupili smo anketom. Kao osnov za obuhvat osudjenika poslužili su nam statistički listovi koje sudovi redovito popunjavaju za svaku pravomoćno osudjenu oso-Uu nakon što je konstatirana pravomoćnost presude dostavljaju Republičkom zavodu za statistiku. Obzirom na kriterij koji smo usvojili u pogledu razdoblja unutar kojeg ćetno promatrati osu-čjene osobe, obuhvatili smo našom anketom sve pravomoćhe osudjene punoljetne osobe za koje su sudovi dostavili Republičkom - 6 - zavodu za statistiku Slovenije statističke listove u toku 1961 godine. Iznimno smo, zbog malog broja slučajeva u 1961 godini, od osudJenih po članu 141 st. 1 i 322 KZ obuhvatili i takve za koje su statistički listovi bili dostavljeni u posljednjim mjesecima I960 i prvim mjesecima 1962 godine, ukoliko su krivično djelo izvršili nakon stupanja na snagu Novele. Na broj takvih slučajeva osvrnut ćemo se kada ćemo govoriti o rezultatima dobivenim istraživanjem kazni izrečenih osudjenima za ova krivična djela. Anketa Je bila provedena pomoću anketnih listova koji su se popunjavali na temelju podataka iz sudskih spisa. U tu svrhu Republički sekretarijat za pravosudne poslove fc>R Slovenije pribavio Je sudske spise za sv= promatrane osudje-nike. Popunjavanje anketnih listova obavljeno Je u tom sekretarijatu, a anketari su bili pravnici koji su na temelju svog radnog iskustva bili upoznati sa poslovanjem sudova. Nakon popunjavanja anketnih listova provedena Je kontrola tačnosti popunjavanja ponovnim uvidom u spise i anketne listove. Pored podataka o izrečenim kaznama i mjerama nastojali smo pitanjima postavljenim u anketnom listu obuhvatiti podatke o onim okolnostima koje bi već prema zakonskim propisima trebale utjecati na odmjeravanje kazne kao i o onima za koja smo pretpostavljali da su pored toga Još mogle u-tjecati na kaznu. Podatke o tim okolnostima unosili smo u anketne listove bez obzira na to da li su one u obrazloženju presude bile izričito navedene kao otegotne ili olakotne. Kao -7 - osnov za izdvajanje tih podataka služilo je u prvom redu sama presuda, a podaci kojih u presudi nije bilo vadili su se iz raspravnih zapisnika i drugih dokumenata koji su u spisu postojali. Osim toga su se u anketni list posebno upisivale one okolnosti za koje su sudovi u obrazloženju presude naveli da su ih kod odmjeravanja kazne uzeli u obzir. Konačna redakcija anketnog lista izvršena je nakon što smo kroz pokusnu anketu prethodno provjerili koji se sve podaci i na koji način mogu iz spisa izdvojiti. Na temelju iskustva stečenog u pokusnoj anketi izradili smo ujedno i pismene upute za popunjavanje anketnih listova da bismo osigurali jednoobraznost u popunjavanju. U istu smo svrhu prije početka ankete održali instruktažu sa anketarima. Problemi koji su se u vezi popunjavanja anketnih listova pojavljivali tokom anketiranja rješavani su na sastancima sa anketarima na jednoobrazan način. Anketni listovi i upute za popunjavanje priloženi su ovoj studiji. Sredjivanje podataka prikupljenih anketom izvršili smo na taj način što smo, na temelju uvida u anketni materijal odgovore na pojedina pitanja svrstali u grupe prema kojima smo izradili šifrant i izvršili šifriranje na anketnom listu. Šifre smo zatim prenijeli na signirne listove pomoću kojih smo izradili tabelarne preglede dobivenih rezultata. Šifriranje odgovora na pitanja u anketnom listu kao i prenošenje šifara na signirne listove bilo je podvrgnuto kontroli. - 8- Analiza prikupi,jenih podataka Bilo j e nemoguće u kraćem roku izvršiti analizu svih podataka prikupljenih anketom. Stoga smo se za sada u analizi dobivenih rezultata ograničili na to da istražimo da li su i kako su na izrečenu kaznu utjecale okolnosti za koje smo anketom ustanovili da postoje u konkretnim slučajevima. Utjecaj tih okolnosti na izrečenu kaznu ispitivali smo bez obzira na to da li ih je sud pri obrazlaganju izrečene kazne naveo kao otegotne odnosno olakotne. Pitanje obrazlaganja kazne od strane sudova pretstavija poseban problem koji na temelju podataka prikupljenih anketom treba posebno obraditi* Osim toga ograničili smo se samo na ispitivanje utjecaja što su ga promatrane okolnosti imale na izrečenu glavnu kaznu, dok sporedne kazne i mjere sigurnosti nismo uzeli u obzir. Slučajeva sa izrečenom sporednom kaznom i mjerama sigurnosti bilo je uostalom u anketiranoj populaciji razmjerno malo* Utjecaj pojedinih okolhosti na izrečenu kaznu utvr-djivali smo na taj način što srao prema oblicima u kojima se pojedina okolnost pojavljivala formirali grupe osudjenika i ispitivali da li se te grupe medjusobno razlikuju obzirom na izrečenu kaznu. Da bismo postigli objektivnost dobivenih rezultata nastojali smo da kod utvrdjivanja utjecaja odredjene okolnosti na izrečenu kazmi promatrane osudjenike izjednačimo obzirom na druge okolnosti za koje smo ustanovili da su imale utjecaja na kaznu. Usporedjujući kazne izrečene pojedinim grupama osu- - 9’ - djenika forsiranim na gore opisani način nastojali smo s jedne strane ustanoviti koliko je neka okolnost utjecala na primjenu uvjetne osude i izbor vrste kazne. Posebno smo pak istraživali koliko je svaka okolnost utjecala na visinu odmjerenih kazni. Uvjetne kazne imaju sasvim drugačiji karakter od bezuvjetnih, a osim toga je i njihova struktura po visini bitno različita od strukture bezuvjetnih kazni. Stoga smo posebno istraživali koliko je pojedina okolnost utjecala na visinu uvjetnih, a posebno koliko je utjecala na visinu bezuvjetnih kazni. Nasa je analiza dakle bila upravljena na to da u-stanovimo da li se grupe osudjenika, koje smo formirali na opisani način, medjusobno razlikuju prema izrečenim kaznama. Stoga je u slučajevima u kojima su se takve razlike pojavile trebalo, primjenom odredjene statističke metode ispitati da li postoji matematska vjerojatnost da bi se one pojavile u-vijek kada bi se sudilo pod istim okolnostima. Odnosno, drugim riječima trebalo je ispitati da li su te razlike, obzirom na njihovu veličinu i broj obuhvačenih slučajeva, statistički značajne. Tu smo značajnost, obzirom na kvalitativan karakter većine obilježja, ispitivali primjenom hi kvadrat testa. Pri tome smo se pridržavali pravila da u tabeli, na temelju koje se računa hi kvadrat, manje od 20 posto polja smije imati teoretsku frekvenciju manju od 5* Stoga smo često, obzirom na male frekvencije, morali pri računanju hi kvadrata spajati pojedine grupe. Takva su spajanja označena u analitičkim tabelama koje su priložene ovoj studiji. Kada niti spajanjem grupa nismo mogli postići dovoljno velike teoretske frekvenci- lQ je smatrali smo da je hi kvadrat neizračunljiv. Razlike u izrečenim kaznama smatrali smo statistički značajnima kada je na temelju izračunatog hi kvadrata vjerojatnost da razlike nema iznosila 0,05 (ili 5 posto) ili manje. U priloženim analitičkim tabelama označen je hi kvadrat sa X^. Procentualnu strukturu promatranih grupa osudjenika prema izrečenim kaznama navodili smo u priloženim analitičkim tabelama samo u onim slučajevima kada su se razlike u izrečenim kaznama pokazale statistički značajnima. Procenti su u tim tabelama označeni u zagradama. Rezultate dobivene našom analizom prikazat ćemo ovdje posebno za osudjene za svako od četiri promatrana krivična djela+. Na kraju smo u posebnom poglavlju dali opći pregled dobivenih rezultata i zaključke koji se odnose na sve promatrane osudjenike. Objašnjenja pojedinih obilježja i okolnosti Na koji smo način i prema kojim principima u anketi prikupljali podatke o pojedinim obilježjima i okolnostima vidljivo je iz Uputa za popunjavanje anketnog lista koje su priložene ovoj studiji. Kriteriji na temelju kojih smo prema pojedinim okolnostima formirali grupe osudjenika opisani su u-glavnom u odnosnim poglavljima. Ovdje ćemo samo posebno objasniti koje smo kazne uzeli u obzir prilikom analize svih đobi- venih_rezultata_i_kako smo definirali grupu "ranije osudjivani" + Na svakoj od priloženih analitičkih tabela označen je član Krivičnog zakonika prema kome su bile osudjene osobe za koje se u tabeli navode podaci. Numeracija tabela počinje za svako krivično djelo od 1. 12 - Izrečena kazna U našoj smo analizi uzeli u obzir samo pravomočno izrečene kazne jer smo prvenstveno htjeli ispitati kako se je utjecaj pojedinih okolnosti odrazio upravo na toj konačnoj kazni. Pitanje u kojoj mjeri i u kom pravcu je drugostepeni sud povodom žalbe mijenjao odluku o kazni prvostepenog suda pret-stavlja poseban problem koji na temelju podataka prikupljenih anketom treba posebno istražiti. U slučaju kada je neka osoba bila osudjena za više krivičnih djela u stjecaju, uzeli smo u našoj analizi u obzir jedinstvenu kaznu, koja je na temelju propisa člana 4-6 jtvZ bila izrečena za sva krivična djela u stjecaju. I u slučaju kada je kazna bila izrečena osobi koja još nije izdržala kaznu iz ranije osude uzeli smo u obzir jedinstvenu kaznu izrečenu na temelju propisa člana 47 KZ. No upravo zbog toga što prema propisu toga člana sud prilikom odmjeravanja konačne, jedinstvene kazne mora kaznu iz ranije osude uzeti kao utvrdjenu, takve smo slučajeve izdvajali iz promatrane mase osuđjenika. Kazna koju je sud u takvim slučajevima morao uzeti kao utvrdjenu bila je naime izrečena u presudi koja nije bila predmet naše ankete i mogla je biti čak i stroža od kazne utvrdjene za krivično djelo iz promatrane presude. Stoga bi takvi slučajevi mogli iskriviti rezultate o kaznama izrečenim za promatrana krivična djela. Takve smo slučajeve prikazali posebno u priloženim tabelama, ali ih nismo pod- vrgli posebnom istraživanju zbog njihovog razmjerno malog broja. Ranije osudjivani Pitanje o ranijim osudama ili odlukama bilo je u anketnom listu postavljeno u obliku tabele u koju je redom trebalo upisati svaku raniju odluku pojedinačno, U toj se je tabeli evidentirala svaka ranija osuda na kaznu, svako ranije rješenje o sudskoj opomeni ili odgojnoj mjeri kao i podaci o kaznama izrečenim za prekršaje. U tabelu je za svaku takvu odluku trebalo upisati njen datum, djela zbog kojih je sankcija bila izrečena, te vrstu i visinu izrečene-kazne ili mjere sa oznakom da li je ranija osuda bila uvjetna. Podaci o ranijim osudama i odlukama vadjeni su prvenstveno na temelju podataka u izvatku iz kaznene evidencije, ukoliko je postojao u spisu, i to bez obzira na to da li je odgovarajući podatak bio naveden i u presudi koja je bila predmet ankete, jer smo podatke iz kaznene evidencije smatrali najvjerodostojnijima. Ako se pak ovaj dokumenat nije nalazio u spisu, upisivani su odgovori na pitanje o ranijim osudama i mjerama na temelju podataka u presudi koja je tila predmet ankete ili na temelju drugih dokumenata. U velikoj većini slučajeva bio je izvadak iz kaznene evidencije priložen spisu. Ipak, u izvjesnom broju slučajeva tog dokumenta nije bilo u spisu. Obzirom na tu okolnost kao i obzirom na to da niti kaznena evidencija nije uvijek potpuna smatramo da -u masi osudjenika koji se u rezultatima ankete smatraju prvi puta osudjenima ima i izvjestan broj takvih koji su već ranije bili osudjeni, a u ovu masu su ušli samo zbog nepotpunosti podataka. No vjerojatno je da broj takvih slučajeva nije tako velik da bi mogao bitno utjecati na odnose koje ćemo °vdje promatrati. Kao što smo to već napomenuli u anketnom listu smo evidentirali ne samo sve ranije osude na kaznu zbog krivičnih djela već i ranije izrečene odgojne mjere i kazne za prekršaje. To srno učinili sa namjerom da bismo ispitali da li su, po-ned ranijih osuda za krivična djela, i ranije kazne za prekršaje odnpsno izrečene odgojne mjere imale nekog utjecaja na odmjeravanje kazne. Sudovi doduše takve odluke nisu mogli smatrati ranijim osudama u smislu propisa KZ-a, no ipak okolnost da su one postojale osvetljava donekle raniji život osu-djenika pa je kao takva mogla djelovati na odmjeravanje kazne. Rezultati ankete pokazali su medjutim da medju promatranim o-sudjenicima ima vrlo malo takvih kojima je ranije bila izrečena samo kazna za prekršaje ili odgojna mjera. Zbog toga nismo te slučajeve mogli izdvojiti u posebnu grupu i posebno ih promatrati već smo ih ubrojili medju ranije neosudjivane. Činje-nisu da je takvih slučajeva općenito vrlo malo zabilježeno u anketi treba vjerojatno, pored ostalog, pripisati tome da su Podaci, koji se o ranijim kaznama za prekršaje i o odgojnim mjerama nalaze u spisu, nepotpuni. Promatrajući utjecaj koji su na odmjeravanje kazne imale ranije osude podijelili smo sve osudjenike u dvije osnov- ne grupe* ranije neosudjivane i ranije osudjivane. Prema onome sto smo upravo iznjeli uvrstili smo u grupu ranije osudjivanih sve osobe kojima je ranije bila izrečena kazna za krivi- v °no djelo. Pored toga uvrstili smo medju ranije osudjivane i osobe kojima je ranije bila izrečena sudska opomena, no takvih le, obzirom na razdoblje koje ovdje promatramo, bilo vrlo malo. ^od formiranja grupe ranije osudjivanih osoba uzeli smo u obzir sve ranije osude zbog krivičnih djela bez obzira na to da li su bile uvjetne ili bezuvjetne, da li su bile brisane ili je u pogledu njih došlo do amnestije ili pomilovanja. Ovako smo postupili zbog toga, što se niti prema noveliranom Krivi- v enom zakoniku takve osobe više ne smatraju ranije neosuđjivani-ma, pa je sud prilikom odmjeravanja kazne mogao uzeti u obzir i takve osude. Niti vrijeme koje je proteklo od izricanja ranije osude nismo kod formiranja grupe ranije osudjivanih uzeli u obzir. Krivični zakonik doduše u svom članu 4-0 naglašava da će sud pri odmjeravanju kazne "posebno uzeti u obzir ..», i koliko je vremena proteklo od ranije osude odnosno od izdržale ili oproštene kazne". No zakonik u vezi s time ne postavlja neku odredjenu vremensku granicu već to prepušta ocjeni suda. Sloga se niti mi nismo htjeli upuštati u odredjivanje neke čvrste vremenske granice tim više što bi takva granica, primijenjena mehanički na sve slučajeve, bila manje ili više proizvoljna. OSUDJENI ZA KRIVIČNO DJELO KRADJE IZ ČL. 249 KZ UVOD I. U okviru čitavog sudski utvrdjenog kriminaliteta punoljetnih osoba u Sloveniji osudjeni za krivična djela protiv imovine zauzimlju po brojnosti prvo mjesto. Od svih pravomoćno osudjenih punoljetnih osoba u razdoblju od 1957 do 1961 godine bilo je 27 posto osudjeno za krivična djela protiv imovine. Osudjeni za krivična djela protiv imovine ističu se od osudjenih za krivična djela iz ostalih glava krivičnog zakonika i po tome što medju njima ima i apsolutno i relativno najviše povratnika i to naročito onih koji su ranije bili više puta osudjivani. Po svojoj brojnosti i po udjelu povratnika sudski utvrdjeni imovinski kriminalitet u Sloveniji odskače od sudski utvrdjenog imovinskog kriminaliteta svih ostalih republika. Ovo je vidljivo iz slijedećih podataka koje navodimo o osudjenima za krivična djela protiv imovine u razdoblju od 1955 do I960 godime: Socijalistička republika Prosječan broj osudjenih na 100 000 punoljetnih stanovnika u jednoj godini Postotak ranije osudjivanih od ukupnog bro ja osudjenih u čitavom razdob Iju Slovenija Hrvat ska Srbija Bosna i Hercegovina Makedonija Srna Gora 572 51 275 23 237 23 210 18 157 17 107 16 Kao što Je iz gornjega vidljivo, u Sloveniji Je u razdoblju od 1953 do I960 godine bilo u odnosu na broj sta novnika mnogo više osudjenih za krivična djela protiv imovine nego u ostalim republikama, a ujedno Je medju osudje-nima za ova krivična djela bilo u Sloveniji više povratnika nego u bilo kojoj drugoj republici. Medju osudjenima za krivična djela protiv imovine ima oak razmjerno najviše onih koji su bili osudjeni za krivično djelo kradje iz čl. 249 KZ, koje ovdje promatramo. Od svih osoba koje su u razdoblju od 1957 do 1961 godine bile u Sloveniji osudjene za krivična djela protiv imovine bilo Je 40 posto osudjeno za kradju iz člana 249 KZ. Ako pak osudjenima za kradju iz čl. 249 KZ pribrojimo osudjene za druge vrste kradja (razbojničku kradju, tešku kradju i sitnu kradju) vidimo da Je u istom razdoblju od osudjenih za krivična djela protiv imovine preko dvije trećine bilo osudjeno za kradje uopće, bez obzira na kvalifikaciju. Problem imovinskog kriminaliteta, a posebno problem kradja postavlja se dakle upravo u Sloveniji kao naročito akutan kako sa stanovišta rasprostranjenosti tako i sa stanovišta opasnosti obzirom na povrat. ) Ako uzmemo u obzir podatke o sudski utvrdjenom kriminalitetu, onda vidimo da kriminalitet koji ovdje promatramo nije na pojedinim područjima Slovenije bio Jednako ras prostranjen. Ovdje navodimo podatke o broju osudjenih za kra dju iz člana 249 KZ, koje smo obuhvatili našom anketom, a ko Di su osudjeni od strane sudova pojedinog sudskog okruga kao i odnos broja tih osudjenika prema broju stanovnika na podru- V • cju svakog sudskog okruga. Sudske okruge smo poredjali prema veličini broja osudjenih u odnosu na broj stanovnika. Sudski okrug Broj osudjenih za kradju iz čl. 249 KZ u 1961 godini Broj osudjenih na 100 000 punoljetnih Stanovnika Ljubljana 488 171 Maribor 333 148 Celje 165 124 Kranj 104 112 Koper 73 97 Novo mesto 94 90 Murska Sobota 54 64 Gorica 20 26 SR Slovenija 1 331 124 Kao što iz gornjega vidimo, broj osudjenih u odnosu na broj stanovnika na područjima pojedinih sudskih okruga vrlo je različite veličine. On varira od 1?1 (Ljubljana) do 26 (Gorica). Ujedno možemo primijetiti da je taj broj najveći na područjima onih sudskih okruga koji u sebi uključuju najveća gradska naselja (Ljubljana, Maribor i Celje). Unutar tih sudskih okruga daleko najveći broj osudjenih bio je osu-djen od strane kotarskih sudova upravo tih gradova. II. Kao što smo to uvodno objasnili, našom smo anketom obuhvatili osudjene u pogledu kojih je u toku 1961 godine bila konstatirana pravomoćnost presude. Zavod za statistiku SR Slovenije primio je u toku te godine 1395 statisti- -18- Čkih listova popunjenih za punoljetne osobe pravomoćno osu-ćjene za kradju iz člana 249 KZ. Od toga smo našom anketom o-buhvatili 1331 slučaj ili 95 posto„ Ostalih 5 posto slučajeva nismo mogli obuhvatiti jer su odnosni spisi bili za vrijeme anketiranja u postupku. Od svih slučajeva obuhvaćenih anketom bilo je u 86 posto slučajeva krivično djelo izvršeno nakon stupanja na snagu novele krivičnog zakonika tj u I960 i kasnijim godinama (vidi tab. 1). Samo kod ostalih 14 posto osudjenika (što u apsolutnom broju iznosi 195) postavlja se dakle pitanje primjene nenoveliranog Krivičnog zakonika. I na te osudjenika mogao se primijeniti novelirani Krivični zakonik ako je bio blaži (čl. 90 st. 2 KZ), jer smo ustanovili da je samo dvojici osudjenika glavna rasprava, na kojoj je bila donesena prvostepena presuda, bila održana prije I960 godine. Stoga ćemo ovdje razmotriti promjene koje su u Krivičnom zakoniku nastale nakon stupanja na snagu Novele, a mogle bi se odnositi na osudjene za kradju iz člana 249 KZ koje smo obuhvatili našom anketom, a koji su krivično djelo izvršili prije stupanja na snagu Novele. a) Kvalifikacija. Krivični zakonik predvidja četiri Različite kvalifikacije za kradju : kradja (čl. 249 KZ), teška kradja (čl. 250 KZ), sitna kradja (čl. 259 KZ) i razbojnička ^radja (čl. 251 KZ). Postavlja se pitanje da li je u pogledu Razgraničenja izmedju ove četiri kvalifikacije nakon stupanja na snagu Novele došlo do kakvih promjena. Član 251 KZ u kome Se govori o razbojničkoj kradji nije pretrpio nikakovih izmje- na* U članu 259, koji govori o sitnom djelu kradje, utaje i prevare, došlo je do izmjena u kvalifikaciji utoliko što je Novelom postavljena granica vrijednosti ukradene stvari od 5 000 dinara preko koje se odnosno djelo ne može smatrati sitnim, dok je ranije bilo govora samo o stvari "male vrijednosti". Smatramo da ova izmjena nije mogla bitno utjecati na kvalifikaciju onih slučajeva kradje iz člana 249 KZ koje smo obuhvatili našom anketom a u kojima je krivično djelo bilo izvršeno prije stupanja na snagu Novele. Kako je naime i gotovo svim ovim osudjenicima bila izrečena presuda nakon stupanja na snagu Novele, sudovi su mogli kradju predmeta u vrijednosti od 5 000 dinara ili manje smatrati samo sitnom kradjom, a ne kradjom iz člana 249 KZ. No u pogledu razgraničenja izmedju teške kradje iz Člana 250 KZ i kradje iz člana 249 KZ došlo je do večih izmjena nakon stupanja na snagu Novele. Prije Novele je jedan od kvalifikatornih momenata za tešku kradju bila sama okolnost da je kradja učinjena "od strane osobe koja je za kradje, razbojničke kradje ili razbojništva bila osudjena više puta" (čl. 250 st. 2 točka 6 KZ-a iz 1951 godine). Nakon stupanja na snagu Novele ta je točka kao kvalifikatorna okolnost 2a tešku kradju, izostavljena i takvi se slučajevi po nove-Hranom KZ-u kvalificiraju kao kradje iz člana 249 KZ, ukoliko naravno nema drugih okolnosti koje utječu na kvalifikaciju. Ta je izmjena značajna zbog toga što upravo medju osu-djenima za kradju ima veći broj takvih koji su ranije bili vise puta osudjeni za istovrsna djela. Ipak smatramo da niti °va izmjena nije mogla dovesti do toga da bi u onih 195 slu- V , čajeva u našoj anketi, u kojima je krivično djelo bilo izvršeno prije stupanja na snagu Novele, kvalifikacija bila drugačija nego u ostalim slučajevima. Uslijed ove izmjene je naime novelirani Krivični zakonik blaži pa je i u onim slučajevima kada je doduše djelo bilo izvršeno prije Novele, ali le presuda bila donesena nakon stupanja na snagu Novele, morao doći do primjene novelirani KZ. Druga izmjena koja je nastupila u pogledu razgrani- V t cenja izmedju teške kradje i kradje sastoji se u tome da se Po Noveli teškom smatra kradja stvari čija vrijednost prelazi 300 000 dinara, dok to ranije nije bio kvalifikatorni momenat Pa su se ti slučajevi kvalificirali kao kradje po članu 249 KZ. No niti ta okolnost nije u našem slučaju mogla doći do izražaja jer niti medju onim od anketiranih osudjenika koji su kradju iz člana 249 KZ izvršili prije stupanja na snagu KZ nije bilo takvih koji bi ukrali predmete u vrijednosti većoj od 300 000 dinara. Sam član 249 izmijenjen je samo utoliko što mu je, nakon stupanja na snagu Novele, dodan novi stav 2 u kome se predvidja mogućnost oslobodjenja od kazne u slučaju kada je učinilac ukradenu stvar vratio prije nego što je saznao za Pokretanje krivičnog postupka. Kako se ovdje radi o blažem Propisu on se je mogao primijeniti i na one od anketiranih °sudjenika, koji su krivično djelo izvršili prije stupanja na snagu Novele, obzirom na to da su u velikoj većini slučajeva ćili sudjeni u I960 i 1961 godini. b) Opći i posebni minimum i maksimum zapriječenih k^zni^ U pogledu posebnog minimuma i maksimuma kazni zatvora i strogog zatvora zapriječenih za kradju iz čl. 249 KZ nije povodom Novele došlo do izmjena. Opći pak maksimum zatvora smanjen je od 5 na 3 godine, a opći minimum strogog zatvora povišen od 6 mjeseci,na jednu godinu. Obzirom na to da je presuda gotovo svim promatranim osudjenicima bila izrečena nakon stupanja na snagu Novele dolazi od ovih dviju izmjena u obzir samo ona koja se odnosi na strogi zatvor no niti ta izmjena nema u našem slučaju naročitu važnost jer, kao što ćemo vidjeti, strogi je fcatvor osudjenima za kradju iz čl. 24-9 KZ bio samo iznimno izrečen. c) Propisi o odmjeravanju kazne. Izmjene do kojih <]o, nakon stupanja na snagu Novele, došlo u propisima o odmjeravanju kazne večinom su bile izvršene u tom pravcu što su sudovima dana šira ovlaštenja za izricanje blažih kazni ili primjenu uvjetne osude. Kako su pak i oni anketirani osu-djenici, koji su krivično djelo izvršili prije stupanja na snagu Novele, osim dvije iznimke, bili sudjeni nakon njezinog stupanja na snagu, mogli su se svi takvi propisi i na nDih primijeniti. Jedina iznimka u tom pogledu je propis o strožem kažnjavanju višestrukih povratnika sadržan u članu ^-Oa noveliranog KZ, koji prije stupanja na snagu Novele nije Postojao« Prema tom propisu može se osobi, koja se, u smislu definicije dane u tom članu, smatra višestrukim povratnikom, pod odredjenim uvjetima izreći kazna čija visina prelazi specijalni maksimum propisan za odnosno krivično djelo. Kako se ovdje radi o strožem propisu nisu se oni osudjenici koje smo obuhvatili našom anketom, a koji su krivično djelo izvršili P^ije stupanja na snagu Novele, ako su i bili višestruki povratnici, mogli kažnjavati prema propisu člana 40a KZ. No niti ova razlika u propisima nije mogla dovesti do toga da bi, u masi koju smo obuhvatili anketom, povratnici, koji su krivično djelo izvršili nakon stupanja na snagu Novele bili bitno drugačije kažnjavani čak i onda kada su bili višestruki povratnici nego povratnici koji su izvršili krivično djelo prije stupanja na snagu Novele. Ovo naprosto zbog toga što se propis člana 40a o odmjeravanju kazne u slučaju višestrukog povrata barem do sada primjenjuje posve iznimno. U masi osuđenika koju smo obuhvatili našom anketom nismo naišli niti na Jedan slučaj primjene tog propisa. Na temelju svega što smo iznijeli mogli bismo dakle zaključiti da je populacija osudjenih za krivično djelo kradje rz člana 249 KZ, koju smo obuhvatili našom anketom, sa stanovišta mogućnosti primjene pravnih propisa homogena. III. Za krivično djelo kradje zaprijećena je u stavu 1. člana 249 KZ kazna zatvora od najmanje 3 mjeseca alternativno sa kaznom strogog zatvora do 5 godina. Prema općim propisima o odmjeravanju kazne može se kazna preko propisanog specijalnog maksimuma od 5 godina strogog zatvora izreći samo osobama koje se u smislu propisa člana 40a smatraju višestrukim povratnicima. No niti u tom slu-caJU kazna ne može prijeći opći maksimum strogog zatvora od 15 godina. Kazna niža od propisanog specijalnog minimuma od 3 mjeseca zatvora može se izreći pod uvjetima predvidjenim u članu 42 KZ i to na način propisan u članu 43 KZ. Prema propisu stava 1 člana 42 KZ može sud odmjeriti kaznu ispod gra-nice propisane zakonom ili izreći blažu vrstu kazne u slučaju kada zakon propisuje da se učinilac može blaže kazniti. ^d takvih pak propisa došli bi kod osudjenih za kradju uglavnom u obzir slučaj smanjene uračunljivosti iz čl. 6 st. 2 KZ, pokušaja iz čl. 16 KZ i pomaganja iz člana 20 KZ. No i izvan 5ih slučajeva može sud, u smislu propisa stava 2 člana 42 KZ, odmjeriti kaznu ispod granice propisane zakonom ili izreći blažu vrstu kazne "u sručaju kad nadje da postoje takve olak- V savajuće okolnosti koje ukazuju na to da se i sa ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja". Od načina ublažavanja kazne, predvidjenih u članu 43 KZ došao bi, kod osudjenih za kradju iz Člana 249 st. 1 KZ, u obzir slučaj predvidjen u točki 1 tog člana: "ako je za krivično djelo propisana kazna strogog zatvora, zatvora ili novčana kazna, sa naznačenjem najmanje mjere, ova najmanja mjera može se spustiti do najmanje zakonske mjere te vrste kazne". Prema tom propisu ne bi se dakle niti u slučajevima ublažavanja kazne predvidjenim u članu 42 KZ osudjenima za kradju iz člana 249 st.l KZ mogla izreći novčana kazna. Propisana kazna zatvora mogla bi se pak n slučaju takvog ublažavanja spustiti na 3 dana. Posebnu grupu slučajeva pretstavljaju slučajevi u - 24 kojima zakon propisuje da se učinilac može osloboditi od kazne. Prema propisu stava 2 člana 44 može sud u takvim slučajevima, ako učinioca ne oslobodi od kazne, ublažiti kaznu bez ograničenja propisanih za ublažavanje kazne, koja su dana u članu 43 KZ. Takvi slučajevi, predvidjeni općim propisima, u-glavnom kod osudjenih za kradju ne dolaze u obzir. Oslobodje-nje od kazne moglo bi ovdje doći u obzir samo u slučaju pred-vidjenom u stavu 2 člana 249 KZ. Kada znamo kakve se sve kazne mogu izreći osudjeni-ma za kradju, prvo pitanje, koje nam se nameće kada se upuštalo u analizu izrečenih kazni, jest pitanje kako je naša populacija osudjenih općenito sastavljena obzirom na izrečene kazne, Da li se te kazne kreću u zakonom propisanim okvirima i u kojoj mjeri su sudovi iskorištavali razmjerno široke mogućnosti koje im je zakon dao u vezi sa odmjeravanjem kazne u slu- V . carevima koje ovdje promatramo. Stoga ćemo ovdje, u glavnim crtama, prikazati sastav svih osoba osudjenih za kradju iz člana 249 KZ koje smo obuhvatili našom anketom prema vrsti i visini izrečenih kazni. 1. Vrsta izrečenih kazni i primjena uvjetne osude. ^rema vrsti izrečenih kazni i primjeni uvjetne osude promatrani su osudjenici sastavljeni na slijedeći način: •n„ • Struktura u Broj osudjenih postooima Ukupno Zatvor - uvjetno Zatvor - bezuvjetno Strogi zatvor Ostale kazne i mjere novčana kazna oslobodjeni od kazne odgojne mjere izrečene mladjim punoljetnicima 1 331 100 677 51 609 4-6 35 3 10 0 2 0 4- 0 4 0 Iz gornjih podataka vidimo da je velikoj većini promatranih osudjenika bila izrečena kazna zatvora (97 posto). Iako se tim osudjenicima mogao izreći strogi zatvor do 5 godina, kazna strogog zatvora izrečena je u tako malom broju slučajeva da možemo smatrati da su je sudovi samo iznimno izricali * Uvjetna je osuda bila primijenjena u vrlo velikom broju slučajeva. Od svih promatranih osudjenika polovica je bila uvjetno osudjena, a medju osudjenima na zatvor ima više uvjetno nego bezuvjetno osudjenih. Oslobodjenih od kazne i takvih kojima je bila izrečena novčana kazna bilo je svega 6. Kao što smo već rekli, osudjeni za kradju mogli su biti oslobodjeni od kazne ili im s© mogla izreći novčana kazna uglavnom samo u slučaju predviđenom u stavu 2 člana 24-9. KZ. Kako je u promatranoj populaciji bilo svega 6 oslobodjenih od kazne i takvih kojima je izrečena novčana kazna mogli bismo odatle zaključiti da je slučajeva predvictjenih u stavu 2 člana 24-9 (a to je slučaj kada je učinilac ukradenu stvar vratio oštećenom prije nego sto je saznao za pokretanje krivičnog postupka) ili bilo vrlo malo ili pak u tim slučajevima sudovi nisu koristili danu mogućnost oslobodjenja od kazne odnosno izricanja blaže vrste kazne« Tokom ankete nismo ispitivali koliko je takvih slučajeva stvarno bilo no smatramo vjerojatnijim, obzirom na očite tendencije sudova prema izricanju blažih kazni, da se spomenuta mjera odnosno vrsta kazne nije primijenjivala zbog malog broja takvih slučajeva. Odgojne mjere mladjim punoljetnicima bile su izre-cene u svega 4 slučaja. Kako je medju promatranim osudjeni-cima bilo 270 takvih koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nisu navršili 21 godinu, a od tih većina nije niti u vrijeme održanja glavne rasprave na kojoj je donesena presuda navršila 21 godinu, možemo smatrati da su se odgojne mjere u takvim slučajevima primjenjivale vrlo rijetko. Kako je broj onih kojima nije bio izrečen niti zatvor niti strogi zatvor, kao što smo vidjeli, posve neznatan, nismo niti mogli ispitati okolnosti koje su utjecale na primjenu novčane kazne, odgojnih mjera i na oslobodjenja od kazne. Stoga smo ove slučajeve potpuno izostavili iz promatranja. 2. Visina izrečenih kazni zatvora i strogog zatvora. Obzirom na mali broj osudjenih na strogi zatvor prikazat će-mo ovdje strukturu prema visinama kazni zajedno za osudjene na zatvor i strogi zatvor. Najprije ćemo takvu strukturu prikazati za sve osudjene ukupno, bez obzira na to da li su bili 0sudjeni uvjetno ili bezuvjetno, a zatim ćemo posebno usporediti strukturu uvjetno osudjenih sa strukturom bezuvjetno osudjenih. Pri tome ćemo prikazati samo nekoliko glavnih gru-Paj formiranih prema visini kazne, dok ćemo na kraju posebno prikazati sve pojedinačne iznose kazni. a) Struktura svih osudjenih prema visini kazni je slijedeće: Broj osudjenih Struktura u postocima Ukupno 1 321 100 ispod 3 mjeseca 215 16 3 mjeseca 455 34 preko 3 do 6 mjeseci 421 32 preko 6 mjeseci 230 18 Kao što vidimo od svih je osudjenih polovica bila °sudjena na kaznu koja po visini ne premašuje zakonom propisanu donju granicu od 3 mjeseca. Osim toga se može primijetiti vrlo jaka koncentracija broja osudjenih na samoj do-njoj granici propisanoj zakonom. Na kaznu od ravno 3 mjesec^ bilo je naime osudjeno nešto više od jedne trećine svih osu-Ijenih. Udio osudjenih na kaznu dužu od 6 mjeseci u ukupnom Iroju osudjenih vrlo je malen. Taj je udio iznosio svega 18 posto pri čemu treba uzeti u obzir da su i same kazne zatvora m°gle biti izrečene u rasponu od 3 mjeseca do 3 godine. Na kaznu zatvora ispod zakonom propisane granice od 3 mjeseca bilo je osudjeno 215 osoba ili 16 posto, dakle goto- - 28 - vo isto toliko koliko je bilo osudjenih na kaznu zatvora du- v zu od 6 mjeseci. Ovdje se uglavnom radi o slučajevima u kodirna je bila kazna odmjerena ispod granice propisane zakonom na temelju ovlaštenja danog sudovima u stavu 2 člana 42, dakle izvan slučajeva ublažavanja kazne koji su u zakonu izričito predvidjeni. Medju promatranim osudjenicima bilo je naime samo 26 takvih kojima je kazna mogla biti ublažena na temelju propisa stava 1 člana 42 (to su smanjeno uračunljivi, pomagači i oni koji su samo pokušali izvršiti djelo). b) Usporedimo li strukturu uvjetno i bezuvjetno osudjenih prema visini kazne dolazimo do slijedećih rezulta- ta: Uvjetno osudje- ni Struktura u postocima Bezuvjetno osudjeni Struktura u postocima Ukupno 677 100 644 100 ispod 3 mjeseca 148 22 67 10 3 mjeseca 322 47 133 21 preko 3 do 6 mjeseci 181 27 240 37 preko 6 mjeseci 26 4 204 32 Vidimo da se uvjetno i bezuvjetno osudjeni u pogledu strukture prema visini kazni znatno medjusobno razlikuju. Medju uvjetno osudjenima ima znatno više osudjenih na kazne koje po visini ne premašuju zakonom propisanu donju granicu °d 3 mjeseca (69 posto) nego medju bezuvjetno osudjenima (31 posto). Osudjenih na kazne duže od 6 mjeseci ima naprotiv medju uvjetno osudjenima samo 4 posto dok ih medju bezuvjetno osudjenima ima 32 posto« Sudovi dakle uglavnom uv.jetu.ju samo kratkotrajne kazne, koje nisu duže od 6 mjeseci. Ipak je i me-dju bezuvjetno osudjenima udio osudjenih na ove kratkotrajne kazne vrlo velik (68 posto). c) U tabeli 2 u prilogu prikazali smo sve promatrane osudjenike prema pojedinačnim iznosima kazni zatvora i strogog zatvora koje su im bile izrečene. To smo učinili posebno za uvjetne a posebno za bezuvjetno osudjene. Ujedno smo posebno prikazali i osudjene koji su osudjeni za više krivičnih djela u stjecaju. Iznosi kazni prikazani za ove poslednje osudjenike odnose se na jedinstvenu kaznu izrečenu za sva krivična djela u stjecaju. Prema propisu stava 2 člana 30 KZ kazna se zatvora izriče na pune godine i pune mjesece, a do tri mjeseca i na pune dane. U slučaju stjecaja može se, prema propisu stava 2 člana 46 KZ, konačna, jedinstvena kazna za sva krivična djela u stjecaju i preko 3 do 6 mjeseci izreći na pune dane. Kazna do tri mjeseca zatvora bila je osudjenima, ^oje ovdje promatramo, većinom izrečena na pune mjesece. Od 215 osudjenih na kaznu ispod 3 mjeseca bilo je 29 osudjenih, na kaznu kraću od mjesec dana, 23 na kaznu izmedju jednog i dva mjeseca a 7 na kaznu izmedju dva i tri mjeseca. Kod kazni Preko tri mjeseca pojavljuju se kazne izrečene na dane, sa Dalim iznimkama, uglavnom samo u slučaju stjecaja. Daljnja karakteristika koju možemo primijetiti kada sve osudjene promatramo po pojedinačnim iznosima kazni - 3d - Dest da su neki od tih pojedinačnih iznosa naročito često primjenjivani. To su kazne od 1, 3, 4 i 5 mjeseci. Od svih osudjenih bilo je na ta četiri iznosa kazni osudjeno 67 posto. Koncentracija na tih nekoliko pojedinačnih iznosa kazni mnogo je veća kod uvjetno nego kod bezuvjetno osudjenih. Od svih uvjetno osudjenih bilo je na spomenuta četiri iznosa kazni osudjeno 82 posto dok je od svih bezuvjetno osudjenih na takve kazne osudjeno 51 posto. Uslijed toga su i uvjetne osude, obzirom na visinu kazne mnogo manje varijabilne nego bezuvjetne. Prosječna visina kazne iznosi kod uvjetno osudjenih 3,28 mjeseca sa standardnom devijacijom 2,26 mjeseca i koeficijentom varijacije 0,69 dok kod bezuvjetno osudjenih prosječna visina kazne iznosi 7,53 mjeseci sa standardnom devijacijom 9,38 mjeseci i koeficijensom varijacije 1,25* Distribucija osudjenika po visini izrečene kazne u SR Sloveniji Mjeseci Osudjeni uvjetno Osudj eni bezuvjetno 0,5 10 9 1 105 28 2 34 27 3 329 145 4 107 112 5 43 75 6 22 43 7 10 25 8 6 34 9 2 10 10 1 20 11 2 7 12 1 36 13 - 18 3 29 19 - 26 2 17 27 - 84 27 677 644 Distribucija osudjenika u SR Sloveniji na uvjetne i bezuvjet ne kazne za krivična djela iz čl. 249 KZ Broj osuđenih Legenda -i osud/en/ ju v/etno ćsuđ/eni bezuvjetno Z? - 8h Ih -26 Usporedimo li sa tog stanovišta kazne izrečene osudjenima samo za jedno krivično djelo sa kaznama izrečenim osudjenima za više krivičnih djela u stjecaju, vidimo da se samo kod onih prvih osudjeni na spomenute pojedinačne iznose kazni pojavljuju u tako velikom broju, dok je kod osudjenih za više krivičnih djela u stjecaju varijabilitet izrečenih visina kazni mnogo veći. Od svih osudjenih samo je 9 posto bilo osudjenih na kaznu od jedne godine ili više od jedne godine lišenja slobode. Te su se kazne izricale, sa neznatnim iznimkama, sa fflo bezuvjetno osudjenima i to u većini slučajeva onima koji su bili osudjeni za više krivičnih djela u stjecaju. Medju Ooudjenima samo za jedno krivično djelo nije uopće bilo osu-djenih na kazne od 2 godine ili više lišenja slobode. IV. U vezi s onim što smo naprijed pod točke III. iznjeli o vrsti i visini kazni izrečenih osudjenicima koji su bili predmet naše ankete postavlja se pitanje da li opisane opće tendencije u pogledu odmjeravanja kazni važe samo za razdoblje koje smo obuhvatili našom anketom (1961 godina) ili se one mogu zapaziti i u drugim razdobljima. Da bismo to ustanovili usporedili smo za godine 1957 do 1962 strukturu izrečenih kazni osudjenima za kradju iz člana 24-9 KZ (tabele 3 - 5). Na temelju takve usporedbe ustanovili smo slijedeće: Udio osudjenih na strogi zatvor je u svim promatranim godinama vrlo malen (tabela 3)« On se je kretao izmedju 1 i 4 posto. Udio osudjenih na strogi zatvor povećavao se počevši od I960 godine, dakle nakon stupanja na snagu Novele. Oo tog povečanja vjerojatno došlo je zbog promjene u kvalifikaciji krivičnog djela teške kradje iz člana 250 KZ. Kao što smo to već ranije napomenuli, prije stupanja na snagu Novele kvalificirali su se slučajevi kradje ako su bili izvršeni od strane osoba koje su zbog kradje, razbojničke kradje ili raz-bojništva bile osudjene više puta, kao teška kradja (čl. 25o sk. 2 toč. 6 KZ-a iz 1951 godine). Nakon stupanja na snagu Novele ta okolnost više nije uzeta u obzir kao kvalifikatorna za tešku kradju te se takvi slučajevi kvalificiraju kao kradja elana 249 KZ. Kako se pak strogi zatvor, kao što ćemo to kasnije vidjeti, uglavnom i izriče samo ranije osudjivanima odrazila se ta promjena na oovećanju udjela osudjenih na strogi zatvor medju osudjenima za kradju. Za ovu pretpostavku govori i činjenica da je u I960 i kasnijim godinama u odnosu na ranije godine došlo do povećanja broja svih osudjenih za kralju iz člana 249 KZ dok se istovremeho broj svih osudjenih za tešku kradju iz člana 250 KZ smanjio. Udio uvjetno osudjenih medju svim osudjenima bio je u svim promatranim godinama vrlo velik. On se kretao izme-d.ju 45 i 51 posto. Struktura svih osudjenih prema visini izrečenih kazni zatvora i strogog zatvora (tabela 4) u svim je promatranim godinama gotovo jednaka i karakteristike koje smo u tom pogledu zapazili kod anketiranih osudjenika mogu se primijetiti i kod kazni izrečenih osudjenima u svakoj promatranoj godini. U svim su godinama osudjenima bile u velikoj većini slučajeva izricane kazne zatvora koje nisu bile duže od 6 mjeseci i u svim je godinama oko jedne trećine osudjenih bilo osudijeno na samu donju granicu te kazne (3 mjeseca). Kazna strogog zatvora koju su sudovi u tim godinama izricali u većini slučajeva nije bila duža od dvije godine. I u pogledu razlika u strukturi po visini kazni izmedju uvjetno i bezuvjetno osudjenih mogu se u svim promatranim godinama primijetiti iste karakteristike koje smo prisjetili kod anketirane populacije (tabela 5)* Kod uvjetno osudjenih je u svim godinama udio osudjenih na kazne ispod zakonom propisane granice mnogo veći nego kod bezuvjetno osu- <3.«jenih a ujedno je mnogo veća i koncentracija na samoj donjoj granici propisanoj zakonom. Opći nivo kazni izrečenih osudjenima za kradju iz člana 249 KZ je dakle, prema svemu što smo iznjeli, vrlo nizak. Visina kazni kreće se uglavnom, oko donje granice propisane zakonom a od dviju vrsta zapriječenih kazni većinom je primijenjena samo blaža tj zatvor. Kako su se tendencije prema izricanju takvih kazni ispoljile u svih šest godina koje smo ovdje promatrali, možemo smatrati da su one kod sudova ustaljene. Rezultati naših istraživanja trebali bi, pored o-stalog, pokazati da li do izricanja tako niskih kazni dolazi zbog toga što medju osudjenicima koje ovdje promatramo većinom nema težih slučajeva ili te tendencije postoje i bez obzira na težinu slučaja. V. Kod prikupljanja i obrade podataka o okolnostima koje su mogle utjecati na odmjeravanje kazne osudjenima za kradju uzeli smo u prvom redu u obzir one okolnosti koje Krivični zakonik kao takve izričito spominje, a koje se mogu odnositi na ove osudjenike. To je slučaj smanjene uračunlji-vosti iz člana 6 st. 2 KZ, pokušaja iz člana 16 KZ, pomaganja iz člana 20 KZ, ranije osude iz člana 40 KZ, višestrukog povrata iz člana 40a KZ i stjecaja iz člana 46 KZ. Pored toga smo u anketi posebno evidentirali i slučajeve u kojima je,na temelju propisa člana 47 KZ osobi, koja je ranije bila osu-čjena, pri odmjeravanju kazne uzeta u obzir ranije izrečena kazna, koju još nije izdržala. -36- na odmjeravanje kazne, mogli uzeti u obzir sve gore nabrojene okolnosti, U promatranoj populaciji našli smo naime samo vrlo mali broj smanjeno uracunljivih, onih koji su djelo samo pokušali izvršiti kao i onih koji su djelo izvršili kao pomagači. Stoga nismo mogli posebno ispitati utjecaj ovih okolnosti na odmjeravanje kazne, a kako su te okolnosti mogle utjecati na kaznu to smo, prilikom ispitivanja utjecaja o-stalih okolnosti na oumjerene kazne, sve takve slučajeve potpuno izostavili iz promatrane mase. Isto smo tako iz promatrane mase potpuno izostavili slučajeve u kojima je kazna bila izrečena na temelju propisa člana 47 KZ, jer je u tim slučajevima prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne bila u-zeta u obzir kazna iz ranije presude koja nije bila predmet našeg promatranja. Stoga se ti slučajevi ne mogu izjednačiti sa ostalima, a njihov broj nije dovoljno velik da bismo ih mogli posebno promatrati.' Sve slučajeve koje smo potpuno izostavili iz našeg promatranja prikazali smo posebno u tabeli 6 prema izrečenim kaznama. Utjecaj što su ga ostale okolnosti imale na odmjeravanje kazne prikazat ćemo u daljnjemu slijedećim redoslijedom i po slijedećim grupama: I. Ranije osude II. Okolnosti koje ukazuju na težinu slučaja 1. Stjecaj 2. Vrijednost ukradenih predmeta 3. Vrsta ukradenih predmeta 4. Okolnost da je oštećena društvena imovina Izvan upravo nabrojenih slučajeva Krivični zakonik u svom općem dijelu daje samo opće smjernice u vezi sa odmjeravanjem kazni i to u svom članu 38. U vezi s tim općim smernicama prikupili smo u anketi za osudjenike koje ovdje promatramo podatke o slijedećim okolnostima: 1. Jačina ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra. bismo donekle utvrdili jačinu ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra uze^i smo u obzir vrijednost ukradenih predmeta kao i okolnost da li je bila oštećena društvena ili privatna imovina. 2• Okolnosti pod kojima je djelo bilo učinjeno. Katco je bilo nemoguće statističkom obradom obuhvatiti sve okolnosti pod kojima je djelo bilo učinjeno obuhvatili smo ovdje samo vrstu ukradenih predmeta u vezi sa načinom izvr-senja i okolnostima pod kojima su ti predmeti bili ukradeni. 3. Raniji život. Zbog pomanjkanja detaljnijih podataka u spisima mogli smo u pogledu ranijeg života obuhvatiti samo ranije osude. Lične prilike. Cd toga smo obuhvatili starost, obiteljske prilike i spol osudjenika. 5• Ponašanje osudjenika nakon izvršenja djela. "ao takovo uzeli smo u obzir osudjenikovo priznanje i da li Je osudjeni nadoknadio štetu. Zbog malog broja odnosnih slučajeva nismo, prilikom utvrdjivanja utjecaja što su ga pojedine okolnosti imale III. Ponašanje izvrsioca nakon izvršenja djela 1. Priznanje 2. Naknada štete IV. Lične okolnosti osudjenika 1. Starost 2. Obiteljske prilike 3. Spol VI. Prilikom utvrdjivanja utjecaja što su ga gore navedene okolnosti imale na kaznu, utvrdjivat ćemo s jedne strane koliko su te okolnosti utjecale na samu primjenu instituta uvjetne osude i izricanja vrste kazne a s druge strane ćemo utvrdjivati koliko su te okolnosti utjecale na visinu odmjerenih kazni i to posebno kod uvjetno a posebno kod bezuvjetno osudjenih. Kod ovih posljednjih promatrat ćemo, zbog malog broja osudjenih na strogi zatvor, visinu kazni zatvora i strogog zatvora zajedno. Obzirom na naprijed pod točkom IV. opisanu strukturu osudjenih prema visini kazni razvrstali smo, kod promatranja utjecaja pojedinih okolnosti na visinu kazni, uvjetno i bezuvjetno osudjene u slijedeće grupe: ispod 3 mjeseca 3 mjeseca preko 3 do 6 mjeseci preko 6 mjeseci Jedino kada ćemo promatrati samo osudjene za više krivičnih djela u stjecaju služit ćemo se, obzirom na razli- Čitu strukturu tih osudjenika, nešto drugačijim grupama i to: do uključivo 3 mjeseca preko 3 do 6 mjeseci preko 6 mjeseci do ispod 1 godine 1 godina i više. 1) tabeli 7 u prilogu prikazali smo sve osudjenike, koji su uzeti u obzir kod promatranja utjecaja pojedinih o-kolnosti na odmjeravanje kazne, i po detaljnijim grupama formiranim prema visini kazni u kombinaciji sa stjecajem i ranijom osudom. I. RANIJE OSUDE Kada se upuštamo u promatranje utjecaja što ga je ranija osuda imala na odmjeravanje kazne osudjenicima koje ovdje promatramo trebamo imati na umu da je kod osudjenih za kradju udio povratnika u ukupnom broju osudjenih naročito velik. Medju svim osudjenima za kradju koje ovdje promatramo bilo je 42 posto ranije osudjivanih (u smislu usvojene definicije ranije osudjivanostr koju smo naprijed opisali). Medju ovim ranije osudjivanima bilo je opet razmjerno mnogo slučajeva težeg povrata. Od svih ranije osudjivanih je 70 posto bilo ranije osudjivano za istovrsna djela, a medju o-vim poslednjima bilo je opet 71 posto ranije više puta osudjivanih. Problem povrata ukazuje se dakle upravo kod izvr-šilaca ovih krivičnih djela kao naročito akutan. U ovom ćemo poglavlju prikazati da li su i na kodi način ranije osude utjecale na odmjeravanje kazne. Pri tome ćemo najprije analizirati opći utjecaj svih ranijih o-suda usporedjujući kazne izrečene ranije osudjivanima sa kaznama izrečenim ranije neosudjivanim osobama, a zatim ćemo prikazati koliko je na kaznu utjecala vrsta, učestalost i nvjetovanost ranijih osuda. Tokom naših istraživanja ustanovili smo da su osobama osudjenima za više krivičnih djela u stjecaju općenito izricane strože kazne nego osobama osudjenim samo za jedno krivično djelo. Osudjenih za više krivičnih djela u stjecaju ima medju ranije osudjivanima više nego medju rani.je neosu-djivanima, isto ih tako ima medju ranije osudjivanima za i-stovrsna djela više nego medju ranije osudjivanima za druga •ijela i medju višestrukim povratnicima više nego medju ranije samo jedamput osudjenima. Stoga smo, prije no što ćemo se upustiti u ispitivanje utjecaja ranijih osuda na odmjeravanje Kazne, morali isključiti utjecaj što ga je okolnost stjecaja mogla imati na kazne izrečene ranije osudjivanima. U protivnom slučaju ne bismo mogli zaključiti da li je do eventualno strožih kazni kod ranije osudjivanih došlo upravo zbog utjecaja ranijih osuda ili zbog toga što u toj grupi ima viče osudjenih za krivična djela u stjecaju. Zato smo promatrane osudjenika najprije podijelili u dvije grupe: na one bez krivičnih djela u stjecaju i one sa krivičnim djelima u stjecaju. Unutar sveka od tako dobivenih dviju grupa promatrali smo utjecaj ranijih osuda na odmjerenu kaznu. takav su način prikazani i podaci u odgovarajućim tabelama u prilogu. Ranije osude uopće Da bismo ustanovili da li je okolnost da je neka osoba već bila ranije osudjivana općenito bitno utjecala na odmjerenu kaznu, usporedili smo strukturu ranije osudjivanih prema izrečenim kaznama sa strukturom ranije neosudjivanih prema istom obilježju. Takva je usporedba pokazala slijedeće rezultate (tabela 8): I. Primjena uvjetne osude i vrste kazne Okolnost ranije osudjivanosti imala je općenito značajan utjecaj na izricanje uvjetne osude. Ranije osudji-vani su naime u mnogo manjoj mjeri uvjetno osudjeni nego ranije neosudjivani. U grupi osudjenih bez krivičnih djela u stjecaju je većina ranije neosudjivanih osudjena uvjetno. Ranije osudji-vani iz te grupe su naprotiv u većini slučajeva osudjeni bezuvjetno. U grupi osudjenih sa krivičnim djelima u stjecaju utvrdili smo slične odnose. Samo nešto manje od polovice ranije neosudjivanih je ovdje uvjetno osudjeno, dok su ranije osudjivani u 90 posto slučajeva osudjeni bezuvjetno. Strogi zatvor je, kao što smo to uvodno vidjeli, na osudjene za kradju primijenjen vrlo rijetko. U grupi osudjenih bez krivičnih djela u stjecaju je broj osudjenih na strogi zatvor tako neznatan (svega sedam slučajeva) da ovdje te slučajeve nismo niti mogli uzeti u obzir prilikom utvrdji-vanja razlika u primjeni uvjetne osude i vrste kazne. Možemo samo konstatirati da je u svih tih sedam slučajeva strogi zatvor izrečen ranije osudjivanima. Osudjenima sa krivičnim djelima u stjecaju je strogi zatvor izrečen u nešto malo većem broju slučajeva. Svi ti slučajevi, izuzev jednog, nalaze se i ovdje medju ranije osudjivanima. No time je i od ranije osudjivanih svega 11 posto -na- bilo osudjenu na tu strožu vrstu kazne. 2. Visina kazne odmjerene uvjetno osudjenima Samo kod osudjenih bez krivičnih djela u stjecaju smo mogli promatrati utjecaj što ga je ranija osuda izvršila na odmjeravanje visine kazne uvjetno osudjenima. Broj uvjetno osudjenih medju ranije osudjivanima je naime u grupi osudjenih sa krivičnim djelima u stjecaju tako malen da nije i-malo svrhe analizirati ga prema visini kazne. U promatranoj grupi osudjenih se kazne odmjerene ranije osudjivanima po svojoj visini značajno razlikuju od kazni odmjerenih ranije neosudjivanima. Glavna se razlika sastoji u tome da je ranije osudjivanima kazna ispod zakonom propisane granice izrečena u manjoj mjeri nego ranije neosu-djivanima. Medju ranije osudjivanima bilo je naime 14 posto osudjeno na kaznu ispod 5 mjeseca, a medju ranije neosudji-vanima je na takvu kaznu bilo osudjeno 25 posto, No koncentracija na samoj donjoj granici propisanoj zakonom je u oba slučaja vrlo jaka tako da u tom pogledu niti nema nekih većih razlika. Od ranije neosudjivanih je na kaznu od ravno 5 mjeseca bilo osudjeno 52 posto, a od ranije osudjivanih je na tu kaznu osudjeno 59 posto. 5» Visina kazne odmjerene bezuvjetno osudjenima Ranija je osuda imala značajan utjecaj i na odmjeravanje visine kazne bezuvjetno osudjenima. Razlike u kaznama odmjerenim ranije osudjivanima i neosudjivanima došle su osim toga ovdje u većoj mjeri do izražaja no što je to bio slučaj kod uvjetnih kazni. U grupi osudjenih bez krivičnih djela u stjecaju je nešto više od jedne četvrtine ranije neosudjivanih bilo osudjeno na kaznu nižu od zakonom propisane granice, a na kaznu preko te granice je (od ranije neosudjivanih) bilo o-sudjeno svega 35 posto. Naprotiv je samo vrlo mali broj ranije osudjivanih osudjen na kaznu ispod zakonom propisane granice (9 posto), a većina (59 posto) je osudjena na kaznu koja po visini premašuje tu granicu. U grupi osudjenih sa krivičnim djelima u stjecaju je kako kod ranije osudjivanih tako i kod ranije neosudjivanih udio osudjenih na kaznu ispod zakonom propisane granice sasvim neznatan. Razlike u visini kazne odmjerene ranije o-sudjivanima i neosudjivanima manifestirale su se ovdje utoliko što je udio osudjenih na kaznu od preko 6 mjeseci medju ranije osudjivanima veći nego medju ranije neosudjivanima. kod toga se naročito ističe razlika u pogledu osudjenih na kaznu od jedne godine i više kojih je medju ranije osudjivanima bilo 41 posto, a medju ranije neosudjivanima svega 14 posto. Vrsta ranije izvršenih krivičnih djela Analizirajući do sada utjecaj što su ga ranije o-sude izvršile na odmjeravanje kazne, uzeli smo, kod formiranja diupe ranije osudjenih, u obzir sve ranije osude, bez obzira na to za kakva su krivična djela bile izrečene. No ocjena nekog izvršioca krivičnog djela, koji je već i ranije bio osu-djivan ovisi i o tome za kakva je djela bio osudjivan. Od osoba koje opetovano vrše krivična djela iste vrste može se naime sa većom vjerojatnošću očekivati da će takvu svoju djelatnost i ubuduće nastaviti nego od osoba koje su doduše izvršile više puta po neko krivično djelo ali su sva ta djela bila posve različitog karaktera i mogla su biti izvršena tek slučajnim stjecajem okolnosti. I novelirani Krivični zakonik, kada u svom članu 40 govori o ranijim osudama u vezi sa odmjeravanjem kazne, naglašava da sud treba uzeti u obzir istovrsnost ranije izvršenih krivičnih djela i istovrsnost pobuda. I u članu 40a, koji govori o odmjeravanju kazne u slučaju višestrukog povrata, zakonik u stavu kao jedan od kriterija za odmjeravanje strože kazne spominje srodnost krivičnih djela. Imajući sve ovo u vidu postavili smo si, ispitujući utjecaj ranijih osuda na odmjeravanje kazne, i zadatak da ustanovimo da li su sudovi i u kojoj mjeri, kod odmjeravanja kazne osudjenim osobama, uzimali u obzir okolnost da je neka osoba ranije bila osudjivana upravo za istovrstna djela. Krivični zakonik nije dao neku definiciju niti je uopće pobliže odredio što treba smatrati istovrsnim ili srodnim krivičnim djelom. Stoga smo, za potrebe našeg istraživala, takvu definiciju morali sami postaviti. Kod postavljanja "takve definicije nismo mogli uzeti u obzir istovrsnost pobuda iz kojih je ranije i zadnje krivično djelo bilo izvršeno. Ovo zbog toga što se u velikog većini slučajeva iz podataka u spisu uopće ne može razabrati iz kojih je pobuda ranije krivično djelo bilo izvršeno. Ni sam sud nije dakle kod ocjenjivanja istovrsnosti taj kriterij mogao uzeti u obzir. Stoga smo se kod odredjivanja istovrsnosti morali ograničiti na sam karakter krivičnog djela. Kako ovdje promatramo osudjene za kradju dakle za krivično djelo protiv imovine smatrali smo da su sa tim djelom istovrsna sva djela kod kojih je takodjer imovina nesumnjivđ zaštitni objekt. Takvima smo smatrali sva krivična djela iz glave XX Krivičnog zakonika (Krivična djela protiv imovine) kao i sva njima odgovarajuća krivična djela iz krivičnopravnih propisa koji su važili prije stupanja na snagu Krivičnog zakonika iz 195b godine. Medju istovrsna djela ubrojili smo zatim još i šumsku kradju iz čl. 246a noveliranog Krivičnog zakonika odnosno člana 246 st. 2 Krivičnog zakonika prije Novele te pronevjerenje iz čl. 522 KZ zajedno sa odgovarajućim krivičnim djelima iz ranijih propisa. Prema gornjem kriteriju podijelili smo sve ranije osudjivane u dvije grupe: ranije osudjivane za druga djela i ranije osudjivane za istovrsna djela. Medju ranije osudjivane za druga djela uvrstili smo one osudjenike koji nikada ranije nisu bili osudjeni za jedno od krivičnih djela koja prema gornjem kriteriju smatramo istovrsnima. U grupi ranige osudji-vanih za istovrsna djela obuhvatili smo sve one osudjenike koji su ranije makar i samo jedamputa bili osudjeni za neko istovrsno djelo bez obzira na to što su možda pored toga bili osudjeni i za druga djela. Usporedjujući kazne izrečene svakoj ou ove dvije grupe ranije osudjenih došli smo do slijedećih rezultata (tab. 9). I. Primjena uvjetne osude i vrste kazne. U grupi osudjenih bez krivičnih djela u stjecaju ■ustanovili smo značajne razlike u primjeni uvjetne osude na ranije osudjivane za istovrsna i druga djela. Preko polovice (60 posto) ranije osudjivanih za druga djela osudjeno je ovdje uvjetno dok je medju ranije osudjivanima za istovrsna djela bilo svega 21 posto uvjetno osudjenih. Ipak treba naglasiti da je i ranije osudjivanima za druga djela uvjetna osuda još uvijek izrečena u manjoj m.jeri ne o ranije neosudjivanima. Kada smo naime sa toga stanovišta usporedili ranije neosudjivane sa ranije osudjivanima samo za druga djela, ustanovili smo da je medju ovim posljednjima udio uvjetno osudjenih (60 posto) značajno manji nego medju onim prvima (78 posto). Iz ovoga možemo zaključiti da je već i okolnost, da je neka osoba ranije bila osudjena za druga djela, značajno utjecala na izricanje uvjetne osude, do okolnost da je osudjenik ranije bio osudjivan upravo za istovrsna djela je na primjenu tog instituta, kao što smo vidjeli, djelovala mnogo jače. Značajnost razlika u primjeni strogog zatvora nismo niti ovdje mogli utvrdjivati zbog malog broja osudjenih na strogi zatvor. Svi oni koji su bili osudjeni na strogi zatvor nalaze se uostalom medju ranije osudjivanima za istovrsna djela. U grupi osudjenih sa krivičnim djelima u stjecaju nismo mogli utvrditi da li je razlika u primjeni uvjetne o-sude i vrste kazne na ranije osudjivane za istovrsna i druga djela značajna. Ovo zbog toga što je u toj grupi broj ranije osudjivanih za druga djela vrlo malen. Osim toga velika većina u obje promatrane grupe osudjena je na bezuvjetni zatvor tako da je broj uvjetno osudjenih i osudjenih na strogi zatvor vrlo malen. Možemo samo konstatirati da se i ovdje svi osudjeni na strogi zatvor nalaze medju ranije osudjenima za istovrsna djela i da medju ovim posljednjima ima razmjerno manje uvjetno osudjenih nego medju ranije osudjivanima za druga djela. 2. Visina kazne odmjerene uvjetno osudjenima. Zbog malog broja uvjetno osudjenih medju ranije o-sudjivanima sa krivičnim djelima u stjecaju mogli smo visinu uvjetnih kazni usporedjivati samo unutar grupe osudjenih bez krivičnih djela u stjecaju. Tu smo ustanovili da izvjesne manje razlike koje postoje u visini kazne odmjerene ranije osudjivanim za istovrsna i druga djela, nisu značajne. Naročito je karakteristično da se jaka koncentracija na samoj donjoj granici propisanoj zakonom nije izgubila niti kod ranije o-sudjivanih za istovrsna djela. I medju ovima je 57 posto bilo osudjeno na kaznu od ravno tri mjeseca, a od ranije osudjivanih za druga djela je na tu kaznu bilo osudjeno samo nešto malo više (61 posto). 3* Visina kazne odmjerene bezuvjetno osudjenima Niti bezuvjetne kazne odmjerene ranije osudjivani-ma za istovrsna i druga djela ne razlikuju se značajno po sv°ioj vrsini. Ova konstatacija važi kako za grupu osudjenih samo za jedno krivično djelo tako i za osudjene sa krivičnim djelima u stjecaju. Razlike koje doduše u tom pogledu postoje su razmjerno male. U grupi osudjenih bez krivičnih djela u stjecaju ranije osudjenima za istovrsna djela kazna ispod zakonom propisane granice izrečena je u nešto manjoj mjeri (7 posto) nego ranije osudjivanima za druga djela (1? posto), a kazna preko 6 mjeseci u nešto većoj mjeri nego ranije osudjivanima za druga djela (14 naprama 6 posto). No zato su osudjeni na kaznu od ravno 3 mjeseca i od preko 3 do uključivo 6 mjeseci kod jednih i drugih podjednako zastupljeni. U grupi osudjenih sa krivičnim djelima u stjecaju razlike u visini kazni izrečenih ranije osudjivanima za istovrsna i druga djela nešto su veće. No ovdje je broj ranije o-sudjivanih za druga djela vrlo malen (svega 20) te je vjerojatno već sama ta činjenica imala bitan utjecaj na značajnost razlika. Postavlja se pitanje kakvo značenje treba pripisati činjenici da se u našim rezultatima nisu pokazale značajne razlike u visini kazni odmjerenih ranije osudjivanima za i-stovrsna i druga djela. Vidjeli smo upravo da je u grupi o-sudjenih sa krivičnim djelima u stjecaju do takvih o nosa vrlo - 49. - vjerojatno došlo i zbog malog broja osudjenih za druga djela. No u grupi osudjenih bez krivičnih djela u stjecaju broj ranije osuđjivanih za druga djela nije tako neznatan. A ipak sm° našli samo male i neznačajne razlike u visini kazni izrečenih ranije osudjivanima za istovrsna i druga djela i to kako -cod uvjetno tako i kod bezuvjetno osudjenih. Pri ocjeni ovih rezultata treba imati u vidu i to da ranije osudjivane istovrsna djela možemo smatrati opasnijim i upornijim povratnicima od ranije osuđjivanih za druga djela i zbog toga °t° su oni većinom ranije više puta osudjivani a to kod ranije osudjenih za druga djela nije slučaj. Ako i usprkos svega koga nismo našli većih i značajnijih razlika u visini kazni odmjerenih ovim dvim grupama povratnika smatramo da to ukazuje na to da sudovi kod odmjeravanja visine kazne istovrsnim povratnicima nisu u većoj mjeri vodili neku smišljenu politiku u kojoj bi se odrazilo nastojanje da se upravo takvi povratnici podvrgnu nekom dužem tretmanu u kazneno popravnim domovima. Broj svih ranijih osuda Pored istovrsnosti ranije izvršenih krivičnih djela možemo i broj ranijih osuda smatrati jednim od indikatora težine povrata. Stoga smo u okviru našeg istraživanja o utje-caJu ranijih osuda na kaznu ispitali i razlike u strogosti kazne izrečene onima koji su ranije bili samo jedamputa i o-oima koji su ranije bili više puta osudjeni. Ranije više puta osudjenima nismo smatrali samo višestruke u smislu defini- čije koja je dana u čl. 40a KZ nego sve osobe koje su uopće ranije bile osudjivane više nego jedamputa. Ovdje ćemo najprije prikazati utjecaj što ga je broj svih ranijih osuda imao na kaznu, bez obzira na to da li su te osude bile izrečene za istovrsna ili za druga djela (tabela 10). Kao što smo to naprijed iznjeli, istovrsnost rani-Oir osuda iako nije općenito utjecala na strogost kazne, imala je ipak odlučujući utjecaj na primjenu uvjetne osude. Kako pak medju više puta ranije osudjivanima ima znatno više ranije osudjivanih za istovrsna nego za druga djela, trebalo 0© isključiti utjecaj što ga je dama istovrsnost ranijih o-suda mogla imati na kaznu izrečenu višestrukim povratnicima. '3toga smo utjecaj broja svih ranijih osuda na kaznu promatrali posebno kod ranije osudjivanih za druga, a posebno kod ra-nJ-je osudjivanih za istovrsna djela. To smo pak mogli učiniti samo za grupu osudjenih bez krivičnih djela u stjecaju, Jer je u grupi osudjenih sa krivičnim djelima u stjecaju broj ranije osudjenih za druga krivična djela premalen da bismo ga mogli analizirati prema broju ranijih osuda. 1. Primjena uvjetne osude i vrste kazne U grupi ranije osudjivanih za istovrsna djela, broj svih ranijih osuda značajno je utjecao na izricanje uvjetne osude. Ranije osudjivanima samo jedamputa uvjetna je osuda tila izrečena u jednoj trećini slučajeva, dok je ranije osu-ćjivanima tri i više puta uvjetna osuda bila izrečena u sve- Sa 9 posto slučajeva. Osudjeni pak na strogi zatvor, iako po svom broju premali da bi ih se moglo uzeti u obzir kod u-tvrdjivanja značajnosti razlika, nalaze se svi medju ranije tri i više puta osudjivanima. Kod ranije osudjivanih za druga djela nismo mogli ustanoviti da je broj svih ranijih osuda usmjerio primjenu uvjetne osude u istom pravcu kao što je to bio slučaj kod ranije osudjenih za istovrsna djela. Sto više, iz dobivenih rezultata bi proizlazilo da su ranije osudjivani dva i vise puta ovdje u većoj mjeri uvjetno osudjeni nego ranije samo jedamput osudjeni. Kako ne možemo pretpostaviti da je u-pravo broj ranijih osuda djelovao u torn pravcu, moramo doći čo zaključka da kod ranije osudjivanih za druga djela broj ranijih osuda nije kod izricanja uvjetne osude imao odlučuju ću ulogu već da je ovdje prevladao utjecaj drugih faktora. 2. Visina kazne odmjerene uvjetno osudjenima Razlike u visini kazne izrečene ranije samo jedam-put i ranije više puta osudjivanima mogli smo ovdje ispitati samo kod ranije osudjenih za istovrsna djela. Medju ranije osudjenima za druga djela je broj ranije više puta osudjenih tako malen, a koncentracija na samoj donjoj granici propisanoj zakonom tako jaka, da primjena metode za ispitivanje zna V , oajnosti razlika, koju ovdje upotrebljavamo, nije mogla doći u obzir. U grupi ranije osudjivanih za istovrsna djela smo ustanovili da razlike u visini kazni izrečenih ranije samo jedamput i ranije dva i više puta osudjenima nisu značajne. ■iorne je vjerojatno doprinio i razmjerno mali broj slučajeva u toj grupi. 3» Visina kazne odmjerene bezuvjetno osudjenima Iz sličnih razloga kao i gore pod 2. ispitali smo ovdje razlike u kaznama samo u grupi ranije osudjenih za i-stovrsna djela. Tu smo ustanovili značajne razlike u visini kazni izrečenih ranije samo jedamput i ranije više puta osu-Ijivanima. Sa brojem ranijih osuda postepeno raste i postotak osudjenih na duže kazne, a opada postotak osudjenih/&raće kazne. -Lako je medju ranije samo jedamput osudjenima bilo svega 7 posto osudjenih na kaznu dužu od 6 mjeseci, a 57 posto je bilo osudjeno na kaznu od 3 mjeseca ili kraću od 3 mjeseca, naprotiv je medju ranije tri i više puta osudjivanima bilo 20 posto osudjeno na kaznu od preko 6 mjeseci a na 3 mjeseca ili manje je bilo osudjeno 29 posto. Ranije uv.ietne osude Konačno smo si, ispitujući utjecaj ranijih osuda na odmjerenu kaznu, postavili pitanje na koji način je okolnost da je neka osoba bila ranije samo uvjetno osudjena u-tjecala na izricanje uvjetne osude povodom ponovo izvršenog krivičnog djela. Da li je takvim osobama uvjetna osuda izre- V Cena u istoj ili u većoj mjeri nego osobama koje su ranije kile bezuvjetno osudjene. Okolnost da je neka osoba bila ra- nije samo uvjetno osuđjena ukazuje donekle na to da ranije izvršeno krivično djelo ili krivična djela nisu bila naročito teška. Stoga bi primjena uvjetne osude na takve osobe trebala pokazati da li su sudovi kod odmjeravanja kazne ranije o-sudjivanima uzimali u obzir i težinu ranije izvršenih krivičnih djela. S druge pak strane mogla je okolnost da je neka osoba već ranije bila uvjetno osuđjena negativno utjecati na odluku suda o ponovnoj primjeni uvjetne osude. Sud je naime mogao stati i na stanovište da osobi na koju ranija uvjetna osuda očito nije djelovala ne treba ponovo izreći uvjetnu osudu. Krivični zakonik koji je bio na snazi prije stupanja na snagu Novele u svom je članu 50 izričito odredio da se uvjetno osuđjena osoba, ukoliko joj uvjetna osuda ne bude opozvana, smatra da nije osuđjena za djela obuhvačena uvjetnom osudom. Iz noveliranog Krivičnog zakonika je taj propis izostao te je prepušteno ocjeni suda hoće li takvu osudu u-zeti u obzir kod odmjeravanja kazne. Stoga smo smatrali da će i sa toga stanovišta biti zanimljivo da se ispita kakav je stav praksa stvarno zauzela. Medju osudjenima obuhvaćenim našom anketom našli smo samo u grupi osudjenih bez krivičnih djela u stjecaju nešto veći broj ranije samo uvjetno osudjenih. Zbog toga smo samo u toj grupi promatrali ranije samo uvjetno osudjene. Medju ranije samo uvjetno osudjenima u toj grupi pak veliku većinu čine oni koji su ranije bili samo jedamput osudjeni dok je broj ranije više puta uvjetno osudjenih posve neznatan. Stoga smo usporedjujući intenzitet primjene uvjetne osude na ranije uvjetno i bezuvjetno osudjene uzeli u promatranje samo jedamput ranije osudjene« Takvu smo usporedbu izvršili posebno kod ranije osudjivanih za druga djela, a posebno kod ranije osudjivanih za istovrsna djela. Ustanovili smo da kod 0ednih ikod drugih ima razlika u primjeni uvjetne osude na ranije jedamput uvjetno i ranije jedamput bezuvjetno osudjene. Te se razlike sastoje u tome što je na one koji su ranije bili samo jedamput uvjetno osudjeni uvjetna osuda bila primijenjena u nešto većoj mjeri nego na one koji su ranije bili samo jedamput bezuvjetno osudjeni. No te su razlike male i nisu značajne. Kako pak takve razlike ipak postoje ispitali smo još posebno da li postoje značajne razlike u intenzitetu primjene uvjetne osude s jedne strane na ranije neosudji-vane a s druge strane na ranije samo jedamputa uvjetno osudjene. nada smo s@ ranije neosudjivanima usporedili ranije jedamputa uvjetno osudjene za druga djela ustanovili smo da iz-®edju jednih i drugih nema značajnih razlika u intenzitetu primjene uvjetne osude. Većina i jednih i drugih osudjena je uvjetno. No usporedba ranije jedamput uvjetno osudjenih za istovrsna djela sa ranije neosudjivanima pokazala je da je na one prve uvjetna osuda bila primijenjena u značajno manjoj mjeri nego na ove posljedne. Dok je od ranije neosudjivanih 73 posto bilo uvjetno osudjeno, od ranije jedamput uvjetno osudje-nib za istovrsna djela bilo je svega 39 posto uvjetno osudjeno (tabela 11). Na temelju dobivenih rezultata mogli bismo zaključiti čct su sudovi, kod primjene uvjetne osude, i raniju uvjetnu osu-lu, ct o je bila izrečena za istovrsna djela, uzimali u obzir - % - kao otegotnu okolnost. Zakl,jučci Na temelju opisanih rezultata možemo zaključiti da su ranije osude općenito imale značajan utjecaj na odmjeravanje kazne. Sudovi su očito i kod primjene uvjetne osude kao i kod odmjeravanja visine kazne uzimali u obzir okolnost da se osudjeni nalazi u povratu te su povratnicima izricali razmjerno strože kazne nego prvi puta osudjenima. I težina povrata obzirom na vrstu ranije izvršenih krivičnih djela i broj ranijih osuda odrazila se na kaznama izrečenim povratnicima. No s druge strane smatramo da nam naši rezultati dozvoljavaju i zaključak da se sama okolnost povrata i njegova težina jače odrazila na primjeni instituta uvjetne osude nego na izricanju vrste i visine kazne. Smatramo da za takav zaključak govore slijedeći razlozi. Razlike u intenzitetu primjene uvjetne osude pokazale su se značajnima kako onda kada smo sa toga stanovišta Usporedili sve povratnike sa prvi puta osudjivanima tako i onda kada smo ranije osudjivane za istovrsna djela usporedili sa ranije osudjivanima za druga djela kao i onda kada smo Unutar grupe ranije osudjenih za istovrsna djela izvršili Usporedbu prema broju ranijih osuda. Ako promatramo samo one °sudjenike koji nisu osudjeni za više krivičnih djela u stjecaju, vidimo da dok je nešto preko tri četvrtine prvi puta osudjenih bilo uvjetno osudjeno, udio uvjetno osudjenih u pojedinim grupama formiranim prema težini povrata postepeno opada da bi se konačno u grupi ranije osudjivanih za istovrsna djela koji su ranije bili osudjivani i više puta sveo na svega 9 posto. To je jasno vidljivo iz niže navedenog pregleda. Naša su istraživanja ujedno pokazala da je i nanija uvjetna osuda, ako je bila izrečena za istovrsno djelo, značajno utjecala na ponovnu primjenu uvjetne osude. Ranije osude Postotak uvjetno osudjenih od svih osudpe-nih u svakoj grupi Ranije neosuđjivani 77,8 Ranije osudjivani za druga djela 59,5 Ranije osudjivani za istovrsna djela: ranije osudjeni jedamput 55,3 ranije osudjeni dva puta 25,0 ranije osudjeni tri i više puta 8,6 Primjenu strogog zatvora na povratnike možemo u-glavnom smatrati samo iznimkom. Svi slučajevi u kojima je °sudjeniraa za kradju izrečen strogi zatvor nalaze se doduše ®edju povratnicima. No čak je i medju istovrsnim i višestrukim povratnicima bilo tako malo osudjenih na strogi zatvor primjeni te vrste kazne ne možemo uopće pripisati neki v®ći značaj. Sudovi su vrlo vjerojatno primjeni strogog zatvora pribjegavali tek u krajnjim slučajevima, kada su pored °kolnosti povrata postojale i druge otežavajuće okolnosti. U Pravilu pak povrat sam po sebi, ma kako bio te^ak, nije bio Povod za neku sistematsku primjenu strogog zatvora. Kada su sudovi odmjeravali visinu kazne uvjetno psud.ienima ispoljile su se i na kaznama izrečenim povratnicima tendencije koje smo primijetili već kada smo x>romatrali sve osudjene zajedno. To je općenito vrlo nizak nivo kazni i Gaka koncentracija broja osudjenih na samoj donjoj granici visine kazne propisanoj zakonom. Gak je i od istovrsnih povratnika koji su ranije bili više puta osudjeni 61 posto uvjetno osudjenih bilo osudjeno na kaznu koja ne premašuje 3 mjeseca. 1 jaka koncentracija na samoj donjoj granici zadržala se i kod ovih najtežih povratnika. Značajne razlike u visini kazne odmjerene uvjetno osudjenima našli smo samo kada s*-mo povratnike usporedili sa prvi puta osudjenima. Nismo Naprotiv mogli ustanoviti da bi istovrsnost ili broj ranijih osuda značajno utjecali na odmjeravanje visine kazne kod u-vjetne osude. Jaka tendencija prema izricanju minimalnih kazni bezuvjetno osudjenima, koju smo primijetili kada smo promatrali sve osudjenike zajedno, zadržala se i kod odmjeravanja bezuvjetnih kazni povratnicima. Sa težinom povrata doduše postepeno opada primjena kazni koje po visini ne premašuju donju Stanicu propisanu zakonom i raste udio osudjenih na duže kazne. N° ti se odnosi razmjerno sporo mijenjaju. Ako promatramo sa-osudjene bez krivičnih djela u stjecaju, vidimo da je me-'lju ranije jedamput osudjenima za istovrsna djela bilo svega ? posto osudjenih na kaznu dužu od 6 mjeseci, a 57 posto je ^ilo osudjeno na kaznu koja ne premašuje 5 mjeseca, čak je i ^edju istovrsnim povratnicima koji su ranije bili osudjeni 5 - 58, - ili više puta bilo 29 posto osudjeno na ovu minimalnu kaznu, a samo je 20 posto osudjeno na kaznu koja premašuje 6 mjeseci. Ti su odnosi vidljivi iz niže navedenog pregleda, koji se odnosi na osudjene bez krivičnih djela u stjecaju. Ranije osude Postotak od ukupnog broja o-sudjenih u svakoj grupi na kaznu do uključivo 5 mjes. preko 6 mjeseci Ranije neosudjivani Ranije osudjivani za druga 64,4 4,5 djela Ranije osudjivani za istovrsna djela: 48,9 6,4 jedamput 57,1 7,2 dva puta 40,5 29,0 9,5 tri i više puta 19,9 kao što smo to već uvodno naglasili, medju osudjecima bez krivičnih djela u stjecaju nije uopće bilo takvih koji bi bili osudjeni na dvije godine zatvora ili strogog zatvora ili na dužu kaznu. vrlo je vjerojatno da upravo uslijed takvog stava sudova prema izricanju dužih kazni čak i u slučaju povrata, Propis člana 40a KZ o kažnjavanju višestrukih povratnika nije u masi osudjenika koje smo obuhvatili našom anketom, uopće ćošao do primjene. Prema tom propisu može se učiniocu koji je ttajmanje dva puta osudjivan za krivična djela učinjena sa u-mišljajem na kaznu strogog zatvora ili zatvora i koji pokazuje sklonost da i dalje vrši krivična djela, ako učini novo kri-viČno djelo za koje je propisana kazna zatvora ili strogog za- tvora, izreči stroža kazna od propisane (čl. 40a st. 1). Na- v som anketom nismo doduše utvrdjivali koliko Je medju obuhvaćenim slučajevima bilo takvih koji bi se mogli u smislu ovog propisa smatrati višestrukim povratnicima. No u obuhvaćenoj toasi osudjenika našli smo 251 osudjenika koji su ranije bili osudjivani za istovrsna djela a bili su već dva puta osudjeni već iz istovrsnosti ranije izvršenih krivičnih djela i broda ranijih osuda može se donekle zaključiti na sklonost pre-®a vršenju krivičnih djela. Stoga Je vrlo vjerojatno da Je ®edju spomenutim 251 osudjenika bio i odredjeni broj takvih kod kojih su postojali svi uvjeti za primjenu navedenog propisa člana 40a KZ, ali da sudovi taj propis ipak nisu primijenili upravo zbog svog opisanoga stava prema dužim kaznama. Na temelju svega gore iznesenog očito Je da Je okol nost povrata ii težina povrata imala Jak utjecaj na odluku su-ća o primjeni uvjetne osude. To Je i razumljivo Jer se kod Primjene tog instituta radi provenstveno o povjerenju suda Prema izvršiocu krivičnog djela da i bez izdržavanja kazne više neće ponoviti svoj čin. Takvo će povjerenje biti manje kada se radi o osebi za koju Je dokazano da Je već i ranije vršila krivična djela. To Je stav sudova i u skladu sa Krivičnim zakonikom koji u svom čl. 48 st. 4 propisuje da sud kod odlučivanja hoće li primijeniti uvjetnu osudu, treba po-red ostalog, uzeti u obzir i raniji život učinioca. No manje Je razumljivo da sudovi kod odmjeravanja Visine kazne bezuvjetno osudjenima nisu okolnost povrata uzi-mali u većoj mjeri u obzir i da su i kod odmjeravanja kazni 6Q - Povratnicima manifestirali tendencije prema izricanju minimal-nih kazni. Ako bi kazna trebala da odigra izvjesnu ulogu u Pravcu preođgajanja osudjenika i ako bi na neke grupe bezuvjetno osudjenih trebalo primijeniti odredjeni tretman za vrijeme izdržavanja kazne pnda bi to trebalo u prvom redu učiniti sa povratnicima i to naročito sa onima koji su pokazali neku veću upornost u vršenju krivičnih djela. Teško pak mo- v zemo zamisliti da bi se neki tretman sa uspjehom mogao do kraja izvesti u vremenu od tri mjeseca ili kraćem od toga. ■i vidjeli smo da i medju istovrsnim i višestrukim povratnici-ma ima razmjerno velik broj bezuvjetno osudjenih na takve kazne. Ctoga smatramo vrlo vjerojatnim da sudovi kod odmjeravala visine kazni povratnicima nisu imali pred očima mogućnost ujihovog preođgajanja. V Činjenica da Je ranija osuda nesumnjivo imala utjecaja na odmjerenu kaznu potakla nas Je na to da prilikom u-tvrdjivanja utjecaja daljnjih faktora na odmjeravanje kazne uajprije, barem u granicama mogućnosti, nastojimo isključiti Utjecaj što ga Je sama okolnost povrata mogla imati na kaznu, Stoga smo, prilikom promatranja kakav Je utjecaj svaka daljnja °kolnost imala na kaznu, najprije podijelili sve osudjenike u dvije grupe: ranije neosudjivane i ranije osudjivane. Unutar avake od te dvije grupe promatrali smo zatim kako Je na odmjerenu kaznu utjecala odnosna o olnost. U grurju ranije osudjiva-Uib uvrstili smo sve ranije osudjivane bez obzira na to da li su bili osudjivani za istovrsna ili druga djela i da li su kili osudjivani samo Jedamput ili više puta. Tako smo postupili zbog toga što su naša istraživanja pokazala da Je na od-mčeravanje kazne utjecala svaka ranija osuda. -Si- ll. OKOLNOSTI KOJE UKAZUJU NA TEŽINU SLUČAJA 1. S t ,j e c a ,j Krivični zakonik u svom članu 4-6 propisuje da će sud, u slučaju kada je učinilac jednom radnjom učinio vise krivičnih djela ili ako je sa više radnji učinio više krivičnih djela, o kojima nije donesena presuda, prethodno u-tvrditi kazne za svako krivično djelo pa će u pogledu izricanja glavne kazne postupiti na jedan od načina koji taj elan predvidja. Medju osudjenima u našoj promatranoj masi, koji su bili osudjeni za više krivičnih djela u stjecaju većinu čine °ni koji su izvršili upravo dvije ili više kradja iz člana 24-9 KZ. Obzirom na kaznu koja se za to krivično djelo može izreći, sudovi su se, prema tome, u većini slučajeva, kada su odmjeravali kaznu za stjecaj, našli u situaciji koju Predvidja čl. 4-6 toč. 2 KZ kada postavlja pravila o odmjeravanju kazni u slučaju stjecaja. Propis toČ. 2 čl. 4-6 KZ glasi: "Ako je za krivična djela u stjecaju utvrdio kazne strogog zatvora i zatvora, izreći će jednu kaznu koja se sastoji 15 povišenju najteže od utvrdjenih kazni, ali tako da poviše-na kazna ne smije dostići ukupan iznos pojedinih utvrdjenih kazni ni prijeći najveću zakonsku mjeru izrečene vrste kazne", ^od promatranja pak izrečenih kazni u ovom našem istraživanju tzeli smo u slučaju stjecaja u obzir upravo konačnu, jedinstvenu kaznu. Stoga bi, ukoliko su se sudovi pridržavali citiranog propisa Krivičnog zakonika, kazne izrečene osudjenima - 62 _ sa krivičnim djelima u stjecaju moi'ale biti po trajanju vi- V Se od kazni izrečenih osudjenima samo za jedno krivično dje- lo. Rezultati našeg istraživanja trebali bi pokazati da li Je to doista tako. S druge strane postavlja se naravno i pitanje da li je okolnost stjecaja utjecala na intenzitet primjene u-vjetne osude. Zakonik ne govori izričito o stjecaju u vezi sa primjenom uvjetne osude. No u članu 4-8 st. 4, medju okol-nostima koje kod primjene uvjetne osude treba uzeti u ob-2ir spominje i "okolnosti djela". A činjenica da je netko izvršio više krivičnih djela svakako ukazuje na "okolnosti djela". Utjecaj okolnosti da je osudjenik izvršio više krivičnih djela u stjecaju na odmjeravanje kazne promatrali smo u okviru našeg istraživanja sa dva aspekta. Najprije smo ^tvrdjivali da li je okolnost stjecaja kao takva utjecala na kaznu te da li su osudjenima sa krivičnim djelima u stjecaju °dmjeravane strože kazne nego osudjenima samo za jedno kri-vično djelo. Zatim smo posebno ispitali koliko je broj kri-viČnih djela u stjecaju utjecao na kazne odmjerene osudjeni-za više krivičnih djela u stjecaju. I dobivene rezultate aralizirat ćemo ovdje posebno za svako od ova dva pitanja. Okolnost stjecaja uopće Kada smo kazne izrečene osudjenima koji nisu imali Više krivičnih djela u stjecaju usporedili sa kaznama izre- v Cenim osudjenima za više krivičnih djela u stjecaju, dosii Sm° do slijedećih rezultata (tabela 12)1 1. Primjena uvjetne osude i vrste kazne. Uvjetna je osuda u značajno manjoj mjeri primije-njivana na osudjene za više krivičnih djela u stjecaju nego na osudjene samo za jedno krivično djelo. Takav smo odnos u-tvrdili kako u grupi ranije neosudjivanih tako i u grupi ra-nije osudjivanih. U grupi ranije neosudjivanih je od osudjenih samo Za jedno krivično djelo bilo 78 posto uvjetno osudjeno. Od °stdjenih za više krivičnih djela u stjecaju je u toj istoj Si'upi bilo uvjetno osudjeno znatno manje, tj. 48 posto. U grupi ranije osudjivanih je medju osudjenima za Vl3e krivičnih djela u stjecaju bilo svega 10 posto uvjetno °stdjenih. Od osudjenih koji nisu imali krivičnih djela u ^jecaju je pak jedna trećina bila uvjetno osudjena. Strogi je zatvor u nešto malo većoj mjeri primijenjen tek na grupu ranije osudjivanih. U toj grupi je pak °sndjenima bez krivičnih djela u stjecaju izrečen u svega ? v posto slučajeva. Osudjenima za više krivičnih djela u stje-Cadu je u istoj grupi ova vrsta kazne izrečena u nešto ve-c°d mjeri (10 posto). 2. Visina kazne odmjerene uvjetno osudjenima Struktura uvjetno osudjenih po visini kazni zna- - 6ft - čajno se razlikuje kod osudjenih sa i bez krivičnih djela stjecahu. Okolnost stjecaja toliko Je ovdje utjecala na visinu kazne da Je sastav osudjenih za više krivičnih djela u stjecaju prema visini kazne bitno različit od sastava osudjenih samo za Jedno krivično djelo prema istom obilježju. Od ovih poslednjih Je naime velika većina osudjena na kaznu koja po visini ne premašuje donju granicu propisanu zakonom (3 mjeseca). Naprotiv Je od osudjenih sa krivičnim djelima u stjecaju velika većina osudjena na kaznu koja po trajanju premašuje donju zakonsku granicu. Takvi odnosi postoje kako u grupi ranije neosudJivanih tako i u grupi ranije osudji-vanih. Ipak je u obje promatrane grupe učešće osudjenih na kaznu preko 6 mjeseci i medju osudjenima za više krivičnih čjela u stjecaju razmjerno malo (20 posto). 3« Visina kazne odmjerene bezuvjetno osudjenima Razlike u visini kazni izmedju osudjenih samo za jedno krivično djelo i osudjenih za više krivičnih djela u stjecaju su ovdje značajne i razmjerno vrlo velike. To važi 2a obje promatrane grupe (ranije neosudjivani i ranije osuđivani). U grupi ranije neosudjivanih je medju osudjenima bez krivičnih djela u stjecaju bilo 27 posto osudjenih sa krivičnim djelima u stjecaju na takvu kaznu osudjeno samo 7 Posto. Obrnuto, od osudjenih za više krivičnih djela u stje-CaJu je na kaznu koja je duža od 6 mjeseci osudjeno 50 posto, čok je medju osudjenima bez krivičnih djela u stjecaju na takvu kaznu bilo osudjeno svega 5 posto. U grupi ranije osudjivanih je od osudjenih koji su izvršili više krivičnih djela u stjecaju svega 5 posto bilo osudjeno na kaznu koja po visini ne premašuje zakonom propisanu donju granicu dok je medju osudjenima samo za jedno krivično djelo bilo 41 posto osudjenih na takve kazne. Osim toga našli smo i ovdje veliku razliku u pogledu primjene kazne duže od 6 mjeseci. Medju osudjenima sa više krivičnih djela u stjecaju je na takvu kaznu bilo osudjeno 63 posto a medju osudjenima bez krivičnih djela u stjecaju svega 12 posto. Broj krivičnih djela u stjecaju Da bismo ustanovili da li je broj izvršenih krivičnih djela u stjecaju utjecao na strogost kazne usporedili smo kazne izrečene osudjenima koji su, pored glavnog djela, osudjeni za još samo jedno krivično djelo u stjecaju sa kaznama izrečenim osudjenima koji su imali dva i tri ili više krivičnih djela u stjecaju. Takva je usporedba dala slijedeće rezultate (tabela 13)* 1. Primjena uvjetne osude i vrste kazne Kada smo u grupi ranije neosudjivanih usporedili intenzitet primjene uvjetne osude na one osudjene koji su izvršili dva krivična djela u stjecaju sa intenzitetom primjene tog instituta na osudjene koji su imali tri i više kri vičnih djela u stjecaju, ustanovili smo da izvjesne manje razlike , koje doduše postoje, nisu značajne. Uvjetna je osu-ovdje primijenjena u razmjerno velikom broju slučajeva kako na osudjene za dva krivična djela u stjecaju (53 posto) 'tako i na osudjene za više krivičnih djela u stjecaju (4-1 posto na osudjene za tri a isto toliko na osudjene za četiri i više krivičnih djela u stjecaju). Strogi zatvor je, kao što Oe već poznato, u ovoj grupi osudjenih primijenjen samo u jednom slučaju. Kada smo u grupi ranije osudjivanih usporedili osuđene za dva krivična djela u stjecaju sa osuđjenima za tri i više takvih krivičnih djela uzeli smo u obzir i strogi zatvor, koji se u ovoj grupi pojavljuje u nešto malo većem broju slu- v cajeva. No niti ovdje se razlike u intenzitetu primjene uvjetne °sude i strogog zatvora nisu ispoljile ao značajne. Apsolutni broj uvjetno osudjenih i osudjenih na strogi zatvor je u ovoj S^Upi općenito malen, velika većina kako onih koji su bili o-shdjeni za dva krivična djela u stjecaju (79 posto) tako i °hih koji su bili osudjeni za četiri i više krivičnih djela ^ stjecaju (73 posto) osudjena je na bezuvjetni zatvor. 2. Visina kazne odmjerene uvjetno osuđjenima Kod osudjenih sa krivičnim djelima u stjecaju je broj uvjetno osudjenih u grupi ranije osudjivanih tako malen ga nismo mogli raščlanjivati prema visini kazne. Stoga smo Sjećaj broja krivičnih djela u stjecaju na visinu kazne mo-Sli ovdje promatrati samo u grupi ranije neosudjivanih. U promatranoj grupi smo ustanovili da je broj krivi- V/ Criih djela u stjecaju imao značajan utjecaj na visinu kazne odmjerene uvjetno osudjenima. Na kaznu do uključivo 3 mjeseca osudjene su samo one osobe koje imaju samo dva krivična djela u stjecaju i to u 43 posto slučajeva. Naprotiv medju o-sudjenima za tri i četiri i više krivičnih djela u stjecaju bopće nema osudjenih na takve minimalne kazne. 3. Visina kazne odmjerene bezuvjetno osudjenima 1 na odmjeravanje kazne bezuvjetno osudjenima imao Oe broj krivičnih djela u stjecaju značajan utjecaj. To smo utvrdili kako za grupu ranije neosudjivanih tako i za grupu Banije osudjivanih. U grupi ranije neosudjivanih od osudjenih samo za dva krivična djela u stjecaju 69 posto bilo je osudjeno na kazne do uključivo 6 mjeseci. Nasuprot tome je od osudjenih 2a tri i četiri i više krivičnih djela u stjecaju većina bila osudjena na kazne koje su duže od 6 mjeseci. U grupi ranije osudjivanih je medju osudjenima sa-1110 za dva krivična djela u stpecaju bilo 37 posto osudjenih na kaznu do uključivo 6 mjeseci a samo je 18 posto bilo osudjeno na kaznu dužu od godinu dana. U grupi pak osudjenih za v cetiri i više krivičnih djela u stjecaju bilo je na kaznu do Uključivo 6 mjeseci osudjeno svega 9 posto, a 74 posto je o-sbdjeno na kaznu dužu od godinu dana. Zaključak 1. Izneseni rezultati pokazuju da je okolnost, što 68 - neka osoba bila osudjena za više krivičnih djela u stjecaju, izvršila jak utjecaj na odmjeravanje visine kazne. Opći uivo kazni je kod osudjenih sa krivičnim djelima u stjecaju znatno viši nego kod osudjenih samo za jedno krivično djelo, ^ilo da se radi o uvjetno ili bezuvjetno osudjenima. Prilikom odmjeravanja visine kazne osudjenima sa krivičnim djelima u sijecaju sudovi su uzimali u obzir i broj izvršenih krivičnih djelao Naprijed citirani propisi člana 46 KZ očito su dakle 11 načelu prikvačeni u praksi. JNo podaci obradjeni u okviru °vog istraživanja još ne dozvoljavaju zaključak o tome na k°ji način su, u slučaju stjecaja, bile utvrdjivane pojedina- v cbe kazne za svako krivično djelo u stjecaju: da li su te k®'Zne po svom nivou slične kaznama izrečenim u slučajevima k&da je bilo izvršeno samo jedno krivično djelo ili u tom pojedu postoje kakve razlike. Isto tako nije iz naših rezultatu vidljivo na koji način su sudovi, kod izricanja jedinstvenu glavne kazne u slučaju stjecaja, povećavali najtežu od dtvrdjenih kazni i koliko je jedinstvena kazna bliska zbiru Pojedinih utvrdjenih kazni. Davanje odgovora na ova pitanja ^elazi okvire ovog istraživanja i zahtijeva posebna, dodat-aa ispitivanja. U okviru ovog istraživanja ograničili smo se satno na to da utvrdimo da li je i u kojoj mjeri okolnost Stjecaja uopće utjecala na odmjeravanje visine kazne. Na izricanje uvjetne osude sama okolnost stjecaja, 0 sto smo vidjeli, imala je takodjer utjecaja. Na osudjene krivičnim djelima u stjecaju je uvjetna osuda primijenjena 11 Značajno manjoj mjeri nego na osudjene bez krivičnih djela - m - u stjecaju. Naprotiv nismo mogli utvrditi da bi, prilikom odmjeravanja kazne osudjenima sa krivičnim djelima u stjecaju, broj krivičnih djela izvršenih u stjecaju imao utjecaja na primjenu uvjetne osude. 2. Slučaj u kome se sudi osobi koja je izvršila više krivičnih djela u stjecaju donekle je sličan slučaju u kome se sudi osobi koja je već i ranije bila osudjivana. U °ba slučaja se radi o osobi koja je izvršila više krivičnih čjela. Samo joj se u prvom slučaju za sva ta djela sudi prvi Pata dok je u drugom slučaju za neka od tih djela već ranije Dila osudjena. Stoga se postavlja pitanje da li su te dvije okolnosti u jednakoj mjeri utjecale na strogost kazni ili je možda jedna od njih. imala veći utjecaj. Da bismo to ustanovili moramo rezultate, koje smo dobili kada smo utvrdjivali utjecaj ranijih osuda na kaznu, Usporediti sa rezultatima dobivenim prilikom utvrdjivanja ^jecaja što ga je na kaznu izvršila okolnost stjecaja. Pri ^skvoj usx^oredbi moramo s jedne strane uzeti u pi-omatranje °he slučajeve gdje je, od spomenutih dviju okolnosti, na Kaznu mogao utjecati samo stjecaj, a s druge strane slučaje-Ve Sijednosti prisvojenih predmeta, kazne izrečene osudjenima sa i bez krivičnih djela u stjecaju. Na taj smo način, barem čonekle, isključili utjecaj što ga je sama vrijednost prisvojenih predmeta mogla imati na kaznu. Takva usporedba pokaza-ls je slijedeće rezultate (tabela 17 i 13). U pogledu primjene uvjetne osude ispoljile su se hnutar svake grupe, formirane prema vrijednosti prisvojenih Predmeta, razlike izmedju osudjenih bez krivičnih djela u stje-°aju i osudjenih sa krivičnim djelima u stjecaju i to kako kod - 8o - ranije neosudjivanih tako i kod ranije osudjivanih. Iznimku čini jedino grupa ranije neosudjivanih koji su prisvojili predmete u vrijednosti manjoj od 20.000 dinara. Premda i ovdje postoje izvjesne razlike u primjeni uvjetne osude, one nisu značajne. Vjerojatno je tome u većoj mjeri doprinio mali broj osudjenih sa krivičnim djelima u stjecaju u ovoj grupi. Visinu kazne usporedjivali smo na opisani način samo kod bezuvjetno osudjenih zbog malog broja uvjetno osudjenih u pojedinim kategorijama vrijednosti prisvojenih predmeta. Pri tome smo ustanovili da se, unutar svake grupe formirane prema vrijednosti prisvojenih predmeta, stru tura osudjenih sa krivičnim djelima u stjecaju prema visini kazne značajno razlikuje od strukture osudjenih bez krivičnih djela u stjecaju prema istom obilježju. Ovo takodjer važi i za primarne delinkvente i za povratnike. Opći nivo kazni znatno je viši kod osudjenih za više krivičnih djela u stjecaju nego kod osudjenih samo za jedno djelo. Na temelju gprnjih rezultata došli smo do zaključka da vrijednost prisvojenih predmeta sama po sebi nije mogla dovesti do razlika u kaznama za koje smo u prethodnom poglavlju konstatirali da postoje izmedju osudjenih samo za jedno krivično djelo i osudjenih sa krivičnim djelima u stjecaju. Okolnost stjecaja imala je ipak jaki utjecaj naročito na odmjeravanje visine kazne. Vrijednost prisvojenih predmeta vnlo je vjerojatno utjecala na veličinu razlika u kaznama izrečenim osudjenima sa krivičnim djelima u stjecaju i osu- djenima samo za jedno krivično djelo, ali nije te razlike mogla isključivo uvjetovati. Obairora na to da smo ustanovili da je na visinu kazne utjecala i vrijednost prisvojenih predmeta i sama okolnost stjecaja, a da u grupi osudjenih sa krivičnim djelima u stjecaju prevladavaju oni koji su prisvojili predmete veće vrijednosti, odlučili smo da u toku našeg daljnjeg istraživanja grupu osudjenih sa krivičnim djelima u stjecaju izostavimo iz promatranja. Ovo zbog toga što u toj grupi već te dvije okolnosti kao što smo vidjeli utječu u istom pravcu tj u pravcu pooštrenja kazni. Stoga bismo u toj grupi osudjenika teško mogli utvrdjivati utjecaj još daljnjih okolnosti na odmjeravanje kazne. No obzirom na to da osudjenih sa krivičnim djelima u stjecaju ima mnogo manje nego onih ostalih, ipak ćemo na taj način utjecaj ostalih okolnosti na odmjeravanje kazne promatrati na 79 posto od svih osudjenika koje smo uključili u ovo ispitivanje. Prema tome se sva naša daljnja izlaganja odnose na grupu osudjenih bez krivičnih djela u stjecahu, unutar koje ćemo i nadalje, kao što smo to već rekli, dijeliti osudjene na ranije neosudjivane i ranije osudjiva- 82 - j 3. Vrsta___ukradenih_______predmeta Kada smo prema vrsti ukradenih predmeta grupirali promatrane osudjenike formirali smo posebne grupe od onih predmeta koji su se u promatranoj masi pojavljivali u nešto većem broju. Struktura osudjenih (koji nisu imali krivičnih djela u stjecaju) prema tim grupama ukradenih predmeta, izražena u procentima, jest slijedeća: Vrsta ukradenih predmeta Ranije neosu- djivani Ranije osudji- vani Ukupno 100 100 Novac i dragocijenosti 22 21 Orudje i sirovine 20 12 Odjeća 12 17 Prevozna sredstva 11 17 Prvo (tehničko i drugo) 9 7 živežne namirnice 4 4 Ostali predmeti 22 22 Iz gornje strukture vidimo da je medju promatranim °sudjenicima bilo najviše takvih koji su ukrali novac i dra-Socijenosti. Iza njih dolaze oni koji su ukrali orudje i sirovine pa zatim oni koji su ukrali odjeću i prevozna sredstva. Od ranije neosudjivanih obuhvaćeno je u ove prve Četiri grupe Predmeta 63 posto, a od ranije osudjivanih 67 posto. U vezi Sa tim grupama treba napomenuti da je velika većina predmeta u grupi "orudje i sirovine" bila ukradena na štetu društvene imovine dok je u grupama "novac i dragocijenosti", "odjeća" i 'prevozna sredstva" većina predmeta bila ukradena na štetu Privatne imovine. Grupa pak predmeta "prevozna sredstva" obuhvaća u velikoj večini slučajeva kradje bicikla. Svega neko- liko osudjenih iz ove grupe ukralo je moped ili automobil. Ovdje ćemo najprije prikazati da li je i u kojem Pravcu vrsta ukradenih predmeta imala utjecaja na izrečenu kaznu. Zatim ćemo pak pokušati da ustanovimo da li utjecaj što ga je vrsta ukradenih predmeta imala na kaznu treba pripisati vrijednosti tih predmeta ili možda nekim drugim okolnostima, I. Usporedjujući kazne izrečene pojedinim od gore navedenih grupa osudjenika, formiranim prema vrstama ukradenih predmeta, došli smo do slijedećih rezultata (tabela 19» i 20.). 1. Primjena uvjetne osude i vrste kazne U pogledu primjene uvjetne osude ustanovili smo značajne razlike izmedju osudjenih za pojedine grupe predmeta ^nadje. Ono što kod toga naročito pada u oči jest činjenica ča je na osudjene, koji su ukrali prevozna sredstva, uvjetna °suda primijenjena u znatno manjoj mjeri nego na osudjene za kilo koju od ostalih grupa ukradenih predmeta. Medju ostalim Grupama naročito se još ističe i grupa osudjenih za kradju "novca i dragocijenosti" takodjer po razmjerno manjoj primjeni Uvjetne osude« Medju ranije neosudjivanirna odskaču osudjeni za ^nadju prevoznih sredstava od osudjenih za kradju ostalih gru-pa Predmeta po tome, što im je u većini slučajeva (59 posto) kila izrečena bezuvjetna osuda. Naprotiv je u svim ostalim kupama većina osudjenih bila uvjetno osudjena. Medju ovim ostalim grupama se pak ističu osudjeni za kradju novca i dragocjenosti od kojih Je svega 68 posto bilo uvjetno osudje-no dok Je od onih koji su ukrali odjeću te orudje i sirovine oko 80 posto bilo uvjetno osudjeno. Najviše Je uvjetno osu-djenih bilo medju onima koJi su ukrali drvo, živežne namirnice i živad i ostale predmete. U svakoj od ovih grupa Je nešto preko 90 posto bilo uvjetno osudjeno. Iste se karakteristike mogu primijetiti kada prema grupama ukradenih predmeta promatramo ranije osudjivane. Od osudjenih za kradju prevoznih sredstava Je ovdje svega 14 posto bilo uvjetno osudjeno, a od osudjenih za kradju novca i dragocijenosti Je bilo uvjetno osudjeno 19 posto. Udio pak uvjetno osudjenih u ostalim grupama ukradenih predmeta iznosio Je najmanje 36 posto. Strogi Je zatvor, kao što već znamo, primijenjen samo na ranije osudjivane i to u svega sedam slučajeva te ga kod ispitivanja značajnosti razlika nismo niti mogli u-zeti u obzir. Od tih sedam slučajeva četiri nalazimo medju onima koji su ukrali prevozna sredstva, a dva medju onima koji su ukrali novac i dragocijenosti. 2. Visina kazne odmjerene uvjetno osuđjenima Značajnost utjecaja predmeta kradje na odmjeravanje visine uvjetno osuđjenima mogli smo ispitati samo kod ranije neosuđJivanih. Broj uvjetno osudjenih koji su ukrali pojedi-ne grupe predmeta, a naročito onih koji su ukrali prevozna sredstva, novac i dragocijenosti Je naime medju ranije osu- ćjivanima premalen da bismo se u takvo ispitivanje mogli u pustiti. Kod ranije neosudjivanih smo ustanovili značajne razlike u visini izrečene uvjetne osude izmedju osudjenih za Pojedine grupe ukradenih predmeta. Te se razlike uglavnom sastoje u tome što je osudjenima koji su ukrali prevozn . sredstva kazna preko zakonom propisane donje granice izrečene u znatno većoj mjeri nego osudjenima za kradju drugih grupa Predmeta. Od osudjenih koji su ukrali prevozna sredstva je naime večina (57 posto) bila osudjena na kaznu dužu od 5 mjeseca, a na kaznu kraću od tri mjeseca je u ovoj grupi osudje-nika bilo osudjeno svega 4 posto. U svim pak drugim grupama °sudjenika, formiranim prema vrsti ukradenih predmeta, bila je velika većina osudjena na kaznu koja po trajanju nije duša od zakonom propisane donje granice, a najmanje 21 posto je bilo osudjeno na kaznu kraću od 5 mjeseca. U tom se pogledu niti osudjeni koji su ukrali novac i dragocijenosti ne Razlikuju od osudjenih za ostale grupe ukradenih predmeta. Najmanje osudjenih na kazne koje po trajanju premašuju zakonom propisanu donju granicu (preko 3 mjeseca) bilo je medju onima koji su ukrali drvo (9 posto; i živežne namirnice i sivad (7 posto). U te dvije grupe je ujedno bilo i najviše osudjenih na kaznu kraću od 3 mjeseca (3° posto). 3. Visina kazne odmjerene bezuvjetno osudjenima U pogledu visine kazne odmjerene bezuvjetno osudje-postoje takodjer značajne razlike izmedju pojedinih gru- - 8,6 - Pa osudjenih koje srao formirali prema vrsti ukradenih predmeta. Ovo važi kako za ranije neosudjivane tako i za ranije o-sudjivane. Medju ranije neosudjivanima i opet se po strogosti kazne ističu oni koji su ukrali prevozna sredstva. Oni su u većini slučajeva (66 posto) bili osudjeni na kazne duže od 3 tn-jeseca, a samo je 10 posto med ju njima bilo osudjeno na kaz-nu kraću od 3 mjeseca. Naprotiv je u svim ostalim grupama o-stdjenih, formiranim prema predmetu kradje, velika većina bila °sudjena na kaznu koja po visini ne prelazi 3 mjeseca. Niti °vdje se ospdjeni koji su ukrali novac i dragocijenosti u tom pogledu ne razlikuju od osudjenih za kradju ostalih gru-Pa predmeta. Od ranije osudjivanih, koji su ukrali prevozna sred- stva bilo je 80 posto osudjeno na kazne koje po visini prelaze 2akonom propisanu donju granicu, a niti jedna osoba nije bila °sudjena na kaznu ispod te granice. U ostalim pak grupama u- ^adenih predmeta je udio osudjenih na kazne duže od 3 rnje- seca znatno manji, a u svakoj od tih grupa ima i izvjestan br • r°0 osudjenih na kaznu kraću od 3 mjeseca. Medju osudjenima 2,9 kradju ovih ostalih grupa predmeta se ipak ističu oni ko- ^ su ukrali novac i dragocijenosti, medju kojima je bilo 67 p0sto osudjenih na kaznu dužu od 3 mjeseca, dok se u drugim ^fhpama ukradenih predmeta postotak osudjenih na takve kazne kr* £ e°e izmedju 33 (živežne namirnice i živad) i 58 (odjeća). II. Prije no što konačno ocijenimo značaj utjecaja ko ' • ^ je vrsta ukradenih predmeta imala na odmjeravanje kazne "O-L’amo si postaviti pitanje kakav odnos postoji izmedju vr-s^e i vrij'ednosti ukradenih predmeta. Vidjeli sr.io naime rani-da je vrijednost ukradenih predmeta imala značajan utjecaj na odmjeravanje kazne, a pojedine se vrste predmeta medjusob-n° razlikuju po vrijednosti. Stoga se nameće pitanje da li je d0 opisanih razlika u kaznama, izrečenim osobama koje su u-kraie pojedine grupe predmeta, došlo zbog toga što su sudovi k°d odmjeravanja kazne uzimali u obzir upravo vrstu predmeta ili te razlike ponovo samo odražavaju utjecaj što ga je vri-Jednost ukradenih predmeta imala na kaznu. Da bismo na ovo pitanje mogli odgovoriti moramo najprije ustanoviti da li se pojedine od gore navedenih grupa u-kradenih predmeta medjusobno razlikuju po vrijednosti. Vrsta predmeta Ranije neosudjivani vrijednost ukrade-nih predmeta Ranije osudjivani Vrijednost ukradenih Sve- predmeta Sve- ispod 20000 ispod 20000 ' 20000 din. i ga 20000 din. i ga din. više din. više 100 36 64 100 25 75 100 77 23 100 76 24 100 76 24 100 68 32 100 64 36 100 57 43 100 77 23 100 85 15 100 66 34 100 67 33 prevozna sredstva nosti1 dras°ciie' ^deća rudje j_ sirovine ^vo, živežne na- °stali"Ce 1 živad b^ali predmeti Vidjeli smo naprijed da od svih grupa osudjenih, r,1Jiranih prema vrsti ukradenih predmeta, po strogosti kazni prvom redu odskaču osudjeni koji su ukrali prevozna sred-’ a zatim osudjeni koji su ukrali novac i dragocijenosti. be upravo kod ovih grupa predmeta postavlja pitanje ka- k° s °ne sastavljene po vrijednosti. - 88 _ Kao sto vidimo iz gore navedene procentualne stru-Ure pojedinih grupa predmeta prema njihovoj vrijednosti, u svim grupama (izuzev grupu "prevozna sredstva") prevladavaju Predmeti čija vrijednost ne dosiže niti 20.000 dinara. To va- V , kako 2a predmete koje su ukrali ranije neosudjivani tako i 2ci predmete koje su ukrali ranije osudjivani. Grupa osudJenih 2d kradju novca i dragocijenosti spada medju one grupe u kojoj il3a naJmanJe takvih koji su ukrali predmete veće vrijednosti 20.000 dinara i vise). Već na temelju toga možemo dakle 2dklJuciti da do izricanja strožih kazni ovoj grupi osudjenih niJe došlo zhog velike vrijednosti ukradenih predmeta. u pogledu grupe osudjenih za prevozna sredstva ^ismo samo na temelju gore prikazane strukture po vrijed- ’ti mogli doći do istog zaključka. Kao što smo već napome- ova se grupa ističe ispred ostalih po tome sto ovdje P evladavaju osudjeni za predmete veće vrijednosti (od •--'PO dinara i više). To Je i razumljivo ako uzmemo u obzir se ovdje radi pretežno o ukradenim biciklima ćija Je vri- jC-'t samo iznimno manja od 20.000 dinara. 1 ostale grupe ledenih predmeta nisu po vrijednosti tih predmeta Jednako davljene. Tako u grupi osudjenih za kradju orudja i sirovina imn ^ d lazm,3erno vise takvih koji su ukrali predmete veće ’Jednosti nego u grupama osudjenih za novac i dragocijeno-’ ^'tjeću, drvo, živežne namirnice i živad. Sve ove karakte-e nalazimo kako kod ranije neosudJivanih tako i kod ra-°sudjivanih. Zbog toga, ako želimo ustanoviti da li Je Pisanih razlika u kaznama izrečenim pojedinim od tih gru- Pa °sudjenika, koje smo formirali prema vrsti ukradenih pred-došlo zbog vrijednosti tih predmeta, moramo ispitati da 1X 1 'te razlike postoje i onda kada se isključi utjecaj što ga Vr^dednost tih predmeta mogla imati na izrečenu kaznu. Da *K * m° to ustanovili podijelili smo promatrane osudjenike na Srupe. u prvu grupu uvrstili smo osudjenike koji su u-krali predmete u vrijednosti manjoj od 20.000 dinara, a u ^ru6u grupu smo uvrstili osudjenike koji su ukrali predmete Vlijednosti od 20.000 dinara i više. Unutar svake od te v-*-0e grupe utvrdjivali smo zatim da li se kazne izrečene Pojedinim grupama osudjenika, formiranim prema vrsti ukrade-predmeta, medjusobno značajno razlikuju. Na takav smo cll~in mogli ispitati samo razlike u primjeni uvjetne osude, Je broj uvjetno i bezuvjetno osudjenih dobiven takvom ^-Odjelom premalen da bismo mogli ispitati i razlike u visini cenih kazni (tabela 21). Rezultati dobiveni opisanim ispitivanjem pokazuju unutar grupa formiranih na opisani način prema vrijedno- ukradenih predmeta, i nadalje postoje značajne razlike u ^enzitetu primjene uvjetne osude na osudjene za kradju po- 1 vrsta predmeta. Kako medju onima koji su ukrali pred- vriJednosti manjoj od 20.000 dinara, tako i medju oni- k°Ji su ukrali predmete veće vrijednosti, odskaču osudje-ni 2a izreč da i roete u ma kradj tora u prevoznih sredstva te novac i dragociJenosti po 0 Oe na njih uvjetna osuda primijenjena u mnogo manjoj mJet>i ~ --° na osudjene za ostale vrste predmeta. Ovo važi ka- ko za ranije neosudjivane tako i za ranije osudjivane. Kod - 9o - anij"e neosudJivanih se osim toga Još može primijetiti da 9 - uglavnom o oduzimanju ukradenog bicikla od strane organa NM« Uslijed toga je kod osudjenih za kradju prevoznih sredstava broj slučajeva u kojima je osudjeni nadoknadio štetu kao i broj onih slučajeva, u kojima šteta uopće nije bila nadokna-djena, posve neznatan pa ovdje nismo niti mogli vršiti usporedbe prema izrečenim kaznama. Stoga smo grupu osudjenih za kradju prevoznih sredstava potpuno izostavili iz promatranja. Obzirom na to da je broj slučajeva, u kojima je šteta bila samo djelomično nadoknadjena, vrlo malen, nismo te slučajeve mogli kod naših usporedbi posebno promatrati, več smo ih promatrali zajedno sa slučajevima u kojima je šteta bila potpuno nadoknadjena. Prema tome smo prema naknadi štete nsporedjivali tri grupe slučajeva: 1. štetu nadoknadio osudjeni potpuno ili djelomično, 2. štetu nadoknadio drugi, potpuno ili djelomično i 3* šteta nije nadoknadjena. Kasne izrečene u te tri grupe slučajeva usporedjivali smo posebno kod osudjenih za kradju novca i dragocijenosti a posebno kod osudjenih za kradju ostalih predmeta, izuzev prevozna sredstva (tabela 26 i 27)» I. Primjena uvjetne osude Kod ranije neosudjivanih ustanovili smo značajne Razlike u primjeni uvjetne osude na pojedine grupe osudjenih, formirane prema naknadi štete. Te su se razlike pokazale značajnima kako onda kada smo promatrali osudjene koji su ukrali novac i dragocijenosti tako i onda kada smo promatrali o-sudjene koji su ukrali ostale predmete. U grupi osudjenih koji 110 - su ukrali novac i dragocijenosti je od onih koji su sami nadoknadili štetu 33 posto bilo uvjetno osudjeno, od onih kod kojih je štetu nadoknadio drugi 63 posto, a od onih kod kojih šteta nije uopće bila nadoknadjena 33 posto. U grupi pak osudjenih koji su ukrali ostale predmete postotak u-vjetno osudjenih iznosi 97,8? i 84 prema tome da li je štetu nadoknadio osudjeni sam, da li su je nadoknadile druge osobe ili uopće nije bila nadoknadjena. ICao što vidimo najveće razlike u primjeni uvjetne osude postoje u obje promatrane grupe izmedju slučajeva u kojima je štetu nadoknadio osudjeni sam i slučajeva u kojima šteta nije bila uopće nadoknadjena. Nešto veća razlika izmedju ovih posljednjih slučajeva i slučajeva u kojima je štetu nadoknadio drugi postoji samo u grupi osudjenih za kradju novca i dragocijenosti, dok je u grupi osudjenih za kradju ostalih predmeta razlika u tom pogledu vrlo mala. Kod ranije osudjivanih našli smo takodjer razlike u primjeni uvjetne osude na osudjene koji su sami nadoknadili štetu i na one koji to nisu učinili. No samo kod osudjenih za kradju novca i dragocijenosti pokazale su se te razlike značajnima. Tu je od onih koji su sami nadoknadili štetu 47 posto bili uvjetno osudjeni dok udio uvjetno osudjenih u slučajevima kada je štetu nadoknadio drugi odnosno kad.a šteta nije bila nadoknadjena iznosi 11 odnosno 12 posto. Kod o-sudjenih koji su ukrali druge predmete su te razlike mnogo manje i nisu značajne. - Ill - 2. Visina kazne odmjerene uvjetno osudjenima Kod ranije neosudjivanih koji su ukrali novac i dragocijenosti mogli smo, zbog malog broja onih kod kojih šteta nije bila nadoknadjena, usporediti samo slučajeve u kojima Je osudjeni sam nadoknadio štetu sa slučajevima u kojima on to nije učinio bez obzira na to da li Je inače šteta bila nadoknadjena. Takvom smo usporedbom ustanovili da Je od onih koji su štetu sami nadoknadili gotovo polovica bila osudjena na kazne koje po visini ne premašuju donju granicu propisanu zakonom dol Je medju onima koji nisu sami nadoknadili štetu samo 15 posto bilo osudjeno na takve kazne. Te su se razlike pokazale značajnima. No kod ranije neosudjivanih koji su ukrali ostale x^redmete razlike u istom pravcu doduše postoje ali su mnogo manje i nisu značajne. Kod ranije osudjivanih, koji su ukrali novac i dra-feocijenosti nismo mogli ispitati razlike u visini uvjetnih kazni zbog malog broja uvjetno osudJenih u ovoj grupi. Kod ranije osudjivanih pak koji su ukrali ostale predmete smo ustanovili da Je onima, koji su štetu sami nadoknadili, kazna od preko 5 mjeseca bila izrečena u nešto manjoj mjeri nego onima koji nisu sami nadoknadili štetu, no te razlike nisu značajne. 5. Visina kazne odmjerene bezuvjetno osudjenima. Kod ranije neosudjivanih nismo ovdje mogli ispitati razlike u visini odmjerenih bezuvjetnih kazni, Jer Je velika većina onih koji su sami nadoknadili štetu bila uvjetno osudjena pa je broj tih osudjenika koji su bili bezuvjetno osudjeni premalen da bismo mogli vršiti odnosne usporedbe. Kod ranije osudjivanih mogli smo takve usporedbe, obzirom na broj slučajeva, vršiti samo u grupi osudjenih za kradju ostalih predmeta. 'Tu smo naišli na obrnute odnose od onih koje samo ranije nalazili u vezi sa utjecajem naknade štete na odmjeravanje kazni. Oni osudjenici naime, koji su sami nadoknadili štetu osudjeni su na strože kazne po visini nego oni koji to nisu učinili. No te razlike statistično nisu značajne što znači da je broj promatranih slučajeva premalen za uopštavanje. Zaključci Okolnost da je osudjeni sam potpuno nadoknadio štetu ili ju je nastojao barem djelomično nadoknaditi imala je, kako olakšavajuća, očito jakog utjecaja na primjenu uvjetne osude, kada se radilo o ranije neosudjivanima. Pitanje odmjeravanja kazne ranije neosudjivanima koji su sami nastojali nadoknaditi štetu koju su svojim krivičnim djelom prouzročili, rješavali su sudovi uglavnom primjenom uvjetne osude. Takav su stav sudovi zauzeli vjerojatno u skladu sa propisima Krivičnog zakonika koji u stavu 4 svoga člana 48 ponašanje učinioca poslije izvršenja djela izričito spominje kao jednu od okolnosti koju sud treba uzeti u obzir prilikom donošenja odluke o primjeni uvjetne osude. I na odmjeravanje visine uvjetnih kazni imala je ova okolnost izvjesnog utjecaja i to u pravcu češćeg izricanja kazni ispod zakonom propisane granice onim osuđjenicima koji su sami nadoknadili štetu. Vjerojatno Je kod odmjeravanja visine ovih kazni osuđjenima za kradju novca i dragocijenosti ta okolnost imala većeg utjecaja nego kada se radilo o osuđjenima za kradju ostalih predmeta. 0 u-tjecaju okolnosti da Je osudjeni nadoknadio štetu na odmjeravanje visine bezuvjetnih kazni ne može se ovdje govoriti Jer Je, kao što smo već rekli, velika većina onih koji su sami nadoknadili štetu bila osudjena uvjetno. Na primjenu uvjetne osude na ranije osudjivane nije okolnost da Je osudjeni sam nadoknadio štetu imala tako Jak utjecaj kao što Je to bio slučaj kada se Je radilo o ranije neosudjivanima. Značajan utjecaj te okolnosti došao Je ovdje do izražaja samo kod osudjenih za kradju novca i dragocijenosti o Vjerojatno Je kod osudjenih za kradju ostalih predmeta u većoj mjeri prevladao utjecaj što su ga na kaznu izvršili vrsta i broj ranijih osuda, obzirom na to da medJu ovim osuđje-nicima ima više takvih koji su navršili 30 i više godina nego medJu onima koji su ukrali novac i dragocijenosti, a medju tim starijim osudjenicima ima veći broj višestrukih povratnika nego medju mladjima. Pri uzimanju u obzir okolnosti da Je šteta nađokna-djena sudovi su u prvom redu uvažavali upravo okolnost da Je osudjeni štetu sam nadoknadio. Okolnost pak da Je šteta bila nadoknadjena ili ukradeni predmet vraćen od strana drugih osoba nije imala tolikog utjecaja. 114 - IV. LIČNE OKOLNOSTI 03UDJENIKA U VRIJEME IZVRŠENJA. DJELA 1. Starost Krivična dijela protiv imovine uopće, pa tako i krivična djela kradje, izvršena su većinom od strane mladih ljudi. Starosna struktura izvršilaca krivičnih djela protiv imovine razlikuje se u tome pogledu od starosne strukture izvršilaca većine ostalih vrsta krivičnih djela. I rezultati naše ankete su potvrdili da medju osudjenima za kradju prevladavaju mladje osobe. Od ukupnog broja osudjenih, koje smo obuhvatili našom anketom (uključujući ovamo i osudjene sa krivičnim djelima u stjecaju) 66 posto bilo je u vrijeme izvršenja krivičnog djela mladje od 30 godina. Kada srao ispitivali utjecaj što ga je starost osu-djenika imala na odmjeravanje kazne, učinili so to u prvom redu zbog toga da bismo ustanovili da li su sudovi najmladjim osudjenicima, koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela još nisu navršili niti 21 godinu, a kojih takodjer u promatranoj masi ima veći broj, izricali bitno drugačije kazne nego ostalima. Usporedjujući strukturu po starosti pojedinih grupa o-sudjenika, formiranih prema vrsti ukradenih gredmeta, ustanovili smo da se starosna struktura osudjenih koji su ukrali prevozna sredstva, novac i dragocijenosti razlikuje od starosne strukture osudjenih koji su ukrali druge predmete: Godine starosti Vrsta ukradenih predmeta Prevozna sredstva % Novac i dragoci jenosti % Ostale predme- te % Ranije neosudjivani Ukupno 69 100 128 100 397 100 18 - 20 25 36 51 40 95 24 21 - 29 26 37 42 33 154 39 30 - 39 12 17 22 17 77 19 40 i vise 6 9 13 10 71 18 Ranije osudjivani > Ukupno 59 100 75 100 228 100 18 - 20 6 10 8 11 20 9 21 - 29 32 54 32 43 85 37 30 - 39 16 27 18 24 77 34 40 i više 5 9 17 22 46 20 Kao što iz gore navedene strukture možemo razabra- ti, kod ranije neosuđjivanih u grupi osudjenih koji su ukrali prevozna sredstva kao i u grupi osudjenih koji su ukrali novac i dragocijenosti ima razmjerno više osudjenika koji nisu navršili 21 godinu nego u grupi osudjenih koji su ukrali o-stale predmete. Kod ranije osudjivanih je broj ovih najmla-djih osudjenika u sve tri promatrane grupe vrlo malen što je i razumljivo. No ovdje se struktura promatrane tri grupe razlikuje utoliko što je medju osudjenima koji su ukrali prevozna sredstva, novac i dragocijenosti udio osudjenih u starosti od 21 do 29 godina veći nego u grupi osudjenih za kradju osta lih predmeta. Zbog ovih razlika u starosnoj strukturi usporedjiva - 11© - li srao kazne izrečene pojedinim grupama osudjenika, formiranim prema starosti, posebno unutar grupe osudjenih/^kradju -- prevoznahsredstava, novca i dragocijenosti i ostalih predmeta. Ovo zbog toga jer smo ranije ustanovili da se osu-d.jenima za kradju prevoznih sredstava, novca i dragocijeno-sti izriču strože kazne nego osudjenima za kradju ostalih predmeta. Na temelju takvih usporedbi došli smo do slijedećih rezultata (tabela 28 i 29). 1. Primjena uvjetne osude i vrste kazne. Kod ranije neosudjivanih ustanovili smo značajne razlike u primjeni uvjetne osude na pojedine grupe osudjenih, formirane prema starosti. Te su razlike značajne unutar sve tri promatrane grupe osudjenih koje smo formirali prema vrsti ukradenih predmeta. Unutar svake od ove tri grupe osudjenima, koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nisu navršili 21 godinu bila je uvjetna osuda izrečena u većoj mjeri nego osudjenima koji su navršili 21 do 29 godina. No niti u jednoj od tri grupe osudjenih, formirane prema vrsti ukradenih predmeta, nema naročito bitnih razlika u intenzitetu primjene uvjetne osude izmedju osudjenih koji nisu navršili 21 godinu i onih koji su navršili 30 i više godina. Osim toga možemo primijetiti da je na one najmladje osudjenike u-vjetna osuda bila primijenjena u mnogo manjoj mjeri ako su ukrali prevozna sredstva (60 posto), te novac i dragocijeno-sti (72 posto) nego ako su ukrali ostale predmete (93 posto). To znači da su i na primjenu uvjetne osude na ove najmladje osudjenike vrsta ukradenih predmeta te način i okolnosti pod kojima je djelo bilo izvršeno imali velik utjecaj. Kod ranije osudjivanih intenzitet primjene uvjetne osude na pojedine grupe osudjenih, formirane prema starosti, mogli smo ispitati samo unutar grupe osudjenih za kr&dju osta lih predmeta, zbog malog broja uvjetno osudjenih medju osu-djenima za kradju prevoznih sredstava, novca i đra.ocijenosti U grupi pak osudjenih za kradju ostalih predmeta intenzitet primjene uvjetne osude se u pojedinim starosnim grupama kreće gotovo u obrnutom pravcu no što je to bio slučaj kod ranije neosudjivanih. Udio uvjetno osudjenih je ovdje naime najmanji medju najmladjim osudjenicima (30 posto). U daljnjim se grupama osudjenika, formiranim prema starosti, udio uvjetno osudjenih postepeno povećava te u grupi onih koji su navršili 40 i više odina iznosi 37 posto. No te se razlike nisu pokazale statistički značajnima. Strogi zatvor je, kao što znamo, bio izrečen samo ranije osudjivanima no i ovdje je broj tih slučajeva u svakoj od tri promatrane grupe osudjenih tako malen da nismo mogli ispitati utjecaj starosti na izricanje te vrste kazne. 2. Visina kazni odmjerene uvjetno i bezuvjetno osudj enima. Nismo mogli ustanoviti da bi starost imala utjecaja na odmjeravanje visine kazne niti uvjetno niti bezuvjetno osudjenima. Utjecaj starosti na odmjeravanje visine kazne nismo, zbog malog broja slučajeva u pojedinim grupama starosti, mogli ispitati unutar grupe osudjenih za kradju prevoznih sredstava, a unutar grupe osudjenih za kradju novca i dragocijenosti mogli smo takvo ispitivanje izvršiti samo u pogledu ranije neosudjivanih koji su bili uvjetno osudjeni. Tamo pak gdje smo takva ispitivanja mogli izvršiti nismo našli značajnih razlika u visini odmjerenih kazni niti kod ranije neosudjivanih niti kod ranije osudjivanih bilo da se radilo o uvjetno ili bezuvjetno osudjenima. Zaključci Dobiveni rezultati pokazuju da je utjecaj starosti osudjenika u vrijeme izvršenja krivičnog djela na odmjeravanje kazne došao do izražaja samo kada se je radilo o ranije neosudjivanima i to samo u pogledu intenziteta primjene u— vjetne osude. No i ovdje se postavlja pitanje da li bismo, na temelju utvrdjenih razlika u primjeni uvjetne osude na osudjene u pojedinim dobnim grupama, mogli doći do za ljučka da su sudovi kod primjene tog instituta, sa najmladjim osu-djenicima (koji u vrijeme izvršenja djela nisu navršili 21 godinu) postupali bitno drugačije nego sa ostalima. Rezultati naime pokazuju da se ovi najmladji osudjenici u pogledu primjene uvjetne osude jače razlikuju samo od osudjenika koji su navršili 21 do 29 godina. Na najmladje osudjenike primijenjena je uvjetna osuda u većoj Djjeri nego na one u grupi starosti od 21 do 29 godina. Na osudjene pak, koji su u vrijeme izvršenja djela navršili JO i više godina primijenjena je u-vjetna osuda u gotovo istoj mjeri kao i na osudjenika koji su navršili manje od 21 godine. Smatramo vjerojatnim da je do takvih odnosa došlo zbog toga što su na primjenu uvjetne osude osudjenicima u pojedinim dobnim grupama utjecale različite okolnosti. Vjerojatno je na veće izricanje uvjetne osude osudjenicima koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nisu navršili 21 godinu utjecala upravo njihova mlada dob. Kod osudjenih pak koji su navršili 30 i više godina je na veću primjenu uvjetne osude vjerojatno utjecalo to što se ovdje radi većinom o ljudima sa obitelji za koju se moraju brinuti. A takvih medju onima koji su navršili 21 do 29 godina vjerojatno ima manje uslijed čega je i broj uvjetno osudjenih ovdje razmjerno manji. Za ovu pretpostavku govori i činjenica da su obiteljske prilike same po sebi, kao što ćemo to kasnije vidjeti, imale izvjestan utjecaj na odmjeravanje kazne. Kod ranije osudjivanih starost nije utjecala na primjenu uvjetne osude na isti način kao ± kod ranije neo-sudjivanih -vjerojatno zbog toga što je ovdje u pojedinim grupama starosti prevladao utjecaj drugih okolnosti, a naročito utjecaj vrste i broja ranijih osuda. 3 druge strane treba uzeti u obzir i to, da je broj onih najmladjih osudjenika medju ranije neosudjivanima razmjerno malen. 2. Obiteljske_________prilike Kada smo promatrali utjecaj što su ga na odmjeravanje kazne imale obiteljske prilike osudjenika, učinili smo 120. - to posebno za grupu osudjenih koji su u vrijeme izvršenja djela navršili 21 i više godina, a posebno za grupu osudJenih koji u vrijeme izvršenja djela nisu navršili 21 godinu. Ovako smo postupili obzirom na podatke o obiteljskim prilikama koje smo mogli anketom prikupiti. Kao što smo već uvodno napomenuli u anketi su prikupljeni podaci o obiteljskim prilikama osujJenika u dva pravca. 3 Jedne strane prikupljeni su podaci o bračnom stanju i djeci osudjenika. Te smo podatke prikupili zato da bismo ustanovili da li Je okolnost što osudjeni ima obitelj za koju se mora brinuti utjecala na odmjeravanje kazne. Kako pak oni osudjenici koji nisu navršili 21 godinu većinom Još nisu osnovali obitelj, a već Je i sama njihova dob, kao što smo vidjeli, imala izvjestan utjecaj na kaznu, smatrali smo opravdanim da ih isključimo iz promatranja u kome se utvrdjuje utjecaj što ga Je okolnost da Je osudjeni imao obitelj izvršila na odmjeravanje kazne. S druge pak strane prikupili smo i podatke o odnosima i prilikama u porodici iz koje Je osudjeni potekao. Takve smo podatke mogli medjutim vrlo rijetko naći u spisu. Stoga smo se ograničili na to da utjecaj tih okolnosti na odmjeravanje kazne ispitamo samo u grupni najmladjih osudjenika pretpostavljajući da su sudovi kod tih osudjenika najčešće ispitivali takve okolnosti. I. Bračno stanje i djeca osudjenih koji su navršili 21 i više godina Promatrajući utjecaj što ga Je okolnost da Je osu- djeni imao obitelj imala na odmjeravanje kazne pošli smo sa stanovišta da je ta okolnost mogla utjecati na kaznu zbog toga što su sudovi eventualno uzimali u obzir da se osudjeni, koji ima obitelj, mora za tu obitelj brinuti te su zbog toga možda takvim osudjenicima odmjeravali blaže kazne. Radi toga smo smatrali da osudjene koji nemaju obitelj treba u pogledu izrečenih kazni usporediti sa osudjenima koji imaju obitelj i za koje je ujedno vrlo vjerojatno da se za tu obitelj stvarno i brinu. Zato smo u ovu drugu grupu osudjenih ubrojili one koji su bili u braku i koji su imali maloljetnu djecu. Naprotiv smo osudjene koji su imali maloljetnu djecu, ali nisu bili u braku potpuno izostavili iz promatranja prilikom ovih usporedbi, jer smo smatrali da je u tim slučajevima u većoj mjeri neizvjesno da li se osudjeni stvarno i brine za tu djecu. Prema tome smo u pogledu izrečenih kasni usporedili samo slijedeće dvije grupe osudjenika: 1. oženjeni ili udate sa maloljetnom djecom i 2. oženjeni ili udate i neoženjeni ili neudate bez maloljetne djece. Obzirom na to da smo ustanovili da medju osudjenima koji su ukrali prevozna sredstva, novac i dragocijenosti (a koji se kao što smo vidjeli strože kažnjavaju) ima razmjerno mnogo manje oženjenih sa maloljetnom djecom nego medju osudjenima za kradju drugih predmeta, vršili smo opisane usporedbe posebno unutar svake od ove tri grupe osudjenika, formirane prema vrsti ukradenih predmeta. Na temelju takvih usporedbi došli smo do slijedećih rezultata (tabela 30, 31 i 52). 122 - 1. Primjena uvjetne osude i vrste kazne Unutar pojedinih grupa osudjenih, formiranih prema vrsti ukradenih predmeta došli smo do različitih rezultata. U grupi osudjenih, koji su ukrali "ostale predmete" (tj koji nisu ukrali niti prevozna sredstva niti novac ili dragocijenosti) ustanovili smo da je na osudjene koji su bili oženjeni i imali su maloljetnu djecu uvjetna osuda bila primijenjena u značajno većoj mjeri nego na one druge. To važi kako za ranije neosudjivane tako i za ranije osudjivane. Medju ranije neosudjivanima je od oženjenih sa maloljetnom djecom 90 posto bilo uvjetno osudjeno dok je od onih koji nisu imali maloljetne djece bilo uvjetno osudjeno 79 posto. Medju ranije osudjivanima je pak od osudjenih sa maloljetnom djecom bilo uvjetno osudjeno 51 posto dok udio uvjetno osudjenih me-dju onim bez maloljetne djece iznosi 33 posto. U grupama osudjenih za kradju prevoznih sredstava te novca i dragocijenosti mogli smo takve usporedbe vršiti samo kod ranije neosudjivanih. U te dvije grupe je naime broj uvjetno osudjenih medju ranije osudjivanima tako malen da se u ove usporedbe nismo mogli upustiti. Kod osudjenih za kradju novca i dragocijenosti smo ustanovili da je ranije neosudjivanima, ako su imali maloljetnu djecu, uvjetna osuda bila izrečena u nešto većoj mjeri nego ako nisu imali maloljetnu djecu. No te su razlike male i neznačajne. Kod osudjenih za kradju prevoznih sredstava naišli smo u tom pogledu na upravo obrnute odnose. Ranije neosudji-vanima koji su imali maloljetnu djecu je naime uvjetna osuda bila izrečena u manjoj mjeri nego onima koji nisu imali maloljetnu djecu. No niti te razlike nisu statistički značajne. Do takvih razlika je vjerojatno došlo pod utjecajem nekih drugih okolnosti koje nemaju veze sa obiteljskim prilikama osudjenika. 2. Visina kazne odmjerene uvjetno i bezuvjetno osudj enima Zbog malog broja slučajeva u ostale dvije grupe osudjenih samo smo u grupi osudjenih koji su ukrali "ostale predmete" mogli ispitati kakav je utjecaj na visinu odmjerene kazne imala okolnost da je osudjeni imao obitelj za koju se je morao brinuti. U toj grupi medjutim nismo našli značajnih razlika u visini uvjetnih kazni odmjerenih onima koji su imali i onima koji nisu imali maloljetne djece, bilo da se radilo o ranije neosudjivanima ili o ranije osudjivanima. Zbog malog broja bezuvjetne osudjenih medju ranije neosudjivanima mogli smo razlike u visini bezuvjetnih kazni utvrdji-vati samo kod ranije osudjivanih. No niti ovdje nismo u tom pogledu našli značajnih razlika. Zaključci Prema dobivenim rezultatima je utjecaj okolnosti što je osudjeni imao obitelj za koju se je morao brinuti došao do izražaja u pravcu veće primjene uvjetne osude na takve o-sudjenike samo kada se je radilo o osudjenima koji nisu ukrali niti prevozna sredstva niti novac ili dragocijenosti dakle u slučajevima koje sami sudovi ocjenjuju kao najlakše. No niti kod tih osudjenika nismo mogli ustanoviti da bi ta okolnost imala utjecaja na odmjeravanje visine kazne. II. Obiteljske prilike osudjenika koji nisu navršili 21 godinu. Kada smo nastojali ustanoviti da li su kod odmjeravanja kazni ovim najmladjim osudjenicima bile uzete u obzir prilike u porodici iz koje su potekli, pokušali smo usporediti kazne izrečene onima kod kojih smo našli takve podatke koji ukazuju na nesredjenost obiteljskih prilika sa kaznama izrečenim onima kod kojih takve podatke nismo našli u spisu. Medju osudjenike sa nesredjenim obiteljskim prilikama uvrstili smo vanbračnu djecu, slučajeve u kojima su osudjenikovi roditelji bili razvedeni, zatim slučajeve u kojima osudjenik iz bilo kojeg razloga nije mladost proveo sa oba roditelja i konačno slučajeve gdje smo na temelju drugih podataka u spisu mogli barem donekle zaključiti na nesredjene socijalne i ekonomske prilike u osudjenikovoj porodici (bolest, loši medjusobni odnosi, mali prihodi i si.). Podaci koje smo u tom pogledu nalazili u spisima bili su vrlo oskudni, a često u spisu niti za ove najmladje osudjenike nismo uopće nalazili podatke o njihovim obiteljskim prilikama. Stoga ne možemo sa sigurnošću niti ocijeniti da li smo medju promatranim osudjenicima našli samo 23 takva kod kojim smo mogli utvrditi nesredjenost obiteljskih prilika zbog toga što ih nije niti bilo više ili zbog toga ato o tome nije bilo dovoljno podataka (tabela 33). Ovo važi samo za ranije neosudjivane, jer je broj ovih naj-mladjih osudjenika medju ranije osudjivanima tako malen da ranije osudjivane nismo uzeli u obzir kod ovih naših ispitivanja. Obzirom na tako mali broj osudjenika sa nesredjenim obiteljskim prilikama nismo niti mogli ispitati značajnost razlika izmedju kazni izrečenih u takvim slučajevima i kazni izrečenih u ostalim slučajevima. No smatramo da već i sama okolnost što su podaci o obiteljskim prilikama ovih najmla-djih osudjenika u spisima bili vrlo oskudni ili su potpuno nedostajali ukazuje na to da sudovi tim okolnostima nisu posvećivali naročitu pažnju. 3. Spol Često se od strane kriminologa može čuti mišljenje da sudovi ženama izriću blaže kazne nego muškarcima. Stoga smo si ovdje postavili u zadatak da ispitamo da li to važi za grupu osudjenika koju ovdje promatramo. Medju osudjenima za kradju koje smo obuhvatili našom anketom žene su u manjini. Od osudjenih koji nisu imali krivičnih djela u stjecaju bilo je svega 18 posto žena. Udio žena medju osudjenima koji su ukrali pojedine vrste predmeta nije jednak. Najmanje je žena bilo medju osudjenima koji su ukrali prevozna sredstva (svega 4- posto). Udio pak žena medju osudjenima koji su ukrali novac i dragocijenosti mnogo /je veći nego medju osudjenima koji su ukrali ostale predmete (izuzev naravno prevozna sredstva). Medju osudjeni-ma koji su ukrali novac i dragocijenosti bilo je naime 30 posto žena dok ih je medju osudjenima koji su ukrali ostale predmete bilo samo 17 posto. Stoga smo, prilikom usporedbi kazni izrečenih ženama i muškarcima potpuno izostavili osu-djene koji su ukrali prevozna sredstva, jer je svega 3 žena bilo osudjeno na kradju tih predmeta. Kazne pak izrečene ženama i muškarcima usporedjivali smo posebno unutar grupe osudjenih za kradju novca i dragocijenosti a posebno unutar grupe osudjenih za kradju ostalih predmeta zbog različitog sastava ove dvije grupe obzirom na spol (tabela 34- i 35)« 1. Primjena uvjetne osude Kada smo promatrali ranije neosudjivane ustanovili smo da u grupi osudjenih koji su ukrali novac i dragocijenosti postoje značajne razlike u primjeni uvjetne osude na muškarce i žene. Muškarcima je ovdje uvjetna osuda bila izrečena u 60 posto slučajeva, a ženama u 81 posto. No u grupi osudjenih za kradju ostalih predmeta (izuzev prevozna sredstva) razlike u tom pravcu vrlo su male i nisu značajne. Kod ranije osudjivanih nismo našli značajnih razlika u primjeni uvjetne osude na muškarce i žene niti u grupi osudjenih za kradju novca i dragocijenosti a niti medju osudjeni-®a za kradju ostalih predmeta. 2» visina kazne odmjerene uvjetno osudjenima. Eod ranije neosudjivanih nismo našli značajnih razlika u visini uvjetnih kazni odmjerenih muškarcima i ženama niti u jednoj od dvije grupe formirane prema vrsti ukradenih predmeta. Kod ranije osudjivanih nismo mogli ispitati značajnost razlika u tom pravcu zbog malog broja žena. po Visina kazne odmjerene bezuvjetno osudjenima. Samo smo kod ranije osudjivanih, koji su ukrali ostale predmete mogli ispitati značajnost razlika u visini bezuvjetnih kazni odmjerenih muškarcima i ženama, zbog malog broja žena u ostalim grupama osudjenih. No i u promatranoj grupi smo ustanovili da nema značajnih razlika u visini kazni odmjerenih muškarcima i ženama. Zaključci Pri ocjeni gore opisanih rezultata postavlja se pitanje da li bismo na temelju njih mogli doći do zaključka da su sudovi, kod odmjeravanja kazni sa ženama općenito postupali blaže nego sa muškarcima. Smatramo da nam dobiveni rezultati ne dozvoljavaju takav zaključak. Vidjeli smo naime da značajne razlike izmedju kazni izrečenih ženama i muškarcima postoje samo kod osudjenih za kradju novca i dragocijenosti i to samo kada se radi o ranije neosudjivanima. I tu smo razlike mogli ustanoviti samo u pogledu primjene uvjetne osude, dok u pogledu odmjeravanja visine kazne nismo takve razlike mogli ustanoviti. Naprotiv kod osudjenih za kradju ostalih predmeta nismo našli značajnih razlika niti u pogledu primjene uvjetne osude niti u pogledu odmjeravanja visine kazne bilo da se radilo o ranije neosudjivanima ili osudjivanima, iako je ova grupa osudjenih mnogo brojnija od grupe osudjenih za kradju novca i dragocijenosti. Stoga ne možemo potpuno isključiti mogućnost da kod žena koje su ukrale novac i dragocijenosti, a ranije nisu bile osudjivane nije na veću primjenu uvjetne osude utjecao prvenstveno sam spol kao takav već da su možda postojale neke druge okolnosti koje su u tom pravcu djelovale. Smatramo da na temelju dobivenih rezultata možemo konstatirati samo to da ima izvjesnih indicija koje ukazuju na to da se žene blaže kažnjavaju nego muškarci no da ti re- zultati još nisu dovoljni da bismo na temelju njih mogli stvoriti konačan zaključak. - 129 KAZNE IZREČENE OD SIRANE POJEDINIH SUDOVA Pitanje na koje bismo u ovom poglavlju morali odgovoriti glasilo bi: da li u intenzitetu primjene uvjetne osude i odmjeravanju visine kazne postoje veće razlike iz-medju pojedinih sudova na području Slovenije. Da li neki sudovi znatno strože postupaju u pogledu odmjeravanja kazne o-sudjenima osobama, a drugi znatno blaže. U vezi s time postavlja se naravno odmah daljnje pitanje naime na koji način bismo mogli to ustanoviti«. Rezultati naših istraživanja pokazali su , kao što smo to vidjeli, da na odmjeravanje kazni utječe čitav niz okolnosti. Slučajevi pak kojima sude pojedini sudovi mogu, obzirom na te okolnosti, koje utječu na kaznu, biti različito sastavljeni. Tako bi se osudjeni od strane pojedinih sudova mogli medjusobno razlikovati po svom sasta- •«* vu obzirom na povrat, stjecaj, vrijednost i vrstu ukradenih predmeta itd. Razlike u kaznama izrečenim od strane tih sudova mogle bi odražavati samo te razlike u sastavu osudjenih, a ne i stvarne razlike u kaznenoj politici, Ako bismo dakle htjeli ustanoviti ima li stvarnih razlika u strogosti kazni izrečenih od strane pojedinih sudova, morali bismo, prije no što ćemo se upustiti u usporedbu izrečenih kazni, isključiti mogućnost da je do eventualnih razlika u izrečenim kaznama došlo zbog razlika u težini obuhvaćenih slučajeva. Broj osudjenih za kradju od strane pojedinih sudova koje smo obuhvatili našom anketom nije dovoljno velik da - 13a - bismo prilikom usporedbi izrečenih kazni mogli isključiti mogućnost utjecaja svih okolnosti za koje smo ustanovili da ih sudovi kod odmjeravanja kazne uzimlju u obzir. Stoga ćemo se morati ograničiti na to da isključimo mogućnost utjecaja samo nekih okolnosti za koje smo ustanovili da imaju vrlo velik utjecaj na odmjeravanje kazne, a koje se u promatranoj masi osudjenika pojavljuju u većem broju. To su ranija osuda i stjecaj. Od svih promatranih okolnosti imala je na primjenu uvjetne osude najveći utjecaj okolnost povrata, dok je na odmjeravanje visine kazne najveći utjecaj imala okolnost stjecaja. Sto a ćemo, usporedjujući kazne izrečene od strane pojedinih sudova, uzeti u promatranje samo osudjene koji nisu i-mali krivičnih djela u stjecaju, a usporedbe ćemo vršiti posebno za ranrje neosudjivane a posebno za povratnike. Rezultate takvih usporedbi treba dakako ocjenjivati sa izvjesnom rezervom upravo zbog toga što znamo da grupe osudjenika koje usporedjujemo ne moraju biti homogene u odnosu na sve okolnosti koje su mogle utjecati na kaznu. Prije no što se upustimo u ove usporedbe prikazat ćemo uostalom kako se sastav osoba osudjenih od strane onih sudova koje ćemo uzeti u pi*omatranje, medjusobno razlikuje obzirom na neke od okolnosti za koje smo utvrdili da ih sudovi uzimlju u obzir prilikom odmjeravanja kazne, a čiji utjecaj nismo isključili. Obzirom na broj osudjenih od strane pojedinih sudova koje smo obuhvatili našom anketom kao i obzirom na potrebu da prilikom utvrdjivanja razlika u praksi sudova kod odmje- ravanja kazne uzmemo u obzir gore navedene okolnosti, mogli smo usporediti samo kazne izrečene od strane nekoliko sudova sa najvećim brojem osudjenih za kradju. To su kotarski sudovi Ljubljana, Maribor i Celje. Cd svih osudjenih za kradju obuhvaćenih našom anketom bilo je 50 posto osudjeno od strane ta tri kotarska suda. Kao što smo naprijed vidjeli, na području sudskih okruga kojima ta tri kotarska suda pripadaju je i relativna rasprostranjenost sudski utvrdjenog kriminaliteta ove vrste najveća. Kao što smo to već naglasili, osudjene koji su izvršili više krivičnih djela u stjecaju nećemo uopće obuhvatiti prilikom usporedbi kazni izrečenih od strane spomenuta tri suda. Isto ćemo tako prilikom tih usporedbi potpuno izostaviti Iz promatrane mase sve one slučajeve koje smo izostavili prilikom utvrdjivanja utjecaja što su ga pojedine okolnosti imale na odmjeravanje kazne. To su slučajevi smanjene ura-čunljivosti, pomaganja, pokušaja kao i slučajevi u kojima je, prema propisu člana 47 KZ, kod odmjeravanja kazne bila uzeta u obzir kazna iz ranije osude. Pored povrata i stjecaja, čiji ćemo utjecaj isključiti priimkom usporedbi što ćemo ih ovdje vršiti, na odmjeravanje kazne utjecale su, kao što smo vidjeli, još i slijedeće okolnosti: vrijednost i vrsta ukradenih predmeta, priznanje, naknada štete, starost i obiteljske prilike. Smatramo vjerojatnijim da se sastav osudjenih od strane spomenuta tri suda medjusobno mogao više razlikovati po vrijednosti i vrsti ukradenih predmeta nego po posljednja četiri od upravo nabro- jenih obilježja. Stoga srao u tabeli 36 u prilogu prikazali sastav osudjenih od strane svakog od ta tri suda obzirom na vrijednost i vrstu ukradenih predmeta da bismo ustanovili da li u tom pogledu postoje takve razlike koje su mogle u većoj mjeri utjecati na razlike u izrečenim kaznama. Kao sto iz tih podataka možemo vidjeti nema u tom pogledu nekih naročito velikih razlika izmedju tri suda koja ćemo ovdje promatrati. Na manje pak razlike koje u tom pogledu ipak po stoje osvrnut ćemo se kasnije u zaključcima. Podaci o kazna ma izrečenim od strane spomenuta tri suda prikazani su u prilogu u tabeli 37* 1. Primjena uvjetne osude. Dobiveni rezultati pokazuju da su promatrana tri suda primijenjivala uvjetnu osudu na ranije neosudjivane u značajno različitoj mjeri. Tako je od ranije neosudjivanih bilo uvjetno osudjeno na kotarskom sudu Maribor 91 posto, Ljubljana 75 posto i Celje 65 posto. Kod ranije osudjivanih nismo medjutim u tom pogledu naišli na značajne razlike. I ovdje se doduše kotarski sud Maribor ističe po tome što je izrekao razmjerno naj više uvjetnih osuda (31 posto). No niti taj sud ne odskače u tom pogledu od ostala dva u tolikoj mjeri kao što je to bio slučaj kod ranije neosudjivanih. Izmedju kotarskih sudova Ljubljana i Celje nema pak ovdje u intenzitetu primjene uvjetne osude gotovo nikakove razlike (Ljubljana 23 posto uvjetno osudjenih, a Celje 24- posto). 2, Visina kazne odmjerene uvjetno osudjenima Kod ranije neosud.jivanih nismo u tom pogledu našli značajnih razlika izmedju tri promatrana suda. Kod svakog od ta tri suda mogu se u vezi sa visinom uvjetnih kazni primijetiti one karakteristike koje smo već primijetili kada smo promatrali sve osudjenike« To je u prvom redu jaka koncentracija broja osudjenih na samoj donjoj granici propisanoj zakonom. Na svakom od promatrana tri suda je oko polovice uvjetno osudjenih bilo osudjeno na takvu kaznu. Ujedno je udio osudjenih na kazne duže od 3 mjeseca na svakom sudu razmjerno malen: JI posto na kotarskom sudu Ljubljana i 23 posto na kotarskim sudovima Maribor i Celje. Kod ranije osudjivanih nismo mogli ispitati značajnost takvih razlika zbog manjeg broja slučajeva i još jače koncentracije na samoj donjoj granici propisanoj zakonom. No već i sama ta jaka koncentracija na donjoj zakonskoj granici, koja postoji kod svakog od promatrana tri suda pokazuje sličnost njihovih tendencija da i ranije osudjivanima izriču uglavnom samo kratkotrajne uvjetne osude. 3. Visina kazne odmjerene bezuvjetno osudjenima Visinu kazne odmjerene ranije neosudjivanima mogli smo usporediti samo kod kotarskih sudova Ljubljana i Celje, jer je broj ranije osudjivanih koji su bili bezuvjetno osu-djeni od strane kotarskog suda Maribor posve neznatan. Izme-dju promatrana dva suda postoje razlike u visini odmjerenih kazni utoliko što udio osudjenih na kaznu koja po visini nije duža od zakonom propisane donje granice kod kotarskog suda Ljubljana iznosi 68 posto, a kod kotarskog suda Celje 56 posto. No te razlike nisu značajne vjerojatno zbog malog broja obuhvaćenih slučajeva. Visinu bezuvjetnih kazni odmjerenih ranije osudji-vaninia mogli smo usporediti kod sva tri suda koja ovdje promatramo. Tom smo usporedbom ustanovili značajne razlike izmed ju ova tri suda u pogledu odmjeravanja visine kazne. Te se razlike odnose na primjenu kazni koje po visini ne premašuju donju granicu propisanu zakonom. Kotarski sud Maribor izrekao je ranije osudjivanima takve bezuvjetne kazne u 64 posto slučajeva, Celje u 39 posto, a Ljubljana u 26 posto. Zaključci U pogledu primjene uvjetne osiade na ranije neosu-djivane promatrana se tri suda očito medju sobom razlikuju. Razmjerno najviše uvjetnih osuda izrekao je tim osudjenicima kotarski sud Maribor, a razmjerno najmanje kotarski sud Celje. Ocjenjujući te razlike nameće nam se pitanje da li je do njih moglo doći prvenstveno zbog toga što ta tri suda institut uvjetne osude primjenjuju različitim intenzitetom ili pak zbog toga što su kod pojedinih sudova obuhvaćeni slučajevi nejednake težine. Da bismo barem donekle mogli odgovoriti na ovo pitanje moramo dobivene rezultate usporediti sa strukturom osudjenih od strane svakog od promatrana tri suda prema vrijednosti i vrsti ukradenih predmeta, koju smo prikazali u tabeli 36 u prilogu. Iz podataka koje smo tamo prikazali možemo razabrati da je najviše slučajeva, koje su sami sudovi ocijenili kao teže bilo na kotarskom sudu Ljubljana. Medju osudjenima od strane tog suda bilo je naime najviše takvih koji su ukrali predmete u vrijednosti od 20.000 dinara i više a ujedno i najviše takvih koji su ukrali prevozna sredstva. Naprotiv se struktura osudjenih od strane kotarskih sudova Maribor i Celje u tom pogledu samo vrlo neznatno razlikuje. A ipak u intenzitetu primjene uvjetne osude na ranije neosudjivane postoji izmedju ta dva suda velika razlika. To bi dakle govorilo u prilog pretpostavci da promatrani sudovi stvarno primjenjuju uvjetnu osudu različitim intenzitetom. No time da kako još uvijek nije potpuno isključena mogućnost da je do opisanih odnosa došlo zbog toga što se slučajevi obuhvaćeni na promatranim sudovima razlikuju obzirom na neke druge okolnosti. Ako i smatramo vjerojatnim da je do opisanih razlika izmedju promatranih sudova došlo barem uglavnom zbog toga što ti sudovi u pogledu primjene uvjetne osude različito postupaju, postavlja se pitanje zbog čega te razlike nisu došle do izražaja kada se je radilo o ranije osudjivanima. To bismo možda mogli tumačiti velikim utjecajem što ga je ranije osuda imala na primjenu uvjetne osude kod sva tri suda. Ova je okolnost očito od strane svih sudova prihvaćena kao otežavajuća naročito kada se radi o primjeni uvjetne osude. I podaci o kaznama izrečenim ranije neosudjivanima i osudjivanima na svakom od promatrana tri suda (tabela 38)-pokažuju da je kod svakoiga od njih na ranije osudjivane uvjetna osuda bila - 136 - primijenjena u značajno manjoj mjeri nego na ranije neosu-djivane. Stoga bismo dobivene rezultate mogli tumačiti tako da je kod ranije osudjivanih postojao zajednički, opće usvojeni kriterij za primjenu uvjetne osude koji je vrlo jako djelovao u pravcu manje primjene uvjetne os-ide možda i bez obzira na druge kriterije. Kod ranije neo'sudjivanih. takvog čvrstog kriterija nije bilo pa su ovdje možda zbog toga došle u većoj mjeri do izražaja razlike u stavu pojedinih, sudova. U pogledu visina odmjerenih kazni mogu se kod sve tri suda primijetiti jake tendencije prema izricanju minimalnih kazni, a kod uvjetno osudjenih jaka koncentracija broja osudjenih na samoj donjoj granici propisanoj zakonom. Zato u visini uvjetnih kazni niti nema značajnih razlika iz-medju ta tri suda. visina pak bezuvjetnih kazni značajno je različita kod promatrana tri suda samo kada se radi o ranije osudjivanima. Stoga možemo vrlo teško ocijeniti značenje tih razlika, jer je do njih moglo doći i zbog toga što je težina povrata na svakom od ta tri suda različita. Ipak možemo primijetiti da se i ovdje kotarski sud Maribor ističe po najvećem udjelu osudjenih na najblaže kazne (3 mjeseca ili manje). Na temelju svega što smo gore iznjeli smatramo vjerojatnim da u pogledu odmjeravanja kazni ima izvjesnih razlika izmedju promatrana tri suda koje bi detaljnijim ispitivanjem trebalo provjeriti. Pri tome trebalo bi obuhvatiti mno._o veći broj slučajeva. ZAKLJUČCI Iz ukupnih rezultata koje smo dobili našom anketom o kaznama odmjerenim osudjenima za kradju od strane svih sudova u Sloveniji izdvajaju se u osnovi dva različita pitanja. Prvo je pitanje koje su od promatranih okolnosti i u kojoj * mjeri uopće utjecale na odmjeravanje kazne. Drugo pitanje odnosi se na opći nivo kazni. Cdgovor na ovo drugo pitanje trebao bi pokazati koliko su široke granice unutar kojih su sudovi, prema promatranim okolnostima, provodili razlikovanje u odmjerenim kaznama, losebno se pak, kao treće, postavlja pitanje koliko se kazne odmjerene od strane pojedinih sudova medjusobno razlikuju. Ovdje ćemo nastojati da ukratko odgovorimo na ova tri pitanja. I. 1. Našom anketom smo obuhvatili sve okolnosti koje krivični zakonik izričito spominje u vezi sa odmjeravanjem kazne, a koje se mogu odnositi na osudjene za kradju. No našim konačnim istraživanjem kazni izrečenih osudjenima kod kojih su takve okolnosti postojale mogli smo obuhvatiti samo dvije od tih okolnosti i to povrat i stjecaj. Broj slučajeva u kojima su postojale ostale takve okolnosti nije bio dovoljno velik da bismo ih mogli podvrči takvom ispitivanju pa smo te slučajeve potpuno izostavili iz našeg promatranja. To su slučajevi smanjene uračunljivosti, pokušaja, pomaganja (čl. 6 st. 2, čl. 16 i čl. 20 KZ) kao i slučajevi u kojima je, primjenom člana 47 KZ, bila izrečena kazna osobama koje još nisu izdržale kaznu iz ranije osude. Naša su istraživanja pokazala da je svaka od dvije okolnosti izričito spomenute u zakoniku u vezi sa odmjeravan jem kazne , koje smo našim promatranjem obuhvatili, imala velik utjecaj na odmjeravanje kazne. Teško je ocijeniti jačinu utjecaja neke pojedinačne okolnosti na odmjeravanje kazne jer je izrečena kazna u pravilu rezultat kombiniranog djelovanja više okolnosti u različitim pravcima. Ipak smatramo da nam dobiveni rezultati dozvoljavaju zaključak da su od svih promatranih okolnosti, povrat i stjecaj vjerojatno imali najveći utjecaj na odmjeravanje kazne. Na samu primjenu instituta uvjetne osude imala je najveći utjecaj okolnost da je osudjeni već ranije bio osu-djivan. Na ranije osudjivane primijenjena je uvjetna osuda u mnogo manjoj mjeri nego na ranije neosudjivane. U tom pogledu kod povratnika i primarnih delinkvenata postoje potpuno obrnuti odnosi. Oni prvi su naime pretežno osudjivani na bezuvjetne kazne dok su oni posljednji pretežno uvjetno osudjeni, Kod primjene uvjetne osude na ranije osudjivane sudovi su uzimali u obzir istovrsnost ranijeg krivičnog djela sa novim djelom te su ranije osudjivanima za istovrsna djela u-vjetnu osudu izricali u manjoj mjeri nego ranije osudjivanima za druga djela. Već i sama okolnost da je osudjeni bio ranije samo jedamputa uvjetno osudjen za istovrsno djelo djelovala je u pravcu manje primjene uvjetne osude na takve o-sudjenike nego na ranije neosudjivane. Kod ranije osudjivanih za istovrsna djela sudovi su uzimali u obzir i broj ranijih osuda te su više puta ranije osudjivanima uvjetnu osudu izricali u mnogo manjoj mjeri nego ranije saro jedamput osudje- - 139 nima. S druge strane dobiveni rezultati pokazuju da je ranije osudjivanima uvijek bila izrečena uvjetna osuda u mnogo manjoj mjeri nego ranije neosudjivanima, bez obzira na to da li su postojale i neke druge okolnosti koje su djelovale na primjenu uvjetne osude bilo kao otegotnu ili olakotne kao sto je težina samog slučaja, ponašanje učinioca nakon izvršenja djela i njegove lične okolnosti. Ranija je osuda imala utjecaja i na odmjeravanje visine uvjetnih i bezuvjetnih kazni, no njen utjecaj u tom pravcu nije bio toliko jak kao utjecaj stjecaja. Osim toga nismo mogli ustanoviti da bi sudovi kod odmjeravanja visine kazne istovrsnost i broj ranijih osuda uzimali u istoj mjeri u obzir kao i kod same primjene instituta uvjetne osude. Ha odmjeravanje visine kazne najveći je utjecaj imala okolnost da je osudjeni izvršio više krivičnih djela u stjecaju. Ovdje se dakako radi o konačnoj kazni koju je sud na temelju propisa člana 46 EZ izrekao za sva krivična djela izvršena u stjecaju. Dok se kod osudjenih samo za jedno krivično djelo kazne po visini grupiraju većinom oko donje granice propisane zakonom (3 mjeseca zatvora) kod o-sudjenih za više krivičnih djela u stjecaju je upravo obrnuto: velika večina je osudjena na kazne koje po visini premašuju tu granicu. Ujedno smo samo kod osudjenih za više krivičnih djela u stjecaju našli kazne lišenja slobode od 2 godine ili više dok osudjenima samo za jedno krivično djelo takve kazne uopće nisu bile izrečene. Tako velike razlike u 140 visini kazni izrečenih osudjenima samo za jedno krivično djelo i osudjenima za više krivičnih djela u stjecaju našli smo kako kod ranije osudjivanih tako i kod ranije neo-sudjivanih. Kod odmjeravanja kazni osudjenima za više krivičnih djela u stjecaju sudovi su uzimali u obzir i bi*oj izvršenih krivičnih djela što se je takodjer u jakoj mjeri odrazilo na visini odmjerenih kazni. Okolnost, da je osudjeni izvršio više krivičnih djela u stjecaju imala je utjecaja i u pravcu manje primjene uvjetne osude na ove osudjenike nego na osudjene koji su izvršili samo jedno krivično djelo. Ipak je utjecaj te okolnosti na primjenu uvjetne osude bio manji od utjecaja što ga je izvršila okolnost povrata. Osim toga nismo mogli ustanoviti da bi broj izvršenih krivičnih djela imao nekog većeg utjecaja na izricanje uvjetne osude osudjenima sa krivičnim djelima u stjecaju. Obzirom na veliki utjecaj što su ga okolnost povrata i stjecaja imali na odmjeravanje kazne morali smo, kod u-tvrdjivanja utjecaja ostalih okolnosti, isključiti utjecaj stjecaja i povrata. Stoga smo utjecaj svih ostalih okolnosti na odmjeravanje kazne ispitivali posebno na prvi puta osudjenima a posebno na povratnicima i to samo na onima koji su bili osudjeni za jedno krivično djelo. Osudjene pak za više krivičnih djela u stjecaju izostavili smo potpuno iz daljnjeg pro atranja. 2. Sta se tiče ostalih okolnosti koje ukazuju na 141 težinu slučaja (izuzev stjecaj) zakonik u svom članu 38 govori samo općenito o "Jačini ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra" i o "okolnostima pod kojima Je djelo učinjeno", koja kod odmjeravanja kazne treba uzeti u obzir. Praksi Je prema tome prepušteno da sama stvori kriterije na temelju kojih će ocijeniti težinu pojedinog slučaja i koje će kod odmjeravanja kazne uzeti u obzir. Da bismo donekle utvrdili koji su ti kriteriji koje Je praksa usvojila ispitali smo kakav Je utjecaj na odmjeravanje kazne imala vrijednost i vrsta ukradenih predmeta kao i okolnost da Je kradjom bila oštećena društvena imovina. Naša su istraživanja pokazala da Je vrijednost u-kradenih predmeta imala značajan utjecaj na odmjeravanje kaz-ne. Sto Je vrijednost ukradenih predmeta veća to Je u manjoj mjeri primijenjena uvjetna osuda i manji Je udio osudjenih na kazne koje po visini ne premašuju zakonom propisanu donju granicu. Vrijednost ukradenih predmeta utjecala Je u tom pravcu kako na odmjeravanje kazni prvi puta osudjenima tako i na odmjeravanje kazni povratnicima. U tome se očito odražava stanovište sudova da vrijednost ukradenih predmeta ukazuje na težinu kradje. Takav Je stav sudova uostalom u skladu i sa stavom krivičnog zakonika koji kod čitavog niza imovinskih krivičnih djela lakšu ili težu kvalifikaciju veže uz vrijednost predmeta odnosno djela. I kod same kradje Je zakonik lakšu i težu kvalifikaciju vezao uz vrijednost ukradenih predmeta Cčl. 259 i 250 KZ). Rezultati koje smo dobili našim istraživanjem poka- 142 - zuju da su sudovi pri ocjeni težine slučaja uzimali u obzir i način i okolnosti pod kojima je djelo bilo izvršeno kao i ča su stvarali odredjene kriterije o opasnosti i štetnosti pojedinih oblika kradja za zajednicu. Kada smo naime ispitali utjecaj što sa je vrsta ukradenih predmeta imala na odmjeravanja kazne ustanovili smo da su osudjenici koji su ukrali prevozna sredstva, novac i dragocijenosti strože kažnjavani nego oni koji su ukrali ostale predmete. Podaci prikupljeni našom anketom su pokazali da je upravo kradja spomenutih predmeta izvršena na odredjeni način i pod odredjenim okolnostima koje su sudovi vrlo vjerojatno smatrali otežavajućima Kod kradje prevoznih sredstava radi se uglavnom o kradji bicikla. Bicikli su pak bili većinom ukradeni kada su ih njihovi vlasnici ostavljali ispred javnih zgrada, gostionica i si. pa je na strože kažnjavanje tih kradja vjerojatno djelovala okolnost što one znatno otežavaju korištenje tim prevoznim sredstvom. Kradje pak novca i dragocijenosti bile su većinom izvršene ili kao džepne kradje na javnim mjestima ili time što je osudjeni iskoristio svoj bliski odnos prema oštećenom pa su vjerojatno upravo te okolnosti utjecale na strogost kaz ai. Osim toga je na odmjeravanje kazni osudjenima za kradju bicikla i džepnih kradja vjerojatno djelovala i okolnost što se izvršioci tih kradja razmjerno teško otkrivaju. Kazne izre Čene osudjenima za kradju prevoznih sredstava po svojoj strogosti naročito odskaču od kazni izrečenih za kradju svih osta lih predmeta. Čak i medju onim osudjenima za kradju prevoznih sredstava koji ranije nisu bili osudjivani su uvjetno osudje- ni u manjini, a većina i uvjetno i bezuvjetno osudjBnih je o-sudjena na kazne koje po visini premašuju donju granicu propisanu zakonom. Stoga smatramo vrlo vjerojatnim da je ovdje već i sama vrsta ukradenih predmeta imala utjecaja na odmjere vab je kazne obzirom na to da je bicikl prevozno sredstvo kojim se koristi vrlo velik broj stanovnika Slovenije. nismo mogli ustanoviti da bi sama okolnost što je kradjom bila oštećena društvena imovina imala nekog utjecaja na odmjeravanje kazne. Ustanovili smo jedino da su ranije o-sudjivani, koji su kradju izvršili na štetu društvene imovine, a u vrijeme izvršenja djela su bili zaposleni kod oštećene organizacije, nešto strože kažnjavani od ranije osudjivanih koji nisu bili zaposleni kod oštećene organizacije. To bi ukazivalo na to da su sudovi okolnost zaposlenosti kod oštećeni-ka uzimali kao otežavajuću smatrajući da se ovdje radi o iskorištenju povjerenja. No kod ranije neosudjivanih ta se okolnost nije ispoljila kao otežavajuća vjerojatno uslijed djelovanja nekih drugih okolnosti 3. Da bismo ustanovili da li je ponašanje osudje-nika nakon izvršenja djela utjecala na odmjeravanje kazne ispitali smo koliko je na izrečenu kaznu utjecalo osudjenikovo priznanje i okolnost da je sam nastojao nadoknaditi štetu odnosno vratiti ukradeni predmet. Ustanovili smo da su obje ove okolnosti imale utjecaja na primjenu uvjetne osude utoliko što je na osudjene koji su priznali kao i na osudjene koji sia sami potpuno ili dje- lomično nadoknaditi štetu uvjetna osuda bila primijenjena u većoj mjeri nego na osudjene koji nisu priznali i na osudje-ne koji nisu sami nadoknadili štetu. Kada se je radilo o ranije neosudjivanima utjecaj tih okolnosti na primjenu uvjetne osude došao je do izražaja kako onda kada se je radilo o kradji prevoznih sredstava, novca i dragocijenosti tako i onda kada su bili ukradeni ostali predmeti. No kod ranije osudjivanih nije utjecaj priznanja i naknade štete došao do izražaja u svim ovim slučajevima ne o samo u nekima od njih sto bi. ukazivalo na to da je utjecaj povrata kao otegotne okolnosti bio jači od utjecaja ponašanja osudjenika nakon izvršenja djela kao olakotne okolnosti. Nismo mogli ustanoviti da bi ponašanje osudjenika nakon izvršenja djela imalo općenito neki veći utjecaj na odmjeravanje visine kazne u svim promatranim kombinacijama. No pri tome treba uzeti u obzir da u pojedinim grupama osudjenika, formiranim prema težini slučaja i ranijoj osudi, zbog malih frekvencija, nismo mogli ispitati koliko su priznanje i naknada štete utjecali na odmjeravanje visine kazne. 4. Ispitujući koliko su lične okolnosti osudjenika utjecale na odmjeravanje kazne obuhvatili smo osudjenikovu starost u vrijeme izvršenja djela, njegove obiteljske prilike i spol. Starost osudjenika u vrijeme izvršenja djela imala je utoliko utjecaja na odmjerenu kaznu što je na najmladje osudjenike (od 18 do 20 godina) uvjetna osuda primijenjena u većoj mjeri nego na one u starosti od 21 do 29 godina. Na starije pak osudjenike je uvjetna osuda primijenjena u gotovo istoj mjeri kao na one najmladje vjerojatno pod utjecajem nekih drugih okolnosti, a ne same starosti. Takve smo odnose ustanovili kod ranije neosudjivanih i to kako kod onih koji su ukrali prevozna sredstva, novac i dragocijenosti tako i kod onih koji su ukrali ostale predmete. Kod ranije o-sudjivanih nismo mogli ustanoviti utjecaj starosti u istom pravcu, vjerojatno, pored ostalog i zbog toga što je ovdje prevladao utjecaj povrata. Osim toga treba ovdje uzeti u obzir da je broj najmladjih osudjenika med ju povratnicima vrlo malen. Niti kod ranije neosudjivanih nismo medjutim mogli u-stanoviti da bi starost imala utjecaja na odmjeravanje visine uvjetnih i bezuvjetnih kazni. Kod osudjenika koji su navršili 21 i više godina ispitali smo koliiko je okolnost da su imali obitelj za koju su se morali brinuti utjecala na odmjeravanje kazne. Ustanovili smo da je ta okolnost imala utjecaja u pravcu veće primjene uvjetne osude na takve osudjenike samo kada se je radilo o slučajevima koje su sami sudovi ocijenili kao najlakše. To su slučajevi u kojima nisu bila ukradena niti prevozna sredstva niti novac ili dragocijenosti. u tim je slučajevima okolnost da je osudjeni imao obitelj za koju se je morao brinuti utjecala na primjenu uvjetne osude kako onda kada se je radilo o ranije neosudjivanima tako i onda kada se je radilo o ranije osudjivanima. No niti u spomenutim najlakšim slučajevima nismo mogli ustanoviti da bi ova okolnost imala utjecaja na odmjeravanje visine kazne. 146 - Kod najmladjih osudjenika (od 13 do 20 godina) pokušali smo ustanoviti da li je okolnost što su neki od njih potekli iz nesredjenih obiteljskih prilika imala utjecaja na odmjeravanje lažne. No podaci o obiteljskim prilikama ovih najmladjih osudjenika koje smo prilikom ankete nalazili u spisima bili su vrlo oskudni tako da smo samo u 23 slučaja naišli na osudjenike u pogledu kojih smo donekle mogli zaključiti da su potekli iz nesredjenih obiteljskih prilika. Stoga nismo niti mogli ispitati utjecaj što su ga te okolnosti imale na odmjeravanje kazni. Ipak bi se već i na temelju oskudnosti takvih podataka u spisima donekle moglo zaključiti da sudovi ovim okolnostima nisu posvećivali naročitu pažnju. Kada smo ispitali koliko je spol osudjenika utjecao na odmjeravanje kazne, neki od dobivenih rezultata upući-vali su na to da su ženama bile izrečene blaže kazne nego muškarcima. Ipak smatramo da ti rezultati nisu dovoljni da bismo na temelju njih mogli stvoriti konačan zaključak, pa bi u tom pravcu trebalo izvršiti još daljnja istraživanja. II. Kao što smo vidjeli, okolnosti o kojima je naprijed bilo rijeć utjecale su prilikom odmjeravanja kazne s jedne strane na primjenu vrste kazne i uvjetne osude a s dru-ge strane na odmjeravanje visine kazne. No granice unutar kojih su te okolnosti utjecale na odmjeravanje kazne u spomenuta tri pravca nisu bile jednake. I. Strogi zatvor, koji je za krivično djelo iz člana 249 KZ zapriječen alternativno sa zatvorom, primijenjen je - 147 sa o vrlo iznimno i to uglavnom samo u najteži* slučajevima. Osudjenicima obuhvaćenim našom anketom bile su kazne strogog zatvora, izuzev jednog slučaja, izrečena samo onda ako su bili ranije osudjivani za istovrsna djela i to većinom ako su se pored toga kod njih stekle još i neke druge otegotne okolnosti kao što je stjecaj, veliki broj ranijih osuda, velika visina štete i sli No i u takvim je slučajevima primjena srogog zatvora bila razmjerno rijetka, što pokazuje da se sudovi uglavnom ustručavaju da osudjenima za kradju izriču kaznu strogog zatvora. Takav je stav sudova očito ustaljen, jer se u svih posljednjih šest godina može primijetiti da je medju osudjenima za kradju udio osudjenih na strogi zatvor posve neznatan. 2. Obzirom na to da je velikoj većini osudjenika bio izrečen zatvor, postojale su ovdje vrlo velike mogućnosti primjene uvjetne osude. Sudovi su te mogućnosti stvarno u velikoj mjeri i iskorištavali u onim slučajevima koje su staa-trali naročito lakim dok su u težim slučajevima a naročito u takvim gdje je postojalo više otegotnih okolnosti uvjetnu o-sudu primijenjivali samo iznimno. Stoga su granice unutar kojih su sudovi primijenjivali uvjetnu osudu vrlo široke. Te ćemo si granice najbolje moći predočiti ako usporedimo intenzitet primjene uvjetne osude s jedne strane na slučajeve koje sudovi prema našem istraživanju smatraju naročito lakima a s druge strane na slučajeve kod kojih je postojalo više okolnosti koje su sudovi očito smatrali otegotnima. Tako je od prvi puta osudjenih, koji nisu ukrali niti prevozna sred- 148 stva niti novac ili dragocijenosti, a sami su nastojali da nadoknade štetu, 97 posto bilo uvjetno osuđjeno. Naprotiv je od ranije osudjivanih, koji su ukrali prevozna sredstva u vrijednosti od 20.000 dinara i više, a koji uglavnom nisu nadoknadili štetu, samo 11 posto bilo uvjetno osudjeno. 3- Kada smo uvodno ovorili općenito o sastavu o-sudjenih za kralju prema visini izrečenih kazni, istakli smo da je opći nivo kazni vrlo nizak. Rezultati naših istraživanja su pokazali da jaka tendencija sudova prema izricanju kratkotrajnih kazni nije posljedica toga što medju osudjeni-ffla za kralju uglavnom nema težih slučajeva. Naša su istraživanja pokazala da samo osudjenima koji su izvršili više krivičnih djela u stjecaju nisu bile u većoj mjeri izi^ećene posve kratkotrajne kazne, a naročito takve koje ne premašuju donju granicu propisanu zakonom. Ipak je i od tih osudjenika gotovo polovica bila osudjena na kazne koje nisu duže od 6 mjeseci. Kazne pak izrečene osudjenima samo za jedno krivično djelo kreću se i u težim slučajevima uglavnom oko donje granice propisane zakonom, a kazne duže od šest mjeseci primjenjuju se na te osudjenike samo iznimno. Ako uzmemo u obzir da je za kradju iz člana 249 KZ zaprijećena kazna ličenja slobode do 5 godina onda moramo doći do zaključka da su granice unutar kojih su sudovi provodili razlikovanja u visini odmjerenih kazni prema pojedinim okolnostima razmjerno veoma uske. Te ćemo si granice moći predočiti ako usporedimo visinu kazni odmjerenih u slučajevima koje su sudovi smatrali naročito lakima sa visinom kazni odmjerenih u slučajevima gdje je postojalo više otegotnih okolnosti, kao što smo to učinili kada smo usporedjivali intenzitet primjene uvjetne osude. Ledju ranije neosudjivanima, koji nisu ukrali niti prevozna sredstva, niti novac ili dragocijenosti, a sami su harem djelomično nadoknadili štetu, bilo je 97 posto osudje-no na kaznu koja po visini ne premašuje donju granicu propisanu zakonom, a samo 3 posto je bilo osuđjeno na kaznu dužu od 6 mjeseci. Od ranije osudjivanih, koji su ukrali prevozna sredstva u vrijednosti od 20.000 din. i više, a koji većinom nisu sami nadoknadili štetu, samo je 16 posto bilo osuđjeno na kaznu koja po visini ne premašuje donju zakonsku granicu, ali je i ovdje ipa : velika većina (73 posto) bila osudjena na kazne koje nisu duže od 6 mjeseci. Veliki broj kratkotrajnih kazni naročito padq u oči kada se radi o bezuvjetnim kaznama izrečenim ranije osu-djivanima, ako podjemo sa stanovišta da bi upravo na povratnike u prvom redu trebalo za vrijeme izdržavanja kazne primijeniti neki tretman u pravcu preodgajanja. Naši su rezultati pokazali da je čak i u težim slučajevima povrata, gdje se radi o ranije osudjivanima za istovrsna djela koji su već bili osudjeni 3 i više puta od bezuvjetno osudjenih velika većina bila osudjena na kazne koje nisu bile duže od 6 mjeseci. Takav negativan stav sudova prema izricanju dužih kazni očito je i doveo do toga da medju osudjenima za kradju koje smo obu hvatili našom anketom nije bilo niti jednog slučaja primjene propisa člana 40a KZ, koji predvidja da se pod odredjenim u-vjetima višestrukim povratnicima može odmjeriti kazna i preko zakonom propisane gornje ranice. U toku naše ankete nismo doduše utvrdjivali koliko je medju promatranim osudjenicima bilo takvih koji bi se u smislu toga propisa mogli smatrati višestrukim povratnicima. No obzirom na to da smo medju promatranim osudjenicima našli razmjerno velik broj takvih koji su ranije bili više puta osudjivani za istovrsna djela možemo pretpostaviti da je medju njima bio i izvjestan broj višestrukih povratnika u smislu citiranog propisa, koji medju-tim uslijed opisanog stava sudova nije došao do primjene. III. Da bismo ustanovili da li se kazne izrečene od strane pojedinih sudova medjusobno u većoj mjeri razlikuju, usporedili smo kazne izrečene osudjenima za kradju od strane kotarskih sudova Maribor, Ljubljana i Celje. Pri tome smo isključili utjecaj što su ga na razlike u izrečenim kaznama mogle imati okolnost povrata i stjecaja. Ustanovili smo da izmedju ova tri suda vrlo vjerojatno postoje razlike kako u pogledu primjene uvjetne osude tako i u pogledu odmjeravanja visine kazne. No obzirom na to'da kod ovih usporedbi zbog malog broja slučajeva nismo mogli uzeti u obzir sve okolnosti koje su mogle utjecati na kaznu, moramo ovu konstataciju uzeti sa rezervom. U pogledu odmjeravanja visina kazni ustanovili smo takodjer da sva tri promatrana suda pokazuju jake tendencije prema izricanju kazni koje se kreću oko donje granice propisane zakonom. OSUDJENI ZA KRIVIČNO DJELO TEŠKE KRADJE IZ ČLANA la Udio osudjenih za tešku kradju međju svim osu-djenima za krivična djela protiv imovine nije tako velik kao udio osudjenih za kradju. Apsolutni broj osudjenih za tešku kradju, a isto tako i njihov udio u ukupnom imovinskom kriminalitetu naročito se smanjio nakon što je Novelom izmijenjena kvalifikacija ovog krivičnog djela te se teškom kradjom više ne smatra kradja učinjena od strane osobe koja je zbog kradje, razbojničke kradje ili razbojništva bila o-sudjena više puta (tač. 6, st. 2 čl. 250 KZ iz 1951 god.)* Okolnost, što je kvalifikacija ovog krivičnog djela s druge strane proširena utoliko što se nakon Novele teškom smatra i kradja predmeta čija vrijednost prelazi iznos od tri stotine hiljada dinara, nije naprotiv naročito utjecala na povećanje broja osudjenih za ovo krivično djelo. Ovo zbog toga što osudjenih za kradju predmeta čija vrijednost prelazi 300.000 dinara ima vrlo malo kao što su to pokazali rezultati naše ankete. Promjene, do kojih je došlo povodom prvo spomenute izmjene u kvalifikaciji krivičnog djela o kojem je ovdje riječ, vidljive su odatle što je u razdoblju od 1957 do 1959 godine, dakle neposredno prije stupanja na snagu Novele, udio osudjenih za tešku kradju u ukupnom broju osudjenih za krivična djela protiv imovine iznosio 15,2 posto. Neposredno nakon stupanja na snagu Novele, u razdoblju od I960 do 1962 godine, taj se udio smanjio na 10,2 posto. - 153 - No po udjelu povratnika osuijeni za tešku kradju nipošto ne zaostaju iza osudjenih za kradju niti nakon spomenute izmjene u kvalifikaciji. Povratnici medju osudjenima za tešku kradju ističu se dapače od povratnika osudjenih za kradju po broju ranijih osuda i udjelu ranije osudjenih za istovrsna djela, kao što to pokazuju rezultati naše ankete. Osim toga se osudjeni za tešku kradju ističu ispred osudjenih za kradju i po tome što medju njima ima naročito mnogo posve mladih izvršilaca, koji u vrijeme izvršenja djela još nisu navršili niti 21 godinu. Gotovo polovica (44 posto) svih osudjenih za tešku kradju, koje smo obuhvatili našom anketom, bili su u vrijeme izvršenja krivičnog djela mladji od 21 godine, dok je Medju osudjenima za kradju bilo samo 22 posto tih najmladjih osuđjenika. Broj osudjenih za tešku kradju nije, kao niti broj osudjenih za kradju, u Sloveniji teritorijalno jednako rasprostranjen. Ovdje navodimo apsolutan broj osudjenih za tešku kradju na području pojedinih sudskih okruga, koje smo o-buhvatili našom anketom kao i relativan broj tih osuđjenika u odnosu na punoljetno stanovništvo pojedinog sudskog okruga. Sudske smo okruge poredali prema veličini tog relativnog broja. 154 - Sudski okrug Broj osudjenih za tešku kradju iz čl. 25O KZ u 1961 god. Csudjeni na 100.000 punoljetnih stanovnika Celje Maribor Murska Sobota Ljubljana Kranj Gorica Koper Novo mesto SR Slovenija 50 38 81 36 26 31 81 28 24 26 14 18 15 17 14 13 303 28 Kao što vidimo, relativni broj osudjenih po pojedinim sudskim okruzima varira od 38 (Celje) do 13 (Novo mesto) osudjenih na lOOoOOO stanovnika. Kao i kod osudjenih za kradju tako je i ovdje taj broj najveći na području sudskih okruga koji u sebi uključuje najveća gradska naselja u Sloveniji. No dok je po relativnom broju osudjenih za kradju sudski okrug Ljubljana na prvom mjestu, po relativnom broju osudjenih za tešku kradju dolazi na prvo mjesto sudski okrug Celje, a sudski okrug Ljubljana tek na četvrto mjesto. No broj osudjenih za tešku kradju u jednoj godini je premalen da bismo na temelju ovih odnosa mogli stvoriti neke opće zaključke. II. Od 328 pravomoćno osudjenih za tešku kradju za koje je zavod za statistiku u toku 1961 godine primio popunjene statističke listove, obuhvatili smo našom anketom 303 slučaja ili 92 posto. Ostatak otpada na slučajeve koji su u vrijeme kada je bila provodjena anketa, bili u postupku. - 155 - Od osudjenika obuhvaćenih anketom 85 posto ge krivično djelo izvršilo I960 ili 1961 godine, dakle nakon stupanja na snagu Novele (vidi tabelu 1 u prilogu). Osudjenika, koji su krivično djelo izvršili prije stupanja na snagu Novele, bilo je 45, a od toga je bilo samo 7 takvih kojima je glavna rasprava, na kojoj je donesena prvostepena presuda, bila izrečena prije stupanja na sna^u Novele. Pitanje primjene nenoveliranog Krivičnog zakonika postavlja se dakle u pogledu spomenutih 45 osudjenika, ali samo u slučaju kada propis noveliranog KZ-a nije blaži. Ako je pak propis nove-liranog KZ-a blaži postavlja se pitanje primjene ranijih propisa samo u pogledu spomenutih 7 osudjenika kojima je glavna rasprava održana prije stupanja na snagu Novele. U daljnjem ćemo izlaganju ukratko razmotriti koje su sve izmjene povodom Novele nastale u vezi sa krivičnim djelom iz člana 250 KZ kao i u vezi sa općim propisima koji kod odmjeravanja kazni za to krivično djelo dolaze u obzir i kako su se te izmjene mogle odraziti na promatranoj masi osudjenika. a) Kvalifikacija Već smo spomenuli, da se kvalifikacija teške kra-dje iz člana 250 KZ povodom stupanja na snagu Novele izmijenila u dva pravca. Prva od te dvije izmjene, koja se sastoji u izostavijanju slučaja iz tač. 6 st. 2 člana 250 nenoveliranog KZ kao kvalifikatorne okolnosti, pretstavlja blaži propis. Stoga osudjenici, koji su doduše krivično djelo izvršili prije stupanja na snagu Novele ali su bili sudjeni poslije njenog stupanja na snagu, nisu u smislu citiranog 156 - propisa mogli biti osudjeni za tešku kradju. A ona sedmorica osudjenih koji su bili i sudjeni prije stupanja na snagu dovele, nisu medju osudjene za tešku kradju ušli po tome što bi bili osudjeni prema upravo citiranom ranijem propisu već po tome što su kradju izvršili provalom. Druga izmjena u kvalifikaciji teške kradje do koje je došlo povodom Novele sastoji se u tome što se teškom smatra i kradja predmeta čija vrijednost prelazi 300.000 dinara, dok se ranije to nije smatralo teškom kradjom. Ovo je dakle stroži propis i nije se mogao primijeniti na osu-djenike koji su kradju izvršili prije stupanja na snagu Novele. No vidjeli smo da i medju osudjenima za kradju koji su krivično djelo izvršili prije stupanja na snagu Novele nije bilo takvih koji bi ukrali predmete u vrijednosti većoj od 3OO.OOO dinara pa niti ova izmjena u našem slučaju ne dolazi praktički do izražaja. kazni b) Opći i posebni minimum i maksimum zapriječenih Gornja granica kazne propisane za tešku kradju smanjena je nakon stupanja na snagu Novele. Prije toga bila je za to krivično djelo propisana kazna strogog zatvora do 12 godina, a povodom Novele smanjena je ta gornja granica na 10 godina. Ova izmjena u našem slučaju ne dolazi u obzir, jer se za tešku kradju već kazne preko 5 odina strogog zatvora izriču samo iznimno, a najduža kazna izrečena osudje-nicima obuhvaćenim našom anketom iznosila je 8 godina strogog zatvora. I prije i nakon stupanja na snagu Novele bio je za tešku kradju zapriječen strogi zatvor bez naznačenja donje granice. No opći minimum kazne strogog zatvora podignut je nakon stupanja na snagu Novele od 6 mjeseci na godinu dana. Kako je prema tome raniji propis bio blaži mogao se primijeniti na one osudjenike koji su krivično djelo izvršili prije stupanja na snagu Novele. Ipak smo medju osudjenicima obuhvaćenim našom anketom našli samo jednog kome je bila izrečena kazna strogog zatvora u trajanju kraćem od godinu dana. c) Propisi o odmjeravanju kazne Ovdje važi uglavnom isto što smo već rekli kada smo govorili o osudjenima za kradju. Promjene do kojih je u to ii! pogledu došlo nakon stupanja na snagu Novele, mogle su se gotovo sve, kao blaži propisi, primijeniti i na osudjene koji su krivično djelo izvršili prije stupanja na snagu Novele, ukoliko su bili sudjeni nakon njezinog stupanja na snagu, u pitanju su dakle samo onih sedam osudjenika koji su i sudjeni prije prvog januara I960 goaine. No njihov je kroj tako malen da, ukoliko su i bili sudjeni prema ranijim Propisima, to nije moglo u većoj mjeri utjecati na dobivene rezultate. Kao što smo to već istakli kada smo govorili o o-sudjenima za krač ju, od općih propisa o odmjeravanju kazni, koji su povodom Novele izmijenjeni, samo je propis člana 40a stroži od ranijih. No već smo istakli da i onda kada se radi 0 osobama koje su krivično djelo izvršile nakon stupanja na snagu Novele, taj propis dolazi samo veoma rijetko do primjene, pa nije vjerojatno da bi bio primijenjen na one višestruke povratnike u promatranoj masi osudjenika koji su krivično djelo izvršili prije stupanja na snagu Novele, U masi osudjenika koju smo obuhvatili našom anketom, a koji su krivično djelo izvršili nakon stupanja na snagu,Novele, nismo uostalom našli niti jedan slučaj primjene Člana 40a KZ. I populaciju osudjenih za tešku kradju, koju smo obuhvatili našom anketom možemo dakle, sa malim iznimkama, smatrati homogenom obzirom na mogućnost primjene pravnih propisa. III. U stavu 1 člana 250 KZ predvidjeno je u 5 tačaka u kojim se slučajevima kradja iz člana 249 KZ smatra teškom i kažnjava kaznom propisanom u članu 250 KZ. U stavu 2 istoga člana predvidjeno je da se, pored slučajeva iz stava 1, teškom smatra i kradja predmeta čija vrijednost prelazi 300.000 dinara. Struktura osudjenih za krivično djelo iz člana 250 KZ, koje smo obuhvatili našom anketom, prema pojedinim slučajevima.teške kradje je slijedeća: Ukupno 303 (100) Novelirani KZ Stav 1. tačka 1. 2?4 ( 90) " tačka 2. 14 ( 5) " tačka 3. - " tačka 1. i 4. 2(1) " tačka 5 - Stav 2. 5 ( 2) KZ iz 1951 godine Stav 2. tačka 1. 00 /'“N VN Velika večina svih osudjenih (90 posto) izvršila je, kao što vidimo, provalnu kralju iz tačke 1. stava 1 člana 250 noveliranog KZ. Za kradju koja je, prema propisu tačke 2 spomenutog stava i člana KZ, bila izvršena "od strane više osoba koje su se udružile za vršenje kradja", osudjeno je 5 posto od obuhvaćene populacije. Broj osudjenih za kradju izvršenu "od strane osobe koja je kod sebe imala kakvo oružje" (st. 1 tačo 4-) kao i broj osudjenih za kradju pred-vidjenu u stavu dva posve je neznatan. Medju promatranom populacijom nije bilo niti jednog slučaja kradje izvršene "na naročito opasan ili drzak način" niti kradje izvršene "za vrijeme požara, poplave ili slične nesreće". Kao što je iz gornjega vidljivo samo je u osam slučajeva bio citiran propis prije Novele, a i ovdje se radilo o provalnoj kradji čija definicija nije pretrpjela nikakvih izmjena. Prema tome se dakle kod osudjenih za krivično djelo iz člana 250 KZ, koje smo obuhvatili našom anketom, radi uglavnom o osobama koje su izvršile provalnu kradju. IV. Za krivično djelo teške kradje zaprijećena je kazna strogog zatvora do 10 godina. Kao što smo to već rekli kada smo govorili o odmjeravanju kazni osudjenima za kradju, stroža kazna od propisane mogla bi se izreći samo višestrukim povratnicima primjenom propisa člana 40a KZ. Kazna blaža od propisane (donja granica propisane kazne je godinu dana strogog zatvora) osudjenima za tešku kradju može se izreći primjenom propisa tačke 2 člana 45 KZ, a u vezi sa 16o - propisom člana 42 KZ na taj način što se umjesto strogog zatvora može izreči zatvor od najmanje 3 mjeseca. U pogledu uvjeta pod kojima se kazna može na taj način ublažiti važi isto što je rečeno kada smo govorili o osudjenima za kradju. Kada se radi o teškoj kradji slučajevi, u kojima se prema izričitom zakonskom propisu netko može osloboditi od kazne uglavnom ne dolaze u obzir. Prema onome što smo iznijeli dane su sudovima i kod odmjeravanja kazne osudjenima za tešku kradju vrlo široke mogućnosti za izbor kazne. Mogućnosti takvog izbora kreću se, kao što smo vidjeli, od 3 mjeseca zatvora do deset godina strogog zatvora. U daljnjem ćemo izlaganju prikazati kakve su kazne po vrsti i visini bile stvarno izrečene osudjenima za tešku kradju koje smo obuhvatili našom anketom. 1. Vrsta izrečenih kazni i primjena uvjetne osude. Struktura obuhvaćenih osudjenika prema vrsti izrečenih kazni i primjeni uvjetne osude je slijedeća: Broj osudjenih % Ukupno Zatvor - uvjetno Zatvor - bezuvjetno Strogi zatvor 303 (100) 98 ( 32) 123 ( 42) 30 ( 26) Ono što odmah pada u oči kada pogledamo gornju strukturu osudjenih jest vrlo mali udio osudjenih na vrstu kazne koja je zakonom propisana za tešku kradju. Od svih promatranih osudjenika bilo je naime samo 26 posto osudjeno na strogi zatvor. Velika je većina bila osudjena na blažu vrstu kazne od propisane, tj. na zatvor. Ta blaža vrsta kazne izrečena je promatranim osudjenicima uglavnom primjenom proioisa stava 2 člana 42 KZ, dakle na temelju ocjene samih sudova, a izvan slučajeva koje zakonik izričito predvidja. Medju promatranim osudjenicima bilo je naime samo 22 slučaja koje zakonik izričito spominje u vezi sa mogućnošću ublažavanja kazne (to su bili smanjeno uračunljivi, oni koji su pokušali izvršiti djelo i pomagači). Medju promatranim osudjenicima bilo je i razmjerno mnogo uvjetno osudjenih, pogotovo ako uzmemo u obzir strogost zakonom zapriječene kazne. Gotovo jedna trećina od svih promatranih osudjenika bila je osudjena uvjetno. Kao što je iz gornjega vidljivo, u obuhvaćenoj populaciji nismo našli niti jedan slučaj primjene odgojnih mjera na mladje punoljetne osobe. U podacima Zavoda za statistiku za 1961 godinu pokazala su se dva takva slučaja, koja su vjerojatno ispala iz ankete jer se odnosni spisi nisu mogli nabaviti. Udio osudjenika koji u vrijeme izvršenja djela nisu navršili 21 godinu medju osudjenicima za tešku kradju razmjerno je vrlo velik i to kako u relativnom tako i u apsolutnom iznosu. Medju svim osudjenicima koje smo obuhvatili anketom bilo je 112 takvih koji u vrijeme izvršenja djela nisu navršili 21 godinu, a od tih je većina i u vrijeme sudjenja bila mladja od 21 godine. Ako to imamo u vidu, dolazimo do - 162 - zaključka da su odgojne mjere mladjim punoljetnicima bile izrečene samo vrlo iznimno. 2. Visina izrečenih kazni zatvora i strogog zatvora Ovdje ćemo najprije prikazati strukturu po visini izrečenih kazni posebno za svaku od ove dvije vrste kazne. Zatim ćemo, takodjer prema visini kazni, usporediti strukturu uvjetno i bezuvjetno osudjenih na zatvor, U oba ova slučaja prikazat ćemo strukturu samo prema glavnim grupama kazni formiranim prema njihovoj visini. Posebno ćemo pak prikazati koji se poedinačni iznosi kazni kod osudjenih na zatvor i strogi zatvor naročito često pojavljuju. a) Struktura osudjenih na zatvor i strogi zatvor prema visini kazni je slijedeća: Ukupno % Zatvor % Strogi zatvor % Ukupno 303 (100) 223 (100) 80 (100) 3 mjeseca 33 ( li) 33 ( 15) - ( - ) preko 3 do 6 mjeseci preko 6 mjeseci do is- 94 ( 3D 94 ( 43) ( - ) pod 1 godine 59 ( 20) 59 ( 26) - ( - ) 1 do 2 godine 76 ( 25) 36 ( 16) 40 ( 50) preko 2 do 5 godina 34 ( 11) 1 ( 0) 33 ( 4!) preko 3 godina 7 ( 2) ( -) 7 ( 9) Kako medju osudjenima za strogi zatvor tako i me-dju osudjenima na zatvor prevladavaju osudjeni na kazne koje su po visini bliže donjoj nego gornjoj granici propisanoj zakonom. Medju osudjenima na zatvor, kojima je ta vrsta kazne i onako već bila izrečena prema propisima o ublažava- nju kazne i kojima se moglo izreći najmanje 3 mjeseca zatvora većina je osudjena na kazne koje nisu duže od 6 mjeseci. Od osudjenih na strogi zatvor polovica je bila osudjena na kazne koje nisu duže od 2 godine, dakle na kazne koje su posve bliske donjoj granici od godinu dana. Udio pak osudjenih na kazne duže od 3 godina ne iznosi niti 10 posto. Promatramo li osudjene na zatvor i strogi zatvor zajedno i podjemo li sa stanovišta da je za tešku kradju zaprijećena kazna lišen ja slobode do 10 godina, vidimo da visina izrečenih kazni dosiže uglavnom do polovice zapriječene visine kazne tj do 5 godina. Kazne preko tog iznosa samo su vrlo rijetke. b) Kao što smo to konstatirali kod osudjenih za kradju tako se i kod osudjenih za tešku kradju može primijetiti razlika izmedju uvjetno i bezuvjetno osudjenih na zatvor-obzirom na visinu kazne, kao što to pokazuju niže navedeni podaci. Osudjeni na zatvor uvjetno % J bezuvjetno % Ukupno 3 mjeseca preko 3 do 6 mjeseci preko 6 mjeseci do ispod 1 godine 1 godina i više 97 (100) 126 (100) 22 ( 23) 14 ( 11) 47 (48) 44 ( 35) 22 ( 23) 37 ( 29) 6(6) 31 ( 25) Medju uvjetno osudjanima ima mnogo više osudjenih na kratkotrajne kazne nego medju bezuvjetno osudjenima. Velika večina uvjetno osudjenih osudjena je na kazne koje ni- su duže od 6 mjeseci, a udio osudjenih na kazne od godina dana i više je medju uvjetno osudjenima posve neznatan. Naprotiv je od bezuvjetno osudjenih manje od polovice osudje-no na kazne do uključivo 6 mjeseci, a jedna četvrtina je o-sudjena na kazne od godinu dana i više. c) U tabeli 2 u prilogu prikazali smo osudjene na zatvor i strogi zatvor prema pojedinačnim iznosima kazni zatvora i strogog zatvora i to posebno za osudjene samo za jedno krivično djelo, a posebno za osudjene za više krivičnih djela u stjecaju. Kod osudjenih na zatvor prikazali smo ta-kodjer posebno pojedinačne iznose uvjetnih, a posebno pojedinačne iznose bezuvjetnih kazni. Kod osudjenih za tešku kradju koji su bili osudje-ni na zatvor može se, kao i kod osudjenih za kradju, primijetiti da je nekoliko pojedinačnih iznosa kazni primijenji-vano naročito često. To su ,:azne od 3, 4 i 6 mjeseci zatvora. Od svih osudjenih na zatvor polovica je bila osudjena upravo na jedan od ta tri iznosa kazni. Medju uvjetno osu-djenima se osudjeni na ove kazne pojavljuju u većem broju (64 posto) nego medju bezuvjetno osudjenima (40 posto). Stoga su i kazne izrečene uvjetno osudjenima manje varijabilne nego kazne izrečene bezuvjetno osudjenima kao što to pokazuju podaci o prosječnoj visini kazne, standardnoj devijaciji i koeficijentu varijacije navedeni u tabeli 3. Koncentracija oko spomenutih nekoliko iznosa kazni postoji zapravo samo kod osudjenih za jedno krivično djelo dok kod osudjenih za više krivičnih djela u stjecaju uglavnom ne dolazi do izražaja. Stoga, ako promatramo samo osudjene koji nisu imali krivičnih djela u stjecaju, pada nam koncentracija oko tri spomenuta iznosa kazni Još u mnogo većoj mjeri u oči nego kada promatramo sve osudjene zajedno. Od uvjetno osudjenih, koji nisu imali krivična djela u stjecaju bilo Je 77 posto osudjeno na kaznu od 3, 4 ili 6 mjeseci. Od bezuvjetno osudjenih (takodjer bez krivičnih djela u stjecaju) bilo Je na takve kazne osudjeno 64- posto. Medju osudjenima na strogi zatvor može se takodjer primijetiti koncentracija broja osudjenih oko nekih pojedinačnih iznosa kazni iako možda ne u tolikoj mjeri kao kod osudjenih na zatvor. I ovdje u tom pogledu postoji razlika izme-dju osudjenih samo za Jedno krivično djelo i osudjenih za više krivičnih djela u stjecaju. Od onih prvih većina (53 posto) Je osudjena na kaznu od Jedne ili dvije godine strogog zatvora. Medju osudjenima za više krivičnih djela u stjecaju nema naprotiv uopće osudjenih na godinu dana strogog zatvora nego samo na duže kazne, a koncentracija oko ostalih pojedinačnih iznosa kazni nije naročito Jaka. Medju osudjenicima koje smo obuhvatili našom anketom nismo našli niti Jedan slučaj u kome bi bila primijenjena maksimalna kazna od 10 godina strogog zatvora koja Ipak se stru- * ktura osudjenih na zatvor obzirom na visinu izrečenih kazni izmijenila utoliko što se u posljednjim godinama promatranog razdoblja nešto smanjio udio osudjenih na najniže kazne, tj kazne od 3 mjeseca zatvora. I glavne karakteristike u strukturi osudjenih na strogi zatvor obzirom na visinu kazne zadržale su se u svim promatranim godinama. One se sastoje u tome što je medju o-sudjenima na ovu vrstu kazne većina ili barem polovica bila osudjena na kazne koje nisu duže od dvije godine, a udio o-sudjenih na kazne duže od 5 godina je kroz sve promatrane godine posve neznatan (kreće se izmedju 1 i 3 posto). Ipak možemo primijetiti da se tokom godina udio osudjenih na naježe kazne medju ovim osudjenicima postepeno smanjio. Đok je naime 168 u 1957 godini od ukupnog broja osudjenih na strogi zatvor bilo 85 posto osudjeno na kazne koje nisu bile duže od 2 godine, u 1962 godini samo je polovica bila osudjena na takve kazne. Smanjenje udjela osudjenih na ove kazne može se naročito primijetiti u razdoblju nakon stupanja na snagu Novele. Stoga smatramo vjerojatnim da je do tih izmjena u strukturi, pored ostalog došlo i zbog toga što je opći minimum kazne strogog zatvora povišen od 6 mjeseci na godinu dana. Obzirom naime na tendenciju sudova prema izricanju kratkotrajnih kazni vjerojatno je da sudovi, nakon spomenute izmjene, u slučajevima gdje su ranije izricali kazne strogog zatvora kraće od godinu dana, nisu izricali kazne od godinu dana strogog zatvora i više već su umjesto toga izricali kazne zatvora. Iz onoga sto smo ovdje iznijeli proizlazi da sudovi i kod odmjeravanja kazni osudjenima za tešku kradju pokazuju jake tendencije prema izricanju blažih kazni po vrsti i po visini. To što su se takve tendencije očitovale u svim promatranim godinama ukazuje na njihovu ustaljenost. Iz promjena pak u strukturi osudjenih za tešku kradju obzirom na vrstu i visinu izrečenih kazni, koje su se tokom promatranog razdoblja ipak dogodile ne možemo zaključiti na promjene u stavu sudova zbog to a što se te promjene nisu dogadjale pod jednakim zakonskim uvjetima. Sta se tiče visine uvjetnih i bezuvjetnih kazni zatvora i tu se u svim promatranim godinama mogu primijetiti o-ne razlike koje smo ustanovili u pogledu slučajeva obuhvaćenih našom anketom (tabela 5)• Većina uvjetnih kazni nije duža od 6 mjeseci dok je od bezuvjetno osudjenih večina osudjena upravo na takve kazne. VI. Podaci o osudjenima za tešku kradju prikupljeni su u našoj anketi na isti način i na istom anketnom listu kao i podaci o osudjenima za kradju. Prema tome i ovdje smo prikupili podatke o svim onim okolnostima koje su mogle imati u-tjecaj a na kaznu, a o kojima smo prikupili podatke u pogledu osudjenih za kradju. No kao što niti kod osudjenih za kradju nismo mogli, zbog malog broja slučajeva, ispitati utjecaj svih ovih okolnosti na odmjeravanje kazne, tako to nismo mogli u-ciniti niti kod osudjenih za tešku kradju. Stoga smo, iz razloga koje smo u prethodnom poglavlju iznijeli, potpuno izostavili iz promatranja slučajeve u kojima se radilo o smanjenoj uracunljivos::i, pokušaju ili pomaganju kao i slučajeve u kojima je ranije osudjenima, primjenom propisa člana 47 KZ, kod odmjeravanja kazne bila uzeta u obzir kazna iz ranije presude koju još nisu izdržali. Sve ove izdvojene slučajeve prikazali srno posebno u tabeli 6. u prilogu. Kada smo ispitivali utjecaj što su ga pojedine okolnosti imale na odmjeravanje kazne, nismo mogli kod osudjenih 2a tešku kradju takva ispitivanja izvršiti niti u pogledu svih ostalih okolnosti koje smo obuhvatili našom anketom i u pogledu kojih smo vršili ispitivanja kod osudjenih za kradju. Ovo zbog toga što je broj osudjenih za tešku kradju koje srno obuhvatili našom anketom znatno manji od broja osudjenih za kralju. Kako smo pak ustanovili da je i na odmjeravanje razne o-sudjenima za tešku kradju u znatnoj mjeri utjecala okolnost - 17o - povrata i stjecaja trebalo je i ovdje, prilikom ispitivanja utjecaja ostalih okolnosti na kaznu, najprije isključiti u-tjecaj barem ove dvije okolnosti. JNa taj način smo došli do vrlo malobrojnih grupa unutar kojih je trebalo ispitati utjecaj ostalih okolnosti na odmjeravanje kazne. Zbog toga nismo mogli u ispitivanje uključiti one okolnosti koje su se opet dalje grupirale u vrlo malobrojne podgrupe. Tako na pr. nismo mogli ispitati utjecaj priznanja na odmjeravanje kazne zbog toga što je broj onih koji nisu priznali vrlo malen. Isto tako nismo mogli ispitati da li se ženama izriču blaže kazne, Der je broj žena rnedju osudjenima za tešku kradju posve neznatan. Druge se okolnost i kombiniraju opet sa daljnjim okolnostima kao što je vrijednost ukradenih predmeta i starost osudje-nika pa već i onako malen broj slučajeva nismo mogli još i dalje dijeliti i po tim obilježjima. To je bio slučaj sa o-kolnošću da li je bila oštećena društvena imovina, da li je šteta bila nadoknadjena i sa obiteljskim prilikama osudjenika. Zbog malog broja osudjenih od strane pojedinih sudova nismo mogli ispitati niti da li u kaznama izrečenim od strane pojedinih sudova ima kakvih razlika. S druge strane ispitali smo ovdje posebno u kojoj mjeri je sama zakonska kvalifikacija teške kradje utjecala na odmjeravanje kazne, usporedivši kazne izrečene osudjenima za tešku kradju sa kaznama izrečenim za kradju. Prema tome ćemo utjecaj što su ga pojedine okolnosti imale na odmjeravanje kazne prikazati slijedećim redoslijedom: I. Ranije osude II. Okolnosti koje ukazuju na težinu* slučaja 1. Stjecaj 2. Vrijednost ukradenih predmeta 3. Vrsta ukradenih predmeta III. Starost osudjenika IV. Zakonska kvalifikacija VII. Utvrdjujući utjecaj što je pojedina od gore navedenih okolnosti imala na odmjeravanje kazne, ispitivali smo najprije koliko je pojedina okolnost utjecala na primjenu uvjetne osude i vrste kazne. Posebno smo zatim ispitivali utjecaj pojedinih okolnosti na odmjeravanje visine kazne u-vjetno i bezuvjetno osudjenima. Ispitujući visinu kazne kod bezuvjetno osudjenih obuhvatili smo osudjene na zatvor i strogi zatvor zajedno. Ovo zbog toga što bi uslijed malog broja slučajeva bilo nemoguće ispitivati posebno visinu kazni bezuvjetnog zatvora i strogog zatvora. Osim toga smo sam intenzitet primjene strogog zatvora i zatvora već ispitivali u prvoj fazi, pa se kod ovog drugog ispitivanja i radi samo o visini kazne lišenja slobode bez obzira na njezinu vr stu. Kada smo usjjoredjivali visinu izrečenih kazni obzirom na pojedine od promatranih okolnosti, morali smo se ovdje ograničiti na nekoliko osnovnih grupa koje smo formira li prema visini kazni. Ovo s jedne strane zbog razmjerno malog broja obuhvaćenih slučajeva a s druge strane zbog načina na koji se kazne grupiraju. I ovdje smo nastojali da kazne koje su kraće od zakonom propisane donje granice (godinu dana) odvojimo u posebne grupe. No kazne koje se nalaze na samoj donjoj granici propisanoj zakonom nismo mogli odvojiti u posebnu grupu kao sto smo to učinili kod osudjenih za kra-dju, jer broj osudjenih na ravno godinu dana ličenja slobode nije za tu svrhu dovoljno velik. Stoga smo prilikom utvrdji-vanja utjecaja pojedinih okolnosti na odmjeravanje visine kazne promatrane osudjenike razvrstali u slijedeće grupe: - ispod 6 mjeseci - 6 mjeseci do ispod 1 godine - 1 godina i više Kada smo promatrali samo osudjene za više krivičnih djela u stjecaju formirali smo, prema visini izrečenih kazni, nešto drugačije grupe i to: - ispod 1 godine - 1 godina do ispod 2 godine - 2 godine i više U tabeli 7 u prilogu prikazani su osudjenici koje smo uključili u promatranje utjecaja pojedinih okolnosti na odmjeravanje kazne, prema detaljnijim grupama obzirom na visinu kazni. I. RANIJE OSUDE Kao i medju osudjenima za kradju tako i medju osu-djenima za tešku kradju ima razmjerno vrlo velik broj povratnika. Od svih osudjenih za tešku kradju koje smo obuhvatili našom anketom bilo je 49 posto, dakle gotovo polovica, ranije osudjivano. Težih povratnika ima ovdje nešto više nego me-dju osudjenima za kradju. Od ranije osudjivanih koje ćemo ovdje promatrati bilo je 77 posto ranije osudjivano za istovrsna djela, a od ovih posljednjih je 72 posto bilo ranije o-sudjivano dva i više puta. No sličan način kao i kod osudjenih fca kradju prikazat ćemo ovdje koliko je na odmjeravanje kazne osudjenima •i za tešku kradju utjecala sama okolnost da su ranije bili o-sudjivani. Posebno ćemo pak prikazati kako je na odmjeravanje kazne ranije osudjivanima utjecala istovrsnost ranije izvršenog krivičnog djela kao i broj ranijih osuda. No ovdje nećemo moći ispitati da li je ranija uvjetna osuda utjecala na kaznu drugačije nego ranija bezuvjetna osuda, jer je oroj ranije samo uvjetno osudjenih posve neznatan. I kod osudjenih za tešku kradju imala je okolnost da je osudjeni izvršio više krivičnih djela u stjecaju jakog utjecaja na odmjeravanje kazne. Stoga smo i ovdje, prije no Što ćemo se upustiti u utvrdjivanje utjecaja što ga je ranija osuda imala na odmjerenu kaznu, morali najprije promatrane osudjenike podijeliti u dvije osnovne grupe: one bez krivi- čnih djela u stjecaju i one sa krivičnim djelima u stjecaju. Utjecaj ranijih osuda na izrečenu kaznu promatrali smo posebno unutar svake od ove dvije grupe. Ranije osude uopće Usporedjujući kazne izrečene ranije neosudjivani-ma sa kaznama izrečenim ranije osudjivanima došli smo do slijedećih rezultata (tabela 8). 1. Primjena uvjetne osude i vrste kazne Uvjetna osuda je na ranije osudjivane bila primi-jenjivana u značajno manjoj mjeri nego na ranije neosudjiva-ne. U grupi osudjenih bez krivičnih djela u stjecaju je od ranije neosudjivanih 64 posto bilo uvjetno osudjeno, dok je od ranije osudjivanih bilo samo 15 posto uvjetno osudjeno. U grupi osudjenih sa krivičnim djelima u stjecaju je na ranije neosudjivane uvjetna osuda bila primijenjena u 42 posto slučajeva, a na ranije osudjivane samo u 5 posto. I stroža vrsta kazne primijenjena je na ranije o-sudjivane u značajno većoj mjeri nego na ranije neosudjivane. Osudjenima samo za jedno krivično djelo, koji ranije nisu bili osudjivani, izrečen je strogi zatvor u 6 posto slučajeva, dok je onima koji su ranije bili osudjivani izrečen u 59 posto slučajeva. U grupi osudjenih za više krivičnih djela u stjecaju je od ranije neosudjivanih 10 posto bilo osudjeno na strogi zatvor, a od ranije osudjivanih 59 posto. Zbog vrlo malog broja uvjetno osuđjenih rnedju ranije osudjivanima nismo niti mogli ispitati značajnost razlika u visini uvjetnih kazni izrečenih ranije neosudjivani-ma i osudjivanima. Stoga ćemo u daljnjem prikazati samo rezultate dobivene ispitivanjem razlika u visini bezuvjetnih kazni. 2. Visina kazne odmjerene bezuvjetno osudjenima Okolnost da je osudjeni već i ranije bio osudji-van imala je značajnog utjecaja na odmjeravanje visine bezuvjetnih kazni u obje promatrane grupe osuđjenih. U grupi osuđjenih samo za jedno krivično djelo je od ranije neosudjivanih 80 posto bilo osudjeno na kazne kraće od godinu dana, dok je od ranije osudjivanih na takvp kazne bilo osudjeno 50 posto. Ipak je i medju ranije neosu-djivanima i medju ranije osudjivanima udio osuđjenih na posve kratkotrajne kazne (manje od 6 i jeseci) razmjerno velik. Udio osuđjenih na takve kazne iznosio je kod ranije neosu-djivanih 47 posto a kod ranije osudjivanih 30 posto. U grupi osuđjenih za više krivičnih djela u stjecaju je na kazne kraće od godinu dana bilo od prvi puta o-sudjenih osudjeno 44 posto, a od ranije osudjivanih 20 posto. Obrnuto je pak na kazne od dvije godine i više od ranije neosudjivanih bilo osudjeno 21 posto, a od ranije osudjivanih 43 posto. Vrata rani,je izvršenih krivičnih d,jela Utvrdjujući razlike u kaznama izrečenim ranije o-sudjivanima za istovrsna i za druga djela, postupili smo u pogledu kriterija za formiranje ovih dviju grupa ranije osu-djivanih na isti način kao i kada se radilo o osudjenima za kradju. Stoga u pogledu tih kriterija opućujemo u cijelosti na ono sto je o torne bilo rečeno na odgovarajućem mjestu u prethodnom poglavlju. Kako medju osudjenima za više krivičnih djela u stjecaju ima samo 7 ranije osudjivanih za druga djela nismo unutar ove grupe osudjenih mogli usporedjivati izrečene kazne obzirom na istovrsnost ranije izvršenih krivičnih djela. S druge strane je i u grupi osudjenih samo za jedno krivično *y- djelo broj uvjetno osudjenih medju ranije osudjivanima tako malen (svega 8) da nismo mogli posebno utvrdjivati koliko je istovrsnost ranije izvršenih krivičnih djela utjecala na primjenu uvjetne osude, a niti na visinu uvjetnih kazni. Sto ga ćemo ovdje naša ispitivanja ograničiti samo na grupu osudjenih bez krivičnih djela u stjecaju. Unutar te grupe u-tvrdjivat ćemo utjecaj istovrsnosti ranije izvršenih krivičnih djela na primjenu vrste kazne i na odmjeravanje visine kazne bezuvjetno osudjenima (tabela 9)» 1. Primjena vrste kazne Podaci pokazuju izvjesne razlike u intenzitetu pri mjene strogog zatvora na ranije osudjivane za istovrsna i druga djela.Od ovih posljednjih bilo je na strogi zatvor o-sudjeno 26 posto, a od onih prvih 46 posto. No te se razlike nisu pokazale statistički značajnima, vjerojatno zbog malog broja obuhvaćenih slučajeva. 2. Visina kazne odmjerene bezuvjetno osudjenima Niti u pogledu visine bezuvjetnih kazni nismo našli značajnih razlika izmedju ranije osudjivanih za istovrsna i druga djela. Razlike doduše postoje i njihova značajnost nije, pored ostalog, došla do izražaja vjerojatno i zbog malog broja obuhvaćenih slučajeva. No s druge strane možemo primijetiti da i medju ranije osudjivanima za istovrsna djela ima 43 posto osudjenih na kazne kraće od godinu dana što je razmjerno mnogo naročito ako uzmemo u obzir da je za te- •*» šku kradju propisana kazna strogog zatvora od jedne do pet godina. Ero.1 svih ranijih osuda Zbog malog broja uvjetno osudjenih medju ranije osudjenima nismo mogli ispitati niti utjecaj što ga je broj svih ranijih osuda imao na primjenu uvjetne osude i visinu uvjetnih kazni« Stoga ćemo se i ovdje ograničiti na ispitivanje utjecaja što ga je broj ranijih osuda imao na primjenu vrste kazne i na visinu bezuvjetnih kazni. Takodjer zbog malog broja obuhvaćenih slučajeva nećemo utjecaj broja ranijih osuda na odmjeravanje kazne moći promatrati posebno kod ranije osudjivanih za istovrsna a posebno kod ranije osudjivanih za druga djela, kao sto smo to učinili kada se je radilo o osudjenima za kradju. Utjecaj broja ranijih osuda na odmjeravanje kazni promatrat ćemo dakle kod svih osudjenih za tešku kradju koji su bili ranije osudjivani, bez obzira na vrstu ranije izvršenih krivičnih djela (tabela 10). 1. Primjena vrste kazne Broj ranijih osuda imao je značajnog utjecaja na primjenu strogog zatvora. Taj se utjecaj manifestirao u sve većoj primjeni ove vrste kazne što je broj ranijih osuda bio veći. U grupi osudjenih samo za jedno krivično djelo bio je strogi zatvor ranije jedamputa, dva puta i tri i više puta osudjivanima izrečen u 19,33 i 61 posto slučajeva. U grupi osudjenih za više krivičnih djela u stjecaju je postotak osudjenih na strogi zatvor iznosio 53»36 i 75 prema tome da li se je radilo o ranije samo jedamput, dva puta ili tri i više puta osudjenima. 2. Visina kazne odmjerene bezuvjetno osudjenima Nismo našli snačajnih razlika u visini bezuvjetnih kazni obzirom na broj ranijih osuda x to niti onda kada se radilo o osudjenima samo za jedno krivično djelo kao niti onda kada se radilo o osudjenima za više krivičnih djela u stjecaju. U grupi osudjenih samo za .jedno krivično djelo postoje doduše razlike u visini kazni utoliko što je višestrukim povratnicima kazna od godinu dana i više izrečena u većoj mjeri ne^o ranije samo jedamputa osudjivanima. No čak i izmedju onima koji su ranije bili 3 i više puta osudjeni ima još uvijek 39 posto osudjenih na kazne kraće od godinu dana, a medju ovim posljednjima ima nekoliko osudjenih i na kazne kraće od 6 mjeseci. U grupi osudjenih sa krivičnim djelima u stjecaju, gdje je nivo kazni općenito viši, mogu se razlike u visini kazni obzirom na broj ranijih osuda jedva i primijetiti« Od ranije jedamputa osudjenih je 59 posto bilo osudjeno na kazne kraće od dvije godine, a od ranije osudjenih 3 i više puta je na takve kazne bilo osudjeno 50 posto« Vjerojatno je u **• ovoj grupi osudjenih broj krivičnih djela u stjecaju imao većeg utjecaja pa se razlike obzirom na broj ranijih osuda nisu u većoj mjeri ispoljile. Zaključci Okolnost da je osudjeni bio već i ranije osudjivan imala je velikog utjecaja na primjenu uvjetne osude i vrste kazne. Većina ranije neosudjivanih bila je uvjetno osudjena, a strogi je zatvor prvi puta osudjenima izrečen uglavnom samo iznimno. Naprotiv je velika većina ranije osudjivanih bila osudjena bezuvjetno, a udio osudjenih na strogi zatvor mnogo je veći medju povratnicima nego medju prvi puta osudjenima. U istom je pravcu utjecao i broj ranijih osuda na izricanje u- 18o v.ietne osude i vrste kazne ranije osudjivanima. Smatramo da činjenica što nismo mogli ustanoviti da bi istovrsnost ranije izvršenih krivičnih djela utjecala u istom pravcu treba u prvom redu pripisati malom broju obuhvaćenih slučajeva obzirom na to da su se razlike u tom pravcu, iako statistički neznačajne, ipak u većoj mjeri pokazale. Utjecaj ranije o-sude na primjenu uvjetne osude i vrste kazne možemo najbolje primijetiti ako u grupi osudjenih samo za jedno krivično djelo promatramo kretanje postotka uvjetno osudjenih i osu-djenih na strogi zatvor prema tome da li su i koliko puta osudjenici bili ranije osudjivani. Ranije osude Postotak od ukupnog broja osudjenih u svakoj grupi uvjetno osu- osudjenih na djenih strogi zatvor Ranije neosudjivani Ranije osudjivani: j edamput dva puta tri i više puta 64 6 29 19 15 58 61 Okolnost povrata imala je utjecaja i na odmjeravanje visine kazne utoliko što medju ranije osudjivanima ima više osudjenih na duže kazne nego medju ranije neosudjivani-ma. No nismo mogli ustanoviti da bi vrsta ranije izvršenih krivičnih djela i broj ranijih osuda imali značajan utjecaj na odmjeravanje visine kazne ranije osudjivanima. Do toga je vjerojatno takodjer došlo u prvom redu zbog malog broja obuhvaćenih slučajeva, jer podaci pokazuju da razlike u visini kazni obzirom na vrstu i broj ranijih osuda postoje, samo ni- 181 su značajne. Ovo naročito važi za razlike obzirom na broj ranijih osuda što možemo razabrati iz niže navedenog pregleda u kome smo obuhvatili bezuvjetno osudjene bez krivičnih djela u stjecaju: Ranija osuda Postotak od ukupnog broja osu-djenih u svakoj grupi osuđjeni na kaznu kraću od godinu dana osuđjeni na kaznu od jedne godine i više Ranije neosudjivani 80 20 Ranije osudjivani: jedamput 60 40 dva puta 55 45 tri i više puta 39 61 No premda je okolnost da je osuđjeni bio ranije o-sudjivan nesumnjivo utjecala na strogost odmjerenih kazni, možemo ipak primijetiti da su se tendencije prema izricanju blažih kazni po vrsti i kraćih po trajanju zadržale i kod odmjeravanja kazni ranije osudjivanima. Tako je od svih ranije osudjivanih koje ovdje promatramo manje od polovice bilo osudjeno na kaznu strogog zatvora koja je zakonom propisana za tešku kradju. Kada se je radilo o osudjenima samo za jedno krivično djelo bilo je, uo što smo vidjeli, čak i medju ranije tri i više puta osudjivanima 39 posto takvih koji su osuđjeni na blažu kaznu od propisane tj na zatvor. Niti istovrsnost ranije izvršenih krivičnih djela nije izmijenila tendenciju sudova prema izricanju blaže vrste kazne od Propisane. Tako je i medju ranije osudjenima za istovrsna dje- 182 la koji su Još izvršili i više krivičnik djela u stjecaju bilo 37 posto osuđjenih na zatvor. Time Je očito došao do izražaja negativan stav sudova prema primjeni kazne strogog zatvora i onda kada se radi o ranije osudjivanima. Medju bezuvjetno osudjenima koji su bili ranije o-sudjivani ima i razmjerno velik broj osuđjenih na kazne kraće od godinu dana, kod čega treba uzeti u obzir da Je za tešku kradju propisana kazna strogog zatvora koja ne može biti kraća od godinu dana. Kao što smo vidjeli, u grupi osuđjenih bez krivičnih djela u stjecaju bilo Je i medju tri i više puta ranije osudjivanima Jedna trećina takvih koji su osudjeni na kazne kraće od godinu dana. Sudovi su prema tome i ranije osudjivanima, pa čak i težim povratnicima izricali u razmjerno velikoj mjeri kazne koje su ne samo po vrsti nego i po visini bile ispod donje granice propisane zakonom. Obzirom na to da smo ustanovili da Je i kod osu-djenih za tešku kradju okolnost povrata imala značajan utjecaj na odmjeravanje kazne, to smo prilikom ispitivanja utjecaja što su ga na odmjeravanje kazne imale ostale promatrane okolnosti nastojali isključiti utjecaj povrata. Stoga smo u-tjecaj svih ostalih okolnosti na odmjeravanje kazne ispitivali posebno na svakoj od dvije grupe osudjenika, formirane prema ranijoj osudi: na ranije neosudJivanima i na ranije osudjivanima. Kod formiranja ovih dviju grupa postupili smo na isti način kao i kada se radilo o osudjenima za kradju. Medju ranije osudjivane uvrstili smo naime sve ranije osudjiva-ne bez obzira na broj ranijih osuda i vrstu ranije izvršenih krivičnih djela. Kao što smo vidjeli, med ju ranij'e neosudjivanima je broj osudjenih na strogi zatvor vrlo malen. S druge strane j'e u grupi ranije osudjivanih broj uvjetno osud jenih posve neznatan. Stoga ćemo utjecaj sto su ga ostale od promatranih okolnosti imale na primjenu uvjetne osude kao i na visinu uvjetnih kazni, moći promatrati samo unutar grupe ranije neosudjivanih. Utjecaj pak što su ga te okolnosti imale na primjenu vrste kazne moći čemo promatrati samo unutar grupe ranije osudjivanih. 184 - II. OKOLNOST KOJE UKAZUJU NA TEŽINU SLUČAJA 1. Stjecaj Medgu osudjenima za tešku kradju ima razmjerno mnovo više osudjenih za više krivičnih djela u stjecaju nego medju osudjenima za kradju. Kao što smo vidjeli, od osudjenih za kradju koje smo uključili u naše ispitivanje bilo je 21 posto osudjeno za više krivičnih djela u stjecaju, dok medju osudjenima za tešku kradju nalazimo 47 posto osudjenih za više krivičnih djela. Kao što je to bio slučaj kod osudjenih za kradju tako su i kod osudjenih za tešku kradju krivična djela izvršena u stjecaju većinom takodjer imovinskog karaktera. Osudjeni za više krivičnih djela u stjecaju izvršili su naime većinom ili više teških kradja ili pak je-dnu tešku kradju, a pored toga još po jednu ili više kradja. Stoga su se sudovi, kod odmjeravanja kazne osudjenima za više krivičnih djela u stjecaju i ovdje većinom nalazili u situaciji koju predvidja tačka 6. člana 46 KZ te bi kazne izrečene takvim osudjenicima i ovdje morale biti više od kazni izrečenih osudjenima za samo za jedno krivično djelo"1". Pored toga se i ovdje postavlja pitanje da li je okolnost stjecaja, osim što bi već po propisima KZ-a morala imati u-tjecaja na visinu kazne, imala utjecaja i na primjenu uvjetne osude i vrste kazne. I ovdje ćemo utjecaj stjecaja na odmjeravanje kaz- + Vidi str.6$ ne promatrati sa dva aspekta. Najprije ćemo ispitati da li je sama okolnost stjecaja kao takova imala utjecaja na izrečenu kaznu te da li se kazne izrečene osudjenima za više krivičnih djela u stjecaju razlikuju od kazni izrečenih osu-djenima samo za jedno djelo. Posebno ćemo pak ispitati da li je broj krivičnih djela izvršenih u stjecaju imao utjecaja na odmjeravanje kazni osudjenima za više krivičnih djela n stjecaju. Okolnost stjecaja uopće (tabela 11) 1. Primjena uvjetne osude i vrste kazne Dobiveni rezultati su pokazali da je okolnost stjecaja u grupi ranije neosudjivanih imala značajan utjecaj na primjenu uvjetne osude, a u grupi ranije osudjivanih na primjenu vrste kazne. U grupi ranije neosudjivanih bio je broj osudjenih na strogi zatvor premalen da bismo mogli ispitati koliko je okolnost stjecaja utjecala na primjenu vrste kazne. No već i iz same te okolnosti možemo zaključiti da utjecaj stjecaja u tom pravcu nije mogao biti naročito velik jer smo kako medju osudjenima samo za jedno krivično djelo tako i medju osudjenima za više krivičnih djela u stjecaju našli samo neznatan broj osudjenih na strogi zatvor. U pogledu primjene uvjetne osude utvrdili smo značajne razlike koje se sastoje u tome da je od osudjenih samo za jedno krivično djelo 64 posto bilo uvjetno osudjeno, dok je od osudjenih za više krivičnih djela u stjecaju bilo 43 posto uvjetno osudjeno. 186 - U grupi ranije osudjivanih bio je opet broj u-vjetno osudjenih preraalen da bismo ga mogli uzeti u obzir pri ispitivanju utjecaja okolnosti koju ovdje promatramo. No zato smo ustanovili da je okolnost stjecaja imala značajan utjecaj na primjenu vrste kazne. Cd osudjenih samo za jedno krivično djelo bilo je samo 38 posto osudjeno na strogi zatvor, dok je od osudjenih za više krivičnih djela u stjecaju na tu vrstu kazne bilo osudjeno 59 posto. 2, Visina kazne odmjerene uvjetno osudjenima I Zbog malog broja uvjetno osudjenih medju ranije osudjivanima ispitali smo utjecaj stjecaja na visinu uvjetnih osuda samo u grupi ranije neosudjivanih. Tu smo ustanovili značajan utjecaj stjecaja koji se očitovao u tome što medju osudjenima samo za jedno krivično djelo ima 63 posto osudjenih na kazne kraće od 6 mjeseci dok medju osudjenima za više krivičnih djela u stjecaju ima 27 posto osudjenih na takve kratke kazne. 3. Visina kazne odmjerene bezuvjetno osudjenima Kako u grupi ranije neosudjivanih tako i u grupi ranije osudjivanih našli smo značajne razlike u visini kazni odmjerenih osudjenima sa i bez krivičnih djela u stjecaju. U grupi ranije neosudjivanih razlike se sastoje u tome što medju osudjenima samo za jedno krivično djelo ima 47 posto o»sudjenih na najkraće kazne (ispod 6 mjeseci) dok medju osudjenima za vise krivičnih djela u stjecaju ima 5 posto osudjenih na takve kazne. Osudjenih pak na kazne od godinu dana i više ima medju osudjenima bez krivičnih djela u stjecaju 20 posto a medju osudjenima sa krivičnim djelima u stjecaju posto. U grupi ranije osudjivanih nema medju osudjenima za više krivičnih djela u stjecaju uopće osudjenih na posve kratkotrajne kazne (ispod 6 mjeseci) dok ih medju osudjenima samo za jedno krivično djelo ima JO posto. Osudjenih pak na kazne od ^odinu dana i više ima u ovoj grupi medju osudjenima bez krivičnih djela u stjecaju 50 posto, a medju o-sudjenima za više krivičnih djela 80 posto. Broj krivičnih djela u stjecaju (tabela 12) 1. Primjena uvjetne osude i vrste kazne U grupi ranije neosudjivanih ustanovili smo značajne razlike u primjeni uvjetne osude na osudjene za više krivičnih djela u stjecaju prema tome koliko su krivičnih djela u stjecaju izvršili. Osudjenima za dva krivična djela u stjecaju izrečena je uvjetna osuda u 59 posto slučajeva, dok je osudjenima za 4 i više krivičnih djela u stjecaju uvjetna osuda izrečena u svega 14 posto slučajeva. Zbog malog broja osudjenih na strogi zatvor nismo mogli ispitati koliko je u ovoj grupi osudjenih broj izvršenih krivičnih djela utjecao na primjenu te vrste kazne. U grupi ranije osudjivanih mogli smo, zbog malog 188 broja uvjetno osudjenih, ispitati samo utjecaj broja izvršenih krivičnih djela na izricanje vrste kazne. Ustanovili smo da je osudjenima za tri i četiri i više krivičnih djela u stjecaju strogi zatvor izrečen u značajno večoj mjeri nego osudjenima samo za dva djela u stjecaju. Ovim posljednjima je strogi zatvor naime izrečen u 37 posto slučajeva dok je od osudjenih za četiri i više krivičnih djela u stjecaju 71 posto bilo osudjeno na strogi zatvor. Zbog malog broja uvjetno osudjenih medju osudjenima za više od dva krivična djela u stjecaju čak i u grupi ranije neosudjivanih, nismo uopće mogli ispitati značajnost razlika u visini uvjetnih kazni prema broju izvršenih krivičnih djela. Stoga ćemo ovdje prikazati rezultate koje smo dobili usporedbom visina bezuvjetnih kazni. 2. Visina kazni odmjerenih bezuvjetno osudjenima Kod ranije neosudjivanih nismo mogli ispitati utjecaj broja izvršenih krivičnih djela na odmjeravanje visine kazne bezuvjetno osudjenima, zbog malog broja slučajeva. U grupi ranije osudjivanih smo istanovili da je broj izvršenih krivičnih djela, imao značajan utjecaj na odmjeravanje visine kazne bezuvjetno osudjenima. Od onih koji su izvršili samo dva krivična djela u stjecaju bilo je 81 posto osudjeno na kaznu kraću od dvije godine. Naprotiv je od osudjenih za četiri i više krivičnih djela u stjecaju na kazne kraće od dvije godine osudjeno samo 38 posto. Zaključci 1. Okolnost da je osudjeni izvršio više krivičnih djela u stjecaju značajno je utjecala kako na primjenu uvjetne osude i vrste kazne tako i na odmjeravanje visine kazne. Taj se je utjecaj očitovao u pravcu manje primjene uvjetne o-sude, a veće primjene strogog zatvora i dugotrajnijih kazni na osudjene za više krivičnih djela u stjecaju nego na osudjene samo za jedno krivično djelo. Kod odmjeravanja kazni o-sudjenima za više krivičnih djela u stjecaju sudovi su uzimali u obzir i broj izvršenih krivičnih djela što se takodjer očitovalo u tome da je na osudjene za veći broj krivičnih djela u stjecaju uvjetna osuda primijenjena u manjoj mjeri, a strogi zatvor i dugotrajnije kazne u većoj mjeri nego na o-sudjene sa manjim brojem krivičnih djela u stjecaju. •¥* Okolnost stjecaja imala je naročito velik utjecaj na odmjeravanje visine kazne. Struktura osudjenih prema visini kazni potpuno je naime različita kod osudjenih samo za jedno krivično djelo i osudjenih za više krivičnih djela u stjecaju, bilo da se radi o uvjetno ili bezuvjetno osudjeni-®a, o prvi puta osudjenima ili o ranije osudjivanima. Zakonski propisi o odmjeravanju kazne u slučaju stjecaja, o kojima je bilo rijeć kada smo prikazivali rezultate dobivene ispitivan jenosudjenih za kradju+, očito su i kod teške kradje znatno utjecali na odmjeravanje visine kazne u slučaju stjecaja. + Vidi str.G9 - 19 o - 2. Kao što smo to učinili kod osudjenih za Sradju tako smo si i kod osudjenih za tešku kradju postavili pitanje da li su okolnosti povrata i stjecaja utjecale na odmjeravanje kazne na isti način i istim intenzitetom. Da bismo to u-stanovili usporedili smo s jedne strane kazne izrečene prvi puta osudj enima, koji su izvršili više krivičnih djela u stjecaju sa kaznama izrečenim povratnicima osudjenim samo za jedno krivično djelo. Takva je usporedba pokazala slijedeće (tabela 13)» Na primjenu uvjetne osude i strogog zatvora je o-kolnost povrata očito imala većeg utjecaja nego okolnost stjecaja. Medju prvi puta osudjenima koji su izvršili više krivičnih djela u stjecaju i kod kojih je utjecaj okolnosti stjecaja mogao doći do izražaja neodvisno od okolnosti povra- •«* ta, bilo je 42 posto uvjetno osudjenih i samo 10 posto osu-djenih na strogi zatvor. Naprotiv medju ranije osudjivanima, koji su izvršili samo jedno krivično djelo i kod kojih je o-pet utjecaj povrata mogao doći do izražaja neovisno od okolnosti stjecaja, bilo je samo 15 posto uvjetno osudjeno, a 39 posto je bilo osudjeno na strogi zatvor. Te su se razlike pokazale značajnima. Kada smo usporedili visinu bezuvjetnih kazni izrečenih svakoj od gore opisane dvije grupe osudjenika ustanovili smo izvjesne razlike. One bi se sastojale u tome da medju prvi puta osudjenima, koji su izvršili više krivičnih djela u stjecaju ima razmjerno više osudjenih na duže kazne nego medju povratnicima osudjenima samo za jedno krivično djelo. No te razlike nisu statistički značajne. Stoga niti ne možemo pouzdano tvrditi da je okolnost stjecaja imala većeg utjecaja na odmjeravanje visine kazne nego okolnost povrata. Možemo samo konstatirati da su obje ove okolnosti u najmanju ruku imale isti utjecaj na odmjeravanje visine kazne. 2. Vrijednost ukradenih predmeti Da bismo ustanovili da li je vrijednost ukradenih predmeta imala utjecaja na odmjeravanje kazne razvrstali smo promatrane osudjenike u grupe formirane prema veličini vrijednosti ukradenih predmeta i usporedili smo kazne izrečene svakoj od tih grupa. Cirupe smo formirali na sličan način kao i kod osudjenih za kradju. Kako smo ustanovili da se, prema vrijednosti ukradenih predmeta, struktura osudjenih samo za jedno krivično djelo znatno razlikuje od strukture osudjenih za više krivičnih djela u stjecaju, to smo opisane usporedbe vršili posebno unutar svake od ove dvije grupe osudjenika. Stoga ćemo i dobivene rezultate prikaEati posebno za grupu osudjenih bez krivičnih djela u stjecaju, a posebno za grupu osudjenih sa krivičnim djelima u stjecaju. Osudjeni koji nisu imali krivičnin djela u stjecaju Promotrimo li sastav ove grupe osudjenika prema vrijednosti ukradenih predmeta, vidimo da je i kod osudjenih za tešku kradju udio onih koji su ukrali predmete manje vrijednosti dosta velik. Samo nešto manje od polovice osudjenih ukralo je predmete čija vrijednost ne dosiže niti 20.000 dinara. To važi kako za prvi puta psudjene tako i za povratnike. Ipak medju osudjenima za tešku krađju ima nešto više takvih koji su ukrali predmete veće vrijednosti nego medju osudjenima za kradju, a naročito takvih koji su ukrali predmete u vrijednosti od 50.000 dinara i više. I povratnici odskaču od prvi puta osudjennih po udjelu onih koji su ukrali predmete u upravo spomenutoj većoj vrijednosti. Ovdje navodimo procentualnu strukturu promatranih osudjenika prema grupama vrijednosti ukradenih predmeta. Vrijednost ukradenih predmeta u dinarima Ranije neosu-djivani Ranije osudji- vani Ukupno ispod 10.000 10.000 do ispod 20.000 20.000 do ispod 50«000 50.000 i više 100 100 26 17 18 25 51 21 25 37 Usporedba kazni izrečenih svakoj od gore navedenih grupa osudjenika, formiranih prema vrijednosti ukradenih pred meta, dala je slijedeće rezultate (tabela 14). 1. Primjena uvjetne osude i vrste kazne Kod ranije neosudjivanih je vrijednost ukradenih predmeta imala značajan utjecaj na primjenu uvjetne osude. Sto je vrijednost ukradenih predmeta veća, manja je primjena uvjetne osude. Tako je osudjenima koji su ukrali predmete u vrijednosti manjoj od 10.000 dinara uvjetna osuda bila izrečena u 87 posto slučajeva. A od osudjenih koji su ukrali predmete u vrijednosti od 50*000 dinara i vise samo je 35 posto bilo uvjetno osudjeno. Kod ranije osudjivanih je vrijednost ukradenih predmeta imala značajan utjecaj na primjenu vrste kazne. Sa porastom vrijednosti ukradenih predmeta opada primjena kazne zatvora a raste primjena strogog zatvora. Medju osudjeni ma koji su ukrali predmete u vrijednosti manjoj od 10.000 dinara nije uopće bilo osudjenih na strogi zatvor, dok je medju osudjenima koji su ukrali predmete u vrijednosti od 50.000 dinara i više bilo 63 posto osudjenih na strogi zatvor. 2. Visina kazni odmjerenih ranije neosudjivanima koji su bili uvjetno osudjeni Nismo našli značajnih razlika u visini kazni odmjerenih uvjetno osudjenima obzirom na vrijednost ukradenih predmeta. Takve razlike doduše postoje i njihova značajnost nije došla do izražaja vjerojatno i zbog malog broja obuhva ćenih slučajeva. No s druge strane možemo primijetiti i to da je i od onih koji su ukrali predmete veće vrijednosti (20.000 dinara i više) polovica bila osudjena na minimalne kazne od ispod 6 mjeseci. I dok medju osudjenima koji su u-krali predmete u vrijednosti manjoj od 20.000 dinara uopće nema osudjenih na kazne od odinu dana ili više, nalazimo medju osudjenima za kradju predmeta veće vrijednosti tako-djer samo vrlo mali udio osudjenih na takve kazne (3 posto) 3« Visina kazni odmjerenih bezuvjetno osudjenima Kod ranije neosudjivanih nismo našli značajnih razlika u visini kazni obzirom na vrijednost ukradenih predmeta, dok smo kod ranije osu.djivanih takve razlike utvrdili vjerojatno zbog toga što je broj slučajeva u ovoj grupi nešto veći. Utvrdjene razlike sastoje se u tome što je od osudj enih koji su ukrali predmete čija vrijednost ne dosiže niti 20.000 dinara 78 posto bilo osudjeno na kazne kraće od godinu dana dok je od osudjenih koji su ukrali predmete u vrijednosti od 20.000 dinara i više na takve kazne bilo o-sudjeno 31 posto. Osudjeni koji su imali krivična djela u stjecaju Kao i kod osudjenih za kradju tako i kod osudjenih koje ovdje promatramo, vrijednost predmeta koju smo kod ove grupe osudjenika uzeli u obzir pretstavlja vrijednost predmeta svih krivičnih djela izvršenih u stjecaju. Kako su pak i kod osudjenih za tešku kradju krivična djela u stjecaju većinom takodjer imovinskog karaktera, to medju osudjeni-ma za više krivičnih djela u stjecaju prevladavaju osudjeni koji su prisvojili predmete veće vrijednosti (50.000 dinara i više), što kod osudjenih bez krivičnih djela u stjecaju, kao što smo vidjeli, nije bio slučaj. Ovo je vidljivo iz niže navedene procentualne strukture ove grupe osudjenih prema vrijednosti prisvojenih predmeta. Vrijednost prisvojenih predmeta u dinarima Ranij e neosu-djivani Ranije osudji-vani Ukupno ispod 50*000 50.000 do ispod 100.000 100.000 i više 100 100 47 41 25 21 28 38 Kada smo usporedili kazne izrečene gore navedenim grupama osudjenika, koje smo formirali prema vrijednosti u-kradenih predmeta, ustanovili smo slijedeće (tabela 15). U grupi osudjenih za više krivičnih djela u stjecaju utjecala je vrijednost prisvojenih predmeta na primjenu uvjetne osude i vrste kazne na isti način kao i u grupi o-sudjenih samo za jedno krivično djelo, oto je vrijednost prisvojenih predmeta veća to je kod ranije neosudjivanih manje primijenjivana uvjetna osuda, a kod ranije osudjivanih je to manje primijenjivana kazna zatvora. Utjecaj vrijednosti prisvojenih predmeta na visinu uvjetnih kazni nismo mogli ispitati zbog malog broja u-vjetno osudjenih. Kod bezuvjetno osudjenih smo ustanovili da je vrijednost ukradenih predmeta imala značajan utjecaj na odmjeravanje visine kazne kako onda kada se radilo o prvi puta osudjenima tako i onda kada se radilo o povratnicima. Sto je vrijednost prisvojenih predmeta veća to je veći i u-dio osudjenih na duže kazne. Zaključci Vrijednost prisvojenih predmeta imala je značajnog utjecaja na primjenu uvjetne osude i vrste kazne. Kada se radilo o ranije neosudjivanima uvjetna je osuda sve manje primijenjivana što je vrijednost ukradenih predmeta bila veća. Kod povratnika odrazio se utjecaj vrijednosti prisvojenih predmeta u većoj primjeni kazne strogog zatvora u slučajevima kada su bili prisvojeni predmeti veće vrijednosti. Vrijednost prisvojenih predmeta utjecala je na odmjeravanje kazne u upravo opisanom pravcu kako onda kada se radilo o osudjenima samo za jedno krivično djelo tako i kod o-sudjenih za više krivičnih djela u stjecaju. I na odmjeravanje visine kazne utjecala je vrijednost prisvojenih predmeta. Kod osudjenih za više krivičnih djela u stjecaju je utjecaj vrijednosti prisvojenih predmeta u tom pravcu došao u većoj mjeri do izražaja nego kada se radilo o osudjenima samo za jedno krivično djelo. Ovo vjerojatno zbog toga što je u grupi osudjenih za više krivičnih djela u stjecaju, pored vrijednosti prisvojenih predmeta, u istom pravcu utjecao i broj izvršenih krivičnih djela. Kod osudjenih pak samo za jedno krivično djelo nije se utjecaj vrijednosti prisvojenih predmeta kombinirao sa utjecajem još neke druge okolnosti. Kako je broj obuhvaćenih slučajeva malen vjerojatno nije utjecaj te jedne okolnosti došao do izražaja. 2. Medju osudjenima za više krivičnih djela u stjecaju ima znatno više takvih koji su prisvojili predmete veće vrijednosti nego medju osudjenima samo za jedno krivično djelo. Ako uzmemo u obzir da je vrijednost prisvojenih predmeta utjecala na odmjeravanje kazne onda se i kod osudjenih za tešku kradju postavlja pitanje nije li do izricanja strožih kazni osudjenima za više krivičnih djela u stjecaju došlo upravo zbog toga što su oni prisvojili predmete veće vrijednosti, a ne zbog toga što su izvršili više krivičnih djela u stjecaju. Kada smo ispitivali kazne izrečene osudjenima za kradju postavili smo si isto takvo pitanje. Tamo smo nastojali na njega odgovoriti na taj način što smo utvrdjivali da li u kaznama izrečenim osudjenima sa i bez krivičnih djela u stjecaju postoje razlike i onda kada su te dvije grupe osudjenika prisvojile predmete približno iste vrijednosti. Takve su nam usporedbe pokazale da su se razlike u kaznama izrečenim osudjenima sa i bez krivičnih djela u stjecaju zadržale i unutar pojedinih grupa osudjenika formiranih prema vrijednosti prisvojenih predmeta. Odatle smo zaključili da je vrlo vjerojatno već stjecaj sam po sebi utjecao na odmjerenu kaznu, i bez obzira na vrijednost prisvojenih predmeta, no da je kod osudjenih za više krivičnih djela u stjecaju i veća vrijednost prisvojenih predmeta djelovala na kaznu u istom pravcu kao i sama okolnost stjecaja. Kod osudjenih za tešku kradju takva ispitivanja ne uožemo izvršiti, zbog malog broja obuhvaćenih slučajeva. Možemo samo pretpostaviti da bismo i ovdje došli do sličnih zaključaka obzirom na to da kod osudjenih za tešku kradju i inače postoje slični odnosi kao i kod osudjenih za kradju. Upravo zbog toga što pretpostavljamo da su u grupi osudjenih za više krivičnih djela u stjecaju već dvije okolnosti utjecale u pravcu pooštrenja kazni, izostavit ćemo, prilikom ispitivanja utjecaja što su ga ostale okolnosti imale na odmjeravanje kazne, ovu grupu osudjenika iz našeg promatranja. Kao što smo to učinili kod osuđenih za krađju, tako ćemo dakle i ovdje u daljnjim našim izlaganjima uzimati u obzir samo osudjene koji nisu imali krivičnih djela u stjecaju. 3. Vrsta_u k r a d e n i li_predmeta Struktura osudjenih za tešku kradju, koji nisu imali krivičnih djela u stjecaju, prema vrsti ukradenih predmeta, izražena u postocima je slijedeća: vrsta ukradenih predmeta Ranije neosu- djivani Ranije osudji-vani Ukupno Novac i dragocijenosti Odjeća Orudje i sirovine Živežne namirnice Strojevi i aparati Ostalo 100 100 35 25 14 25 10 8 7 8 7 27 34- Medju ranije neosudjiv&nima kao i medju ranije o-sudjivanima polovica je bila osudjena za kradju novca i dra-^ocijenosti ili za kradju odjeće. Ostale vrste predmeta pojavljuju se uglavnom sa malim frekvencijama. Zbog toga srao prilikom usporedbi izrečenih kazni mogli, prema vrsti ukra- denih predmeta, formirati samo tri grupe osudjenika. U prvu srao grupu uvrstili osudjenike koji su ukrali novac ili dra-gocijenosti, u drugu one koji su ukrali odjeću, a u treću o-ne koji su ukrali ostale predmete. Kada smo kod ranije neosudjivanih usporedili intenzitet primjene uvjetne osude na spomenute tri grupe osudje-nika, formirane prema vrsti ukradenih predmeta (tabela 16), ustanovili smo da je na osudjenike, koji su ukrali novac i dragocijenosti uvjetna osuda primijenjena u nešto većoj mjeri nego na osudjenika koji su ukrali odjeću i ostale predmete. No te razlike nisu značajne. U grupi ranije osudjivanih nismo uopće našli razlike u intenzitetu primjene kazne strogog zatvora na osudjene za kradju pojedinih vrsta predmeta. Zbog malog broja slučajeva nismo mogli ispitati razlike koje bi u tom pogledu postojale obzirom na visinu odmjerenih kazni. Nismo prema tome mogli ustanoviti da bi vrsta u-kradenih predmeta imala utjecaja na izrečenu kaznu, barem ne vrsta onih predmeta koje smo mogli iz ukupne mase izdvojiti. To bi se donekle, pored ostalog, moglo tumačiti i tako da kod teške kradje predmeti koje smo posebno promatrali nisu bili ukradeni pod nekim posebnim okolnostima ili na neki naročit način, kao što je to bio slučaj sa nekim vrstama predmeta koje su ukrali osudjeni za kradju. Okolnost da medju o-sudjenima za tešku kradju oni koji su ukrali novac i dragocijenosti ne odskaču od ostalih po strogosti kazne, kao što je to bio slučaj kod osudjenih za kradju, ponovo ukazuje na 2oo to da su tamo na izricanje strože kazne utjecale upravo specifične okolnosti pod kojima tu ti predmeti bili ukradeni„ 2ol II. LIČNE OKOLNOSTI OSUDJENIKA 1. Starost Medju osudjenima za tešku kradju, koji nisu ranije Lili osudjivani ima mnogo više osudjenika koji u vrijeme izvršenja djela Još nisu navršili 21 godinu nego što Je to bio slučaj kod osudJenih za kradju. U grupi prvi puta osudJenih za tešku kradju bilo Je medju onima koji nisu imali krivičnih djela u stjecaju 47 posto takvih najmladjih osudjenika, a medju onima koji su imali krivičnih djela u stjecaju bilo ih Je čak 67 posto. Naprotiv kod osudjenih za kradju našli smo u prvom od ova dva slučaja 29, a u drugom 38 posto osudjenika koji Još nisu navršili 21 godinu. Medju povratnicima Je dakako, iz razumljivih razloga, udio ovih najmladjih osudjenika mnogo manji, Kod osudjenih za tešku kradju bilo Je medju povratnicima, koji nisu imali krivičnih djela u stjecaju svega 7 osudjenika koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nisu navršili 21 godinu. Kako pak starost osudjenika Je u vezi sa izrečenom kaznom promatramo u prvom redu zbog toga da bismo ustanovili da li se ovi najmladji osudjenici kažnjavaju drugačije nego ostali, nismo, zbog malog broja spomenutih slučajeva, kod takvog promatranja uzeli u obzir povratnike. Usporedbu kazni izrečenih pojedinim grupama osudjenika, formiranim prema starosti, vršili smo prema tome samo kod prvi puta osudjenih koji nisu imali krivičnih djela u stjecaju. 2o2 - Kao što smo to već napomenuli, od osudjenika koje smo uzeli u promatranje bilo 47 posto takvih koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nisu navršili 21 godinu. Osim toga bilo je medju promatranim osudjenicima 35 posto takvih koji su u vrijeme izvršenja djela navršili 21, a nisu navršili 30 godina. Samo 18 posto od promatranih osudjenika navršilo je u vrijeme izvršenja djela 30 ili više godina. Kao što smo ranije vidjeli, vrijednost ukradenih predmeta imala je značajan utjecaj na odmjeravanje kazne. Stoga smo, prije no što smo se upustili u usporedbu kazni izrečenih osudjenicima u tri opisane dobne skupine, najprije ispitali da li se te tri skupine osudjenika u većoj mjeri me-djusobno razlikuju obzirom na vrijednost ukradenih predmeta. Kada smo svaku od te tri skupine osudjenika podijelili u one koji su ukrali predmete čija vrijednost ne dosiže niti 20.000 dinara i one koji su ukrali predmete u vrijednosti od 20.000 dinara i više, ustanovili smo da u tom pogledu izmedju njih nema naročitih razlika. Medju osudjenicima koji nisu navršili niti 21 godinu bilo je 59 posto takvih koji su ukrali predmete veće vrijednosti (20.000 din. i više). U svakoj od ostale dvije skupine osudjenika, formirane prema starosti, bilo je po 53 posto osudjenih koji su ukrali predmete u toj većoj vrijednosti. Kada smo usporedili kazne izrečene svakoj od gore opisane tri skupine osudjenika, formirane prema starosti (tabela 17), ustanovili smo da izmedju njih postoje izvjesne razlike u primjeni uvjetne osude i odmjeravanju visine kazne. Te bi se razlike sastojale u torne da su na najmladje osudjenike (od 18 do 20 godina) uvjetne osude i kratkotrajne kazne primijenjene u većoj mjeri nego na ostale osudjenike. No te razlike nisu značajne, na što je vjerojatno, pored ostalog, utjecao i manji broj slučajeva. 2o4 - lilo ZAKONSKA KVALIFIKACIJA Kada smo uvodno prikazivali strukturu prema izrečenim kaznama svih osudjenih za tešku kradju koje smo obuhvatili našom anketom, istakli smo da medju tim osudjenici-ma ima vrlo mnogo osudjenih na kaznu koja je kako po vrsti, tako i po visini blaža od zakonom propisane. Istraživanja, čije smo rezultate do sada ovdje iznijeli, pokazala su da tendencije prema izricanju takvih kazni postoje i u težim slučajevima, a da su u lakšim slučajevima došle naročito jako do izražaja. Kao što smo vidjeli, u lakšim slučajevima (bez ranijih osuda, bez krivičnih djela u stjecaju itd) čak je i velika većina promatranih osudjenika bila osudjena na blažu kaznu od zakonom propisane. Ova nas je okolnost potakla na to da ispitamo u kojoj mjeri se kazne izrečene osudje-nima za tešku kradju razlikuju od kazni izrečenih za kradju iz člana 249 KZ, koja pretstavlja normalan slučaj kradjeo Kao što smo to uvodno prikazali, medju osudjenima za kradju koje smo obuhvatili našom anketom velika je većina izvršila upravo provalnu kradju te je osudjena na temelju propisa tačke 1. stava 1. člana 250 KZ. Prema tome se ispitivanje čije ćemo rezultate ovdje prikazati svelo uglavnom na to da ustanovimo u kojoj mjeri je sama okolnost da je osudjeni izvršio upravo kradju provaljevanjem utjecala na odmjeravanje kazne i koliko se kazne izrečene osudjenima za provalnu kradju razlikuju od kazni izrečenih za kradju koja nije bila na taj način izvršena. Kao što znamo, za kradju iz člana 249. KZ propisana je kazna zatvora od najmanje 3 mjeseca, alternativno sa kaznom strogog zatvora do 5 godina, a za tešku kradju iz čla na 23O. KZ propisana je kazna strogog zatvora do 10 godina. Za tešku kradju propisana je prema tome kazna koja je u najmanju ruku dva puta stroža od kazne propisane za kradju. Kada bi dakle sudovi okolnosti, da je kradja izvršena provalom pridavali isti značaj koji joj pridaje Krivični zakonik, morali bi za provalne kradje izricati uglavnom dva puta strože kazne nego za kradje koje nisu izvršene provalom, ukoliko su naravno ostale okolnosti približno jednake. Usporedjujući kazne izrečene osudjenima za kradju i za tešku kradju nastojali smo da uzmemo u promatranje one osudjenike za ova dva krivična djela kod kojih su ostale o-kolnosti, za koje smo ustanovili da utječu na kaznu, približno jednake. Ovo zbog toga da bismo utjecaj tih okolnosti isključili. Stoga smo, od osudjenih za oba ova krivična djela, uzeli u promatranje samo one koji nisu imali krivičnih djela u stjecaju.Prije no što smo se upustili u usporedbe podijelili smo osudjene za oba krivična djela u dvije grupe: ranije osudjivane i ranije neosudjivane. Unutar svake od te dvije grupe smo osudjenike usporedili na dva načina. Najprije smo sve osudjene za tešku kradju usporedili sa svim osudjenima za kradju, pri čemu srao jedne i druge prethodno podijelili u dvije grupe formirane prema vrijednosti ukradenih predmeta, da bismo isključili utjecaj što ga je ta okolnost imala na odmjeravanje kazne. Kako smo pak ustanovili da su od osudjenih za kradju naročito strogo bili kažnjavani oni 2o6 koji su ukrali prevozna sredstva (uglavnom bicikle) postavili smo si još posebno pitanje koja je okolnost imala većeg utjecaja na kaznu: okolnost da je kradja bila izvršena provalom ili okolnost da je bio ukraden bicikl. Stoga smo posebno, obzirom na izrečene kazne, usporedili osudjene za tešku kradju sa onim osudjenima za kradju koji su ukrali prevozna sredstva. I u daljnjemu ćemo posebno prikazati rezultate dobivene svakom od opisane dvije usporedbe i to posebno za ranije neosudjivane, a posebno za ranije osudjivane. Ranije neosudjivani 1. Prije no što smo se upustili u usporedbu kazni izrečenih svim osudjenima za kradju i tešku kradju koji su bili prvi puta osudjeni i koji nisu imali krivičnih djela u stjecaju, podijelili smo te osudjenike u dvije grupe: one koji su ukrali predmete u vrijednosti manjoj od 50.000 dinara i one koji su ukrali predmete u vrijednosti od 50.000 dinara i više. Unutar svake od te dvije grupe usporedili smo zatim kazne izrečene osudjenima za tešku kradju sa kaznama izrečenim osudjenima za kradju. Takva je usporedba dala slijedeće rezultate (tabela 18). a) Osudjeni koji su ukrali predmete u vrijednosti manjoj od 50.000 dinara U pogledu primjene uvjetne osude i vrste kazne nema u ovoj grupi osudjenih gotovo nikakove razlike izmedju o-sudjenih za tešku kradju i kradju. Ni jednima ni drugima nije - 2o7 - uopće t>io izrečen strogi zatvor. Uvjetna je osuda osudjenima za kradju bila izrečena u gotovo istoj mjeri kao i osudjenima za tešku kradju. Od onih prvih je naime 79 posto bilo u-vjetno osudjeno dok je od ovih posljednjih uvjetno osudjeno 75 posto. Razlike u proporciji uvjetno osudjenih nisu značajne. Sto se pak tiče visine odmjerenih kazni tu su se pokazale značajne razlike izmedju kazni odmjerenih osudjenima za tešku kradju i kradju. No obzirom na to da je nivo kazni kod osudjenih za oba ova krivična djela nizak, ove se razlike kreću unutar vrlo uskih okvira. Kod uvjetnih kazni razlika se sastoji u tome što medju osudjenima za kradju ima 80 posto osudjenih na kazne koje nisu duže od 3 mjeseca, dok medju osudjienima za tešku kradju ima 3^- posto osudjenih na takve kazne. I kod bezuvjetno osudjenih se glavna razlika sastoji u primjeni tih najkraćih kazni na koje je medju osudjenima za kradju bilo osudjeno 68 posto a medju osudjenima za tešku kradju 31 posto. No s druge strane niti medju osudjenima za tešku kradju, kao niti medju osudjenima za kradju, nema uopće osudjenih na kazne od godinu dana ili više i to nilti medju uvjetno, a niti medju bezuvjetno osudjenima. Udio pak osudjenih na kazne duže od 6 mjeseci neznatan je kako kod osudjenih za kradju tako i kod osudjenih za tešku kradju. Prema tome se razlike u visini kazni sastoje zapravo u tome što su osudjeni za kradju većinom osudjeni na kazne od 3 mjeseca zatvora ili na kraće kazne, doK »u osudjeni za tešku kradju većinom osudjeni na kazne od 4-, 5 ili 8 mjeseci zatvora. 2o8 Činjenica da u pogledu primjene uvjetne osude i vr ste kazne u ovoj grupi nema značajnih razlika izmedju osudje nih za tešku kradju i kradju, a da se u pogledu visine izrečenih kazni razlike kreću unutar uskih granica utoliko je značajnija što ovdje medju osudjenima za tešku kradju prevla davaju osudjeni koji su ukrali predmete veće vrijednosti (od 20.000 do ispod 50*000 dinara). Kod osudjenih za kradju naprotiv prevladavaju oni koji su ukrali predmete u vrijednosti manjoj od 20.000 dinara. b) Osudjeni koji su ukrali predmete u vrijednosti od 50.000 dinara i više U ovoj smo grupi našli razlike u primjeni uvjetne osude na osudjene za kradju i tešku kradju. Od osudjenih za kradju je 58 posto bilo uvjetno osudjeno dok je medju osudje nima za tešku kradju bilo 33 posto uvjetno osudjenih. No te razlike nisu značajne, vjerojatno zbog malog broja obuhvaćenih slučajeva. Osim toga i u ovoj grupi je medju osudjenima za tešku kradju udio osudjenih koji su ukrali predmete veće vrijednosti (100.000 dinara i više) veći nego medju osudjenima za kradju. Stoga jedan dio razlika u primjeni uvjetne osude treba vjerojatno pripisati i toj okolnosti. Sto se pak tiče kazne strogog zatvora, ona kod osudjenih za kradju nije uopće došla do primjene dok je na osudjene za tešku kradju doduše primijenjena ali samo u vrlo maloj mjeri (24- posto). Razlike u visini kazni nismo u ovoj grupi osudjenih mogli ispitati zbog malog broja slučajeva. - 2o9 - 2. Kada smo usporedili kazne izrečene osudjenima za kradju prevoznih sredstava, koji su bili prvi puta osu-^jeni i nisu imali krivičnih djela u stjecaju, sa kaznama izrečenim svim osudjenima za tešku kradju koji su takodjer bili Prvi puta osudjeni i nisu imali krivičnih djela u stjecaju došli smo do slijedećih rezultata (tabela 20). Uvjetna je osuda na osudjene za tešku kradju bila primijenjena u većoj mjeri nego na osudjene za kradju prevoznih sredstava. Od onih prvih je 64 posto bilo uvjetno osudje-no dok je ovim posljednjima uvjetna osuda bila izrečena samo h 42 posto slučajeva. Te su razlike značajne. Strogi zatvor nije osudjenima za kradju prevoznih sredstava bio uopće izrečen, ali je i osudjenima za tešku kradju bio izrečen uglavnom samo iznimno (7 posto). Nismo našli značajnih razlika u visini kazni odmjerenih osudjenima za kradju prevoznih sredstava i osudjenima za tešku kradju i to niti kod uvjetnih a niti kod bezuvjetnih osuda. Izvjesne razlike doduše postoje u tom pravcu što medju osudjenima za tešku kradju ima nešto više osudjenih na duže kazne nego medju osudjenima za kradju prevoznih sredstava. No te su razlike male. Ranije osudjivani 1. I ovdje smo, prije no što smo se upustili u usporedbu kazni izrečenih osudjenima za tešku kradju i kradju, Promatrane osudjenike najprije podijelili u dvije grupe prema Vrijednosti ukradenih predmeta, na isti način kao što smo to 21o učinili kod ranije neosudjivanih. Unutar svake od te dvije grupe usporedili smo kazne izrečene osudjenima za kradju i tešku kradju pri čemu smo ustanovili slijedeće (tabela 19)* Kada se radi o povratnicima izrečene su osudjenima za tešku kradju strože kazne nego osudjenima za kradju. To važi za obje grupe osudjenika formirane prema vrijednosti u-kradenih predmeta. Ipak sve razlike koje u tom pogledu postoje nisu značajne. U grupi osudjenih koji su ukrali predmete u vrijednosti manjoj od 50.000 dinara bila je uvjetna osuda osudjenima za tešku kradju u mnogo manjoj mjeri nego osudjenima za kradju (18 posto osudjenima za tešku kradju a 55 posto osudjenima za kradju;. No te razlike nisu značajne vjerojatno zbog malog broja osudjenih za tešku kradju. I strogi zatvor je osudjenima za tešku kradju izrečen u nešto većoj mjeri nego osudjenima za kradju, ali je u oba slučaja njegova primjena u spomenutoj grupi osudjenika bila vrlo mala. U grupi pak osudjenih koji su ukrali predmete u vrijednosti od 50.000 dinara i više bio je strogi zatvor osudjenima za tešku kradju izrečen u značajno većoj mjeri nego osudjenima za kradju (63 posto u prvom, a 4 posto u drugom slučaju). U-vjetna je osuda medjutim i jednima i drugima bila izrečena u posve neznatnoj mjeri kada se je radilo o osudjenima koji su ukrali predmete veće vrijednosti (50.000 dinara i više). Visinu uvjetnih kazni nismo mogli ovdje usporediti zbog malog broja slučajeva. Visina pak bezuvjetnih kazni značajno se razlikuje kod osudjenih za tešku kradju i kradju. U grupi osudjenih koJi su ukrali predmete u vrijednosti manjoj od 50.000 dinara razlike se sastoje u tome što Je od o-sudjenih za kradju 42 posto bilo osudjeno na kaznu koja nije duža od 5 mjeseca, a samo Je 9 posto osudjeno na kaznu dužu od 6 mjeseci. Naprotiv Je od osudjenih za tešku kradju koji su takodjer ukrali predmete u spomenutoj manjoj vrijednosti samo 10 posto bilo osudjeno na kaznu od 5 mjeseca a 45 posto Je osudjeno na kaznu dužu od 6 mjeseci. A kada se radi o osu-djenima koji su ukrali predmete u vrijednosti od 50.000 dinara i više razlike se sastoje u tome što Je međju osudjeni-ma za kradju bilo samo 14 posto osudjenih na kaznu od godinu dana ili više, dok Je od osudjenih za tešku kradju velika većina (82 posto) bila osudjena na takve kazne. Do opisanih razlika u kaznama izrečenim osudjenima za tešku kradju i kradju nije ovdje moglo doći zbog razlika u strukturi osudjenih obzirom na vrijednost ukradenih predmeta. U svakoj od dvije grupe osudjenih, koje smo formirali prema vrijednosti ukradenih predmeta, prevladavaju naime i kod osudjenih za kradju kao i kod osudjenih za tešku kradju gotovo u jednakoj mjeri oni, koji su ukrali predmete manje vrijednosti (u prvoj grupi manje od 20.000 dinara, a u drugoj grupi manje od 100.000 dinara). 2. Usporedba kazni izrečenih osudjenima za tešku kradju, koji su bili ranije osudjivani i osudjenima za kradju prevoznih sredstava koji su takodjer bili ranije osudjivani dala je slijedeće rezultate (tabela 20). U pogledu primjene uvjetne osude nema gotovo nika-kove razlike izmedju osudjenih za tešku kradju i osudjenih za kradju prevoznih sredstava. Od onih prvih je bilo uvjetno osudjeno 15 posto, a od ovih posljednjih 14 posto. No zato ovdje postoje velike razlike u primjeni strogog zatvora, Od osudjenih za tešku kradju je naime 39 posto bilo osudjeno na strogi zatvor dok je od osudjenih za kradju prevoznih sredstava samo 7 posto bilo osudjeno na ovu vrstu kazne. Te su razlike značajne. I u visini bezuvjetnih kazni postoje značajne razlike izmedju osudjenih za tešku kradju i kradju prevoznih sredstava. One najviše dolaze do izražaja u tome što je od osudjenih za tešku kradju polovica bila osudjena na kazne od godinu dana ili na duže kazne dok je od osudjenih za kradju prevoznih sredstava samo 10 posto bilo osudjeno na takve kazne. Zaključci Na temelju iznesenih rezultata dolazimo do zaključka da u lakšim slučajevima, u kojima nisu postojale neke druge otegotne okolnosti, nema naročitih razlika u kaznama izrečenim osudjenima za kradju i tešku kradju. Vidjeli smo naime da u slučaju kada je bila ukradena stvar manje vrijednosti, a osudjeni nije ranije bio osudjivan i nije imao krivičnih djela u stjecaju, nema uopće razlike u intenzitetu primjene uvjetne osude i vrste kazne na osudjene za kradju i tešku kradju* Razlike pak u visini izrečenih kazni u takvim slučajevima doduše postoje, no one se kreću unutar razmjerno uskih granica. Visina kazni izrečenih osudjenima za tešku kradju u tim slu- v t cajevima ne dosiže niti donju granicu propisanu zakonom. Dobiveni rezultati ukazuju ujedno u velikoj mjeri i na to da je u slučaju kada se radi o ranije neosudjivanima koji nisu imali krivičnih djela u stjecaju, okolnost što je bilo ukradeno prevozno sredstvo (uglavnom bicikl) u većoj mjeri utjecala na kaznu kao otegotna nego okolnost da je kra-dja bila izvršena provalom. Ovo naročito važi u pogledu primjene uvjetne osude. Tek u težim slučajevima, kada se okolnosti da je kradja bila izvršena provalom pridružila još neka druga okolnost koja u pravilu djeluje kao otegotna, javljaju se veće razlike izmedju kazni izrečenih osudjenima za tešku kradju i kradju. Naročito velike razlike u kaznama izrečenim osudjenima za kradju i tešku kradju našli smo kada smo usporedjivali kazne izrečene ranije osudjivanima. Iz toga bismo mogli zaključiti da je okolnost povrata utjecala kao otegotna na odmjeravanje kazni osudjenima za tešku kradju u većoj mjeri nego na odmjeravanje kazni osudjenima za kradju. No s druge strane postoji i mogućnost da su povratnici, osudjeni za tešku kradju, ranije izvršili teža krivična djela nego povratnici osudjeni za kradju ili da je možda vrijeme koje je proteklo od izdržanja zadnje kazne kod povratnika osudjenih za tešku kradju bilo krače nego kod povratnika osudjenih za kradju, pa su sudovi zbog toga kod onih prvih povrat uzimali u većoj mjeri u obzir nego kod ovih posljednjih. Ovo smo pitanje za sada ostavili otvoreno. Smatramo da sve ovo što smo iznjeli ukazuje u jakoj mjeri na to da okolnost što Je kradja bila izvršena provalom sama za sebe vjerojatno nije imala većeg utjecaja na odmjeravanje kazne, a da svakako nije imala onaj utjecaj koji joj Je zakonik kao kvalifikatornoj okolnosti namijenio. ZAKLJUČCI Kazne odmjerene osudjenima za tešku kradju mogli smo istražiti samo tako da smo uzeli u obzir kazne izrečene od strane svih sudova u Sloveniji zajedno. Broj obuhvaćenih slučajeva nije dozvoljavao da takva istraživanja izvršimo i u pogledu kazni izrečenih od strane pojedinih sudova, kao što smo to učinili kod osudjenih za kradju. Osnovna pitanja na koja na temelju dobivenih rezultata treba odgovoriti slična su onima koja smo sebi postavili kada smo zakljpčno govorili o rezultatima dobivenim ispitivanjem kazni izrečenih osudje-nima za kradju. I ovdje se s jedne strane postavlja pitanje koje su sve okolnosti utjecale na odmjeravanje kazne osudje-nima za tešku kradju, a s druge strane pitanje općeg nivoa kazni i granica unutar kojih su sudovi provodili razlikovanje u kaznama prema pojedinim okolnostima. No u okviru ovog drugog pitanja postavlja se kod osudjenih za tešku kradju još i jedno posebno pitanje. Obzirom na to da medju ovim o-sudjenicima pretežu osudjeni na kazne koje su kako po vrsti tako i po visini ispod donje granice propisane zakonom za ovo krivično djelo, postavlja se ovdje i pitanje koliko je sama zakonska kvalifikacija utjecala na odmjeravanje kazne. Odgovor na ovo pitanje trebao bi pokazati koliko su se sudovi pridržavali propisa Krivičnog zakonika i osudjene za tešku kradju, u pogledu strogosti kazni, razlikovali od osu-djenih za kradju, kao što je to u zakoniku propisano. Ovdje ćemo nastojati da odgovorimo na sva ova pitanja. I. Zbog mnogo manjeg broja obuhvaćenih slučajeva nismo kod osudjenih za tešku kradju mogli ispitati utjecaj svih onih okolnosti na odmjeravanje kazne koje smo uzeli u obzir kada smo analizirali podatke o osudjenima za kradju. Stoga smo se ovdje morali ograničiti na ispitivanje utjecaja samo nekoliko okolnosti. S druge strane treba i kod ocjene utjecaja pojedinih okolnosti koje smo uzeli u promatranje uvažiti činjenico, da je broj osudjenih za tešku kradju, koje smo obuhvatili našom anketom, znatno manja od broja obuhvaćenih osudjenika za kradju. Našim istraživanjima nismo naime mogli ustanoviti da bi na odmjeravanje kazni osudjeni-®a za tešku kradju imale utjecaja neke okolnosti za koje smo nanije ustanovili da utječu na odmjeravanje kazni osudjeni-oa za kradju. Vrlo je vjerojatno da kod osudjenih za tešku kradju značajnost utjecaja tih okolnosti nije došla do izra- V/ % zaja upravo zbog malog broja obuhvaćenih slučajeva. Ovo važi naročito u onim slučajevima kada razlike u strukturi osu-hjenih po kaznama obzirom na neku okolnost doduše postoje, ali nisu statistički značajne. 1. Kao i kod osudjenih za kradju tako smo i ovdje od okolnosti koje zakonik u vezi sa odmjeravanjem kazne u svom općem dijelu izričito spominje, u konačnoj analizi obuhvatili samo raniju osudu i stjecaj. Osudjenike kod kojih su Postojale neke od ostalih takvih okolnosti zbog njihove malobrojnosti i ovdje smo potpuno izostavili iz promatranja. Ranije osude kao i stjecaj imali su značajnog u- tjecaja na odmjeravanje kazne. Vjerojatno je od utjecaja svih promatranih okolnosti utjecaj ove dvije bio najjači, no metode koje smo za ispitivanje utjecaja pojedinih okolnosti na odmjeravanje kazne mogli primijetiti, kao i složenost pojedinog slučaja, ne dozvoljavaju nam da u tom pogledu stvorimo konačan zaključak. Kao što je to bio slučaj kod osudje-nih za kradju, tako smo i ovdje ustanovili da svaka od ove dvije okolnosti, premda je imala jak utjecaj na kaznu, nije izrečene kazne usmjerila u istom pravcu. Ranija je osuda nesumnjivo najviše utjecala na primjenu uvjetne osude i vrstu kazne. Kazna strogog zatvora izricana je u većoj mjeri uglavnom samo ranije osudjivanima. i*rvi puta osudjenima je ova vrsta kazne izrečena samo iznimko Čak i onda kada su izvršili više krivičnih djela u stjecaju. naprotiv je uvjetna osuda primijenjivana u većoj mjeri samo na primarne delinkvente, dok je ranije osudjivanima izrečena samo iznimno. Kod primjene vrste kazne na ranije osudjivane sudovi su uzimali u obzir i broj ranijih osuda te su strogi zatvor izricali u sve većoj mjeri što je broj ranijih osuda bio veći. Nismo naprotiv mogli ustanoviti da bi istovrsnost ranije izvršenih krivičnih djela imala značajnog utjecaja u istom pravcu. No obzirom na to da smo ipak ustanovili da je na ranije osudjivane za istovrsna djela strogi zatvor bio primijenjen u većoj mjeri nego na ranije osudjivane za druga djela, smatramo vjerojatnim da se značajnost tih razlika nije ispoljila zbog malog broja obuhvaćenih slučajeva. Kao i kod osudjenih za kradju tako se i ovdje utjecaj ranijih o- 218 - suda na primjenu uvjetne osude i strogog zatvora može primijetiti i bez obzira na postojanje ostalih okolnosti koje su takodjer djelovale na odmjeravanje kazne kao što su to stjecaj i vrijednost ukradenih predmeta« Na odmjeravanje visine kazne imala je ranija osuda takodjer utjecaja utoliko što medju ranije osudjivanima ima nešto više osudjenih na duže kazne nego medju prvi puta osu-djenima. No nismo mogli ustanoviti da bi broj ranijih osuda i vrsta ranije izvršenih krivičnih djela imali značajan utjecaj na odmjeravanje visine kazne ranije osudjivanima. Okolnost stjecaja imala je, kao i kod osudjenih za kradju, naročito velik utjecaj na odmjeravanje visine konačne, jedinstvene kazne. Očito je i ovdje na to utjecao propis člana 46 KZ o odmjeravanju kazne u slučaju stjecaja. Medju osu-djenima za više krivičnih djela u stjecaju prevladavaju osu-djeni na kazne od godinu dana ili više strogog zatvora ili zatvora dok naprotiv medju osudj enima samo za jedno krivično djelo prevladavaju osudjeni na kraće kazne od godinu dana. Ujedno smo samo medju osudjeninia za više krivičnih djela u stjecaju našli osudjene na kazne strogog zatvora od 5 godina ili više. Kod ranije neosudjivanih imala je okolnost stjecaja značajnog utjecaja na primjenu uvjetne osude utoliko što je osudjenima sa krivičnim djelima u stjecaju uvjetna osuda bila izrečena u manjoj mjeri nego osudjenima samo za jedno krivično djelo. Kod ranije osudjivanih je opet okolnost stjecaja značajno utjecala na primjenu kazne strogog zatvora. Taj se utjecaj očitovao u tome što je ovdje na osudjene koji su izvršili više krivičnih djela u stjecaju u većini slučajeva primijenjen strogi zatvor dok je osudjenima samo za jedno krivično djelo u većini slučajeva izrečen zatvor. Dobiveni rezultati pokazuju i to da što je broj krivičnih djela izvršenih u stjecaju bio veći to su i kazne bile duže. Ujedno sa porastom broja krivičnih djela izvršenih u stjecaju opada primjena uvjetne osude, a raste primjena strogog zatvora. Zbog velikog utjecaja što su ga okolnost povrata i stjecaja imale na odmjeravanje kazni, nastojali smo prilikom ispitivanja utjecaja daljnjih okolnosti na odmjeravanje kazne isključivati utjecaj ovih dviju okolnosti. To smo učinili uglavnom na isti način kao i kod osudjenih za kradju. 2. Od ostalih okolnosti koje ukazuju na težinu slučaja obuhvatili smo ovdje još vrijednost ukradenih predmeta. Ujedno smo ispitali da li je vrsta ukradenih predmeta imala ovdje isti utjecaj na odmjeravanje kazne kao što je to bio slučaj kod osudjenih za kradju. Vrijednost ukradenih predmeta imala je značajnog utjecaja na odmjeravanje kazne i to u prvom redu na primjenu uvjetne osude i strogog zatvora. Na prvi puta osudjene koji su ukrali predmete u vrijednosti manjoj od 50.000 dinara nije uopće primijenjen strogi zatvor, a većina ih je bila uvjetno osudjena s time da intenzitet primjene uvjetne osude 22o sve više opada što je vrijednost ukradenih predmeta veća. Naprotiv medju ranije neosudjivanima koji su ukrali predmeta u vrijednosti od 50*000 dinara i više prevladavaju bezuvjetno osudjeni a jedna četvrtina je osudjena na strogi zatvor. Slični odnosi postoje u grupi povratnika u pogledu primjene strogog zatvora u vezi sa vrijednošću ukradenih predmeta. Tamo gdje smo to obzirom na broj slučajeva mogli ispitati našli smo da je vrijednost ukradenih predmeta značajno utjecala i na visinu bezuvjetnih kazni. Vrsta ukradenih predmeta očito nije kod osudjenih za tešku kradju bila povezana sa načinom i okolnostima izvr-Senja djela kao kod osudjenih za kradju. To barem nismo mogli ustanoviti u pogledu onih grupa predmeta koje smo, obzirom na broj slučajeva, mogli izdvojiti iz ukupne mase. Kada smo naime usporedili vrste izrečenih kazni i intenzitet primjene uvjetne osude na osudjene koji su ukrali novac i drago-cijenosti, odjeću i ostale predmete, nismo u tom pogledu uopće našli značajnih razlika. Razlike u visini kazni nismo, zbog malog broja slučajeva, niti mogli ispitati. 3. Od ličnih okolnosti osudjenika mogli smo ispitati samo koliko je njihova starost u vrijeme izvršenja djela utjecala na odmjeravanje kazne. Takvo smo ispitivanje mogli izvršiti samo u grupi ranije neosudjivanih, zbog malog broja najmladjih osudjenika (od 18 do 20 godina) medju ranije osu-djivanima. Ustanovili smo da medju ranije neosudjivanima ima izvjesnih razlika u izrečenim kaznama obzirom na starost osu- djenika. Te bi se razlike sastojale u tome da su spomenutim najmladjim osudjenicima uvjetne osude i kratkotrajnije kazne bile izrečene u većoj mjeri nego starijima. No te se razlike nisu pokazale značajnima na što Je vjerojatno, pored ostalog, utjecao i mali broj slučajeva. II. 1. Već smo više puta istakli da Je glavna karakteristika kazni izrečenih osudjenima za tešku kradju to što medju njim prevladavaju kazne koje su po vrsti blaže od zakonom propisane, a po visini su većinom kraće od godinu dana. Ovdje ćemo prikazati da li to važi bez obzira na postojanje pojedinih otegotnih ili olakotnih okolnosti ili se takva tendencija sudova pojavljuje samo u najlakšim slučajevima. a) Kao što znamo, za tešku kradju propisan Je strogi zatvor do 10 godina. Ako promatramo sve osudjenike obuhvaćene anketom zajedno, vidimo da Je samo nešto više od Jedne četvrtine osudjeno upravo na tu zakonom propisanu vrstu kazne. Prema rezultatima dobivenim anketom strogi se zatvor izricao u većoj mjeri tek u slučajevima u kojima Je postojalo više o-tegotnih okolnosti, dok se u lakšim slučajevima nije uopće izricao. Tako na pr. prvi puta osudjeni, koji nisu imali krivičnih djela u stjecaju, a ukrali su predmete u vrijednosti manjoj od 50.000 dinara, nisu uopće bili osudjeni na strogi zatvor. Naprotiv Je od ranije osudjivanih koji nisu imali krivičnih djela u stjecaju a ukrali su predmete u vrijednosti od 50.000 dinara ili više, većina bila osudjena na strogi za- tvor. S druge pak strane su i medju ranije osudjivanima (bez krivičnih djela u stjecaju), koji su ukrali predmete u vrijednosti manjoj od 50«000 dinara, osudjeni na strogi zatvor u manjini. Isto tako Je i od ranije neosudjivanih, koji su izvršili više krivičnih djela u stjecaju većina osudjena na blažu vrstu kazne, tj na zatvor. Vidimo prema tome da su granice primjene kazne zatvora i strogog zatvora dosta široke, no da se tendencija prema izricanju blaže vrste kazne od propisane zadržala i u težim slučajevima. Takve su tendencije kod sudova očito ustaljene, Jer Je u svakoj od godina 1957 do 1962 većina osudjenih za tešku kradju bila osudjena na zatvor. b) Osudjenima na zatvor, koji su kao što smo to vidjeli, medju osudjenima za tešku kradju u većini, izrečena de uvjetna osuda takodjer unutar dosta širokih granica. Ona de u prvom redu primijenjivana na ranije neosudjivane, dok de na ranije osudjivane primijenjena samo vrlo rijetko. No Pri njezinoj primjeni sudovi su uzimali u obzir i ostale okolnosti. Tako Je od ranije neosudjivanih, koji nisu imali krivičnih djela u stjecaju, a ukrali su predmete u vrijednosti m&nJoJ od 10.000 dinara 87 posto bilo uvjetno osudjeno. Naprotiv medju ranije osudjivanima, koji takodjer nisu imali krivičnih djela u stjecaju a ukrali su predmete u vrijednosti od 50.000 dinara i više bilo Je svega 10 posto uvjetno o-sudjeno. c) Donja granica kazne strogog zatvora koja Je propisana za tešku kradju iznosi, prema općim propisima, godinu dana. A kazna zatvora, koja je osudjenima za tešku kradju većinom bila izrečena, mogla je trajati od 3 mjeseca do 3 godine. No kazne zatvora, koje su osudjenima za spomenuto krivično djelo stvarno bile izrečene u velikoj večini slučajeva nisu iznosile niti godinu dana, pogotovo kada se radilo o o-sudjenima samo za jedno krivično djelo. Medju osudjenima pak na kazne kraće od godinu dana prevladavaju osudjeni na kazne koje nisu duže od 6 mjeseci. Od svih osudjenih za tešku kradju koje smo obuhvatili našom anketom bilo je 42 posto osu-djeno na kazne koje nisu duže od 6 mjeseci, a 27 posto je o-sudjeno na kazne kraće od 6 mjeseci. Kazne kraće od 6 mjeseci su naročito česte medju uvjetno osudjenima gdje uglavnom prevladavaju. No takve su kazne izrečene i bezuvjetno osudjenima i to u prvom redu u lakšim slučajevima, ali ih nalazimo tamo gdje su postojale i neke okolnosti koje su sudovi inače očito smatrali otegotnima. Tako je od ranije neosudjivanih, koji nisu imali krivičnih djela u stjecaju, a ukrali su predmete u vrijednosti manjoj od 50.000 dinara, preko polovice bilo osudjeno na ove najkraće kazne. No i medju ranije osudjivanima, koji nisu imali krivičnih djela u stjecaju, bilo je 30 posto osudjenih na takve kazne. Te su kazne izrečene ne samo onim povratnicima koji su ranije bili samo jedamput osudjeni, već i takvima koji su ranije bili osudjivani dva i više puta. Od takvih višestrukih povratnika (koji nisu imali krivičnih djela u stjecaju) bila je gotovo jedna četvrtina osudjena na kazne kraće od 6 mjeseci. Kazne od godinu dana i više (dakle na donjoj granici propisanoj zakonom ili preko nje, bez obzira na njihovu vrstu) izrečene su samo u težim slučajevima. Tako medju bezuvjetno osudjenima, koji nisu ranije bili osudjivani i nisu imali krivičnih djela u stjecaju, a ukrali su predmete u vrijednosti manjoj od 50.000 dinara, uopće nema osudjenih na takve kazne. I medju ranije osudjivanima, koji nisu imali krivičnih djela u stjecaju, ove kazne prevladavaju tek ako vrijednost ukradenih predmeta iznosi 20.000 dinara ili više. Medju povratnicima pak koji su ranije bili 5 i više puta osudjivani, a nisu imali krivičnih djela u stjecaju, ima medju bezuvjetno osudjenima još uvijek 59 posto osudjenih na kazne kraće od godinu dana. Tendencija sudova prema izricanju kazni koje su po visini ispod specijalnog minimuma propisanog zakonom postoji dakle i bez obzira na težinu slučaja. Vjerojatno upravo zbog takve tendencije sudova nismo niti medju osudjenima za tešku kradju našli niti jedan slučaj primjene propisa člana 40a KZ o strožem kažnjavanju višestrukih povratnika. I ovdje naime medju povratnicima prevladavaju oni koji su ranije bili osudjivani više puta kao i oni koji su ranije bili osudjivani za istovrsna djela. Stoga je vjetojatno da je medju njima bilo i takvih koji se i u smislu citiranog propisa smatraju višestrukim povratnicima. 2. Veliki broj osudjenih na kazne ispod zakonom propisanog minimuma medju osudjenima za tešku kradju potakao nas de na to da posebno ispitamo u kojoj se mjeri zakonska kvalifikacija teške kradje odrazila na izrečenim kaznama. U našem smo istraživanju ustanovili da je medju osudjenima za tešku kradju velika večina osudjena za provalnu kradju opisanu u fački 1. stava 1. člana 250. KZ. Pitanje koje smo si postavili svodi se dakle na to u kojoj mjeri i u kojim granicama je okolnost da je kradja izvršena provalom utjecala na odmjeravanje kazne. Da bismo mogli odgovoriti na postavljeno pitanje usporedili smo kazne izrečene osudjenima za tešku kradju sa kaznama izrečenim osudjenima za kradju. Pri tome smo nastojali č.a osudjene za oba ova krivična djela izjednačimo obzirom na osnovne okolnosti za koje smo ustanovili da ih sudovi uzimlju u obzir kod odmjeravanja kazne. Rezultati takve usporedbe su •*» pokazali da u najlakšim slučajevima, kada se naime radi o ranije neosudjivanima, osudjenima samo za jedno krivično djelo, nema značajnih razlika u primjeni uvjetne osude i vrste kazne na osudjene za tešku kradju i kradju. To je naročirfco uočljivo kod osudjenih koji su ukrali predmete u vrijednosti manjoj od 50.000 dinara. U pogledu visine odmjerenih kazni postoje loduše značajne razlike no one se, kada se radi o osudjenima koji su ukrali predmete u vrijednosti manjoj od 50.000 dinara, kreću uglavnom unutar uskih granica od3 čio 6 mjeseci. Veće razlike izmedju osudjenih za tešku kradju i kradju pojavljuju se tek kada postoje neke druge otegotne okolnosti, osim okolnosti da je kradja bila izvršena provalom, kao što je naročito Povrat, a pored toga i stjecaj i veća vrijednost ukradenih 4, 5 i 6 mjeseci zatvora. Koncentracija na tih nekoliko iznosa kazni mnogo je jača kod uvjetno nego kod bezuvjetno osudjenih. Od onih prvih je na spomenuta četiri iznosa kazni bilo osudjeno 62 posto a od ovih poslednjih samo 36 posto. Stoga je kod uvjetno osudjenih prosječna visina kazne niža, a varijabilitet manji nego kod bezuvjetno osudjenih, kao što je to vidljivo iz podataka navedenih u tabeli 2. Usporedba kazni izrečenih osudjenima samo za jedno krivično djelo sa kaznama izrečenim osudjenima za više krivičnih djela u stjecaju pokazuje da kod bezuvjetno osudjenih opisana jača koncentracija oko nekoliko iznosa kazni postoji samo kada se radi o osudjenima koji nisu imali krivičnih djela u stjecaju. Naprotiv kod uvjetnih osuda postoji takva koncentracija i onda kada se radi o osudjenima za više krivičnih djela u stjecaju iako u nešto manjoj mjeri nego kada se radi o osudjenima samo za jedno krivično djelo. Od svih osudjenih je 20 posto bilo osudjeno na kazne od godinu dana i više. No medju osudjenima samo za jedno krivično djelo udio osudjenih na takve kazne iznosi svega 11 posto. Osudjenih na kazne duže od 2 godine bilo je samo medju osudjenima za više krivičnih djela u stjecaju. 3» Da bismo ustanovili da li opisane karakteristike izrečenih kazni važe samo za populaciju koju smo obuhvatili našom anketom ili se one mogu primijetiti općenito kod 242 kazni izrečenih u poslednjim godinama osudjenima za krivično djelo koje ovdje promatramo, usporedili smo strukturu osudjenih za pronevjerenje prema izrečenim kaznama u godinama 1957 do 1962. JMa temelju takve usporedbe ustanovili smo slijedeće. U svim promatranim godinama je osudjenima u velikoj Većini slučajeva bila izrečena blaža od dviju alternativno zapriječenih vrsta kazni, tj. zatvor. Udio osudjenih na strogi zatvor kretao se u tim godinama izmedju 2 i 5 posto (tabela 3). Udio uvjetno osudjenih u ukupnom broju osudjenih bio 0*e u svim promatranim godinama razmjerno velik. On se kretao izmedju 50 i 61 posto. Struktura osudjenih prema visini izrečenih kazni u svim je promatranim godinama približno jednaka i pokazuje karakteristike slične onim koje smo zapazili u anketiranoj populaciji . Velikoj većini osudjenih bila je izrečena kazna zatvora koja nije bila duža od 6 mjeseci. Udio osudjenih na takve kazne kretao se izmedju 65 i 77 posto. Osim toga je kako medju osudjenima na zatvor tako i medju osudjenima na strogi zatvor udio osudjenih na kazne duže od dvije godine posve neznatan (tabela 4). Kroz čitavo promatrano razdoblje su i razlike u visini izrečenih kazni izmedju uvjetno i bezuvjetno osudjenih na zatvor slične onima koje smo ustanovili u anketiranoj Populaciji. Medju uvjetno osudjenima ima naime u svim promatranim godinama mnogo više osudjenih na kaznu koja po visini ne premašuje zakonom propisanu donju granicu, a mnogo manje o-sudjenih na kazne duže od 6 mjeseci nego raedju bezuvjetno o-sudjenima (tabela Tendencije sudova prema izricanju kazni koje su po vrsti blaže od dviju alternativno propisanih a po visini bliske zakonom propisanoj donjoj granici, kao i neke druge tendencije koje smo zapazili u anketiranoj populaciji postoje dakle i u svih šest poslednjih godina. Odatle bismo mogli zaključiti da su takve tendencije, barem u poslednjim godinama, kod sudova ustaljene. 4. Podaci o osudjenima za pronevjerenje bili su u hašoj anketi prikupljeni na anketnim listovima koji su šađr-žavali ista pitanja kao i anketni listovi za osudjene za kradju i tešku kradju. No kao što je to bio slučaj i kod o-Shdjenih za tešku kradju, niti u pogledu osudjenih za prone-vjerenje iz stava 1 člana 322 KZ nismo mogli ispitati utjecaj što su ga na odmjeravanje kazne izvršile sve okolnosti o kodirna smo prikupili podatke. Broj obuhvaćenih slučajeva kao i hačin na koji su se pojedine okolnosti medjusobno kombinirale nije nam to dozvoljavao. Zbog broja obuhvaćenih slučajeva i naČina na koji se te okolnosti kod osudjenih za pronevjerenje medjusobno kombiniraju mogli smo našim konačnim istraživanjem obuhvatiti samo neke od okolnosti o kojima smo prikupili podatke. Kao i kod osudjenih za kradju i tešku kradju izostavili smo pri tome potpuno iz promatranja slučajeve u kojima Se radilo o pokušaju kao i slučajeve u kojima je ranije osu- 244 djenima, primjenom propisa člana 47 KZ, kod odmjeravanja kazne bila uzeta u obzir kazna iz ranije presude koju još nisu izdržali. Broj tih slučajeva bio je i ovdje premalen da bismo mogli posebno ispitati utjecaj ovih okolnosti na odmjeravanje kazne. Slučajeva smanjene uračunljivosti i pokušaja nije bilo u anketiranoj populaciji. Sve izdvojene slučajeve prikazali smo posebno u tabeli 6 u prilogu. Iz navedenih razloga morali smo se ograničiti na to ha istražimo samo koliko je na odmjeravanje kazne utjecala okolnost povrata, stjecaja, vrijednost pronevjerenih stvari i naknada štete. Osim toga ispitali smo još posebno da li se kazne izrečene osudjenima za pronevjerenje iz stava 1. člana 322 KZ razlikuju od kazni izrečenih osudjenima za kradju iz člana 249 KZ, obzirom na to da su za oba ta krivična djela zakonom propisane iste kazne. Broj obuhvaćenih slučajeva niče nam dozvoljavao da istražimo razlike u kaznama izrečenim osudjenima za pronevjerenje od strane pojedinih sudova. Rezultate naših istraživanja prikazat ćemo ovdje slijedećim redoslijedom: I. Ranije osude II. Stjecaj III. Vrijednost pronevjerenih stvari IV. Naknada štete v. Usporedba sa kaznama izrečenim osudjenima za kradju. 5« Istražujući koliko je pojedina okolnost utjecala na odmjeravanje kazne i ovdje smo posebno ispitivali utjecaj pojedinih okolnosti na primjenu uvjetne osude a posebno na visinu uvjetnih i bezuvjetnih kazni. Zbog malog broja osu-đ.jenih na strogi zatvor obuhvatili smo, promatrajući visinu bezuvjetnih kazni, osudjene na zatvor i strogi zatvor zajedno. Prilikom usporedjivanja visine izrečenih kazni formirali smo, obzirom na broj obuhvaćenih slučajeva i način na koji se ti slučajevi prema visini kazni grupiraju, nekoliko osnovnih grupa. Pri tome smo slučajeve u kojima je izrečena kazna bila na samoj donjoj granici propisanoj zakonom ili ispod nje odvojili od slučajeva u kojima je bila izrečena kazna duža od te granice. Osudjene na kaznu kraću od zakonom propisane donje granice nismo mogli uvrstiti u posebnu grupu, kao što smo to učinili kod osudjenih za kradju, jer takvih je slučajeva bilo malo. Grupe koje smo kod istraživanja visine izrečenih kazni zatvora i strogog zatvora primijenili su slijedeće : - do uključivo 3 mjeseca - preko 3 do 6 mjeseci - preko 6 mjeseci do ispod 1 godine - 1 godina i više U tabeli 7 u prilogu prikazali smo osudjenike koje smo uzeli u obzir prilikom istraživanja utjecaja pojedinih okolnosti na odmjeravanje kazni prema detaljnijim grupama visine kazni. 246 I. RANIJE OSUDE Kao što smo to već uvodno istakli, medju osudjeni-tta za pronevjerenje nismo našom anketom našli toliki udio povratnika kao medju osudjenima za kradju i tešku kradju. Od osudjenih za pronevjerenje iz stava 1 člana 322 KZ, koje smo obuhvatili našom anketom, bilo je 35 posto ranije osudjivano. Od tih povratnika bila je i ovdje većina (60 posto) ranije osudjivana za istovrsna djela. Ipak udio ranije osudjivanih za istovrsna djela medju povratnicima nije ovdje tako velik kao što je to bio slučaj kod osudjenih za kradju i tešku kradju. I višestrukih povratnika ima medju osudjenima za pro- ftevjerenje razmjerno manje nego medju osudjenima za kradju i •#* "tešku kradju. Od osudjenih za krivično djelo iz čl. 322 st. 1, koji su ranije bili osudjivani, bilo je preko polovice (60 posto) ranije samo jedamput osudjeno. Vidjeli smo naprotiv ča je od povratnika osudjenih za kradju i tešku kradju velika većina uila ranije osudjivana dva i više puta. Utjecaj ranijih osuda na odmjerenu kaznu promatrat ćemo ovdje na sličan način kao što smo to učinili kod osudje-oih za tešku kradju. I ovdje ćemo najprije ispitati koliko je na odmjeravanje kazne utjecala sama okolnost ranije osudjiva-nosti, a posebno ćemo ispitati koliko je na kaznu utjecala "Vrsta i broj ranijih osuda. Zbog malog broja obuhvaćenih slučajeva nećemo niti ovdje moći ispitati koliko je na odmjeravanje kazne utjecala okolnost da je ranija osuda bila uvjetna ili bezuvjetna. Kao što smo to i kod promatranja osudjenih za kralju i tešku kradju učinili tako ćemo i ovdje utjecaj ranijih osuda na odmjerenu kaznu promatrati posebno unutar grupe osu-ijenih samo za jedno krivično djelo, a posebno unutar grupe osudjenih za više krivičnih djela u stjecaju. Ranije osude uopće Usporedba kazni izrečenih prvi puta osudjenima i Povratnicima pokazala je slijedeće rezultate (tabela 8): 1. Primjena uvjetne osude i vrste kazne Ranije osudjivanima je uvjetna osuda bila izrečena u značajno manjoj mjeri nego prvi puta osudjenima. Ovo važi kako za grupu osudjenih samo za jedno krivično djelo tako i 2a grupu osudjenih za više krivičnih djela u stjecaju. U Prvo spomenutoj grupi je od primarnih delinkvenata 76 posto bilo uvjetno osudjeno dok je od povratnika samo nešto preko Polovice (55 posto) bilo uvjetno osudjeno. U grupi osudjenih sa krivičnim djelima u stjecaju odgovarajući postoci uvjetno °sudjenih medju primarnim delinkventima i recidivistima iznose 63 i 26. Strogi je zatvor primijenjen samo u neznatnoj mjeni kako na prvi puta osudjene tako i na povratnike. Stoga slučajeve u kojima je bila izrečena ova vrsta kazne nismo niti mogli posebno uzeti u obzir prilikom ispitivanja znana ,posti razlika u izrečenim kaznama. Možemo samo konstatira- - 248 ti da je u grupi osudjenih samo za jedno djelo strogi zatvor Primijenjen samo na povratnike, dok je u grupi osudjenih sa više krivičnih djela u stjecaju strogi zatvor na povratnike primijenjen u nešto većoj mjeri nego na prvi puta osudjene. 2. Visina kazne odmjerene uvjetno osudjenim Razlike u visini kazni odmjerenih uvjetno osudjeni-ma mogli smo ispitati samo u grupi osudjenih bez krivičnih djela u stjecaju. U grupi osudjenih za više krivičnih djela u stjecaju je broj uvjetno osudjenih premalen za takve usporedbe. U grupi osudjenih samo za jedno krivično djelo našli smo u pogledu visine odmjerenih uvjetnih kazni upravo o- brnutu situaciju no što je to bio slučaj kod osudjenih za •* kradju i tešku kradju. Medju ranije osudjivanima ima naime razmjerno više osudjenih na posve kratkotrajne kazne (do u-kljućivo 3 mjeseca) i razmjerno manje osudjenih na duže kazne nego medju prvi puta osudjenima. Te su se razlike čak pokazale statistički značajnima. Vjerojatno su se kod prvi puta osudjenih ili kod povratnika stekle neke druge okolnosti koje su utjecale na visinu odmjerenih kazni. No s druge strane je očito da sama okolnost ranije osudjivanosti ovdje nije utjecala u pravcu izricanja dugotrajnijih kazni. 3. Visina kazne odmjerene bezuvjetno osudjenima U grupi osudjenih bez krivičnih djela u stjecaju našli smo samo male razlike u visini kazni odmjerenih prvi puta osudjenima i povratnicima. Te se razlike nisu pokazale statistički značajnima. U grupi osudjenih za više krivičnih djela u stjecahu razlike u visini kazni izrečenih primarnim delinkventima i recidivistima su nešto veće. One se i opet sastoje u tome što ffledju ovim poslednjima ima razmjerno više osudjenih na kratke kazne (do uključivo 6 mjeseci) nego medju ranije neosudjivani-®a. I ovdje je dakle vrlo vjerojatno prevladao utjecaj drugih okolnosti na odmjeravanje visine kazne. Vrsta ranije izvršenih krivičnih djela Kao što smo to učinili kod osudjenih za kradju i tešku kradju, tako smo i ovdje usporedili kazne izrečene povratnicima koji su ranije bili osudjeni za istovrsna krivična •«* djela sa kaznama izrečenim onim ranije osudjivanima koji su kili osudjeni za druga djela. Prema svom zakonskom opisu krivično djelo prone-vjerenja pretstavlja poseban slučaj utaje. To je utaja pokretnih stvari od strane osoba kojoj su te stvari bile povjerene u službi ili uopće na radu u jednoj od organizacija nabrojenih u članu 322 st. 2 KZ. Po ovom svojem obilježju ušlo Je krivično djelo pronevjerenja, prema sistematici našeg krivičnog zakonika, medju krivična djela protiv službene dužnosti. Stoga ovo krivično djelo ima dvostruki zaštitni objekt: imovinu i službenu dužnost. Polazeći sa tog stanovišta smatrali smo da su sa krivičnim djelom pronevjerenja i-stovrsna s jedne strane sva krivična djela protiv službene - 25o dužnosti iz glave XXIV KZ, a s druge strane i sva krivična djela kojima je imovina nesumnjivo zaštitni objekt. Stoga smo medju ranije osudjivane za istovrsna djela uvrstili sve one koji su makar i samo jedamput ranije bili osudjeni za jedno od krivičnih djela iz glave XXIV KZ (Krivična djela protiv službene dužnosti) ili iz glave XX KZ (Krivična djela protiv imovine) kao i sve one koji su ranije bili osudjeni za neko od odgovarajućih krivičnih djela iz propisa koji su važili prije stupanja na snagu Krivičnog zakonika iz 1951 godine. Medju ranije osudjivane za druga djela uvrstili smo sve one povratnike koji nikada ranije nisu bili osudjeni za jedno od upravo nabrojenih krivičnih djela. Kao što smo to već naprijed naglasili, od svih povratnika obuhvaćenih našom anketom bilo je 60 posto ranije osudjeno za djela, koja smo prema opisanom kriteriju smatrali istovrsnima. Kada smo usporedili kazne izrečene ranije osudjeni-ma za druga djela sa kaznama izrečenim ranije osudjenima za istovrsna djela došli smo do slijedećih rezultata (tabela 9). 1. Primjena uvjetne osude i vrste kazne U grupi osudjenih bez krivičnih djela u stjecaju Postoje značajne razlike u primjeni uvjetne osude na ranije osudjivane za istovrsna i druga djela. Ranije osudjivanima 2a druga djela bila je uvjetna osuda izrečena u 77 posto slučajeva, dok je ranije osudjivanima za istovrsna djela bila izrečena u svega 39 posto slučajeva. Udio uvjetno osudjenih ffiedju ranije osudjivanima za druga djela gotovo je potpuno dednak udjelu uvjetno osudjenih medju ranije neosudjivanima (76 posto). Iz toga bismo mogli zaključiti da okolnost što d'e netko bio ranije osudjen za druga djela nije imala naročitog utjecaja na primjenu uvjetne osude, već da su kod odlučivanja o primjeni uvjetne osude uglavnom ufcete u obzir samo ranije istovrsne osude. u grupi osudjenih sa krivičnim djelima u stjecaju rismo mogli ispitati utjecaj istovrsnoii ranije izvršenih krivičnih djela na primjenu uvjetne osude. Broj uvjetno osudjenih Kao i ukupna masa osudjenih je ovdje premalena za tu svrhu. I broj osudjenih na strogi zatvor kako medju osudje-nima za druga tako i medju osudjenima za istovrsna djela tako De neznatan da nismo mogli niti ispitati koliko je istovrsnost ranijih osuda utjecala na primjenu ove vrste kazne. 2. Visina odmjerenih kazni Obzirom na broj obuhvaćenih slučajeva samo smo u Srupi osudjenih bez krivičnih djela u stjecaju mogli ispitati koliko je istovrsnost ranije izvršenih krivienih djela utjecaja na visinu izrečenih uvjetnih kazni. Tu smo ustanovili da s© kazne izrečene ranije osudjenima za istovrsna i druga dje-ja medjusobno razlikuju utoliko što medju ovim poslednjima Prevladavaju osudjeni na kazne koje po visini ne premašuju čonju granicu propisanu zakonom, dok je naprotiv većina rani-de osudjivanih za istovrsna djela bila osudjena na kaznu dužu °<1 3 mjeseca, jno te razlike nisu značajne, vjerojatno zbog malog broja obuhvaćenih slučajeva. Razlike u visini bezuvjetnih kazni nismo, zbog malog broja slučajeva, mogli ispitati. Bro.i svih ranijih osuda Zbog razmjerno malog broja ranije osudjivanih melju osudjenima za pronevjerenje mogli smo utjecaj broja ranijih osuda na odmjeravanje kazne ispitati samo u vrlo ograničenom opsegu (tabela 10). Tako smo utjecaj broja ranijih osuda na primjenu uvjetne osude mogli ispitati samo unutar grupe osudjenih krivičnih djela u stjecaju. Utjecaj pak broja ranijih osuda na visini) odmjerenih kazni mogli smo ispitati samo nnutar grupe osudjenih za više krivičnih djela u stjecaju i "to samo u pogledu bezuvjetnih kazni. Niti u jednom od ova •* ćva slučaja u kojima smo mogli ispitati utjecaj broja ranijih osuda na odmjeravanje kazni nismo medjutim mogli ustanoviti značajne razlike izmedju kazni izrečenih ranije samo jedam-Puta osudjenima i ranije osudjenima dva i više puta. Zaključci Okolnost da je osudjeni već i ranije bio osudjivan imala je značajnog utjecaja na primjenu uvjetne osude u tom pravcu što je na povratnike uvjetna osuda primijenjivana u mnogo manjoj mjeri nego na prvi puta osudjene. No ranija je osuda kod primjene uvjetne osude u većoj mjeri uzeta u obzir tek ako se radilo o ranije osudjivanima za istovrsna djela. Okolnost da je osudjeni ranije bio osudjivan za krivična dje- . k la druge vrste čini se da nije u naročitoj mjeri utjecala u pravcu manje primjene uvjetne osude nego na prvi puta osudjene. Nismo naprotiv mogli ustanoviti da bi broj ranijih osuda imao značajnog utjecaja na primjenu uvjetne osude. U-vjetna je osuda bila primijenjena u približno jednakoj mjeri kako na one povratnike koji su ranije bili samo jedamputa o-sudjeni tako i na one koji su ranije bili dva i više puta o-sudjivani. Kako je broj povratnika medju osudjenima za pronevjeren je razmjerno malen, nismo mogli u cijelosti ispitati utjecaj ranijih osuda na odmjeravanje visine uvjetnih i bezuvjetnih kazni. U onim grupama osudjenika u kojima smo takva ispitivanja mogli izvršiti nismo mogli ustanoviti da bi bilo sama okolnost ranije osudjivanosti bilo vrsta ili broj ranijih osuda imali utjecaja na visinu odmjerenih uvjetnih ili bezuvjetnih kazni. Premda su dakle ranije osude imale izvjesnog utjecaja na odmjeravanje kazne, smatramo da dobiveni podaci ukazuju na to da okolnost ranije osudjivanosti ovdje nije imala "toliki utjecaj kao što je to bio slučaj kod osudjenih za kradju i tešku kradju, ili da barem taj utjecaj ovdje nije došao u tolikoj mjeri do izražaja. Tako je doduše, kao što smo to već iznjeli, na ranije osudjivane uvjetna osuda primijenjena u manjoj mjeri nego na prvi puta osudjene. Ali je ipak od svih ranije osudjivanih koji nisu imali krivičnih djela u stjecaju preko polovice (55 posto) bilo uvjetno osu-djeno. Udio uvjetno osudjenih medju ranije osudjenima za isto- vrsna djela takodjer je razmjerno visok. On je kod osudjenih bez krivičnih djela u stjecaju iznosio 59 posto. Isto je tako visok i udio uvjetno osudjenih medju višestrukim povratnicima. U grupi osudjenih bez krivičnih djela u stjecaju je od ranije dva i više puta OBudjivanih polovica bila uvjetno osudjena. Osim toga razlike u visini kazni odmjerenih prvi puta osudjenima i ranije osudjivanima ispoljile su se ovdje upravo u obrnutom pravcu no što je to bio slučaj kod osudjenih za kradju. ^edju ranije osudjivanima našli smo naime više osudjenih na kratkotrajne kazne nego medju prvi puta osudjenima. I medju ranije osudjivanima za istovrsna djela kao i medju višestrukim povratnicima prevladavaju osudjeni na kazne koje po visini nisu duže od 6 mjeseci, naročito kada se radi o osudjenima bez krivičnih djela u stjecaju, što ukazuje na to da kod odmjeravanja visine kazne okolnost ranije osudjivaposti nije bila u većoj mjeri uzeta u obzir. U pogledu primjene kazne strogog zatvora mogu se i °vdje primijetiti slične tendencije kao i kod osudjenih za kradju, kojima je, kao i osudjenima za pronevjerenje iz stava 1 Člana 522 KZ, zapriječen strogi zatvor alternativno sa zatvorom. I ovdje je naime ne samo na prvi puta osudjene već i na ranije osudjivane kazna strogog zatvora primijenjena samo vrlo rijetko. II. STJECAJ Udio osudjenih za više krivičnih djela u stjecaju medju osudjenima za pronevjerenje je razmjerno velik. Od svih osudjenih za krivično djelo iz člana 522 st. 1 koje smo obuhvatili našom anketom 45 posto je osudjeno za više krivičnih djela u stjecaju. Medju ovim poslednjima je opet razmjerno velik udio onih koji su, pored glavnog krivičnog djela, izvršili još samo krivično djelo falsifikata iz člana 506, 507 ili 519 KZ. Takvih je medju osudjenima za više krivičnih djela u stjecaju bilo 41 posto. Veliki udio takvih slučajeva Dedju osudjenima sa krivičnim djelima u stjecaju treba pripisati okolnosti da je izvršenje krivičnog djela pronevjerena usko povezano sa izvršenjem falsifikata, koji u ovim slučajevima prethodi pronevjerenju odnosno omogučava ga ili ga Prikriva. U ostalim slučajevima krivičnih djela u stjecaju osudjenici su, pored glavnog krivičnog djela, izvršili još Hi neka druga pronevjerenja ili pak djela protiv službene dužnosti ili su izvršili neka krivična djela protiv imovine, a naročito prevare i kradje. U većini svih nabrojenih slučajeva radi se o krivičnim djelima za koja je sud mogao u-tvrditi ili kaznu zatvora ili kaznu strogog zatvora. Stoga su i ovdje, prilikom odmjeravanja konačne, jedinstvene kazne osudjenima za više krivičnih djela u stjecaju, sudovi većinom trebali primijeniti propis tačke 2. člana 46 KZ. Stoga bi i ovdje kazne izrečene osudjenima za viče krivičnih djela u stjecaju morale barem po visini biti strože od kazni izreče- nih osudjenima samo za jedrio krivično djelo. Okolnost stjecaja uopće (tabela 11j 1. Primjena uvjetne osude i vrste kazne Kada smo unutar grupe ranije neosudjivanih usporedili intenzitet primjene uvjetne osude na osudjene samo za Dedno krivično djelo i na osudjene za više krivičnih djela u stjecaju ustanovili smo izvjesne razlike. Te se razlike sastoje u tome da je na osudjene za više krivičnih djela u stjecaju uvjetna osuda primijenjena u nešto manjoj mjeri nego ra osudjene samo za jedno krivično djelo. No razlike u tom Pogledu nisu naročito velike i nisu statistički značajne. Ista usporedba izvršena unutar grupe ranije osudji-Yanih pokazala je naprotiv značajne razlike u primjeni uvjet-ne osude na osudjene sa i bez krivičnih djela u stjecaju, iako je ukupan broj obuhvaćenih slučajeva ovdje manji nego u grupi ranije neosudjivanih. Od osudjenih samo za jedno krivično djelo 55 posto je bilo uvjetno osudjeno dok je od osudjenih za više krivičnih djela u stjecaju bilo uvjetno osudjeno samo 26 Posto. Strogi je zatvor kako na osudjene samo za jedno krivično djelo tako i na osudjene za više krivičnih djela u stjecaju primijenjen samo rijetko. To važi za obje promatrane grupe osudjenika, koje smo formirali prema ranijoj osudi. Stoga nismo niti mogli ispitati značajnost razlika u primjeni strogog zatvora na osudjene sa i bez krivičnih djela u stjecaju. Možemo samo konstatirati da je u grupi ranije neosudji- Vanih strogi zatvor primijenjen samo na osudjene koji su i-m&li više krivičnih djela u stjecaju. U grupi ranije osudji-Vanih primijenjen je na osudjene sa krivičnim djelima u stjecaju strogi zatvor u nešto većoj mjeri nego na osudjene samo 2a jedno krivično djelo. 2. visina kazne odmjerene uvjetno osudjenima Utjecaj okolnosti stjecaja na visinu odmjerenih u-vjetnih kazni mogli smo ispitati samo unutar grupe ranije ne-csudjivanih, jer broj ranije osudjivanih koji su uvjetno o-sudjeni nije dovoljno velik da bi se takvo isp>itivanje moglo izvršiti. U grupi ranije neosudjivanih ustanovili smo značajne razlike u visini odmjerenih uvjetnih kazni izrečenih osudjeni-ma sa i bez krivičnih djela u stjecaju. Medju onim prvima bi-i° je manje osudjenih na kaznu ko^nije duža od zakonom propisane donje granice (21 posto) i više osudjenih na kazne du- V 2e od 6 mjeseci (31 posto) nego medju osudjenima samo za jedno krivično djelo gdje odgovarajući postoci iznose 38 i 15* 3. Visina kazne odmjerene bezuvjetno osudjenima U grupi ranije neosudjivanih ustanovili smo značajne razlike u visini kazni odmjerenih bezuvjetno osudjenima prema kome da li se radilo o osudjenima samo za jedno krivično djelo rli o osudjenima za više krivičnih djela u stjecaju. Te su se razlike naročito očitovale u tome što medju onim prvima ima samo 26 posto osudjenih na kaznu od godinu dana i više, dok ffledju osudjenima za više krivičnih djela u stjecaju prevladavaju osudjeni upravo na takvu kaznu (60 posto). Naprotiv u grupi ranije osudjivanih razlike, koje u tora pogledu doduše postoje, mnogo su manje i nisu statistički značajne. Broj krivičnih djela u stjecaju Obzirom na broj obuhvačenih slučajeva mogli smo u-tjecaj broja krivičnih djela izvršenih u stjecaju na primjenu uvjetne osude ispitati samo unutar grupe ranije neosudjivanih. Zbog malog broja osudjenih na strogi zatvor nismo utjecaj o-ve okolnosti na primjenu vrste kazne uopće mogli ispitati. Utjecaj pak broja izvršenih krivičnih djela na visinu odmjerenih kazni mogli smo ispitati samo u pogledu bezuvjetno o-sudjenih (tabela 12). 1. Primjena uvjetne osude na ranije neosudjivane U grupi ranije neosudjivanih ustanovili smo značajne razlike u primjeni uvjetne osude na osudjene samo za dva krivična djela u stjecaju i na osudjene za tri i više krivičnih djela u stjecaju. Od onih prvih bilo je 81 posto uvjetno osudjeno dok je od osudjenih za tri i više krivičnih djela u stjecaju samo 38 posto osudjeno uvjetno. 2o Visina kazne odmjerene bezuvjetno osudjnima Niti u grupi ranije neosudjivanih a niti u grupi Janije osudjivanih nismo ustanovili značajne razlike u višini odmjerenih kazni obzirom na broj krivičnih djela izvršenih u stjecaju. Razlike u tom pravcu doduše postoje utoliko što De osudjenima sa većim brojem krivičnih djela u stjecaju izrečeno više dugotrajnijih kazni nego osudjenima sa manjim bipjem krivičnih djela u stjecaju. Kako je broj osudjenika u °bje promatrane grupe malien, moramo stoga pretpostaviti da °ve razlike nisu došle do izražaja, pored ostalog, i zbog malog broja slučajeva. Zaključci Premda je sama okolnost stjecaja imala izvjesnog utjecaja i na odmjeravanje kazne osudjenima za pronevjerenje oini se da taj utjecaj ovdje nije bio toliko jak kao što je to °io slučaj kod osudjenih za kradju. Na primjenu uvjetne osude ts je okolnost imala utjecaja samo kada se radilo o ranije o-sudjivanima dok naprotiv u grupi ranije neosudjivanih nismo mogli takav utjecaj ustanoviti. Nasuprot tome ustanovili smo lu je okolnost stjecaja imala utjecaja na visinu odmjerenih kazni samo unutar grupe ranije neosudjivanih dok unutar gru-Pe ranije osudjivanih nije takav utjecaj došao do izražaja. 1 broj krivičnih djela u stjecaju, barem prema dobivenim rezultatima, imao je izvjesnog utjecaja samo na intenzitet Primjene uvjetne osude dok kod visine odmjerenih kazni utjecaj te okolnosti nije došao do izražaja. Neke razlike u izrečenim kaznama vjerojatno ovdje 26o nisu došle do izražaja, pored ostalog i zbog malog broja slu- V . * čajeva u pojedinim od formiranih grupa i podgrupa. No kod osuđenih za tešku kradju, gdje se radilo takodjer o gotovo isto "tako malobrojnim grupama našli smo u svim promatranim kombinacijama da je na kaznu značajno utjecala kako sama okolnost stjecaja tako i broj krivičnih djela izvršenih u stjecaju. S 'truge strane treba uzeti u obzir i to da je i kod odmjeravanja kazni osudjenima za pronevjerenje vrijednost pronevjerenih stvari imala značajan utjecaj, kao što ćemo to kasnije i dokazati. A struktura osudjenih za više krivičnih djela u stjecaju upravo se prema vrijednosti svih prisvojenih predmeta kitno razlikuje od strukture osudjenih samo za jedno krivično djelo. Medju osudjenima za više krivičnih djela u stjecaju iroa naime mnogo više takvih koji su prisvojili stvari veće vrijednosti nego medju osudjenima samo za jedno krivično djede« Jedan dio razlika u kaznama izrečenih osudjenima samo za dedno krivično djelo i osudjenima za više krivičnih djela u stjecaju treba prema tome pripisati i činjenici da su ovi Posljednji prisvojili stvari veće vrijednosti. Nismo doduše m°gli ispitati da li ustanovljene razlike postoje i onda kada se isključi utjecaj vrijednosti prisvojenih predmeta, der broj obuhvaćenih slučajeva nije dovoljno velik za takva detaljnija istraživanja. No smatramo da sve što smo iznijeli govori u prilog pretpostavci da okolnost stjecaja nije imala kolikog utjecaja na kazne izrečene osudjenima za pronevjerenje kao što je to bio slučaj kod osudjenih za kradju i da je pikanje utjecaja te okolnosti na izrečene kazne ovdje ostalo u neku ruku otvoreno. U vezi s onim što smo upravo iznjeli postavlja se š Pitanje da li kod osudjenih za pronevjerenje postoje neke posebne okolnosti uslijed kojih sudovi okolnost stjecaja ne bi uzimali u naročito velikoj mjeri u obzir kod odmjeravanja kazne. Smatramo da bi se ovdje moglo raditi o tome da sudovi u slučajevima kada je u stjecaju sa glavnim krivičnim djelom kio izvršen još samo falsifikat (a takvih je slučajeva medju °sudjenima za više krivičnih djela u stjecaju ovdje bilo raz-mDerno mnogo) nisu okolnost stjecaja u tolikoj mjeri uzimali u obzir kao u ostalim slučajevima. Ovo možda zbog toga što su krivično djelo falsifikata smatrali toliko povezanim sa Slavnim krivičnim djelom da mu nisu pridavali takav samostalni značaj kod odmjeravanja kazne kakav su pridavali ostalim krivičnim djelima izvršenim u stjecaju. Smatramo da bi detaljnija istraživanja o odmjeravanju kazni osudjenima za Pronevjerenje u slučaje stjecaja trebalo usmjeriti u tom pravcu. 2. Kao i kod osudjenih za kradju tako smo si i °vdje postavili pitanje koja je od dvije okolnosti imala ve-ueg utjecaja na izrečenu kaznu: ranija osuda ili stjecaj. Da tišmo to ustanovili postupili smo na isti način kao i kod o-sudjenih za kradju. Usporedili smo naime kazne izrečene ranije neosudjivanima koji su osudjeni za više krivičnih djela u stjecaju sa kaznama izrečenim ranije osudjivanima koji su o-sudjeni samo za jedno krivično djelo. Takva je usporedba data slijedeće rezultate (tabela 13), Uvjetna je osuda primijenjena u nešto većoj mjeri * na ranije neosuđjivane koji su imali krivičnih djela u stjecaju nego na ranije osuđjivane bez krivičnih djela u stjecaju. No te su razlike male i statistički neznačajne. Strogi je zatvor na obje ove grupe osudjenika primijenjen samo vrlo rijetko te u tom pogledu nema većih razlika. U pogledu visine izrečenih uvjetnih kazni postoje izmedju obje promatrane grupe osudjenika izvjesne razlike u-toliko što medju ranije neosudjivanima sa krivičnim djelima u stjecaju ima više osudjenih na dugotrajnije kazne nego medju ranije osudjivanima bez krivičnih djela u stjecaju. No te razlike su male i nisu statistički značajne. Značajne razlike u kaznama izrečenim svakoj od dvije promatrane grupe o-sudjenika našli smo jedino kada smo usporedili visinu izrečenih bezuvjetnih kazni. Kada se naime radilo o bezuvjetno osudje-nima bilo je medju ranije neosudjivanima koji su izvršili više krivičnih djela u stjecaju preko tri puta više osudjenih na kazne od godinu dana i duže nego medju ranije osudjivanima bez krivičnih djela u stjecaju. Iz gornjega bi proizlazilo da je okolnost stjecaja, vjerojatno u kombinaciji sa vrijednošću prisvojenih stvari, imala veći utjecaj na visinu odmjerenih kazni nego okolnost povrata. No suprotno onome što smo ustanovili kod osu-ćjenih za kradju i tešku kradju čini se da su obje ove okolnosti na primjenu uvjetne osude i vrste kazne utjecale u približno jednakoj mjeri. Ovo treba pripisati činjenici što Je kod osudJenih za pronevjerenje i medju povratnicima udio uvjetno osudjenih razmjerno visok, svakako mnogo viši nego što je to slučaj kod osudjenih za kradju i tešku kradju. 264 - III. VRIJEDNOST PRONEVJERENIH STVARI • Kada smo utvrdjivali koliko je vrijednost pronevjerenih stvari utjecala na odmjeravanje kazne postupili smo na isti način kao i u prethodnim poglavljima. Formirali smo naime grupe osudjenika prema visini vrijednosti pronevjerenih predmeta pa smo medjusohno usporedjivali kazne izrečene svakoj od tih grupa osudjenika. I ovdje se struktura osudje-nih samo za jedno krivično djelo, prema vrijednosti pronevjerenih stvari, bitno razlikuje od strukture osudjenih za vi-se krivičnih djela u stjecaju. Stoga smo, promatrajući utjecaj vrijednosti pronevjerenih stvari na odmjeravanje kazne, °vo promatranje izvršili posebno unutar grupe osudjenih samo 2a jedno krivično djelo, a posebno unutar grupe osudjenih za više krivičnih djela u stjecaju. Napominjemo da su promatra-ni osudjenici u velikoj većini slučajeva pronevjerili novac. Osud,jeni koji nisu imali krivičnih djela u stjecaju Kao što smo to već naprijed napomenuli, medju osu-ćjenima za pronevjerenje iz člana 322 st. 1 ima mnogo više takvih koji su prisvojili stvari veće vrijednosti nego medju osudjenima za kradju i tešku kradju. Kada se radilo o osudje-nima bez krivičnih djela u stjecaju vidjeli smo da su medju csudjenima za kradju prevladavali osudjeni koji su ukrali Predmete u vrijednosti manjoj od 20.000 dinara, a da je i ttedju osudjenima za tešku kradju bilo preko 40 posto takvih osudjenika. Naprotiv, medju osudjenima za pronevjerenje, koje ovdje promatramo, bilo je samo nešto više od jedne četvrtine osudjenih koji su pronevjerili stvarm u upravo spomenut-oj Manjoj vrijednosti. Udio pak osudjenih koji su pronevjerili stvari u vrijednosti od 50.000 dinara i više, a naročito °d 100.000 dinara i više ovdje je mnogo veći nego medju osuđenima za tešku kradju i kradju. Medju prvi puta osudjenima i ranije osudjivanima nema u tom pogledu naročito velikih razlika kao što je to vidljivo iz niže navedene procentualne strukture. Vrijednost pronevjerenih Ranije neo- I Ranije osu- stvari u dinarima sudjivani J djivani Ukupno 100 100 Ispod 20.000 28 25 20.000 do ispod 50.000 24 31 50.000 do ispod 100.000 20 24 lOO.OOO i više 28 20 Kada smo usporedili kazne izrečene gore navedenim grupama osudjenika, formiranim prema vrijednosti pronevjerenih stvari, došli smo do slijedećih rezultata (tabela 14). 1. Primjena uvjetne osude i vrste kazne U grupi ranije neosud.jivanih ustanovili smo značajne razlike u primjeni uvjetne osude na pojedine grupe osudjenika formirane prema vrijednosti pronevjerenih stvari. Tako je u grupi osudjenih koji su pronevjerili stvari u vrijednosti ®anjoj od 20.000 dinara 96 posto bilo uvjetno osudjeno. Naprotiv u grupi osudjenih koji su pronevjerili stvari u vri- dednosti od 100*000 dinara i više bilo ge samo 52 posto u-vjetno osudjeno, Strogi zatvor na prvi puta osudjene, bez krivičnih djela u stjecaju, kao što znamo, nije bio uopće primijenjen. U grupi ranige osuddivanih ustanovili smo takodjer razlike u intenzitetu primjene uvjetne osude prema torne da li su bile pronevjerene stvari mange ili veće vrijednosti« Tako ge od osudgenih koji su ukrali stvari u vrijednosti manjoj od 20.000 dinara 72 posto bilo uvjetno osudjeno, dok ge n grupi osudgenih koji su pronevjerili stvari u vrijednosti °d 100.000 dinara i više samo 45 posto bilo uvjetno osudjeno. N° te se razlike nisu pokazale statistički značajnima, vjerojatno, pored ostalog i zbog malog broja obuhvaćenih slu- v > rajeva. Strogi zatvor Je na ovu grupu osudjenika primijenjen u svega 3 slučaja. Sva ta tri slučaja nalaze se u grupama Veće vrijednosti tj od 50*000 dinara i više. 2. Visina kazni odmjerenih uvjetno osudjenima Obzirom na broj obuhvaćenih slučajeva samo snio u grupi ranije neosudJivanih mogli ispitati koliko Je vrijednost pronevjerenih stvari utjecala na visinu kazni odmjerenih Cvjetno osudjenima. Ovdje smo ustanovili da u spomenutom poštedu postoji značajan utjecaj vrijednosti pronevjerenih stvari. Tako Je od osudjenika koji su pronevjerili predmete u vrijednosti manjoj od 20.000 dinara 5^ posto bilo osudjeno na kaznu koja nije duža od zakonom propisane donje granice (3 mjeseca). .Naprotiv raedju osudjenima koji su pronevjerili Zbog malog broja bezuvjetno osudjenih kako medju prvi puta osudjenima tako i medju povratnicima nismo iiopće m°gli ispitati koliko je vrijednost pronevjerenih stvari utjecala na visinu kazni odmjerenih bezuvjetno osudjenima. Osudjeni koji su imali krivična djela u stjecaju Medju osudjenima za više krivičnih djela u stjecahu prevladavaju oni koji su prisvojili stvari u vrijednosti °d 50.000 dinara i više, a udio onih koji su prisvojili stvari u vrijednosti od 100.000 dinara i više znatno je veći nego medju osudjenima bez krivičnih djela u stjecaju. Kao što je vidljivo iz niže navedenog procentualnog pregleda medju prvi Puta osudjenima ima nešto više osudjenih koji su prisvojili stvari veće vrijednosti nego medju povratnicima. Vrijednost prisvojenih stvari u dinarima Ranije neo-sudjivani Ranije osudj ivani Ukupno 100 100 Jspod 50.000 38 46 50.000 do ispod 100.000 19 19 100.000 i više 43 35 Vrijednost prisvojenih predmeta imala je ovdje zUaČajnog utjecaja na primjenu uvjetne osude i to ne samo u Srupi prvi puta osudjenih već i u grupi ranije osudjivanih. (labela 15)* Utjecaj ove okolnosti na primjenu uvjetne osude odrazio se i ovdje u tome što je uvjetna osuda primijenjivana u to manjoj mjeri što je vrijednost prisvojenih predmeta, bila veća. Strogi je zatvor, kao što znamo, i ovdje primijenjen samo rijetko i to samo na osudjene koji su prisvojili stvari u vrijednosti od 190.000 dinara ili više. Obzirom na broj slučajeva mogli smo utjecaj vrijednosti prisvojenih stvari na visinu uvjetnih kazni ispitati sa-®o unutar grupe prvi puta osudjenih. Utjecaj pak iste te okolnosti na visinu bezuvjetnih kazni mogli smo ispitati samo unutar grupe povratnika. U oba smo slučaja ustanovili značajan ntjecaj vrijednosti prisvojenih stvari, koji se očitovao u VeČoj primjeni dugotrajnijih kazni na osudjene koji su prisvojili predmete veće vrijednosti nego na osudjene koji su Prisvojili predmete manje vrijednosti. Zaključci Vrijednost prisvojenih predmeta utjecala je značajno na primjenu uvjetne osude utoliko što je uvjetna osuda bila Primijenjivana u sve manjoj mjeri što je vrijednost prisvojenih predmeta bila veća. U grupi osudjenih samo za jedno krivično djelo takav se utjecaj vrijednosti prisvojenih predmeta o-čitovao samo kod prvi puta psudjenih dok kod povratnika nije čošao do izražaja vjerojatno, pored ostalog i zbog malog broja obuhvaćenih slučajeva. U grupi osudjenih za više krivičnih č-jela u stjecaju utjecaj spomenute okolnosti očitovao se kako ^°d ranije neosudjivanih tako i kod ranije osudjivanih, vje-r°jatno i zbog toga što je ovdje u istom pravcu djelovao i broj krivičnih djela izvršenih u stjecaju. Utjecaj vrijednosti prisvojenih predmeta na primjenu strogog zatvora nismo mogli ispitati. Ta je vrsta kazne Primijenjena samo vrlo rijetko ne samo na osudjene za jedno krivično djelo koji su prisvojili stvari male vrijednosti već i na osudjene za vise krivičnih djela u stjecaju koji su prisvojili stvari u vrijednosti od 100.000 dinara i više. Vrijednost prisvojenih predmeta imala je utjecaja i na visinu odmjerenih kazni utoliko što su dugotrajnije kazne u većoj mjeri primijenjivane samo na one osudjenike koji su prisvojili stvari veće vrijednosti. - 27o - IV. NAKNADA ŠTETE Istražujući utjecaj što ga je naknada štete imala na odmjeravanje kazne uzeli smo u promatranje samo osudjene koji sisu imali više krivičnih djela u stjecaju. Ovo zbog toga što se kod osudjenih za više krivičnih djela u stjecaju utjecaj same okolnosti stjecaja isprepliče sa utjecajem broja izvršenih krivičnih djela i vrijednošću prisvojenih stvari pa smo smatrali da utjecaj još neke daljnje okolnosti kod te grupe osudjenika ne bi došao u punoj mjeri do izražaja. No i kod osudjenih samo za jedno krivično djelo imala je vrijednost pronevjerenih stvari utjecaja na odmjeravanje kazne. Stoga je i u pogledu ove grupe osudjenika trebalo Prethodno ustanoviti na koji način se vrijednost pronevjerenih stvari kombinira sa okolnošću naknade štete. Kada smo to ispijali ustanovili smo da se kod ranije osudjivanih ove dvije °kolnosti kombiniraju na takav način da samo utvrdjivanje u-jjecaja naknada štete na odmjeravanje kazne, bez prethodnog isključenja utjecaja što ga je na kaznu izvršila vrijednost Pronevjerenih stvari, ne bi moglo dati objektivne rezultate. Kako pak, zbog malog broja slučajeva u ovoj grupi osudjenika, utjecaj vrijednosti pronevjerenih stvari nismo mogli isključili, izostavili smo grupu ranije osudjivanih iz ovog promatranja. Prema tome ćemo ovdje prikazati samo rezultate koje smo ćobili kada smo istraživali koliko je okolnost naknade štete utjecala na kazne izrečene grupi osudjenika koji su bili Prvj puta osudjeni i koji su osudjeni samo za nedno krivično Osuđjeni, koje srao ovdje obuhvatili našim promatranjem grupiraju se prema okolnosti naknade štete na slijedeći način: Iko je nadoknadio štetu Broj osudjenih % Ukupno 97 100 Psudjeni 41 43 potpuno 18 19 djelomično 24 24 Prugi 12 12 potpuno 9 9 djelomično 3 3 Nije nadoknadjena 44 45 Kao i kod osudjenih za kradju tako smo i ovdje me-dju slučajeve u kojima je štetu nadoknadio "drugi" uvrstili °ne slučajeve u kojima su pronevjerene stvari bile oduzete °d strane organa NM zajedno sa slučajevima u kojima su druge osobe, osim osudjenika nadoknadile štetu. Udio onih osudjenika koji su sami potpuno ili djelomično nadoknadili štetu ovdje je mnogo veći no što je to bio slučaj kod osudjenih za kradju. Ovdje ima naime 43 posto osudjenika koji su sami potpuno ili djelomično nadoknadili štetu dok u odgovarajućoj grupi osudjenih za kradju ima samo 18 posto takvih osudjenika. Obzirom na raspoloživi broj slučajeva razvrstali snio osudjenike prema naknadi štete samo u tri grupe. U prvu smo grupu uvrstili osudjenike koji su sami nadoknadili štetu, a u drugu smo uvrstili slučajeve u kojima je štetu nadoknadio drugi, bez obzira na to da li je šteta bila nadoknadjena potpuno ili djelomično. U treću smo grupu uvrstili slučajeve u kojima šteta nije bila uopće nadoknadjena. Prema vrijednosti pronevjerenih predmeta ove su tri grupe osudjenika sastavlje-ne na slijedeći način: l'ko je nadoknadio štetu Vrijednost pronevjerenih stvari (u postocima) Ukupno Ispod 50.0 dinara 50.000^din. i više Osudjeni (potpuno ili djelomično) 100 59 61 Drugi (potpuno ili djelomično) 100 100 — Nije nadoknadjena 100 50 50 Kao što iz gornjeg pre leda možemo razabrati promatrane tri skupine osudjenika nisu obzirom na vrijednost pronevjerenih stvari sastavljene na jednaki način. Medju osudjenima koji su sami nadoknadili štetu prevladavaju oni koji su pronevjerili stvari veće vrijednosti dok medju slučajevima u kojima do štetu nadoknadio drugi uopće ima samo takvih koji su pronevjerili stvari u vrijednosti manjoj od 50*000 dinara, a medju slučajevima u kojima vrijednost pronevjerenih predmeta nije u°pće bila nadoknadjena ima jednaki broj onih koji su pronevjerili stvari manje i veće vrijednosti. Razpoloživi broj slučajeva nije nam niti ovdje dozvolio da obzirom na opisane razlike u strukturi po vrijednosti pronevjerenih stvari isključi-m° prethodno utjecaj te okolnosti. No pri interpretaciji dobivenih rezultata uvažit ćemo ove razlike. 1. Primjena uvjetne osude m Kada smo usporedili intenzitet primjene uvjetne osu-3e na gore navedene tri grupe osudjenika, koje smo formirali prema naknadi štete, ustanovili smo da u tom pogledu postoje značajne razlike (tabela 16). Na osudjene koji su sami nadoknadili štetu primijenjena je uvjetna osuda u 85 posto slučajeva, dok je od osudjenih kod kojih šteta nije bila uopće nadoknadje-na 64 posto bilo uvjetno osudjeno. Te su razlike utoliko zna- V časnije što medju osudjenima koji su sami nadoknadili štetu ima, kao što smo vidjeli, više takvih koji su pronevjerili stvari veće vrijednosti (50.000 din. i više) nego medju osudjenima kod kojih šteta nije uopće bila nadoknadjena, a ipak su oni prvi bili u većoj mjeri uvjetno osudjeni nego ovi poslednji. S druge strane treba činjenici da medju osudjenima kod kojih su štetu nadoknadili "drugi” ima više uvjetno osudjenih nego medju osudjenima koji su sami nadoknadili štetu, Pripisati okolnosti da medju onim prvima uopće nema takvih ko-Oi su pronevjerili stvari veće vrijednosti (50.000 din. i vi-®e;, dok medju ovim poslednjima upravo ovi prevladavaju. 2. Visina kazne odmjerene uvjetno osudjenima U pogledu visine kazni odmjerenih uvjetno osudjenima nismo ustanovili iste odnose kao i kod primjene uvjetne osude. Naprotiv, osudjenima kod kojih šteta nije bila uopće nadoknađena izrečene su posve kratkotrajne kazne, koje nisu duže od 2akonom propisane donje granice, u nešto većoj mjeri nego onim ostalima. No te razlike nisu značajne. Utjecaj okolnosti naknade štete na kazne izbečene bezuvjetno osudjenima nismo mogli ispitati zbog malog broja slučajeva. Zaključci U grupi prvi puta osudjenih bez krivičnih djela u stjecaju, koje smo ovdje uzeli u promatranje, imala je okol-n°st naknade štete značajan utjecaj na primjenu uvjetne osude. Osudjenima koji su sami nadoknadili štetu izrečena je naime UvJetna osuda češće nego osudjenima kod kojih šteta uopće nlje bila nadoknadjena. No nismo mogli ustanoviti da bi ova okolnost imala utjecaja na visinu odmjerenih uvjetnih kazni. Stjecaj okolnosti naknade štete na visinu bezuvjetnih kazni nismo mogli istražiti zbog malog broja slučajeva. V. USPOREDBA SA KAZNAMA IZREČENIM OSUDJENIMA ZA KRADJU iz ČLANA 249 KZ Za krivično djelo pronevjerenja iz stava 1 člana 322 KZ zakonom je zaprijećena ista kazna kao i za krivično ^Oelo kradje iz člana 249 KZ, tj. zatvor najmanje 3 mjese-Ccl strogi zatvor do 5 godina« Stoga smo si postavili pi-^ar*je da li su osudjenima za ova dva krivična djela i stvarno izrečene kazne približno jednake strogosti ili u tom pogledu postoje neke razlike. Da bismo to ustanovili usporedili smo kazne izrečene osudjenima za oba ova krivična djela. ^ri lome smo nastojali da promatrane osudjenike najprije izjednačimo u pogledu okolnosti za koje smo ustanovili da su kod osudjenih za svako od ta dva krivična dbla imale u-ijecaja na kaznu. Zbog razmjerno malog broja slučajeva osuđenih za pronevjerenje koje smo obuhvatili našom anketom nismo ovo izjednačavanje mogli do kraja provesti pa smo kod na^e usporedbe uzeli u obzir samo nekoliko osnovnih okolno-za koje smo ustanovili da su imale većeg utjecaja na odmjeravanje kazni. Tako smo kod usporedbe uzeli u promatranje samo prvi puta osudjene koji nisu imali krivičnih djela u stjecaju. Osim toga smo, prije no što smo se upustili u uspo-rsdbu izrečenih kazni, promatrane osudjenike najprije podije-^mii u nekoliko grupa koje smo formirali prema vrijednosti Prisvojenih stvari. Ipak nismo niti na taj način mogli promatrane osudjenike potpuno izjednačiti obzirom na vrijednost Prisvojenih stvari. Ovo zbog toga što smo, uslijed malog broja osudjenih za pronevjerenje, prema ovom obilježju, mogli formi-rati samo tri grupe osudjenika. A struktura osudjenih za prostrana dva krivična djela, obzirom na vrijednost prisvojenih stvari toliko je različita da i unutar svake od tri grupe, formirane prema vrijednosti prisvojenih predmeta u tom pogledu Postoje razlike. Tako je na pr. unutar grupe osudjenih koji su Prisvojili stvari u vrijednosti manjoj od 20.000 dinara kod osudjenih za kradju polovica ukrala predmete u vrijednosti ma-n0&j od 10.000 dinara dok su naprotiv osudjeni za pronevjere-većinom pronevjerili imovinu u većoj vrijednosti. Slični odnosi postoje i unutar grupe osudjenih koji su prisvojili stvari u vrijednosti od 2Q.000 do ispod 50.000 dinara i u grupi osudjenih koji su prisvojili stvari u vrijednosti od 50.000 dinara i više. Stoga ove odnose treba pri ocjeni dobivenih rezultata uzeti u obzir (tabela 17). 1. Primjena uvjetne osude i vrste kazne U pogledu intenziteta primjene uvjetne osude nismo nrti u jednoj od tri grupe osudjenih, koje smo formirali prema vrijeđnosti prisvojenih stvari ustanovili značajne razlike iz-^dju osudjenih za pronevjerenje i osudjenih za kradju. No izvjesne razlike u tom pogledu ipak postoje. One se sastoje u fome što unutar svake od tri grupe osudjenih (formirane prema vrijeđnosti prisvojenih stvari) medju osudjenima za pronevje-■^snje ima nešto veći udio uvjetno osudjenih nego medju osudje-nima za kradju. Kao što smo to već naglasili unutar svake od °ve tri grupe osudjenih medju osudjenima za pronevjerenja Prevladavaju oni koji su pronevjerili stvari veće vrijednosti dok su kod osudjenih za kradju odnosi u tom pogledu upravo obrnuti. Ako to uzmemo u obzir onda bi spomenute razlike u intenzitetu primjene uvjetne osude, iako nisu statistički zna- v Ca0ne, ipak donekle ukazivale na to da Je na osudjene za pro-nevjerenje uvjetna osuda bila primijenjena u većoj mjeri nego na osudjene za kradju. No kako nismo imali mogućnosti da prilikom naših usporedbi osudjene za oba ova krivična djela obzirom na vrijednost prisvojenih stvari potpuno izjednačimo, ne raožemo u tom pogledu stvoriti konačan zaključak. Kazna strogog zatvora nije niti u Jednom slučaju bila primijenjena na osudjene koje smo uzeli u obzir kod naše usporedbe (a to su, kao što znamo, prvi puta osudjeni bez krivičnih djela u stjecaju) bilo da se radilo o osudjenima za Pronevjerenje ili o osudjenima za kradju. 2. Visina kazne odmjerene uvjetno osudjenima Unutar grupe osudjenih koji su prisvojili stvari u -£ijednosti manjoj od 20.000 dinara ustanovili smo značaj ne izlike u visini uvjetnih osuda izrečenih osudjenima za pro-nevjerenje i osudjenima za kradju. Od onih prvih Je samo 12 Posto bilo osudjeno na kazne koje su po visini kraće od zakonom propisane donje granice dok Je od ovih poslednjih 28 po-slo bilo osudjeno na takve kazne. A osudjenih na kazne preko 3 do 6 mjeseci bilo Je medju osudjenima za pronevjerenje 46 Posto, a medju osudjenima za kradju samo 17 posto. No kazne luže od 6 mjeseci nisu uopće bile izrečene niti osudjenima za pronevjerenje a nisi osudjenima za kradju. A* U grupi osudjenih koji su prisvojili predmete ujvri.'ledno st i od 20.000 do ispod 30.000 dinara razlike u visini izrečenih uvjetnih kazni su manje i nisu statistički značajne. U grupi osudjenih koji su prisvojili stvari u vrijednosti od 50.000 dinara i više našli smo opet značajne razlike u visini uvjetnih kazni izrečenih osudjenima za prone-vjerenje i osudjeni za kradju. Te se razlike sastoje u torne Što je od onih prvih 24 posto bilo osudjeno na kazne duže od k mjeseci dok je od ovih posljednjih samo 6 posto bilo osuđeno na takve kazne. 3« Visina kazne odmjerene bezuvjetno osudjenima Obzirom na mali broj bezuvjetno osudjenih medju 0suđjenima za pronevjerenje mogli smo visinu bezuvjetnih ka-2ni izrečenih osudjenima za pronev jeren je i za kradju uspo-ređiti samo unutar grupe osudjenih koji su prisvojili stvari u vrijednosti od 50.000 dinara i više. U toj grupi osudjenih nismo našli značajnih razlika u visini kazni izrečenih osuđenima za oba promatrana krivična djela. Izvjesne manje razlike u tom pogledu doduše postoje i sastoje se u tome što medju osudjenima za pronevjerenje ima nešto više osudjenih na kazne duže od 3 mjeseca. No te razlike treba vjerojatno, po-ređ ostalog, pripisati činjenici da medju osudjenima za pro-^evjerenje ima razmjerno više takvih koji su prisvojili stva- r‘i u vrijednosti većoj od 100*000 dinara ne«o medju osudjeni-na kradju« Zaključci Ako s jedne strane uzmemo u obzir rezultate koje sm° dobili usporedjujući kazne izrečene osudjenima za prone-voerenje iz stava 1 člana 322 KZ i osudjenima za kradju iz Člana 24-9 KZ, a s druge strane razlike u strukturi osudjenih 2a oba ova krivična djela obzirom na vrijednost prisvojenih stvari, dolazimo do zaključka da u izrečenim kaznama nema naročito bitnih razlika. Pri tome dakako treba uzeti u obzir i to da ovaj zaključak važi samo u pogledu kazni izrečenih prvi Puta osudjenima koji nisu imali krivičnih djela u stjecaju, jer smo samo te osudjenike uzeli u obzir kod naših usporedbi. Premda je za oba krivična djela, koja smo ovdje Uzeli u promatranje, propisan strogi zatvor alternativno sa Zatvorom, ova vrsta kazne nije uopće bila izrečena niti osuđenima za pronevjerenje a niti osudjenima za kradju, kada se radilo o osudjenicima koji su ovdje uzeti u obzir0 Većina osuđenih za oba krivična djela bila je uvjetno osudjena i onda •^ađa su prisvojili stvari u vrijednosti od ^>0o000 dinara i više. U intenzitetu primjene uvjetne osude na osudjene za Promatrana dva krivična djela nismo našli značajnih razlika i niti u jednoj od tri grupe koje smo prethodno formirali Prema vrijednosti prisvojenih stvari« No okolnost da unutar Svake od te tri grupe medju osudjenima za pronevjerenje ima ipak razmjerno više uvjetno osudjenih nego medju osudjenima za 28o kradju, iako unutar svake grupe medju osudjenima za pronevje-renje ima više takvih koji su prisvojili stvari veće vrijednosti nego međju osudjenima za kradju, ukazuje donekle na nešto toire izricanje uvjetne osude osudjenima za pronevjerenje. Kao i medju osudjenima za kradju tako i medJ'u osudje-uima za pronevjerenje prevladavaju osudjeni na kazne koje nisu duže od 6 mjeseci i to kako kod uvjetno tako i kod bezuvjetno °sudjenih u sve tri grupe koje smo formirali prema vrijednosti prisvojenih stvari. Kod uvjetno osudjenih ustanovili smo Unutar dvije grupe, formirane prema vrijednosti prisvojenih stvari, značajne razlike utoliko što medju osudjenima za pro-nevjerenJe ima više osudjenih na kazne duže od 3 mjeseca nego m®dju osudjenima za kradju. No obzirom na to da u svakoj od tih grupa medju osudjenima za pronevjerenje prevladavaju oni k°Ji su prisvojili stvari veće vrijednosti, dok kod osudjenih 2a kradju to nije slučaj, dvojbeno Je da li tim razlikama treba i stvarno pripisati neki veći značaj. Dok dakle s Jedne strane razlike u kaznama izreče-nim osudjenima za pronevjerenje i osudjenima za kradju nisu Naročito bitne, značaj postojećih razlika nismo mogli do kraja ustanoviti zbog nemogućnosti da osudjene za oba ova krivi- v Cna djela kod izvršene usporedbe potpuno izjednačimo obzirom Qa vrijednost prisvojenih stvari. No smatramo da dobiveni re-2l>ltati u većoj mjeru ukazuju barem na to da sudovi kod odmjeravanja kazni osudjenima za pronevjerenje nisu usvojili stro-21 kriterij nego kod odmjeravanja kazne osudjenima za kradju v sto naročito važi za primjenu uvjetne osude i vrste kazne. ZAKLJUČCI Na temelju rezultata koje smo dobili istraživanjem k&zni izrečenih osudjenima za pronevjerenje iz stava 1 člana 322 KZ, nastojat ćemo ukratko odgovoriti na slijedeća tri pitanja: 1. koje su okolnosti utjecale na odmjeravanje kazni osudjenima za ovo krivično djelo, 2. kakav je opći nivo kazni izrečenih osudjenima za ovo krivično djelo i u kojim granica-ma su sudovi provodili razlikovanje u izrečenim kaznama obzirom na pojedine okolnosti i 3» da li su kazne izrečene osudje-nima za pronevjerenje iz stava 1 člana 322 KZ slične ili različite od kazni izrečenih osudjenima za krivično djelo kradje iz člana 249 KZ za koje zakonik propisuje istu kaznu. I. Obzirom na broj obuhvaćenih slučajeva i na način na koji se ti slučajevi grupiraju prema pojedinim okolnostima obuhvaćenim anketom, morali smo se ovdje ograničiti da ispita-m° utjecaj samo nekoliko osnovnih okolnosti na odmjeravanje kazne. 1. Od okolnosti koje se u zakoniku izričito sporniju u vezi sa odmjeravanjem kazne ispitali smo ovdje koliko na kaznu utjecala okolnost povrata i stjecaja. Premda su, Prema dobivenim rezultatima, obje ove okolnosti imale utjecali na odmjeravanje kazne, taj utjecaj vjerojatno ovdje nije bilo tako velik ili nije došao u tolikoj mjeri do izražaja kao kod osudjenih za kradju i tešku kradju. Sama okolnost da je osudjeni bio već i ranije osu- 282 djivan imala je utjecaja na primjenu uvjetne osude utoliko što je taj institut na povratnike primijenjen manje nego na prvi puta osudjene. No čini se da su sudovi tu okolnost kod primjene uvjetne osude u većoj mjeri uzimali u obzir samo kada se radilo o ranije osudjivanima za istovrsna djela. Strogi je zatvor primijenjen na povratnike u nešto većoj mjeri nego na prvi puta osuđjene, ali je u oba slučaja bio izrečen tako rijetko da ispitivanje značajnosti razlika u tom pogledu nije niti došlo u obzir. Okolnost povrata očito nije imala jačeg utjecaja na visinu odmjerenih kazni. Medju povratnicima našli smo naime više osudjenih na posve kratkotrajne kazne nego medju prvi puta osudjenima. Vjerojatno je kod prvi puta osudjenih prevladao utjecaj nekih drugih okolnosti koji je bio jaći od utjecaja povrata. Utjecaj broja ranijih osuda nije došao do izražaja niti u pogledu primjene uvjetne osude a niti u pogledu visine odmjerenih kazni. Ioak na temelju ovih rezultata ne bismo mogli stvoriti konačan zaključak da su sudovi kod osudjenih za pronevjerenje iz stava 1 člana 322 KZ zauzeli blaži stav pre-toa povratnicima nego kada se radilo o osudjenima za kradju i tešku kradju. Za donošenje takvog zaključka trebalo bi prethodno ispitati i usporediti težinu ranije izvršenih krivičnih hjela kao i vremenski razmak izmedju ranijih i zadnje osude, a u takva se istraživanja ovdje nismo upustili. Okolnost stjecaja kao i broj krivičnih djela izvršenih u stjecaju utjecali su na izrečenu kaznu u pravcu ^anje primjene uvjetne osude i češćeg izricanja dugotrajnijih kazni. No utjecaj ovih okolnosti ovdje nije došao u tolikoj meri ^o izražaja kao što je to bio slučaj kod osudjenih za kradju i tešku kradju. Medju osugjenima za više krivičnih ^jela u stjecaju ima ovdje veći broj takvih koji su pored Slavnog krivičnog djela izvršili još samo krivično djelo falsifikata (čl. 306, 307 ili 319 KZ), koje je usko povezano sa samim izvršenjem pronevjerenja. Stoga smo pretpostavili ^a utjecaj stjecaja možda nije ovdje došao u tolikoj mjeri 3° izražaja zbog toga što sudovi krivičnom djelu falsifikata nisu pridavali onaj samostalan značaj kao kada se radilo o Veitom drugom krivičnom djelu izvršenom u stjecaju. Ovo bi frebalo ispitati detaljnijim istraživanjem. Nismo mogli ustanoviti da bi okolnost povrata imala veći utjecaj na primjenu uvjetne osude i vrste kazne nego okolnost stjecaja, kao što je to bio slučaj kod osudjenih za kradju i tešku kradju. No na odmjeravanje visine kazne imala <3® okolnost stjecaja očito većeg utjecaja nego okolnost pojata. 2. Od ostalih okolnosti koje smo u veza sa odmjeravanjem kazne obuhvatili našom anketom mogli smo ovdje ispitali samo koliko je na odmjeravanje kazne utjecala vrijednost ££onev.-jerenih stvari kao i okolnost da je osudjeni sam nado-^adio štetu. Kao i kod osudjenih za kradju i tešku kradju tako Su i ovdje sudovi kod odmjeravanja kazne uzimali u obzir vrijednost pronevjerenih stvari. Uvjetna je osuda bila primije-njivana u sve manjoj mjeri što je vrijednost pronevjerenih 284 - stvari bila veća. U istom je pravcu ova okolnost utjecala i na visinu odmjerenih kazni. Sudovi su kod primjene uvjetne osude uzimali u obzir 1 okolnost da je osudjeni sam potpuno ili djelomično nadoknadio štetu te su u takvim slučajevima uvjetnu osudu izricali češće ne6° u slučajevima kada šteta nije bila uopće nadoknadjena. K° nismo mogli ustanoviti da bi ta okolnost imala utjecaja na odmjeravanje visine kazne. II. Ako primjenu uvjetne osude u slučajevima u koji-109 je postojalo više olakotnih okolnosti usporedimo sa primje-n°m uvjetne osude u slučajevima sa više otegotnih okolnosti, dolazimo do zaključka da su granice primjene tog instituta iazmjerno široke. Tako je od ranije neosudjivanih, koji nisu imali krivičnih djela u stjecaju a pronevjerili su stvari u Vrijeđnosti manjoj od 20.000 dinara 96 posto bilo uvjetno o-sudjeno. Naprotiv od ranije osudjivanih koji su izvršili više KriviČnih djela u stjecaju, a prisvojili su stvari u vrijedno-sti od 50.000 dinara i više bilo je samo 9 posto uvjetno osu-^Oeno. No tendencija prema izricanju blaže vrste kazne od dviju alternativno propisanih zadržala se i u težim slučajevima. ^ ranije osudjivanih koji su izvršili više krivičnih djela u stjecaju, a prisvojili su stvari u vrijednosti od 50.000 dina-ra i više samo je jedna četvrtina bila osudjena na strožu od te Cvije vrste kazni tj. na strogi zatvor. Osuđjenima koji nisu imali krivičnih djela u stjecaju u većini je slučajeva bila izrečena kazna koja po visini nije bila duža od 6 mjesecx čak i onda kada su bili ranije osudjivani i kada su pronevjerili stvari u vrijednosti od 50.000 dinara i više. Čak i medju ranije tri i više puta osudjivanima prevladavaju osudjeni na ove kratkotrajne kazne. I ovdje se dakle okolnost da medju ranije osudjivanima nije bilo niti jednog slučaja primjene propisa člana 40a KZ o strožem kažnjavanju višestrukih povratnika objašnjava tendencijom sudova prema izricanju kratkotrajnih kazni zatvora. III. Kada smo usporedili kazne izrečene osudjenima za krivično djelo pronevjerenja iz stava 1 člana 522 KZ sa kaznama izrečenim osudjenima za kradju iz člana 249 KZ ustanovili smo, da u osnovnim karakteristikama, a naročito u pogledu primjene vrste i visine kazne, nema većih razlika u kaznama izrečenim osudjenima za oba ova krivična djela. No vjerojatno su u pogledu primjene uvjetne osude sudovi usvojili nešto blaži kriterij kada se radilo o osudjaaima za pronevjeren je nego kada se radilo o osudjenima za kradju. 286 Bo OSUPLI Za KRIVIČNO P JULO BRUNUVJERENJA IZ ČLANA 322 ST. 2 KZ I. Opći prikaz izrečenih kazni i opsega izvršenog istraživanja. 1. Za krivično djelo pronevjerenja iz stava 2 člana 322 KZ zakonom je zaprijećena kazna strogog zatvora do 10 godina. U smislu propisa člana 42 i 43 tač. 2 KZ može se, prilikom ublažavanja kazne, umjesto strogog zatvora izreči zatvor od najmanje 3 mjeseca. Stroža kazna od propisane mogla bi se i ovim osudjenicima izreći samo primjenom propisa člana 40a KZ o kažnjavanju višestrukih povratnika. U daljnjem ćemo u-kratko prikazati kakve su kazne osudjenima za ovo krivično djelo bile stvarno izrečene. a) Vrsta izrečenih kazni i primjena uvjetne osude Osudjehici koje ovdje promatramo sastavljeni su prema vrsti izrečenih kazni i uvjetnoj osudi na slijedeći način: Broj osudjenih % Ukupno 59 (100) Zatvor - uvjetno 4 ( 7) Zatvor - bezuvjetno 17 ( 29) Strogi zatvor 38 ( 64) Medju osudjenima za krivično djelo koje ovdje promatramo prevladavaju osudjeni na strogi zatvor, a udio uvjetno °sudjenih je vrlo malen. Po tome se osudjeni za kvalificirani slučaj pronevjerenja razlikuju od osuđjenih za sva ostala krivična djela koje smo obuhvatili našom anketom. Medju osuđenima za ostala krivična djela prevladavaju naime osudjeni na zatvor sa vrlo velikim udjelom uvjetno osuđjenih. b) Visina izrečenih kazni Zbog malog broja obuhvaćenih slučajeva prikazat će-m° ovdje strukturu svih osuđjenih prema visini izrečenih ka-zai, bez obzira na to da li se radi o zatvoru ili strogom zatvoru. Broj osuđjenih % Ukupno ispod 1 godine 1 do 2 godine preko 2 do 5 godina P^eko 5 godina 59 (loo) 2 ( 5) 27 ( 46) 25 ( 42) 5 ( 9) I po visini izrečenih kazni ističu se osudjaii za kvalificirani slučaj pronevjerenja ispred osuđjenih za ostala krivična djela koje smo obuhvatili našom anketom. Udio osuđje-nih na kazne koje su po visini ispod zakonom propisane grani-Ce je ovdje posve neznatan, a preko polovice osudjeno je na kazne duže od dvije godine. Čak je i onih nekoliko uvjetnih o-suda bilo izrečeno u trajanju od godinu dana ili više. Ipak je 288 i ovdje udio osuđjenih na kazne od 5 godina ili više razmjerno malen, Osudjeni prema detaljnijim grupama visina kazni prikaza ni su u tabeli 2 u prilogu. 2. Iz strukture osudjenih prema izrečenim kaznama u godinama 1957 do 1962 može se razabrati da su kazne izrečene osudjeiima za krivično djelo koje ovdje promatramo u svim godinama bile razmjerno stroge. U svakoj od promatranih godina naj manje polovica bila je osudjena na strogi zatvor. Udio uvjetno osuđjenih je u svim promatranim godinama razmjerno malen. On se kretao izmed ju 27 i 9- posto (tabela 3). U svim promatranim godinama osudjeni na kratkotrajne kazne (do uključivo 6 mjeseci) bili su u manjini. Naprotiv udio osuđjenih na kazne duže od dvije godine bio je u svim promatranim godinama razmjerno velik i kretao se izmeđju 27 i 52 posto (tabela 4). Struktura osuđjenih za kvalificirani slučaj prone-"vjerenja prema izrečenim kaznama pokazuje u poslednjih šest godina mnogo jača kolebanja no što je to bio slučaj kod osu-djenih za ostala krivična djela koje smo našom anketom obuhvatili. U prvoj godini promatranog razdoblja izrečene kazne bile su kako po vrsti tako i po visini strože nego u iduće dvije godine, a u posljednje tri godine je ponovno došlo do povećanja udjela osuđjenih na strogi zatvor i dugotrajnije kazne dok se istovremeno smanjio udio uvjetno osuđjenih. Smatramo da takva kolebanja treba djelomično pripisati okolnosti da prije stupanja na snagu Novele sama kvalifikacija ovog krivičnog djela nije bila tačno odredjena. Zakonik nije naime propisivao šta treba smatrati znatnom sumom novca ili stvari velike vrijednosti. Stoga su sudovi u tora pogledu morali stvarati vlastite kriterije koji vjerojatno nisu uvijek bili ujednačeni. S druge strane i sam iznos vrijednosti (300.000 dinara), koji je Novela postavila kao kriterij za postojanje kvalificiranog slučaja pronevjerenja, s vremenom takodjer mijenja svoj značaj. Kako pak vrijednost pronevjerene imovine utječe na odmjeravanje kazne kod osuđjeiih za pronevjerenje (kao što smo to ustanovili istražujući kazne izrečene osudje-nima po stavu 1 člana 322 KZ), a broj osudjenih za kvalificirani slučaj pronevjerenja je malen, vjerojatno je da su se kolebanja u ocjeni vrijednosti pronevjerene imovine odrazile na taj način što su izazvala odgovarajuća kolebanja u izrečenim kaznama. A2>i i usprkos upravo opisanih promjena koje su se tokom godina dogadjale u kaznama izrečenim osudjenima za kvalificirani slučaj pronevjerenja, kazne izrečene osudjenima za ovo krivično djelo bile su ipak u svim promatranim godinama strože od kazni izrečenih osudjenima za ostala krivična djela obuhvaćena našom anketom# 3 3. Premda smo kod osudjenih za pronevjerenje naše promatranje proširili i izvan slučajeva u kojima je presuda postala pravomoćna 1961 godine, broj osudjenih za kvalificirani slučaj pronevjerenja koji smo konačno obuhvatili bio je ipak premalen da bismo rnogli ispitati značajnost utjecaja po- Jedinih okolnosti na odmjeravanje kazne ovim osudjenicima. Stoga ćemo se ovdje ograničiti na to da prikažemo samo strukturu promatranih osudjenika prema osnovnim okolnostima za A°je smo kod osudjenih za pronevjerenje iz stava 1 člana 322 ustanovili da su imale utjecaja na kaznu. Ujedno ćemo u-kratko opisati kazne koje su bile izrečene osuđjenicima kod ^ojih su te okolnosti postojale. Kako je za pronevjerenje iz olana 322 st. 2 zaprijećena ista kazna kao i tešku kradju iz olana 250 KZ usporedit ćemo posebno kazne izrečene osudjenima 2a oba ova krivična djela da bismo ustanovili da li u tom Pogledu postoje izmedju njih sličnosti ili razlike. Kada smo u tabelima 5 i 0 promatrali osudjene za kvalifiCirani slučaj pronevjerenja isključili smo prethodno I2 promatranja sve one slučajeve koje smo isključili i kod Promatranja osudjenih za ostala krivična djela obuhvaćena na- v s°m anketom. To su osudjeni koji su samo pokušali izvršiti krivično djelo, zatim oni koji su bili osudjeni kao pomagači, k°ji su bili smanjeno uračunljivi kao i ranije osudjivani kojima je kazna bila odmjerena primjenom propisa člana 47 KZ. Svi osudjenici obuhvaćeni anketom prikazani su pak posebno u tabeli 2. II. Osudjeni prema povratu, stjecaju i vrijednosti Pronevjerene imovine Medju osudjaiima za kvalificirani slučaj pronevjero ja prevladavaju osudjeni s više krivičnih djela u stjecaju kojih ima dva puta više nego osudjenih za jedno krivično dje- lo. Udio povratnika med ju osudjenima prikazanim u tabeli 9 iznosi 33 pošto. Medju svim osudjenicima prevladavaju takvi koji su pronevjerili stvari u vrijednosti manjoj od 500.000 dinara, a trojica su prisvojila stvari u vrijednosti od milijun dinara ili više. Već smo naglasili da se osudjeni za kvalificirani slučaj pronevjerenja ističu ispred osudjenih za sva ostala krivična djela koje smo obuhvatili našom anketom po tome što su im bile izrečene najstrože kazne. I na temelju malobrojnih obuhvaćenih slučajeva može se nazrijeti da je ovdje strogost kazni došla do izražaja i onda kada se radilo o lakšim slučajevima naime o ranije neosudjivanima koji su osudjeni samo za jedno krivično djelo, a pronevjerili su stvari u vrijednosti danjoj od 500.000 dinara (tabela 5)» I od tih osudjenika je naime većina osudjena na strogi zatvor. Uvjetna osuda je izbečena samo onim osudjenicima koji su pronevjerili stvari u vrijednosti manjoj od 500.000 dinara, a ujedno je samo takvim osudjenicima izrečena bezuvjetna kazna koja po visini ne prelazi zakonom propisanu donju granicu od godinu dana. Kazne izrečene osud jenima za kvalificirani slučaj pronevjerenja sasvim su učito mnogo strože od kazni izrečenih 2a "normalan" slučaj iz stava 1 člana 322 KZ. Usporedimo li samo ranije neosudjivane koji nisu imali više krivičnih djela h stjecaju, nalazimo kod osudjenih za oba ova krivična djela Upravo obrnute odnose u pogledu izrečenih kazni. Medju osudje-uima za normalni slučaj pronevjerenja prevladavaju naime osu-^jeni a udio osudjenih na strogi zatvor posve je neznatan. visina kazni izrečenih ovim osudjenicima u većini slučajeva ne prelazi 6 mjeseci. Naprotiv, većina osuđjernih za kvalificirani slučaj pronevjerenja osudjena je na strogi zatvor, udio uvjetno osudjenih je ovdje posve neznatan, a neznatan je i u3io osudjenih na kratkotrajne kazne. Stoga se nismo niti u-Pustali u detaljnije ispitivanje ovih razlika. III. Usporedba izrečenih kazni sa kaznama izrečenim °sudjenima za tešku kradju iz člana 250 KZ Kako je za kvalificirani slučaj pronevjerenja propi-Sana ista kazna kao i za tešku kradju (strogi zatvor do 10 go-^ina) postavili smo si pitanje koje od ta dva krivična djela sudovi strože kažnjavaju. U tu svrhu smo usporedili kazne izrečene osudjenima za svako od ta dva krivična djela. Zbog ma-^•°S broja slučajeva osud jenih za kvalificirani slučaj prone-vlerenja nismo kod ove usporedbe mogli isključiti utjecaj svih °nih okolnosti za koje smo ustanovili da su utjecale na odmjeravanje kazne. Isključili smo samo utjecaj što ga je na kaznu r^ala okolnost stjecaja te smo usporedbe vršili posebno unu-tar grupe osudjenih samo za jedno krivično djelo a posebno Unutar grupe osudjenih za više krivičnih djela u stjecaju. Premda su osudjeni za oba ova krivična djela medjusobno razlikuju obzirom na udio ranije osudjivanih, nismo utjecaj okolno-a-ti povrata mogli isključiti. No razlike u strukturi obzirom na ovu okolnost uzet ćemo u obzir pri interpretaciji dobivenih rezultata. Smatrali smo da kod ove usporedbe nije trebalo Uključiti utjecaj što ga je vrijednost ukradenih predmeta ima- la na odmjeravanje kazne osuđjenima za tešku kradju. Vidjeli smo naime da medju osuđjenima za tešku kradju prevladavaju °ni koji su izvršili provalnu kradju, a već je i sama okol-n°st, da je kradja bila izvršena provalom, jedan od kvalifi-katornih momenata za tešku kradju. Po strogosti zapriječene kazne ti su slučajevi dakle izjednačeni sa slučajevima u kojima je bila pronevjerena imovina u vrijednosti većoj od 300.000 dinara. a) Primjena uvjetne osude i vrste kazne Uvjetna je osuda primijenjena na osudjene za kvalificirani slučaj pronevjerenja u značajno manjoj mjeri nego na osudjene za tešku kradju. Kada se radilo o osuđjenima samo 2a jedno krivično djelo bilo je medju osuđjenima za tešku kralju 46 posto uvjetno osudjenih dok je medju osuđjenima za kvalificirani slučaj pronevjerenja bilo samo 6 posto uvjetno osuđenih. U grupi osudjenih za više krivičnih djela u stjecaju ^dio uvjetno osudjenih medju osuđjenima za tešku kradju izno-sio je 23 posto, a medju osuđjenima za kvalificirani slučaj pronevjerenja 8 posto. Strogi je zatvor primijenjen na osudjene za kvalificirani slučaj pronevjerenja u znatno većoj mjeri nego na °Sudjene za tešku kradju. U grupi osudjenih bez krivičnih djela u stjecaju od osudjenih za kvalificirani slučaj pronevjere-uja. 71 posto bilo je osuđjeno na strogi zatvor dok je od osu— Njenih za tešku kradju samo 18 posto oilo osuujeno na ovu Vrstu kazne. U grupi osudjenih za više krivičnih djela u stje- Manja primjena uvjetne osude i veća primjena strogog zatvora na osudjene za kvalificirani slučaj pronevjerenja uto-iiko su značajnija što medju ovim osudjenicima ima manje po- -Patnika nego medju osudjenima za tešku kradju. U ;rupi osu-3G'enih samo za jedno krivično djelo udio povratnika medju osuđenima, za tešku kradju iznosi 38 posto a medju osudjenima za kvalificirani slučaj pronevjerenja 29 posto. U grupi osudjenih 2a više krivičnih djela u stjecaju je od osudjenih za tešku kradju polovica bila ranije osudjiva^a dok medju osudjenima 2a kvalificirani slučaj pronevjerenja udio povratnika iznosi samo 34 posto. A vidjeli smo da je kod osudjenih za tešku kralju okolnost stjecaja značajno utjecala kako u pravcu manje Primjene uvjetne osude tako i u pravcu veće primjene strogog zatvora. b) Visina kazne izrečene bezuvjetno osudjenima Medju osudjenima za kvalificirani slučaj pronevje-rerja bilo je značajno više osudjenih na dugotrajnije kazne neSO medju osudjenima za tešku kradju. Kada se radilo o osuđenima samo za jedno krivično djelo nije medju osudjenima kvalificirani slučaj pronevjerenja uopće bilo osudjenih na kazne kraće od godinu dana dok je medju osudjenima za tešku kradju bilo 46 posto osudjenih na takvu kaznu. U grupi caidje-nih za više krivičnih djela u stjecaju je od osudjenih za kvalificirani slučaj pronevjerenja večina (66 posto) bila osudjena na kazne duže od dvije godine dok je od osudjenih za tesku kradju samo 26 posto bilo osudjeno na takve kazne. Zaključci Osudj enima za kvalificirani slučaj pronevjerenja izrečene su uglavnom stroge kazne. Uvjetna je osuda na njih primijenjena uglavnom samo iznimno, a velikoj je većini izre- v cen strogi zatvor. No premda je osudjenima za ovo krivično djelo u većini slučajeva izrečena upravo ona vrsta kazne koda je zakonom propisana, udio osudjenih na kazne duže od 5 godina strogog zatvora i ovdje je razmjerno neznatan. Zbog malog broja obuhvaćenih slučajeva nismo mogli ispitati koliko su pojedine okolnosti utjecale na odmjeravanje kazne osudjenima za kvalificirani slučaj pronevjerenja. No obzirom na to da je za ovo krivično djelo zakonom zaprijeće-na jednako tako stroga kazna kao i za krivično djelo teške kradje usporedili smo kazne izrečene osudjenima za oba ova krivična djela, da bismo ustanovili da li ih i sudovi jednako strogo ocjenjuju. Ta je usporedba pokazala da su osudjeni 2a kvalificirani slučaj pronevjerenja mnogo strože kažnjavali nego osudjeni za tešku kradju kako u pogledu primjene u-vjetne osude tako i u pogledu izricanja strogog zatvora i odmjeravanja visine kazne. Prilikom ovih usporedbi mogli smo isključiti samo utjecaj što ga je na osudjene za oba ova kri-vicna djela imala okolnost stjecaja. Zbog malog broja obuhvaćenih slučajeva nismo naprotiv mogli isključiti utjecaj okolnosti povrata. No upravo struktura osudjenih za oba ova krivična djela obzirom na povrat još više naglašava utvrdje-ne razlike u strogosti izrečenih kazni. Udio povratnika me-dju osudjenima za tešku kradju je naime znatno veći nego me-dju osudjenima za kvalificirani slučaj pronevjerenja. A ipak je i uvjetna osuda i stroža vrsta kazne u znatno većoj mjeri primijenjena na ove posljednje nego na one prve. U vezi sa ovim razlikama u strogosti kazne postavlja se pitanje da li su sudovi kod odmjeravanja kazni osudjenima za kvalificirani slučaj pronevjerenja usvojili stroži kriterij nego kod odmjeravanja kazni osudjenima za tešku kradju zbog toga što se kod onih prvih radi o krivičnom djelu protiv službene dužnosti izvršenom u većini slučajeva na štetu društvene imovine ili zbog toga što je prisvojena imovina veće vrijednosti. Vidjeli smo naime dp medju osudjenima za tešku kradju ima samo neznatan broj onih koji su ukrali predmete u vrijednosti većoj od 300.000 dinara i da je većina tamo osudjena po članu 25O KZ zbog toga Što je izvršila provalnu kradju. Pri davanju odgovora na postavljeno pitanje moramo uzeti u obzir rezultate koje smo dobili kada smo kazne izrečene osudjenima za "normalni" slučaj pronevjerenja iz stava 1 člana 322 KZ usporedili sa kaznama izrečenim osudjenima za kradju. Kada bi sudovi samu okolnost da se radi o krivičnom djelu protiv službene dužnosti i da je oštećena društvena imovina ocjenjivali strože onda bi i kazne izrečene osudjenima za pronevje-renje iz stava 1 člana 322 KZ morale biti strože od kazni izrečenih osudjenima za kradju iz člana 24-9 KZ. No u pogledu in- tenziteta primjene uvjetne osude nismo našli značajnih razlika izmeđju osuđjenih za ova dva krivična djela, a razlike koje postoje ukazivale bi prije na to da je na osudjene za pronevjerenje taj institut primijenjen u većoj mjeri nego na osudjene za kradju. Strogi je zatvor na osudjene za oba ova krivična djela primijenjen samo iznimno. Samo smo u pogledu visine uvjetnih kazni ustanovili veću strogost kazni izrečenih osudjenima za pronevjerenje, ali razlike u tom pogledu nisu tako velike kao razlike u visini kazni odmjerenih osudjenima za kvalificirani slučaj pronevjerenja i tešku kradju. Stoga smatramo da je upravo velika vrijednost pronevjerene imovine u prvom redu dovela do toga da su osudjeni za kvalificirani slučaj pronevjerenja strože kažnjavani nego osudjeni za provalnu kradju. Osim toga usporedba kazni izrečenih osudjenima za tešku kradju sa kaznama izrečenim osudjenima za kvalificirani slučaj pronevjerenja pokazuje i to da je od onih prvih ve ćina osudjena na kazne koje su kako po vrsti tako i po visini blaže od zakonom propisane dok je naprotiv većina osudje-nih za kvalificirani slučaj pronevjerenja osudjena na kazne koje se i po vrsti i po visini nalaze unutar zakonom propisa nih granica. Ovo nas navodi na zaključak da su sudovi okolnost što je krivičnim djelom bila oštećena imovina veće vrijednosti, koju zakonik propisuje kao kvalifikatornu za prone vjerenje iz stava 2 člana 522, kao takvu usvojili i dali joj uglavnom onaj značaj koji joj pridaje i zakonik. Naprotiv sudovi očito samoj okolnosti da je kradja bila izvršena pro- valom nisu pripisali onaj značaj koji joj je zakonik dao kroz Propisanu kaznu. Vrlo vjerojatno je kod osudjenih za ovo krivično djelo odlučujuću ulogu pri odmjeravanju kazni imala okol-n°st da su pretežno bili ukradeni predmeti manje vrijednosti« ^o sličnog smo zaključka došli i kada smo kasne izrečene osu- ’ Njenima za tešku kradju usporedili sa kaznama izrečenima osuđenima za kradju iz člana 249 KZ. Smatramo da kroz ove rezultate dolazi u još većoj mjeri do izražaja utjecaj koji je kod odmjeravanja kazne osudjenima za promatrane imovinske delikte iffiala vrijednost prisvojene imovine. - 299 0BS0JENGI_ZA_HyDp_TELESNg_PgbKgDB0_IZ_ČL._14:l_9D3To_l_KZ V SR SLOVENIJI V 1. 1961. - 3oo - UVOD Reševanje medsebojnih sporov z uporabo grobe, fizi- Cne sile, ki ima za posledico telesno poškodbo ali celo smrt . • * Prizadete osebe, je zaradi svoje intenzitete in trdovratnosti, Posebno na določenih zemljepisnih območjih, zelo pereč družbe-ni problem v naši republiki. Ne smemo namreč prezreti dejstva, da obsegajo kazniva dejanja zoper življenje in telo v zadnjih Petih letih povprečno 22 % celotne, pred sodišči obravnavane kriminalitete v SR Sloveniji, delež hudih telesnih poškodb iz 1* odstavka 141 člena KZ, ki so predmet te analize, pa znaša v istem obdobju povprečno 13 % vseh kaznivih dejanj zoper življenje in telo, oziroma 3 % celotne pred sodišči obravnavane kriminalitete. V primerjavi z drugimi republikami je naša republika po deležu kaznivih dejanj zoper življenje in telo si-Cer na predzadnjem mestu - manjši delež ima samo še Črna Gora -kljub temu pa družbena nevarnost tovrstnih kaznivih dejanj, ki so naperjena zoper največjo dobrino - človeka samega - za-radi tega ni nič manjša. Znano je, da pride do razreševanja konfliktov med posamezniki s pretepi in uboji v veliki večini na vasi, torej v kategoriji kmečkega prebivalstva, ki je med Vsemi še vedno najmočnejša, tako v SR Sloveniji kot v celotni SRR Jugoslaviji. V podkrepitev tega dejstva naj služi ugotovi-tev v študiji "Krivična djela lišenja života na području NR ^vatske" 1946 - 55 str. 119, kjer je navedeno, da je nad 80 % kaznivih dejanj te vrste storjenih na vasi. Prav tako je ugotovljeno v študiji inštituta za kriminologijo pri pravni fa- - 5>ol - kulteti v Ljubljani, ki ima naslov "Problemi povrata u PNRJ", da je največ storilcev kaznivih dejanj zoper življenje in telo v poklicni skupini kmetov in kmečkih delavcev, Ce temu dodamo še to, da je skoro polovica kaznivih dejanj te vrste storjenih pod vplivom alkohola (odstotek alkoholiziranih storilcev je zelo verjetno precej večji, kajti v navedeno polovico so bili šteti samo tisti storilci, Pri katerih je bila vinjenost na sodni obravnavi dokazana in kot taka pri odmeri kazni tudi upoštevana), potem je problem v se toliko bolj pereč. Človek, kot družbeno bitje je nasproti družbi kot celoti in proti posameznikom v določenih odnosih, ki so lahko: družinski, sorodstveni, sosedski, sostanovalski, ljubezenski itd. Ti odnosi lahko pripeljejo do določenih situacij, ko so interesi posameznikov v navzkrižju in ko mora priti do razreševanja teh navzkrižij. Prav zaradi tega, ker je človek družbeno bitje, ki se mora zato kot tako ravnati po pravilih družbe, katere član je, ne sme teh konfliktov reševati na način, ki je v nasprotju z omenjenim pravilom. Ta prepoved sa-®ovoljnega razreševanja medsebojnih navzkrižij velja še posebno za kazniva dejanja zoper življenje in telo, ker je napadeni objekt največja vrednota družbe - človek. Zato je razumljivo, da družba na določeni civilizacijski stopnji posve-ca kaznivim dejanjem te vrste veliko pozornost in so zato tudi zagrožene kazni med najstrožjimi. Konfliktne situacije, ki pripeljejo do takšnih nasilnih ravnanj posameznikov ali skupin, ki so v nasprotju z družbenimi normami, so zelo raz- - 3o2 - novrstne in zapletene. Zato je namen te študije, kolikor mogoče kompleksno razčleniti ta negativni družbeni fenomen -njegove pojavne oblike, kakor tudi reakcijo družbe zoper storilce. Glede na kompleksnost in specifičnost problematike, ki jo pogojujejo kazniva dejanja zoper življenje in telo - v konkretnem primeru hude telesne poškodbe iz 1. odstavka 141 člena KZ, smo celotno analizo razdelili na sedem poglavij in sicer: 1. S£lošni_oris_raziskanih_primerov_in_izrečenih kazni, v katerem smo obsegli: obseg opazovane populacije in njene značilnosti, značilnosti izrečenih sankcij zoper storilce in strukturo obsojencev za tovrstna dejanja v zadnjih petih letih. 2. kjer smo prikazali kazenskopravna določila o upoštevanju okoliščin, ki lahko vplivajo na odmero kazni. 5» ?E2jŠ2ii2_2^22^2» kjer smo razčlenili vpliv prejšnjih obsodb na odložitev kazni, kakor tudi na višino pogojno odloženih in nepogojnih kazni. Prav tako je v tem poglavju prikazan vpliv istovrstnosti prejšnjih obsodb na višino izrečenih pogojnih in nepogojnih kazni ter vpliv števila prejšnjih istovrstnih in drugih kaznivih dejanj na višino izrečenih pogojnih in nepogojnih kazni. Končno je prikazan še vpliv prejšnjih pogojnih obsodb na pogojnost in višino izrečenih kazni. ’ 2£2iiŠ2i2®i_ki_kažejo_na_težo_2rimera, kjer so prikazani vplivi na izrek kazni zaradi: vrste telesnih poškodb, sredstev s katerimi so bila kazniva dejanja povzročena, izzvanost ali razdraženost storilca, karakteristike poškodovanca, vinjenost in nagibi« 5« Obnasanje_storilcev_20_storitvi_kaznivega_deja-nja, kjer smo prikazali vpliv pozitivnega ali negativnega obnašanja storilca nasproti poškodovancu po storitvi kaznivega dejanja na odmero kazni, kakor tudi vpliv priznanja na odmero kazni. 6. 2®2522_^22H1222_2^22si2222Y» kjer smo merili vpliv starosti, stanu in poklica storilcev na odmero kazni. 7. 2§zločki_sodne_odmere_kazni_po_posameznih_sodi-šcih. V tem poglavju smo primerjali med seboj izrečene kazni storilcem, kjer je bil upoštevan vpliv predkaznovanosti, sredstev storitve in izzvanosti storilcev, in sicer na področju treh sodišč, da bi tako ugotovili morebitne razločke v kaznovalni politiki. Na koncu vsakega poglavja smo nakazali najvažnejše ugotovitve in značilnosti, poleg tega pa smo na koncu sestavka posebej poudarili, katere okoliščine so bile od raziskanih po našem mnenju najbolj vplivne na odmero kazni. - 3o4 - I. SPLOŠNI PREGLED RAZISKANIH PRIMEROV IN IZREČENIH KAZNI. 1° 0Lse2_2O£ulaci1ie_obsoiiencev_in_n1iene_značilnosti Z anketo je bilo obseženih vsega 24-7 obsojencev za kazniva dejanja hude telesne poškodbe po čl. 141/1 KZ. Dejansko število obsojencev je bilo po sodni statistiki v letu 1961 nekoliko večje in je obsegalo 266 primerov. V času anketiranja, ki je trajalo čez 2 meseca, je bilo 60 sodnih spisov, ki bi jih morali pregledati, v postopku zaradi izredne omilitve kazni in obnove postopka. Zato smo morali upoštevati 44 sodnih spisov iz zadnjih mesecev I960, leta, da bi nadoknadili manjkajoče število primerov že tako razmeroma majhne populacije. Zaradi vključitve dela populacije, ki je storila kaznivo dejanje pred uveljavitvijo noveliranega kazenskega zakonika, nastane vprašanje ali je primerno združevati primere zaradi sprememb v noveliranem kazenskem zakoniku. Glede kvalifikacije hude telesne poškodbe in zagrožene kazni ni nobenih sprememb in je torej združevanje obeh populacij dopustno in upravičeno. Povečanje spodnje meje splošnega minima atrogega zapora ćd 6 mesecev na 1 leto namreč v tej raziskavi ne pride v poštev, ker smo dva primera s strogim zaporom kaznovanih izločili iz podrobne raziskave. Pač pa so nastale nekatere spremembe v splošnem delu noveliranega kazenskega zakonika, in sicer: a) Spremenil se je 12. člen KZ v svojem 2» in J. odstavku. V noveli je namreč v 2. odstavku podana skrajna sila tudi v primeru, če sta v koliziji dve dobrini enake vrednosti, medtem ko je moralo biti prizadejano zlo po kazenskem zakoniku iz leta 1951 manjše od zla, ki je grozilo* J. odstavek 12. člena KZ je skoraj v celoti nov in predvideva ob prekoračitvi meje skrajne sile iz malomarnosti milejšo kazen, če pa je prekoračena meja skrajne sile v posebno olajševalnih okoliščinah, sme sodišče storilcu kazen tudi odpustiti. b) Bistveno se je spremenil 40. člen kazenskega zakonika iz leta 1951» ki je z novelo urejen v dveh členih: 40 in 40a, ki obravnavata odmero kazni pri povratku in pri večkratnem povratku. V novem 40. členu KZ je storilec v povratku, če je bil preje že obsojen (povratek v najširšem smislu). Če je storilec v specialnem povratku, se takšen povratek praviloma strožje obravnava. Prejšnjo obsodbo upošteva sodišče po uradni dolžnosti kot okoliščino, ki lahko vpliva na odmero kazni, ne pa kot obvezno obteževalno okoliščino. Zlasti je upoštevano, če je bilo prejšnje kaznivo dejanje istovrstno, ali če sta bili dejanji storjeni iz enakih nagibov. V novem 40a členu KZ je uvedla novela poleg povratka v najširšem pomenu še poseben inštitut večkratnega povratka. Pri večkratnem povratku sodišče lahko izreče strožjo kazen od predpisane. Tako sme sodišče, kot to navaja 1. odstavek tega člena, izreči zoper storilca, ki je bil najmanj - 3o6 - dvakrat obsojen za naklepna kazniva dejanja na kazen strogega zapora ali na kazen zapora nad tri mesece in kaže nagnjenje k nadaljnjim kaznivim dejanjem, pa stori novo naklepno kaznivo dejanje, za katero je predpisana kazen zapora ali strogega zapora, strožjo kazen od predpisane. Ne sme pa se izreči strožja kazen, če je poteklo od dneva, ko je bil storilec odpuščen s prestajanja prejšnje kazni, do dneva, ko je storil novo kaznivo dejanje, več kot pet let. Drugih sprememb, ki bi utegnile vplivati na odmero kazni za hudo telesno poškodbo, novelirani kazenski zakonik ne vsebuje. Glede na to, da v opazovani populaciji ni nobenega primera skrajne sile po čl. 12, niti ni bila kazen odmerjena po čl. 40a KZ, imamo torej opravka z istovrstno populacijo. Preostane le še sprememba v čl. 40 KZ, ki pa v glavnem ni takšne narave, da bi otežkočila primerljivost združenih populacij. V celoti gre za 10 primerov, kjer so sodišča pri storilcih, obsojenih v letu I960, upoštevala predkaznovanost -od tega so brli trije v specialnem povratku. Obravnavo sprememb, ki jih je povzročil novelirani kazenski zakonik, sklenemo torej lahko z ugotovitvijo, da le-te niso imele v primerjavi s kazenskim zakonikom iz leta 1951 takšnega vpliva na odmero kazni, da obeh populacij za namen našega prikaza ne bi mogli združiti v eno. V zvezi z obseženo populacijo je interesantno ugotoviti, koliko storilcev je bilo obsojenih na prvi stopnji po uveljavitvi noveliranega kazenskega zakonika, ki pa so storili kaznivo dejanje pred 1.1.1960, ko je novela pričela veljati, kakor tudi, koliko časa preteče od storitve kaznivega dejanja do glavne obravnave na prvi stopnji. Iz tabele 1. v prilogi na stra. 'Mč je razvidno, da je storilo kazniva dejanja pred uveljavitvijo noveliranega kazenskega zakonika od celotne populacije le 66 ali 17,8 % storilcev. Koliko časa je preteklo od storitve kaznivih dejanj do glavne obravnave pred sodišči I. stopnje, kaže naslednja tabela: Struktura razsojenih primerov za kazniva dejanja hude telesne poškodbe po razdobju od storitve do glavne obravnave Razdobje od storitve dejanja do glavne obravnave Število primerov Struktura v % Skupaj 247 100 do 12 mesecev 167 67,7 12,1 do 24 mesecev 61 26,7 več kot 24 mesecev 19 7,6 Iz gornje strukture je razvidno, da so sodišča več kot dve tretjini vseh kaznivih dejanj razsodila v prvem letu po storitvi, dobro četrtino v drugem letu, ostanek pa v tretjem letu. Ker ni namen te raziskave odkrivati vzroke zaradi katerih traja postopek v nekaterih primerih razmeroma dolgo, se tu ne moremo spuščati v podrobnosti, temveč problem samo nakazujemo zaradi morebitne posebne ra- ziskave v tej smeri. Glede na to, da je število obravnavanih primerov premajhno za analizo kaznovalne politike po področjih okrožnih sodišč, prikazujemo kar tu število obsojenih storilcev po okrožnih sodiščih, in sicer tabelarno in grafično. Struktura obsojenih storilcev kaznivih dejanj hude telesne poškodbe po okrožnih sodiščih Okrožno sodišče Število obso- jencev Struktura v % Koeficient na 100.000 polnoletnih prebivalcev"1" Skupaj LR Slovenija 24-7 100 25 Maribor 90 36,5 4-2 Ljubljana 59 23,9 23 Celje 4-3 17,4- 35 Novo mesto 35 14-,2 35 Murska Sobota Koper H 8,0 16 Kranj 5 \ Gorica 1) Kakor kažejo podatki v gornji tabeli je tako absolutno kot relativno na prvem mestu mariborsko sodno okrožje, Za izračun gostote storilcev kaznivih dejanj hude telesne poškodbe smo vzeli kot vir popis prebivalstva 31.3«1961o Polnoletnih prebivalcev je po navedenih področjih okrožnih sodišč kot sledi: Celje 133 238 Kranj 93 oo -d- o Murska Sobota 83 694- Gorica 77 395 Ljubljana 284- 570 Novo mesto 105 34-2 Koper 75 307 Maribor 225 14-8 SR Slovenija 1077 74-2 kjer je gostota tovrstnih storilcev na 100.000 polnoletnih prebivalcev največja v republiki. Relativno nadpovprečni sta še celjsko in novomeško okrožje, medtem ko je ljubljansko skoro na ravni republiškega povprečja. Zanimivo je, da so Primorska, Gorenjska in Prekmurje globoko pod povprečjem. Zato smo področja okrožnih sodišč Gorica, Kranj, Koper in Murska Sobota združili v enotno območje, za katero smo tudi izračunali skupni koeficient gostote in to upoštevali tudi pri izdelavi kartograma, ki lepo ponazarja razvrstitev okrožnih sodišč po gostoti storilcev kaznivih dejanj hude telesne poškodbe . Gostota hudih telesnih poškodb v SR Sloveniji na 100.000 polnoletnih prebivalcev po okrožnih sodiščih. Z - 31o - Končno naj omenimo še, da Je udeležba žensk v obravnavani populaciji tako majhna - vsega 8 ali 0,3 % -da Je onemogočena kakršnakoli primerjava po spolu. 2• §2l2222_2222il222ii_i2-22222i2_kazni Za hudo telesno poškodbo Je v 1. odstavku 141.Č1. KZ zagrožena kazen v naslednjih mejah: od posebnega minimuma najmanj šestih mesecev zapora do maksimalno pet let strogega zapora. Ker gre v tem primeru za dobrino, ki Je posebej zaščitena, namreč telesno integriteto državljanov, Je zagrožena kazen razmeroma stroga. Zaradi nekaterih posebnih okoliščin sme sodišče izreči milejšo kazen, oziroma kazen celo odpustiti, kar določa kazenski zakonik v svojem 42., 43. in 44. členu. Uporaba določil o omilitvi, oziroma odpustitvi kazni pa Je možna,če so za to podani pogoji, ki Jih našteva zakon v členih: 6/2, 10, 11/3, 12/3, 16/2 in 20/1 KZ (t.J. zmanjšana prištevnost, pravna zmota, prekoračen silobran, prekoračitev skrajne sile, poskus in pomoč), kakor tudi na podlagi 2. odstavka 42. člena KZ. Glede na posebni minimum, t.J. 6 mesecev, Je mogoče izreči v smislu 1. točke 43. člena KZ tudi kazen zapora pod to mejo, ni pa mogoče izreči denarne kazni. Kot Je iz naštetih določil razvidno, so dane sodiščem zelo široke možnosti za individualizacijo pri odmeri kazni. V koliki meri so sodišča uporabljala inštitut omilitve kazni po čl. 42 in 43 KZ, nam najbolje pokaže pri- - - merjava med zagroženimi in dejansko izrečenimi kaznimi. Kot že rečeno, je zagrožena kazen za hudo telesno poškodbo po 1. odstavku čl. 141 KZ najmanj 6 mesecev zapora ali strogi zapor do 5 let. Glede višine izrečenih kazni, ne glede na to, ali so te bile pogojne ali nepogojne, je struktura naslednja: absolutno struktura v % skupaj do 6 mesecev 6 mesecev več kot 6 mesecev 245 100 154 54,7 65 26,5 46 18,8 Videti je, da so sodišča pri izrekanju kazni za kazniva dejanja te vrste v zelo veliki meri uporabila določbe 42. in 43. člena KZ, saj obsega število tistih storilcev, ki jim je bila izrečena kazen pod zagroženim posebnim minimom nad polovico - 5^»4 % - vseh obsojencev, več kot četrtina jih je na meji minima in le 19 % je nad mejo minima. Glede na pogojno odložitev kazni pa so sodišča izrekla obsojencem iz opazovane populacije naslednje kazni: Skupaj Pogojni zapor Nepogojni zapor 245 162 83 100 % 66,1 33,9 Skoro natanko dve tretjini obsežene populacije je bilo obsojenih na pogojni zapor in le malenkost več kot tretjina na nepogojno prostostno kazen. Glede na to, da je bila v tako velikem odstotku uporabljena omilitev kazni, poleg tega pa še pogojna odložitev, prikazujemo posamezne kombinacije tako izrečenih kazni. Struktura obsojenih po višini kazni in pogojni odložitvi Pogojna odložitev Skupaj Višina kazni do 6 6 več kot 6 mesecev mesecev mesecev Skupaj 245 134 65 46 sapor pogojni 162 98 43 21 zapor nepogojni 83 36 22 25 Struktura v % Skupaj 100 54->7 26,5 18,8 sapor pogojni 100 60,5 26,5 13,0 sapor nepogojni 100 43,4 26,5 30,1 X2 = 8,21;značilen pri P = 0,05 Primerjava pogojnih in nepogojnih prostostnih kazni po višini odmerjene kazni kaže, da se strukturi med seboj bistveno razločujeta v kaznih pod in nad mejo minima, medtem ko sta deleža na sami spodnji meji skoraj popolnoma enaka. Pri tem je potrebno še posebej poudariti, da izrečene nepogojne kazni veliko močneje variirajo, kot pogojne. Tako je koeficient variacije pri nepogojnih kaznih glede na aritmetično sredino (M = 6,07 meseca) pri & - 11,04 okro- glo 3^82 %, medtem ko je pri pogojnih kaznih (M = 4,39 meseca) štirikrat manjši - pri ^ = 4,47 okroglo047 %. Pri obeh skupinah obsojencev je variabilnost izrečenih kazni zelo izrazita , kar je posledica razmeroma obširnega registra izrečenih kazni - skupaj 16 različnih časovnih intervalov, in sicer od 10 dni do 16 mesecev, kot nam to kaže tabela 2.0 na str. 'M3 v prilogi. V tej tabeli smo razdelili celotno populacijo na štiri skupine in sicer: 1. pogojno obsojeni storilci, ki preje še niso bili kaznovani; 2. pogojno obsojeni povratniki; 3. nepogojno obsojeni storilci, ki preje še niso bili kaznovani in 4. nepogojno obsojeni povratniki. Značilnosti, ki jih kaže pravkar omenjena tabela, so naslednje: a) modalni razred v vseh štirih skupinah obsojencev je kazen 6 mesecev zapora, ki obsega 26,3 % vseh izrečenih kazni; relativno močna koncentracija je še pri 4 mesecih zapora, Ifi obsega okroglo 20 % vseh izrečenih kazni, ter pri 3 mesecih zapora, ki obsega 15>3 % celotne populacije; gostitve nastopajo v vseh štirih skupinah obsojencev v istih razredih, le da je intenziteta pri obsojencih s pogojnimi kaznimi pri nižjih, pri nepogojno obsojenih pa pri višjih kaznih; d) variacijski razmak je pri pogojno obsojenih 9 mesecev in 20 dni, pri nepogojno obsojenih pa 15 mesecev in 20 dni; e) delež obsojencev s kaznimi pod 1 mesecem je tako pri pogojno kot pri nepogojno obsojenih enak in obsega čez 13,3 % celotne populacije; f) pri vseh nepredkaznovanih storilcih so kazni na splošno nekoliko milejše kot pri predka- znovanih. 3 • S^ruktura_obso^encev_za_kazniva _d.e jan^ja_iz_čl • 141/l_v_letih_1937_-_19§l Glede na to, da smo z raziskavo obsegli praktično eno samo leto, in sicer leto, ko je začel veljati novelirani kazenski zakonik (ki pri obravnavanem kaznivem dejanju ni doživel, kot smo že ugotovili, nikakršnih sprememb), bo vsekakor zanimivo in potrebno v kratkem prikazati strukturo obsojencev po višini in vrstah kazni za nekaj let nazaj. Razpolagamo s podatki sodne statistike od leta 1957, vendar samo za vrsto in višino izrečenih kazni, medtem ko so podatki o pogojnih obsodbah iz istega vira na voljo samo za 3 leta, t.j. od 1959 - 1961. Storilci kaznivih dejanj iz čl. 141/1 obsojeni z zaporom v letih 1957 - 1961 Leto skupaj do 3 mesece več kot 3-6 mesecev več kot 6 mesecev 1957 339 135 167 37 1958 329 133 169 27 1959 303 97 160 46 1960 365 101 187 77 1961 263 76 137 50 Struktura v % 1957 100 39,8 49,3 10,9 1958 100 40,4 51,4 8,2 1959 100 32,0 52,8 15,2 I960 100 27,7 51,2 21,1 1961 100 28,9 52,1 19, Q Grupiranje obsojencev po višini izrečenih kazni je v sodni statistiki nekoliko drugačno, kot smo opazovano populacijo grupirali mi in je zato primerjava nekoliko otežko-čena, Kljub temu so opazne spremembe v skupini do 3 mesecev, ki je absolutno in relativno v močnem opadanju,in v skupini nad 6 mesecev, kjer je zaznavna tendenca relativnega porasta, medtem ko je skupina obsojencev s kaznijo od 3 do 6 mesecev zapora zelo stabilna. Grafična ponazoritev nastalih sprememb je razvidna iz naslednjih strukturnih stolpcev: Nastale spremembe v strukturi^izrečenih kazni storilcem kaznivih dejanj iz čl. 141/1 KZ v letih 1957 - 1961 % 1957 1958 1959 1960 1961 J do 6 mesecev zaporo 6mesecev zapora § več kot £ mesec e v zapora Storilcx kaznivih dejanj iz čl. 141/1 obspjeni s strogim zaporom v letih 1957-1961. Leto Skupaj do 2 leti več kot 2 leti 1957 13 10 3 1958 12 10 2 1959 14 14 — I960 12 12 — 1961 3 3 — Struktura \T % 1957 100 76,9 23,1 1958 100 83,3 16,7 1959 100 100 — I960 100 100 — 1961 100 100 — Storilcev, ki so bili obsojeni na kazen strogega zapora, je v vseh prikazanih letih razmeroma malo, višina kazni pa se je zmanjšala tako, da od 1958» leta dalje izrečene kazni ne presegajo dveh let. Verjetno je tudi, da se je absolutno število obsojencev, kaznovanih s strogim zaporom, zmanj šalo v letu 1961 tudi zato, ker je bil po noveli splošni minimum strogega zapora povečan od 6 mesecev na 1 leto. Sodišča zato v primerih, kjer so preje izrekli manj kot leto dni stro gega zapora, niso hotela izreči 1 leta strogega zapora, ker se jim je zdela razlika šestih mesecev prevelika. Na splošno lahko torej ugotovimo, da so se zaporne kazni minimalno poostrile, vendar so še vedno pod ali blizu spodnje meje z zakonom zagrožene kazni. Pri strogem zaporu pa lahko trdimo, da je kazen te vrste zelo redko uporabljena in da je bila višina kazni z izjemo prvih dveh let prikazane serije, močno pod spodnjo mejo z zakonom zagrožene kazni. Ne upoštevaje pogojnih kazni lahko zaključimo, da se izrečene kazni v zadnjih petih letih, to je vključno s posebej opazovanim 1961. letom niso bistveno spremenile in zato lahko trdimo, da podrobne ugotovitve o opazovani populaciji veljajo tudi za pretekla leta. Obsojenci po višini in pogojnosti izrečenih kazni v letih 1959 - 1961 Leto Vsi sku- paj Pogojni zapor Nepogojni zapor do 3 mesece več kot 3-6 mes. več kot 6 mes. do 3 mesece več kot 3-6 mes. več kot 6 mes. 1959 303 76 104 16 21 56 30 I960 365 70 127 34 31 60 43 1961 263 55 96 20 21 41 30 Struktura v % 1959 100 25,1 34,3 5,3 6,9 18,5 9,9 i960 100 19,2 34,8 9,3 8,5 16,4 11,8 1961 100 20,9 36,5 7,6 8,0 15,6 11,4 V zgornji tabeli prikazujemo strukturo na zapor obsojenih storilcev, in sicer po višini izrečenih kazni in glede na pogojni ali nepogojni izrek kazni, da bi tako ugotovili nastale spremembe za določeno časovno obdobje. Kot smo že omenili, razpolagamo z ustreznimi podatki šele od 1959. leta dalje in je zato serija razmeroma kratka, vendar bo za splošno oceno nastalih sprememb tudi to zadoščalo. Prvo kar lahko ugotovimo iz gornje strukture, je zelo stabilen delež pogojno, oziroma nepogojno obsojenih storilcev. Znotraj opazovanih skupin so sicer zaznavni rahli premiki od blažjih k ostrejšim kaznim, vendar so ti premiki v bližini spodnje meje z zakonom zagrožene kazni, oklenemo lahko torej z ugotovitvijo, da so razmerja med pogojnimi in nepogojnimi kaznimi zelo konstantna, kakor tudi da je celotna struktura precej stabilna, tako da lahko upravičeno sklepamo na podlagi rezultatov anketirane populacije tudi za nazaj. To pomeni, da je praksa sodišč glede tovrstnih kaznivih dejanj precej ustaljena; tako je leto 1961, ki je predmet te raziskave, normalen člen v zaporedju daljšega časovnega obdobja, na katero novelirani kazenski zakonik ni imel nikakršnega vpliva. II. VPLIV POSAMEZNIH OKOLIŠČIN NA ODMERO KAZNI Sodišča odmerjajo z zakonom relativno določene kazni po svoji presoji in pri tem upoštevajo številne okoliščine, od katerih morejo nekatere po izrecnem zakonskem določilu vplivati na zmanjšanje ali povečanje kazni, nekatere pa zakon v svojem 38« členu samo eksemplifikativno našteva, toda jih ne specificira. Vse te okoliščine so lahko subjektivne ali objektivne narave ali pa subjektivno - objektivne narave. Te okoliščine so zelo raznovrstne, saj je lahko vsaka od njih v določeni zvezi s kaznivim dejanjem in storilcem, poleg tega pa so tudi subjektivne lastnosti storilcev zelo različne, kar je treba pri odmeri kazni upoštevati. Oglejmo si torej, katere okoliščine bi po zakonskih določilih morale vplivati na odmero kazni in katere od teh smo v anketi vzeli v poštev. 1. Okoliščine, ki morejo vplivati na odmero kazni po samem zakonu so: a) splošne, ki veljajo za vsa kazniva dejanja: - zmanjšana prištevnost (neprištevni so iz ankete izločeni), čl. 6/2 KZ; - poskus - čl. 16 KZ; - pomoč - čl. 20 KZ; - stek - čl. 4-6 KZ v zvezi z vračunano prejšnjo obsodbo - čl. 47 KZ; - povratek - čl. 40 KZ; - večkratni povratek - čl. 40a KZ; - 32o - b) specifične, ki veljajo za telesne poškodbe; - silobran - čl. 11 KZ in - skrajna sila - čl. 12 KZ. Vse naštete okoliščine smo upoštevali v naši razi skavi. 2. Okoliščine, ki jih zakon navaja samo na splošno v svojem 38. členu in katerih ne specificira: a) Nagibi (motivi). 0 tem smo zbrali podatke le iz tistih spisov, kjer so bili izrecno navedeni. Klasifikacija nagibov je navedena na str. b) Stopnja ogrožanja ali kršitve zavarovane dobrine. Semkaj smo šteli naslednje okoliščine: vrsta telesne poškodbe in sredstvo, s katerim je bila poškodba povzročena. Člen 141 KZ sicer ne govori o sredstvu, s katerim je bila poškodba povzročena, vendar pa je verjetno, da so sodišča pri odmeri kazni v znetni meri upoštevala to okoliščino, posebno kadar je bil za storitev dejanja uporabljen nož ali kak) drugo nevarno sredstvo. c) Okoliščine, v katerih je bilo dejanje storjeno. Kot takšne smo upoštevali naslednje: izzvanost ali razdraženost storilca (tudi te okoliščine čl. 141 KZ ne navaja, vendar je mogoče sklepati, da se pri deliktih zoper življenje in telo upošteva ta okoliščina kot olajševalna), vinjenost storilca in karakteristike poškodovanca od katerih smo v anketi upoštevali: sorodstveno razmerje s storilcem, spol in starost. d) Prejšnje življenje. Med okoliščine, ki karakte- - 321 rizirajo storilca v tem pogledu, smo upoštevali predvsem prejšnje obsodbe, delno pa še podatke o prejšnjih upravnih kaznih in ukrepih, kakor tudi o osebnih razmeraj obsojencev (vendar le pri tistih obsojencih, kjer so podatki o tem v spisih obstojali). e) Osebne razmere. Kot takšne smo šteli: starost storilca, spol, družinske razmere in socialne razmere. Kazenski zakonik osebni i razmer ne specificira. Kljub temu pa smo upoštevali vse tiste podatke, ki smo jih zasledili v spisih in ki so lahko vplivali na odmero kazni, ne glede na to ali menimo, da so tudi dejansko imeli določen vpliv na odmero kazni ali ne. f) Obnašanje storilca po izvršitvi kaznivega dejanja. Glede na podatke, ki smo jih lahko našli v spisih, smo upoštevali: obnašanje storilca napram poškodovancu po povzročitvi telesne poškodbe in priznanje. Glede na majhno število primerov nekaterih zgoraj navedenih okoliščin, nismo mogli raziskati vpliva le-teh na odmero kazni in smo zato izločili iz nadaljnje obdelave vse tiste obsojence, ki so bili zmanjšano prištevni, ki so prekoračili silobran, ki so dejanje le poskušali in katerim je bila vračunana prejšnja kazen. Vse te primere smo izločili zato, ker bi sicer lahko vplivali na strukturo kazni pri posameznih grupah obsojencev, ki so že itak majhne. V tabeli 3 na str. dllf v prilogi smo prikazali izločene obsojence po vrstah in višini izrečenih kazni. Vse druge okoliščine, katerih morebitni vpliv na odmero kazni bomo ugotavljali, smo razvrstili v naslednje skupine, ki jih bomo po tem vrstnem redu tudi opazovali: a) prejšnje obsodbe b) okoliščine, ki kažejo na težo primera: - vrsta telesne poškodbe - sredstvo, s katerim je bila poškodba povzročena - izzvanost ali razdraženost storilca - karakteristike poškodovanca - vinjenost storilca - nagibi (motivi) c) obnašanje storilca po storitvi kaznivega dejanja : - obnašanje storilca napram poškodovancu - priznanje d) osebne razmere obsojenca: - starost - spol - družinske razmere - socialne razmere Vrstni red opazovanja posameznih skupin okoliščin smo določili po jakosti vpliva teh okoliščin na odmjerneno kazen, ki smo jo ugotovili pri obdelavi podatkov, vpliv posameznih okoliščin na odmero kazni bomo ugotavljali tako, da bomo pri vsaki skupini okoliščin merili težo izrečenih kazni. To bomo ugotavljali na dva načina, in sicer: z računanjem deležev pogojno obsojenih od skupnega števila obsojencev in z izračunavanjem strukture po višini izrečenih kazni, posebej za pogojno in posebej za nepogojno obsojene. Značilnost razlik v strukturah pa bomo preverjali s pomočjo metode hi kvadrata, to j. z ugotavljanjem asociacije med atributivnimi znaki. III. PREJŠNJE OBSODBE Pod pojmom "prejšnje obsodbe" smo z anketo zajeli vse tiste primere, kjer je bil posamezen storilec kaznivega dejanja hude telesne poškodbe pred tem že obsojen zaradi kaznivega dejanja, ne glede na to, ali je bila prejšnja kazen pogojna ali nepogojna, kakor tudi ne glede na to, kdaj je bila izrečena in ali je bila izbrisana ter ali je prišlo do amnestije ali pomilostitve. Nismo šteli med prejšnje obsodbe kazni izrečene za prekrške, kakor tudi ne sklepov sodišč o vzgojnih ukrepih. Pripominjamo, da smo zasledili v celotni populaciji obsojencev preje izrečen en sam vzgojni ukrep in eno samo kazen za prekršek, kar pa po našem mnenju ne ustreza dejanskemu stanju. V evidenci kaznovanih se vzgojni ukrepi in upravne kazni ne vodijo in je zato verjetno, da je bilo tega precej več, le da sodišča niso imela teh podatkov. 1. Y2liY-2E®iil5sii^_05§2^_2§-22S2j222li_i2£2222ik kazni Kot smo že omenili, je predkaznovanost storilca e-den izmed elementov, ki jih mora sodišče upoštevati in ki lahko vpliva na odmero vrste in višine kazni, kakor tudi na pogojno odložitev. Da bi ugotovili, v koliki meri vpliva predkaznovanost na pogojno odložitev kazni, smo v tabeli 1.1« na str.lčj v prilogi izračunali strukturo celotne populacije obsojencev po pogojnosti izrečenih zapornih kazni glede na prejšnje obsodbe. Ugotovili smo, da se odstotni deleži med preje neobsojenimi in preje obsojenimi močno razločujejo. Delež nepogojno obsojenih pri predkaznovanih storilcih je namreč relativno skoro enkrat večji (49,3 $) od deleža pri preje ne- obsojenih storilcih (25 %). Preverili smo signifikantnost p razločkov deležev in ugotovili, da je X 11,38 na nivoju 0,001. Na podlagi dobljenega rezultata lahko upravičeno sklepamo, da prejšnje obsodbe storilcev zelo močno vplivajo na nepogojne kazni odvzema prostosti, pa čeprav obsegajo ti še vedno komaj polovico primerov* Ugotovljeni razločki so lepo vidni iz naslednjega grafikona: Odstotna razmerja med izrečenimi pogojnimi in nepogojnimi kaznimi pri preje neobsojenih osebah ‘in povratnikih 90 80 70 ■ 60-soho- 30 20 10 0 Prej neobso jeni Povratniki zapor pogojno zapor nepogojno 2 • Vpliv_£rejŠn^ih_obsOdb_na_viŠino_izreČenih_kazni Najprej moramo ugotoviti, da je bila kazen strogega zapora izrečena v opazovani populaciji samo v enem primeru (ki smo ga tudi izločili) in zato opuščamo delitev kazni po vrstah v celotni analizi. Hoteč ugotoviti, ali in v kolikšni meri vplivajo prejšnje obsodbe na višino izrečenih kazni, smo v tabeli 1,1, na str. 1^3 primerjali strukturo pogojno in nepogojno obsojenih storilcev po višini izrečenih kazni glede na to, ali so bili preje obsojeni ali ne. Pri pogojno obsojenih je sicer videti, da so storilcem, ki so že bili obsojeni, sodišča odmerila nekoliko višje kazni. Vendar so razločki med deleži razmeroma majhni, tako da izračunani hi ni značilen. Videti je, da so pri pogojno obsojenih storilcih vplivale na višino kazni druge okoliščine, medtem ko so bile prejšnje obsodbe le eden izmed faktorjev, vendar ne odločujoči. Tudi pri nepogojno obsojenih ne moremo z gotovostjo trditi, da je pred-kaznovanost storilcev imela odločujoč vpliv na odmerjeno višino kazni. Razločki med deleži so sicer tukaj dosti izrazi- p tejši, kot pri pogojno obsojenih, vendar izračunani hi tudi tu ni značilen, oziroma značilen je le na nivoju 0,10. Verjetno je, da je predkaznovanost vplivala v precejšnji meri na višino izrečenih nepogojnih kazni pri preje obsojenih storilcih, vendar pa so na to nekoliko vplivali tudi drugi faktorji. 3 • Y2iiY_i®1i2Y2§£22®£i J2-2 2 2^_SS_£°S2i“ 222t_i2Y2222i^_lSaz2^ Med istovrstna kazniva dejanja smo šteli vsa kazniva dejanja iz XII. poglavja kazenskega zakonika, ne glede na to ali so bila izvršena samostojno ali v steku z drugimi kaznivimi dejanji, V veliki večini so bila to dejanja iz čl. 141, 142 in 144 KZ in le dve kaznivi dejanji iz čl. 142 sta bili kombinirani z razžalitvijo, oziroma z oškodovanjem tujih pravic. Glede na določila 40. člena KZ bi bilo pričakovati, da bo specialni povratek za tovrstna kazniva dejanja strožje obravnavan, t.J. da bo tu število nepogojno obsojenih znatno večje kot število pogojno obsojenih. Dejansko pa so razločki med deleži preje obsojenih za "druga" kazniva dejanja in deleži preje obsojenih za istovrstna kazniva dejanja, ki so prikazani v tabeli 1.2. na str. 4 ih v prilogi, tako majhni, da izračun s hi ni pokazal nobene signifikantnosti. Verjetno Je na takšno odločitev sodišč vplivalo dejstvo, da so bila prejšnja istovrstna kazniva dejanja lažjega značaja. Iz gfadiva Je namreč razvidno, da Je bilo od 31 preje obsojenih storilcev za istovrstna kazniva dejanja 26 ali 84 % takšnih, ki so bili preje obsojeni za lažja kazniva dejanja iz XII. poglavja KZ, pa še od teh Je čez polovica takšnih, ki so bili obsojeni pred več kot 7 leti. Prav tako so od 5 specialnih povratnikov iz čl. 141 KZ štirje obsojeni leta 1954 - minulo Je torej že 7 let od storitve istovr- stnega kaznivega dejanja, enemu pa, ki je bil obsojen 1951« leta, je bila kazen po čl. 88/1 KZ izbrisana,. Videti je, da so sodišča časovno odmaknjenost prejšnjih obsodb upoštevala, čeprav prejšnje kazni še niso bile izbrisane iz kazenske evidence. če temu ne bi bilo tako, potem bi se vsiljeval zaključek, da na izrek pogojne, oziroma nepogojne kazni ne vpliva odločilno istovrstnost prejšnjih obsodb, temveč že samo dejstvo predkaznovanosti, 4. Y2iiYJ2£§s]šnjiih_istovrstnih_obsodbjia_vjisino_izz rečenih kazni. Glede na to, da prejšnje istovrstne obsodbe niso imele vpliva na pogojnost izrečenih kazni, smo pričakovali, da bo ta vpliv morda viden pri višini izrečenih kazni, in sicer tako pri pogojno, kot pri nepogojno obsojenih storilcih. Zato smo v tabeli 1.2. na str.^^- v prilogi prikazali strukturo obsojencev, ki so storili preje istovrstna kazniva dejanja, po pogojnosti in višini izrečenih kazni. Navedena primerjava nam je dala presenetljive rezultate. Medtem ko so razločki v strukturi po višini kazni pogojno obsojenih storilcev za istovrstna kazniva dejanja statistično značilni in kažejo tendenco strožjega obravnavanja specialnega povratka, je pri nepogojno obsojenih rezultat ravno nasproten# Pri nepogojno obsojenih specialnih povratnikih je namreč delež tistih, ki so bili obsojeni na več kot 6 mesecev zapora, znatno manjši kot pri storilcih, ki so bili obsojeni preje za druga kazniva dejanja. Preizkus s pomočjo hi takega zaklju- čka sicer ne potrjuje, ker razločki niso značilni, vendar pa je očitno, da se specialni povratniki v tem primeru ne obravnavajo strožje kot drugi povratniki in prav ta ugotovitev preseneča, seveda ob upoštevanju določil čl. 40 KZ. Zelo verjetno je, da so bile druge okoliščine pri odmeri višine kazni tehtnejše kot samo faktor specialnega povratka. 5. YEiiY_š;teYilajDre jšn^:Uijirug:y2_in_istovrstnih kaznivih_dejanj_na_poffojnost_izrecenih_kazni V točki 3 tega poglavja smo ugotavljali vpliv prejšnjih obsodb na pogojnost izrečenih kazni za druga in istovrstna kazniva dejanja, ne upoštevajoč pri tem števila prejšnjih obsodb. Tukaj bomo skušali ugotoviti, ali ima večje število prejšnjih obsodb - posebno istovrstnih, kakšen vpliv na izrek pogojne, oziroma nepogojne kazni. V tabeli 1.3. na str.^i5 v prilogi je prikazana struktura obsojencev te vrste po pogojnosti izrečenih kazni. Večkratnih povratnikov za druga kazniva dejanja je 23 ali natanko 50 % vseh povratnikov za druga kazniva dejanja, medtem ko je večkratnih povratnikov za istovrstna kazniva dejanja 17 ali 55 % vseh povratnikov za istovrstna kazniva dejanja«, Tudi tukaj smo prišli do presenetljivih rezultatov, ki pa so verjetno slučajnega izvora. Ugotovili smo namreč, da je razloček med deleži večkratnih povratnikov za druga kazniva dejanja pri nepogojnih kaznih izrazito večji kot pri enkrat preje obsojenih storilcih, medtem ko pri večkratnih istovrstnih povratni- - 33o - kih ne obstoja nikakršna zveza, oziroma se deleža nepogojno obsojenih le malenkostno razločujeta, in sicer v nasprotni smeri. Glede na zelo majhno število večkratnih specialnih povratnikov je dobljeni rezultat zelo verjetno slučajen. Z gotovostjo lahko trdimo, da je na izrek nepogojne kazni vplivalo večkratno povratništvo le za druga kazniva dejanja, medtem ko za specialne povratnike nimamo opore za takšno trditev. kaznivik_de jan j_na_višino_izrecenih_kazni Razčlenitev pogojno in nepogojno obsojenih povratnikov po številu prejšnjih obsodb za "druga" in po številu prejšnjih obsodb za "istovrstna" dejanja, smo zaradi premajhnih frekvenc opustili. Lahko torej samo domnevamo, da zaradi časovne odmaknjenosti preje izrečenih obsodb za istovrstna dejanja tudi v primeru večjega števila le-teh niso imele vpliva na morebitno odmero strožje kazni. Frekvence obravnavanih primerov so namreč tako majhne, da je tudi s tega stališča zelo težko izluščiti, ali so sodišča resnično upoštevala faktor časovne odmaknjenosti prejšnjih obsodb pri odmeri višine in vrste kazni, ali pa so na to odločitev vplivali drugi činitelji. 7. Y2liy_l5®Yii§_2£®^iSsli^_22S2iiSi^_2522^_5§_22S2ii“ nost in višino izrečenih kazni V tabeli 1.4. na str. v prilogi smo prikazali strukturo preje obsojenih po pogojnosti in višini izrečenih kazni glede na pogojnost prejšnjih obsodb. Vse povratnike smo razvrstili na dve skupini, in sicer na preje samo pogojno obsojene in preje nepogojno in pogojno obsojene storilce. V prvi tabeli je prikazana struktura povratnikov po vrstah prejšnjih obsodb glede na pogojnost izrečenih kazni. Če primerjamo med seboj deleže pogojno in nepogojno kaznovanih povratnikov, ugotovimo, da se le-ti med seboj precej razločujejo. Tako je na primer delež pogojno kaznovanih v skupini preje samo pogojno obsojenih za 12 točk večji od povprečja, za prav toliko točk pa je manjši delež pogojno obsojenih povratnikov, ki so bili preje pogojno in nepogojno obsojeni. Kljub znatnim razločkom statistični preizkus ni potrdil značilnosti, in sicer zaradi tega, ker je težišče vseh povratnikov v skupini preje nepogojno obsojenih. Struktura pogojno obsojenih povratnikov po višini izrečenih kazni, ki je prikazana v drugi tabeli, izraža tendenco blažjega kaznovanja povratnikov, ki so bili preje samo pogojno obsojeni in strožjega kaznovanja povratnikov, ki so bili preje obsojeni na pogojne in nepogojne kazni. Vendar tudi tu nismo ugotovili signifikantnosti, ker so frekvence premajhne • Najbolj izenačena je struktura obsojencev po višini izrečenih kazni pri nepogojno obsojenih povratnikih, ki je prikazana v trest ji tabeli, saj praktično ni nobenih razločkov med deleži in zato lahko z gotovostjo trdimo, da vrste prejšnjih obsodb niso imele nikakršnega vpliva na odmero izrečenih nepogojnih kazni. Glede na to, da v nobeni od prikazanih struktur nismo ugotovili značilnih razločkov med posameznimi skupinami povratnikov lahko trdimo, da vrste prejšnjih obsodb niso vplivale niti na pogojnost niti na višino izrečenih kazni. Tak zaključek je toliko bolj upravičen tudi zato, ker smo že v prejšnjih ugotovitvah podčrtali vpliv časovne odmaknjenosti prejšnjih obsodb, ki so jo sodišča pri odmeri kazni zelo verjetno upoštevala v prid storilcem. 8 8. Zaključek Če na kratko rezimiramo vpliv prejšnjih obsodb na odmero vrste in višine kazni za kazniva dejanja hude telesne poškodbe, pridemo do naslednjih ugotovitev: a) prejšnje obsodbe, ne glede na to ali so bile izrečene za istovrstna ali za druga kazniva dejanja, zelo močno vplivajo na izrek nepogojnih kazni; b) glede na dejstvo, da je bil v celotni populaciji obsojen na kazen strogega zapora en sam storilec - nepovratnik, lahko sklepamo, da se ta kazen izreka v izjemnih primerih; c) pri določanju visine pogojnih in nepogojnih kazni ne moremo z gotovostjo trditi, da so sodišča upoštevala povratek kot odločujočo okoliščino za izrek strožje kazni, vendar je iz razločkov v strukturah videti, da je bil tudi povratek eden izmed pomembnih faktorjev, ki so vplivali na odločitev sodišč pri odmeri višine kazni; d) v opazovani populaciji ni bilo ugotovljeno, da bi sodišča specialne povratnike obravnavala glede odmere pogojnih kazni drugače kot povratnike za druga kazniva dejanja, vendar ne gre tu za nepravilno uporabo 40. člena KZ, temveč so sodišča upoštevala, da so bila prejšnja kazniva dejanja večinoma lahke telesne poškodbe in da so bile sodbe za ta dejanja izrečene v večini primerov pred sedmimi leti; e) sodišča so upoštevala specialni povratek pri odmeri višine kazni le pri pogojno obsojenih storilcih, kjer so ugotovljeni signifikantni razločki v korist višjim kaznim, medtem ko so pri nepogojno obsojenih storilcih ugotovljene nasprotne tendence, ki pa niso značilne. To je posledica tega, da velja nepogojna kazen za strožjo, pa čeprav je časovno krajša kot pogojna; f) število prejšnjih obsodb so sodišča upoštevala samo pri povratnikih za "druga" kazniva dejanja, pri katerih je bil ugotovljen večji delež nepogojnih kazni, medtem ko pri specialnih povratnikih nismo ugotovili nobene zveze med številom prejšnjih obsodb in nepogojno kaznijo. Vendar tega zaradi majhnega števila primerov ne bi kazalo posploševati; g) število prejšnjih obsodb, ne glede na to ali so bile izrečene za istovrstna ali za druga kazniva dejanja, ni imelo vpliva na višino izrečenih pogojnih in nepogojnih kazni, kajti značilnih razločkov v strukturah nismo ugotovili, kar je zelo verjetno pripisati časovni odmaknjenosti prejšnjih obsodb; h) s primerjavo strukture povratnikov po vrstah prejšnjih obsodb - pogojnih, nepogojnih ali mešanih - smo ugotovili, da sodišča niso štela pri odmeri vrste in višine kazni teh okoliščin med odločujoče, zelo verjetno zaradi časovne odmaknjenosti prejšnjih obsodb. Glede na to, da smo ugotovili, da je povratništvo v opazovani populaciji eden izmed najvažnejših činiteljev pri odmeri vrste in višine kazni, menimo, da je potrebno pri o-bravnavanju nadaljnjih okoliščin deliti celotno populacijo na preje neobsojene in preje obsojene storilce. Na ta način bomo formirali iz ene nehomogene, dve delni homogeni populaciji, kar bo zagotovilo ustrezno primerljivost za pravilno interpretacijo zbranih podatkov. IV. OKOLIŠČINE, KI KAŽEJO NA TEŽO PRIMERA Kot smo že omenili v prvem poglavju tega sestavka, smo razdelili okoliščine, ki kažejo na težo primera na naslednje skupine: 1. vrste telesnih poškodb; 2. sredstva s katerimi so bila kazniva dejanja povzročena; 3. izzvanost ali razdraženost storilca; 4. karakteristike poškodovanca; 5. vpliv alkohola in 6. nagibi (motivi). Vsako od navedenih skupin bomo skušali razčleniti in ugotoviti, kolikšen vpliv je imela na odmero višine kazni, oziroma na morebitno pogojno odložitev. 1. Vrste_telesnih_poškodb Za hude telesne poškodbe iz 1. odstavka 141. člena KZ (navadne hude) štejemo poškodbe, ki po naravi ali razsežnosti presegajo okvir, začrtan lahki telesni poškodbi+. Tako u-vrščamo med hude telesne poškodbe: vse prelome in nedvomno izkazane nalome kosti; vse izpahe - razen na prstih; klinično dokazljive zvine (na hrbtenici, v kolčnem, kolenskem in skočnem + Glej dr. Janez Milčinski, Sodna medicina, Ljublja- na 1956» str. 65 sklepu) ; velike rane mehkih delov in majhne rane s poškodovanimi večjimi žilami, živci in kitami; resne okvare zrkla, u-šesa, spolovila itd.; poškodbe centralnega živčevja; poškodbe, ki segajo v telesne votline, hrbtenični kanal in obnosne votline; okvare zdravja, ki po naravi ali intenzivnosti presegajo okvir lahke poškodbe; in končno več poškodb, od katerih je vsaka zase lahka, morejo biti skupno huda telesne poškodba. Poudariti je treba še, da vidni sledovi niso neobhod-ni za hudo telesno poškodbo v kazenskopravnem smislu (n.pr. dušenje z davljenjem, ali na drug način, brž ko je nastopila nezavest, okvare od električnega toka itd.). V opazovani populaciji smo zasledili naslednje vrste hudih telesnih poškodb; zlomi kosti na rokah, zlomi kosti na nogah, poškodba glave (lobanje, čeljusti, nosne kosti, lične kosti), zlomi kosti na trupu, vreznine, vbodline in sekani-ne, pretres možganov in druge poškodbe (izpahi, izvini in podobno) . Glede na to, da je register hudih telesnih poškodb za razmeroma majhno populacijo preobširen, smo za potrebe obdelave združili zgoraj naštete hude telesne poškodbe v naslednjih pet sorodnih skupin: - zlomi kosti (na rokah, nogah in trupu) - poškodba glave (lobanje, nosnih in ličnih kosti, čeljusti itd.) - vbodline, vreznine in sekanine - pretres možganov - udarnine in drugo (zvini, izpahi itd.) Po tej klasifikaciji smo prikazali celotno populacijo po pogojnosti in višini izrečenih kazni v tabeli 4.0. na str.'M5 v prilogi, in sicer samo kot orientacijski pregled. Zaradi majhnega števila primerov, smo morali namreč število skupin za potrebe analize (ugotavljanje signifikantnosti) skrčiti na vsega tri, in sicer: - vbodline, vreznine in sekanine; - poškodbe glave (lobanje, nosnih in ličnih kosti, čeljusti, pretres možganov itd.) in - druge poškodbe (zlomi kosti vseh vrst, udarnine, zvini, izpahi in drugo). Te tri skupine poškodb smo dohili tako, da smo med seboj primerjali strukturo višine izrečenih kazni, ne glede na to ali so bile le-te pogojne ali nepogojne. Pri tem smo ugotovili, da so sodišča najstrožje kaznovala vbodline in vreznine, negoliko mileje poškodbe glave, najblažje pa so kaznovali storilce, ki so povzročili "druge" poškodbe. Razločke v strukturi med navedenimi skupinami poškodb po višini izrečenih kazni nazorno kaže naslednja tabela: Struktura obsojencev po vrstah povzročenih poškodb in višini izrečenih kazni Skupine telesnih poškodb Skupaj do 6 mese- cev 6 mese- cev več kot 6 mese- cev Skupa J druge poškodbe poškodbe glave vbodiine, vreznine 220 121 60 39 128 81 29 18 57 33 17 7 35 7 14 14 Struktura v % Skupa J druge poškodbe poškodbe glave vbodiine, vreznine 100 55,0 27,3 17,7 100 63,3 22,7 14,0 100 57,9 29,8 12,3 100 20,0 40,0 40,0 2 X = 23,42, značilen na nivoju 0,001. Glede na dobljene rezultate v zgornji tabeli Je tvorba navedenih treh skupin telesnih poškodb povsem upravičena, čeprav s stališča medicine mogoče ni nesporna. Grafično se zgornji razločki v strukturi odražajo takole: Struktura obsojencev po vrstah povzročenih poškodb in višini izrečenih zapornih kazni Druge Poškodbe Vbodiine poškodbe m ureznwe J do b'mesecev zapora ] b mesecev zapora I več h>t Smesecev zapora a) Vpliv vrste povzročenih poškodb na pogojno odložitev kazni V tabeli 1.5* na str. 'Jij v prilogi so prikazani obsojenci glede na prejšnje obsodbe in vrste poškodb, ki so jih prizadejali poškodovancem in vpliv le-teh na pogojno, oziroma nepogojno kazen. Ugotovili smo, da je pri preje ne-obsojenih storilcih zelo močna zveza med vbodlinami in vrezninami ter nepogojno zaporno kaznijo. Tako je delež storilcev, ki so bili nepogojno kaznovani zato, ker so ^»oškodovali svoje žrtve z vbodlino ali vreznino 59 medtem ko se giblje jo deleži nepogojno kaznovanih storilcev, ki so povzročili poškodbe glave ali "druge" poškodbe od 10 do 28 %. Ugotovljeni razločki med deleži so zelo značilni. Tudi pri preje obsojenih storilcih je relativno največji delež nepogojno kaznovanih v skupini, ki so povzročili vbodline in vreznine (kar 90 %), vendar sta tudi pri ostalih dveh skupinah deleža nepogojnih kazni znatno večja, kot pri preje neobsojenih storilcih, kar kaže na to, da je vplivala na odmero nepogojne kazni poleg vrste poškodb tudi predkaznovanost. Razločki med strukturnimi deleži so značilni. Na podlagi vsega povedanega lahko torej z gotovostjo trdimo, da vpliva na pogojnost izrečenih kazni tudi vrsta povzročenih poškodb, t.j. da se vbodline in vreznine izrazito strožje kaznujejo kot druge poškodbe, ker so v veliki večini povzročene z nevarnim orožjem - nožem. Vsa navedena raz merja zelo lepo ponazarja naslednji grafikon: - 34o - Struktura obsojencev glede na kazni - po prejšnjih obsodbah škodb Preje neobsojeni storilci Poškodba poškodbe pogojno odložitev zaporne in vrstah povzročenih po- Povratniki bruje poškodba Vbodimo, poškodbe glave vreznine ] zapor pogojno ' lapor nepogojno b) Vpliv vrste povzročenih poškodb na višino pogojno odloženih kazni V naslednji tabeli na isti strani smo primerjali med seboj deleže izrečenih pogojnih kazni v njihovi višini, in sicer za preje neobsojene in preje obsojene storilce. U-gotovili smo, da so sodišča pri preje neobsojenih strožje obravnavala tiste storilce, ki so povzročili poškodovancem vbodline in vreznine. Pri preje obsojenih storilcih se iz strukture sicer vidi, da so deleži z višjimi kaznimi nekoliko večji kot pri preje neobsojenih, vendar zaradi majhnih frekvenc tega nismo mogli verificirati. Domnevamo torej, da v strukturi nakazani deleži izražajo podobno tendenco kot pri preje neobsojenih storilcih, vendar zaradi premajhnih frekvenc to ne more priti do izraza. c) Vpliv vrste povzročenih poškodb na višino ne- pogojno izrečenih kazni. V zadnji tabeli na str. 12? smo prikazali strukturo nepogojno obsojenih storilcev po vrstah poškodb, in sicer za preje neobsojene in za povratnike. Pri preje neobsojenih storilcih je že iz same strukture razvidno, da obstoja močna zveza med vbodlinami in vrezninami ter višino nepogojnega zapora. Zelo podobna razmerja deležev so vidna tudi pri p preje obsojenih storilcih, vendar preizkus s pomočjo hi ni potrdil značilnosti razločkov v strukturi in zato pri tej skupini obsojencev ne moremo trditi, da obstoja zveza med višino nepogojne kazni in vrsto poškodb. 2. Sredstva, s katerimi so bile hude telesne poškodbe povzročene Register sredstev, s katerimi so obsojenci svojim žrtvam prizadejali hude telesne poškodbe, je zelo pester in obsežen ter ga zaradi poznejšega združevanja v manjše, sorodne skupine navajamo v celoti kot sledi, in sicer skupaj z ustreznimi frekvencami: - koli , late in palice ... ...60 - steklenice 2 - roka (pest in dlan) .... ...43 - vžigalna kapica ... 1 - noži vseh vrst - železna palica .... 1 - noge - železna bergla .... 1 - orodje (vile, grablje, kose itd.J ........................ 19 - železna ponev 1 - stoli o.................. 14 - kuhinjske burklje .... 1 - metanje po tleh ......... 12 - kamen.................... 6 Skupaj 220 Zaradi majhnega števila obsojencev, smo v splošnem pregledu v tabeli 5-0. na str. 446 v prilogi združili vsa sredstva, s katerimi so bile hude telesne poškodbe povzročene, v sedem skupin. V skupino "drugo" smo uvrstili vsa tista sredstva, ki so v zgornji razvrstitvi navedena od stolov naprej, medtem ko so ostala sredstva razčlenjena kot preje. Vendar je za potrebe analize tudi takšna razčlenitev prepodrobna, ker onemogoča ustrezne statistične prijeme za ugotavljanje medsebojnih odvisnosti. Z izračunom odstotnih deležev pogojno kaznovanih storilcev od celotne populacije, smo dobili dejansko samo dve skupini in sicer storilce, ki so poškodovali svoje žrtve z noži in storilce, ki so poškodovali svoje žrtve z drugimi sredstvi. Da je ta delitev upravičena in. logična, nam kažejo deleži pogojno obsojenih v naslednji tabeli: Deleži pogojno obsojenih storilcev po vrstah sredstev s katerimi so povzročili poškodbe Sredstvo storitve Vsi obsojenci Pogojno obsojeni Delež v % Skupaj jesti in dlani ^oge noži orodje stoli koli in late drugo 220 14-7 66,6 45 31 68,8 23 19 82,6 33 8 24,2 20 15 75,0 14 10 71,5 61 43 70,5 24 21 87,5 Iz gornje tabele je vidno, da je delež tistih storilcev, ki so povzročili poškodbe z noži 2,7 krat manjši od povprečja, medtem ko se ostali deleži razmeroma zelo malo razločujejo od povprečja, t.j. najmanj za 2 in največ za 25 točk. Enako je z višino izrečenih kazni in sicer ne glede na to, ali so pogojne ali nepogojne. Tudi pri tej primerjavi se struktura po višini kazni pri storilcih, ki so pri storitvi kaznivega dejanja uporabili nož, bistveno razločujejo od storilcev, ki so uporabili druga sredstva. To nam lepo kaže naslednja tabela: Struktura obsojencev po vrstah sredstev storitve in višini kazni Vrsta sredstev Skupaj do 6 mese- cev 6 mese- cev več kot 6 mese- cev Vsi skupaj Iruga sredstva noži 220 120 60 40 187 114 47 26 33 6 13 14 Struktura v % Vsi skupaj Iruga sredstva noži 100 54,5 27,3 18,2 100 59,9 25,1 13,9 100 18,2 39,4 42,4 p X = 24,o5, značilen na nivoju 0,001 Sklenemo lahko z ugotovitvijo, da je nož takšno sredstvo, katerega uporabo pri hudih telesnih poškodbah so sodišča obravnavala bistveno drugače kot druga sredstva - namreč z redkimi izjemami zelo strogo in je zato treba deliti v nadaljnji analizi sredstva storitve na že omenjeni dve skupini. Gornja struktura se grafično odraža takole: Struktura obsojencev po vrstah sredstev storitve dejanja in višini zaporne kazni U/WUU. m• 10y/o sredstva t/on 90 m ----- 10 ----- 60 -----Z 50 ----- 90 __________ 3 0- :==::: 10 io. iiiiiiiiiii ====== o m m 11 iiim l do 6mesecev zapora I zj S mesecev zapora već kot S mesecev zapora Naslednje vprašanje, ki ga je potrebno rešiti preden pričnemo s podrobnejšim proučevanjem je, kdaj naj bi vplivala na odmero kazni težina poškodbe, kdaj sredstvo s katerim je bila poškodba povzročena in kdaj oboje. Najprej si oglejmo kombinacijo povzročenih poškodb s sredstvi, s katerimi so jih obsojenci povzročili: - 3^5 - Obsojenci po vrstah poškodb in sredstvih s katerimi so jih povzročili: Vrste telesnih poškodb Sku- paj Sredstva storitve koli in late pesti in dlani no- ži dru- go no- ge oro- dje sto- li Skupaj 220 60 45 34 25 23 19 14 zlomi kosti 78 33 10 — 10 9 10 i poškodbe gla- ve 57 13 29 — 7 2 4 2 vbodline in vreznine 37 - - 34 — — 3 — pretrds mo- žganov 32 11 5 — 5 6 1 4 udarnine in drugo 16 3 1 - 3 6 1 2 Struktura v % Skupaj 100 27 20 16 11 11 9 6 slomi kosti 100 42 13 — 13 11 13 8 poškodbe gla- ve 100 23 51 - 12 3 7 4 vbodline in vreznine 100 - - 92 - — 8 — pretres mo- žganov 100 34 16 - 16 19 3 12 udarnine in drugo 100 19 6 - 19 38 6 12 Struktura v % Skupa j 100 100 100 100 100 100 100 100 zlomi kosti 35 55 22 — 40 39 53 45 poškodbe gla- ve 26 22 65 - 28 9 21 14 vbodline in vreznine 17 - — 100 — — 16 - pretres mo- žganov 15 18 11 - 20 26 5 29 udarnine in drugo 7 5 2 ~ 12 26 5 14 Vsebina gornje tabele nam sicer še ne daje odgovora na postavljeno vprašanje, vendar menimo, da je sama po sebi - 346 - dovolj interesantna, da jo nekoliko analiziramo. Vodoravna povprečna struktura nam pove, da je bilo največ poškodb, povzročenih s koli (27 %) ■> nekoliko manj (20 %) s pestmi in dlanmi, čez 15 % z noži, medtem ko odpade dobra tretjina na ostala sredstva. Deleži sredstev po vrstah povzročenih telesnih poškodb se razumljivo med seboj močno razločujejo. Tako so bile na primer skoro vse vbodline in vreznine povzročene z noži (le 2 vboda z vilami in ena vreznina s koso), nadalje je vidno, da odpade največji delež zlomov kosti in pretresa možganov na skupine obsojencev, ki so uporabili kole in late, največ poškodb glave pa je bilo povzročenih s pestmi, medtem ko je bilo največ udarnin povzročenih z nogami. Navpična povprečna struktura pove, da je bilo povzročenih nad tretjino zlomov kosti, več kot Četrtina je poškodb glave, 16,8 % vbodlin in vreznin, ostanek pa odpade na pretres možganov in druge poškodbe. Tudi v tej strukturi se deleži po vrstah sredstev med seboj zelo močno razločujejo, kar je v skladu z naravo in vrsto povzročenih poškodb. Da bi lahko določno odgovorili na zgoraj postavlje no vprašanje, smo primerjali strukturo obsojencev po vrstah povzročenih poškodb in pogojnosti izrečenih kazni ter strukturo obsojencev po vrstah sredstev povzročitve in pogojnosti izrečenih kazni. Obsojenci po vrstah povzročenih poškodb in pogojnosti izrečenih kazni Vrsta poškodb Absolutno Struktura v % sku- paj zapor po- gojni zapor nepo- gojni sku- paj zapor po- gojni zapor nepo- gojni Skupa j zlomi kosti poškodbe glave vbodline in vreznine pretres možganov udarnine in drugo 220 147 73 100 100 100 78 61 17 35,5 41,5 23,3 57 36 21 25,9 24,5 28,8 37 11 26 16,8 7,5 35i6 30 23 7 13,6 15,6 9,^ 18 16 2 8,2 10,9 2,7 = 32,68; značilen na nivoju 0,001 Kot nam kaže gornja tabela so sodišča najstrožje obravnavala vbodline in vreznine, ki nedvomno tvorijo posebno skupino poškodb. Drugo skupino tvorijo poškodbe glave, kjer razločki med deleži pogojno in nepogojno kaznovanih sicer niso tako veliki kot pri vbodlinah, vendar pa je očitno, da je to posebna skupina. Tretjo skupino tvorijo ostale poškodbe, ki so jih sodišča obravnavala najmilejše, saj so deleži nepogojnih obsodb zares minimalni. Zato lahko sklepamo, da pri poškodbah glave in drugih poškodbah niso vplivala na odmero kazni sredstva, s katerimi so bile povzročene, temveč same vrste poškodb, seveda v zvezi z drugimi okoliščinami. Za vbodline in vreznine bi sicer lahko trdili, da vpliva na odmero kazni sama vrsta poškodb, vendar je pri teh poškodbah enake, če ne še večje teže tudi sredstvo storitve, t.j. v večini primerov nož. To trditev bomo podprli z naslednjo primerjavo. Obsojenci po vrstah sredstev storitve in pogojnosti obsodb Vrste sredstev storitve Absolutno Struktura V) % sku- paj zapor po- gojni zapor nepo- gojni sku- paj zapor po- gojni zapor nepo- gojni Skupaj 220 147 73 100 100 100 koli in late 60 42 18 27,3 28,6 24,7 pesti in dlani 45 31 14 20,0 21,1 19,1 noži 33 8 25 15,0 5,4 34,2 druga sredstva 25 22 3 11,3 15,0 4,1 noge 23 19 4 10,0 12,9 5,6 orodje 20 15 5 9,1 10,2 6,8 stoli 14 10 4 6,3 6,8 5,5 2 X = 33,76; značilen na nivoju 0,001 Rezultat, ki nam ga je dala gornja tabela, v celoti potrjuje prejšnje ugotovitve, namreč, da sredstva, s katerimi so bile povzročene poškodbe, z izjemo nožev, niso imele odločujočega vpliva na odmero pogojne ali nepogojne kazni. Zato lahko ponovimo prejšnjo trditev, da sta uporaba noža pri povzročitvi vbodlin in vreznin enako relevantni obteže-valni okoliščini, da pri vseh drugih poškodbah na odmero kazni ne vplivajo sredstva, s katerimi so bile povzročene, temveč težina poškodb samih, ob upoštevanju še drugih relevantnih činilcev. Sklep, ki izhaja iz navedenih ugotovitev se torej glasi: a) pri nadaljnji analizi je treba grupirati obsojence po vrstah poškodb, ki so jih prizadejali poškodovancem, v naslednje skupine: - 34-9 - - vbodline in vreznine (t.j. praktično vse poškodbe z nožem), - poškodbe glave in - druge poškodbe b) Sredstva, s katerimi so bile poškodbe povzročene, ne bi kazalo podrobneje analizirati, ker nimajo, razen noža seveda, izrazitega vpliva na odmero kazni. Iz tabele 1.6. na strani ^1% v prilogi je namreč razvidno, da ima uporaba noža na odmero nepogojne kazni izrazit in statistično značilen vpliv, medtem ko je ta vpliv glede višine izrečenih kazni izrazit samo pri preje neobsojenih storilcih in sicer tako pri pogojno kot pri nepogojno izrečeni kazni. Zaradi splošne orientacije smo prikazali na str.Hf,H9 taoele št. 6.0. in 8.0., ki prikazujeta nekatere kombinacije uporabljenih sredstev z drugimi faktorji, vendar samo kot osnovno gradivo k raziskavi. 3 3. Izzvanost in razdraženost storilca Izzvanost oziroma razdraženost je tudi ena izmed okoliščin, ki jih kazenski zakonik v svojem 38. členu posebej ne navaja. Vendar pa je pri močni razdraženosti oziroma izzva-nosti storilca, mogoča uporaba 2. odstavka 6. člena KZ, če gre za takšno stanje v afektu, ki je že v mejah bistveno zmanjšane prištevnosti. Seveda, če uporabi storilec v razdraženosti, ki zmanjšuje njegovo prištevnost, nevarno orodje ali orožje, s katerim izzivalca hudo poškoduje, se tehtnost olaj- - 35o - sevalne okoliščine izzvanosti lahko zelo zmanjša. Podatke o izzvanosti oziroma razdraženosti smo črpali iz obrazložitev sodb, to se pravi, da smo izzvanost upoštevali le tedaj, če jo je sodišče v obrazložitvi sodbe izrecno poudarilo. Pa bi ugotovili, kakšen vpliv ima izzvanost na odmero pogojne, oziroma nepogojne kazni, kakor tudi kakšen vpliv ima na odmero višine pogojne ali nepogojne zaporne kazni, smo prikazali v tabeli 9*0. pregled obsojencev po prejšnji obsojenosti, izzvanosti, vrstah poškodb, ki so jih prizadejali poškodovancem in višini odmerjenih kazni. Glede na to, da je delež predkaznovanih obsojencev pri izzvanih in neizzvanih storilcih skoraj popolnoma enak in zato predkaznovanost ni mogla vplivati na izrek kazni, smo opustili delitev na preje obsojene in preje neobsojene v tabeli 1.7» na str.130 Vrste poškodb smo prav tako združili v dve skupini in sicer poškodbe glave in druge poškodbe v eno in vbodline ter vreznine v drugo skupino, nato pa smo merili vpliv izzvanosti na odmero kazni za vsako skupino storilcev posebej. Strukturi kazni pri poškodbah glave in drugih poškodbah sta si namreč tako podobni, da je združitev v celoti upravičena. a) Vpliv izzvanosti na pogojno odložitev kazni po vrstah poškodb Pri poškodbah glave in drugih poškodbah je dejansko zelo očiten vpliv izzvanosti na pogojno odložitev zaporne kazni. Delež pogojno obsojenih storilcev, ki so bili od svojih žrtev izzvani ali razdraženi, dosega skoraj 84 #, pri neizzvanih pa komaj 62 %. .Preizkus je potrdil značilnost razločkov v strukturi. Tudi pri storilcih, ki so povzročili svojim žrtvam vbodline in vreznine, je delež pogojno obsojenih, ki so bili izzvani, nekoliko večji kot nepogojno obsojenih. Kljub temu pa je bila uporaba noža tako težka okoliščina, da je vpliv izzvanosti na izrek pogojne kazni zares minimalen. Iz deležev je namreč razvidno, da je pri izzvanih storilcih le 35 % pogojno obsojenih, pri neizzvanih pa celo komaj 12 %, b) Vpliv izzvanosti na višino pogojnih kazni po vrstah poškodb Pri storilcih, ki so povzročili poškodbe glave in druge poškodbe, je ugotovljena zveza med izzvanostjo in višino pogojno odloženih kazni. Tako znaša delež storilcev, ki so bili obsojeni na manj kot 6 mesecev zapora pogojno pri neizzvanih obsojencih 48 ,6, medtem ko je pri izzvanih storilcih ta delež za 35 točk večji. Se večji so razločki med deleži obsojenih na 6 in vec kot 6 mesecev zapora pogojno. Pri obsojencih, ki so povzročili vbodline in vreznine, ni mogoč nikakršen določen zaključek, ker so fre-kvence zelo majhne in je preizkus s hi onemogočen. Iz odstotnih razmerij lahko torej samo sklepamo, da so bile pogojne kazni pri tovrstnih poškodbah opazovane populacije višje kot pri drugih poškodbah. c) Vpliv izzvanosti na višino nepogojnih kazni po vrstah poškodb Tudi pri nepogojno obsojenih storilcih, ki so svojim žrtvam povzročili poškodbe glave in druge poškodbe, je opazna zveza med višino kazni in izzvanostjo. Izzvanih storilcev, ki so bili kaznovani pod 6 mesecev zapora je čez 70 neizzvanih pa le 4-5 %• Pri izzvanih storilcih, ki so svojim žrtvam povzročili vbodline in vreznine, je sicer iz strukture kazni vidno, da so bili nekoliko mileje kaznovani kot neizzvani 2 storilci te vrste, vendar preizkus s pomočjo hi ni potrdil signifikantnosti razločkov v strukturi kazni. Vse kaže, da so sodišča pri tehtanju med izzvanostjo kot olajševalno okol-nostjo in uporabo noža kot nevarnega sredstva in kvalifikatorno okolnostjo, nagibala bolj k temu, da "junake z noži" obravnavajo strožje, pa čeprav so bili k dejanju izzvani. 4-, Karakteristike poškodovanca Že v prejšnji točki smo se delno dotaknili problema, ki sodi v posebno obravnavo, namreč problem poškodovanca z aspekta viktimologije. Poškodovanec - žrtev je lahko v različnem razmerju do storilca in samega kaznivega dejanja: lahko je popolnoma pasiven (n.pr. slučajno navzoči gost v lokalu, ki je bil poškodovan v pretepu), lahko pa je tudi sam pričel s fizičnim napadom ali besednimi žalitvami. Dejavnost poškodovanca se torej giblje od popolne pasivnosti do inicia- tive, to delovanje pa ima svoj minimum in maksimum, z vsemi mogočimi odtenki*. Zakonodajalec je razmerje, posebno aktivno, oziroma provokativno, upošteval in uredil z inštitutom silobrana in skrajne sile, kakor tudi s tem, da so nekatera kazniva dejanja v nekaterih pojavnih oblikah privilegirana in se zato kaznujejo mileje (n.pr. čl. 156 in čl. 142/3 KZ). Na drugi strani pa prav v čl. 141/1 v zvezi s čl. 38 okoliščina razmerja poškodovanca do storilca ni dovolj upoštevana, čeprav je očitno, da lahko storilec, ki je hudo razdražen ali izzvan z ravnanjem poškodovanca, stori dejanje hude telesne poškodbe tudi na mah, kar bi po analogiji 136. člena KZ moralo biti privilegirajoči element. Kaže, da so sodišča to upoštevala in analogijo uporabljala, saj je iz doslej navedenih dejstev razvidno, da so kazni razmeroma mile, v prejšnji točki pa smo ugotovili, da je imelo obnašanje poškodovanca nasproti storilcu zelo močan vpliv na odmero kazni, če seveda izvzamemo poškodbe, pri katerih so storilci uporabili nož. Seveda je popolnoma jasno, da pasivnost oziroma iniciativnost poškodovanca ni edini element za pravilno vrednotenje stopnje storilčeve kazenske odgovornosti. Med drugim je treba upoštevati še sorodstveno razmerje poškodovanca nasproti storilcu, kakor tudi spol in starost poškodovanca. Glede na to, da smo element poškodovančeve pasivnosti, oziroma agresivnosti že obdelali v prejšnji točki, nam ostanejo še elemen- + Glej mg. Zvonimir Separović: Žrtva krivičnog dela, Zbornik pravnog fakulteta u Zagrebu, god. XII. br. 2/1962. ti: rodbinsko razmerje, spol in starost poškodovanca. a) Vpliv rodbinskega razmerja med storilcem in poškodovancem na odložitev kazni Ze sam pogled na splošno tabelo 8.0. na str. v prilogi nam pove, da je izrek nepogojne kazni storilcem, ki so bili s poškodovancem v sorodstvenem razmerju,le izjema. Od 28 obsojencev ali 12,7 % celotne populacije, ki so poškodovali sorodnike, sta bila namreč le 2 obsojena na nepogojni zapor in sicer eden na 6, eden pa na 8 mesecev zapora. Pri tem je značilno, da sta bili obe žrtvi ženskega spola, od katerih ena 12-letna deklica. Zanimiva je struktura poškodovancev po vrsti sorodstvenega razmerja in po stopnji sorodstva s storilcem: Število % žena 13 43 »3 brat 5 16,7 drugi sorodniki 12 40,0 Skupaj 30 100 V kategoriji "drugi" sorodniki so: 2 svakinji, 1 mož, 1 sin, 1 stric, 1 hči, 1 nečak, 1 pastorek, 1 tašča in 1 bratranec. Iz strukture je videti, da so med sorodniki najbolj izpostavljene žene storilcev, medtem ko so ostali sorodniki, z izjemo bratov, le redkeje žrtve. Glede samega vpliva sorodstvenega razmerja poškodovancev s storilci na pogojno odložitev kazni, je iz tabele 1.8. na str.^ jasno razvidno, da sodišča, če le mogoče, izrečeno kazen storilcem pogojno odložijo, da bi tako vplivala preventivno in zadostila zakonskim določilom, na drugi strani pa pomirila sprte sorodnike, predvsem zakonce. Tako je delež pogojno obsojenih storilcev, ki so poškodovali sorodnike in ki še niso bili predkaznovani 94,4- #, pri predkaznova-nih pa le neznatno manj, namreč 91»7 %• To pomeni, da pri o-bravnavanju storilcev, ki so poškodovali svoje sorodnike, še celo predkazaovanost nima odločujočega pomena. b) Vpliv rodbinskega razmerja med storilcem in poškodovancem na višino izrečene pogojne, oziroma nepogojne kazni Pričakovali bi, da bo imelo sorodstveno razmerje med poškodovancem in storilcem vpliv tudi na višino izrečenih kazni. Vendar nam prikazana struktura tako pri pogojno kot pri nepogojno obsojenih kaže, da tega vpliva ni, in sicer ne glede na to, ali gre za storilce, ki so bili prvič pred sodiščem, ali za povratnike. Struktura se pri pogojno kaznovanih sicer nekoliko razločuje, vendar preizkus s hi ni potrdil signifi-kantnosti. Pri nepogojno obsojenih pa je primerjava onemogočena, ker je v vsaki skupini obsojencev le po en storilec, ki je poškodoval sorodnika. Videti je, da na višino pogojnih kazni sorodstveno razmerje storilca s poškodovancem nima nekega odločujočega vpliva, nepogojne kazni pa so, kot smo že omenili, le izjema, ki potrjuje pravilo. c) Vpliv spola poškodovanca na odmero višine kazni in pogojno odložitev Domnevali smo, da so sodišča strožje kaznovala tiste storilce, ki so poškodovali žrtve ženskega spola, ker so pač fizično šibkejše in bi bilo zato pričakovati, da bo ta okoliščina šteta med obteževalnimi. Glede na to, da je bilo med poškodovanci, ki so bili s storilci v sorodstvenem razmerju, večina ženskega spola, smo v tej primerjavi izločili vse poškodovanke - sorodnice, da bi tako eliminirali v prejšnji točki dokazani močan vpliv sorodstvenih vezi na pogojno odložitev kazni. Prikazane strukture v tabeli 1.9. na str.43£ v prilogi naše domneve niso potrdile, temveč se strukturna razmerja ponekod gibljejo celo v obratni smeri, z omejitvijo seveda, da ta gibanja niso nikjer signifikantna. Tako n.pr. je pri preje neobsojenih in pri povratnikih delež pogojno obsojenih storilcev, ki so poškodovali ženske, večji od deleža storilcev, ki so poškodovali moške. Glede višine odmerjenih pogojnih in nepogojnih kazni storilcem, ki so hudo telesno poškodovali ženske, ne moremo postaviti nikakršne trditve, ker so strukturni razločki res majhni, ponekod pa zaradi majhnih frekvenc tudi niso izračunljivi. Ob upoštevanju dobljenih rezultatov lahko ugotovimo, da spol poškodovanca ni imel vpliva na odmero kazni. 5« Vpliv vinjenosti storilca na odmero kazni Podatke o opitosti storilcev smo črpali iz obrazložitev sodb in sicer ne glede na to, ali so sodišča opitost tudi upoštevala kot olajševalno okoliščino, nismo pa upoštevali zagovorov storilcev samih, da so bili opiti, če teh navedb sodišča v obrazložitvi sodb niso upoštevala. Vpliv vinjenosti na izrek pogojnih ali nepogojnih kazni in na njihovo višino smo merili s treh vidikov, in sicer: a) vpliv vinjenosti na višino in pogojnost kazni v zvezi s predkaznovanostjo, kjer smo upoštevali celotno populacijo ; b) vpliv vinjenosti na višino in pogojnost kazni v zvezi s predkaznovanostjo, kjer smo izločili element izzvano-sti in razdraženosti; c) vpliv vinjenosti na višino in pogojnost kazni v zvezi z vrsto telesnih poškodb, kjer smo upoštevali celotno populacijo. a) Vpliv vinjenosti na pogojno odložitev kazni V tabeli 1.10. na str.^34- v prilogi smo prikazali strukturo storilcev po prejšnji obsojenosti in vinjenosti in ugotovili, da je pri obeh skupinah storilcev imela vinjenost vpliv na izrek nepogojnega zapora. Iz strukture je namreč vidno, da so deleži nepogojno obsojenih storilcev, ki so bili ob storitvi kaznivega dejanja vinjeni, tako pri preje ne- obsojenih, kot pri povratnikih znatno večji od deležev storilcev, ki v času storitve kaznivega dejanja niso bili alkoholizirani. Kljub temu pa moramo opozoriti na določeno neskladje. Če naj bi bila namreč opitost storilcev olajševalna okoliščina - iz spisov samih pa je razvidno, da so sodišča izrecno navedla vinjenost kot olajševalno okoliščino v 40. ali 42 % od 94 primerov, poten bi kazalo, da je opitost dejansko vplivala na izrek strožje, t.j. nepogojne kazni. Mimogrede naj navedemo še drugo značilnost, ki je s preje navedeno v nasprotju, namreč, v 8 primerih so sodišča navajala kot razlog za omilitev kazni po čl. 42 in 4$ opitost in v 9 primerih prav tako opitost kot razlog za pogojno odložitev kazni. Ker so zgoraj navedena odstotna razmerja v obeh skupinah obsojencev tudi statistično signifikantna, bi lahko sklepali, da so sodišča vinjenost sicer navajala kot olajševalno okoliščino, pri izreku kazni pa so jo štela dejansko kot obteževalno okoliščino. Vendar bi bil tak sklep, vkljub statistično značilnim razločkom zelo enostranski, ker je iz zgoraj navedenih primerov očitno, da gre dejansko za koinci-denco večjega števila vplivnih okoliščin, izmed katerih je ena tudi vinjenost. b) Vpliv vinjenosti na višino pogojno odloženih kazni V nadaljevanju tabele 1*10. smo med seboj primerjali strukturo preje neobsojenih storilcev in povratnikov glede vinjenosti in višino izrečenih pogojnih kazni. Tudi tu- kaj smo ugotovili, toda samo pri preje neobsojenin storilcih, da je delež na 6 in več mesecev obsojenih vinjenih storilcev znatno večji kot pri treznih. Glede na pripombe pod a) pa moramo tudi te razločke, čeprav so statistično značilni, jemati z rezervo, posebno še, ker gre za pogojne obsodbe. Predkaznovani opiti storilci so bili po strukturi sodeč nekoliko strožje kaznovani kot trezni, vendar teh razmerij ne moremo vrednotiti, ker so statistično neznačilna. kazni c) Vpliv vinjenosti na višino nepogojnih zapornih Pri nepogojno obsojenih storilcih, ki so prikazani v že omenjeni tabeli 1.10. smo izvršili enako primerjavo kot pri pogojno obsojenih, da bi tako ugotovili vpliv opitosti na višino nepogojnih kazni. Ugotovili smo, da pri obeh skupinah obsojencev v strukturi ni statistično značilnih razločkov. Videti je sicer, da so bili vinjeni povratniki strožje kaznovani kot preje neobsojeni storilci, vendar zelo verjetno ne zaradi vinjenosti, temveč zaradi predkaznovanosti in drugih okoliščin. d) Vpliv vinjenosti neizzvanih storilcev na pogojno odložitev kazni. Kot smo že popreje ugotovili, ima izzvanost in razdraženost storilca velik vpliv na pogojno odložitev kazni, posebno še, če storilec še ni bil predkaznovan. Da bi ta vpliv izločili in ugotovili v kolikšni meri je delovala sama - 3>6o - vinjenost storilcev na pogojno odložitev kazni, smo zmanjšali celotno populacijo samo na neizzvane storilce in njihovo strukturo prikazali v tabeli 1.11. na str. ^6 v prilogi. Iz razmerij odstotnih deležev med vinjenimi in treznimi storilci, ki preje še niso bili kaznovani, Je razvidno, da so bili alkoholizirani storilci strožje obravnavani kot trezni, vendar razločki niso niti statistične značilni, niti Jih ne gre pripisovati samo vinjenosti, temveč tudi drugim okoliščinam. Pri povratnikih Je delež nepogojno obsojenih vinjenih storilcev navidezno mnogo večji kot pri treznih, toda tudi v tem primeru Je treba upoštevati koincidenco vinjenosti z drugimi relevantnimi okoliščinami. e) Vpliv vinjenosti neizzvanih storilcev na višino pogojnih in nepogojnih kazni. Pri preje neobsojenih storilcih, ki so bili pogojno obsojeni, smo ugotovili, da so prejeli vinjeni storilci višje pogojne kazni kot trezni storilci in samo v tej skupini obsojencev so razločki v strukturi statistično značilni. Glede na to, da sta bila v skupini preje obsojenih storilcev le dva vinjena, od katerih noben ni bil obsojen na več kot 6 mesecev pogojnega zapora, lahko samo domnevamo, da so bili vinjeni storilci nekoliko mileje obravnavani kot pa trezni. To Je seveda samo domneva, ki Je v danem primeru ni bilo mogoče dokazati. Pri obeh skupinah nepogojno obsojenih storilcev - tako pri preje neobsojenih, kot pri povratnikih - nismo mogli ugotoviti značilnih razločkov med vinjenimi in treznimi storilci in zato ne moremo postavljati nekih določenih zaključkov, čeprav se da sklepati, da so bili preje obsojeni vinjeni storilci nekoliko strožje, preje neobsojeni vinjeni storilci pa nekoliko mileje kaznovani kot trezni, t.j., da je na strožjo kazen vplivala predvsem predkaznovanost, ne pa vinjenost . f) Vpliv vinjenosti na pogojno odložitev kazni v zvezi z vrsto povzročenih poškodb. Ugotovili smo že, da obstoja tesna zveza med vrsto telesnih poškodb, povzročenih z nevarnim orodjem ali orožjem in nepogojnim izrekom kazni, Sedaj hočemo ugotoviti, kolikšen je vpliv vinjenosti v zvezi z vrstami povzročenih poškodb. Zato smo iz osnovne tabele 10.0. priredili tabelo 1.12., kjer smo primerjali vpliv vrste telesnih poškodb pri treznih in vinjenih storilcih na pogojno odložitev kazni. Ugotovili smo, da je pri treznih in vinjenih storilcih, ki so povzročili vbodline in vreznine (torej uporabili nevarno hladno orožje) delež nepogojnih kazni občutno večji kot pri drugih poškodbah in da so razločki v strukturi pri obeh skupinah statistično značilni. Vendar je treba poudariti, da je delež nepogojno kaznovanih vinjenih storilcev, ki so povzročili vbodline in vreznine za 30 točk večji kot pri treznih. Ni torej dvoma, da je vplivala tudi vinjenost na nepogojni izrek kazni pri storilcih, ki so uporabili nevarno sredstvo in z njim povzročili vbodline in vreznine. g) Vpliv vinjenosti na višino pogojnih in nepogojnih kazni v zvezi z vrsto povzročenih poškodb V nadaljevanju tabele 1.12. na str.'/38 smo primerjali strukturo izrečenih pogojnih in nepogojnih kazni med vinjenimi in treznimi storilci po vrstah povzročenih poškodb, da bi tako ugotovili vpliv vinjenosti na višino izrečenih kazni. Ugotovili smo, da so pri vseh vinjenih storilcih, ki so povzročili vbodline, ne glede na to, ali so bili obsojeni pogojno ali nepogojno, kazni nekoliko strožje, kot pri storilcih, ki so povzročili druge telesne poškodbe. Vendar razločki statistično niso značilni. Zato lahko na splošno sklepamo, da je vinjenost le ena izmed okoliščin, ki je v zvezi z vrsto poškodbe (in seveda tudi sredstvom storitve, t.j. nožem) imela vpliv na izrek ostrejših kazni, vendar v mejah, ki so blizu predpisanega minima. 6 6. Nagibi (motivi) Prav gotovo je nagib ali motiv, ki je storilca pripeljal do storitve kaznivega dejanja ena izmed relevantnih okoliščin, ki jih sodišča upoštevajo kot olajševalno ali ob- - 363 - teževalno pri odmeri kazni, posebno še, če je žrtev imela pri tem aktivno vlogo, če namreč upoštevamo definicijo, da je nagib psihični dinamizem, ki pogojuje človekovo aktivnost, ki je nastal z delovanjem zunanjih objektivnih dogodkov in notranjih, subjektivnih lastnosti storilca"1", potem je vsekakor treba upoštevati, ali je protipravno delovanje, t.j. fizični napad s posledico hude telesne poškodbe pretežno izraz subjektivnih činilcev ali pretežno objektivnih dražljajev. Sicer pa tega ni mogoče povsem ločevati, kajti motiv vedno vsebuje obe komponenti. Čeprav je res, da se pojem nagiba ne ujema popolnoma s pojmom vzroka konkretnega negativnega delovanja, niti s pojmom cilja, je vseeno z njima v zelo tesni zvezi. Kajti vzrok in cilj sta zunanja pojava, ki z nagibom kot psihološkim pojavom tvorijo enoto. Skratka, motiv, če dejansko obstoja, je v tako tesni zvezi z vzrokom in ciljem, da ga moramo kot takega pravilno vrednotiti v zvezi z osebnostjo konkretnega storilca. Na žalost pa smo pri pregledovanju spisov ugotovili, da se je tej, za individualizacijo kazni tako pomembni okoliščini posvečala premajhna pozornost. Iz obrazložitev sodb je namreč videti, da se sodišča pri ugotavljanju nagiba niso v zadostni meri poglobila v resnično ozadje, temveč so v mnogo primerih navajala namesto nagiba neposredni povod, ali celo navedbo storilca samega. Pri takšnem stanju stvari je seveda treba opozoriti na to, + Čeprav obstoja med teorijami in definicijami o sestavi in širini pojma "motiv" razlika, se vse strinjajo v tem, da je motiv gibalo, ki pogojuje kakršnokoli človekovo aktivnost. da je potrebno dobljene rezultate ceniti kritično in s precejšnjo rezervo. To opozorilo velja še toliko bolj, ker je bil motiv določno ugotovljen od strani sodišč le v dobri polovici vseh primerov, 13 % storilcev je dejanje izvršilo brez ugotovljenega nagiba, pri ostalih pa so morali anketarji določati nagib sami, in sicer na podlagi obrazložitev sodb. Z grupiranjem nagibov, ki so jih na že omenjen način iz spisov dobili anketarji, smo dobili naslednje skupine z ustreznimi frekvencami: absolutno struktura v % obramba časti 28 12,7 obramba lastnega telesa 3 1.4 obramba druge osebe 5 2,3 obramba lastnine 16 7,3 obramba raznih drugih interesov 8 3,6 ljubosumnost 13 5,9 maščevanje 30 13,7 objestnost 44 20,0 družinski prepiri 19 8,6 staro sovraštvo 17 7,7 brez ugotovljenega nagiba 37 16,8 Skupaj 220 100 Glede na to, da je dobljena klasifikacija nagibov preobširna za tako majhno populacijo, smo se odločili na takšno združitev, ki je v skladu z dosedanjimi izsledki. Tako smo skupino storilcev, ki so poškodovali svoje sorodnike zaradi družinskih prepirov, pustili kot samostojno, ker smo ugotovili, da so sodišča takšne storilce najmileje kaznovala. V posebno skupino smo združili storilce, pri katerih nagib ni bil ugotovljen in objestneže, ki so sodelovali v fantovskih pretepih v gostilnah in drugod, ker so Jih sodišča naj-strožje obravnavala. V tabeli 11.0. smo prikazali kot posebni skupini tudi storilce, ki so poškodovali svoje žrtve zaradi maščevanja in zaradi starega sovraštva, vendar smo Jih v analitični skupini Združili v eno skupino, ker sta navedeni kategoriji dejansko tako sorodni, da Je njuno združevanje popolnoma upravičeno. Vse nastale nagibe smo združili v eno skupino, ne glede na vrsto objekta, ki ga Je želel storilec braniti na protipraven način, vključno tudi ljubosumnost. Na ta način smo torej dobili naslednje štiri skupine obsojencev po vrstah nagibov: absolutno struktura v % obramba interesov 75 35 »2 maščevanje in staro sovraštvo 47 21,4 objestnost in neugotovljeni nagibi 81 56,8 družinski prepiri 19 8,6 Skupaj 220 100 Kot doslej bomo tudi pri nagibih poskušali ugotoviti kolikšen vpliv imajo te okoliščine na pogojno odložitev in na višino pogojnih in nepogojnih kazni, in sicer v kombinaciji s predkaznovanostJo. a) Vpliv nagiba (motiva) na pogojno odložitev kazni V tabeli 1.13* na str.IlfO v prilogi smo primer- jali strukturo storilcev po vrstah nagibov in pogojnih ter nepogojnih kaznih in sicer posebej za preje neobsojene in posebej za storilce - povratnike. Pri preje neobsojenih storilcih smo s to primer javo odkrili, da so sodišča objestneže in storilce brez ugotovljenih nagibov v veliko večji meri kaznovali nepogojno kot druge skupine storilcev. Pri povratnikih so razločki deležev nepogojno kaznovanih storilcev iz objesti in brez ugotovljenih nagibov še izrazitejši^ saj je bilo S3 % teh storilcev obsojenih nepogojno, medten ko je pri ostalih skupinah manj kot tretjina nepogojno obsojenih storilcev. Kljub temu, da je klasifikacija motivov, kot smo to uvodoma omenili, nekoliko problematična, lahko vseeno sklepamo, da so sodišča izrekala nepogojno kazen predvsem tistim storilcem, ki so poškodovali svo je žrtve iz objesti, kakor tudi tiste, za katere pravega nagiba za storitev kaznivega dejanja sodišča pravzaprav niso mogla ugotoviti in sicer ne glede na to ali so bili preje obsojeni ali ne. b) Vpliv nagiba (motiva) na višino pogojno in nepogojno izrečene kazni V nadaljevanju tabele 1.13. na str.^J v prilogi smo skušali ugotoviti, ali ima nagib tudi kakšen vpliv na višino izrečenih pogojnih in nepogojnih kazni, in sicer v zvezi s predkaznovanostjo. Izkazalo se je, da obstoja med višino pogojne kazni pri preje neobsojenih storilcih in nagibom statistična zveza in sicer v tem, da so sodišča odmerila storilcem iz objesti in brez ugotovljenega nagiba višje pogojne kazni kot ostalim storilcem. Prav tako smo ugotovili, da so izrekla sodišča nepogojno obsojenim povratnikom, ki so poškodovali svoje žrtve iz objesti in brez ugotovljenih nagibov izrazito strožje kazni kot ostalim storilcem vendar ugotovljeni razločki v strukturi statistično niso bili signifikantni. Sodišča so torej upoštevala objestnost storilcev ter poškodovanje žrtev brez ugotovljenega nagiba kot zelo relevantno okoliščino pri odmeri strožje kazni. 7» Zaključek Vse izsledke tega poglavja lahko strnemo v naslednje kratke zaključke: a) Vbodline in vreznine so smatrala sodišča zaradi tega, ker so bile povzročene z nevarnim orodjem, kot najnevarnejše poškodbe in so zato tovrstne storilce v veliko večji meri obsojali na nepogojne kazni, kot storilce, ki so povzročili druge poškodbe. b) Sodišča so izrekala preje neobsojenim storilcem višje pogojne in nepogojne kazni za povzročitev vbodlin in vreznin z nevarnim orodjem, t.j. nožem, medtem ko so pri pre je obsojenih storilcih odstotna razmerja sicer zelo podobna preje neobsojenim, toda niso statistično značilna. c) Uporaba noža pri povzročitvi hudih telesnih poškodb je imela v zvezi s povzročenimi poškodbami - vbodlina-mi in vrezninami zelo velik vpliv tako na izrek nepogojne kazni, kakor tudi na strožjo odmero višine pogojnih in nepogojnih kazni, medtem ko uporaba drugih sredstev verjetno ni imela odločujočega vpliva na odmero kazni. d) Izzvanost in razdraženost storilca je imela zelo močan vpliv na izrek milejših pogojnih in nepogojnih kazni pri vseh storilcih, razen tistih, ki so prizadejali svojim žrtvam vbodline ali vreznine z noži. Uporaba noža je torej pretehtala olajševalno okoliščino izzvanosti, oziroma razdraženosti. e) De lege ferenda bi bilo potrebno določiti tudi pri hudih telesnih poškodbah storitev na mah kot privilegirano kaznivo dejanje, kot je to urejeno pri čl. 136 KZ, ker toda 9 sodišča v praksi tako tudi ravnajo,/praksa ni enotna. f) Rodbinsko razmerje med storilcem in poškodovancem je imelo znaten vpliv na izrek pogojnih obsodb, saj so sodišča izrekla samo v 2 primerih takih kaznivih dejanj nepogojno kazen, in sicer v bližini spodnje meje določenega minima . g) Spol poškodovanca nima nikakršnega vpliva na odmero kazni. h) Glede vinjenosti nismo mogli ugotoviti, da bi imela odločujoč vpliv na odmero kazni, ker je koincidenca z drugimi relevantnimi okoliščinami tako ,.očna, da bi bila tvegana vsaka taka trditev, ki bi uvrščala vinjenost med odločujoče činitelje. i) Nagibe, oziroma motive sodišča niso v svojih sodbah vedno dobro oziroma precizno ugotavljala in so zato za okrog 13 % raziskanih primerov podatki o nagibih nezanesljivi. Kljub temu pa smo ugotovili, da je nagib vplival na pogojno odložitev kazni uri preje neobsojenih storilcih in povratnikih. Prav tako smo ugotovili, da je nagib vplival tudi na višino pogojno in nepogojno izrečenih kazni, vendar ne pri vseh kategorijah storilcev. Na odmero kazni je izrazi to vplivala objestnost storilcev in poškodovanje brez ugotovljenega nagiba. j) Glede na zelo močan vpliv vrste telesnih poškodb v kombinaciji s sredstvi storitve, kakor tudi izzvano-sti na odmero kazni, je potrebno v nadaljnji analizi te vpli ve izključiti. - 37o - V. OBNAŠANJE STORILCEV PO STORITVI KAZNIVEGA DEJANJA Poleg doslej obravnavanih okoliščin, ki so v večji ali manjši meri vplivali na odmero kazni, je vsekakor treba šteti tudi obnašanje storilca nasproti poškodovancu po storitvi kaznivega dejanja, kakor tudi priznanje. Da bi u-gotovili vpliv na odmero kazni tudi teh dveh okoliščin, smo ob pregledovanju spisov iz obrazložitev sodb zbrali ustrezne podatke. Pri tem smo upoštevali glede obnašanja storilca nasproti poškodovancu samo tiste navedbe, ki so jih sodišča v svojih obrazložitvah izrecno navedla, bilo kot olajševalne, bilo kot obteževalne okoliščine. Enako smo ravnali tudi glede priznanja kaznivega dejanja pred sodiščem. Poudariti moramo, da pri 50 obsojencih ali 22,7 % celotne populacije podatkov o obnašanju storilca nasproti poškodovancu sploh nismo zasledili. Storilci so bili glede na navedbe v obrazložitvah sodb razvrščeni v naslednje skupine, ki jih navajamo skupaj s frekvencami: absolutno struktura v % ni podatkov v spisu 50 22,7 storilec opustil pomoč 47 21,4 storilec pobegnil 28 12,7 storilec pripravljen povrniti škodo 28 12,7 storilec ni storil ničesar omembe vrednega 25 11,4 absolutno struktura v % storilec se poravnal s poškodovancem 20 9,1 poškodovanec sam zbežal 11 5,0 storilec nudil pomoč poškodovancu 6 2,7 storilec bil sam poškodovan 5 2,5 Skupaj 220 100 v Ce si pazljivo ogledamo gornji seznam lahko ugotovimo, da je nekaj manj kot polovica navedb za storilce negativnih, t.j. obteževalnih, več kot polovica pa je pozitivnih ali olajševalnih. Vendar se za potrebe naše analize nismo mogli odločiti samo za dve skupini, temveč smo oblikovali tri in sicer: a) nudil pomoč, se poravnal in pripravljen povrniti škodo; b) brez ukrepov, ni podatkov, poškodovanec zbežal in storilec bil sam poškodovan; c) storilec opustil pomoč in pobegnil. V prvo skupino smo uvrstili tiste storilce, ki so takoj po kaznivem dejanju, ali vsaj še pred glavno obravnavo pokazali svoj pozitiven odnos do poškodovanca. V drugo skupino smo uvrstili tiste storilce, ki sicer niso ukrenili nič pozitivnega, vendar pa tudi ničesar negativnega, to se pravi, da so imeli do poškodovanca neke vrste nevtralen odnos. V zadnjo skupino pa smo uvrstili tiste storilce, ki so pokazali do poškodovanca izrazito negativen odnos, kajti opustili so vsakršno pomoč, ali pa so bojazljivo pobegnili, ne meneč se za svoje hudo poškodovane in v mnogih primerih neaavestne žrtve. Takšna delitev ima svoje opravičilo v dejstvu, da so bile storilcem, ki sodijo v skupino pod a) te okoliščine štete kot olajševalne, storilcem pod c) kot obteževalne, medtem ko se pri storilcih pod b) vedenje po storitvi kaznivega dejanja ni upoštevalo niti kot olajševalna niti kot obteževalna okoliščina. Glede priznanja kaznivega dejanja smo se prav tako strogo držali navedb v sodbi in v tem smislu grupirali celotno populacijo obsojencev v tri skupine, in sicer: a) v tiste, ki so dejanje priznali v celoti; b) v tiste, ki so dejanje priznali le deloma in c) v tiste, ki dejanja sploh niso priznali. Omeniti moramo še, da smo na podlagi zaključkov iz prejšnjega poglavja izločili vse tiste obsojence, ki so bili od svojih žrtev izzvani, kakor tudi tiste, ki so povzročili svojim žrtvam z nevarnim orodjem in orožjem vbodline in vreznine . 1• Vpliv obnašanja storilcev nasproti poškodovancem po storitvi kaznivega dejanja na odmero kazni V tabeli 1014-. na str.^2. smo prikazali strukturo obsojencev po obnašanju nasproti poškodovancem po storitvi kaznivega dejanja, in sicer posebej za preje neobsojene in posebej za povratnike. Kot že omenjeno, je upoštevan le ti- sti del obsojencev, ki h dejanju ni bil izzvan in ki ni uporabil pri storitvi dejanja noga. Če pogledamo najprej odstotna razmerja pri preje neobsojenih storilcih, takoj ugotovimo, da je imelo njihovo obnašanje po storitvi kaznivega dejanja očiten vpliv na pogojno odložitev kazni. Med obsojenci namreč, ki so nudili svojim žrtvam pomoč, ali pa,ki se nasproti njim vsaj niso negativno obnašali, ni nobenega, ki bi bil obsojen nepogojno, medtem ko jih je pri obsojencih, ki so o-pustili pomoč ali, ki so pobegnili, skoraj 54- %• Zelo podobna so odstotna razmerja tudi pri povratnikih, le da sta deleža nepogojno obsojenih storilcev, ki so svojim žrtvam nudili potrebno pomoč, ali ki vsaj niso pokazali nasproti njim negativnega odnosa, razmeroma majhna (21 % ), medtem ko je delež nepogojno obsojenih storilcev, ki so pobegnili, ali opustili potrebno pomoč, zelo velik, saj obsega 88 % tovrstnih storilcev. Vpliv obnašanja povratnikov nasproti žrtvam po storitvi dejanja na izrek pogojne kazni je lepo viden iz naslednjega grafikona: Struktura povratnikov glede na pogojno odložitev kazni po njihovem obnašanju po storitvi dejanja Opustil pomoč ] zapor pogojno \zapor nepogojno V nadaljevanju zgoraj omenjene tabele smo prikazali obsojence tudi po obnašanju nasproti poškodovancem glede na višino izrečenih pogojnih in nepogojnih kazni. S primerjavo deležev ni mogoče ugotoviti tako pri preje neobsojenih, kot pri preje obsojenih storilcih, ali med obnašanjem storilcev in višino kazni obstaja asociacijska zveza. Razen pri preje neobsojenih storilcih, ki so bili pogojno obsojeni, so frekvence namreč tako majhne, da je to statistično nemogoče u-gotoviti. Kljub temu pa na podlagi razmerij v prikazanih tabelah bolj nagibamo k sklepu, da je bila opustitev pomoči, oziroma pobeg nekoliko strožje obravnavan, posebno pri povratnikih. 2o Vpliv priznanja na odmero kazni Priznanje je ena izmed splošnih olajševalnih okoliščin, ki jo kazenski zakonik sicer ne navaja, vendar jo sodišča v svojih obrazložitvah v sodbah običajno navajajo na prvem mestu in pri izreku vrste in višine kazni tudi upoštevajo. Da bi ugotovili kolikšen vpliv ima priznanje na odmero kazni, smo v tabeli 1.13* na str.^4 prikazali strukturo obsojencev po predkaznovanosti in vrsti priznanja. Tudi v tem primeru smo izločili vse tiste obsojence, ki so bili izzvani in tiste, ki so poškodovancem prizadejali telesno poškodbo z nožem. Pričakovali smo, da bo imelo priznanje kaznivega dejanja, ki je v sodbah tako močno poudarjeno, zelo močan vpliv na odmero kazni, v smislu ublažitve ali pogojne odložitve. Vendar so se ta pričakovanja uresničila samo pri pogojni obsodbi preje neobsojenih storilcev. V tej skupini je namreč delež pogojno odloženih kazni tistih storilcev, ki so dejanje delno ali popolnoma priznali, večji kot delež storilcev, ki svojega dejanja niso priznali, kar je razvidno tudi iz naslednjega grafikona: Vpliv priznanja preje nekaznovanih storilcev na izrek pogojne kazni , Priznal v Priznal uinrirnnl . -% c Sloti delno Ni priznal 1 1 zapor pogojno t==hQpor nepogojno rri preje obsojenih storilcih se deleži v strukturi sicer precej razločujejo, vendar ti razločki niso statistično značilni. Tudi sicer so v strukturi določena nasprotja (n.pr. znatno večji delež nepogojno kaznovanih storilcev, ki so dejanje delno priznali , kot pri tistih, ki dejanja niso priznali), vendar sodimo, da so ti rezultati zaradi majhnega števila primerov slučajni in netipični. V nadaljevanju tabele smo med seboj primerjali strukturo obsojencev po predkaznovanosti in priznanju kaznivega dejanja, hoteč ugotoviti vpliv priznanja na odmero viši- 90 SO 70 60 50 bO 30 20 10 ne pogojno odloženih in nepogojnih kazni, vendar so povsod, razen pri pogojno obsojenih storilcih, ki še niso bili pred-kaznovani, frekvence tako majhne, da je nemogoče sklepati o vplivu priznanja na izrek milejše kazni. 3. Zaključek 0 vplivu obnašanja storilca po storitvi dejanja in njegovem priznanju lahko povzamemo naslednje ugotovitve: a) Opustitev pomoči poškodovancu ali pobeg s kraja storitve ima zelo velik vpliv na izrek nepogojne zaporne kazni. b) Domnevamo, da so sodišča upoštevala obnašanje storilcev nasproti poškodovancu tudi pri izreku višine kazni, vendar zaradi premajhnih frekvenc tega ni mogoče dokazati. c) Popolno ali delno priznanje ima odločujoč vpliv na pogojno odložitev kazni samo pri preje neobsojenih storilcih, medtem ko pri predkaznovanih storilcih tega vpliva ne moremo statistično ugotoviti. d) Zaradi premajhnih frekvenc nismo mogli ugotoviti ali vpliva priznanje dejanja tudi na višino pogojne ali nepogojne kazni. VI. OSEBNE RAZMERE OBSOJENCEV Poleg ostalih okolnosti, ki jih navaja kazenski zakonik v svojem 38. členu, naj bi upoštevala sodišča pri odmeri kazni tudi osebne razmere storilca, kajti le na ta način bi bila dejansko zagotovljena individualizacija v odmeri kazni. Ni namreč vseeno ali povzroči hudo telesno poškodbo mlajši polnoletnik v svoji mladostni nepremišljenosti, ali pa takšno dejanje stori človek v zrelih letih, pa n.pr. niti ni bil k temu izzvan. Prav tako ni vseeno, ali je storilec hranilec mladoletnih otrok, ali pa je brez takšnih obveznosti. Skratka, sodišče mora, preden izreče kazen, temeljito pretehtati poleg ostalih relevantnih okoliščin, ki smo jih obravnavali doslej, tudi osebne razmere storilca, da bi tako lahko izreklo primerno in pravično kazen. Pri anketiranju smo od osebnih razmer, ki so bile navedene v spisih, zbrali podatke o starosti, spolu, stanu in številu otrok. Poleg tega smo skušali zbrati tudi podatke o drugih pomembnih okoliščinah iz življenja obsojencev pred storitvijo kaznivega dejanja, kot n.pr.: v kakšnih razmerah je preživel mladost, o alkoholizmu v družini, o gmotnih razmerah, o zdravstvenem stanju itd. Vendar smo dobili del naštetih podatkov le za 50 od 220 obsojencev in nam je zaradi premajhnega števila primerov onemogočena ustrezna podrobnejša analiza. Nadalje pripominjamo, da smo vdovce in razvezane v tej populaciji, ki je zmanjšana, ker smo izločili vpliv izzva-nosti in uporabo noža (sta bila samo 2) izločili, prav tako smo izločili 1 samca, ki je imel 1 otroka, in 1 poročenega, ki je bil brez otrok. To pomeni, da so vsi samci, ki so prikazani v tabeli 1.17. na strani^48 brez otrok, vsi poročeni pa imajo nedorasle otroke in je zato nepotrebna posebna kombinacijska tabela obsojencev z otroki in brez njih. Končno naj omenimo še to, da obsojencev po spolu ne bomo razčlenjevali, ker je med temi storilci le 5 žensk, od katerih so bile 4 obsojene pogojno, 1 pa je bila obsojena na 2 meseca nepogojno. 1. Vpliv starosti na odmero kazni Zaradi premajhnega števila obsojencev, smo za potrebe analize tvorili le tri starostne skupine, ker nam majhna populacija ne dovoljuje večje drobitve, v prvi skupini so mlajši polnoletniki, ki se že po zakonu samem lahko obravnavajo drugače, kot ostali polnoletni storilci. V drugo skupino so uvrščeni storilci, ki so po dolgoletnih podatkih sodne statistike najbolj agresivni, razen tega pa v večini primerov še niso poročeni (v tej delni populaciji je v skupini od 21 do 29 let 68 % neporočenih storilcev). V zadnji skupini so uvrščeni zreli ljudje, ki so večinoma poročeni in imajo, razen dveh, vsi samo mladoletne otroke. Ko smo v tabeli 1.16. na str.'?^6 primerjali med se- boj strukturo obsojencev po navedenih starostnih skupinah in izrečenih kaznih, smo ugotovili naslednje značilnosti: a) Samo pri preje neobsojenih storilcih je ugotovljeno, da obstoja zveza med starostjo storilcev in pogojno odložitvijo kazni, kar nazorno kaže naslednji grafikon: Vpliv starosti pri preje nekaznovanih storilcih na izrek pogojne kazni 100 SO SO 70 60 50 SO 50 20 10 0 % 18 -20 let 71-79 bel več kot 3o Lel ~\2a p or po (j oj no \iapornepO(jojno Pri mlajših polnoletnikih in storilcih z več kot 30 leti sta namreč deleža pogojno odloženih kazni enkrat večja kot pri storilcih v skupini od 21 do 29 let« Pri preje obsojenih storilcih so sicer odstotna razmerja podobna, vendar so razločki manj izraziti in statistično neznačilni. b) Med višino izrečenih pogojnih in nepogojnih kazni in starostjo storilcev nismo mogli ugotoviti nikakršne zveze, ker so frekvence povsod premajhne, razen pri pogojno obsojenih, ki še niso bili kaznovani. Struktura preje neobsojenih storilcev, katerim je bila kazen pogojno odložena, sicer kaže na to, da je bila skupina od 21 - 29 let nekoliko stro- - 38o - žje obravnavana kot drugi dve, vendar preizkus značilnosti ni potrdil. Zato ne moremo trditi, da bi starost obsojencev vplivala na odmero višine kazni. 2. Vpliv stana na odmero kazni Kot smo že omenili, smo izločili iz analize enega vdovca in enega razvezanca, tako da so nam ostali samo samski in poročeni storilci. Pričakovali smo, da bo imel tudi stan določen vpliv na odmero kazni in njeno pogojno odložitev, in sicer glede na to, da je poročenih storilcev največ iz starostne skupine z več kot 30 leti, za katero smo ugotovili, da ima pri preje neobsojenih največ pogojno odloženih kazni. Vendar se je izkazalo, da ta predvidevanja ne držijo, čeprav se pri tako majhni populaciji kot je naša, vsak premik v frekvencah zelo močno odraža. V tabeli 1.17* na str. smo torej primerjali obsojence po stanu in predkaznovanosti glede na odmero kazni. Ugotovili smo, da se v vseh opazovanih skupinah obsojencev struktura tako presenetljivo ujema, da lahko sklepamo, da stan storilcev verjetno ni imel vpliva na odmero in pogojno odložitev kazni, pa čeprav je pri vseh poročenih upoštevan tudi element skrbi za majhne otroke. 3. Zaključek Glede vpliva osebnih razmer na odmero kazni povzamemo naslednje značilnosti: a) V obravnavani populaciji se Je izkazalo, da Je imela starost vpliv na pogojno odložitev kazni samo pri skupini preje neobsojenih storilcev, medtem ko za višino izrečenih kazni tega ne moremo trditi. b) Stan obsojencev zelo verjetno ni imel vpliva na odmero in pogojno odložitev kazni. VII. RAZLOČKI SODNE ODMERE KAZNI PO POSAMEZNIH SODIŠČIH V prvem poglavju tega sestavka smo na strani 308 prikazali število primerov in gostoto storilcev na 100.000 odraslih prebivalcev, da bi tako ugotovili pogostost tovrstnih kaznivih dejanj po sodiščih. Glede na prikazane frekvence v tej tabeli smo se odločili, da med seboj primerjamo izrečene kazni storilcem s področja okrožnih sodišč Ljubljana, Celje in Maribor. Za ugotavljanje razločkov pri izrekanju kazni pri navedenih sodiščih, smo vzeli kot primerjalni znak naslednje okoliščine: a) predkaznovanost storilcev b) sredstva storita v kombinaciji z vrsto telesnih poškodb, in c) izzvanost storilcev. Iz te primerjave smo izločili vse tiste obsojence (skupaj 22), ki so bili zmanjšano prištevni, ki so prekoračili silobran, ki so dejanje le poskušali in katerim Je bila vračunana prejšnja kazen. Te primere smo izločili, da ne bi vplivali na strukturo kazni že itak majhnega števila obsojencev po posameznih sodiščih. 1 o Razločki pri odmeri kazni glede na predkaznovanost storilcev Na podlagi primerjave med strukturami izrečenih kazni pri preje neobsojenih storilcih in povratnikih po navedenih sodiščih, ki smo jo prikazali v tabeli 1.18. na str. "^0 v prilogi, smo ugotovili naslednje: a) Tako pri preje neobsojenih, kot pri povratnikih ni značilnih razločkov med deleži pogojno odloženih kazni. Iz primerjave se sicer vidi, da je ljubljansko okrožno sodišče pri preje neobsojenih izreklo relativno več nepogojnih kazni kot ostali dve in da je pri povratnikih celjsko sodišče pogojno odložilo relativno največ kazni, vendar s preizkusom nismo ugotovili, da bi bili ti razločki statistično zna-cilni. b) Strukture pogojno odloženih kazni po sodiščih se po svoji višini med seboj bistveno ne razločujejo niti pri preje nekaznovanih, niti pri povratnikih, kajti s preizkusom nismo ugotovili nobenih statističnih značilnosti« c) Pri nepogojno obsojenih storilcih je videti, da je delež kazni, ki so manjše od 6 mesecev, pri mariborskem sodišču sicer manjši kot pri ostalih dveh sodiščih, vendar preizkus tudi v tem primeru ni potrdil signifikantnosti ugotovljenih razločkov. Videti je torej, da je bilo kaznovanje storilcev v zvezi z okoliščino predkaznovanosti po opazovanih sodiščih približno enako, čeprav je razprostranjenost teh kaznivih dejanj na področju mariborskega okrožnega sodišča večja kot pri ostalih dveh sodiščih skupaj in bi bilo pričakovati zaradi prevencije nekoliko strožje kazni. 2. Razločki pri odmeri kazni glede na vrsto po-škodb v kombinaciji s sredstvi storitve V tabeli 1.19« ra str. “15^ v prilogi smo primerjali med seboj strukture izrečenih kazni po sodiščih glede na uporabo sredstev, s katerimi so bila dejanja izvršena in vrsto povzročenih poškodb. Tudi s to primerjavo nismo odkrili nikakršnih značilnih razločkov, ki bi kazali na različno kaznovalno politiko po navedenih sodiščih. Pri tem je treba poudariti, da je število storilcev, ki so z noži prizadejali svojim žrtvam vbodline in vreznine tako majhno, da se pri razčlenitvi po višini kazni izgubijo nekatere frekvence in je zato onemogočena uporaba statističnih metod na izračun asociacijske zveze. Pri ostalih poškodbah, ki so bile povzročene z drugimi sredstvi so med deleži po posameznih sodiščih navidezno precejšnji razločki, vendar le-ti niso statistično značilni. Zato tudi v tem primeru lahko trdimo, da je bila kaznovalna politika po opazovanih sodiščih precej enotna. 3. Razločki pri odmeri kazni glede na izzvanost storilcev Primerjava strukture izrečenih kazni glede na iz- t zvanost storilcev po sodiščih, ki smo Jo prikazali v tabeli 1.20. na str. 15^ v prilogi, nam tudi ni odkrila statistično značilnih razločkov, čeprav Je res, da so od vseh doslej obravnavanih primerjav tu strukturni razločki največji. Pri pogojni odložitvi kazni ima n.pr. največji delež celjsko sodišče in sicer tako pri neizzvanih kot pri izzvanih storilcih. Pa tudi sicer se deleži pogojno odloženih kazni dokaj močno razločujejo, vendar razločki niso signifikantni. Pri izzvanih storilcih, ki Jim Je bila kazen pogojno odložena, ima največji delež kazni pod 6 mesecev zapora ljubljansko sodišče, vendar tudi v tem primeru ni značilnost razločkov dokazana. Pri izzvanih in neizzvanih storilcih ima mariborsko sodišče razmeroma znatno manjši delež kazni pod 6 mesecev nepogojnega zapora, kot pa ljubljansko in celjsko - statistične značilnosti razločkov pa tudi v tem primeru nismo mogli ugotoviti. Videti Je, da obravnavana sodišča glede izzvanosti storilcev niso imela tako enotnega stališča kot pri predkaznovanosti in vrstah telesnih poškodb, pa čeprav ta neenotnost ni dokazana s preizkusom signifikant-nosti. 4-, Zaključek Na podlagi navedenih ugotovitev lahko sklepamo, da Je bila kaznovalna politika opazovanih sodišč glede hudih telesnih poškodb dokaj enotna in da večja intenziteta tovrstne kriminalitete na področju mariborskega sodišča ni imela za posledico strožje kaznovalne politike« VIII« SPLOSNI ZAKLJUČEK Ko smo tako razčlenili vse okoliščine, ki bi po pregledu gradiva utegnile vplivati na odmero kazni, bi bilo prav, da na kratko povzamemo tiste ugotovitve, ki kažejo, katere od obravnavanih okoliščin so dejansko vplivale na odmero kazni. Pri tem je seveda nujno, da te relevantne o-koliščine delimo na tiste, ki kažejo na težo primera in na tiste, ki se nanašajo na osebne razmere obsojencev v širšem smislu, da bi tako ugotovili, katere od njih so bile za odmero kazni tehtnejše. Oglejmo si najprej okoliščine, ki kažejo na težo primera, kjer smo ugotovili: a) Uporaba noža in z njim povzročene poškodbe (t * j« vbodline in vreznine) je v zelo veliki meri vplivala na izrek nepogojnih kazni, kakor tudi na višjo mero pogojne in nepogojne kazni. b) Izzvanost je imela zelo močan vpliv na pogojno odložitev kazni pri vseh storilcih, razen pri tistih, ki so uporabili nož. Poleg tega je izzvanost vplivala tudi na odmero milejših pogojnih in nepogojnih kazni, če seveda izvzamemo storilce z noži. c) Rodbinsko razmerje storilca s poškodovancem je imelo v vseh primerih odločilen vpliv na pogojno odložitev kazni, ne pa tudi na odmero višine kazni. d) Vinjenost storilca je imela razmeroma močen vpliv na odmero strožjih kazni, posebno pri storilcih, ki so kaznivo dejanje storili z nožem. To pa kaže, da vinjenost ni odločujoča okoliščina pri odmeri kazni, temveč ena izmed njih v koincidenci z drugimi. e) Od okoliščin, ki kažejo na težo primera samo spol poškodovanca ni imel odločilnega vpliva niti na pogojno odložitev, niti na višino izrečenih kazni, medtem ko glede nagibov ne moremo dati določne sodbe, ker podatki o tem v spisih niso dovolj zanesljivi. Iz naštetih ugotovitev je mogoč nedvomen zaključek, da so imele okoliščine, ki kažejo na težo primera, zelo močan, če ne celo odločujoči vpliv na odmero kazni. Pri okoliščinah, ki se nanašajo na osebne razmere obsojencev, pa smo ugotovili naslednje: a) Predkaznovanost obsojencev je močno vplivala na izrek nepogojnih kazni, nima pa vpliva na višino pogojnih.in nepogojnih kazni. b) Specialni povratek ni imel nobenega vpliva na odmero kazni zato, ker so sodišča upoštevala časovno odmaknjenost prejšnjih istovrstnih kaznivih dejanj, c) Opustitev pomoči poškodovancu po storitvi kaznivega dejanja je imela razmeroma močan vpliv na izrek nepogojnih kazni, ne pa tudi na njihovo višino. d) Popolno ali delno priznanje je imelo vpliv na pogojno odložitev kazni samo pri preje nekaznovanih storil- e) Starost obsojencev je imela vpliv samo na pogojno odložitev kazni, ne pa tudi na višino odmerjene kazni in sicer pri skupini mlajših polnoletnikov in obsojenih, ki so starejši od 30 let. f) Spol in stan obsojencev nista igrala pri odmeri kazni nikakršne vloge, čeprav so bile vse druge okoliščine preje izločene. Če torej primerjamo vplive okoliščin, ki kažejo na težo primera, z vplivi osebnih razmer obsojencev na odmero kazni, lahko ugotovimo, da je bil vpliv prvih bolj izrazit in tehtnejši kot vpliv drugih. Osebne okoliščine obsojencev so namreč v večini primerov vplivale, če so sploh vplivale, precej enostransko, t.j. predvsem na pogojno odložitev kazni. Pri okoliščinah, ki kažejo na težo primera pa je očiten vsestran ski vpliv - tako na pogojno odložitev, oziroma nepogojen izrek, kakor tudi na višino izrečenih kazni. Upoštevaje vpliv okoliščin obeh obravnavanih kategorij kot celoto pa pridemo do zaključka, da so sodišča pri presoji posameznih primerov v polni meri upoštevala le objektivne okoliščine, medtem ko subjektivnih niso upoštevala v zadostni meri - verjetno zaradi pomanjkanja ustreznih podatkov - tako da individualizacija kazni ni prišla do zadostnega izraza. Istočasno pa je treba seveda poudariti tudi, da je bila kaznovalna politika po sodiščih prilično enotna, ne glede na različno intenziteto tovrstne kriminalitete. - 39o - ZAKLJUČCI OPĆI PREGLED IZVRŠENOG ISTRAŽIVANJA I DOBIVENIH REZULTATA I ZAKLJUČCI I. Cilj našeg istraživanja bio je da ustanovimo kriterije kojima se sudovi u Sloveniji rukovode prilikom odmjeravanja kazni punoljetnim osudjenim osobama. Da bismo to ustanovili proveli smo anketu na osudjenima za nekoliko odredje-nih krivičnih djela. Pri tome smo nastojali da obuhvatimo o-na krivična djela koja se u sudski utvrdjenom kriminalitetu naročito često pojavljuju, a ne spadaju medju najlakša. Stoga smo anketirali osudjene za kradju i tešku kradju iz člana 249 i 23O KZ, zatim za pronevjerenje iz člana J22 KZ te za tešku tjelesnu povredu iz člana 141 st. 1 KZ. U nastojanju da postignemo homogenost anketirane populacije obzirom na mogućnost primjene pravnih propisa, obuhvatili smo anketom prvenstveno osudjenike kojima je pravomoćnost presude bila konstatirana u 1961. godini tj najmanje godinu dana nakon stupanja na snagu Novele Krivičnog zakonika. Sa vrlo malobrojnim iznimkama proveli smo anketu na svim osudjenima za spomenuta krivična djela kojima je presuda postala pravomoćna u 1961 godini. Kada se radilo o osudjenima za pronevjere-nje i tešku tjelesnu povredu, zbog malog broja slučajeva u kojima je pravomoćnost nastupila u 1961 godini, nadopunili smo ovu osnovnu populaciju još i slučajevima u kojima je pravomoćnost presude bila konstatirana u posljednjim mjesecima I960 i prvim mjesecima 1962 godine, a krivično je dje- lo bilo izvršeno nakon stupanja na snagu Novele. Anketom smo iz krivičnih spisa prikupili podatke koji se odnose na izrečene kazhe i na okolnosti za koje smo smatrali da su mogle utjecati na odmjeravanje tih kaznio Obradjujući rezultate dobivene anketom nastojali smo ustanoviti da li je i na koji način pojedina od promatranih okolnosti utjecala na odmjeravanje kazne i to bez obzira na to da li su sudovi pri obrazlaganju izrečene kazne na presudi takvu okolnost naveli kao otegotnu odnosno olakotnu. Kada smo utvrdjivali utjecaj neke okolnosti na kaznu formirali smo grupe osudjenika prema oblicima u kojima se pojedina o-kolnost pojavljivala i ispitivali smo da li se te grupe osudjenika medjusobno razlikuju obzirom na izrečenu kaznu. Nastojali smo da prije svakog takvog ispitivanja promatrane o-sudjenike izjednačimo obzirom na druge okolnosti za koje smo utvrdili da su utjecale na kaznu. Takav postupak zahtijevao je da promatrane osudjenike postepeno dijelimo u sve veći broj manjih grupa. Broj osudjenika obuhvaćen u nekim od tih grupa bio je nekada premalen da bismo statističku značajnost razlika u izrečenim kaznama mogli ispitati metodom hi kvadrata koju smo inače primijenili, a nekada se postojeće razlike, upravo zbog malobrojnosti grupe, nisu pokazale statistički značajnima. Stoga utjecaj svake od promatranih okolnosti na odmjeravanje kazne nismo kod osudjenih za sva promatrana krivična djela mogli utvrdjivati. Kako je broj osudjenih za kradju iz člana 24-9 KZ, koje smo obuhvatili našom anketom, bio najveći, mogli smo na tim osudjenicima izvršiti najpotpu- nija ispitivanja. Kod osudjenih za krivična djela iz člana 14-1 st. 1, 25O i 322 st. 1 morali smo se iz tih razloga ograničiti na ispitivanje utjecaja samo nekih okolnosti, dok kod osudjenih po članu 322 st. 2 zbog malog broja slučajeva takva ispitivanja nismo uopće mogli izvršiti. Stoga smo se u ovom posljednjem slučaju ograničili samo na opći prikaz izrečenih kazni i usporedbu sa kaznama izrečenim za ostala krivična dje la. Iskustvo stečeno u našem istraživanju pokazalo je, da je primijenjeni postupak, i pored opisanih nedostataka, bio neophodan za dobivanje objektivnih rezultata. Dobiveni re zultati pokazali su da na odmjeravanje kazne utječe niz okolnosti od kojih su neke često i medjusobno povezane. Kada se prilikom utvrdjivanja utjecaja ođredjene okolnosti na odmjeravanje kazne ne bi najprije isključio utjecaj barem onih dru gih okolnosti za koje osnovano pretpostavljamo da su takodjer mogle kaznu usmjeriti u odredjenom pravcu, ne samo da dobiveni rezultati ne bi bili pouzdani već bi često pokazivali iskrivljenu sliku stvarnosti. Primjenjujući opisanu metodu lišili smo se dakle s jedne strane mogućnosti da u našem istraživanju idemo do kraja no s druge strane smo time povećali vjerodostojnost dobivenih rezultata. Statističku značajnost razlika u kaznama izrečenim grupama osudjenika koje smo usporedjivali ispitivali smo primjenom metode hi kvadrata. Ovo zbog toga da bismo ustanovili da li je vjerojatno da utvrdjene razlike u izrečenim kaznama postoje općenito kada se sudi pod odredjenim okolnostima. Ta- kvu smo vjerojatnost pretpostavili u slučajevima kada je na temelju izračunatog hi kvadrata vjerojatnost da razlike nema iznosila 0,05 (odnosno 5 posto) ili manje. Iznimno smo izvjestan značaj pripisali većim razlikama u izrečenim kaznama koje se prema usvojenom kriteriju nisu pokazale statistički značajnima kada smo smatrali da njihova značajnost nije došla do izražaja pretežno zbog malog broja slučajeva obuhvaćenih u odnosnoj grupi. Pored toga što smo opisana istraživanja vršili na osudjenima od strane svih sudova u Sloveniji, pokušali smo me-djusobno usporediti i kazne izrečene od strafae pojedinih sudova. No i kod te usporedbe trebalo je prethodno osudjene od strane pojedinih sudova izjednačiti obzirom na okolnosti za koje smo ustanovili da su utjecale na odmjeravanje kazne. Lako je broj osudjenih od strane pojedinih sudova za neka od promatranih krivičnih djela bio malen, mogli smo takve usporedbe izvršiti samo izmedju sudova sa većim brojem osudjenih (a to su kotarski odnosno okružni sudovi Ljubljane, Celje i Maribor) i to samo u pogledu osudjenih za kradju iz člana 249 KZ i za tešku tjelesnu povredu iz člana 141 st. 1 KZ. Rezultati takve usporedbe pokazali su da se u izrečenim kaznama kod sva tri promatrana suda mogu primijetiti zajedničke tendencije koje se sastoje u vrlo velikoj primjeni uvjetne osude i odmjeravanju kratkotrajnih kazni. No cini se da u okviru ovih općih tendencija postoje izvjesne razlike u intenzitetu primjene uvjetne osude i izboru visine kazne. Da bi se to moglo ustanoviti sa većom pouzdanošću trebalo bi istraživanjem obuhvatiti mnogo veći broj slučajeva. II. Ka temelju tezultata dobivenih u pogledu osudjenih od strane svih sudova u Sloveniji došli smo do zaključka da se u vezi sa odmjeravanjem kazne postavljaju u osnovi dvjje grupe pitanja koja se odnose na dva manje ili više odvojena problema. Prva grupa pitanja odnosi se na same okolnosti koje se kod odmjeravanja kazne uzimlju obzir. U vezi s time postavlja se prije svega pitanje da li barem u većini slučajeva postoje neki određjeni objektivni kriteriji koji su od strane sudova općenito usvojeni i kojima se sudovi sistematski rukovode prilikom odmjeravanja kazni ili pak kazna koju će sud u konkretnom slučaju odmjeriti zavisi pretežno od stava svakog pojedinog suda koji se uglavnom proizvoljno formira prema okolnostima pojedinog slučaja. A ukoliko odredjeni opće usvojeni kriteriji postoje, postavlja se pitanje prema čemu su oni formirani. U vezi s time se u prvom redu nameće pitanje da li su sudovi usvojili kriterije za odmjeravanje kazne koje propisuje zakon a zatim i da li su i na koji način osim toga sami formirali još neke druge kriterije. Druga grupa pitanja odnosi se na izrečene kazne. Ukoliko su naime sudovi kod odmjeravanja kazne, prema odredje-nim kriterijima, uzimali u obzir neke okolnosti, postavlja se pitanje na koji način se to odrazilo na izrečenim kaznama. Da li je neka okolnost uzeta u obzir samo prilikom primjene u-vjetne osude ili je ona utjecala i na izbor vrste i odmjeravanje visine kazne. U kojoj mjeri i na koji način su sudovi uzimajući u obzir pojedine okolnosti iskorištavali široke mogućnosti koje im zakonik stavlja na raspolaganje u vezi sa odredjivanjem visine kazne. Odgovori na ova pitanja trebali bi pokazati da li su sudovi, odmjeravajući kazne pod odredje-nima okolnostima, imali pred očima neku odredjenu svrhu i da li se ta svrha izrečenim kaznama može ostvariti. Konačno ovamo spada i pitanje u kojoj mjeri su se sudovi pridržavali granica kazni propisanih zakonom za promatrana krivična djela te koliko su te granice realne. Ovdje ćemo ukratko prikazati kakve odgovore možemo na temelju rezultata dobivenih našim istraživanjem dati na ove dvije grupe pitanja. 1. a) Od okolnosti koje prema propisima općeg dijela Krivičnog zakonika utjeću na odmjeravanje kazne uzeli smo kod osudjenih za sva promatrana krivična djela u obzir raniju osudu. Pri tome smo posebno ispitivali koliko je na odmjeravanje kazne utjecala sama okolnost da je osuđjeni bio već i ranije osuđjivan, a posebno srao ispitali koliko je na odmjeravanje kazne ranije osudjenima utjecala vrsta ranije izvršenih krivičnih djela i broj ranijih osuda. Kod osudjenih za kradju, tešku kradju i pronevjerenje iz stava 1 člana 322 KZ istražili smo osim toga i koliko je na izrečenu kaznu utjecala okolnost da je bilo izvršeno više krivičnih djela u stjecaju. Kod osudjenih za tešku tjelesnu povredu to nismo mogli ispitati O'er je ovdje broj osudjenih za više krivičnih djela u stjecaju bio posve neznatan. Utjecaj ostalih okolnosti koje se u općem dijelu KZ-a spominju u vezi sa odmjeravanjem kazne (kao što je smanjena uračunljivost, pokušaj, pomaganje, prekoračenje nužne obrane) nismo mogli istražiti zbo malog broja takvih slučajeva. Kada smo istraživali utjecaj drugih okolnosti na odmjeravanje kazne, isključili smo ove slučajeve potpuno iz promatranja. Zbog posve neznatnog broja odnosnih slučajeva izostavili smo potpuno iz promatranja i mladje punoljetnike kojima su u smislu propisa člana 79j KZ-a bile izrečene odgojne mjere. Okolnost da je osudjeni već i ranije bio osudjivan imala je utjecaja na odmjeravanje kazne osudjenima za sva promatrana krivična djela. Sudovi su tu okolnost u naročito velikoj mjeri uzimali u obzir kod primjene uvjetne osude koju su prvi puta osudjenima izricali u mnogo većoj mjeri nego povratnicima. Pri odmjeravanju kazni povratnicima imala je i težina povrata utjecaja na odmjeravanje kazne. Tako su povratnicima koji su ranije bili osudjeni za istovrsna djela izricane strože kazne nego ranije osudjenima za druga djela, a višestrukim povratnicima izrečene su strože kazne nego ranije samo jedam-put osudjenima. Okolnost, da je osudjeni izvršio više krivičnih djela u stjecaju takodjer je imala utjecaja na odmjeravanje kazne o-sudjenima za kradju, tešku kradju i pronevjerenje iz stava 1 člana 322 KZ. Utjecaj te okolnosti došao je u naročito velikoj mjeri do izražaja kod odmjeravanja visine kazne. To dokazuje da su se sudovi kod odmjeravanja kazne osudjenima za više krivičnih djela u stjecaju uglavnom pridržavali propisa člana 4-6 KZ. Posebno smo ispitali koliko je sama teža kvalifikacija koju zakonik predvidja za neka od promatranih krivičnih djela, utjecala na strogost odmjerenih kazni te da li su sudovi okolnosti koje zakonik izričito propisuje kao kvalifikatorne prilikom odmjeravanja kazni kao takove i prihvatili. U vezi s time usporedili smo kazne izrečene osudjenima za "normalni" slučaj kradje iz člana 24-9 KZ sa kaznama izrečenim osudjenima za tešku kradju iz člana 250 KZ. l> ovom posljednjera članu zakonik odredjuje u kojim se slučajevima kradja iz člana 24-9 KZ smatra teškom te za takve slučajeve propisuje dva puta strožu kaznu nego za "normalni" slučaj kradje. Krivični zakonik u svom članu 250 predvidja niz okolnosti koje kradju čine teškom no velika većina osudjenih po tome članu koje smo anketirali bila je osudjena po tački 1. stava 1 koja govori o provalnoj kradji. Stoga se kod izvršene usporedbe zapravo radilo o tome da se u-stanovi da li su osudjenima za provalnu kradju stvarno bile izrečene toliko strože kazne nego osudjenima za kradju koja nije bila izvršena provalom kao što to zakonik propisuje. Rezultati ove usporedbe pokazali su da veće razlike u strogosti kazni izrečenih osudjenima za ova dva slučaja kradje postoje tek onda kada se uz okolnost provale vežu još i neke druge otegotne okolnosti kao što je povrat, veća vrijednost ukradenih predmeta ili stjecaj. Kada te okolnosti ne postoje, nema niti bitnih razlika izmedju kazni izrečenih osudjenima za provalnu kradju i kradju. Sto više, kada je kod osudjenih za kra- dju postojala okolnost koju su sudovi smatrali naročito otegotnom kao što Je kradja prevoznog sredstva, uvjetna Je osuda na osudjene za kradju primijenjena u znatno manjoj mjeri nego na osudjene za tešku (odnosno provalnu) kradju. Iz toga smo izveli zaključak da sudovi samu okolnost provale vrlo vjerojatno nisu smatrali naročito otegotnom, a da joj svakako nisu pridavali onaj značaj koji joj pridaje Krivični zakonik kroz propisanu kaznu. Medju osudjenima za "tešku" kradju koji nisu izvršili više krivičnih djela u stjecaju, nismo našli niti Jednog koji bi bio osudjen na kaznu dužu od maksimalne kazne zapriječene za "normalni" slučaj kradje (3 godina strogog zatvora). Okolnost provale, koju zakonik propis' Je kao kvalifikatornu nije dakle niti u kombinaciji sa drugim otegotnim okolnostima imala većeg utjecaja na kaznu nego neka druga otegotna okolnost koja bi se kod odmjeravanja kazne osudjenima za "normalan" slučaj kradje mogla uzeti u obzir. Takva praksa sudova, bez obzira na njezine uzroke i opravdanost, dovodi u pitanje realnost i smisao postojanja propisa o provali kao kvalifikatornoj o-kolnosti barem u onom obliku u kojem Je to propisano u Krivičnom zakoniku. JJ kod osudJenih za pronevJerenJe usporedili smo kazne izrečene osudjenima za "normalni" i kvalificirani slučaj tog krivičnog djela. Kao kriterij za težu leva1ifikaciju ovog krivičnog djela Krivični Je zakonik uzeo veliku vrijednost pronevjerene imovine (preko pOO 000 dinara) te Je za tave slučajeve propisao dva puta strožu kaznu nego za slučajeve u kojima Je pronevjerena imovina manje vrijednosti. Kazne izrečene osu- 4oo djenima za takve kvalificirane slučajeve pronevjeren ja (čl. 322 st. 2 KZ) znatno su strože od kazni izrečenih osudjeni-ma za ’’normalni" slučaj pronevjerenja i to kako po vrsti i visini tako i po intenzitetu primjene uvjetne osude* Ujedno su osudjenima za kvalificirani slučaj pronevjerenja izrečene i znatno strože kazne ae5o osudjenima za tešku kradju, iako je zakonik za oha ova krivična djela propisao istu kaznu. Granice unutar kojih se kreću kazne izrečene osudjenima za kvalificirani slučaj pronevjerenja poklapaju se, harem u većini slučajeva, sa ^ranicama zakonom zapriječene kazne, što kod osudjenih za tešku kradju nije bio slučaj. Očito su dakle sudovi kod prone-vjerenja usvojili zakonski kriterij za težu kvalifikaciju i kao kriterij za odmjeravanje strože kazne i to većinom u onoj mjeri u kojoj je to zakonik propisao. b) Pored okolnosti koje prema izričitom zakonskom propisu treba da utječu na odmjeravanje kazne, uzeli smo u promatranje i takve okolnosti za koje smo smatrali da su u smislu općih smjernica danih u članu 38 KZ mogle utjecati na kaznu bilo kao otegotne ili olakotne. Kod toga smo nastojali da obuhvatimo okolxiosti koje ukazuju na jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, na okolnosti pod kojima je djelo učinjeno, na pobude za izvršenje djela te držanje izvršioca nakon izvršenja djela i njegove lične prilike. No sve te okolnosti nismo mogli uzeti u promatranje kod osudjenih za sva krivična djela, koje smo obuhvatili anketom, jer nam to nekada mali broj obuhvaćenih slučajeva nije dozvoljavao, a nekada nismo mogli naći odgovarajuće podatke u spisima. Okolnosti koje bi ukazivale na jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra imale su vrlo velik utjecaj na odmjeravanje kazne. Kao takovu smatrali smo kod osudjenih za kradju, tešku kradju i pronevjerenje vrijednost prisvojene i-movine. Naši su rezultati pokazali da sa veličinom vrijednosti prisvojene imovine raste i strogost izrečene vrste i visine kazne, a smanjuje se intenzitet primjene uvjetne osude. Kod osudjenih za tešku tjelesnu povredu istražili smo koliko je na kaznu utjecala okolnost da je povreda bila nanesena opasnim oružjem. Ustanovili smo da je od takvog oružja bio upotrebijen uglavnom samo nož, a da su osudjenima koji su to oružje upo-trebili bile izrečene znatno strože kazne nego onima koji su tjelesnu povredu nanijeli nekim drugim, manje opasnim sredstvom. Koliko smo to mogli ustanoviti imala je i težina i opasnost same povrede utjecaja na kaznu. Osudjeni koji su nanijeli povrede na glavi bili su naime strože kažnjavani od o-stalih (izuzev naravno one osudjene koji su povrede nanijeli nožem). Kod osudjenih za kradju ispitali smo i da li je na izrečenu kaznu utjecala okolnost da je krivičnim djelom bila oštećena društvena imovina. Ustanovili smo da ta okolnost sama za sebe nije imala nikakvog utjecaja na kaznu. Takav stav sudova prema ovoj okolnosti odrazio se i u tome što osudjeni za pronevjeren je iz člana 322 st. 1 KZ, koji su u većini slučajeva oštetili društvenu imovinu, nisu bili bitno drugačije kažnjavani nego osudjeni za kradju, koji su krivično djelo izvršili pretežno na štetu privatne imovine. 4o2 Utjecaj što su ga okolnosti pod kojima je djelo bilo izvršeno imale na odmjeravanje kazne mogli smo istražiti samo kod osudjenih za kradju i tešku tjelesnu povredu. Na temelju dobivenih rezultata smo zaključili da su sudovi kod osudjenih za kradju u znatnoj mjeri uzimali u obzir kao otegotnu okolnost da je kradja bila izvršena iskorištavanjem odredjene situacije. Do takvog smo zaključka došli zbog toga što smo ustanovili da su sudovi strože kažnjavali osudjene koji su ukrali prevozno sredstvo (uglavnom bicikl), zatim one koji su izvršili džepnu kradju kao i one koji su okrali osobu orema kojoj su se nalazili u nekom bliskom odnosu (kao što je stanodavac, sustanar ili podstanar, drug na radnom mjestu, rodjak, poslodavac ili prijatelj). Bicikli su bili većinom ukradeni kada su ih njihovi vlasnici ostavljali bez nadzora ispred javnih zgrada, gostionica i si. u svim se tim slučajevima dakle radi o iskorištavanju odredjenih okolnosti ili tudjeg povjerenja. Na odmjeravanje kazne osud jelima za kradju bicikla i za džepnu kradju vjerojatno je utjecala i okolnost, da se te kradje razmjerno teško otkrivaju. Kazne izrečene osudjenima za kradju bicikla naročito odskaču po svojoj strogosti od kazni izrečenih ostalim osudjenicima za kradju. Vjerojatno su sudovi kod tih osu-djenika kao otegotnu okolnost uzeli u obzir i to što takve kradje znatno otežavaju korištenje prevoznim sredstvom čija je upotreba kod stanovnika Slovenije vrlo raširena. Kod osudjenih za tešku tjelesnu povredu istražili smo da li je na kaznu utjecala okolnost što je osudjeni svojim krivičnim djelom nanio povredu osobi sa kojom se nalazi u rod- - 4-o3 - binskom odnosu. Dobiveni rezultati so pokazali da je na osu-djenike kod kojih je ta okolnost postojala uvjetna osuda primijenjena u-većoj mjeri nego na ostale, dok naprotiv nismo mogli ustanoviti da bi ta okolnost imala utjecaja na visinu odmjerenih kazni. Teško je ocijeniti šta je sudove potaklo na takav postupak. Možda su većom primjenom uvjetne osude na osu-djenike koji su oštetili rodjake nastojali ublažiti konflikt do kojega je medju rodjacima došlo povodom izvršenja ovog krivičnog djela. Koliko su sudovi stepen krivične odgovornosti uzimali u obzir prilikom odmjeravanje kazne mogli smo donekle ispitati samo kod osudjenih za tešku tjelesnu povredu. Tu smo ispitali koliko je na odmjeravanje kazne utjecala okolnost da je osudje-ni bio na izvršenje djela izazvan ponašanjem oštećenog. Ustanovili smo da su sudovi tu okolnost uzimali kao olakotnu te su na osudjene koji su bili izazvani primijenjivali uvjetnu osudu u većoj mjeri i izricali im više kratkotrajnih kazni nego osu-djenima koji nisu bili izazvani. Osim toga smo kod osudjenih za tešku tjelesnu povredu ispitivali koliko je na kaznu utjecala okolnost da je osudjeni u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio u alkoholiziranom stanju. Prema dobivenim rezultatima činilo bi se da su sudovi na osudjenike koji su krivično djelo izvršili u alkoholiziranom stanju primijenjivali uvjetnu osudu u manjoj mjeri nego na ostale. Nismo naprotiv mogli ustanoviti da bi ova okolnost imala većeg utjecaja na visinu odmjerenih kazni. No obzirom na to da se ova okolnost kombinira sa nekim dru ima čiji utjecaj nismo prilikom naših ispitivanja - 4o4 mogli do kra^a isključiti, ne možemo u tom pogledu stvoriti konačan zaključak. Ovo tim više što su sudovi u većem broju slučajeva u obrazloženju presude alkoholiziranost osudjenika u vrijeme izvršenja krivičnog djela navodili kao olakotnu o-kolnost, što bi u vezi sa dobivenim rezultatima ukazivalo na nejednaku praksu sudova u pogledu uvažavanja ove okolnosti. Stoga bi u tom pravcu trebalo izvršiti detaljnija istraživanja. Utjecaj što ga je ponašanje osudjenika nakon izvršenja djela imalo na odmjeravanje kazne istražili smo kod osudje nih za kradju, za pronevjerenje iz stava 1 člana 322 KZ i za tešku tjelesnu povredu. U vezi s time ispitali smo kod osudje-nih za kradju koliko je na odmjerenu kaznu utjecalo osuđjeni-kovo priznanje. Ustanovili srao da je ova okolnost utjecala u pravcu veće primjene uvjetne osude na osudjenike koji su priznali nego na one koji nisu priznali. Na odmjeravanje vising kazne čini se da ova okolnost nije imala većeg utjecaja. No utjecaj priznanja i na primjenu uvjetne osude došao je do izražaja samo u onim slučajevima kada se kod osudjenih nije steklo više otegotnih okolnosti. Naprotiv u težim slučajevima, kada je krivično djelo bilo izvršeno pod okolnostima koje su sudovi smatrali naročito otegotnima, a radilo se uz to još i o povratnicima, nije utjecaj priznanja došao do izražaja niti kod primjene uvjetne osude. ,Kod osudjenih za kradju i za prone vjerenje iz stava 1 člana 322 KZ ispitali smo još i da li je okolnost da je osudjeni sam nadoknadio štetu utjecala na kaznu Dobiveni rezultati su pokazali da je kod osudjenih za oba ova krivična djela ova okolnost imala znatan utjecaj na primjenu uvjetne osude. Prvi puta osuđjeni koji su sami potpuno ili djelomično nadoknadili štetu bili su u velikoj većini slučajeva uvjetno osudjeni. Ova je okolnost, iako u manjoj mjeri, utjecala i na izricanje uvjetne osude povratnicima. No nismo mogli ustanoviti da bi ova okolnost imala općenito nekog većeg utjecaja na odmjeravanje visine kazne. Kod osudjenih za tešku tjelesnu povredu istražili smo da li je na odmjeravanje kazne utjecalo ponašanje i odnos osudjenog prema oštećeniku nakon izvršenja djela. Ustanovili smo da su sudovi to uzimali u znatnoj mjeri u obzir prilikom primjene uvjetne osude na .prvi puta osudjene. Od osudjenih koji su nakon izvršenja djela nastojali pomoći oštećenom ili su nastojali da se s njime izmire bila je velika većina uvjetno osudjena dok je naprotiv od osudjenih koji oštećenom nisu pomogli i koji su pobjegli sa mjesta izvršenja krivičnog djela većina bila osudjena bezuvjetno. Kod ranije osudjivanih utjecaj ove okolnosti nismo mogli ispitati zbog malog broja odnosnih slučajeva. Pobude iz kojih je krivično djelo bilo izvršeno mogli smo na temelju podataka u spisima donekle ustanoviti samo kod osudjenih za tešku tjelesnu povredu. Koliko smo to mogli ustanoviti, imale su ovdje pobude iz kojih je djelo bilo izvršeno izvjesnog utjecaja na odmjeravanje kazne. Taj je utjecaj u dobivenim rezultatima došao do izražaja utoliko što je na osudjene koji su krivično djelo izvršili iz obijesti, bez povoda, uvjetna osuda bila primijenjena u manjoj mjeri nego na ostale, a ujedno im je bilo izrečeno i više dugotrajnijih uvjetnih kazni« Ispitujući utjecaj što su ga lične okolnosti osudje-nika imale na odmjeravanje kazne nastojali smo utvrditi da li su na mladjim osudjenicima, koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nisu navršili niti 21 godinu izrečene drugačije kazne nego ostalima. To smo mogli ispitati samo kod osudjenih za kradju, tešku kradju i tešku tjelesnu povredu, jer medju osu-djenima za pronevjerenje broj ovih majmladjih osudjenika nije bio dovoljno velik za takovo ispitivanje. I kod osudjenih za spomenuta tri krivična djela mogli smo takva ispitivanja izvršiti uglavnom samo u grupi prvi puta osudjenih jer je i medju povratnicima broj ovih najmladjih osudjenika bio premalen. Rezultati izvršenih istraživanja su pokazali da je dob osudjenika u vrijeme izvršenja djela vjerojatno utjecala na kaznu u pravcu nešto veće primjene uvjetne osude u takvim slučajevima. No nismo mogUi ustanoviti da bi ova okolnost imala utjecaja na visinu odmjerenih kazni. Kod osudjenih za kradju ispitali smo da li je na izrečenu kaznu utjecala okolnost da je osudjeni imao obitelj za koju se morao brinuti. Ustanovili smo da je u slučajevima u kojima djelo nije bilo izvršeno pod okolnostima koje su sudovi smatrali naročito otegotnima, na osudjene koji su imali obitelj za koju su se morali brinuti uvjetna osuda bila primijenjena u većoj mjeri nego na osudjene koji takvu obitelj nisu imali. No nismo mogli ustanoviti da bi ta okolnost imala utjecaja na visinu kazni odmjerenih ovim osudjenicima. Kada se radilo o osudjenima kod kojih su u vezi za izvršenjem - %o7 - djela postojale neke otegotne okolnosti nije utjecaj obiteljskih prilika osudjenika došao do izražaja niti u pogledu primjene uvjetne osude. Prilikom provodjenja naše ankete nastojali smo da za sve osudjenike prikupimo još detaljnije podatke o njihovim ličnim prilikama, a naročito o odnosima i prilikama u porodici iz koje je osudjenik potekao. Naročito smo nastojali da ove posljednje podatke prikupimo za najmladje osudjenike, koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nisu navršili 21 godinu. No podaci koje smo u tom pogledu mogli naći u spisima bili su toliko rijetki i oskudni da nismo niti mogli ispitati utjecaj tih okolnosti na izrečenu kaznu, već bismo na temelju toga mogli zaključiti da sudovi tim okolnostima nisu pridavali naročitu važnost prilikom odmjeravanja kazne. Kod osudjenih za kradju, medju kojima smo našli nešto veći broj žena nego medju ostalim osudjenicima, ispitali smo da li je spol osudjenika imao utjecaja na kaznu te da li su ženama bile izrečene blaže kazne nego muškarcima. Naki od dobivenih rezultata ukazivali bi na izvjesno blaže kažnjavanje žena, no, obzirom na to da se takve tendencije nisu pokazale u svim promatranim grupama osudjenika, nismo, bez detaljnijeg ispitivanja, mogli u tom pogledu stvoriti konačan zaključak. Upravo opisani ukupni rezultati naše ankete navode nas na to da na pitanje da li su se sudovi prilikom odmjeravanja kazni uglavnom rukovodili nekim objektivnim kriterijima odgovorimo pozitivno. Na kaznama koje su bile izrečene proma- tranim osudgenicima odrazio se, kao što smo vidjeli, utjecaj čitavog niza okolnosti. To su, s jedne strane, okolnosti o kojima zakonik izričito govori u vezi sa odmjeravanjem kazne. Osim toga sudovi su, u okviru opći..: smjernica za odmjeravanje kazne, koje krivični zakonik navodi u svom članu 38, sami stvarali ođredjene kriterije kog'i su im služili za ocjenu težine slučaja i društvene opasnosti osudjenika. Rezultati naših istraživanja pokazali su ug'edno i to da kriterij što ga zakonik propisuje u vezi sa odmjeravanjem kazne nije uvijek kao takav usvojen od strane sudova. Okolnosti za koje smo našom anketom ustanovili da su utjecale na kaznu svakako nisu jedine koje su sudovi kod odmjeravanja kazne uzimali u obzir jer sve takve okolnosti nismo niti mogli obuhvatiti anketom. S druge strane na temelju dobivenih rezultata ne bismo još mogli ustvrditi da su okolnosti, za koje smo ustanovili da su ih sudovi prilikom odmjeravanja kazni uvažavali kao olakotne ili otegotne, kao takove prihvaćene od strane svih sudova i svih sudaca. No okolnosti čiji se utjecaj tako očito odrazio na kazni spadaju svakako medju one koje se često uzimlju u obzir. Ne namjeravamo se ovdje upuštati u ocjenu da li su sudovi svaku od okolnosti za &oju smo ustanovili da je imala utjecaja na kaznu opravdano uvažavali, naročito u kombinaciji sa ostalim okolnostima. Smatramo da je za rezultate do kojih smo došli našim istraživanjem bitno to da su oni dokazali da sudovi prilikom odmjeravanja kazni barem u većini slučajeva odredjene okolnosti sistematski uzimlju u obzir, te da prema tome kazna koja će se izreči konkretnom osudjeni-ku nipošto ne ovisi pretežno od slučaja niti od ličnih sklonosti svakog pojedinog suca. Sama oak činjenica da srao to našim istraživanjem mogli konstatirati, i usprkos tome što u svakom konkretnom slučaju većinom postoji niz okolnosti koje utječu u različitim pravcima, otvara mogućnost za izjednačavanje kriterija kojima se sudovi kod odmjeravanja kazne rukovode. 2. Prelazimo na pitanje na koji se način na izrečenim kaznama odrazilo to što su sudovi kod odmjeravanja kazne uzimali u obzir upravo navedene okolnosti. a) Primjena uvjetne osude Zg krivična djela izvršena od strane osudjennh koje smo obuhvatili našom anketom mogli su sudovi, na temelju općih i posebnih propisa o odmjeravanju kazni izreći ili kaznu zatvora i to uvjetno ili bezuvjetno ili kaznu strogog zatvora. Sudovi su se u svim promatranim slučajevima obilno koristili mogućnošću primjene uvjetne osude. Stoga smo u toku naših istraživanja posebno utvrdjivali da li je pojedina od promatranih okolnosti utjecala na primjenu uvjetne osude, a posebno da li je utjecala na odmjeravanje visine kazne. Rezultati naši istraživanja pokazali su da je svaka od promatranih okolnosti, koja je uopće imala utjecaja na kaznu, bila uzeta u obzir kod primjene uvjetne osude. Na primjenu o-vog instituta je vjerojatno najveći utjecaj imala okolnost povrata. No kod primjene uvjetne osude na prvi puta osudjene i povratnike sudovi su provodili razlikovanje kako prema vri- - 41o jednosti prisvojene imovine odnosno opasnosti tjelesne povrede i okolnostima pod kojima je djelo bilo izvršeno tako i prema stepenu krivične odgovornosti osudjenika, njegovom ponašanju nakon izvršenja djela i njegovim ličnim prilikama. U vezi s time postavlja se pitanje koliko je takav postupak sudova u skladu sa značenjem i svrhom koju Krivični zakonik veže uz mogućnost primjene uvjetne osude. Zakonik u stavu 4 svoga člana 48 propisuje kada će sud odrediti uvjetno odlaganje izvršenja izrečene kazne. Prema tom propisu, uvjetna osuda bi se mogla primijeniti ako sud "prema okolnostima djela i prema ponašanju učinioca poslije izvršenja djela, a s obzirom na njegov raniji život, nadje da se može s osnovom očekivati da osudjeni i bez izvršenja kazne ubuduće neće vršiti krivična djela i da sama osuda u takvom slučaju ostvaruje svrhu kažnjavanja". Jedan od bitnih elemenata za primjenu uvjetne osude je dakle mogućnost očekivanja da osudjeni neće ponoviti krivično djelo. Svakako da je pri postavljanju takve prognoze od važnosti okolnost da je osudjeni već i ranije bio osudjivan. Isto tako se iz dobrog ponašanja učinioca nakon izvršenja djela i njegovog nastojanja da ukloni posljedice svog djela može donekle zaključiti na njegovu namjeru da ubuduće više ne vrši krivična djela. No da li se prognoza o budućem ponašanju osudjenika može postaviti na temelju toga što je prisvojio predmete veće ili manje vrijednosti ili što je svojim djelom nanio više ili manje opasnu tjelesnu povredu? Smatramo da uvažavanje i takvih okolnosti prilikom primjene uvjetne osude ukazuje na to da su se sudovi služili - 411 tim institutom općenito prilikom provodjenja svoje kaznene poli uike te da pri tome nisu imali u vidu samo ono značenje koje mu pridaje Krivični zakonik. Uvjetna je osuda bila primi jenjivana u vrlo širokom rasponu tako da su prvi puta osu— djeni, kod kojih su postojale još i neke druge olakotne okolnosti bili gotovo isključivo uvjetno osudjevani dok su teži povratnici, kod kojih su se stekle i druge otegotne okolnosti bili gotovo isključivo bezuvjetno osuđjivani. b) Primjena vrste kazne Osudjenima za krivična djela za koja je zakonom zapriječen strogi zatvor alternativno sa zatvorom (a to su osu-djeni po čl. 141 st. 1, 249 i 322 st. 1 KZ) bio je strogi za-bvor izrečen samo vrlo iznimno. Stoga kod ovih osudjenika nismo mogli niti ispitivati intenzitet utjecaja pojedinih okolnosti na primjenu ove vrste kazne. Mogli smo samo primijetiti da je strogi zatvor bio primijenjivan u slučajevima kada je postojalo vise otegotnih okolnosti, no i u takvim slučajevima je strogi zatvor došao samo iznimno do primjene. Stoga moramo doći do zaključka da su sudovi pri izricanju kazne osudjenima za spomenuta krivična djela zauzeli negativan stav prema primjeni strogog zatvora i da mogućnost primjene ove vrfete kazne nisu sistematski koristili u provodjenju svoje kaznene politike. Takav je stav sudova prema primjeni strogog zatvora došao do izražaja ne samo u anketiranoj populaciji već se on može razabrati i po intenzitetu primjene ove vrste kazne na spomenute osudjene tokom čitavog razdoblja od 1957 do 1952 godine. 412 Za krivična djela iz člana 250 i 522 t. 2 KZ zakonom Je zapriječen samo strogi zatvor. Zatvor se osudjenima za ova krivična djela može izreči samo primjenom propisa o ublažavanju kazne iz člana 42 i 43 KZ. Pri odmjeravanju kazni o-sudjenima za tešku kradju sudovi su u vrlo velikoj mjeri koristili mogućnost izricanja blaže vrste kazne od propisane, pa su većini osudjenih za ovo krivično djelo izricali tu blažu vrstu kazne. Rezultati naših istraživanja pokazuju da se strogi zatvor osudjenima za ovo krivično djelo u većoj mjeri izricao tek onda kada Je postojalo više otegotnih okolnosti (teži oblici povrata, povrat u kombinaciji sa većom vrijednošću ukradene imovine ili sa stjecajem). U slučajevima u kojima takvih okolnosti nije bilo uopće se ne može govoriti o nekoj većoj primjeni ove vrste kazne. Sudovi su dakle strogi zatvor očito primijenjivali u svrhu provodjenja svoje kaznene politike. No intenzitet kojim su primijenjivali blažu vrstu kazne od propisane pokazuje da se pri tome nisu pridržavali zakonom propisanih okvira. Tendencija sudova prema izricanju blaže vrste kazne od propisane osudjenima za tešku kradju može se primijetiti ne samo u anketiranoj populaciji već i kod kazni izrečenih svim osudjenima za ovo krivično djelo u raz- koje dobiju od 1957 do 1962 godine. Nasuprot tome kod kazni/ su bile izrečene osudjenima za kvalificirani slučaj pronevjerenja iz stava 2 člana 322 KZ, za koji Je takodjer propisan strogi zatvor, nije takva tendencija došla u tolikoj mjeri do izražaja. Premda Je broj takvih slučajeva koje smo obuhvatili našom anketom bio premalen da bismo mogli izvršiti neka detaljni ja ispitivanja, ipak smo mogli primijetiti da je ovdje većini osudjenih bio izrečen strogi zatvor čak i onda kada nisu postojale okolnosti koje su sudovi inače smatrali otegotnima. c) Visina odmjerenih kazni aa) Nismo mogli ustanoviti da bi sve okolnosti za koje smo naprijed naveli da su imale utjecaja na intenzitet primjene uvjetne osude istovremeno utjecale i na visinu odmje renih kazni. Tako se na visini kazni nije odrazio utjecaj ponašanja osudjenika nakon izvršenja djela, njegove starosti i obiteljskih prilika, a kod osudjenih za tešku tjelesnu povredu i utjecaj rodbinskog odnosa osudjenog prema oštećenom. Nismo u mogućnosti da konačno ocijenimo da li utjecaj tih okolnosti na visinu kazni nije došao do izražaja zbog malog broja obuhvaćenih slučajeva ili zbog toga što pri odmjeravanju visine kazni sudovi te okolnosti stvarno nisu uzimali u obzir. Kada smo naime istraživali utjecaj pojedinih okolnosti na visinu odmjerenih kazni učinili smo to posebno za uvjetno a posebno za bezuvjetno osudjene uslijed čega je broj promatranih osudjenika uvijek bio manji nego kada smo promatrali utje caj pojedinih okolnosti na samu primjenu uvjetne osude. Osim toga smo upravo kod promatranja utjecaja što su ga spomenute okolnosti imale na kaznu morali isključiti utjecaj svih ostalih okolnosti za koje smo prethodno ustanovili da su imale utjecaja na kaznu. Tako su grupe osudjenika koje smo konačno uzeli u promatranje bile uglavnom vrlo malobrojne. No obzirom na karakter okolnosti za koje ni :mo mogli ustanoviti da bi 414 - imale većeg utjecaja na visinu odmjerenih kazni, moguće je da su ih sudovi stvarno uzimali u obzir samo kod primjene u-vjetne osude. bb) Unatoč tome što su za krivična djela za koja su promatrani osudjenici bili osudjeni zakonom zapriječene razmjerno visoke maksimalne kazne, sudovi su u velikoj većini slučajeva izricali kratkotrajne kazne. Tako je od osudjenih za krivično djelo teške tjelesne povrede iz člana 141 st. 1, kradje iz člana 249 i pronevjerenja iz člana 322 st. 1 KZ, za koja je zakonom zaprijećena kazna do 5 godina strogog zatvora, velika većina bila osudjena na kazne koje nisu duže od 6 mjeseci. Od osudjenih za tešku kradju iz člana 250 KZ, za koju je zakonom zaprijećena kazna do 10 godina strogog zatvora, većina je bila osudjena na kazne kraće od godine dana, dakle ispod zakonom propisanog minimuma. I medju osudjenima za tešku tjelesnu povredu, kod koje je minimalna zakonom zaprijećena kazna viša od minimalne kazne zapriječene za kradju i pronevjerenje iz stava 1 člana 322 KZ, bilo je samo nešto manje od polovice osudjenih na kaznu ispod zakonom propisane donje granice4-. Takve tendencije prema izricanju kratkotrajnih kazni ustanovili smo i u slučajevima u kojima su postojale okolnosti koje su sudovi smatrali otegotnima. Sudovi + To što ovdje navodimo o visini izrečenih kazni važi za kazne izrečene osuđjenima samo za jedno krivično djelo. Medju osudjenima za više krivičnih djela u stjecaju ima u pravilu više osudjenih na dugotrajnije kazne, no u tome se ne reflektira tendencija sudova u vezi sa odmjeravanjem kazne već se ovdje radi o tehnici odmjeravanja kazne u slučaju stjecaja, koja je propisana u članu 46 KZ-a. su doduše prilikom odmjeravanja visine kazne uvažavali olakotne i otegotne okolnosti, ali obzirom na razmjerno uski o-kvir unutar kojega su faktično odmjeravali •:azne, to je došlo do izražaja u relativno malim ublažavanjima odnosno pooštrenjima kazne. Iz toga se vidi da sudovi stvarno primije-njuju princip ekonomiziranja kaznom, jer se ni iz daleka ne služe svim zakonskim mogućnostima za izricanje dugotrajnijih kazni niti u slučaju postojanja otegotnih okolnosti. Princip ekonomiziranja kaznom dolazi do izražaja i u tome što sudovi u velikim razmjerima primjenjuju uvjetnu osudu, nekada čak i na povratnike. Uvjetna osuda nije u stvari kažnjavanje ne_,o samo prijetnja kaznom. Sudovi institut uvjetne osude ne pri-mijenjuju kao substitut za kratkotrajne kazne, jer je velika većina bezuvjetnih kazni takođjer kratkotrajna. Stoga se mora sumnjati u to da li su sudovi kod izricanja kazni promatra nim osudjenicima uopće vodili računa o tome da kazna mora i-mati odredjeno minimalno trajanje da bi se na osudjenika moglo pozitivno utjecati za vrijeme izvršenja kazne. To je naročito došlo do izražaja kod povratnika kojima su u razmjerno velikoj mjeri bile izrečene kratkotrajne kazne čak i onda kada se radilo o težim oblicima povrata. Tako je kod osudjenih za tešku kradju koji su ranije bili dva i više puta osu-djivani gotovo polovica izrečenih bezuvjetnih kazni bila kraća od godinu dana. A medju višestrukim povratnicima osudjeni-ma za kradju, koji su ranije bili osudjivani za istovrsna dje la, već je i udio osudjenih na kazne duže od 6 mjeseci razmjerno neznatan. Ovo i usprkos tome što je problem povrata - 416 upravo kod osudjenih za kradju i za tešku kradju naročito akutan« Takvim stavom sudova može se tumačiti okolnost da niti u jednom od slučajeva obuhvaćenih anketom nije uopće došao do primjene propis člana 40a, koji predvidja mogućnost da se višestrukim povratnicima izrekne stroža kazna od maksimalno propisane za odnosno krivično djelo. Povratnici su bili u većoj mjeri osudjeni na dugotrajnije cazne tek onda kada su prouzročili štetu većih razmjera« Veliki utjecaj što ga je veličina prouzročene štete imala na odmjeravanje kazne očituje se i u tome što od svih anketiranih osudjenika jedino osu-djenima za kvalificirani slučaj pronevjerenja nisu bile u većoj mjeri izrečene kratkotrajne kazne, čak niti onda kada ranije nisu bili osudjivani. Kriterij koji zakonik postavlja za težu kvalifikaciju tog krivičnog djela je naime upravo velika vrijednost pronevjerene imovine. S druge strane je ipak i medju ovim osudjenicima udio osudjenih na kazne duže od 5 godino posve neznatan, iako je za kvalificirani slučaj pronevje renja bila zakonom propisana kazna od 10 godina strogog zatvo ra. Po svemu izgleda da se sudovi ograničavaju na ostvarenje pravednosti odmjeravanjem kazne prema težini konkretnog slučaja, uzimajući u obzir i druge otegotne i olakotne okolnosti i ravnajući se po principu ekonomiziranja kaznom. V \ 'TABELE za član 249 Krivičnog zakonika Čl, 249 KZ Tab, 1, Svi osudjenici obuhvaćeni anketom prema godini izvršenja djela i godini održanja glavne rasprave Godina u kojoj je izvršeno krivično djelo Godina u kojoj je održana glavne rasprava na kojoj je donesena prvostepena presuda Ukupno 1961 I960 1959 Ukupno 1331 1057 272 2 1961 470 470 — — I960 666 473 193 — 1959 123 74 49 - 1958 i ranije 72 40 30 2 Tab, 2. Osudjeni u godinama 1957 - 1962 prema vrsti izrečenih kazni i mjera i uvjetnoj osudi Godi- na Ukup- no Zat' u- vjet- no VOT bezu- vjet- no Strogi zatvor Novča- na kazna Oslobo- djeni od kazne Odgojne mjere izrečenim mladj« puno-1 jet-nicima Post oci 1957 100 45 55 1 0 _ — 1958 100 51 49 1 0 - - 1959 100 45 55 1 1 - - I960 100 45 55 2 0 0 - 1961 100 51 49 2 1 0 0 1962 100 51 49 4 1 0 0 Apsolutni brojevi 1957 1162 52I 630 7 4 1958 1189 601 570 16 2 - - 1959 1218 550 647 14 7 - - I960 I37I 607 725 33 2 3 - 1961 1395 712 534 33 8 4 4 1962 I529 781 683 55 7 2 1 Tab, 3» Svi osudjenici obuhvaćeni anketom koji su bili osudjeni na zatvor i strogi zatvor - prema pojedinačnim iznosima kazni, uvjetnoj osudi i stjecaju U k u p r 1 0 Osudjeni samo za jedno krivično d.i elo Osudjeni za više kriv.dje la u stjecanu Visina kazne Sve- ga u- v jet-no bezu- vjet- no Sve- ga u- vj etno bezu- vjet- no Sve- ga u- vjet- no bez« vjet no Ukupno 1321 677 644 1027 606 421 294 71 223. ispod 1 mjeso 35 19 16 38 19 16 — — — 1 mjesec preko 1 do ispod 95 80 15 93 78 15 2 2 ““ 2 mjeseca 24 18 6 17 11 6 7 7 - 2 mjeseca preko 2 do ispod 53 31 22 49 30 19 4 1 3 3 mjesece 9 1 8 2 - 2 7 i 6 3 mjesece preko 3 do ispod 455 322 133 445 316 129 10 6 4 4 mjesece 18 9 9 5 2 3 13 7 6 4 mjesece preko 4 do ispod 208 103 105 184 96 88 24 7 17 5 mjesečev 13 2 11 1 — 1 12 2 10 5 mjesečev preko 5 do ispod 113 43 70 82 33 49 31 10 21 6 mjesečev 3 - 3 - - - 3 - 3 8 mjesečev preko 6 do ispod 63 22 41 39 10 29 24 12 12 7 mjesečev 2 - 2 - - - 2 - 2 7 mjesečev 35 10 25 16 7 9 19 3 16 8 mjesečev preko 8 do ispod 38 6 32 20 3 17 18 3 15 9 mjesečev 2 - 2 - - - 2 — 2 9 mjesečev 12 2 10 3 i 2 9 1 8 10 mjesečev 21 1 20 7 - 7 14 1 13 li mjesečev 9 2 7 2 - 2 7 2 5 1 god. Preko 1 do ispod 37 1 36 14 14 23 1 22 2 god. 41 3 38 13 - 13 28 3 25 2 god. Preko 2 do ispod 6 1 5 — 6 i 5 3 god. 13 1 12 - - - 13 1 12 3 god. Preko 3 do ispod 3 — 3 ~ 3 3 4 god. 6 - 6 - — — 6 — 6 £ god. 2 - 2 - - - 2 — 2 5 god. 3 - 3 - - - 3 — 3 < god. 2 - 2 — — —• 2 — 2 2r°sj. kazna u mj. 5,35 3,28 7,53 standardna devijac. 7,03 2,26 9,38 koeficijent varij.^31 0f69 ^25 - 4- - Tab. 4-, Osudjeni u godinama 1957 - 1962 prema visini kazni zatvora i strogog zatvora Z a t v 0 r Strogi zal ;vor Godina U- kup- no do ukl j. 2 mjes. pre- ko 2-5 mj. preko 3-6 m j. pre- ko 6 do 1 god. pre- ko 1-2 god. pre- ko 2 god. do ukl j. 2 god. pre- ko 2-5 god. pre- ko 5 god. P 0 s t D c i 1957 100 _87_ 10 2 1 0 - - 1958 100 21 50 56 9 5 0 1 0 0 1959 100 24- 50 52 11 2 0 1 0 — I960 100 19 29 55 12 4- 1 2 0 0 1961 100 16 55 55 10 5 1 1 1 0 1962 100 19 52 50 10 4- 1 5 1 0 A 1 s 0 1 u t n i broj e v i 1957 1158 1002 115 27 9 7 - - 1958 1187 24-9 552 4-24- 107 5^ 5 14- 1 1 1959 1211 286 368 583 128 29 5 9 5 - I960 1565 259 594- 4-54- 163 51 11 26 6 1 1961 1579 222 4-85 4-51 14-1 55 12 11 12 2 1962 1519 285 4-13 4-60 157 60 9 58 15 4- Tab. 5» Osudjeni na zatvor u godinama 1959 - 1962 prema visini uvjetnih i bezuvjetnih kazni Godi- na Uvjetno osudjeni Bezuvjetno osudjeni U- kup- no do uklj. 2 mj. preko 2-5 mj. pre- ko 3-6 mj. pre- ko 6 m j. do- 1 god. pre- ko 1 god. u- kup- no do uklj, 2 mj. pre- ko 2-3 mj. pre- ko 3-6 mj. pre- ko 6 mj. do 1 god. pre- ko 1 god. P c ) s t 0 c L 1959 100 27 44 26 3 100 21 20 37 17 5 I960 100 26 42 28 4 0 100 14 19 39 20 8 1961 100 24 46 27 2 1 100 8 25 41 19 7 1962 100 24 45 28 3 0 100 14 21 35 20 10 A p s o 1 u t n i b r i j e v i 1959 550 151 240 142 17 . 647 135 128 241 111 32 I960 607 158 254 171 22 2 725 101 140 283 141 60 1961 712 170 328 190 19 5 634 52 157 261 122 42 1962 781 190 347 221 22 1 683 95 146 239 135 68 Čl. 24-9 KZ Tab. 6. Osudjenici koji nisu uzeti u obzir kod promatranje utjecaja pojedinih okolnosti na odmjeravanje kazne - prema vrsti i visini kazni i uvjetnoj osudi Kazne Ukupno Osudjeni kojima je kazna izrečena primjenom člana 4-7 KZ Smanjeno uračun-1 jivi (čl. 6 st. 2) Osudjeni za pokušaj (čl. 16 KZ) Osudjeni za pomaganje (čl. 20 KZ) Ukupno 105 79 10 7 9 Zatvor-uvjetno 27 13 4 3 7 ispod 3 mjes. 6 - 1 1 4 3 mjeseca 4 1 2 1 — preko 3 - 4- mj. 5 2 - 1 2 preko 4- - 5 mj. 5 3 1 — 1 preko 5 - 6 mj. - - - — preko 6 mj . do ispod 1 god. 6 6 - — — 1 godina - - - - — preko 1 godine 1 1 - - - Zatvor - bez- uvjetno 67 57 6 3 1 ispod 3 mjes. 3 - 1 1 1 3 mjeseca - - - - - preko 3 - + mj. 5 4 - 1 - preko 4- - 3 mj. 9 7 1 1 - preko 3 - 5 mj. 7 6 1 - - preko 6 mj . do ispod 1 god. 17 15 2 - - 1 godina 6 6 - - - preko 1 godine 20 19 1 — — Strogi zatvor 11 9 — 1 1 1 godina 1 - - 1 - preko 1 godine 10 9 1 Tab. 7. Osudjenici koji su uzeti u obzir kod promatranja utjecaja pojedinih okolnosti na odmjeravanje kazne -prema vrsti i visini kazne, uvjetnoj osudi, stjecaju i ranijoj osudi. Osudj, za više kriv. Osudjeni samo za jedno kriv. djelo Ukupno djela u stjecaju Sve- Rani- Rani- Sve- Rani- de neo- sudj. Rani- Sve- Rani- Rani- Kazne je o- je o- Ukupno ^Ž£og:i zatvor Sodina Pteko 1 godine 8 8. Osudjeni prema stjecaju i ranijoj osudi Ukupan broj osudjenih Stjecaj z a t v o r Strogi Ranije osude Ukupno uvjet- no bezuv- jetno zatvor Bez krivičnih djela u stjecaju 955(100) 582(61) 366 7(39) Ranije neosudjivani 594(ioo) 462(78) 132 -(22) Ranije osudjivani 361(100) 120(33) 234 7(6 7) 18,52 - značajan na nivou 0,001 Sa krivičnim djelima u stjecaju Ranije neosudjivani Ranije osudjivani 261(100) 68(26) 176(68) 17( 6) 111(100) 53(48) 57(5D l( l) 150(100) 15(10) 119(79) 16(11) 51,84 - značajan na nivou 0,001 Osudjeni bez krivičnih djela u stjecaju Ukup- no ispod 3 m jes. 3 mjese- ca preko 3-6 m jes. preko 6 m Jeso Uvjetno osudjeni * 582(100) 131(22) 312(54) I34 5(24) Ranije neosudjivani 462(100) 114(25) 241(52) I05 2(23) Ranije osudjivani 120(100) 17(14) 7K59) 29^_ J(27) 6,29 - značajan na nivou 0,05 Bezuvjetno osudjeni Ranije neosudjivani Ranije osudjivani 373(100) 56(15) 129(35) 152(41) 36( 9) 132(100) 35(27) 50(38) 41(31) 6( 4) 241(100) 21( 9) 79(33) 111(46) 30(12) X = 27,7 - značajan na nivou 0,001 Tab. 8o Osudjeni sa krivičnim djelima u stjecaju Ukupno do u-kl ju-čivo 3 mj. preko 3-6 m ješ. preko 6 mj. do ispod 1 god. 1 godina više Uvjetno osudjeni 68 16 38 9 5 Ranije neosudji- vani 53 16 26 9 2 Ranije osudjivani 15 — 12 3 2 X - neizračunljiv Bezuvjetno osudjeni 193(100) 12( 6) 67(35) 51(26) 63(33) Ranije neosudji- vani 58(100) 5( 9) 24(41) 21(36) 8(14) Ranije osudjivani 135(100) 7( 5) 43(32) 30(22) 55(41) 2 X = 13,90 - značajan na nivou 0,01 lo Tab« 9« Ranije osudjivani prema stjecaju i vrsti ranije izvršenih krivičnih djela Ukupan broj osudjenih Stjecaj z a t v 0 r Strogi Ukupno uvjet- no bezuv- jetno zatvor Ranije osude Bez krivičnih djela u stjecaju 361(100) 120(33) 234- 7(67) Ranije osudjivani za druga dj ela Ranije osudjivani za 116(100) 69(60) 4-7 -(40) 24-5(100) 5K21) istovrsna djela 187 /7(79) X^ = 51>31 - značajan na nivou 0,001 Sa krivičnim djelima u stjecaju 150 15 119 16 Ranije osudjivani za druga djela Ranije osudjivani za 27 7 20 istovrsna djela 123 8 99 16 2 X = neizračunljiv Osudjeni bez krivičnih djela u stjecaju Ukup- no ispod 3 m jes 0 3 mje- sece preko 3-6 m jes. prekc 6 m jes. Uvjetno osudjeni 120 17 71 29 3 Ranije osudjivani za druga djela 69 12 42 15 __ Ranije osudjivani za istovrsna djela 51 5 29 14- 3 ~~ 2 X = 2,68 - neznacajan Bezuvjetno osudjeni 24-1 21 79 111 30 Ranije osudjivani za druga djela 47 8 15 21 3 Ranije osudjivani za istovrsna djela 194 13 64 90 27 2 X = 6,37 - neznačajan Čl. 249 KZ Tab. 9. Osudjeni sa krivičnim djelima u stjecaju Ukup- no do ukl J. 5 mjes. preko 3-6 mjes o preko 6 mes. do ispod 1 god. orekc 1 god. Uvjetno osudjeni 15 — 12 — 3 Ranije osudjivani za druga djela 7 - 5 - 2 Ranije osudjivani za isto- vrsna djela 8 — 7 1 2 X - neizračunljiv Bezuvjetno osudjeni 135 7 43 30 55 Ranije osudjivani za druga djela 20 2 7 6 5 Ranije osudjivani za isto- vrsna djela 115 5 J56 24 50 X^ = 2,38 - neznačajan Tab.10. Ranije osudjivani - bez krivičnih djela u stjecaju -prema vrsti i broju ranijih osuda Ukupan broj osudjenih Istovrsnost ranijih osuda Broj svih ranijih osuda Ukupno z a t v o r Strogi zatvor uvjet- no bezuv- jetno Ranije osudJeni za druga djela 116 69 47 - 1 91 50 41 — 2 i više 25 19 6 Ranije osudjeni za isto- vrsna djela - svega 245(100) 5K21) 187 7(79) 1 84(100) 28(33) 56 -(67) 2 56(100) 14(25) 42 -(75) 3 i više 105(100) 9( 9) S9 ^ J7,( 9D „2 a = 17,53 - značajan na nivou 0,001 Uvjetno osudJeni Istovrsnost ranijih osuda Broj svih ranijih osuda Ukup- no ispod 3 mjes. 3 mjes. preko 3-6 m j 0 s © prekc 6 mjes. Ranije osudjeni za druga djela 69 12 42 15 — 1 50 9 32 9 — 2 i više 19 3 10 6 — 2 X - neizračunljiv / Ranije osudjivani za istovrsna djela - svega 51 5 29 14 3 1 28 2 18 6 2 2 i više . 23 3__ 11 8 1 2 X = 0,25 “ neznačajan Tab. 10. Bezuvjetno osudjeni Istovrsnost ranijih osuda Broj svih ranijih osuda Ukupno ispod 3 m jes. 3 m jes. oreko " 3-6 m jes. preko 6 m jes. Ranije osudjeni za druga djela 4-7 8 15 21 3 1 4-1 8 12 18 3 2 i vise 6 - 3 3 - 2 X - neizračunljiv Ranije osudjeni za istovrsna djela 194-ClOO) 13 64(40) 90(4-6) 27(14-) 20(36) 4( 7) 21(50) 4(10) 49(51) 19(20) 1 2 3 i više 56(100) 6 26(57) 4-2(100) 5 12(4-0) 96(100) 2 £6(29) X = 13,80 - značajan na nivou 0,01 14 - Tab. 11. Osudjeni - prema vrsti i uvjetovanosti ranijih osuda Ranije jedamput osudjeni Vrsta ranije izvršenih krivičnih djela Uvjetovanost ranije osude Ukupno zatvor uvjet- bezuv-no jetno Strogi zatvor Ranije jedamput osudjeni 91 50 41 56 25 15 55 27 28 za druga djela Uvjetno Bezuvjetno 2 X = 1,4 - neznačajan Ranije jedamput osudjeni za istovrsna djela 84 28 56 — Uv j etno 55 15 20 - Bezuvjetno 51 15 56 — 2 X = 0,5 - neznačajan Ranije neosudjivani i ranije jedamput uvjetno osudjeni Ranije osude Ukupno zatvor uvjet- bezuv-no jetno Strogi zatvor Svega Ranije neosudjivani Ranije jedamput uvjetno osudjeni za druga djela 650 485 145 594 462 152 56 25 15 2 X = 5,0 - neznačajan Svega Ranije neosudjivani Ranije jedamput uvjetno osudjeni za istovrsna djela 627(100) 475(76) 152(24) - 594(100) 462(78) 152(22) - 55(100) 15(59) 20(61) - 2 X = 22,8 - značajan na nivou 0,001 Tab. 12. Osudjeni prema ranijoj osudi i stjecaju Ukupan broj osudjenih Ranije osude Ukupno Uvjetno Bezuv jetno Zatvor Strogi J 6 C 3 zatvor Ranije neosudjivani - svega 705(100) 515(73) 189(27) 1 594(100) 462(78) 152(22) - 111(100) 53(48) 57(52)^1 bez kriv. djela u stjecaju sa kriv. djelima u stjecaju 2 X = 41,11 - značajan na ni-' /ou 0,001 Ranije osudjivani - svega 511(100) 155(26) 553(69) 25( 5) 561(100) 120(55) 254(67) 7( 0) 150(100) 15(10) 119(79) 16(11) bez kriv. djela u stjecaju sa kriv. djelima u stjecaju X = 28,28 - značajan na nivou 0,001 - Uvjetno osudjeni Ranije osude Ukupno ispod 3 3 preko 3 preko 6 Stjecaj m Ješ* m jes. do 6 m jes. B 1 ? 515(100) 125(24) 246(48) 151/25) 15( 3) 462(100) 114(25) 241(52) 105(25) 2( 0) 55(100) 11(21) 5( 9) 26(49) 11(21) p X = 100,0), značajan na nivou 0,001 X V V ^v-/ y XXCA VA XI ii Ranije osudjivani -svega 155(100) 17 71(65) 41 6(55) bez kriv. djela u stjecaju 120(100) 17 7K75) 29 3(27) sa kriv. djelima u stjecaju 15(100) __y - 12, ^/3(ioc ? X = 28,45 - značajan ] ia nivou 0,001 Ranije neosudjivani -sve sa bez kriv. djela u stjecaju sa kriv. djelima u stjecaju Čl. 249 KZ lab. 12. Bezuvjetno osudjeni Ranija osuda Stjecaj Ukupno ispod 3 m jes. 3 m jes • preko 3-6 mjes. preko 6 mjes. Ranije neosudjivani -svega 190(100) 39(21) 51(27) 65(3*0 35(18) bez kriv. djela u stjecaju 132(100) 35(27) 50(38) 41(31) 6( 4) sa kriv. djelima u stjecaju 58(100) 4( 7) K 2) 24(41) 29(50) 74,38 - značajan na nivou 0,001 Ranije osudjivani -svega bez kriv. djela u stjecaju sa kriv. djelima u stjecaju 376(100) 25( 7) 82(22) 154(41) 115(30) 241(100) 21( 9) 79(33) 111(46) 30(12) 135(100) 4( 3) 3( 2) 43(32) 85(63) 117,83 - značajan na nivou 0,001 Tab« 13. Osudjeni za više krivičnih djela u stjecaju prema ranijoj osudi i broju izvršenih krivičnih djela Ukupan broj osudjenih Ranija osuda Broj krivičnih djela u stjecaju Ukupno Uvjetno Bezuvjetno Zatvor St£°Si zatvor Ranije neosudjivani 2 3 4 i više 111 53 57 1 62 33 29 22 9 13 - 27 11 15 1 X = 1,64 - neznačajen Ranije osudjivani 2 150 15 119 16 87 11 69 7 3 4 i više 25 1 22 2 38 3 28 7 2 X = 2,83 - neznačajan Uvjetno osudjeni Ranija osuda Broj krivičnih djela u stjecaju Ukupno do u-ključi-vo 3 m jes« preko 3-6 m jes. preko 6 mjes.do ispod 1 godine 1 godins i više Ranije neosudjivani 53(100) 16(30) 26 9 2( 70) 2 33(100) 16(45) 15 2 -( 55) 3 4 i više (^(100) - 6 5. _ 1 j(ioo) N/ ^ = 11,68 - značajan na nivou C ,001 Ranije osudjivani 15 12 _ 3 2 11 — 11 _ — 3 1 - — — 1 4 i više 3 1 — 2 2 X - neizračunljiv 18 - Tab. 13c Bezuvjetno osudjeni Ranija osuda Broj krivičnih djela u stjecaju Ukupno do u-ključi-vo 3 m jes. preko 3-6 m jes. preko 6 mjes.do ispod 1 godine 1 godina i više Ranije neosudjivani 38(100) 5 24(50) 21 8(50) 2 29(100) 3 17(70) 8 1(30) 3 13(100} - 3(24) 9 1(76) 4 i više 16(100) 2 _JK 37) 4 _J?(63) = 8,92 - značajan na nivou 3,05 Ranije osudjivani 135(100) 7 43(38) 30(22) 55(4-0) 2 3 76(100) 24(100) 7 36(57) 4(17) 19(25) 5(21) 14(18) 15(63) 4 i više 35(100) — _J( 9) 6( 7) 26(74) = 40,0 - značajan na nivou 3,001 Tab. 14. Ranije neosudjivani sa krivičnim djelima u stjecaju i ranije osudjivani bez krivičnih djela u stjecaju Ukupan broj osudjenih Ranija osuda i stjecaj Ukupno zatvor uvjet- bezuv-no jetno Strogi zatvor Ranije neosudjivani - sa krivičnim djelima u stjecaju Ranije osudjivani - bez kriv. djela u stjecaju 111(100) 53(48) 57(52) 1 561(100) 12 0(53) 254(6^) _ Z 2 X = 70,8 - značajan na nivou 0,001 Uvjetno osudjeni Ranija osuda i stjecaj Ukupno ispod 3 m jes. 3 m jes. preko 5-6 m jes. oreko 6 m jes. Ranije neosudjivani -sa kriv. djelima u stjecaju Ranije osudjivani - bes kriv. djela u stjecaju 55(100) 11(21) 5( 9) 26(70) 11 1120(100) 17(14) 71(59) 29(27J 3 2 X = 59,29 - značajan na nivou 0,001 Bezuvjetno osudjeni Ranija osuda i st j-ecaj Ukupno ispod 3 m jes. 3 m jes. preko 5-6 m j es. preko 6 m jes. Ranije neosudjivani -sa kriv. djelima u stjecaju 58(100) H 9) 1 24(41) 29(50) Ranije osudjivani -bez kriv. djela u stjecaju 241(100) 21(42) 79- 111(46) 30(12) 2 K = 50,07 - značajan na nivou 0,001 2o Tab, 15» Osudjeni - bez krivičnih d.jela u stjecaju - prema ranijoj osudi i vrijednosti ukradenih predmeta Ukupan broj osudjenih Ranija osuda Vrijednost ukradenih predmeta Ukupno uvjetno bezuvjetno zatvor strogi zatvor Ranije neosudjivani ispod 10*000 10.000 - 19.000 20.000 - 49.000 50.000 i više 594(100) 462(78) 191(100) 165(86) 210(100) 171(81) 150(100) 101(67) 43(100) 25(58) 132(22) 26(14) 39(19) - 49(33) - 18(42) 2 X = 29»55 - značajan na nivou 0,001 Ranije osudjivani ispod 10.000 10.000 - 20.000 361(100) 120(33) 115(100) 45(39) 113(100) 45(40) 234 7(67) 69 1(61) 67 1(60) 20.000 - 50.000 50.000 i više 108(100) 25(100) 27(25) 3(12) 77 4(75) 21v_^^l(88) p X = 12,50 - značajan na nivou 0,01 Uvjetno osudjeni Ranija osuda Vrijednost ukradenih predmeta Ukupno ispod 3 m jes. 3 m jes. preko 3-6 m jes. oreko 6 m jes. Ranije neosudjivani ispod 10.000 10.000 - 19.000 20.000 - 49.000 50.000 i više 462(100) 165(100) 171(100) 101(100) 25(100) 114(25) 55(33) 40(23) 19(19) -( -) 241(52) 100(61) 87(51) 48(46) 6(24) 105 2(23) 10 -(6) 44 -(26) 33 1(33) 18 1(76) 2 X = 79,6 - značajan na nivou 0,001 Ranije osudjivani ispod 10.000 10.000 - ispod 20.000 20.000 - ispod 50.000 50.000 i više 120(100) 45(100) 45(100) 27(100) 3 17 7K73) 29 3(27) 10 32(93) 3 -( 7) 6 26(71) 13 -(29) -__^(47) Xi^_js 55) 2 X = 19,8 - značajan na nivou 0,001 - 21 Cl. 24-9 KZ Tab. 15. Bezuvjetno osudjeni Ranija osuda Vrijednost ukradenih predmeta Ukupno ispod 3 3 m jes. preko 3-6 m jes. preko 6 m j es» Rani.ie neosudjivani 132(100) 35(27) 50(38) 41 6(35) ispod 10.000 26(100) 8(31) 15(58) 3 -(12) 10.000 - 19.000 39(100) 18(46) 12(31) 9 -(23) 20.000 - 49.OOO 49(100) 5(10) 20(41) 22 2(49) 50.OOO i više 18(100) 4(22) 3(17) 7 4(71) 28,3 ~ značajan na nivou 0,001 Rani.ie neosudjivani isnod 10.000 10.000 do ispod 20000 20.000 do ispod 50000 50.000 i više 241(100) 70(100) 68(100) 81(100) 22(100) 8 8 3 2 79(42) 111 32(57) 26 30(58) 4(43) 21(43) 34 5(57) 19(27) 47 12(73) 7(41) ___________^(59) X2 33*9 - značajan na nivou 0,001 22 Tabo 16. Osudjeni - sa krivičnim djelima u stjecaju - prema ranijoj osudi i vrijednosti ukradenih predmeta Ukupan broj osudjenih Ranija osuda Vr ijednost ukradenih predmeta Ukupno z a t uvjetno v 0 r bezuvjetno strogi zatvor Rani.ie neosudjivani ispod 20o000 20.000 do ispod 50.000 50.000 do ispod 100.000 100.000 i više 111(100) 53(48) 26(100) 19(73) 41(100) 20(49) 25(100) 10(40) 19(100) 4(21) 57 K52) 7 -(27) 21 -(51) 15 -(60) 14 1(79) 2 K = 12,68 - značajan na nivou 0,01 Rani.ie osudjivani ispod 20.000 20.000 do ispod 50.000 50.000 do ispod 100.000 100.000 i više 150(100) 15(10) 119(73) 16(11) ££(100) £(13) ^3(85) j( 4) {50(100) 2( 4) 22(?i) 6(25) 2 K = 16,45 - značajan na nivou 0,001 Uvjetno osudjeni Ranija osuda Vrijednost ukradenih predmeta Ukupno do uklj 3 mjes. .preko 3-6 mjes. preko 6 mjes.do ispod 1 godine 1 godina i više Rani.ie neosudjivani ispod 20.000 20.000 do isp. 5O.OOO 50.000 do isp. 100.000 100.000 i više 53(100) 16(30) 26 9 2(70) 19(100) 12(63) 6 1 -(37) (20 3 13 4 - UO(IOO) 1(12) 5 2 2(88) '4 - 2 A = 13,0 - značajan na nivou 0,001 Cl. 249 KZ Tab. 16. Bezuvjetno osudjeni Ranija osuda Vrijednost ukradenih predmeta Ukupno do uklj 3 m jes. preko 3-6 m jes. preko 6 mjes. do ispod 1 godine 1 i odina i više 58(100) Ranije neosudjivani 5 24(50) 21 8(50) ispod 20.000 20000 do isp. 50000 50000 do isp.100000 100000 i više (2{(100) {i|(ioo) 1 3 1 |(30) 8 6 7 1(29) J(7°) X = 19,7 - značajan na nivou 0,001 Rani.ie osudjivani ispod 20.000 20000 do isp. 50000 50000 do isp.100000 100000 i više 135(100) 58(100) 51(100) 28(100) 18(100) 7 3 4 43(37) 30 21(65) 8 14(55) 13 8(29) 6 A -) 55(63) 6(37) 20(65) 14(71) 15(100) 24 - Tab. 17. Ranije neosudjivani - prema vrijednosti ukradenih predmeta i stjecaju Ukupan broj osudjenih Vrijednost ukradenih predmeta Stjecaj Ukupno z a t v 0 r strogi zatvor uvjet- no bezuv- jetno Ispod 20.000 din 427 355 72 Bez kriv. djela u stjecaju 401 336 65 — Sa kriv. djelima u stjecaju 26 19 7 — ? X = 1,30 - neznačajan 20.000 do ispod 50*000 din 191(100) 121 70 — Bez kriv. djela u stjecaju 150(100) 101(67) 49(33) — Sa kriv.djelima u stjecaju 41(100) 20(49) 21(51) — X = 9,96 - značajan na nivou f—1 O #* O 50.000 din i više 87(100) 39 47 1 Bez kriv. djela u stjecaju 43(100) 25(58) 18 -(42) Sa kriv.djelima u stjecaju 44(100) 14(29) 29._ ^1(61) p X = 5,09 - značajan na nivou 0,05 Bezuvjetno osudjeni Vrijednost ukradenih ispod 3 preko preko predmeta Ukupno 3 m jes. 3-6 6 Utjecaj m jes. m jes. Ispod 50.000 din 142(100) 34 48(77) 50 10(23) Bez kriv. djela u stjecaju Sa kriv. djelima u 114(100) 31 47(68) 34 2(32) stjecaju 28(100) 2 X = 24,82 - značajan na nivou 0 ,001 50.000 din i više 48 5 3 15 25 Bez kriv. djela u stjecaju Sa kriv. djelima u 18 4 3 7 4 stjecaju 30 — a 21 X^ = 1,40 - neznačajan Ukupan broj osudjenin Vrijednost ukradenih predmeta Stjecaj Ukupno z a t v 0 r Strogi zatvor uvjet- no bezuv- jetno Ispod 20.000 din 273(100) 97 173 3 Bez kriv.djela u stjecaju 228(100) 90(40) 136 2(60) Sa kriv.djelima u stjecaju 45(100) 7(16) 37 _>(34) 2 X = 8,37 - značajan na nivou 3,01 - 20.000 din do ispod 50.000 din 165(100) 33 125 7 Bez kriv.djela u stjecaju 108(100) 27(25) 77 4(65) Sa kriv.djelima u stjecaju 57UOO) 6(10) 4 Pi ,3(90) 2 X = 4,03 - značajan na nivou 3,05 50.000 din i više 73(100) 5 55(75) 13(25) Bez kriv.djela u stjecaju 25(100) 3 21(96) K 4) Sa kriv.djelima u stjecaju 48(100) 2 3^(75) 12(25) 2 X = 3*64 - neznačajen Bezuvjetno osudjeni Vrijednost ukradenih predmeta Ukupno ispod 3 3 m jes. preko 3-6 preko 6 Stjecaj m jes. m jes. m jes. Ispod 20.000 din Bez kriv.djela u stj. Sa kriv.djel.u stjec« 176(100) 18 138(100) 16 38(100) a 34(41) 81(4?) 23(12) 33(50) 60(43) 9( 7) ,1( 8) 21(56) 14(36) X~ = 34,77 - značajan na nivou 0,001 20«000 din do isood 5QOo6 132(100) 5 Bez kriv.djela u stj, Sa kriv.djel.u stjec. 81(100) 51(100) 3 2. 21(20) 61(46) 45(34) 19(27) 47(58) 12(15) „2( 8) 14(27) 33(65) 35*12 - značajan na nivou 0,001 68(100) 2 7 12(31) 47(69) 22(100) 2 7 4(59) 9(41) 46(100) - ^8(18) 38(82) 50.000 din i više Bez kriv.djela u stj Sa kriv.djel. uštjec. 10,25 - značajan na nivou 0,01 26 Ukupan broj osudjenih Vrsta ukradenih predmeta Ukupno z a t v 0 r strogi zatvor uvjet- no bezuv- jetno Ukupno 594-(100) 4-62(78) 132(22) - Prevozna sredstva 69(100) 28(4-1) 4-1(59) - Novac i đragocijenosti 128(100) 87(68) 4-1(32) - Odjeća 72(100) 58(81) 14(19) Orudje i sirovine 108(100) 90(83) 18(17) - Brvo 57(100) 53(93) 4-( 7) - živežne namirnice i živad 29(100) 27(93) 2( 7) - Ostalo 131(100) 119(91) 12( 9) — — X" = 90,6 - značajan na nivoi 1 0,001 Uvjetno o sudjeni Vrsta ukradenih predmeta Ukupno ispod 3 m jes. 3 mjes. preko 3-6 m j es. preko 6 mjes. Ukupno 4-62(100) 114-(25) 241(52) 105 2(23) Prevozna sredstva 28(100) K 4-) 11(39) 16 -(57) Novac i dragocijenosti Odjeća 87(100) 58(100) 25(29) 14(24-) 47(54) 28(48) 15 16 -(17) -(28) Orudje i sirovine 90(100) 18(20) 49(55) 21 2(25) Drvo 53(100) 16(30) 32(60) 5 -(9) živežne namirnice i živad Ostalo 27(100) 119(100) 8(30) 32(27) 17(63) 57(48) 2 30v -( 7) jj(25) 2 X = 34,0 - značajan na nivou 0,001 Bezuvjetno osudjeni h X = 30,9 - značajan na nivou 0,001 Vrsta ukradenih Predmeta Ukupno ispod 3 mjes. 3 m jes. preko 3-6 mjes 0 preko 6 m jes« Ukupno Prevozna sredstva Novac i dragocijenosti O^udje i sirovine Odjeća Brvo živežne namirnice i živad Ostalo 132(100) 35(26) 50(38) 41 5(36) 41(100) 4(10) 10(24) 25 2(66) 41(100) 10(24) 24(59) 5 2(17) 18 (A 00) 7(39) 5(28) 5 1(33) fl4 5 6 3 - J 4(100) 2(44) -(34) 2 -(22) 1 2 1 1 U2 6 4 1 Ukupan broj osudjenih Vrsta ukradenih predmeta Ukupno z a t v o r strogi zatvor uvjet- no bezuv- jetno Ukupno 361(100) 120(35) 234( 7(67) Brevozna sredstva 59(100) 8(14) 47 4(86) Novac i dragocjenosti 75(100) 14(19) 59 2(81) Odjeća 60(100) 22(37) 38 -(63) Orudje i sirovine 44(100) 16(36) 27 1(63) Drvo 27(100) 18(67) 9 -(33) živežne namirnice i živad 14(100) 5(36) 9 -(64) Ostalo 82(100) 37(45) 45 7(55) D X = 37»2 - značajan na nivou 0,001 Uvjetno osudjeni Vrsta ukradenih predmeta Ukupno ispod 3 m jes. 3 m jes. preko 3-6 m jes. preko 6 m jes. Ukupno 120 17 71 29 3 Brevozna sredstva 8 1 1 4 2 Novac i dragocijenosti 14 1 9 4 — Odjeća 22 3 15 3 1 Orudje i sirovine 16 4 8 4 — Drvo 18 2 13 3 — Kivežne namirnice i živad 5 2 3 — — Ostalo 37 4 22 11 — 2 X - neizračunljiv Bezuvjetno osudjeni Vrsta ukradenih Predmetov Ukupno ispod 3 mjes. 3 mjes. preko 3-6 m j es. preko 6 mjes. Ukupno Brevozna sredstva Novac i dragocijenosti Odjeća Orudje i sirovine Jrvo živežne namirnice i živad Ostalo 241(100) 21 79(41) 51(100) - 10(20) 61(100) 3 17(33) 38(100) 4 12(42) 28(100) 2 13(54) 9(100) 3 1(44) 9(100) 2 4(67' 45(100) 7v 22 ( 64, 111 30(59) 29 12(80) 36 5(67) 18 4(58) 7 6(46) 5 -(56) 3 -(33) 13, 3(36) X = 26,2 - znaćajan na nivou 0,001 k 28 Ranije neosudjivani Vrijednost ukradenih predme- z a t ^ /or Strogi ta Vrsta ukradenih oredmeta Ukupno uvjet- no bezuv- jetno zatvor Ispod 20.000 din - svega 401(100) 336(84) 65(16) — Prevozna sredstva 25(100) 12(48) 13(52) — Novac i dragocijenosti 99(100) 73(74) 26(26) - Odjeća 55(ioo) 47(86) 8(14) - Orudje i surovine 69(100) 64(93) 5( 7) - Drvo 40(100) 38(95) 2( 5) - V' Živežne namirnice i živad 26(100) 24(92) 2( 3) - Ostalo 87(100) 78(90) 9(10) - 2 X = 44,2 - značajan na nivou 0,001 20.000 din i više 193(100) 126(65) 67(35) Prevozna sredstva 44(100) 16(36) 28(64) — Novac i dragocijenosti 29(100) 14(48) 15(52) - Odjeća 17(100) 11(65) 6(35) - Orudje i sirovine Drvo Živežne namirnice i živad 39(100) 17 aoo) 3 26(67) 13 *(90) 3 13(33) 2 _(10) — - Ostalo 44(100) 41(93) 3( 7) - 2 X = 39»9 - značajan na nivou 0,001 Tab. 21. Ranije osudjivani Vrijednost ukradenih predmeta Vrsta ukradenih predmeta Ukupno z a t v o r Strogi zatvor uvjet- no bezuv- jetno Isood 20.000 din - svega 228(100) \ 00 v-/ O CT\ 136 2(61) Prevozna sredstva 13(100) 3(20) 12 -(80) Novac i dragocijenosti o o rH '—< C^ lT\ 11(19) 44 2(81) Odjeća 41(100) 18(44) 23 -(56) Orudje i sirovine 25(100) 12(48) 13 -(52) Drvo 22(100) 15(68) 7 -(32) Živežne namirnice i živad 13(100) 5(38) 8 -(62) Ostalo 55(100) 26(47) 29 -(53) X = 39,9 - značajan na nivou 0,001 20.000 din i više - svega 133(100) 30(23) 98 5(77) Prevozna sredstva 44(100) 5(H) 35 4(89) Novac i dragocijenosti 18(100) 3(17) 15 -(83) Ostalo 71(100) 22(31) 48 1(69) p X = 6,2 - značajan na nivou 0,05 - 3o - Tab. 22. Ranije neosudjivani - bez krivičnih djela u stjecaju -prema vrijednosti ukradenih predmeta, vlasništvu oštećene imovine i zaposlenosti kod oštećene organizacije Ukupan broj osudjenih Vrijednost ukradenih predmeta Vlasništvo oštećene imovine z a t v o r Strogi Ukupno uvjet- no bezuv- jetno zatvor Ispod 20.000 din 277 251 26 - Oštećena društvena imovina: osudjeni bio zaposlen kod ošt. 71 67 4 osudjeni nije bio zaposlen kod ošt. 88 81 7 - Oštećena privatna imovina 118 103 15 — 2,89 - nežnačajan 20,000 din i više Oštećena društvena imovina: osudjeni bio zaposlen kod ošt. osudjeni nije bio zaposlen kod ošt. Oštećena privatna imovina 119 96 SS 46 57 41 52 56 22 5 10 4,1J - nežnačajan Uvjetno osudjeni Vrijednost ukradenih predmeta Vlasništvo oštećene imovine Ukup- no ispod 5 m jes. 5 m jes. preko 3-6 m jes. preko 6 m jes. Ispod 20.000 din 251 72 143 56 - Oštećena društvena imovina: osudjeni bio zaposlen kod ošt# 67 20 55 14 — osudj# nije bio zaposlen kod ošt. 81 22 47 12 ““ Oštećena privatna imovina 103 50 65 10 — X = 3,16 - nežnačajan 20.000 din i više 95 16 41 57 1 Oštećena društvena imovina:^ osudjeni bio zaposlen kod ošt. 57 8 14 14 1 osudj. nije bio zaposlen kod ošt. 56 6 14 16 Oštećena privatna imovina 22 2_ 15 ? X = 0,92 - nežnačajan Tab. 22. Bezuvjetno osudj:eni Vrijednost ukradenih predmeta Vlasništvo oštećene imovine Ukup- no ispod 3 m jes. 3 m j es o preko 3-6 m jes. preko 6 m jes. Isood 20.000 din 26 14 10 2 - Oštećena društvena imovina: osudjeni bio zaposlen kod ošt. 4 3 — 1 — osudj. nije bio zaposlen kod ošt. 7 4 3 — — Oštećena privatna imovina 15 7 7 v. 1 S - •y*2 v, A = 0,21 - neznacajan 20*000 din i više 24 7 6 9 2 Oštećena društvena imovina: osudjeni bio zaposlen kod ošt. 9 4 — 4 1 osudj. nije bio zaposlen kod ošt. 5 2 2 1 Oštećena privatna imovina 10 1 4 5 — = neizračunljiv Ukupan broj osudJenih Vrijednost ukradenih predmeta Ukupno z a t v 0 r Strogi Vlasništvo oštećene imovine uvjet- no bezuv- jetno zatvor Ispod 200000 din 155(100) 76(49) 79(5D — Oštećena društvena imovina Osudjeni bio zaposlen kod ošt. 30(100) 14(47) 16(53) OsudJ. nije bio zaposlen kod ošto 0 0 1—1 KN 24(71) 10(29) — Oštećena privatna imovina 91(100) 38(42) 53(58) - 2 X = 8,32 - značajan na nivou 0,05 20.000 din i više 71(100) 22(31) 48 1(69) Oštećena društvena imovina OsudJ.bio zaposlen kod ošt. OsudJ.niJe bio zaposlen kod ošteć. 17(100) 3(18) 14 -(82) 18(100) 11(61) 6 1(39) Oštećena privatna imovina 36(100) 8(22) 28, -(78) £ X = 10,57 - značajan na nivou 0,01 Uvjetno osudjeni Vrijednost ukradenih predmeta Vlasništvo oštećene imovine Ukupno ispod 3 rn Jes. 3 mjes. preko 3-6 mjes. preko 6 mjes. Ispod 20.000 din 76 14 50 12 - Oštećena društvena imo'u • OsudJ.bio zaposlen kod ošteć. 14 2 9 3 - OsudJ.nije bio zaposler kod ošteć. 24 7 15 2 — Ošteč, privatna imovina 38 5 26 7 - X = 1,56 - neznačajan 20.000 din i više 22 1 11 9 1 Oštećena društvena imov 0 OsudJ.bio zaposlen kod ošteć• 3 - 1 2 - OsudJ, nije bio zaposlen kod osteć. t 11 1 7 3 — Ošteć. privatna imovina 8 - 3 4 1 2 = neizračunljiv Tab. 23. Bezuvjetno osudjeni Vrijednost ukradenih predmeta Vlasništvo oštećene imovine Ukupno ispod 3 m jes. 3 m jes. preko 3-6 m jes. preko 6 m jes. Ispod 20.000 din Oštećena društv.imov, Osudj.bio zaposlen kod ošteč. Osudj. nije bio zaposlen kod ošteč. Oštećena privatna imovina 79 16 10 13 4 2 7 36 7 4 23 4 3 20 1 1 0,38 - neznačajan 20.000 din i više Oštećena društv.imov. Osudj.bio zaposlen kod ošteč. Osudj. nije bio zaposlen kod ošteč. Oštećena privatna imovina 4-9 14 7 28 7 2 4 3 11 2 2 1,10 - neznačajan L - 94- Ukupan broj osudjenih Vrsta ukradenih predmeta Priznanje Ukupno z a t v o r Strogi zatvor uvjet- no bezuv- jetno Prevozna sredstva 69(100) 28(41) 41(59) — priznali potp. ili djel. 52(100) 27(50) 25(50) - nisu priznali 17(100) 1( 6) 16(94) - 2 X = 9»43 - značajan na nivou 0,01 Novac i dragocijenosti 128(100) 87(68) 41(32) 93(100) 73(79) 20(21) 35(100) 14(40) 21(60) priznali potp. ili djel. nisu priznali X = 15,58 - značajan na nivoe 0,001 Ostali predmeti 397(100) 347(87) 50(13) 339(100) 305(90) 34(10) 58(100) 42(72) 16(28) priznali potp. ili djel. nisu priznali 2 X = 12,52 - značajan na nivou 0,01 Uvjetno osudjeni Vrsta ukradenih Predmeta Priznanje Ukupno ispod 3 m jes. 3 m jes. preko 3-6 m jes. preko 6 m jes. Novac i dragocijenosti 87 25 47 15 . 73 21 40 12 14 4 7 3 priznali potp.ili djel nisu priznali X^ = neizračunljiv Ostali Dredmeti priznali potp.ili djel nisu priznali 347(100) 89(26) 184(53) 73 1(21) .305(100) 85(28) 153(50) 66 1(22) 42(100) 4( 9) 3K74) 7_ r (I?) 2 X = 9,07 - značajan na nivou 0,05 k Tab. 24 Bezuvjetno ogudjeni Vrsta ukradenih predmeta ■Priznanje Ukupno ispod 3 m jes. 3 mjes. preko 3-6 m jes. preko 6 m ješ« Prevozna sredstva 41 4 10 25 2 priznali potp. ili d jel . 25 3 4 17 1 nisu priznali 16 1 ^ 6 8 1 p X = 0,49 - neznačajan Novac i drag-oci.ienosti 41 10 24 5 2 priznali potp. ili djel o 20 3 10 4 1 nisu priznali 21 5 14 1 1 X = neizračunljiv Ostali predmeti 50 21 16 11 2 priznali potp. ili djel • 34 15 8 10 1 nisu priznali 16 6 8 1 'v' 1 2 X = 0,03 - neznačajan » Ukupan broj osudjenih Vrsta ukradenih predmeta Priznanje Ukupno zatvor uvjet- bezuv-no jetno Strogi zatvor Prevozna sredstva Priznali potpuno ili djel. nisu priznali 59 8 47 4 43 7 34 2 16 1 15 ^ 2 p X = neizračunljiv Novac i dragocijenosti 75 14 59 2 48 9 39 27 5 20 . 2 Priznali potpuno ili djel. nisu priznali —* X - 0,00 - neznačajan Ostali predmeti 228(100) 98(42) 128 2(58) Priznali potpuno ili djel. 172(100) 84(49) 87 1(51) nisu priznali 56(100) 14(25) 41___—^ 1(75) "p X = 8,84 - značajan na nivou 0,01 Bezuvjetno osudjeni Ukupno ispod 3 m jes. 3 mjeso preko 3-6 m jes. preko 6 m jes o 47 - 10 29 8 34 9 18 7 13 — i 11 1 Vrsta ukradenih predmeta Priznanje Prevozna sredstva priznali potp.ili djelimično nisu priznali neizračunljiv Novac i dra^ocijenosti nisu priznali 59(100) 3 17(34) 36 3(66) 39(100) 3 20(100) - 14(44) 3(15) 21 !5 1(56) _2(85) 5,63, značajan na nivou 0,09 Ostali predmeti nisu priznali 129 18 52 46 13 88 12 35 31 10 41 17 15> 0,00 - neznačajan Tab. 26. Ranije neosudjivani - bez krivičnih djelan stjecaju -prema vrsti ukradenih predmeta i naknadi štete Ukupan broj osudjenih Vrsta ukradenih predmeta Tko je nadoknadio štetu Kovač i dragocijenosti osudj. potp. ili djel. drugi potp. ili djel. nije nadoknadjena Ukupno zatvor uvjet- no bezuv- jetno Strogi zatvor 128(100) 87(68) 41(32) 42(100) 35(83) 7(17) 56(100) 36(63) 20(37) 30(100) 16(53) 1W7) 7,94 - značajan na nivou 0,05 Ostali predmeti (bez pre-voznih sredstava; osudj. potp. ili djel. drugi potp. ili djel. nije nadoknadjena 397(100) 347(87) 50(13) 62(100) 60(97) 2( 3) 213(100) 185(87) 28(13) 122(100) 102(84) 20(16) 6,60 - značajan na nivou 0,05 Uvjetno osudjeni Vrsta ukradenih predmeta Tko je nadoknadio štetu Ukupno ispod 3 m jes. 3 m jes. preko 3-6 m jes. preko 6 m jes. 87(100) 25(29) 47(54) 15(17) - 35(100) 17(49) 12(34) 6(17) - [5|(10°) 105) 22(62) 13(81) 7(19) 2(13) - Kovač i dragocijenosti osudj.potp^ili djel. drugi potp.ili djel. nije nadoknadjena 12,24 - značajan na nivou 0,01 Ostali predmeti (bez prevoznih sredstava) osudj.potp.ili djel. drugi potp.ili djel. nije nadoknadjena 347 89 184 73 60 20 28 12 185 46 98 40 102 23 58 21 X2 2,28 - neznačajen Tab. 26 Bezuvjetno osudjeni Vrsta ukradenih predmeta Tko je nadoknadio štetu Ukupno ispod 3 m jes. 3 mjes. preko 3-6 m jes. preko 6 mjes. Novac i dragocijenosti 41 10 24 5 2 osudj.potp. ili djel. 7 2 4 1 - drugi potp. ili djel« 20 6 10 2 2 nije nadoknadjena 14 2 10 2 " Ostali predmeti (bez prevoznih sredstev) 50 21 16 11 2 osudj.potp, ili djel. 2 - - - 2 drugi potp, ili djelo 28 14 7 7 — nije nadoknadjena 20 7 9 4 - X - neizračunljiv Tab. 27. Ranije osudjivani - bez krivičnih djela u stjecaju -prema vrsti ukradenih predmeta i naknadi štete Ukupan broj osudjenih Vrsta ukradenih predmeta Tko je nadoknadio štetu Ukupno zatvor / Strogi zatvor uvjet- bezuv- no jetno Novac i dragoci,lenosti 75(100) 14(19) 59 2(81) ) 15(100) 7(4-7) 8 -(53) 28(100) 3(H) 24 -(89) 32(100) 4(12) 27^_ 1(38) osudjeni (potpuno ili djel. drugi (potpuno ili djelim.) nije nadoknadjena 2 X = 9,71 - značajan na nivou 0,01 Ostali predmeti (bez 227 98 128 1 ) 35 17 18 IO7 14 63 85 37 4-7 1 prevoznih sredstava) osudjeni (potpuno ili djel. drugi (potpuno ili djelim.) nije nadoknadjena = 0,63 - neznačajan Uvjetno osudjeni Vrsta ukradenih predmeta Tko je nadoknadio štetu Ukup- no ispod 3 mjes. 3 mjes. preko 3-6 m jes. preko 6 m jes. Ostali predmeti 98 15 61 21 1 osudjeni (potpuno ili djelipj.) 17 1 13 3 - drugi (potpuno ili djelimično) 44 8 28 7 1 nije nadoknadjena 37 6 20 11 ““ = 1,47 - neznačajan 4o Bezuvjetno osudjeni Vrsta ukradenih predmeta Ukup- isuod 3 preko preko Tko je nadoknadio štetu 3 m jes. 3-6 6 no m jes. m j e s • m j e s • Novac i dragocijenosti 61 3 17 36 3 osudjeni (potpuno ili djelim.) 8 1 3 4 - drugi (potpuno ili djelimično) 25 2 7 15 1 nije nadoknadjena 28 7 17 4 X - neizračunljiv Ostali predmeti (bez prev.sred.) 129 18 52 46 13 osudjeni (potpuno ili djelim.) 18 3 4 10 1 drugi (potpuno ili djelimično) 65 12 23 24 4 nije nadoknadjena 48 3 25 12 8 £ = 2,08 - neznačajan Ukupan broj osudjenih Vrsta ukradenih predmeta Godina starosti Ukupno zatvor uvjet- bezuv-no Jetno Strogi zatvor Prevozna sredstva 69(100) 25(100) 26(100) 1|(100) 28(40) 41(60) 18 - 21 21 - 29 30 - 39 40 i više 15(60) 10(40) 5(19) 21(81) |(44) 9(56) : p K = 14,58 - značajan na nivou 0,01 Novac i dragocijenosti 128(100) 87(68) 41(32) 51(100) 39(72) 12(28) 42(100) 21(50) 21(50) 22(100) 16(73) 6(27) 13(100) 11(84) 2(16) 18 - 21 21 - 29 30 - 39 40 i više 2 K = 9.80 - značajan na nivou 0,05 Ostali predmeti 18 - 21 21 - 29 30 - 39 40 i više 397(100) 3^7(87) 50(13) 95(100) 88(93) 7( 7) 154(100)328(83; 26(17) 77(100) 69(89) 8(11) 71(100) 62(87) 9(13) 2 X = 7,27 - značajan na nivou 0,05 Uvjetno osudJeni Vrsta ukradenih predmeta Ukup- ispod 3 3 mjes. preko 3-6 preko 6 Godina starosti no mjes. Ulj'BS . m Jes. Novac i dragociJenosti 87 25 47 15 - 18 - 20 39 9 24 6 - 21 - 29 21 7 11 3 — 30 - 39 (16 8 5 3 — 40 i više in 1 7 3 2 X = 0,78 - neznačajan Ostali oredmeti (bez prev.sred.. 347 89 184 73 1 18 - 20 88 30 43 14 1 21 - 29 128 28 70 30 — 30 - 39 69 17 42 10 — 40 i više 62 14 29 19 J 2 X = 4,59 - neznačajan 42 Bezuvjetno osudjeni Vrsta ukradenih predmeta Dkup- ispod 3 3 mjes. preko 3-6 preko 6 no mjes. mjes. mjes. prevozna sredstva 41 4 10 25 2 18 - 20 10 1 2 7 _ 21 - 29 21 3 3 13 2 31 - 39 9 5 4 40 i više 1 - 1 - ^ - neizračunljiv Novac i dragocijenosti 41 10 24 5 2 18 - 20 12 — 9 3 — 21 - 29 21 6 12 2 1 31 - 39 6 3 2 _ 1 40 i više 2 1 1 - ~ neizračunljiv Ostali predmeti 50 21 16 11 2 18 - 20 7 3 3 1 — 21 - 29 26 9 8 8 1 31 - 39 f 8 3 3 1 1 40 i više I? 6 2 1 — 2 ^ = 2,90 - neznačajan Ukupan broj osudjenih Vrsta ukradenih predmeta Godine starosti Ukupno zatvor Strogi zatvor uvjet- bezuv-no jetno Rrevozna sredstva 59 8 47 4 6 2 4 32 1 29 2 16 2 12 2 5 3 2 18 - 20 21 - 29 30 - 39 40 i više ■Xf = neizračunljiv Novac i dragocijenosti 75 14 59 2 18 - 20 8 - 8 - 21 - 29 32 6 26 - 30 - 39 18 4 13 1 40 i više 17 4 12 1 = neizračunljiv Ostali oredmeti 228 98 128 2 18 - 20 20 6 14 - 21 - 29 85 32 52 1 30 - 39 77 34 43 — 40 i više 46 26 19 1 o X = 5*84 - neznačajan Uvjetno osudjeni Vrsta ukradenih predmeta Godine starosti Ukup- no ispod 3 m jes. 3 m jes. preko 3-6 rn jes. preko 6 m jes. Ostali predmeti 98 15 61 21 1 18 - 20 6 1 5 2 - 21 - 29 32 6 20 5 1 30 - 39 34 3 23 8 — 40 i više 26 5 15 6 " - a neizračunljiv 44 Bezuvjetno osudjeni Vrsta ukradenih predmeta Ukup- ispod 3 preko preko Godine starosti 3 m jes. 3-6 6 no m jes. m jes. m jes. Prevozna sredstva 51 — 10 29 12 18 - 20 4 — 1 2 1 21 - 29 31 - 6 18 7 30 - 39 14 - 3 7 4 40 in več 2 — _ 2 neizračunljiv Kovač i dragpcijenosti 18 - 20 21 - 29 30 - 39 40 i više 8 26 14 13 1 1 1 17 2 7 3 3 36 4 16 8 8 1 2 neizračunljiv Qstalippredmeti 129 18 52 46 13 18 - 20 14 2 4 8 — 21 - 29 52 8 25 14 5 30 - 39 43 4 15 16 8 40 i više 20 4 8 8 - 4,33 - neznačajan ^abo 3O0 Osudjeni bez krivičnih djela u stjecaju, koji su navršili 21 godinu i vise a ukrali su privatna sredstva prema o-biteljskim prilikama Ukupan broj osudjenih Banija osuda N^aČno stanje i djeca Ukupno zatvor uvjet- bezuv-no jetno Strogi zatvor Sapi.-je neosudjivani Oženjeni sa maloljet. djecom Oženjeni bez maloljet.djece Neoženjeni bez maloljetodjeće 54 25 31 20 5 15 - 4 1 3 - 30 17 13 v?'- w C = neizračunljiv Sapije osudjivani Oženjeni sa maloljet.djecom Oženjeni bez maloljet.djece Neoženjeni bez maloljet.djece 49 8 41 24 6 18 - 3 - 3 22 2 20 v-2 = neizračunljiv Bezuvjetno osudjeni ^ahija osuda ^ačno stanje i djeca Ukup- no ispod 3 m jes. 3 m jes. preko 3-6 mjes. preko 6 mjes. Sirije neosudjivani 31 5 8 18 2 Oženjeni sa maloljet.djecom Oženjeni bez maloljet.djece Neoženjeni bez maloljet.djece 15 1 3 8 1 3-12-13 2 2 8 1 * 1,00 - neznačajan ^-pije os ud jivani ^ženjeni sa maloljet.djecom ^ženjeni bez maloljet.djece Neoženjeni bez maloljet.djece 41 - 8 23 10 18 - 3 13 2 /3 - 1 2 ^20 - 4 8 8 v2 * 3,94 - neznačajan - 46 lab. 31* Osudjeni - bez krivičnih djela u stjecaju - koji su navršili 21 i više godina a ukrali su novac i drago-ci;lenosti - prema ranijoj osudi i obiteljskim prili© kama Ukupan broj osudjenih Ukupno z a t v o r Strogi osuaa Bračno stanje i djeca liv j etno beziv- jetno zatvor Rani.ie neosudjivani 65 39 26 - Oženjeni sa maloljetnom djecom Oženjeni bez maloljetne djece Neoženjeni bez maloljetne djece 32 22 10 r 6 2 4 L 15 12 - 1,35 - neznačajan Rani.ie osudjivani Oženjeni sa maloljetnom djecom Oženjeni bez maloljetne djece Neoženjeni bez maloljetne djece 49 10 39 — 19 5 14 - 5 1 4 - 25 4 21 - neizračunljiv Tab. 52. Osudjeni - bez krivičnih djela u stjecaju - koji su navršili 21 i više godina a ukrali su ostale predmete (osim prevoznih sredstava, novca i dragocijenosti) -prema ranijoj osudi i obiteljskim prilikama Ukupan broj osudjenih Ranija osuda Bračno stanje i djeca Ukupno z a t uvjet- no v 0 r bezuv- jetno Strogi zatvor Ranije neosudjivani 257(100) 221(86) 162(100) 146(90) f21 17 1 (100) (79) [74 58 36(14) - Oženjeni sa maloljet.djecom Oženjeni bez maloljet.djece Neoženjeni bez maloljetne djece 16(10) 4 (21) 16 2 = 5*31 - značajan na nivou ,0,05 Ranije osudjivani Oženjeni sa maloljet.djecom Oženjeni bez maloljet.djece Neoženjeni bez maloljetne djece 166(100) 74(45) 92(55) 108(100) 55(51) 53(49) ( 7 2 5 J (100) (33) (67) \51 17 34 2 X = 4,38 - unačajan na nivou 0,05 Uvjetno osudjeni Ranija osuda Bračno stanje i djeca Ukup- no ispod 3 mjes. 3 mjes. preko 3-6 mjes. preko 6 mjes. Ranije neosudjivani Oženjeni sa maloljet.djecom Oženjeni bez maloljet. djece Neoženjeni bez maloljet.djece 221 146 17 58 49 118 53 1 30 80 35 1 4 9 4 - 15 29 14 2 X = 0,68 = neznačajan Ranije osudjivani Oženjeni sa maloljet.djecom Oženjeni bez maloljet.djece Neoženjeni bez maloljet.djece 74 11 47 15 1 55 8 33 13 1 2 1 1 17 2 13 2 - neizračunljiv čl. 249 KZ Tab. 32. - 48 Bezuvjetno osudjeni Ranije osude Ukup- ispod 3 3 m ješ. preko 3-6 preko 6 Bračno stanje i djeca no mjes. mjes. mjes. Rani.ie osudjivani 92 13 40 29 10 Oženjeni sa maloljetnom djecom 53 7 24 14 8 Oženjeni bez maloljetne djece r 5 3 1 1 - Neoženjeni bez maloljetne djece \34 3 15 14 2 = 3,25 - neznačajan Tab, 33. Ranije neosudjivani - bez krivičnih djela u stjecaju -koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nisu navršili 21 godinu - prema obiteljskim prilikama Ukupan broj osudjenih Obiteljske prilike Ukupno zatvor uvjetni bezuvjetni Ukupno Resredjene obiteljske prilike Ostalo 171 142 29 23 20 3 148 122 26 ^ = neizračunljiv Tab. 34. Ranije neosudjivani - bez krivičnih djela u stjecaju -prema vrsti ukradenih predmeta i spolu Ukupan broj osudjenih Ukupno zatvor uvjet- bezuv-no jetno Strogi zatvor Novac i draeocijenosti Muški Zenske 128(100) 87(68) 41(32) 81(100) 49(60) 32(40) 47(100) 38(81) 9(19) p X = 4,77 - značajan na nivou 0,05 Ostali predmeti (bez prevoznih sredstava Muški Zenske 397 347 50 320 278 42 77 69 8 = 0,21(61) 38. Osudjeni od strane kotarskih sudova Maribor, Ljubljana i Celje - bez krivičnih djela u stjecaju - prema sudovima i ranijoj osudi Ukupan broj osudjenih Sud ^anija osuda Ukupno z a t v o r Strogi zatvor uvjet- no bezuv- jetno baribnr' 120(100) 78(65) 42(55) — ranije neosudjivani 68(100) 62(91) 6( 9) — _ ranije nsudjivani 52(100) 16(51) 56(69) - _ = 44,64 - značajan na nivou 0,001 Ljubljana 255(100) 152(56) 98(42) 5( 2) ranije neosudjivani 149(100) 112(75) 57(25) — ranije osudjivani 86(100) 20(25) 61(71) 5( 6) «L - 57,60 - značajan na nivou 0,001 Sel^e 85(100) 59(47) 42(51) 2( 2) ranije neosudjivani 46(100) 50(65; 16(55) — ranije osudjivani 57(100) 9(24) 26(70^ __2( 6) = 12,46 - značajan na nivou 0,001 Uvjetno osudjeni Sud ^anija osuda ( Ukupno _J ispod .5 m jes. 5 mjes. i preko 5-6 mjes. i preko 6 mjes. pribor 78 18 45 16 1 Banije neosudjivani 62 17 51 15 1 ^ranije osudjivani 16 1 12 5, — = neizračunljiv jana 152 29 65 55 5 Banije neosudjivani 112 25 55 55 1 „•Banije osudjivani 20 4 12 2 . V v2 = neizračunljiv " lab. 38. Bezuvjetno osudjeni Bud Ranija osuda Ukupno ispod 3 m jes. 3 m jes. preko 3-6 m jes. preko 6 m jes. Ljubljana ranije neosudjivani ranije osudjivani 103(100) 12(12) 30(29) 42(41) 19(18) 37(100) 11(30) 14(38) 9(24) 3( 8) 66(100) 1( 2) 16(24) 33(50) 6(15) 2 ^ = 24,86 - značajan na nivou 0,001 TABELE za član 2^0 Krivičnog zakonika Čl. 25O KZ Tab. 1. Svi osudjenici obuhvaćeni anketom prema godini izvršenja krivičnog djela i godini izricanja prvostepene presude Godina izvršenja krivičnog djela Ukupno Godina u kojoj je održana glavna rasprava na kojoj je donesena prvostepena presuda 1961 I960 I 1959 Ukupno 1961 I960 1959 1958 i ranije 303 239 57 7 109 109 149 116 33 22 8 14 - 23 6 10 7 Tab. 2. Punoljetne osobe osudjene u Sloveniji u godinama 1957 - 1962 prema vrsti kazni i uvjetnoj osudi Godina Zatvor Strogi zatvor Odgojne mjere mladjim puno- I j et. Ukupno uvjet- no bezuv- jetno 1957 1958 1959 1960 1961 1962 501(100) 130(26) 493(100) 145(29) 416(100) 112(27) 301(100) 91(30) 328(100) 98(30) 318(100) 98(31) 144(29) 227(45) 143(29) 205(42) 124(30) 180(43) 111(37) 98(33) 1(0) 144(44) 84(26) 2(0) 120(38) 96(30) 4(1) - 6o 3. Svi osudjenici obuhvaćeni anketom prema pojedinačnim iznosima kazni zatvora i strogog zatvora, uvjetovanosti o-sude i stjecaju Z a t v a r Šireg! zalvar Vlalna Ukupna Bez kriv, djela ussljeoa u Sa kriv. djellaa a aiiecaiu U« kut- krfv. Sa kriva* kazna Svega I uvjet« Ibezww Svega 1 uvjet- Ikczuv Svega luvjet-lbczu*. na djelr; u djal. « * I na [jalna 1 na jjeina Ina 1 jalna Sir atj*» Uktpnt 98 28 49 4*^ f 7 8 .9 U 15 g 18 ii ‘i 13 1 5 ? 3 8 6 3 3 ■a 3 1 2 11 16 8 23 4 13 9 5 la 3 1 1 3 31 g 36 6 7 5 3 i ft 18 4 4 f 11 18 I 3 9 4 9 MS? MS? Msg? 7 31“* t'SS.L*8 »* da 3 gad. da 4 gtd, da 5 gad« 5 3 la 1 5 r I • 3 1 3 5 3 4 7 f 2 1 1 2 4 1 5 la 6 3 3 9 1 i m 3 1 3 11 3 3 3 i 13 1 11 1 1 7 1 mm 3 ! 3 m 2 6 11 5 2 3 «1 2 kazna* 7,5 5,8 9,a 5,6 5,1 6,1 la,3 7,3 11,6 2,5 1,9 2,9 jjjdvdaa devija- Sa©1 ** wU 4,76 1,8a 5,65 2,72 1,99 3,28 5,58 2,94 5,94 1,51 l,al 1,76 a,63 a,31 a,63 a,48 a,39 e,54 a,54 a,4a a,51 a,6a a,53 a,61 **tvap prlkezi aj. **»agl zal*»r prikazan u gedlnana L 61 v C3- 250 KZ fn , at)* 4. Punoljetne osobe osudjene u Sloveniji na zatvor i strogi zatvor u godinama 1957 - 1962 prema vrsti i visini kazni U- Z a i: v 0 r Strogi zatvor Od- Soj- kup- Sve- 3 pre- pre- pre- pre- Sve- do pre- pre- ta ga mje- ko ko ko ko ga 2 ko ko U.C no seca 3-6 6 mj, 1-2 2 god. 2-5 5 Hl 0 fcj" m jes. do 1 god« god. god. god. god. P6 I957 J958 1959 196° }961 1962 Postoci 100 54 v 44 _ 7 2 1 46 39 6 100 58 14 29 11 4 0 42 36 6 100 57 14 25 13 5 0 43 34 7 100 67 12 27 19 8 1 33 22 9 100 74 10 32 22 8 2 26 15 8 100 69 10 30 21 8 — 31 15 14 A P s 0 1 u t n i b r q j e v i 501 274 , 221 ^ 36 12 5 227 194 30 493 288 68 144 56 19 1 205 178 24 416 236 58 106 52 19 1 180 143 31 301 202 37 82 56 25 2 98 67 27 328 242 34 104 71 26 7 84 50 28 318 218 31 94 66 27 - 96 48 45 1 0 2 1 2 1 5 3 6 4 1 6 2 3 4 5. Punoljetne osobe osudjene u Sloveniji na zatvor u godinama 1959 - 1962 - prema visini kazni i uvjetnoj osuai Uvjetno 0sudjeni Bezuvjetno 0sudjeni ta Sve- ga 5 mje- seca preko 3-6 m j. preko 6 m j. do 1 god. 1 godina i vi- V- se Sve- ga 3 m jes. preko 3-6 m j e s 0 preko 6 mj, do 1 god. 1 god. i više 100 36 48 P 0 13 3 sto 100 c i 14 42 31 13 $ 1962 100 31 46 18 5 100 8 36 36 20 100 20 53 24 3 100 10 36 33 21 100 20 52 24 4 100 10 36 35 19 J559 A p solu t n i b r 0 j e v i 112 40 54 14 4 124 18 52 38 16 91 28 42 16 5 111 9 40 40 22 98 19 52 24 3 144 15 52 47 30 98 19 51 24 4 120 12 43 42 23 H H H 62 Tab. 6. Osudjenici, obuhvaćeni anketom, koji nisu uzeti u obzir kod promatranja utjecaja pojedinih okolnosti na odmjeravanje kazne Izrečene kazne Ukupno Smanjeno uračun- ljivi Osudjeni za pokušaj Osudjeni za pomaganje Osudjeni po propisu člana 47 KZ Ukupno 46 2 17 3 24 Zatvor - uvjetno 8 - 4 1 3 3 mjeseca 2 - 2 - - preko 3 do 4 mjes. 1 - 1 — — preko 4 do 5 mjes. - — — — preko 5 do 6 mjes. 1 - 1 — — preko 6 mjes. do ispod 1 godine 4 - - 1 3 1 godina - - — — —* preko 1 godine — — — ““ Zatvor - bezuvjetno 25 1 11 2 11 3 mjeseca 1 - - 1 - preko 3 do 4 mjes. 3 - 3 — — preko 4 do 5 mjes. 1 1 — — — preko 5 do 6 mjes. 6 - 5 1 preko 6 mjes. do ispod 1 godine 10 - 3 1 6 1 godina 2 - — — 2 preko 1 godine 2 — — 2 Strogi zatvor 13 1 2 - 10 1 godina 1 - 1 - - preko 1 do 2 god, 3 - 1 — 2 preko 2 do 5 god« 7 1 — 6 preko 5 god. 2 2 lab. 7. Osudjenici koji su uzeti u obzir kod promatranja utjecaja pojedinih okolnosti na odmjeravanje kazne U ] •tupi 1 0 Bez kriv. djela u st.ieca.iu Sa krivičnim djelima u stjecaju ^azrie Sve- ga Rani- je neo-sudj. Ranije 0-sudj. Sve- ga Rani- je neo-sudj. Ranije 0-sud j. Sve- ga Ka nije neo-sudj. Kam-Je 0-sudj. Skupno ^atvor-uv jetno 257 144 113 136 84 52 121 60 61 90 80 10 62 54 8 28 26 2 ^ Mjeseca 18 17 1 18 17 1 - - - ;reko 3-4 mj. 19 18 1 14 14 — 5 4 1 Preko 4-5 mj. 7 6 1 4 3 1 3 3 — Preko 5-6 mj. 21 17 4 17 14 3 4 3 1 teko 6 mj. do ispod 1 god. 19 r godina 3 P^eko 1 god. 3 ^tvor - bezuv- Bezuvjetno osudjeni Ranija osuda Broj krivičnih djela 11 stjecaju ukupno ispod 1 god. 1 god. do ispod 2 god. 2 god. i više Sani.ie neosudjivani 34 15 12 7 2 9 7 1 1 3 6 5 1 — 4 i više 19 3 10 6 £l = neizračunljiv Sanije osudjivani 59(100) 12 22(57) 25(43) 2 22(100) 9 10(81) 3(19) 3 13(100) 2 4(46) 7(54) 4 i više 24(100) 8(38) 15(62) v2 A = 12,38 - značajan na n ivou 0,01 Čl. 250 KZ Tab. 13. Ranije neosudjivani - sa krivičnim djelima u stjecaju - i ranije osudjivani bez krivičnih djela u stjecaju Ukupan broj osudjenih Ukupno zatvor Strogi zatvor uvjet- bezuv-no jetno Ranije neosudjivani - sa kriv. djelima u stjecaju Ranije osudjivani - bez kriv. djela u stjecaju 60(100) 26(42) 28(47) 6(10) 52(100) 8(15) 24(46) 20(59) X = 16,80 - značajan na nivou 0,001 Bezuvjetno osudjeni Ukupno ispod 6 mjes. 6 mjes. do ispod 1 god. 1 god. i više Ranije neosudjivani - sa kriv. djelima u stjecaju ^anije osudjivani - bez kriv. djela u stjecaju 34 3 12 19 44 13 9 22 y2 A = 5,60 - neznačajan Tab. 14. Osudgeni - t>ez krivičnih djela u stjecaju - prema ranijoj osudi i vrijednosti ukradenih predmeta Ukupan broj osudjenih Ranija osuda z a t v 0 r Strogi Vrijednost ukradenih Ukupno uvjet- bezuv- zatvor predmeta u dinarima no jetno Ranije neosudjivani 84(100) 54(64) 25 5(36) ispod 10.000 22(100) 19(87) 3 -(13) 10.000 do ispod 20.000 15(100) 11(73) 4 -(23) 20.000 do ispod 50*000 26(100) 17(66) 9 -(34) 5O.OOO i više 21(100) 7(35) 9 _5,(65) = 13,43 - značajan na n ivou 0,01 Ranije osudjivani 52(100) 8 24(62) 20(38) ispod 10.000 9(100) 3 6(100) — — 10.000 do ispod 20.000 13(100) 1 8(69) 4(31) 20.000 do ispod 50.000 11(100) 2 5(64) 4(36) 50.000 i više 19(100) 2 5(37) 12(63) 2 X = 11,05 - značajan na nivou 0,05 Uvjetno osudjeni Ranija osuda Vrijednost ukradenih Predmeta u dinarima Ukupno ispod 6 mjes. 6 mjes. do ispod 1 god. 1 god. i više Ranije neosudjivani 54 34 18 2 ispod 20.000 30 22 8 - 20.000 i više 24 12 10 2 2 X = 3,30 - neznačajan Ranije osudjivani 8 2 6 - ispod 20.000 4 1 3 - 20.000 i više 4 1 3 — ' 2 X = neizračunljiv Cl. 250 KZ Tab. 14. Bezuvjetno osudjeni Ranija osuda Vrijednost ukradenih Predmeta u dinarima Ukupno ispod 6 mjes. 6 mjes. do ispod 1 god. 1 god. i više Ranije neosudjivani 30 14 10 6 16 10 6 ispod 50*000 50.000 i više 14 4 6 2 X = 2,22 - neznačajan Ranije osudjivani 44(100) 13 9(50) 22(50) 18(100) 8 6(78) 4(22) 26(100) 5 3(3D 18(69) ispod 20.000 20.000 i vise 2 X = 4,20 - značajan na n ivou 0,05 lab. 15. OsudJeni sa krivičnim djelima u stjecaju - prema ranijoj osudi i vrijednosti ukradenih predmeta Ukupan broj osudjenih Banija osuda Vrijednost ukradenih predmeta u dinarima Ukupno zatvor Strogi zatvor uvjet- bezuv-no jetno Ranice neosudjivani 60(100) 28(100) 15(100) 17(100) 26(45) 28 6(57) 19(68) 9 -(32) 4(27) 11 -(73) 3(18) 8 6(82) ^ ispod 50«000 50.000 do ispod 100.000 100.000 i više 2 X = 12,88 - značajan na nj lvou 0,01 Ranije osudjivani 61 2 23(4-1) 36(59) 11(44) 8(61) 17(74) ispod 5O.OOO 50.000 do ispod 100.000 100.000 i više 25 1 13(56) 13 - 5(39) 23 _5(26) 2 X = 4,50 - značajan na nr\ rou 0,05 Bezuvjetno osudjeni Ranija osuda Vrijednost ukradenih Predmeta u dinarima Ukupno ispod 1 god. 1 god. do ispod 2 god. 2 god. i više Ranije neosudjivani ispod 5O.OOO 50.000 do ispod 100000 100.000 i više 34(100) 15(44) 12 7(56) •jjfdOO) £(65) 1 1(35) 14(100) 2(14) 5. 7(86) 2 X = 6,66 - značajan na nivou 0,01 Ranije osudjivani ispod 5O0OOO 50.000 do ispod 100.000 100.000 i više 59(100) 12 22(58) 25(42) 24(100) 9 10(79) 5(21) 13(100) 3 3(4-6) 7(54) 22(100) - 9(41) 13(59) 2 Cl. 25o KZ Tab. 16. Osudjeni - bez krivičhih djela u stjecaju - prema ranijoj osudi i vrsti ukradenih predmeta Ukupan broj osudjenih Vrsta ukradenih predmeta Ukupno zatvor uvjet- bezuv-no jetno Strogi zatvor Ranije neosudjivani Novac i dragocijenosti Odjeće Ostalo 84 54 27 5 29 22 6 1 12 7 5 43 25 14 4 2 X = 2,01 - neznačajan Ranije osudjivani Novac i dragocijenosti Odjeće Ostalo 52 8 24 17 13 3 5 5 13 1 7 5 26 4 12 7 X2 , lab. 17. Ranije neosudjivani - bez krivičnih djela u stjecaju prema starosti Ukupan broj osudjenih Navršene godine starosti u vrijeme izvršenja djela Ukupno z a t v 0 r Strogi zatvor uvjet- no bezuv-r jetno Ukupno 84- 54 25 5 18 - 20 39 27 12 — 21 - 29 30 19 8 3 30 i više 15 8 5 ' — _2 2 X = 1,21 - neznačajan Uvjetno osudjeni Navršene godine starosti u vrijeme izvršenja djela Ukupno ispod 6 rnjes. 6 mjes. do ispod 1 godine 1 god. i više Ukupno 54 34 18 2 18 - 20 27 19 7 1 21 - 29 19 11 8 — 30 i više 8 4- 3 _JL 2 ^ = 3»00 - neznačajan Bezuvjetno osuđjeni Navršene godine starosti u vrijeme izvr-Senja djela Ukupno ispod 6 trijes. 6 mjes. do ispod 1 godine 1 god. i više Ukupno 30 14- 10 6 18 - 20 12 6 5 1 21 - 29 11 5 3 3 30 i više 7 3 2 v - 2 y2 A = 0,10 - neznačajan Čl. 250 KZ lab. 18. Ranije neosudjivani - bez krivičnih djela u stjecaju -u usporedbi sa osudjenima za kradju Ukupan broj osudjenih Vrijednost ukradenih predmeta Krivično djelo Ukupno z a t uvjet- no v 0 r bezuv- jetno Strogi zatvor Ispod 50.000 dinara Kradja iz čl. 249 KZ Teška kradja iz čl. 250 KZ 55I 437 114 63 47 16 2 X =0,42 - neznačajan 50.000 dinara i više Kradja iz čl. 249 KZ Teška kradja iz čl. 25O KZ 43 25 18 21 7 9 5 p X = 2, 55 - neznačajan Osudjeni koji su ukrali predmete u vrijednosti manjoj od 5O.OOO dinara Uvjetno osudjeni Kradja iz čl. 249 KZ Teška kradja iz čl. 25O KZ 437 350(80) 86 47 16(34) 29 do u- preko preko 6 1 god. ključi- 3-6 mjes.do i više Ukupno vo 3 m jes. ispod 1 m jes. godine 1(20) 2(66) 44,32 - značajan na nivou 0,001 Bezuvjetno osudjeni Kradja iz čl. 249 KZ Teška kradja iz čl. 25O KZ 114 16 78(68) 34 5(31) 10 2 1 -(32) -(69) lab, 19. Ranije osudjivani - bez krivičnih djela u stjecaju -u usporedbi sa osudjenima za kradju Ukupan broj osudjenih z a t v 0 r Strogi Ukupno uvjet- no bezuv- jetno zatvor 336 117 213 6 6 19 8 ' ' Ispod 50.000 dinara Kradja iz čl. 249 KZ Teška kradja iz čl. 250 KZ v2 A - neznacagan 30.OOO dinara i više Kradja iz čl. 249 KZ Teška kradja iz čl. 250 KZ 23(100) 3 21(96) 1( 4) 19(100) 2__^_5(37) 12(63) 15,13 - značajan na nivou 0,001 Bezuvjetno osudjeni Ukupno do u-ključi-vo 3 m jes. preko 3-6 m jes. preko 6 1 mjes.do i ispod 1 godine god. više Ispod 30.000 dinara Kradja iz čl. 249 KZ Teška kradja iz čl. 23O KZ 219 91(42) 107(49) 14 7( 9) 27 3(io) 11(45) 3 8(45) y2 = 34,56 - značajan na nivou 0,001 3Q.000 dinara i viš< Kradja iz čl. 249 KZ Teška kradja iz čl. 250 KZ n > 22(100) 9 4 1 6(86) 3(14) 17(100) - 2________1 (18) 14(82) - 8o Tab. 20. Osudjeni - bez krivičnih djela u stjecaju - u usporedbi sa osudjenima za kradju iz čl. 249 KZ koji su ukrali prevozna sredstva Ukupan broj osudjenih z a t v 0 r Strogi Ukupno uvjet- bezuv- zatvor no jetno Ranije neosudjivani 84(100) 54(.64) 25 5(36) 69(100) 28(41) 41 t(59) Osudjeni za tešku kradju iz čl. 25O KZ Osudjeni za kradju iz čl. 249 KZ koji su ukrali prevozna sredstva p X = 7»64 - značajan na nivou 0,01 Ranije osudjivani 52(100) 8(15) 24(46) 20(39) Osudjeni za tešku kradju iz čl. 25O KZ Osudjeni za kradju iz Čl. 249 KZ koji su ukrali 59(100) 8(14) 47(80) 4( 7) prevozna sredstva p X = 17,68 - značajan na nivou 0,001 Ranije neosudjivani ispod 3 preko preko Ukupno 3 mjes. mjes. 3-6 mjes. 6 mjes. Cvjetno osudjeni Osudjeni za tešku kradju iz čl. 250 KZ 54 17 31 6 Osudj. za kradju iz čl. 249 KZ koji su ukrali prevoz.sredstva 28 1 11 16 0,61 - neznačajan Bezuvjetno osudjeni Osudj. za tešku kra- 7 dju iz čl. 25O KZ 30 - 16 Osudj. za kradju iz čl. 249 KZ koji su ukrali prevozna sredstva 41 4 ' 10 25 0,53 - neznačajan - 81 Čio 250 KZ Tab, 20 Ranije osudjivani do ukl j Ukupno ^ nijeso preko 5-6 m j es. preko 6 tnjes. do ispod 1 godine 1 god. i više Bezuvjetno osudjeni Osudjeni za tešku kradju iz čl. 25O KZ Osudjeni za kradju iz čl. 249 KZ koji su ukrali prevozna sredstva 44(100) 3( 7) 15(29) 6(14) 22(50) 51(100) 10(20) 29(57) 7(15) 5(10) K2 = 20,08 - značajan na nivou 0,001 TABELE za član 322 stav 1 i 2 Krivičnog zakonika Čl. 322 7ab. 1. Svi osudjenici obuhvaćeni anketom prema godini izvršenja djela i godini održanja glavne rasprave Godina izvršenja krivičnog djela Godina koje Je održana glavna rasprava na kojoj Je izrečena prvostepena presuda Ukupno 1962 1961 I960 1959 Ukupno 364 4 177 154 29 1961 42 5 59 __ I960 166 i 103 62 — 1959 84 — 25 57 4 prije 1959 72 12 55 25 čl. 322 st. 1 ^ab. 3. Osudjeni u godinama 1957 - 1962 prema vrsti izrečenih kazni i uvjetnoj osudi Godina Ukupno Z a t v 0 r Strogi zatvor uvjetno ezuvJetno 1957 262(100) 155( 51) 116( 46) 7( 3) 1958 220(100) 110( 50) 105( 48) 5( 2) 1959 194(100) 117( 61) 75( 57) 4( 2) I960 176(100) 101( 57) 66( 38) 9( 5) 1961 204(100) 119( 58) 77( 38) 8( 4) 1962 301(100) 180( 60) 105( 55) 16( 5) lab. 2. Svi osudjenici obuhvaćeni anketom prema stjecaju, uvjetnoj osudi i pojedinačnim iznosima kazni zatvora i strogog zatvora / Mjeseca P^ko i d0 .2 mj. 2 do 3 mj, -oci ;o 3 do tsPod 4 rr-111 Deseci ^ekn ir Ar Vrsta kazne U 1 u p n 0 Bez kriv. djela u stjecaju j_j Sa kriv. djelima u stjecaju isi-a kazne Sve- ga u- vjet- no bez- u- vj etno Sve- ga u- V j etno bez- u- vjet- no Sve- ga u- v j etno bez- u- v jet-no Skupno 305 178 127 173 111 57 137 67 70 Cil, /sPod 3 i /deseci P/k0 3 dl /sPod 4 mj ^deseci P/ko 4 do ‘ /spod 3 mj. ^deseci P^ko 5 do 6 6 mj. i} ^deseci » mdeseci 0 lr*deseci i/deseci ^deseci 1 Mjeseci •^do /sPod 2 god. ledine P^o 2 do /spod 3 god. i 6odine Sodine 10 /deseci „.fodine 10 b deseci ^Sodina ^ ločina 8 10 5 53 5 50 2 29 1 34 15 14 6 8 1 19 • 30 3 7 1 5 10 3 42 3 37 23 10 6 1 4 9 1 1 1 1 2 11 2 13 2 11 1 11 5 8 5 4 1 13 21 2 7 i 1 i 1 7 7 1 43 1 33 21 6 8 2 2 8 10 1 4 7 1 35 24 8 16 5 5 1 5 8 1 9 5 1 3 2 2 7 5 1 1 3 4 10 4 17 2 11 1 13 9 6 4 6 1 11 20 2 7 1 1 1 1 1 3 2 7 3 13 7 5 1 1 4 4 1 2 3 °sečna ka-a t mjes. 8,1 5,2 12,1 4,4 3,8 5,3 9,3 5,2 13,5 aMardna ^dacija Hacijski eficijenat 9,3 4,2 16,9 4,4 3,7 5,4 16,0 4,8 24,1 1,15 0,80 1,40 1,0 0,97 1,02 1,70 0,93 1,75 rH -tj" OJ rH rH U3 lO\ K\ OJ i—i kO 'D H C^-1—I i—I i—Ii—li—I Čl, 322 st. 1 Tab. 4. Osudjeni u godinama 1957-1962 prema visini kazni zatvora i strogog zatvora TT_ Z a t i /or Strogi zatvor Godi- Sve- do pre- pre- pre- pre- pre- sve- do prek: preko kup- ga 2 ko ko ko ko ko 2 2-5 5 ta m jes 2-3 3-6 6 m j. 1-2 2 ga god. god. god. mj. m j. do 1 god. god. god. }958 }959 }96o }%l ■*•962 P 0 sto c i 100 97 72 20 3 0 3 2 0 — 100 98 15 20 43 15 3 1 2 1 1 - 100 98 15 21 42 16 3 2 2 2 0 - 100 95 10 16 39 20 9 1 5 4 1 - 100 96 7 21 43 18 6 1 4 2 2 - 100 95 15 15 40 22 3 1 5 4 1 0 [957 958 959 960 [961 l96a A p s 0 L u t n i b roj e v i 256 249 ^ 52 7 1 7 6 1 - 220 215 32 44 95 34 7 3 5 3 2 — 194 190 29 40 81 32 5 3 4 3 1 - 176 167 17 29 68 36 16 1 9 7 2 - 204 196 15 44 87 36 12 2 8 5 3 - 301 285 39 45 121 67 10 3 16 ll 4 1 čl. 322 st. 1 Tab. 5. Osudjeni na zatvor u godinama 1959-1962 prema višini uvjetnih i bezuvjetnih kazni Uvjetno osudjeni Bezuvjdtno osudjeni GosPod 3 mjes Mjeseca o 5 1 4 3 — * 2 1 1 10 3 7 7 2 5 3 1 2 ^®ko 3-4 mj peko 4-5 m.i • 14 9 5 9- 8 1 5 1 4 12 2 10 9 2 7 3 — 3 peko 5_6 mj. ,eko 6 tnj.do 11 6 5 4 3 1 7 3 4 Pepod 1 god : Sodina ' • 19 8 11 6 2 4 13 6 7 9 8 1 5 4 1 4 4 - ^eko 1 godine 16 11 5 2 2 — 14 9 5 ^egi zatvor Ledina eko i god. 14 5 9 3 - 3 11 5 6 3 1 2 2 — 2 1 1 - 11 4 7 1 ' 1 10 4 6 88 Cl, 322 st, 1 Tab. 8. Osudjeni prema stjecaju i ranijoj osudi Ukupan broj osudjenih f_________________________________________'___________________________________________I___________________________________ Stjecaj Ranija osuda Ukupno zatvor uvjet- I bezuv-no I jetno Strogi zatvor Rez kriv, djela u stjecaju 152(100) 104(68) 45 3(32) Ranije neosudjivani __Ranije osudjivani 97(100) 55(100) 74(76) 23 30(55) 22 -(24) —3(4-5) X =-9,00; značajan na nivou 0,01 Sa kriv. djelima u stjecaju 125(100) 63(50) 51 11(50) Ranije neosudjivani Ranije osudjivani 82(100) 52(63) 25 5(37) 43(100) 11(26) 26 ~ —6(74) X = 14,67; značajan na nivou 0,001 Osudjeni bez krivičnih djela u stjecaju Ukup- no Cvjetno osudjeni Ranije neosudjivani do 3 preko preko m jes. 3-6 6 mj. m jes. do is- pod 1 god. 104(100) 41(39) 48 74(100) 28(38) 30(100) 13(4-3) 35 13 _ 7 3 1 god. i više 5(61) 4(62) _>(57) 75 i = 4,00; značaj na nivou 0,05 Bezuvjetno osudje- 48 10 22 6 10 23 2 13 2 6 25 $ .9 ^ ni Ranije neosudjivani Ranije osudjivani X = 0,01; neznačaja n Osudjeni sa krivičnim djelima u stjecaju Ukup- no do 3 mjes. oreko 3-6 mjes. preko 6 mj. do 1 god. 1 god. i više Rv .letno o sud j eni 63 12 52 10 9 Ranije neosudjivani 52 11 25 7 9 Ranije osudjivani 11 1 7 5 — ill - neizračunljiv bezuvjetno osudjeni 62 5 15 15 29 Ranije neosudjivani 50 2 6 18 ^Ranije osudjivani 52 5 11 7 11 y2 4 = 5,03 - neznačajan - 9o - ^ab. 9. Ranije osudjivani prema stjecaju i vrsti ranijih izvršenih krivičnih djela Ukupan broj osudjenih Stjecaj Janije osude Ukupno zatvor uvjet- bezuv-no j etno Strogi zatvor ^§z_kriv. djela u stjecaju Ranije osudjivani za druga djela Ranije osudjivani za istovrsna djela 55 30(54) 22 3(46) 22 17(77) 5 -(23) 33 13(39) 17 ^ v -3(61) y2 = S,75 - značajan na nivou 0,05 §a krivičnim djelima u 43 11 26 6 17 7 8 2 SUecaju Ranije osudjivani za druga djela Ranije osudjivani za isto-^ vrsna djela 26 4 18 4 ^ - neizračunljiv Uvjetno osudjeni Sjećaj ^anije osude Bez kriv« Janije osudj. za Janije osudj. za ■^drjela_____________ X2 Ukup- no do 3 m jes. preko 3-6 m jes. preko 6 m j. do ispod 1 god. 1 god. i više stjecaju 30 13 13 3 v. 1 druga djela 17 10 7 - - istovrsna 13 3 6 3 1 2,92 - neznačajan Bezuvjetno osudjeni Stjecaj •Ranije osude Ukup- no do 3 m jes. preko 3-6 god. preko 6 rn j. do is pod 1 god. 1 god. • • V i vise §a kriv. djelima u stjecaju 32 3 11 7 11 Ranije osudjivani za druga djela Ranije osudjivani za istovrsna djela 10 - 5 2 3 22 3 6 5 8 ^ - neizračunljiv - 92 - Cl. 322 st. 1 ^ab. 10. Ranije osudjivani - prema broju ranijih osuda Ukupan broj osudjenih Sjećaj Broj ranijih osuda Ukupno z a t r 0 r uvjet- no bezuv- jetno •0 orogl zatvor kriv. djela u stjecaju 55 30 22 3 1 31 18 12 1 2 f 7 5 1 1 3 i više 117 7 1 ± = 2,19 - neznačajan §§. kriv. djelima u stjecaju 43 11 26 6 1 28 10 14 4 2 5 1 4 — [ 1 više 10 - 2 - neizračunljiv Uvjetno osudjeni Sjećaj B^oj ranijih osuda ukup- no do 3 . oreko 3-6 m j e s. preko 6 m j. do ispod 1 god. 1 god. i više ft v SŠL2- krivičnih djela u stjecaju 30 13 13 3 1 1 18 8 7 2 1 2 r 5 3 2 - - 3 i više (7 2 4 1 v2 A * 0,05 - neznačajan -93- Bezuvjetno osudjeni Stjecaj Sroj ranijih osuda Ukup- no do 3 mjes. oreko 3-6 mjes. preko 6 mj. do ispod 1 god. 1 god, • . v i vise Sez kriv, djela u stjecaju 25 8 9 4 4 1 13 3 6 2 2 2 2 1 - - 1 3 i više 10 4 3 ■ 2 1 2 X - neizračunljiv §a kriv, djelima u stjecaju 32 3 11 7 11 1 18 l 6 5 6 2 -■ 2 2 - 3 i više [10 2 3 ^ .— 5 X = 0,02; neznačajan čl. 322 st. 1 11. Osudj eni prema ranijoj osudi i stjecaju Ukupan broj osudjenih Ranija osuda Sjećaj Ukupno z at v o r uvjet- bezuv-no jetno Strogi zatvor Sanije neosudjivani Rez kriv. djela u stjecaju Sa kriv. djelima u stje-_caju 179 126 4-8 5 97 74- 23 82 52 25 5 = 2,95 - neznačajan Sani.i e osudjivani ^ez kriv. djela u stjecaju Sa kriv. djelima u stjecaju 98(100) 4-1(42) 4-8 9(58) 55(100) 30(55) 22 3(4-5) 43(100) 11(26) 2^_ _S(74) y2 A = 7,17 - značajan na nivou 0,001 Uvjetno osudjeni Ranija osuda st jecaj Ukupno do 3 m j e s o preko 3-6 m jes. preko 6 mjes.do ispod 1 godine 1 god. i više Sapi je neosud.iiva-ni Rez kriv. djela u ^stjecaju Sa kriv. djelima n stjecaju 126(100) 39(31) 60(48) 44 13(21) 74(100) 28(38) 35(4-7) 7 4.(15) 52(100) 11(21) 25(48) 7 ^ j)(31) v2 = 6,37 - značajan na nivou 0,05 Sgnije osudjivani Rez kriv. djela u stjecaju Sa kriv. djelima ^ u stjecaju 41 14 20 6 1 30 13 13 3 1 11 1 7 3 - neizračunljiv °1. 322 st« 1 Tab, li. Bezuvjetno osudjeni Janija osuda Sjećaj Ukupno do 3 m jes. preko 3-6 m jes. preko 6 mjes.do ispod 1 godine 1 god. i više £ani,ie neosudjiva-ni 53(100) 4 17 8(55) 24(45) ®ez kriv. djela u stjecaju Sa kriv. djelima i stjecaju 23(100) 2 13 2(74) 6(26) 50(100) 2, 4 .6(40) 18(60) an na nivou 0.05 japije osudjivani 5 7 11 20 11 15 8ez kriv. djela u stjecaju 25 8 ' 9 4 4 Sa kriv. djelima stjecaju 32 11 7. . *1 v 2 ■°- = 2,44 - neznacajan ^abo 12. Osudjeni - sa krivičnim djelima u stjecaju - prema ranijoj osudi i broju izvršenih krivičnih djela Ukupan broj osudjenih Ranija osuda Rroj izvršenih krivičnih djela Ukupno z a t v o r Strogi zatvor uvjet- no bezuv- jetno ^ani;ie neosudjivani 82(100) 52(33) 25 5(47) 2 48(100) 39(81) 7 2(19) 3 ^ i više [ (100) 9 Os) 5 15 “(62) 2 y2 ~ = 14,07 - značajan na nivou 0,001 Žianije osudjivani 43 11 26 6 2 22 8 14 — 3 8 1 4 3 ^ i više 13 2 8 3 - neizračunljiv Uvjetno osuđjeni Rsnija osuda Rroj izvršenih krivičnih djela Ukup- no do 3 m jes. preko 3-6 m j e s o preko 6 mj. do iS' pod 1 god. 1 god. . »V _i vise Sanije neosudjivani 52 11 25 7 9 2 39 10 20 5 4 3 4 1 2 — 1 ^ i više 9 — 3 2 4 v2 - neizračunljiv Bezuvjetno osudjeni Ranija osuda Rroj izvršenih krivičnih &<3ela Ukup- no do 3 m jes. preko 3-6 mjes. preko ^ 6 mj. . do ispod 1 god. god. više Ranije neosudjivani 30 2 4 6 18 2 C 9 1 2 2 4 3 1 3 - 1 2 2 R i više 16 1 1 2 12 2 — j Ranije osudjivani 32 3 11 7 11 2 14 2 6 5 1 3 / 7 — 1 , 1 ; 4 i više Ul 1 4 1 ,5 »2 A = 0,98 - neznačajan lab. 13. Ranije neosudjivani sa krivičnim djelima u stjecaju i ranije osudjivani bez krivičnih djela u stjecaju Ukupan broj osudjenih Ukupno za tvor Otrogi zatvor uvjet- bezuv-no jetno Janije neosudjivani - sa krivičnim djelima u stječu Ranije osudjivani - bez kriv. djela u stjecaju 82 52 25 5 55 30 22 3 v2 A = 0,74; neznacajan Uvjetno osudjeni < Ukup- no do 3 m jes. oreko 3-6 m jes. preko 6 mj. do ispod 1 god. 1 god. i više Ranije neosudj. - za kriv. 3-jelima u stjecaju 52 11 25 7 9 Ranije osudj. - bez kriv. Ijela u stjecaju 30 13 13 3 ^ = 5,66 - neznačajan Bezuvjetno osudjeni Ukupno do 3 m j e s. oreko 3-6 m jes. preko 6 mjes.do ispod 1 godine 1 god. i više Ranije neosudj. -sa kriv. djelima h stjecaju Ranije osudj. -^ez kriv. djela u stjecaju >• 30(100) 2 4 6(40) 18(60) • . ^ v ' 25(100) 8^_^_9 4(84) 4(16) jr 2 = 9,24; značajan na nivou 0,01 Cl. 322 st. 1 i’ab. 14. Osudjeni - bez krivičnih djela u stjecaju - prema ranijoj osudi i vrijednosti pronevjerenih stvari Ukupan broj osudjenih Ranija osuda Vrijednost pronevjerenih stvari u dinarima Ukupno z a t v o r Strogi zatvor uvjet- no bezuv- jetno Ranije neosudjivani 97(100) 74(76) 23(24) ispod 20.000 27(100) 26(96) K 4) — 20.000 do ispod 50.000 23(100) 19(83) 4(17) - 50.000 do ispod 100.000 20(X00) 15(75) 5(25) - _100.000 i više 27(100) 14(52) 13(48) - 2 = 15,41 - značajan na nivou 0,01 Rani j p o puri j i va n i 55 30 22 3 isood 20.000 14 10 4 20.000 do ispod 50.000 17 10 7 - 50.000 do isood 100.000 13 5 6 2 ^lOO.OOO i više 11 5 5 .1 ^ = 3»45 - neznačajan — Uvjetno osudjeni Ranija osuda vrijednost prone-v0erenih stvari u dinarima i Ukup- no do 3 m j e s. preko 3-6 m jes. preko 6 mj. do ispod 1 godine 1 god. i više ^ani.ie neosudjiva- aT ispod 20.000 20.000 do ispod 50.000 50.000 do ispod 100.000 100.000 i više 74(100) 26(100) 19(100) 15(100) 14(100) 28(38) 35 7 4(62) 14(54) 12 - -(46) 11(58) 7 1 "(42) 2(13) 10 3 -(87) 1( 7) 6 3 4(93) 2^ = 15,52 - značajan na n: Lvou 0,01 Ranije osudjivani ispod 50.000 _50.000 i više 30 20 10 13 13 3 i 11 9 2 ^ 1 ^ - neizračunljiv *» loo Bezuvjetno osudjeni Ranija osuda Vrijednost pronevjerenih stvari u dinarima Ukupno do 5 13 j. preko 5-6 m jes. preko 6 mj. do ispod 1 1 god. i više god. Ranije neosudjivani 25 2 15 2 6 ispod 100.000 10 2 8 - - lOO.OOO i više 15 5 2 6 Ž." - Ranije osudjivani 25 8 9 4 4 ispod 50.000 11 7 2 2 - 50,000 i više 14 1 7 2 4 2 * - neizračunljiv lol - lab, 15. Usudj eni - sa krivičnim djelima u stjecaju - prema ranijoj osudi i vrijednosti pronevjerenih stvari Ukupan broj osudjenih Ranija osuda z a t v 0 r Strogi zatvor Vrijednost pronevjerenih stvari u dinarima Ukupno uvjet- no bezuv- jetno Ran i.i e neosudjivani 82(100) 52(63) 25 5(37) ispod 5O.OOO 50,000 do ispod 100.000 ^lOO.OOO i više 31(100) 16(100) 55(100) 27(87) 12(75) 15(37) 4 4 17 _ _ -(13) -(25) _J?(63) 18,83 - značajan na nivou 0,001 Egnije osudjivani ispod 5O.OOO 50,000 i više 43(100) 20(100) 23(100) 11(26) 26 9(45) U 2( 9) : 6(74) -(55) 6(91) 5,62 - značajan'na nivou 0,05 Uvjetno osudjeni Ranija osuda Vrijednost prone-vderenih stvari ^ dinarima preko preko 6 Ukuono do 3 3-6 m j. do 1 god. m jes. mges# > ispod 1 godine i više \ £anije neosudjiva-ni ispod 50.000 50.000 do ispod 100.000 52(100) 11 25(69) 7 9(31) 27(100) 11 13(89) 2 l(ll) fJJuoo) ‘ 8) 3 7(52) 2 £ = 8,36 - značaja m na nivou 0,01 Ranije osudjivani 1117 3- 9171- 2 - - 2 - ispod 5O.OOO „^50.000 i više y2 4 = neizračunljiv lo2 - Bezuvjetno osudjeni Janija osuda Vrijednost pronevjerenih stvari u dinarima Ukupno do 3 m ješ. preko 3-6 m jes. preko 6 m j. do ispod 1 godine 1 god. i više Janije neosudjivani 30 2 4 6 18 ispod 50*000 50.000 do ispod 4 1 1 1 1 100.000 4 — 2 1 1 ^100.000 i više 22 1 1 4 16 -iil - neizračunljiv Janije osudjivani 32(100) 3 11(44) 7 11(56) . ispod 5O.OOO 11(100) 2 7(82) 1 1(18) 50.000 i više 21(100) ^ _3(24) 6 ^0(76) A = 7,65 - značaja] 1 na nivou 0,01 - lo3 - lab. 16. Ranice neosudjivani - bez krivičnih djela u stjecaju prema naknadi štete Ukupan broj osudjenih Iko je nadoknadio štetu Ukupno zatvor uvjet- bezuv-no jetno Strogi zatvor tkuono Osudj. potpuno ili djelomično Drugi potpuno ili djel. _Ni je naaoknadjena 97(100) 74(76) 23(24) 41(100) 35(85) 6(15) 12(100) 11(92; K 8) 44(100) 28(64) 16(36) 2 £ = 12,83 - značajan na nivou 0,01 Uvjetno osudjeni Iko je nadoknadio Ukup- no do 3 m jes. oreko 3-6 preko 6 mj. 1 god. i više Štetu m j e s o do ispod 1 god. ^kupno Osudjeni potpuno ili djelomične Drugi potpuno ili djelomično Nije nadoknadjena 74 28 35 7 4 35 11 18 * 5 l 11 5 6 28 12 11 v 2___J v-2 v . A = o,2; neznacajan Bezuvjetno osudjeni ^ko je nadoknadio Štetu Ukup- no do 3 m jes. preko '3-6 m jes. ore .o 6 mj. do ispod 1 god. 1 god. i više Ljkuono Osudjeni potpuno ili djelomično Drugi potpuno ili djelomično Nije nadoknadjena 23 2 13 2 6 6 1 2 5 1 - 1 - 16 1 11 2 3 ^ - neizračunljiv 322 st. 1 104 " ^Qi.ie neosud.iivani - bez krivičnih d.jela u stjecaju Ukupan broj osudjenih z a t v 0 r Strogi Ukupno uvjet- bezuv- zatvor no j etno 27 26 1 401 336 65 — ^isina štete u dinarima ^ivično djelo iz 51. 322 ^g&od 20.000 ^sudj. za pronev, st. 1 KZ ■^sud.i. za krao.ju iz 51. 249 ------------ 2,15 - nezna5ajan 322 23 19 4 249 150 101 49 ŠO4OOO do ispod 5Q«QQ0 y g um vi*v » o v - st. 1 KZ ^stdj. za kradju iz 51, 1.53 - nezna5a,jan ^•000 i više ^sudj. za pronev. iz 51. 322 st. 1 KZ t^sudj. za kradju iz 51. 249 47 43 29 25 18 18 0,02 - nezna5ajan Uvjetno osudjeni ^■sina štete u din. ^vi5no djelo ispod 3 preko preko 6 Ukupno mjes. 3 mjes. 3-6 mj. mjes. ^£pd 20.000 °sudj. za pronev. iz 322 st. 1 KZ ustdj. za kradju iz 249 KZ 26 3(12) 11(42) 12(46) 336 95(28) 188(55) 53(17) - ^—? IS.00 - znača.ian na nivou 0,001 ^iiOOO do ispod 50.000 19 6 57I 101 ' 19^_^_ 43 33 1 ^sudj. za pronev. iz 322 st. 1 KZ uSudj. za kradju iz 249 KZ *2 „ ^iOOO din. i više 0?Udj. za pronev, iz n°l. 322 st. 1 KZ usudj. za kradju iz 249 KZ 29-3 16(66) 10(34) 25 - 6_ v 13(96) l( 4) 6,43 - znašajan na nivou 0,05 - lo5 - Čl. 322 st. 1 Tab. 17 Bezuvjetno osudjeni ^isina štete u dinarima ^ivično djelo Ukup- no ispod 3 m j es 0 3 m ješ. preko 3-6 m j es. preko 6 m jes.- ^•000 i više Osudjeni za pronevjerenje iz čl. 322 KZ Osudjeni za kradju iz čl. 24-9 KZ 18 1 '4 5 8 18 4-374-' v2 „ A = 0,13 - neznacajan - lo6 - 2. Svi osudjenici obuhvaćeni anketom prema stjecaju, uvjetnoj osudi i pojedinačnim iznosima kazni zatvora i strogog zatvora v*sta kazne 5ca2ni 1q ®«j®seci i deseci P4odina ? 1 godine Ptek: Kod. 6 mj. 61 god. 2 god. ? 2 god. do U3.’ do 3 god. 3 3 god. do 6 mj. 3 god. P3?elr5’ , d0 4 SOd. i{ Ko 4 god. do i>t6wd; 6 mj. fS 4 sod. 5 nJ; do 5 god. t60di y ^°dina 9 jf°dina godina £ U oe 6 mjes. N®5na kazna binama H^ijent vadije U k u p r 1 o Bez krivičnih djela u stjecaju Sa krivičnim djelima u stjecaju Sve- ga za- tvor tr. za- tvor t V c r str, za- tvoi ; v ( 3 r str. za- tvor Sve- ga u- vj etno bez-uvj. Sve- ga u- vj etno bez- uvj. 59 21 38 7 1 6 14 14 3 11 24 1 1 — — 1 — 1 - 1 1 — — — — - 1 - 1 - 5 3 2 3 1 2 2 — — — — 10 5 5 i - 1 3 4 1 3 2 12 6 6 2 - 2 4 4 2 2 2 4 2 2 - - - - 2 - 2 2 7 3 4 1 - 1 - 2 - 2 4 5 - 5 - - - - - - - 5 5 - 5 - - - 2 - - - 3 2 - 2 - - - 1 - - - l 3 3 — — — 1 - - - 2 1 — 1 - - - - — — — 1 1 — 1 — — - - - - - 1 i — 1 — - - - - - - 1 i — 1 “ — 1 " 2,1 1.3 2,7 1,2 1,0 1,3 2,1 1,2 1,2 1,2 2,8 1,5 o,5 1,5 o,5 - 0,5 1,9 0,6 - 0,6 1,4 0,68 0,38 0,36 0,39 - 0,35 0,90 0,54- °>54 0 - lo7 - 3. Osudjeni u godinama 1957-1962 prema vrsti izrečenih kazni i uvjetnoj osudi Godina Ukupno Z a 1 : v 0 r Strogi zatvor uvjetno bezuvjetno 1957 72(100) 3( H 22 ( 3D 4-7 ( 65) 1958 52(100) 14-( 27) 13( 35) 25( 4-8) 1959 80(100) 15( 19) 25( 3D 4-0( 50) I960 23(100) 2 ( 9) 3( 13) 18( 78) 1961 36(100) H li) 12( 33) 20( 56; 1962 39UOO) 3( 9) 11( 27) 25( 64) Čl. 322 st. 2 ^ab. 4. Osudjeni u godinama 1957-1962 prema visini kazni zatvora i strogog zatvora Go- di- na U- kup- no Sve- ga Z ć 1 t V 0 r Strogi zatvor "T" m jes pre- ko 3-6 m j. preko 6 m j. dc 1 6* ore ko 1-2 god. preko 2 god. tove- ga ao 2 god. pre- ko 2-5 god. pre- ko 5 god. ] ? 0 s t 0 c i I957 100 35 — 7 11 10 7 65 38 22 5 I953 100 52 2 11 23 12 4 48 25 21 2 I959 100 50 2 8 15 17 8 50 24 22 4 i960 100 22 4 — 13 4 78 31 43 4 1961 100 44 — 3 8 25 8 56 23 25 8 1962 100 36 - 8 13 10 5 64 18 44 2 A p s 0 1 u t n i b rojev i 1957 72 25 — 5 8 7 5 47 27 16 4 1958 52 27 1 6 12 6 2 25 13 11 1 I959 80 40 2 6 12 14 6 40 19 18 3 i960 23 5 1 — - 3 1 18 7 10 1 1961 36 16 — 1 3 9 3 20 8 9 3 1962 39 14 3 5 4 2 25 7 17 1 lo8 v 322 st. 2 Tab# 5« Osudgeni prema stjecaju, ranijoj osudi i vrijednosti prisvojenih stvari Ukupan broj osudjenih ^anija osuda '^ijednost pronevjerenih stvari u dinarima 1 Z a t v o r i Strogi zatvor Ukupno uvjet- 1 no i— ■..— .■■■4 bezuv- jetno ££2. krivičnih djela u Stjecaju ——-4 SSPije neosudjivani 12 i 2 9 ispod 500.000 7 i 1 5 500.000 do ispod 1,000.000 4 — 1 3 i>000.000 i više 1 - - 1 ^SPije osudjivani 5 — 2 3 ispod 500.000 4 1 3 500.000 do ispod 1,000.000 1 — 1 i>000.000 i više žSJcrivičnim djelima u Stj eca ju ^SPije neosudjivani 23 i 7 15 ispod 500.000 11 i 4 6 500.000 do ispod 1,000.000 10 — 3 7 i>000.000 i više 2 - 2 ^SPije osudjivani 12 2 3 7 ispod 500.000 6 2 2 2 500.000 do ispod 1,000.000 6 — 1 5 i>000.000 i više : - lo9 - 322 st. 2 lab. 5. Bezuvjetno osudjeni Ukup- no Do 1 god, Breko 1-2 god. Preko 2-5 god. Prek o 5 god. ^sz krivičnih djela u stjecaju iianije neosudjivani 11 2 5 3 1 ispod 500.000 6 2 4 — — 500.000 do isood 1,000.000 4 - 1 2 1 1»000.000 i više 1 - - 1 - ^§hije osudjivani 5 1 3 1 - ispod 500*000 4 1 3 — — 500.000 do ispod 1,000.000 1 — 1 - SšLjcrivičnim djelima u £jjeca ju iiSBije neosudjivani 22 2 6 14 - ispod 500.000 10 2 5 3 — 500.000 do ispod 1,000.000 10 - l 9 - ijOOO.OOO i više 2 — - 2 - S§Pije osudjivani 10 - 3 5 2 ispod 500.000 4 — 2 1 1 500.000 do ispod 1,000.000 6 - 1 4 1 lio 6. Osudjeni za pronevjerenje iz 51. 322 st. 2 u usporedbi sa osudjenima za tešku kradju iz 51. 250 KZ Ukupan broj osudjenih Ukupno Zatvor uvjet- bezuv-no jetno Strogi zatvor i££_kriv. djela u stjecaju Osudjeni za tešku kradju iz 51. 250 KZ Osudjeni za pronevjerenje ^ iz čl. 322 st. 2 KZ 136(100) 62(46) 49(36) 25(18) 17(100) 1( 6) 4(23) 12(7U . ^ = 23)20 - značajan na nivou 0,001 ^^ljcriv. djelima u stjecaju 121(100) 28(23) 51(42) 42(35) 35(100) 3( 8) 10(29) 22(63) 1 0,01 Osudjeni za tešku kradju iz čl. 250 KZ Osudjeni za pronevjerenje iz čl. 322 st. 2 KZ = 9)65 - značajan na nivoi Bezuvjetno osudjeni Ukup- ispod 1 do preko preko 1 2 god. 2-5 5 god. god. god. ^lriv. djela u stje- Osudjeni za tešku kradju iz 51. 250 KZ 74 Osudjeni za pronevjere- • nje iz 51. 322 st. 2 KZ 16 -------------------------1--- 45(62) 24 4 -( -) 11 4 -(38) 1(100) 17)88 - značajan na nivou 0,001 ^Jcriv. djelima u stje- 24.1 u Osudjeni za tešku kradju iz 61. 250 KZ Osudjeni za pronevjere- I nje iz 51. 322 st. 2 KZ 32 27 42(74) 20 9(3*0 19 4(26) _2(66) 17)58 - značajan na nivou 0,001 TABELE za 141o člen 1. odstavek Kazenskega zakonika 112 Leto glavne obravnave Leto storitve Skupaj 1961 I960 Skupaj 247 205 44 1961 45 45 - I960 156 115 25 1959 55 56 17 1958 15 11 4 Str u k t u r a v % Skupaj 100 100 100 1961 17 21 - I960 55 56 52 1959 22 18 59 1958 6 5 9 Str u k t u r a v % Skupaj 100 82 18 1961 100 100 - I960 100 85 17 1959 100 68 52 1958 100 75 27 2.0. Distribucija izrečenih pravnomočnih^pogojnih in nepogojnih kazni za kazniva dejanja iz čl. 141 KZ A b s 0 1 u t n 0 Struktura v % Višina Vsi pogojno nepogojno pogojno nepogojno kazni sku- obso' eni obsojeni obso - eni obsojeni pa j pre- pre- pre- pre- pre- pre- pre- pre- je je je je je je je je ne- obs. ne- obs. ne- obs. ne- obs. ob s. obs. obs. obs. Vsi skupaj 247 119 39 38 51 100 100 100 100 10 dni 8 4 1 2 1 3 3 5 2 20 dni 24 13 4 6 1 11 10 16 2 25 dni 1 - - 1 - - — 2 3 mesece 38 23 7 5 3 19 18 13 6 4- mesece 49 29 8 6 6 24 20 16 12 4 mes. lo dni 2 - - - 2 — — — 4 4 mes. 15 dni 3 1 - 2 - 1 — 5 — 5 mesecev 11 6 - - 5 5 — — 10 6 mesecev 65 30 13 10 12 25 33 26 23 7 mesecev 19 10 3 1 5 8 8 3 10 8 mesecev 10 1 2 1 6 1 5 3 12 9 mesecev 3 - - — 3 — — — 6 10 mesecev 5 2 1 - 2 2 3 — 4 12 mesecev 5 - - 3 2 — — 8 4 I5 mesecev 1 - - - 1 — — — 2 16 mesecev 3 ““ 2 1 5 2 povprečno 4,9 4,2 4,6 5,1 6,4 - - - — 114 - 3.0. Obsojeni za hudo telesno poškodbo - čl. 141/1 KZ po vrstah in višini kazni, ki so bili zaradi določil"čl. 6., 11., 16. in 17. izločeni iz podrobne analize. Vzrok izločitve P 0 g ° d n i z a por skupa 0 do 3 mes. 3 me- se- ce čez 3-4 mes. čez 4-5 mes. čez 5-6 mes 0 čez 6 mes. Vsi skupaj 15 3 1 2 2 4 3 -Preje neobsojeni vsi 8 — 1 1 — 4 2 zmanjšano prišteven 5 - 1 - - 3 1 prekoračen silobran 5 3 — 1 — 1 — poskus 1 - - - - - 1 P'reje obsojeni vsi 4 — 1 2 1 zmanjšano prišteven 2 — - 1 1 - - prekoračen silobran 1 — — - — — 1 poskus - - - - — — — všteta prejšnja kazen 1 — — — 1 — — Vzrok izločitve Nepogojni zapor Stro zapo Si r sku- paj 3 me- se- ce čez 4-5 mes. čez 5-6 mes. čez 6 mes. do 1 leta 1 le- to Sku- paj več kot 1 leto Vsi skupaj 10 2 3 1 3 1 1 1 •Preje neobsojeni vsi 2 1 — — — 1 — — zmanjšano prište- ven 1 - — — — 1 — — prekoračen silo- bran 1 1 — — — — — _ poskus - - - - - - - - •Preje obsojeni vsi 8 1 3 1 3 _ 1 1 zmanjšano prište- ven 2 1 — — 1 — — — prekoračen silo- bran 2 — 1 1 — — — — poskus 1 — 1 — — — 1 1 všteta prejšnja kazen 3 — 1 — 2 — — — 115 - 4.0. Obsojenci po vrstah povzročenih poškodb, predkaznovano-sti in višini izrečenih pravnomočnih kazni a) Pogojni zapor —» ^ej- snje ob- sodbe Vrste povzročenih telesnih poškodb Sku- paj do pod 3 mes. 3 me- se- ce več kot 3-4 mes. več kot 4-5 mes. več kot 5-6 mes. več kot 6 -12 mes. 1 le- to več kot 1 leto Skupaj 108 13 22 28 7 26 12 - - Pr e- zlomi kosti 42 7 12 10 4 7 2 - — de poškodbe glave 28 4 4 9 2 8 1 - - ne- vbodline, vreznine, ob- sekanine 10 1 - 2 - 5 2 - - so- pretres možganov 14 - 3 3 1 3 4 - - de- udarnine in druge ni poškodbe 14 1 3 4 — 3 3 — Skupaj 39 5 7 8 - 13 6 - - zlomi kosti 19 3 5 3 - 6 2 - - Pre- poškodbe glave 8 - 1 3 - 3 1 - - de vbodline, vreznine, ob- sekanine 1 - - - - 1 - - - so- pretres možganov 9 1 1 2 - 2 3 - - de- udarnine in druge ni poškodbe 2 1 — 1 «_ b) N e p o g c j n i z a P o r Skupaj 35 7 4 6 2 10 3 1 2 Pre- zlomi kosti 5 2 1 2 - - - - - de poškodbe glave 10 3 2 2 - 3 - - — ne- vbodline, vreznine, ob- sekanine 17 1 1 2 - 7 3 1 2 so- pretres možganov 3 1 - - 2 - - - - de- udarnine in druge ni poškodbe Skupaj 38 3 2 5 2 11 12 2 1 zlomi kosti 12 1 1 4 - 4 2 - - Pre- poškodbe glave 11 1 1 - 1 3 4 - 1 de vbodline, vreznine, ob- sekanine 9 - - 1 1 1 5 1 - So- pretres možganov 4 1 - - - 3 - — — de- udarnine in druge ni poškodbe 2 — — — — 1 1 ““ 116 - 5.0. Obsojenci glede na sredstva, s katerimi so povzročili poškodbe, prejšnjih obsodbah in višini izrečenih pravnomočnih kazni a) Pogojni zapor ?red- snje ob- sodbe Sredstva, s katerimi so bile povzročene poškodbe Sku- paj do pod 3 mes. 3 me- se- ce več kot 3-4 mes. več kot 4-3 mes. več kot 3-6 mes. več kot 6 - 12 mes. 1 le- to več kot 1 leto Skupaj lo8 13 22 28 7 26 12 - - Pre- pesti in dlani 22 4 2 7 3 6 — — — je noge 14 - 4 6 - 2 2 - - ne- noži 7 - - 1 - 4 2 - - ob- orodje vseh vrst lo 3 1 2 1 2 1 - - so- stoli 5 - - 3 - 2 - - - je- koli in late 34 4 13 4 3 8 2 - - ni drugo 16 2 2 5 - 2 5 — — Skupaj 39 5 7 8 - 13 6 - - pesti in dlani 9 — 3 4 — 2 - — - Pre- noge 3 2 1 1 - - 1 - - je noži 1 - - - - 1 - - - ob- orodje vseh vrst 5 1 1 - - 1 2 - - so- stoli 5 1 - 1 - 3 - - - je- koli in late 9 1 2 - - 4 2 - - ni drugo 5 — — 2 — 2 1 — — b) N e p 0 g o j n i z a p o r Skupaj 35 7 4 6 2 lo 3 1 2 Pre- pesti in dlani 8 4 2 1 - 1 - - - je noge 1 — — 1 — — — — — ne- noži 16 - 1 2 - 7 3 1 2 ob- orodje vseh vrst 2 1 1 - - - - - - so- stoli je- koli in late 8 2 - 2 2 2 - - - ni drugo Skupa j 38 2 2 5 2 11 13 2 1 pesti in dlani 6 1 - 1 1 2 1 - - Pre- noge 3 - - - - 2 1 - - je noži 9 - - 1 1 1 5 1 — ob- orodje vseh vrst 3 - 1 - - 1 - 1 — so- stoli 4 - 1 1 - 1 1 - — je- koli in late lo 1 - 1 - 4 3 - 1 ni drugo 3 — — 1 — — 2 ““ 6.0. Obsojenci po prejšnjih obsodbah, izzvanosti, sredstvih povzročitve poškodb in višini pravnomočno izrečenih kazni frej- Izzva- Sredstvo, s Vsi sku- Pogojni zaj por Nepogojni zapor snje nost katerim je Sku- do 6 več Sku- do 6 več ob- sto- bila po- pa j paj 6 me- kot paj 6 me- kot sodbe rilca vzročena mes. se- 6 mes. se- 6 poškodba cev mes. cev mes. Skupaj 61 59 20 14 5 22 12 7 5 Pr e- pesti in je ni dlani 16 9 4 5 — 7 6 1 — ne- bil noge noži 9 3 5 1 2 1 1 — — ob- iz- 10 2 - 2 - 8 1 4 5 so- zvan orodje 2 2 2 - — — — *— je- stoli 2 2 2 — — — — — — ni koli - late 15 9 5 4 6 4 2 __ drugo 7 7 2 2 5 — **“ Skupaj 82 69 50 12 7 15 7 5 5 pesti in dlani 14 15 12 1 — 1 1 *— —* noge 6 6 5 1 - — — — — bil noži 15 5 1 2 2 8 2 5 5 orodje 10 8 5 o 1 2 p iz- c. zvan stoli 5 5 1 2 — — —1 — koli - late 26 24 19 5 2 2 2 — drugo 10 10 7 1 2 — — *■* Skupaj 56 15 5 5 5 25 4 7 12 pesti in dlani - 7 4 2 2 5 1 1 1 ni noge 5 1 1 — 2 — l 1 bil noži 6 - - — — 6 1 — 5 iz- orodje 4 5 - 1 2 1 — — 1 Pre- je ob- zvan stoli 5 2 - 2 1 ““ 1 — koli - late 10 2 1 1 8 1 4 5 drugo 5 1 1 — 2 1 1 so- je- Skupaj 41 26 15 8 5 15 8 5 4 ni pesti in dlani 8 5 5 — 5 2 1 ■” bil noge noži 5 4 4 1 5 1 1 1 5 1 1 1 1 iz- orodje 4 2 2 — 2 1 1 zvan stoli 6 5 2 1 5 5 “■ - koli - late 9 7 2 M 1 2 1 — 1 drugo 5 4 1 1 1 1 7.0. Obsojenci glede na sorodstveno razmerje s poškodovancem ter višini pravnomočno izrečenih kazni a) Pogojni zapor Prej- šnje ob- sodbe Sorodstveno razmerje s poškodovancem Sku- paj do pod 3 mes. 3 me- se- ce več kot 3-4 mes. več kot 4-5 mes. več kot 5-6 mes. več kot 6 - 12 mes. 1 le- to več kot 1 leto Preje Skupa j 108 13 22 28 7 26 12 - - neob- ni v sorodstvu 91 12 19 24 7 21 8 — - soje- ni je v sorodstvu 17 1 3 4 — 5 4 Preje Skupaj 39 5 7 8 - 13 6 - - obso- ni v sorodstvu 28 2 5 7 - 9 5 - - jeni je v sorodstvu 11 3 2 1 — 4 1 — b) Nepogojni zapor Preje ne obsojeni Skupaj ni v sorodstvu je v sorodstvu 35 7462 10 312 34 6462 10 312 1 i------- Prej e obsojeni Skupaj ni v sorodstvu je v sorodstvu 38 3 2 5 2 11 12 2 1 37 3 2 5 2 11 11 2 1 1-----1-- 8»0o Obsojenci po vrstah povzročenih poškodb, sorodstvenem razmerju s poškodovancem, izzvanosti in sredstvih, s katerimi je bilo kaznivo dejanje storjeno a) neizzvani storilci Sorodstveno razmerje s Poškodovancem Vrste povzročenih telesnih poškodb Sku- paj Sredstva storitve pe- sti in dla- noge noži oro- dje sto- li koli in late dru- go ni Ni v Skupaj 85 22 9 16 5 3 23 7 sorod- zlomi kosti 22 3 2 - 2 1 12 2 stve- poškodbe glave 28 17 1 - 1 1 6 2 hem vreznine, vbod- raz- line,vsekanine 17 - - 16 1 - - - ®er ju pretres mozga- nov 12 1 3 - - 1 5 2 udarnine in dr 6 1 3 - 1 - - 1 Skupa j 12 1 2 1 1 2 2 3 Je v zlomi kosti 7 1 — — 1 2 1 2 sorod- poškodbe glave - - - - - - - - stve- vreznine, vbod- hem line,vsekanine 1 - - 1 - - - - raz- pretres možganov - - - - - - - - mer ju udarnine in dr 4 - 2 - - - 1 1 — __ -i O. 4- 1 n A i z z v a n i S o r j -L C 1 Skupaj 107 22 10 16 9 8 30 12 Ni v zlomi kosti 44 6 5 — 7 3 17 6 sorod- poškodbe glave 23 11 1 - 1 1 6 3 stve- vreznine, vbod- hem line,vsekanine 17 - - 16 1 - - — raz- pretres možganov16 5 1 - - 3 6 1 fter ju udarnine in dr 7 — 3 — — 1 1 2 Skupaj 16 - 2 1 4 1 5 3 Je v zlomi kosti 5 — 2 — - — 3 - sorod- poškodbe glave 4 - - - 1 - 1 2 stve- vreznine, vbod- hem line,vsekanine 3 - - 1 2 - - — raz- pretres možganov 2 - - - 1 - - 1 mer ju udarnine in dr . 2 1 1 12o 9.0. Obsojenci po prejšnjih obsodbah, izzvanosti, vrstah poškodb, ki so jih prizadejali poškodovancem in višini izrečenih kazni a) Pogojni zapor snje ob- sodbe Pre- je de- ob- so- je- di Pre- je ob- so- je- di Iz- zva- nost Vrste poškodb Sku- paj do ood * 3 mes. 3 me- se- ce več kot 3-4 mes. več kot 4-5 mes. več kot 5-6 mes. več kot 6 - 12 mes. 1 le- to več kot 1 leto ni druge poškodbe 26 2 4 6 1 8 5 bil poškodbe glave 10 - 1 3 1 5 - - - iz- vbodline, vrez- zvan nine 3 - - 1 - 2 — - - bi 1 druge poškodbe 45 7 14 11 4 5 4 — — U -L .J— poškodbe glave 18 4 3 6 1 3 1 - - vbodline, vrez- zvan nine 6 - - 1 - 3 2 - - ni druge poškodbe lo 1 2 1 4 2 _ bil poškodbe glave 5 - 1 - - 1 1 - - iz- vbodline, vrez- zvan nine bi 1 druge poškodbe 20 4 4 4 — 5 3 — - poškodbe glave 5 - - 3 - 2 — — — vbodline, vrez- nine 1 - - - - 1 - - - b) N e p o S o j n i zap 0 X ni druge poškodbe 5 2 — 1 2 — — — - bil poškodbe glave 9 3 2 1 - 3 - — — iz- vbodline, vrez- zvan nine 8 — - 1 4 2 — 1 bi 1 druge poškodbe 4 2 1 1 - - - - - poškodbe glave 1 - - 1 — — — — — vbodline, V-rez- zvan nine 8 - 1 1 - 3 1 1 1 ni druge poškodbe 11 — — 2 — 5 3 1 - bil poškodbe glave 6 - - - 1 2 3 — — iz- vbodline, vrez- zvan nine 6 — — 1 — 5 — bi 1 druge poškodbe 7 2 1 2 - 2 - - - poškodbe glave 5 1 1 — — 1 1 — 1 -L Li vbodline, vrez- zvan nine 3 - - 1 — 1 — 1 — Pre- je de- ob- so- je- di Pre- je ob- so- je- di 10*0. Obsojenci po vinjenosti v času storitve, vrstah telesnih poškodb, izzvanosti in sredstvih, s katerimi so povzročili poškodbe a) Neizzvani storilci Vinje- nost obso- jenca Vrste povzročenih telesnih poškodb Sku- paj Sredstva storitve pe- oro- sto- koli aru- sti in dla- ni noge noži dje li in late go Ni bil vi- njen Skupaj 56 zlomi kosti 24 poškodbe glave 15 vi'eznine, vbod-line»vsekanine 6 pretres možganov 8 udarnine in drugo 5 15 4 7 1 1 6 2 5 1 1 1 3 3 19 11 6 1 1 1 1 Skupaj 41 10 5 12 - 2 6 6 zlomi kosti 5 - - - - - 2 3 Je poškodbe glave 13 10 1 - - 1 — 1 bil vreznine, vbod- vi- line,vsekanine 12 - - 12 - - — — njen pretres možganov 8 - 1 — — 1 4 2 udarnine in drugo 3 3 “ b) I z z v a n i s t o r i 1 c i Skupaj 71 13 6 4 9 5 24 10 zlomi kosti 37 3 5 - 6 2 16 5 Ni poškodbe glave 15 7 - — 1 — 4 3 bil vreznine, vbod- vi- line,vsekanine 5 - - 4 1 — — — njen pretres možganov 9 3 — — 1 X 3 1 udarnine in drugo 5 — 1 “ 2 1 i Skupaj 52 9 6 13 4 4 11 5 zlomi kosti 12 3 2 - 1 1 4 1 Je poškodbe glave 14 5 1 - 2 1 3 2 bil vreznine, vbod- vi- line,vsekanine 14 - - 13 1 — — —* njen pretres možganov 7 1 1 - 2 2 1 udarnine in drugo 5 2 2 1 11*0. Obsojenci po nagibih storitve kaznivega dejanja, pred-kaznovanosti in višini izrečenih pogojnih in nepogojnih kazni a) Pogojni zapor ?re«3- snje ob- sodbe JNagib za storitev dejanja Sku- paj do pod 3 mes. 3 meseci:. .. več kot 3-4 mes. več kot 4-5 mes. več kot 5-6 mes. več kot 5 -12 mes. 1 le- to več kot 1 leto Skupaj 108 13 22 28 7 26 12 - - obramba interesov 40 4 13 9 4 8 2 _ preje objestnost 13 1 1 4 — 5 2 — — heob- maščevanje 14 4 4 5 1 — - — soje- staro sovraštvo 12 1 2 3 1 3 2 — — ni družinski prepiri 11 1 1 3 — 3 3 — — brez nagibov 18 2 1 4 1 7 3 - - Skupaj 39 5 7 8 13 6 obramba interesov 18 1 6 5 — . 4 2 — — Preje objestnost 1 - - - 1 - - - obs-0— maščevanje 8 2 - 1 - 3 2 - - Jeni staro sovraštvo 2 - - - — 1 1 — — družinski prepiri 7 1 1 1 - 3 1 - — brez nagibov 3 1 - 1 - 1 - - - b) N e p 3 g 0 j n i z a P ° r Skupaj 35 7 4 6 2 10 3 1 2 obramba interesov 6 2 1 1 — 1 — 1 — Preje objestnost 12 2 - 3 1 3 1 - 2 ne ob- maščevanje 3 1 - - - 2 - - - soje- staro sovraštvo 2 - - 1 - 1 — — - ni družinski prepiri 1 - 1 - - - — - - brez nagibov 11 2 2 1 1 3 2 - - Skupaj 38 3 2 5 2 11 12 2 1 obramba interesov 9 1 2 1 — 4 1 — _ Preje obso- objestnost maščevanje 18 5 1 1 — 3 2 3 3 7 1 1 1 deni staro sovraštvo 1 - - 1 — — - - — družinski prepiri - brez nagibov 5 - - - - 1 3 1 - *-« 1.1. Obsojeni za hudo telesno poškodbo - čl. 141/1 KZ po predkaznovanosti a) Skupno število obsojenih Prejšnje obsodbe Skupaj z a por "pogojno nepogojno Skupaj preje neobsojeni preje obsojeni 220 (100) 147 (67) 73 (33) 143 (100) 108 (75) 35 (25) 77 (100) 39 (5D 38 (4-9) X2 = 12,86; značilen na nivoju 0,001 b) Obsojeni pogojno Prejšnje obsodbe Skupaj zapor do 6 mesecev 6 mesecev več kot 6 mesecev Skupaj preje neobsojeni preje obsojeni 147 90 39 18 108 70 26 12 39 20 13 6 O X = 2,21; ni značilen c) Obsojeni nepogojno Prejšnje obsodbe Skupaj zapor "več kot do 6 6 6 mesecev mesecev mesecev Skupaj preje neobsojeni preje obsojeni 73(100) 31(42) 21(29) 21(29) 35(100) 19(54) 10(29) 6(17) 38(100) 12(32) 11(29) 15(39) X2 = 5,37; značilen na nivoju 0,10 Čl. 141/1 KZ 1.2. Obsojeni za hudo telesno poškodbo - čl. 141/1 KZ po vrstah preje storjenih kaznivih dejanj a) Skupno število obsojenih Istovrstnost prejšnjih dejanj Skupaj z a por pogojno nepogojno Skupaj 77 59 58 Preje obsojeni za druga dejanja 46 25 21 preje obsojeni za istovrstna dejanja 51 14 17 2 X = 0,31; ni značilen b) Obsojeni pogojno sapo: c Istovrstnost prejšnjih de* anjSkupaj do 6 mesecev 6 mesecev več kot 6 mesecev Skupaj preje obsojeni za druga 59(100) 20(51) 15(55) 6(16) dejanja preje obsojeni za isto- 25(100) 16(64) 7(28) 2( 8) vrstna dejanja 14(100) 4(29) 6(43) 4(28) 2 X = 3,26, značilen na nivoju 0,10 c) Obsojeni nepogojno Istovrstnost prejšnjih obsodb Skupaj zapor do 6 6 več kot mesecev mesecev 6 mesecev Skupaj Preje obsojeni za druga dejanja Preje obsojeni za istovrstna dejanja 38 12 11 15 21 6 5 10 17 6 6 5 X^ = 1,35» ni značilen čl. 141/1 KZ 1»3® Preje obsojeni brez kaznivih dejanj v steku, po številu prejšnjih obsodb a) Preje obsojeni za "druga" kazniva dejanja Število prejšnjih obsodb Skupaj z a por pogojno nepogojno Skupaj 46(100) 25(54) 21(46) ena 23(100) 16(70) 7(30) dva in več 23(100) 9(39) 14(61) 2 X = 5,86; značilen na nivoju 0,o5 b) Preje obsojeni za "istovrstna" kazniva dejanja Število prejšnjih obsodb Skupaj z a pogojno por nepogojno Skupaj ena dve in več 31 14 17 14 6 8 17 8 9 2,12; ni značilen a) Skupno število obsojenih Vrste prejšnjih obsodb Skupaj zapor pogojno nepogojno Skupaj samo pogojno nepogojno in pogojno 77 39 38 16 10 6 61 29 32 p ^ = 0,00; ni značilen b) Pogojno obsojeni Vrste prejšnjih obsodb Skupaj zapor do 6 me- 6 mesecev secev in več Skupaj samo pogojno nepogojno in pogojno 39 20 19 10 7 3 29 13 16 2 X' = 1,01; ni značilen c) Nepogojno obsojeni Vrste prejšnjih obsodb Skupaj zapor do 6 me- 6 mesecev secev in več Skupaj samo pogojno nepogojno in pogojno 38 12 26 6 2 4 32 10 22 1«5« Obsojenci po prejšnjih obsodbah in vrstah povzročenih poškodb a) Skupno število obsojenih •Prejšnje obsodbe in vrste Povzročenih poškodb zapor Skupaj pogojno nepogojno Vsi preje neobsojeni: ^ruge poškodbe Poškodbe glave vlodline in vreznine 14-3(100) 108(76) 35(24) 78(100) 70(90) 8(10) 39(100) 28(72) 11(28) 27(100) 10(41) 16(59) 2 ^ = 28,13; značilen na nivoju 0,001 Vsi preje obsojeni: ^•ruge poškodbe Poškodbe glave vbodline in vreznine 77(100) 39(51) 38(49) 48(100) 30(63) 18(33) 19(100) 8(42) 11(58) 10(100) 1(10) ' 9(90) --------------1---------1---------- 4 = 9586; značilen na nivoju 0,01 b) Obsojeni pogojno Prejšnje obsodbe in vrste Povzročenih poškodb z a p 0 r Skupaj manj kot 6 mesecev 6 mesecev in vec Vsi preje neobsojeni: 3-ruge poškodbe Poškodbe glave vbodline in vreznine 108(100) 70(65) 38(35) % ^g(lOO) ^(68) 22(32)} 10(100) 3(30) 7(70) 2 ^ = 4,29; značilen na nivoju 0,05 Vsi preje obsojeni: ^ruge poškodbe Poškodbe glave vt>odline in vreznine 39 20 19 30 16 14 8 4 4 1 1 ^ ni izračunljiv c) Obsojeni nepogojno Prejšnje obsodbe in vrste Povzročenih poškodb M . zapor okupaj manj kot b mesegev 6 mesecev in vec Vsi preje neobsojeni: ^ruge poškodbe Poškodbe glave i^odline in vreznine 35(loo) 19(62) 16(38) {ll(10°) 7(79) 4(21» 16(100) 4(25) 12(75I 4C = 4,83; značilen na nivoju 0,05 Vsi preje obsojeni: ^ruge poškodbe Poškodbe glave vbodline in vreznine 38 12 26 (18 7 11 1 Ul 3 8 ) 9 2 7 = -0,07"; ni awaeilea -128 Cl. 141/1 KZ 1.6o Obsojenci po prejšnjih obsodbah in vrstah sredstev, s katerimi so bila dejanja storjena a) Skupno število obsojenih ■Prejšnje obsodbe in vrste sredstev storitve Skupaj zapor pogojno nepogojno Vsi preje neobsojeni: 143(loo) 108(71) 35(29) drugi predmeti roke in noge koli in late noži 34(100) 32(94) 2( 6) 46(100) 36(78) 10(22) 41(100) 33(80) 8(20) 23(100) 7(32) 15(68) = 29,81; značilen na nivoju 0,001 Vsi preje obsojeni: drugi predmeti roke in noge koli in late noži 77(100) 25(100) 23(100) 19(100) 10(100) 39(5D 15(60) 14(61) 9(47) 1(10) 38(49) 10(40) 9(39) 10(53) 9(90) p X = 8,53; značilen na nivoju 0,05 b) Obsojeni pogojno Prejšnje obsodbe in vrste sredstev storitve Skupaj z a por manj kot 6 mesecev b mesecev in več Vsi preje neobsojeni: 108(100) 70(65) 38(35) drugi predmeti r 32 19 13 ) roke in noge \36(100) 26(68) 10(32)V koli in late (33 24 9 J noži 7(100) 1(14) 6(86) = _10|5Q; anačilen nar 9-,01- Vsi preje obsojeni: 39 20 19 drugi predmeti 15 6 9 roke in noge 14 11 3 koli in late 9 3 6 noži 1 — 1 v2 X = ni izračunljiv čl. 141/1 KZ lo6. c) Obsojeni nepogojno Prejšnje obsodbe in vrste sredstev storitve Skupaj z a p 0 r manj kot 6 mesecev 6 mesecev in več Vsi preje neobsojeni: 35(100) 19(5*0 16(46) drugi predmeti 2(100) 2(100) — roke in noge 10(100) 8(80) 2(20) koli in late 81100) 6(75) 2(25) noži 15 CW0) 3(20) 12(80) p X = 12,84; značilen na nivoju 0,01 Vsi preje obsojeni: 38 13 25 drugi predmeti v ("10 6 4 ' roke in noge t 9 3 6 - koli in late Uo 2 8J noži 9 2 7 0 , £1, ni1 Ki LiciCi. 1 bil - 15 o - a) Skupno število obsojenih Vrste poškodb in izzvanost storilcev aipT«l zapor 17 w pogojno nepogojno Poškodbe glave in druge poškodbe skupaj: neizzvani izzvani 187(100) 139(74) 48(26) 81(100) 50(62) 31(38) 106(100) 89(84) 17(16) X2 = 10,75; značilen na nivoju 0,01 Vbodline in vreznine skupaj: neizzvani izzvani 33 8 25 16 2 14 17 6 11 X2 = 1,25; ni značilen b) Pogojni zapor Vrste poškodb in izzvanost storilca Skupaj zapor manj kot 6 več kot 6 mesecev mesecev 6 mesecev Poškodbe glave in druge poškodbe skupaj: neizzvani izzvani 139(100) 89(64) 34(25) 16(11) 50(100) 24(48) 18(36) 8(16) 89(100) 65(73) 16(18) 8( 9) 2 X = 8,75; značilen na nivoju 0,05 Vbodline in vreznine skupaj: neizzvani izzvani 8 15 2 2 2 6 13 2 2 X ni izračunljiv c) Nepogojni zapor Vrste poškodb in izzvanost storilca Skupaj zapor manj kot 6 več kot 6 mesecev mesecev 6 mesecev Poškodbe glave in druge poškodbe skupaj: neizzvani izzvani 48(100) 26(54) 13 (46) 9 31(100) 14(45) 10 (55) 7 17(100) 12(71) \ (29) 2^ ~~2 1 X = 3*84; značilen na n ivoju 0,05 Vbodline in vreznine skupaj: neizzvani izzvani 25 5 8 12 14 2 4 8 11 3 4 Ji x2 = 1,19; ni značilen - 131 - 1.8. Obsojenci brez kaznivih dejanj v steku po prejšnjih sodbah in sorodstvenem razmerju s poškodovancem a) Skupno število obsojenih Predkaznovanosti in sorodstveno razmerje s poškodovancem Skupaj z a por pogojno nepogojno Preje neobsojeni skupaj: 143(100) 108(76) 35(24) ni v sorodstvu 125(100) 91(73) 34(27) je v sorodstvu 18(100) 17(94) K 6) 2 X =3,88; značilen na nivoju 0 ,05 Preje obsojeni skupaj: 77(100) 39(51) 38(49) ni v sorodstvu 65(100) 28(43) 37(57) je v sorodstvu 12(100) 11(92) K 8) 2 X = 3,76; značilen na nivoju 0 ,05 b) Pogojno obsojeni Predkaznovanost in sorodstve- Skupaj z a por no razmerje s poškodovancem manj kot 6 mesecev 6 mesecev in več Preje neobsojeni skupaj: 108 70 38 ni v sorodstvu 91 62 29 je v sorodstvu 17 8 9 = 2,45; ni značilen Preje obsojeni skupaj: 39 20 19 ni v sorodstvu 28 14 14 je v sorodstvu 11 6 5 2 a) Skupno število obsojenih Prejšnje obsodbe in vinjenost storilcev zapor -upaj pogojno I nepogojno Preje neobsojeni skupaj: ni bil vinjen bil vinjen 143(100) 108(76) 35(24) 79(100) 69(87) 10(13) 64(100) 39(61) 25(39) 2 ^ =11,93; značilen na nivoju 0,001 — ) Preje obsojeni skupaj: ni bil vinjen bil vinjen 77(100) 39(51) 38(49) 47(100) 29(62) 18(38) 30(100) 10(33) 20(67) y2 A = 4,81; značilen na nivoju 0,05 b) Pogojno obsojeni Prejšnje obsodbe in vinjenost storilcev Skupaj zapor manj kot 6 mesecev 6 mesecev in več Preje neobsojenih skupaj: ni bil vinjen bil vinjen 108(100) 70(65) 38(35) 69(100) 50(72) 19(28) 39(100) 20(51) 19(49) v2 A = 4,01; značilen na nivoju 0,05 P^eje obsojeni skupaj: ni bil vinjen bil vinjen 39 20 19 29 15 14 10 5 5 čl. 141/1 1.10, c) Nepogojno obsojeni Prejšnje obsodbe in vinjenost storilcev Skupaj zapor manj kot 6 mesecev 6 mesecev in več Preje neobsojeni skupaj: ni bil vinjen bil vinjen 35 19 16 10 5 5 25 14 11 2 X = 0,00; ni značilen Preje obsojeni skupaj: ni bil vinjen bil vinjen 38 12 26 18 5 13 20 7 13 2 X = 0,00; ni značilen - 138 - a) Skupno število obsojenih Vrste prizadejanih poškodb in vinjenost storilcev zapor Skupaj pogojno nepogojno Druge poškodbe in poškodbe glave ni bil vinjen bil vinjen 185(loo) 137(74) 48(26) 116(100) 93(80) 23(20) 69(100) 44(64) 25(36) X2 = 5,22, značilen na nivoju 0,05 Vbodline in vreznine: ni bil vinjen bil vinjen 35(100) 11(31) 24(.69) 10(100) 6(60) 4(40) 25(100) 5(20) 20(80) p X = anačilci na nivoju 0,10 b) Pogojno obsojeni Vrste prizadejanih poškodb in vinjenost storilcev Skupaj zapor manj kot 6 mesecev 6 mesecev in več Druge poškodbe in poškodbe glave: ni bil vinjen bil vinjen 137 83 49 93 64 29 44 24 20 2 X = 2,05; ni značilen x Vbodline in vreznine: ni bil vinjen bil vinjen 10 2 8 5 1 4 5 14 2 X = 0,00j—ni anaoi.le** 1.12. c) Nepogojno obsojeni Vrste prizadejanih poškodb in vinjenost storilcev Skupaj Zapor manj kot 6 mesecev 6 mesecev in več Druge poškodbe in poškodbe glave: ni bil vinjen bil vinjen — 1 48 26 22 23 10 13 25 16 9 = 1,29; ni značilen Vbodline in vreznine: ni bil vinjen bil vinjen 24 5 19 10 2 8 14 3 11 = O^nrj $ ni anaoilesr 14o Cl. 141/1 KZ 1.13. Obsojenci brez kaznivih dejanj v steku po prejšnjih obsodbah in nagibih storitve dejanja a) Skupno število obsojenih Prejšnje obsodbe in vrste nagibov Skupaj zapor pogojno nepogojno Preje neobsojeni skupaj: obramba interesov ob jestnost- brez nagibov maščevanje in sovraštvo družinski prepiri in-brez nagibov 143(100) 108(76) 35(24) 46(100) 40(87) 6(13) 54(100) 31(57) 23(4-3) 31(100) 26(84) 5(16) 12(100) 11(92) 1( 8) X2 = 18,50; značilen na nivoju 0,001 Preje obsojeni skupaj: obramba interesov objestnost - brez nagibov maščevanje in sovraštvo 77(100) 39(51) 38(4-9) 27(100) 18(67) 9(33) 27(100) 4(15) 23(85), B £^(100) X°(79) ^(21)j X2 = 22,33; značilen na nivoju 0,001 b) Pogojno obsojeni Prejšnje obsodbe in vrste nagibov Skupaj zapor manj kot 6 mesecev 6 mesecev in več Preje neobsojeni skupaj: obramba interesov ob jestnost-brez nagibov maščevanje in sovraštvo družinski prepiri 4# 108(100) 70(65) 38(35) 40(100) 30(75) 10(25) 31(100) l4-(45) 17(55) (26 21 5 , 1 \ (100) (70) (30) \ (ll 5 6 3 X. = 7,55; značilen na nivoju 0,05 Preje obsojeni skupaj: obramba interesov ob jestnost - brez nagibov maščevanje in sovraštvo družinski prepiri -š** 39 20 19 18 12 6 4 2 2 10 3 7 734 2,02; ni značilen 141 - 1.13* c) Nepogojno obsojeni Prejšnje obsodbe in vrste nagibov Skupaj zapor manj kot 6 mesecev 6 mesecev in več Preje neobsojeni skupaj: obramba interesov. objestnost--/>rez nagibom maščevanje in sovraštvo družinski prepiri in-brca nagibov 35 19 16 6 4 2 23 12 11 5 2 3 1 1 p X = ni izračunljiv - premajhne frekvence Preje obsojeni skupaj: obramba interesov ob jestnost-brez nagibov maščevanje in sovraštvo družinski prepiri ie- brez nagibov 38 12 26 9^ 5 23 6 17 6 2 4 p X = ni izračunljiv - premajhne frekvence 142 - 1.14. Obsojenci brez kaznivih dejanj v steku, ki niso bili izzvani in ki niso poškodovali žrtev z noži, po obnašanju po storitvi dejanja a) Skupno število obsojenih Prejšnje obsodbe in obnaša- Skupaj z a por nje po storitvi dejanja pogojno nepogojno Preje neobsojeni skupaj: 51 37 14 nudil pomoč in se poravnal 10 10 ni ukrepov in podatkov 15 15 — opustil pomoč, pobegnil 26 12 14 2 —— X = ni izračunljiv Preje obsojeni skupaj: 30(100) 13(43) 17(57) nudil pomoč in se poravnal ni ukrepov in podatkov fi0(io°) |(79) /21)} opustil pomoč, pobegnil 16(100) 2(12) 14(88) X = 10,71» značilen na nivoju 0,01 b) Pogojno obsojeni i Prejšnje obsodbe in obnašanje po storitvi dejanja Skupaj z a por manj kot 6 mesecev 6 mesecev in več Preje neobsojeni skupaj: 37 19 18 nudil pomoč in se poravnal 10 4 6 ni ukrepov in podatkov 15 10 5 opustil pomoč, pobegnil 12 5 7 ^ = 2,38; ni značilen Preje obsojeni skupaj: 13 5 8 nudil pomoč in se poravnal 3 1 2 ni ukrepov in podatkov 8 4 4 opustil pomoč, pobegnil 2 — 2 1.14. c) Nepogojno obsojeni Prejšnje obsodbe in obnašanje po storitvi dejanja Skupaj z a ] d o r manj kot 6 mesecev 6 mesecev in več Preje neobsojeni'skupaj: 14 11 3 nudil pomoč in se poravnal - - - ni ukrepov in podatkov - - opustil pomoč, pobegnil 14 11 3 2 X = ni izračunljiv Preje obsojeni skupaj: 17 3 14 nudil pomoč in se poravnal I 1 - n ni ukrepov in podatkov \2 1 i J opustil pomoč, pobegnil 14 , 2 12 = 0,02 i—fti.' onaoilon 1.15« Obsojenci brez kaznivih dejanj v steku, ki niso bili izzvani in ki žrtev niso poškodovali z nožem, po predkaznovanosti in priznanju dejanja a) Skupno število obsojenih Prejšnje obsodbe in priznanje dejanja Skupaj zapor pogojno nepogojne Preje neobsojeni skupaj: priznal v celoti priznal delno ni priznal 51(100) 37(73) M(27) {53(ioo) 2^(77) i(23)) 8(100) 3(38) 5(62) X2 = 3»95> značilen na nivoju 0,05 Preje obsojeni skupaj: priznal v celoti priznal delno ni priznal 30 13 17 i 13 8 5 \ 15 1 4j 12 4 12 p X = 0,28; ni značilen b) Pogojno obsojeni Prejšnje obsodbe in priznanje dejanja Skupaj zapor manj kot 6 mesecev 6 mesecev in več Preje neobsojeni skupaj: priznal v celoti priznal delno ni priznal 37 19 18 C 25 13 12 l 19 4 5J 3 2 1 p X = 0,00; ni značilen Preje obsojeni skupaj: priznal v celoti priznal delno ni priznal 13 5 8 8 2 6 1-1 4 3 1 ni izračunljiv 1.15 = c) Nepogojno obsojeni Prejšnje obsodbe in priznanje dejanja Skupaj zapor manj kot 6 mesecev 6 mesecev in več Preje neobsojeni skupaj: priznal v celoti priznal delno ni priznal 14 11 3 8 5 3 11- 5 5 p X = ni izračunljiv Preje obsojeni skupaj: 17 3 14 priznal v celoti priznal delno ni priznal 5 14 4 13 8 17 146 1,16. Obsojenci brez lažnivih dejanj v steku, ki niso bili izzvani in ki niso žrtve poškodovali z nožem, po prejšnjih obsodbah in starosti a) Skupno število obsojenih Prejšnje obsodbe in starost obsojencev Skupaj zapor pogojno nepogojno Preje neobsojeni skupaj: od 18 - 20 let od 21 - 29 let 30 let in več 51(100) 37(73) 14(27) 14(100) 12(86) 3(14) 20(100) 9(55) H(45) 17(100) 16(94) 1( 6) X^ = 17,83; značilen na nivoju 0,001 Preje obsojeni skupaj: 30 13 17 od 18 - 20 let od 21 - 29 let 30 let in več {l5 5 10 ) 14 7 7 p X = 0,10; ni značilen b) Pogojno obsojeni Prejšnje obsodbe in starost obsojencev Skupaj z a ] d 0 r manj kot 6 mesecev 6 mesecev in več Preje neobsojeni skupaj: 37 19 18 od 18 - 20 let C 12 7 s \ od 21 - 29 let 1 9 3 0 J 30 let in več 16 9 7 p X = 0,03; ni značilen Preje obsojeni skupaj: 13 5 8 od 18 - 20 let 1 - 1 od 21 - 29 let 5 2 3 30 let in več 7 3 4 1.16. c) Nepogojno obsojeni Prejšnje obsodbe in starost obsojencev Skupaj z a ; d 0 r manj kot 6 mesecev 6 mesecev in več Preje neobsojeni skupaj: 14 11 3 od 18 - 20 let 2 2 - od 21 - 29 let 11 8 3 30 let in več 1 1 2 X = ni izračunljiv Preje obsojeni skupaj: 17 3 14 od 18 - 20 let - - - od 21 - 29 let 10 2 8 JO let in več 7 1 6 148 I.I7. Obsojenci brez kaznivih dejanj v steku, ki niso bili izzvani in ki niso poškodovali žrtve z nožem, po prejšnjih obsodbah in stanu a) Skupno število obsojenih Prejšnje obsodbe in stan obsojencev Skupaj z a ] 0 0 r pogojno nepogojno Preje neobsojeni skupaj: 50 36 14 samski 24 17 7 poročeni 26 19 7 X2 = 0,02; ni značilen Preje obsojeni skupaj: 29 13 16 samski 11 5 6 poročeni 18 8 10 P v X = 0,20; ni značilen b) Pogojno obsojeni Prejšnje obsodbe in stan obsojencev Skupaj z a por manj kot 6 mesecev 6 mesecev in več Preje neobsojeni skupaj: 36 19 17 samski 17 8 9 poročeni 19 11 8 X2 = 0,50; ni značilen Preje obsojeni skupaj: 13 5 8 samski 3 2 3 poročeni 8 3 3 X2 = '0,01; tii M'mčilftH -— 1.17. c) Nepogojno obsojeni Prejšnje obsodbe in Skupaj z a por stan obsojencev manj kot 6 mesecev 6 mesecev in več Preje neobsojeni skupaj: 14 11 3 samski 7 6 1 poročeni 7 5 2 X^ = O/l i2j ni anete-ilen Preje obsojeni skupaj: 16 2 14 samski 6 1 3 poročeni 10 1 9 X^ = 2,0Q; ni Liiačilim - i5o - a) Skupno število obsojencev Prejšnje obsodbe in sodišča Skupaj z a pogojno por nepogojno Preje neobsojeni skupaj: 110 78 32 Celje 27 21 6 Ljubljana 31 18 13 Maribor 52 39 13 p X = 3*26; ni značilen Preje obsojeni skupaj: 60 29 31 Celje 11 7 4 Ljubljana 19 9 10 Maribor 30 13 17 2 X = 1,37; ni značilen b) Pogojno obsojeni Prejšnje obsodbe in sodišča Skupaj z a ] 3 0 r manj kot 6 mesecev 6 mesecev in več Preje neobsojeni skupaj: 78 34 24 Celje 21 14 7 Ljubljana 18 14 4 Maribor 39 26 13 X = 0,80; ni značilen Preje obsojeni skupaj: 29 15 14 Celje ( l 3 tl Ljubljana l 9 6 V Maribor 13 6 7 1.18. c) Nepogojno obsojeni Prejšnje obsodbe in sodišča Skupaj zapor manj kot 6 mesecev 6 mesecev in več Preje neobsojeni skupaj: Celje Ljubljana Maribor 32 18 14 i 6 4 2 1 U5 9 13 5 8 2 X = 1,75; ni značilen Preje obsojeni skupaj: Celje Ljubljana Maribor 31 10 21 r 4 l 3 1 \ 10 5 5J 17 4 13 0,61; ni značilen a) Skupno število obsojenih Sredstva storitve deja- Skupaj hja in sodišča z a por pogojno nepogojno Uporaba noža skupaj: 29 7 22 Celje X 5 2 Ljubljana \ 9 2 7) Maribor 15 3 12 p X = 0,01; ni značilen —" Uporaba drugih predmetov iskupa j : 14-1 100 41 Celje 33 26 7 Ljubljana 41 25 16 Maribor 67 4-9 18 p X = 3,11; ni značilen b) Pogojno obsojeni Sredstva storitve deja- Skupaj nja in sodišča zapor manj kot 6 mesecev 6 mesecev in več Uporaba noža skupaj: Celje Ljubljana Maribor 7 1 6 2-2 2 11 3-3 X^ = ni izračunljiv Uporaba drugih predmetov skupaj: 100 68 32 Celje 26 17 9 Ljubljana 25 19 6 Maribor 4-9 32 17 1.19. c) Nepogojno obsojeni Sredstva storitve dejanja in sodišča Skupaj zapor manj kot 6 mesecev 6 mesecev in več Uporaba noža skupaj: Celje Ljubljana Maribor 22 4- 18 3 2 1 7 2 5 12 - 12 O X = ni izračunljiv Uporaba drugih predmetov Celje Ljubljana Maribor skupaj: 41 24 17 C 7 3 *) tl6 12 V 18 9 9 K = 0,44; ni značilen - I54 - a) Skupno število obsojenih Izzvanost po sodiščih Skupaj z a por pogojno nepogojno Neizzvani skupaj: 69 33 36 Celje 16 10 6 Ljubljana 21 10 11 Maribor 32 13 19 X2 = 2,05; ni značilen Izzvani skupaj: 101 74 27 Celje 22 18 4 Ljubljana 29 17 12 Maribor 50 39 11 X2 = 4,32; ni značilen b) Pogojno obsojeni Izzvanost po sodiščih Skupaj z a por manj kot 6 mesecev 6 mesecev in več Neizzvani skupaj: 33 17 16 Celje J10 6 u Ljubljana tio 5 5 J Maribor 13 6 7 K = 0,02; ni značilen Izzvani skupaj: 74 52 22 Celje 18 11 7 Ljubljana 17 15 2 Maribor 39 26 13 1.20. c) Nepogojno obsojeni Izzvanost po sodiščih Skupaj zapor manj kot 6 mesecev 6 mesecev in več Neizzvani skupaj: Celje Ljubljana Maribor 56 13 23 { 6 3 3 1 lil 5 6 j 19 5 14 O X = 0,81; ni značilen Izzvani skupaj: Celje Ljubljana Maribor 27 15 12 f 4 2 2 l \12 9 3 J 11 4 7 y2 X = 1,61; ni značilen OBRASCI, UPUT8TVA I ŠIFRANTI ititut za kriminologijo I Obrazec OK-2 j anketni vprašalnik za polnoletno osebo, obsojeno v letu 1961 za kaznivo dejanje iz EU — .odst. .toč. s°diš6e____________________ ^ev'lka spisa -'r'*»ek in ime obsojenca: ^ni podatki; 2. Zaporedna štev. statisti Enega lista A. Kaznivo dejanje storjeno v škodo: druzbene-zasebne lastnina aj spol b) datum rojstva c) stan E) število otrok ____ d) ali je obsojenec nezakonski otrok: e) narodnost ____________ f) šolska izobrazba ___________________ v starosti od L_l lili LJ I I I ne g) poklic ob izvršitvi glavnega kaznivega dejanja ________________ h) ali je bil obsojenec stalno zaposlen pri oškodovancu drugje samostojen brez zaposlitve da da da da ne ne ne i) ali je obsojenec ob storitvi glavnega kaznivega dejanja opravljal pri oškodovancu kakšno honorarno ali postransko delo, oziroma, ali je imel in kakšno funkcijo:________________ _L_J ruge znaEilnosti o osebnih razmerah obsojenca I___________L ^tum storitve glavnega kaznivega dejanja glavne obravnave na kateri je bila žrfiEena sodba na prvi stopnji: [[CELL CEL I. Kazni in ukrepi Slavna kazen ali ukrep (enotna) Strogi zapor Zapor -nepogojni Zapor - pogojni Drugo višina rok pogojne -odložitve Po odločbi prve stopnje Po odločbi druge stopnje (pritožba javnega tožilca ali obsojenca) ■ ■ fe je bila obsojencu izrečena kazen z uporabo člena 46 ali 47 KZ, ali pa je bila po členu 49., 49a ali 49b pf>' klicana pogojna obsodba, navesti, kateri od navedenih predpisov je bil uporabljen in kazen izrečena za glavno kaznivo dejanje iz obsodbe, ki je predmet ankete: Po odločbi prve stopnje Po odločbi druge stopnje (pritožba javnega tožilca ali obsojenca) Stranska kazen ali ukrep Stranska kazen Varnostni ukrep Ukrep strožjega nadzora ob pogojni kazni (čl.79 K odst.3 KZ) Po odločbi prve stopnje da - ne Po odločbi druge stopnje (pritožba javnega tožilca ali obsojenca) da - ne 11. Okoliščine primera ; 1. Ali je zmanjšano prišteven (čl. 6 odst. 2 KZ) 2. Slavno kaznivo dejanje je poskus (čl. 16 KZ) 3. Glavno kaznivo dejanje je storil kot napeljevalec (čl. 19 KZ) 4. Slavno kaznivo dejanje je storil kot pomagač (čl. 20 KZ) 5. Ali je kaznivo delanje storjeno v nadaljevanju 6. Prejšnje obsodbe 7. Obsojen kot večkratni povratnik z uporabo čl. 40a KZ 8. Ali je kazenski list obsojenca priložen spisu da - ne da - ne da - ne da - ne da - ne štev. dejanj-----------— da - ne da - ne da - ne Ali je storil kaznivo dejanje v grupi, in sicer s koliko: sostorilci naoelievalci pomagači Višina škode v dinarjih za glavno kaznivo dejanje; -- za druga kazniva dejanja v steku • Ali je škoda povrnjena, kdo jo je povrnil in kdaj Hoti v in povod za storitev kaznivega dejanja: (Navesti od kod so ti podatki I) jj . storil obsojenec glavno kaznivo ^obsojenec priznal kaznivo dejanje " se je brani 1 blišči ne: L-J lil. Kazniva dejanja v steku (razen glavnega kaznivega dejanja) st- in toč. KZ ter i eskodov. presož. Števi lo dejanj Znesek škode v dinarji h Čl. odst. in toč. KZ ter označba oškodov. premož. Stevilo dejanj Znesek škode v dinarjih — Skupaj : Mu, IV. Prejšnje obsodbe »n odloSbe L Kaznivo dejanje (Klen,odstavek in točka KZ) Vrsta in v i 51 n a kazni ali ukrepa Pogojna obsodba da-ne Vir podatkov Ali so navedeni v obsodbi ... .... "v J L—J—I—1 3 i L J___I n i i i ! i •j,- i i i i i . i J j I i 1 1 > L i J i_____________i_______________L I j, I_i i_i !,__!_! i.n t" L j • 1 ! i , , L l J 1 i — 11 ! ! i . 1 I — ! — ..... J i J i V. Olajševalna in obteiiIns okoliščine navedene v obrazložitvi sodbe v zvezi z odmero kazni a) Po sodbi prve stopnje : Obteži 1 n e okoliščine 1. niso navedene 2. predkaznovanost 3. specialni povratek A. oporečnost 5. družbeno premoženje 6. velika vrednost prisvojenega premoženja 7. 9 10. 11. 12. 8. Olajševalne okoliščine splošne: 1. nekaznovanost 2. neoporečnost 3. priznanje A. obžalovanje 5. lahkomiselnost 6. skrb za družino 7. majhna vrednost škode 6. slabe gmotne razmere 9. povrnjena Škoda 10. z uporabo čl. A2 in A3 KZ: 1. za pogojno obsodbo: 1. 2. 2. 3. 3. A. A. 5... . 5. 6. 6. 7. 7. 8. 8. 9. . 9. 10. 10. 11. 11. 11. 12. 12. 12. 13. 13. . 13. 1A.. 1A. 1A. b) Po sodbi druge stopnje : Obte žilne okoliščine 1. niso navedene 2. predkaznovanost 3. specialni povratek A. oporečnost 5. družbeno premoženje 6. velika vrednost prisvojenega premoženja 7. 9. 10. 11. 12. 8. Olajševalne okoliščine splošne: 1. nekaznovanost 2. neoporečnost 3. priznanje A. obžalovanje 5. lahkomiselnost 6. skrb za družino 7. majhna vrednost škode 8. slabe gmotne razmere 9. povrnjena Škoda 10. z uporabo čl. A2 in A3 KZ: 1. za pogojno obsodbo: 1. 2. 2. 3. 3. A. A. 5. 5. 6. fi. 7. 7. 8. 8. 9. 9. 10. 10. 11. 11. 11. 12. 12. 12. 13. 13. 13. Predsednik senata prve stopnje: Anketni vprašalnik izpolnil: Kontroliral; "štitut za kriminologijo ANKETNI VPRAŠALNIK za polnoletno osebo, obsojeno v letu 1951 za kaznivo dejanje iz čl. 141 odst-1 KZ Obrazec OK-1 ■ Okrožno sodišče:. Število spisa:____ Osebni podatki: .2. zaporedno štev. statističnega lista: _ 4. Priimek in ime a) spol b) datum rojstva c) stan č) število otrok_____ d) ali je obsojenec nezakonski otrok e) narodnost ____________ f) šolska izobrazba __________________ .v starosti od g) poklic ob storitvi glavnega kaznivega dejanja ______________ h) ali je bil ob storitvi kaznivega dejanja: zaposlen da - ne , samostojen da - ne nezaposlen da - ne i) ali je sodeloval v NOB da - ne i) Oružinske razmere mlajših polnoletni kov: j. Druge značilnosti o osebnih razmerah obsojenca: E. Datum storitve glavnega kaznivega dejanja 7. Datum glavne obravnave na kateri je -I bila izrečena sodba na prvi stopnji: ________ J J I. Kazni in ukrepi Glavna kazen ali ukrep (enotna) Po odločbi prve stopnje Po odločbi druge stopnje(pritožba javnega tožilca ali obsojenca) Strogi zapor Zapor -nepogojni Zapor - pogojni višina rok pogojne odložitve J___L_l I______________I______________1 I I........................J I______________L______________L I I I Drugo 1______L I I....I Čs je bi":a obsojenem izrečena kazen z uporabo člena 46 ali 47 KZ, ali pa je bila po členu 49, 49a ali 49b P*"8^1 oana pogojna obsodba, navesti, kateri od navedenih predpisov je bil uporabljen in izrečeno kazen za glavno kazni vo dejanje iz obsodbe, ki je predmet ankete: fin faz h H Po odločbi prve stopnje Po odločbi druge stopnje (pritožba lavnega tožilca ali obsojenca) Stranska kazen ali ukrep Stranska kazen Varnostni ukrep Ukrep strožjega nadzora ob pogojni kazni (čl.79 K odsUjZL- Po odločbi prve stopnje Po odločbi druge stopnje (pritožba javnega tožilca ali obsojenca) u I Ii. Okoliščine primera : 1. Al’ je zmanjšano prišteven 2. Glavno kaznivo dejanje je prekoračenje silobrana (čl. 11 odst. 3 KZ) 3. Glavno kaznivo dejanje je prekoračenje skrajne sila (čl. 12.odst. ,3 KZ) 4. Glavno kaznivo dejanje je poskus (čl. 16 KZ) 5. Glavno kaznivo dejanje je storil kot napeljevalec (čl. 19 KZ) 6. Glavno kaznivo dejanje je storil kot pomagač (čl. 2D KZ) 7. Prejšnje obsodbe 8. Obsojen kot večkratni povratnik z uporabo čl. 40a KZ 9. Ali je kazenski list obsojenca priložen spisu da - ne da - ne da - ne da - ne da - ne da - ne da - ne da - ne da - ne \ Vrsta in teža telesne poškodbe ‘ pli Sredstvo, s katerim je bilo storjeno glavno kaznivo dejanje Ali je storil glavne kaznivo dejanje v gruoi, In sicer s koliko: sostorilci napeljevalci pomagači Sorodstveno razmerje oškodovanca z obsojenem Starost oškodovanca Spol oškodovanca Motiv in povod za storitev kaznivega dejanja: (Navesti od kod so vzeti ti podatki!) i i i___i .L..J: I—i...I L..L..L..i Ali je bil obsojenec izzvan ali razdražen Ali je storil obsojenec kaznivo dejanje v pijanosti - Razmerje obsojenca napram oškodovancu po storitvi kaznivega dejanja(pomoč, povrnitev škode.opustitev pomoči itd.) Ali je obsojenec priznal kaznivo dejanje in s čim se je branil Druge okoliščine: \ III. Kazniva dejanja v steku (razen glavnega kaznivega dejanja) Člen, odstavek in točka KZ Število dejanj Znesek škode v dinarjih Člen, odstavek in točka KZ Število dejanj Znesek škode v dinarjih Skupaj IV. Prejšnje obsodbe in odločbe r Datum odločbe Kaznivo dejanje (čl en »odstavek in točka KZ) Vrsta in višina kazni ali ukrepa Pogojna obsodba da-ne Vir podatkov Ali sc navedeni v obsodbi v V— . ^ __ ^ ^— ~t ^ • V. Olajševalne in obteži 1 ne okoliščine navedene v obrazložitvi sodbe v zvezi z odmero kazni a) Po sodbi prve stopnje : Obtežilneokoliščine: 1. niša navedene 2. predkaznovanost 3. specialni povratek •f. oporečnost 5. posebna drznost 6. surovost ob storitvi K.d. 7. m 8. 12. 0 1 ajševalne okoliščini : splošne: 1. nekaznovanost 2. neoporečnost 3. priznanje A. obžalovanje 5. izzvanost 6. primerno vedenje po storitvi K.d. 7. lahkomiselnost 8. skrb za družino P. z uporabo čl. A2 in A3 KZ: 1. za pogojno obsodbo: 2. 2 3. A. 4 5. 5. 6. 7. 7. - 8. 8. Q. 10. 10. 10 —■ tl. 11. 11 — 12. 12. 12 ___— 13. 13. 1 A. 1A. 15. - 15. 15. 15 — b) Po sodbi druge stopnje : Obtežilne okoliščine: 1. niso navedene 2. predkaznovanost 3. specialni povratek A. oporečnost 5. posebna drznost 6. surovost ob izvršitvi K.d. 7. 0 _ m. 11. ——- 8. 0 1 a jševalne okoliščine • splošne: 1. nekaznovanost 2. neoporečnost 3. priznanje A. obžalovanje 5. izzvanost 6. primerno vedenje po storitvi K.d. 7. lahkomiselnost 8. skrb za družino 9. z uporabo čl. A2 in A3 KZ: 1. za pogojno obsodbo: 2. J —' 3. 3. . 4 . 5. 6. 6 7. 8. 8 — 9. 9 10. 10. m — 11. 11. 11. —" 12. 12. 13. 13. 13 [ L L-J- u L-1 L U> u u> i—H Predsednik senata prve stopnje: Anketni vprašalnik izpolnil: Kontroliral: NAVODILA za izpolnjevanje anketnih vprašalnikov OK-1 in OK-2 Predmet ankete: Zobrazcem OK-1 anketiramo pravnomočno obsojene osebe za kažnlva''-3eoanja iz člena 141, odstavek 1 KZ, kar je natisnjeno na tem obrazcu, anketiramo pravnomočno obsojene osebe za kazniva'aejan^a iz členov 249, 250 in 522 KZ, Pod naslovom tega obrazca je treba vpisati člen, odstavek in točko KZ za vsak konkretni primer. Ako je takšna oseba obsojena za več kaznivih dejanj v steku, tedaj pride tak primer v poštev za anketo samo,: če je glavno kaznivo dejanje eno izmed zgoraj naštetih, . Za glavno kaznivo dejanje se šteje^tisto, za katero jo sodišče izreklo najstrožjo kazen, 5c je za več kaznivih dejanj izrečena enaka vrsta in višina kazni, se šteje za glavno kaznivo dejanje tisto, za katero jo z zakonom zagrožena najstrožja kazen. Kadar sc v vprašalniku zahtevajo podatki samo za glavno kaznivo dejanje (datum storitvet izrečena kazen, vrsta -. ,, oškodovanega premoženja, okoliščine primera), je potrebno vpisati podatke samo za to kaznivo dejanje ne glede na ostala kazniva dejanja v steku. Če je sodišče izreklo eno kazen za več kaznivih dejanj iz istega člena in odstavka KZ (na primer za več tatvin iz člena 249, odst. 1' KZ), je treba za glavno kaznivo dejanje šteti tisto dejanje, s katerim jo povzročena največja škoda. Takšni primeri sc bodo pojavljali predvsem pri;kaznivih dejanjih tatvine, velike tatvine in poneverbe. V primeru, da jo tudi višina povzročene škode pri več kaznivih dejanjih ■ iste vrste enaka, je šteti za glavno kaznivo dejanje tisto, ki je bilo zadnje storjono, 1. Zakonsko rojstvo se ugotavlja na podlagi podatkov iz generalij obsojenca - če je naveden priimek in imo obeh staršev ali samo matere. 2. Pri vprašanju o šolski izobrazbi je treba vpisati najvišjo vrsto iiplc, ki jo je obsojenec popolnoma dokončal. Pri teni je treba ravnati po "Navodilih za kazensko sodno statistiko". 3. Pri vpisovanju odgovora na vprašanje o poklicu je treba posebno paziti na to, da sc vpise tisti poklic, ki ga je obsojenec opravljal ob storitvi kaznivega dejanja, Pri tem sc je prav tako treba‘.ravnati po žo navedenih navodilih sodne statistike. 4. Pri vpisovanju podatkov o zaposlitvi je prav tako potrebno paziti na to, da lc-ti prikažejo stanje ob storitvi kaznivega dejanja. - 2 - Zaposlene so tiste osebe, ki so bile ob storitvi glav-nčgaTažnivcga dejanja v stalnem delovnem razmerju v ustanovi, podjetju, obrtni delavnici, kmetijskem posestvu ali pri zasebnem delodajalcu in so za svoje delo prejemale osebni dohodek* Semkaj štejemo tudi vajence. Samostojne so tiste osebe, ki so ob storitvi kaznivega dejanja poslovale za lasten račun v svoji delavnici, na svojem, kmetijskem gospodarstvu in podobno, kot na ' primer:- žasebni obrtniki, samostojni kmetovalci, advokati itd. Semkaj štejemo tudi družinske člane teh oseb, če polagajo v delavnici, na kmetijskem posestvu in podobno, Brc.z_ zaposlitve^ so:. a) vse tiste osebe, ki sicer imajo svoj stalni poklic, pa so bile ob storitvi kaznivega dejanja začasno nezaposlene; b) osebe, ki nimajo določenega aktivnega poklica, temveč jih vzdržujejo drugi, kot na primer: gospodinje* dijaki, študentje; c) osebe brez stalnega poklica^ ki sc vzdržujejo z nedoločenimi začasnimi dohodki; d) osebe z lastnimi dohodki, kot na prificr: upokojenci* uživalci socialnih podpor in podobno. 5. Pri obrazcu OK-2 je treba na vprašanje "i" odgovoriti, kakšno honorarno delo ali funkcijo je opravljal obsojenec pri oškodovancu (če pri njem ni bil stalno zaposlen), da bi se tako ugotovilo, v kakšnem razmerju z oškodovancem je bil obsojenec, ko je storil kaznivo dejanje. 6. Podatke o družinskih razmerah mlajših polnolctnikov je potrebno vpisati za tiste osebe, ki na dan glavne obravnave niso še dopolnile 21 let, ne glede na to, . kakšno sankcijo je sodišče izreklot kakor tudi ne glede na to, ali je sodišče sploh upoštevalo, da je bil obsojenec mlajši polnoletnih. Če so takšni podatki v spisu, je treba na primer napisati: ali je ob storitvi kaznivega dejanja imel oba roditelja; ali so starši živeli skupaj ali ga so bili razvezani; ali je obsojenec živel pri starsih ali ga je bil prepuščen samemu sebi; kako je preživel otroštvo in podobno. 7. Med "druge značilnosti o osebnih ra.zncrah obsojenca1! je potrebno navesti vse druge osebne podatke o obsojen** cu, ki so vidni iz spisa in ki so po mnenju anketajja mogli imeti ali naj bi imeli vpliv na odmero kazni.v Tu je treba navesti predvsem naslednje okoliščine, ec so razvidne iz spisa: - družbeno-politično aktivnost obsojenca; - ali je kaznivo dejanje tatvine ali poneverbe storil* ko je nadomeščal nekoga v njegovi funkciji ali na njegovem položaju; - 3 - - okoliščine, £i razkrivajo težavne gmotne in družinsko razmere obsojenca) . • okoliščine, ki nakasujjcjo obsojenčevo duševno in telesno zdravje, pri čemer je treba posebej poudariti, da obstoji o ten zdravnikovo oziroma psihiatrovo mne-. ti je; - posebej je treba napisati, če je iz spisa razvidno, da je obsojenec alkoholik ali da je imel alkoholika v družini; pri obsojenih za hudo telesno poškodbo je treba posebej poudariti, <5o je to razvidno iz spisa, da so znani kot pretepači in prepirljivci, pri obsojenih za tatvino pa, da so znani kot brezdelneži in potepuhi. Datum storitve glavnega kaznivega dejanja. Če je bilo glavno kaznivo dejanje storjeno v nadaljevanju^ t.j. v daljšem časovnem razdobju, je potrebno tukaj vpisati celotno razdobje (od — do —), Odločbo prve in druge stopnje je mogoče evidentirati samo v.naslednjih dveh primerih: 1'. če je bila pritožba vložena zaradi odločbe o kazni so-. dišša prve stopnje (čl.'342, toč. 4 in čl. 346 ZKP); 2. če je bila vložena pritožba v korist obtoženca zaradi napačno ali nepopolno ugotovljenega dejanskega stanja (čl. 342, toč. 3; čl. 345 in. 346 ZKP). V navedenih primerih je treba navesti tako kazen prvostopnega kakor tudi kazen drugostopnega sodišča. Ge je sodišče druge stopnje glede na pritožbo potrdilo kazen sodišča prve stopnje, je potrebno to kazen še enkrat vpisati pri odločbi sodišča druge stopnje. Pri odločbi sodišča druge stopnje je treba vedno označiti, kdo sc je pritožil, in sicer z obkrožcvanjem "javni tožilec" ali "obsojenec". V vseh drugih primerih, v katerih je voden postopek na drugi stopnji, pa je sodišče druge stopnje izreklo drugačno kazen kot sodišče prve stopnje, jo potrebno na ustrezno mesto vpisati samo kazen, ki jo je izreklo sodišče druge stopnje. Okoliščine primera 1. Na obrazcih OK-2. je potrebno v primeru, da je pri storitvi kaznivega dejanja bilo več sostorilcev, pri vsakem anketirancu vpisati celotno povzročeno škodo. Pri vprašanju o višini škode je treba vpisati celotno škodo, ki je bila povzročena s kaznivim dejanjem in ki jo je sodišče ugotovilo, ne glede na to, če je pozneje celotna škoda ali samo njen del povrnjena ozifona če so bili ukradeni predmeti oškodovancu vrnjeni. - 4 - 2. Motiv in povod za storitev kaznivega dejanja je potro-bno navesti sano tedaj, če je to razvidno iz spisa. Ta podatek je treba najprej poiskati v obrazložitvi sodbe, če pa ga ni v obrazložitvi, tedaj je verjetno v zapisniku o obdolžencu na glavni obravnavi. Če v nobenen od navedenih dveh virov^ni mogoče najti tega podatka, je treba v hnketni vprašalnik vpisati, da to iz spisa ni razvidno. 3* Med druge okoliščine je treba navesti vse tiste, pod vplivon Ka^erIE“oe-5ilo kaznivo dejanje storjeno, pa niso že prej navedene in za katere je anketar prepričan, da solvplivalc- ali bi vsaj nogic vplivati na odnoro kazni. Tako je tu^na primer potrebno navesti, da je bila huda telesna poškodba storjena na posebno drzen, brezobziren, surov in zahrbten način. Prav tako je treba navesti, da jo bil oškodovanec pri hudi telesni poškodbi organ javne varnosti, če je tak primer naveden v spisu. Tudi pri tatvini je treba vpisati način storitve, posebno če jo je obsojenec proti oškodovancu zagrešil na posebno drzen in brezobziren način, ^e bi bile-iz sodbe razvidne kakšne posebne okoliščine glede na vedenje obsojenca po storitvi kaznivega'dejanja, je treba tudi to vpisati v anketni vprašalnik. Kazniva dejanja v steku Semkaj je treba vpisati vsa kazniva dejanja, za kateri je bil., obsojenec obsojen z obšbdbo, ki je predmet ankete. Glavno kaznivo dejanje ni treba vpisovati sen, ker smo ga že prej posebej navedli. Kot kaznivo dejanje v steku je treba upoštevati vsako posamezno dcjafijc, za katero je sodišče v sodbi izreklo posebno kazen. Več dejanj, ki jih' je sodišče upoštevalo kot eno kaznivo dejanje v nadaljevanju in za katero je seveda izreklo tudi eno samo kazen, je treba šteti kot eno kaznivo dejanje. V primeru, da je v sodbi, ki je predmet ankete, izrečena kazen ob uporabi člena-47 KZ, ni treba navajati kaznivih dejanj iz prejšnje obsodbe. Prejšnje obsodbein.odločbe - ... Semkaj je treba vpisati vse prcjSnje sodbe in odločbe, s katerimi so bile obsojencu;izrečene kakšne sankcije in za katere so podatki v spisu. To pomeni, da jo treba semkaj vpisati poleg prejšnjih obsodb in kazni (pogojnih ali nepogojnih);tudi vse odločbe o vzgojnih ukrepih in o sodnem opominu. Prav tako je treba vpisati tu$i upravne kazni> Če so v spisu o njih ustrezni podatki. Če je v spisu naveden tako datum odločbe sodišča prve k£-kor druge stopnje, je treba vpisati sano datum odločbe sodišča druge stopnje. !• 01ajšcvalfiG j.n_bbtežilnci okoliščine Semkaj je treba vpisati vse tiste okoliščine* ki jih ge sodišče v obrazložitvi sodbe izrecno navedlo kot olajševalne ali obtežilne. Olajševalne okoliščine v zvezi z uporabo člena 42 in 43 KZ ali olajševalne okoliščine za pogojno obsodbo jo trc-ba posebej navesti le tedaj, če jih je sodišče izrecno poudarilo. Sicer pa napišemo sano,^da te okoliščine niso bile posebej omenjene. Če je sodišče posebej obrazložilo, zakaj ni uporabilo pogojni obsodbe, je treba tudi to tukaj vpisali. s. K O N I R O L N I K c teku anketo o sodni odmeri kazni ptek S-—, % ' ; . in ime anketarja sodišče 3 - N*. S« v -in * I Ste v*! Štev e i Datum Datum 1 Datum i Datum rriimek .in i^e , 3^« spisa i pre- opra- j odda- j vrni- listraj ; vzorna /ijo- S je v ; spisa no aa-j kon- kote i troio obsojenca ! ! o; v e v popravek Datum j oddajej ure je-’ nega ; spisa'1 T j' _______________________________________________________________________,_____ *i ' i r -L—i- 'T 'T' ~L ”1" T' ! -i— T ■T ~1- 3 V. t — —*~ —i .1. I 1 t k: X.. V '-~k. T mJ. T -a ‘T s. v ■T T .D — t V -4" 'T Zap.! ,št. i Priimek in ime obsojenca stat. i » ■ —O ■ «. •2_ Štev* spisa ! ■ Datum 1 prevzema j srisa 1 ' ! r- i i 1 i i LJ Datum Datum Datum ; opra- odda- vrni- i vije-' jc v tve v j ne an- ko n- popra-i kote'' trolo vek ■. I - nc£& spiSc; ‘7 ! ----r .22 ! ‘---r b*- : i-- £7 --1- ! -—i— i . "T -t™ * ! —h—r i "i" i T~' I r 5 ■ :.J_. —r ••• i' t ,26 ________________i____________!__________,___________j_______ ~' T < ; ______J__________X___________I ______________________ ;—r- —-j.. o 7 ! A\ b 8t !s' L «C>C' £-w> I ---,--4—4- i29 ! i CT i________ bi 31 i 33 i T 34 Is*. I If k ! h- —i___1 \ i l- A \ T' --j j , "■ L-'*".'”: | I +—r—L—^ 35 7 4™. <7. n ?< '33 ,39 A A { 7 0 TV T 4-1 T '7 A A A T t L—i—-4—4' 7 T T -—i~ -7— KONTROLNIK o teku ankete o sodni odmeri kazni . '^imek in ime kontrolorja -ft' Priimek in ime anketarja Sodišče,ki je lastnik spisa Štev; j Štev.; stat. ■ spisa i lista i 1 ] Datum kon- trole Datum vrnitve v popravek Datum' ! pre je-' ma urejenega spisa'' 1 ' 1 1 — 1 ^ , 1 , . j . • _ ' 1 I ... . i i ' 1_ L_ ; 1 i - 4- -j i r , ! ! _.. i ■ i i ' r i : j ■ ; J ' .... 1 I 4> f 1 " . .! j L-J- - ! 1 j 1 'v. : ; 3 4 ! *» ,A --4.. r A -4 • V ! -4 9 iio j fi ! In. *2 ;^3 i "" '"1 u! ^•"4. < ., i . •‘•5 V;K 16 'N, ? A U8 j N-1 I9 V.: '"%' ŠIFRANT sa šifriranje anketnega vprašalnika OK-2 za čl. 249, 250 in 322/1. in II. Kodeks Vprašanje Možni odgovori Šifra 1 2 3 4 5 6 ? Spol Starost (na podlagi datuma rojstva in datuma izvršitve kaznivega dejanja, znotraj skupine 18 - 20 let pa tudi na podlagi datuma "lavne obravnave Družinsko stanje Otroci moški ženski 18 - 20 21 - 24 25 - 29 30 - 39 40 - 49 50 - 59 60 in več samski poročen razvezan vdovec brez otrok mladoletni otroci: 1 2 3 4 in več mladoletni in polnoletni samo polnoletni Obsojenec je nezakonski ne otrok da Narodnost šolska izobrazba Slovenec Srb Hrvat druge narodnosti brez šolske izobrazbe^ do 4 razrede osnovne šole 4 in več razredov osnovne šole 8 razredov osnovne šole ali nižja gimnazija popolna srednja šola fakulteta, visoka ali višja šola neznano Poklicne skupine Kmetovalci 2 3 4 5 6 poslovodja drugi 01 02 HOJ H OJ K\H" c- HOJfOvH- OHOJIA^-IAvD OH H OJ K\H" OH 2 10 Zaposlenost 11 Zaposlenost pri oškodovancu 12 Sodelovanje v NOB 13 Pravnomočna kazen Nekvalificirani delavci 10 Rudarji« industrijski in obrtni delavci nadzorniki in poslovodje 21 drugi 22 Trgovinsko osebje poslovodje in komercialisti 31 drugi 32 Osebje uslug poslovodje 41 drugi 42 Finančni, pisarniški in sorodni uslužbenci finančni uslužbenci 51 drugi 52 Vodilno osebje 60 Strokovnjaki in umetniki 70 Drugo aktivno osebje 80 (prometno osebje in osebje zaščite) Osebe z lastnimi dohodki 90 Vzdrževane osebe 91 Osebe z lastnimi dohodki in vzdrževani nezaposleni zaposlen samostojen ni bil zaposlen pri oškodovancu stalno zaposlen pri oškodovancu honorarno zaposlen pri oškodovancu ali kot funkcionar ne dd Vrsta kazni zapor - pogojni zapor - nepogojni strogi zapor druge kazni O H (M O r—I K\ OH O H OJ KN 14-16 17 18 19 20 - 3 - Višina kazni zapora ali strogega zapora DRUGE KAZNI 000 10 dni 001 15 dni 005 20 dni 002 1 mesec 010 1 mesec 10 dni 011 1 mesec 15 dni 015 1 mesec 20 dni 012 2 meseca itd. 020 nad 8 let v mesecih (960), če več X in leta Skupine kazni zapora ali strogega zapora druge kazni 0 do pod 3 mesece 1 3 mesece 2 čez 3 do 4 mesece 3 čez 4 do 5 meseceb 4 čez 5 do 6 mesecev 5 čez 6 do manj kot 1 leto 6 1 leto 7 1 do 2 leti 8 2 do 5 let 9 več kot 5 let X Rok pogojne kazni nepogojno 0 eno 1 dve 2 tri 3 štiri 4 pet 5 Prejšnja kazen všteta v pravnomočno sodbo ni všteta 0 všteta je prejšnja nepogojna obsodba (čl. 47) 1 všteta je prejšnja pogojna obsodba (čl. 49) 2 Izrečena stranska kazen, varnostni ukrep ali ukrep strozjena nadzora (upoštevati pravnomočno sodbo) ni izrečena 0 čdvzem koristi 1 prepoved opravljanja poklica 2 drugo 3 - 4 21 22 23-25 26 27 28 Ali ,je vi o žena pritožba in kdo jo ,je vložil ni vložena vložil obsojeni sam vložil obsojeni in javni tožilec vložil javni tožilec sam Izrečena kazen na prvi stopnji -pogojnost in vrsta Vrsta kazni zapor - pogojni zapor - nepogojni strogi zapor druge kazni Višina kazni zapora ali strogega zapora druge kazni 10 dni 15 dni 20 dni 1 mesec 1 mesec 10 dni 1 mesec 15 dni 1 mesec 20 dni 2 meseca itd. nad 8 let v mesecih (960), če več X in leta 0 1 2 3 0 1 2 3 000 001 005 002 010 011 015 012 020 Okoliščine primera Vrste okoliščin brez okoliščin zmanjšano prišteven poskus napeljevalec pomagač kaznivo dejanje v nadaljevanju eventualne kombinacije Ali je kazenski ne list priložen spi-su Sostoritve pri 5 kom je storil dejanje storitvi glavnega sam kaznivega_de^an^a g sostorilci z napeljevalci s pomagači s sostorilci in napeljevalci ali pomagači otevilo sostorilcev brez sostorilcev eden dva tri štiri in več 0 1 2 3 4 5 6 0 1 0 1 2 3 4 0 1 2 3 4 - 5 - 30-32 35 34- 35 36 Višina škode v di- Lromestna šifra - vpišemo zne-narJih sek v tisoč dinarjih, če več (skupna škoda za ko 999 tisoč xxx vsa storjena kazniva dejanja) Ali Je škoda po-vrnjena Kdo Jo Je povrnil ni povrnjena delno povrnil obsojenec delno povrnil drugi delno odvzeto po organih LM v celoti povrnil obsojenec v celoti povrnil drugi v celoti odvzeto po organih LM neznano Ali Je obsojenec priznal kaznivo dejanje Predmet kaznivega dejanja Kazniva dejanja v steku Vrsta priznanja priznal popolnoma priznal delno priznal dejanje, zanika pa krivdo ni priznal ničesar Vrste predmetov denar aparati in tehnični predmeti gradbeni material surovine les vseh vrst (tehnični in za gorivo) oblačilni predmeti živila razni predmeti (mešano) otevilo dejanj v steku nobeno 1 2 5- 5 6- 10 11 - 15 16 - 20 več kot 20 Prejšnje obsodbe Vrste prejšnjih obsodb brez prejšnjih kazni in ukrepov 0 preje obsojen samo za kazniva dejanja 1 preje obsojen za kazniva dejanja in uporabljeni vzgojni ukrepi 2 preje obsojen za kazniva dejanja in prekrške 5 preje uporabljeni samo vzgojno poboljševalni ukrepi 4- O H OJ LT\tX> O- HOJ K\4~ H OJ lf\vO C'-iH O H OJ KA4- lf\vQ 6 38 39 40 41-4-3 Število prejšnjih obsodb Prejšnje istovrst-ne obsodbe Prejšnje pogojne obsodbe Vrsta vseh preje izrečenih nepogojnih pro stost-nih kazni preje uporabljeni vzgojno poboljševalni ukrepi in obsojen za prekrške preje obsojen samo za prekrške Šifrirati samo tiste liste, ki imajo pri prejšnjih vprašanjih šifro 1, 2 ali 3» tj. kjer so bile izrečene obsodbe za kazniva dejanja 1 2 3-5 6-10 11 in več preje obsojen samo za druga dejanja 1 2 3-5 6 in več ni bil preje pogojno obsojen 1 2 3-5 6 in več Višina kazni druge kazni (denarne, opomin) brez nepogojnih prostostnih kazni 10 dni 15 dni 20 dni 1 mesec 1 mesec 10 dni 1 mesec 15 dni 1 mesec 20 dni 2 meseca nad 8 let v mesecih (960), če več X in leta 5 6 1 2 3 4 5 0 1 2 3 4 0 1 2 3 4 XXX 000 001 005 002 010 011 015 012 020 ŠIFRANT za šifriranje anketnega vprašalnika OK-2 za člo 141/1 Kodeks Vprašanje Možni odgovori Šifra 1 2 3 4 5 6 Spol moški ženski Starost (na podla- 18 - 20 gi datuma rojstva 21 - 24 in datuma storitve 25 - 29 kaznivega dejanja, J>0 - 39 znotraj skupine 40 - 49 18 - 20 let tudi 50 - 59 na podlagi datuma 60 in več glavne obravnave) Družinsko stanje samski poročen razvezan vdovec Otroci brez otrok mladoletni otroci: 1 2 3 , 4 in več mladoletni in polnoletni samo polnoletni Obsojenec je neza- ne ionski otrok da Narodnost Slovenec Srb Hrvat Makedonec Črnogorec Jugoslovan - neopredeljen druge narodnosti šolska izobrazba brez šolske izobrazbe do 4 razrede osnovne šole 4 in več razredov osnovne šole 8 razredov osnovne šole ali nižja gimnazija ^ 3 popolna srednja šola 4 fakulteta, visoka ali višja šola 5 neznano 6 .HOJ H OJ iruo £>- H OJ NO O H OJ t-OcJ- Lf\lO OH H OJ KO-4" Lf\vJ) ps- O H OJ - 2 - 8 - 9 10 11 Poklicna skupina Zaposlenost Kmetovalci poslovodje 01 drugi 02 Nekvalificirani delavci 10 Rudarji, industrijski in obrtni delavci nadzorniki in poslovodje 21 drugi 22 Trgovinsko osebje poslovodje in komercialisti JI drugi J2 Osebje uslug poslovodje 4-1 drugi 4-2 Finančni, pisarniški in sorodni uslužbenci finančni uslužbenci 51 drugi 52 Vodilno osebje 60 Strokovnjaki in umetniki 70 Drugo aktivno osebje 80 (prometno osebje in osebje zaščite) Osebe z lastnimi dohodki 90 Vzdrževane osebe 91 Osebe z lastnimi dohodki in vzdrževani 0 nezaposlen 1 zaposlen 2 samostojen 5 Sodelovanje v ne NOS” da Družinske razmere mlajših pol-noletnikov Vrste razmer - okoliščin ni podatkov ali vpisa nepomembne ali že znane navedbe mladosti ni preživel z obema roditeljema boluje za težko boleznijo -je invalid nagnjena, vdaja se prostituciji pije, delomrzen, klatež, potepa se itd« 0 1 0 1 2 3 4 5 13 14 I5-I7 starši so bili razvezani, težka mladost 6 neurejene razmere, bolezen v družini ali slab zaslužek 7 ostale negativne pripombe 8 ni živel v slabih razmerah, gmotno je preskrbljen in podobno 9 Značilnosti o osebnih razmerah obsojenca Pravnomočna kazen Vrste osebnih okoliščin ni podatkov ali vpisa 0 nepomembne ali že znane navedbe 1 mladost ni preživel z obema roditeljema 2 Doluje za težko boleznijo -je invalid 3 nagnjena, vdaja se prostituciji 4 pije, delomrzen, klatež, potepa se 5 starši so bili razvezani, težka mladost 6 neurejene razmere, bolezen v družini ali slab zaslužek 7 ostale negativne pripombe 8 ni živel v slabih razmerah, gmotno preskrbljen in pod. 9 zapor - pogojni zapor - nepogojni strogi zapor druge kazni Višina kazni zapora ali strogega zapora druge kazni 10 dni 15 dni 20 dni 1 mesec 1 mesec 10 dni 1 mesec 15 dni 1 mesec 20 dni 2 meseca itd. nad 8 let v mesecih (960), če več X in leta Skupine kazni zapora ali strogega zapora druge kazni do pod 3 mesece 3 mesece čez 3 do 4 mesece 0 1 2 3 000 001 005 002 010 011 OI5 012 020 0 1 2 19 20 21 22 23 24—26 - 4 Izrečena kazen na prvi stopnji - po ;o,j no st in vrsta čez 4- do 5 mesecev čez 5 do 6 mesecev čez manj kot 1 leto 1 leto čez 1 do 2 leti čez 2 do 5 let čez 5 let Rok pogojne kazni - let nepogojno eno dve tri štiri pet Prejšnja kazen všteta v pravnomočno kazen ni všteta všteta je prejšnja nepogojna obsodba (čl. 47) všteta je prejšnja pogojna obsodba (či. 49) Izrečena stranska kazen, varnostni ukrep ali ukrep strožjega nadzora- (upoštevati pravnomočno obsodbo) ni izrečena je izrečena Ali je vložena pritožba in kdo jo je vložil ni vložena vložil obsojenec sam vložil obsojenec in javni tožilec vložil javni tožilec sam Vrsta kazni zapor - pogojni zapor - nepogojni strogi zapor druge kazni Višina kazni zapora ali strogega zapora druge kazni 10 dni 15 dni 20 dni 1 mesec 4 5 6 7 8 9 X 0 1 2 3 4 5 0 1 2 0 1 0 1 2 3 0 1 2 3 000 001 005 002 010 - 5 - 27 28 29 30 31 32 1 mesec 10 dni 011 1 mesec 15 dni 015 1 mesec 20 dni 012 2 meseca itd. 020 nad 8 let v mesecih (960), če več X in leta Okoliščine primera Vrste okoliščin brez okoliščin zmanjšano prišteven prekoračen silobran poskus Ali ,je kazenski list priložen spisu Vrsta telesne poškodbe ne da zlomi kosti na rokah zlomi kosti na nogah poškodba glave (lobanje, čeljusti, nosne kosti, lične kosti) zlomi kosti na trupu vbodnine in vreznine udarnine vsekanine pretres možganov druge poškodbe Sredstvo, s kate- roka (pest in dlan) rim ge bila po- noga (brce z obuto ali boso) vzrocena poškodba nož (vse vrste - žepni, kuhinjski itd.) sekira orodje: (vile, grablje, kladivo, lopata) stol palica - kol drugo (kamen, vržen po tleh itd.) Sostorilstvo S kom je storil dejanje sam s sostorilci Število sostorilcev brez sostorilcev eden dva tri in več 0 1 2 3 0 1 1 2 3 4 5 6 7 8 9 1 2 3 4 5 6 7 8 0 1 0 1 2 3 Sorodstveno raz- np v razmerju 0 mer.je s poškodo- žena (tudi konkubina) 1 vancem brat 2 drugi sorodniki 3 - 6 - 34- Starost poško- manj kot 18 let 1 dovanca 18-20 2 21-24- 3 25- 29 4- 30-39 5 4-0 - 4-9 6 50 - 59 7 60 in več 8 35 Spol poškodovan- moški 1 ca ženski 2 niški in drugi razen družinskih) 1 družinski prepiri 2 sovražni sosedski odnosi 5 objestnost 4- ljubosumnost 5 maščevanje 6 lastninski spori 7 drugi motivi 8 brez motiva ‘ 9 ni podatkov 0 37 Ali ,je bil obso- ne 0 enec razdražen da 1 ali izzvan 38 Ali je bil obso- ni bil vinjen 0 jenec vinjen nekoliko vinjen 1 močno vinjen 2 39 Obnašanje obso- ni podatkov ali ukrepov v ienca napram po- spisu 0 skodovancu po opustil pomoč, ni nudil po- poškodbi ' moči, pobegnil ali pustil oškodovanca 1 se poravnal in pripravljen povrniti škodo 2 poškodovancu je nudil pomoč 3 drugo 4- 4-0 Ali je obsojenec ni priznal 0 priznal kaznivo priznal delno . 1 denanje priznal v celoti 2 4-1 Prejšnje obsodbe Vrste prejšnjih obsodb brez prejšnjih kazni in ukrepov 0 preje obsojen samo za kazniva dejanja 1 preje obsojen za kazniva dejanja in preje uporabljeni vzgojni ukrepi 2 - 7 - 42 4-3 44 45 - 47 preje obsojen za kazniva dejanja in za prekrške preje uporabljeni samo vzgojno poboljševalni ukrepi preje uporabljeni vzgojno poboljševalni ukrepi in obsojen za prekrške preje obsojen samo za prekrške Število prejšnjih nobena obsodb 1 2 3 - 5 6 in več Prejšnje istovrstne obsodbe Prejšnje po;