don Nosh Gjolaj

Katolička crkva

Presvetog Srca Isusovog

Podgorica

Istorija jedne župe

1

UVOD

Pisati istoriju jedne župe kakva je podgorička Prvo poglavlje

- nije lako, to je neobrađena ledina do danas. Paleokršćansko razdoblje, str. 3.

Korijeni ove župe su od drevne Dukljanske Drugo poglavlje nadbiskupije, drugim riječima od ranog pale- Srednji vijek, odnosno X-XV. stoljeće, str. 5.

okršćanskog perioda, nastavlja se u Srednjem

vijeku, pa onda u razdoblju Osmanskog car- Treće poglavlje stva. Ideologija panslavističke propagande, Osmanska vlast od 1479. do 1879. godine, str. 6.

monistička ideologija komunizma, su štetni Četvrto poglavlje faktori u istoriji župe, odnosno katolicizma Obdoblje XIX. i XX. stoljeća, str. 9.

itd. Istoričari treba da se otarase stereotipa,

ideologija, kao i šovinističkih ubjeđenja, koja Peto poglavlje Dolazak salezijanaca od 1966., godine, str. 13.

ne služe dobro istoriji kao nauci.

Trudio sam se prikazati istoriju župe u krat- Šesto poglavlje kim crtama, na površan način i telegrafski, Doprinos časnih sestara (redovnica), str. 30.

počevši od njenog početka. Ukupno ima šest

poglavlja, koja su raspoređena ovako:

Župa Presvetog Srca Isusova Počinje kao središte franjevačke misije još od 1867. godine sa istim zaštitnikom, osnovana je 1903. i potvrđuje se 1966. godine, u novim prostorijama – na Koniku.



Granice Župe Podgorička župa graniči sa župama: Šestani, Cetinje, Nikšić, Gusinje, Koće, Gruda i Tuzi.



Dekanat Podgorički.



Župnik Don Janez Mirtek SDB.



Kapelani Don Viktor Ganc SDB, Don Nosh Gjolaj SDB.



Jezik Albanski (80%) i hrvatski (20%).



Vjernika Više od 2000.



Župa ima više podružnica Kruševac — kapela “Presvetog Srca Isusova”; Omerbožaj — kapela “Gospa od Krunice” i “sveti Antun”.



Groblje Župa ima nekoliko groblja:



Podgorica i Omerbožaj po dva groblja.

2



I. PALEOKRŠĆANSKO RAZDOBLJE

DIOKLEA, DOKLEA — DUKLJA

a 30 godina kasnije, točnije 518. godine, i od

Praistorijska naselja nalazimo u ovim kra- potresa, da bi ga na kraju definitivno uništili jevima još od kamenog doba. U ilirskom Bugari (Samuel) u X stoljeću.

razdoblju, ove su krajeve naselila ilirska ple- Od V. stoljeća Duklja (Dioklea) je sufra-mena, Labeati i Dokleati. Labeati su se prosti- gan Skadarske nadbiskupije, a prvi poznati rali od Skadra do današnje Podgorice, gdje su dukljanski biskup zvao se Euander (Evander) sagradili poznatu tvrđavu Medun (Meteon). (450 godine). Jedan je od potpisnika akta Dok su se Dokleati prostirali u Zetskoj dolini, na IV. - Kalcedonskom koncilu (451. godine).

a poznati je grad bio Doklea.

Dioklea kasnije postaje čak nadbiskupijom i

Tijekom rimskog perioda, u okolini Podgorice, metropolijom, koja je pod svojom nadležno-bila su tri urbana središta: Alata, Birziminium šću imala sufragane: Bar, Ulcinj, čak i Skadar, i Doklea.

te brojna druga biskupska središta, do razru-

Doklea, Dioklea ili Duklja nalazi se 3 km od šenja grada. Poslije Euandra bio je biskup Podgorice, gdje se spajaju rijeke Morača i Maksim (451-458). Zatim imamo pisma pape Zeta (s desne strane Morače, a s lijeve strane Grgura Velikog pri kraju VI. stoljeća, gdje se Zete), te potok Širalia, osnovana kao glavni spominju biskupi Paulus (590), te Nemesion grad Prevalitane tijekom Flavianovog raz- (602). Stare metropolite Diokleje nalazimo i doblja, u prvom stoljeću. Po prvi put nalazi- u Skadru. Dokaz o organiziranju crkve ili kr-mo ime Diokleje kod Ptolomeja, oko drugog šćanske zajednice u Diokleji, polovinom VI.

stoljeća prije Krista. Grad je dobio ime po stoljeća daje jedan natpis, graviran na ka-ilirskom plemenu Dokleata, vrlo brzo se ra- menu, pronađen u kapeli na groblju. Prema zvio i ograđen je debelim i masivnim zido- zapisu, kapelu je sagradila diakonisa Ausonia vima 1,5-2 metara, u obliku paralelograma. po zavjetu. Kao što se vidi, kršćanska zajedni-Imao je mostove, na Morači i potoku Širaliji, ca imala je takođe red diakonisa. Dva pisma i predstavljao je “most”povezivanja Skadra i Grgura Velikog i natpisi urezani u kamenu, Narone. Vjeruje se, prema usmenoj tradiciji, glavni su dokazi za Diokleju do 602. godine.

da je Dioklea bila rodni grad poznatog cara

Dioklecijana, ali do sada nema jasnih istorij-

skih izvora o tome.

Dioklea je bila grad i crkveno središte biskupije, a zatim i nadbiskupije. Tijekom

Vespazijanovog razdoblja grad je dobio sta-

tus municipium-a (imao svoj statut i vlast) te postaje važno političko i kulturno središte.

Osim rimskih građana, stanovništvo su činili i

autoktoni Iliri, kao i romanizirani Iliri.

Grad je imao bujnu istoriju: srušen je tijekom

napada Barbara (Avara) početkom petog sto-

ljeća, zatim je razoren od Gota 489. godine, 3

Kasnije, za vrijeme cara Leona III, koji odva- kat izgrađen u rimsko doba. Prema riječima ja biskupije zapadnog Balkana i pripaja ih stručnjaka, bio je obložen s mramornim plo-Konstantinopolisu (732.), Diokleja pripada čicama i ukrašen mozaikom.

Metropoliji Drač. Spominju se i tri anonimna Nakon što su Diokleju srušili Goti a nešto ka-nadbiskupa oko 877. godine. Diokleja se po- snije i snažni potres (518), neki istoričari mi-stupno gasi i posljednji nadbiskup bio je Ivan sle da je sjedište biskupije premješteno na (Johannes – 900-?) oko 980. godine, kada su Zlaticu. Ostali, međutim, misle obrnuto, da je Bugari srušili grad i Ivan se preselio u Raguzu središte biskupije u IV. stoljeću bilo na Zlatici, (današnji Dubrovnik). Sredinom X. stoljeća a z atim je preseljeno u Diokleju, te u grad Porfirogenet opisuje razoren i srušen grad.

Martinići. (Osim arheoloških ruševina, posto-

Od starog grada Diokleje sačuvani su samo ji i lokacija pod nazivom “dolina biskupa”).

ruševine zidova kao i palače s velikim brojem Nedaleko od te lokacije, nalaze se ruševine sarkofaga i ukrasni reljefi, natpisi grobova jednog mosta, sagrađenog, prema nekima u na latinskom, kako tvrdi britanski arheolog VII. stoljeću, preko rijeke Morače, koja je po-Arthur John Evans, koji je radio sedam godina vezivala Diokleju i Zlaticu. Most je bio srušen na istraživanju grada Diokleje. Skulpture i fra- tijekom osvajačkog rata bugarskog kralja gmenti starog ilirsko-rimskog grada svjedoče Samuela. Neki istoričari smatraju, da je most kulturu i drevnu civilizaciju ovog mjesta, koji služio vjernicima da dođu u crkvu, odnosno je prema nekim procjenama imao i preko samostan benediktinaca na Zlatici.

20.000 stanovnika u prvom stoljeću poslije Nažalost, klesano kamenje u ruševinama Krista.

Diokleje iskorišteno je za gradnju turske

Stanje Diokleje opisuje takođe kotorski tvrđave Depedogen, kao i mnogih kuća u istoričar Mariano Bolizza, koji 1614. godine starom gradu Podgorici, pa i Glavatovića tijekom posjete Diokleje svjedoči o temelji- džamije. Ne samo da su kroz stoljeća blaga ma monumentalnih građevina, ruševinama grada Diokleje opljačkana, nego je, za vrije-jedne kršćanske crkve, otvorenim fragmen- me komunizma, kroz središte grada Diokleje, tima arhitekture, natpisima (Emilia Paula), izgrađena željeznička pruga, koja povezuje kao i o vodovodu dužine 12 milja, od Cijevne. Podgoricu s Nikšićem, a osim toga i asfalti-Pronašao je nešto kovanog novca. Tvrdi da su ran put. Istraživanjem ruševina Diokleje ba-Turci gradili u Podgorici, noseći isklesano ka- vio se ruski arheolog Kovaljevski, sredinom menje i obrađeni mramor iz Diokleje.

19. stoljeća, a prvu istoriju Diokleje objavio je Za potrebe grada bio je od rijeke Cijevne iz- Italijan Mr. Piero Sticotti (Beč, 1913) pod nazi-građen vodovod, koji prolazi kroz Dinošu, vom „Rimski grad Doclea u Crnoj Gori”.

Omerbožaj, Vrela Ribnička, te kroz polje

Zlatice. Jedan ogranak vodovoda opskrblji- MEDUN

vao je tvrđavu Alata (kod spajanja Ribnice Oko 12 km sjeveroistočno od Podgorice nalazi i Morače), koja je bila karavanska postaja, a se poznata utvrda ilirskog plemena Labeata, povezivala je Skadar s Naronom, dok je drugi Medun (Medeon, Meteon). Izgrađen je u III.

ogranak vodom opskrbljivao Diokleju.

ili IV. stoljeću prije Krista od ilirskih plemena, Jedan ili dva kilometra od Diokleje, na sjeve- koja su se ujedinila protiv rimske opasnosti.

ru polja Zlatice, pronađene su ruševine jed- Svoju moć i glavni procvat dostigao je u razne bazilike. U gornjem dijelu bazilike nalazi doblju ilirskog kralja Gencija, a gasi se nakon se sarkofag. Procjenjuje se, da je ovaj obje- turskog osvajanja tijekom 1467. godine.

4



II. SREDNJI VIJEK, X–XV. STOLJEĆE

Stari antički grad Birziminium, koji je tije- Podgorica je imala nekoliko crkava i samo-kom srednjeg vijeka preimenovan u Ribnicu, stana. U starim predanjima spominje se re-nalazio se na mjestu gdje se Ribnica uliva u dovnički samostan na Pobrežju, onda crkva Moraču, gdje se nalaze ruševine stare tvrđave na Draču, kod kuće Đečevića (ostaci samosta-Ribnice.

na i crkve vidljivi su i danas). Zatim su crkve

Prema tradiciji, ovdje je rođen Stefan postojale i u tako zvanoj Kiš mahali (Kishë Nemanja, koji je kršten po latinskom ili mahallë, izraz je sačuvan u verziji na alban-katoličkom obredu (prema nekima u be- skom) i Tećiji iznad Ribnice („Tećija” dolazi od nediktinskom samostanu sv. Mihovila u turske rijeći „teća”, što znači samostan). Isto Dinoši ili na Zlatici, ili prema drugima u cr- tako je i u naselju Čepurci, ispod Ljubovića, kvi sv. Đorđa u Podgorici!). Prema arhivima postojala jedna crkva. Predanje tvrdi, da je i Raguze (Dubrovnika) i Kotora, po prvi put na području Drpe Mandića u staro doba bio ime Podgorica spominje se u avgustu 1326, a samostan.

prema nekim drugima to ime može biti još U tekstu objavljenom u “Glasu Crnogorca”, od početka XIII. stoljeća. Prije toga, od 1054. 1886. godine, dr. Petar Miljanić podsjeća da se godine zvala se Ribnica, prema imenu rijeke u kući Ujkaševića na Pobrežju, može vidjeti Ribnica. Tijekom srednjeg vijeka, Podgorica na desetke velikih gromada, koji pokazuju da je bila pod vladavinom Vojislavljevića, Balšića potiču iz nekadašnje crkve, u kojima je bilo i Crnojevića, sve do 1474. godine, kada su je gravura i ikona.

osvojili Turci. Tijekom Osmanskog carstva Od crkava prije osmanskog perioda, sačuva-Podgorica je bilo administrativno, političko i na je samo crkva Svetog Đorđa, ispod Gorice, trgovačko središte.

koja izgleda da je sagrađena u X. ili XI. stoljeću, Prema Bogumilu Hrabaku, u užem prostoru ili čak možda krajem IX. stoljeća. Prema riječi-Podgorice bilo je više naselja, kao i crkava. ma Aleksandra Deroko, crkva Sv. Đorđa sadrži U dijelu Doljana, zvanom Lontodokla, bila je stil srednjovjekovnih katoličkih crkava, koji je utvrda sa nekoliko crkava.

bio karakterističan za crkve u Dalmaciji, vrlo

slična crkvi sv. Petra kod Omiša.

Važni spomenici iz tog razdoblja, osim crkve

Sv. Đorđa, su stara utvrda Depedogen, Sahat-

kula, Osmanagića džamija, Glavatovića džamija

i Starodoganjska džamija. Inače, Podgorica je

imala oko 6 džamija. Iz tog razdoblja su pozna-

ti mostovi: most na Ribnici, Vezirov most itd.

U periodu Otomanskog carstva, Podgorica je

pretrpjela razorne potrese, kao i dvije epide-

mije kolere, a s druge strane, iseljavanje kato-

ličke populacije na jadransku obalu od Raguze

(Dubrovnika), Makarske, do Istre, nakon neu-

spjelog rata za oslobođenje od Turaka. S jedne

5

strane, imamo prelazak u islamsku vjeroispo- su vrlo važnu ulogu u ovim krajevima. Da ni-vijed (prema nekima Podgoričani su bili pri- jesu bili benediktinci i dominikanci, balkanski lično veliki vjerski fanatici), a s druge strane Albanci bili bi Grci, ili Slaveni! Oni su doprini-asimilaciju ilirsko-albanskog stanovništva, jeli ne samo kristjanizaciji Slavena, nego i us-u početku prelazeći u pravoslavlje, a kasni- postavljanju i očuvanju identiteta ilirsko-al-je u Slavene, počevši od 1611. godine - pleme banske zemlje. Ovdje, na prostoru Podgoričke Paštrovića, zatim Bjelopavlići, Piperi, te na kra- župe, imamo benediktinske samostane na ju Kuči, 1713. godine.

Zlatici, kao i na lokaciji Kishëzat (albanska ri-ječ sa značenjem – crkvice) u mjestu Tojeć, i





BENEDIKTINCI I DOMINIKANCI


Sv. Mihovil u Dinoši, dok su Dominikanci bili

Tijekom srednjeg vijeka, kako ističu Jeriček i u Starom Kolašinu. (Još nisu dovoljno i ade-Shufllay, benediktinci i dominikanci odigrali kvatno istraženi).

III. RAZDOBLJE OTOMANSKE OKUPACIJE

(1479–1878)

KONTINUITET FRANJEVAČKIH REDOVNIKA,

i napade na Crkvu. Oni su istovremeno svje-





NAKON ODLASKA BENEDIKTINACA I


doci velike apostazije albanskog naroda od





DOMINIKANACA


Crkve i njihovim prelaskom na islam.

Položaj katolika korjenito slabi nakon Bitke Nakon poraza na Kosovu (1389), osvajanja kod Lepanta (1. decembra 1571), gdje pada u Skadra (1479) i Bara (1571), cijeli albanski pro- ratu i posljednji ulcinjski i barski nadbiskup stor, u kojem je djelovala Katolička crkva, pala mons. Ivan Bruno, rođeni Ulcinjanin. Predaja je u ruke Osmanlija. S druge strane, položaj Bara otomanskom osvajaču predstavlja mo-Venecije je oslabio, a da bi zadržao vlastite menat, kad su Turci počeli rušiti crkve kao i interese, na štetu kršćanskog svijeta, dogova- proganjati katolike, te paliti crkvena dobra, ra se s Otomanskim Carstvom. Veliki crkveni što je uticalo kako na iseljavanje, tako i na redovi, kao što su benediktinci i dominikanci, konvertiranje u islam ili pravoslavlje.

koji su prije bili stupovi albanske katoličke cr- U XVII. stoljeću, cetinjski vladika Ruvim je ve-kve, bili su ugašeni. Njihovi samostani, svje- ćinu plemena Kuči obratio na pravoslavlje.

dočanstvo procvata katolicizma, postale su Kod plemena Bjelopavlića tijekom 1633., bilo ruševine pod nogama osmanlijskih osvajača. je 200 katoličkih porodica. Dok je u prostoru Samo su franjevci ostali na ovom području, između Zete i Morače, 1635. godine, bilo go-doživljavajući beskrupulozne i krvave patnje tovo 1.000 katolika. Gotovo sav Piper, 1610.

6



godine, bio je katolički. Prema srpskom isto- pusti. Pružali su otpor, bili su skrivena straža ričaru V. Ćoroviću, do 1610. godine Piperi su Albanskog sjevera čak i tada, kada za ovu ze-u potpunosti katolički, a u XIX. stoljeću, ve- mlju Europa nije pokazala nikakav interes, i ćina Piperjana prelaze u Pravoslavnu crkvu. kada je turska vlast činila sve kako bi uništila Prema spomenutom istoričaru, na to su uti- svaki znak kršćanstva. Čuvali su do današnjeg cale brojne bitke protiv Turaka, kao što je to dana živu katoličku vjeru.”

bila ona iz 1732. godine protiv Osman paše, a Izvještaji Marina Bizzija (1610) pokazuju da zatim one iz 1788. i 1796. protiv Mahmud paše su neka plemena još uvijek ostala katolička:

- Bušatlije i 1810. protiv Tahir Paše.

Kuči, Piperi, Bratonožići, Bjelopavlići. A misi-

Takođe je uticao i nedostatak klera, kao što jonar Đ. Vušković je trideset godina kasnije čitamo u pismu koje je Nikola Mechaisci (1640) govorio da u plemenu Bjelopavlića još poslao kardinalu S. Giorgio, nunciju Svete uvijek ima 200 katoličkih domova, te da ve-Stolice, u Veneciji 1599. godine, prema kojem ćina vjernika uzalud čeka svog svećenika, pa proizilazi da je zbog nedostatka katoličkih prelazi ili u pravoslavlje, ili u muslimane.

svećenika dio populacije konvertirao u grčko U jednom dokumentu, iz 1614. godine, Marin ili slavensko pravoslavlje, a ostatak u islam.

Bolizza je govorio o Skadarskom Sandžaku,

Prema Thalloczy-u „Franjevci su bili ti, koji su koji je obuhvatao i Podgoricu, i tu se tvrdi, da nakon turskih osvajanja preuzeli zapuštene je Podgorica mala tvrđava, okružena nase-

župe i benediktinske samostane, koji su ostali ljem od oko 900 kuća, i većinu čine kršćani 7

(katolici). Podgorica kao takva bila je grad, to vrijeme je bilo nekoliko katoličkih poro-varoš i selo.

dica, trgovaca, obrtnika (zanatlija), seljana, Jedan drugi dokument, Francesca Bolizze, ali oni nisu imali mjesto za molitvu. Godine Kotor 7. decembar 1640., tvrdi da je župa 1865. katolički svećenik u Podgorici, don Nuo Grude (Franjevačka misija) obuhvatala ci- Sclaku (Shllaku), kupio je kuću i zemlju Mark jelu Podgoričku ravnicu, brda iznad Skadra, Ujke (koji je bio porijeklom iz Grude i nekada do Drivasta (alb. Drisht), Hote, Škrelj, Kastrat, stanovnik Podgorice). To se zemljište graniči-Kelmend, te tri ili četiri katolička sela u lo sa kućom kćeri Tokove, a na drugoj strani Kučima.

sa vrtom Ibrahima Čabija, zatim sa rijekom Nijesu falili progoni od strane Turaka, (1639 Ribnicom, i na drugoj strani sa putem (danas i 1643-1644), osobito za vrijeme rata izme- Pogrebno – bivši Dom JNA).

đu Turske i Venecije (1646-1649). Posljedice Prema usmenoj predaji, imamo još jednu ovog rata su i franjevački mučenici, kao p. malu katoličku crkvu u naselju Drač, koji se Paolo da Veglia iz Mantove i p. Salvatore da naziva takođe i „Cvjetin Brijeg“, blizu kuće Offida, koji su 1646. godine pretrpili muče- Kolë Gjyshit Pecaj, a ta je crkva bila na starom ništvo na rijeci Cijevna, u području Zatrijebač katoličkom groblju u Podgorici, koje je služilo

- Gruda; Gjergj Jubani je 1648. pretrpio muče- ne samo za katoličke vjernike, nego i za mu-ništvo kod Bara, a p. Ferdinando da Albisola slimane. Ovo je potvrdio g. Kolë Gjyshi Pecaj, i p. Giacomo Zampa pretrpjeli su mučeništvo koji je tijekom izgradnje svoje kuće, naišao na 1649. godine; fra Gjergj Suma i p. Gaudenci iz zidine stare crkve, a i sada su vidljivi neki gro-Grude prolaze kroz mučeništvo 1688., blizu bovi (sada prodavnica – nekad samouslužna Tuzi, a p. Antonio i S. Jacobo 1693. godine u prodavnica), ali još nije pronađen neki doku-blizini Podgorice. Čini se da su ovi poslednji ment o ovoj crkvi, osim što se u blizini nalazi bili župnici u Podgorici.

katoličko groblje!

Kasnije, možemo pretpostaviti, kako kaže U početku, župa Podgorica pripadala je mons. Petar Perkolić, o katolicima u Podgorici Skadarskoj nadbiskupiji, zatim franjevač-

vodili su brigu franjevački misijonari iz župe koj misiji iz Grude, a nakon toga prefekturi Gruda. Kako i koliko vremena, nemamo pre- Kastrat. Godine 1867. došli su franjevci, kao cizne podatke. Mada nadbiskup Zmajević ne prvi od njih spominje se pater Ludovico Dal spominje katolike tijekom posjete koju je Sasso (1867-1895), koji je služio 27 godina i učinio Hodo Begu, u Podgorici (1702/03).

bio je most između Osmanskog carstva i Crne

Gore. Dolaskom Crnogoraca u Podgoricu,

većina stanovnika Podgorice iseljava se u

XIX. STOLJEĆE

Skadar ili u Tuzi, a na njihovo mjesto dolaze

O katolicima u Podgorici ne piše ništa od Crnogorci, koji su promijenili strukturu sta-početka XVIII. do sredine XIX. stoljeća. Za novništva i nacionalnosti ovog gradića.

8



IV. OBDOBLJE XIX. I XX. STOLJEĆA





PODGORICA POD BARSKOM NADBISKUPIJOM


Novo razdoblje počinje sa nezavisnošću Crne

Gore, nakon Berlinskog kongresa 1878. godi-

ne. Ova župa pripaja se Barskoj nadbiskupi-

ji, otcijepivši se od Skadarske nadbiskupije Uredbom Svete Stolice (dekretom) 14. aprila

1887. To se dogodilo u razdoblju pape Leona

XIII, a dekret je potpisao kardinal Joannes Simeoni, prefekt Propaganda Fide.

Prve bilješke o Podgorici, iz tog razdoblja, donosi p. Anselm (p. Sërma) da Pistoja (+

1882) župnik Šestana, tijekom njegove posje-

te Podgorici 1880., koji kaže da je u Podgorici

djelovao p. Ludovik dal Sasso. On je vodio župu punih 27 godina, sve do smrti (1867-1895). P. Ludovika sjeća se takođe i njegov nekadašnji biskup, mons. Karel Pooten 1887.

godine, u obavještenju za Skadarsku nadbi-

skupiju i u izvještajima o župama franjevačke

misije, gdje kaže da je u Podgorici djelovao p.

Ludovik dal Sasso, stari misionar i bivši pre- crnogorska vlada p. Marianu ne izdaje vizu.

fekt, koji je brinuo o više od 60 katolika, koji Međutim, p. Ludovik dal Sasso je u jednom su bili u Podgorici.

pismu zatražio, 30. aprila 1895. godine, da ga se Podgorica je 1887. godine, zajedno s oslobodi dužnosti župnika, a da se na njego-Danilovgradom i Nikšićem, imala 210 vjerni- vo mjesto imenuje p. Stjepan Naletilić, koji je ka. No, u jednom drugom dokumentu, iz 1888. nekoliko godina ranije pomagao p. Ludoviku.

godine, mons. Šimun Milinović za Podgoricu P. Stjepan, župnik od 1895 - 1899, bio je neu-kaže: “Podgorica nema ni crkve, ni kapele, a moran radnik, koji je sagradio veliku župnu misa se slavi u kuhinji Hospicija, a broji 230 kuću, koja je takođe služila za slavljenje svete vjernika”.

mise. Na osnovu jedne nadbiskupove pasto-

Prema jednom izvještaju biskupa Šimuna ralne posjete, 15. maja 1897., procjenjeno je da Milinovića (21. januar 1894.), za župnika u Podgorička župa ima oko 200 vjernika.

Podgoricu poslat je p. Mariano da Palmanova U jednom sertifikatu od 19. januara 1896. go-

(poznat kao pater Paša), koji je bio u mo- dine kaže se, da je p. Stjepan Naletilić, župnik gućnosti držati Podgoricu, Rijeku Crnojević, u Podgorici, svjedočio da je bio prisutan kada Danilovgrad i Cetinje, jer je p. Ludovik bio je umro zatrijebački župnik p. Secondiano i star, prešao je naime 80-tu godinu, te nije bio da je sve ostavio nadbiskupu barskom, mons.

sposoban administrirati župu Podgorice. Ali Šimunu Milinoviću.

9



Prema jednom zapisu mons. Šimuna Predstavnik Ministarstva prosvjete i crkvenih Milinovića, šalje u Podgoricu šestanskog i djela, ministar pravosuđa - poslao je pismo barskog župnika p. Filipa Nikić, koji je tu žu- nadbiskupu mons. Milinoviću, 13. maja 1906.

pnik od 1899, do svoje smrti 1902. godine, a p. godine. Izvijestio ga je, da je odobrena do-Stjepan se vraća u svoju provinciju.

zvola za rekonstrukciju rimokatoličke crkve u

Dotadašnji ulcinjski župnik, p. Anton Podgorici i traženo zemljište za groblje.

Campanella (iz Napulja, Italija) imenovan je Podgorička crkva, odnosno župa, posvećena za župnika Podgorice (1902-1940). Služio je, je Presvetom Srcu Isusovu. Kao što je mons.

zbog okolnosti tog razdoblja, u tri države: Šimun Milinović tvrdio 1908. godine, crkva je Crnoj Gori, Austriji i staroj Jugoslaviji. Knjaz bila lijepa, ali još uvijek nije bio završen unu-Nikola, 1906. godine, izdaje dozvolu za izgrad- tarnji dio.

nju župne crkve u Podgorici. Princ (Knjaz) Crne Gore, Nikola Petrović, iako je potpisao Godine 1908. župa Podgorica imala je 65 po-konkordat s Vatikanom još 1886. godine, rodica i 240 vjernika. Tijekom mandata p.

bio je strogo protiv Katoličke crkve. Jedna Antona izdaje se dozvola za izgradnju nove od činjenica za takav zaključak je i crkva u crkve u blizini kuće, koja je služila i kao cr-Podgorici, za koju nije davao dozvolu. U ovom kva (kapela Hospicija). Nova crkva posvećena slučaju, izgleda da je bio prisiljen nakon po- je 1910. godine, pod imenom „Presveto Srce sjete italijanskog kralja, Viktora III Emanuela.

Isusovo”.

Italijanski konzul u Crnoj Gori uputio je pi- Dana 17. aprila 1906 traži se da se kupi par-smo mons. Milinoviću 26. aprila 1906. godine. cela za groblje. Kupuje se na lokaciji Drač (u Kaže, da je za obnovu crkve u Podgorici princ blizini današnje crkve). No, koliko je to gro-Nikola dao 500 kruna, kralj Italije 2.500 itali- blje staro, još uvijek nije poznato. Natpis na janskih lira, jedna nacionalna organizacija za jednom grobu glasi “Bjeshkë Bacja — nëna pomoć italijanskim katoličkim misionarima e Zef Dodës Ivanaj 1833–1893” (u prijevo-3.000 lira, zatim i sedam savjetnika uprave du: “Bjeshkë Bacja — majka Zefa Dodinog duhanskog monopola 900 lira. To su dali p. Ivanaj 1833–1893.). Na tom katoličkom gro-Campanelli.

blju u Podgorici, ili pored njega, uz vjernike

10



iz župe sahranjeni su i vojnici Balkanskih ratova (1911-1913), pretežno katolički Albanci

iz Sjeverne Albanije, a među njima je bio Zef

Prekë Ujka (Gjolaj) iz Krševa, koji je teško ra-

njen u bitci na Dečiću i umro u Podgorici. Tu

počivaju takođe i neki vojnici, koji su pali u

Prvom i Drugom svjetskom ratu.

Godine 1971., na barbarski način su razbijene

ploče na grobovima, nakon nekog pamfleta.

U VRIJEME AUSTRIJE (1916–1918)

Poznat je jedan detalj iz perioda Austrije: za-

traženo je, da se istakne zastava Austrije tije-

kom krizmanja 1916. godine, a mons. Nikola

Dobrečić se tome usprotivio, jer je navodno

on bio nadbiskup, kao i primas srpski, pa je

istaknuta srpska zastava.

Prve „Pučke misije” u župi Podgorica bile su

7. novembra 1916., a vodili su ih isusovci, o.

Frano Genovizzi, S. J.

PERIOD PRVE JUGOSLAVIJE (1918–1940)

Sekretar nadbiskupije, don Marko Aškić, pisao kako je slučaj dospio na sud, i kako su reagi-je župnicima Podgorice, Zatrijepča i Koća, 13. rali Sokol Baci i njegov sin, a zatim i neka pro-marta 1923. godine. Traži da što prije pošalju davačica Kalistani, koja nije imala nikakvog podatke o živoj djeci (koliko dječaka, koliko ovjerenog dokumenta, da je parcela njezina.

djevojčica), koja su rođena u periodu između Campanella je pisao nadbiskupu 30. novem-1910–1916. godine. To je tražio Inspektorijat za bra 1927. Govorio je o porodicama i članovi-obrazovanja iz Cetinja (6. marta 1923).

ma, a takođe i za Berane, Kolašin, Danilovgrad,

Evo nešto od sadržaja pisama, koja je p. koliko je krštenja, vjenčanja, umrlih, ispovije-Anton Campanella poslao nadbiskupu:

danih, pričešćenih. Takođe je pisao i o pobož-

Campanella je pisao nadbiskupu 18. febru- nosti tih ljudi, i na kraju u vezi sa milostinjom.

ara 1918. Govori u vezi sa parcelom crkve u Pri kraju mandata p. Antona Campanelle, pre-Podgorici, u blizini Ribnice, koju je prisvojio ma šematizmu iz 1939. godine, župa Podgorica Sokol Baci. On ju je valjda kupio za 12.000 brojila je 1.876 vjernika. Taj isti šematizam kruna. Ako crkva toliko plati, može dobiti par- spominje, kako je don Marcel Dubravica bio celu. On (Campanella) je odvjetniku Zeroviću vojni svećenik u Podgorici. Takođe je bio tu i rekao, da imaju dokumente o kupnji. Ali je fra Bono Šapina, koji je poslao pismo u Rim, odvjetnik odgovorio, da zakoni Crne Gore ne gdje je opisao teško stanje Podgoričke župe.

prave nikakvu razliku, te da se parcela proda- Prema mons. Petru Perkoliću, osim što je bio je na 10 godina. Zatim je detaljnije objasnio svećenik, p. Campanella bio je i ljekar, jer je stu-11

dirao i medicinu, pa je pacijentima određivao Demiraj iz Grude i don Pavle Marvulić, iz župe dijagnozu i dijelio im recepte.

Tuzi, osobno su ga poznavali i povremeno

posjećivali.





PERIOD DRUGOG SVJETSKOG RATA


Odlaskom don Bernarda Austermana za


(1941–1944)

Njemačku, nadbiskup Nikola Dobrečić ime-

Jugoslavenske vlasti ne daju više dozvolu p. nuje župnika iz Tuzi - don Pavla Marvulića, da Antonu da ostane u Podgorici, pa je morao u se brine o sestrama Svetog Križa. On u kapeli što kraćem roku otići. Do Božaja (Hani i Hotit) časnih sestara prvi put slavi misu 21. januara ispratila ga je njegova služavka Kona, koja mu 1948., a zatim sve do juna 1952. godine, kada je ukrala torbu, u kojoj je držao novac pretvo- su se časne sestre povukle iz Titograda.

ren u zlatnike napoleona. Tu je doživio infarkt Opština Podgorica, odnosno Titograd, vrši srca, pa je ubrzo nakon toga i umro u Skadru. nacionalizaciju crkve i crkvenog imanja, te Umjesto p. Antona imenuje se posljednji ga na kraju daje jugoslavenskoj narodnoj franjevački župnik, p. Engjëll Vjerdha (1941– armiji. Godine 1957. ruši se crkva i župna 1944). Tijekom bombardovanja Podgorice, 5. kuća, a na tom mjestu izgrađen je Dom JNA maja 1944, kada je oštećena crkva, svećeni- (1962.). Tijekom tog razdoblja, katolički vjer-kova služavka Kona izgubila je život na kuć- nici obavljaju vjerske potrebe u župi Tuzi ili u nim vratima. Prije bombardovanja p. Engjëll župama odakle su došli, i tako sve do dolaska je odnio arhiv, koji je bio dosta bogat, kao i salezijanaca, 1966. godine. P. Gjergj (Anselm) matične knjige i biblioteku u župu Bajza – u Marstjepaj vrši evidenciju župe u Podgorici Albaniju.

(1960-1966), gdje je registrirao više od 260

katoličkih porodica, uglavnom albanske naci-

onalnosti. Takođe se brine i slavi svetu misu

RAZDOBLJE NAKON RATA:

sestrama služavkama Maloga Isusa u naselju

KOMUNISTIČKA JUGOSLAVIJA (1944–1966)

Kruševac. Isto tako obavlja blagoslov domova

Odmah nakon bombardiranja Podgorice i katoličkih porodica.

odlaska p. Engjëlla Vjerdhe, župa je ostala bez U vezi rušenja crkve imamo jedno svjedo-svećenika (župnika), pa je nadbiskup barski, čanstvo od Zefa Ivanaj, emigranta iz Albanije, mons. Nikola Dobrečić za župnika u Podgorici koji je živio u blizini dotične crkve: „Crkva je imenovao don Josipa Devića. Pod opravda- bila u dobrom stanju, ako se izuzmu razbijeni njem da nije imao gdje živjeti, pošto je kuća prozori i crijep. Sagrađena je bila od kame-bila zauzeta, a crkva oštećena, on odlazi u na, a i dvorište je bio ograđeno obrađenim svoj rodni grad u Srijem (Ilok), da bi se 1956. kamenom. Kuća je bila zatrpana emigranti-godine vratio u nadbiskupiju.

ma i drugim došljacima u Podgorici, od kojih

Nakon Drugog svjetskog rata podgorička su neki držali svinje, kokoške i krave. Crkva je župa ostaje bez svećenika, župna kuća je bila otprilike 6 metara široka, 11 metara duga zauzeta, crkveni prozori i crijep razbijeni, a i 9 metara visoka, popločana kvadratnim crkva ispražnjena. Godine 1946 grad dobija pločicama u boji. Imala je visok zvonik, sa ponovo ime – Titograd. Tu je bio svećenik don stavljenim zvonom, vezanim konopom koji Bernard Austermann, iz Njemačke, ratni za- se spuštao do zemlje, a ulaz u zvonik bio je sa robljenik, koji je služio mise sestrama Svetog unutarnje strane iza oltara. Općina Podgorica Križa, a živio je u Titogradu od 1945. do 1948. je 1954. godine povjerila albanskom emi-godine, kada se vratio u Njemačku. Don Zef grantu, Nikollë Noci Guraj, da ruši crkvu. Za taj 12



posao dobija nagradu od 42.500 dinara.”

nakon rata. Liturgijsko ruho je p. Kola povje-

Prema Zefu Ivanaj, Podgorica je imala 200 (ka- rio jednom vjerniku, koji je živio blizu crkve, toličkih) porodica, popisanih od Lekë Marashi a nakon rata p. Kola je dobio ovlašćenje da Pepaj, uglavnom albanske nacionalnosti.

ga uzme na čuvanje sa sobom u Hote. Tamo

Što se tiče inventara stare crkve, prema p. Kolë je pohranjeno do danas. Crkveno zvono je, Berishaj, prije nego što su Anglo-amerikanci nakon rata, jedno crnogorsko preduzeće pre-bombardirali Podgoricu, oni javljaju to žu- uzelo i dalo radnicima u Zeti. P. Kola je orga-pniku p. Engjëll Vjerdha, koji je ponio u Bajzu nizirao nekoliko vjernika iz Hota, koji su, bez

– Kastrat (Albanija), u franjevački samostan: znanja preduzeća, uzeli zvono i s volovskim 1 harmonijum (organo); arhiv sa crkvenim kolima dovezli do sela Rrazë Qafës, pa odan-knjigama: matice krštenih, vjenčanih, umrlih, de do Traboina, gdje i danas služi kao malo te biblioteku. Sve to s namjerom, da ih vrati zvono.

V. RAZDOBLJE SALEZIJANACA, OD 1966.

Katolička župa nalazi se u gradu Podgorici, od-

nosno u glavnom gradu Crne Gore sa 185.937

stanovnika, od kojih su 106.642 Crnogorci,

43.248 Srbi, 3.687 Bošnjaci, 61 Muslimani-

Crnogorci, 105 Bosanci, 4.122 Muslimani, 56

Crnogorci-Muslimani, 850 Crnogorci-Srbi,

685 Egipćani, 85 Goranci, 9.538 Albanci, 664

Hrvati, 24 Talijani, 310 Jugoslaveni, 81 Mađari, 30 Njemci, 117 Slovenci, 350 Makedonci, 3.988

Romi, 135 Rusi, 650 Srbi-Crnogorci, 8.892

onih koji neće da se izjasne, ostalih 1.222 idr., dok je s religioznog aspekta: pravoslavnih

145.575, katolika 7.947, vjernika islama 16.275, muslimana 4.608, adventista 285, agnostika

225, ateista 3.698, budista 52, kršćana 568, Jehovinih svjedoka 90, protestanata 70, ostalih 1.961, i onih koji ne žele da se izjasne 4.583.

Mi, na osnovu blagoslova kuća, imamo nešto

manje od 2.000 registriranih katolika, od ko-

jih su 80% Albanci. Broj porodica iznosi oko

560. Sigurno je broj vjernika dosta veći, raču-

najući miješane brakove, kao i ljude raznih nacionalnosti koji žive u Podgorici.

13



Plaćena je naknada za četiri porodice, koje su

na toj parceli sagradile svoje kuće, u iznosu

od 5.600.000 din.

Za to vrijeme prikupljeni su potpisi protiv iz-

gradnje crkve. A s druge strane su katolici pri-

kupili oko 3.000 potpisa za izgradnju crkve.

Zbog toga je Kolë Gjyshi Pecaj, koji je potpise

prikupljao, trebao da ide u zatvor, a potpisi su mu oduzeti. Ipak, dozvolom predsjednika

Republike Crne Gore, Blaža Jovanovića, dopu-

štena je izgradnja crkve, koja je započela 1967.

Podgorica se nalazi u blizini starog gra- godine.

da Duklje. Dok se u srednjem vijeku zvala Ribnica, ime Podgorica po prvi put se pojav- JURISDIKCIJA I GRANICE ŽUPE

ljuje 1326. godine. Nakon Berlinskog kongresa Ugovorom između

nadbiskupskog

1878. godine, pripala je Crnoj Gori. Od 1946. Ordinarijata u Baru i salezijanskog godine zvala se Titograd, a nakon referendu- Inspektorata svetog Ćirila i Metodija u ma iz 1992. ponovno se vraća ime Podgorica.

Sloveniji, župa se povjerava salezijancima

Podgorica se nalazi 15 km sjeverno od „ad nutum sanctae sedis”, 1968. godine. Osim Skadarskog jezera. Rijeke Morača, Zeta i Podgorice, župa obuhvata takođe Zetu, Rijeku Ribnica prolaze kroz grad, a Cijevna i Sitnica Crnojević, koja je nekada pripadala župi pored grada. Karakteriše je mediteranska kli- Cetinje, zatim Spuž sa Danilovgradom, kao i ma, suva i vruća ljeta, te hladne zime. Prosjek Omerbožaj. Sadašnja župa graniči sa župom padavina je 1554 mm, temperature iznad 25 Koće na Kakarickoj Gori, sa župom Gusinje u stepeni Celzijusa tijekom 135 dana u godini, Mojkovcu, sa župom Nikšić u Danilovgradu, dok je prosječna godišnja temperatura po sa župom Cetinje kod Rijeke Crnojević, sa danu 16,4 stepeni Celzijusa. Ima prosječno župom Šestani u Virpazaru, sa župom Tuzi 115 kišnih dana godišnje, kao i oko 60 dana u Zeti (Golubovci) i rijeci Cijevna, sa župom s vjetrom.

Gruda u Dinoši. Gradske četvrti ili nase-

Rimokatolička crkva u glavnom gradu Crne lja i periferiju župe čine: Nova varoš, Novi Gore, Podgorici, posvećena je Presvetom grad, Blok 5 i 6, Tološi, Kruševac, City Kvart, Srcu Isusovu. Nalazi se na parceli, kupljenoj Momišići, Malo brdo, Gorica, Zagorič, Zlatica, u blizini katoličkog groblja na Koniku. Dugo Doljani, Murtovina, Masline, Kakaricka gora, se čekalo na prikladnu lokaciju, pošto je vlast Konik, Vrela Ribnička, Stari aerodrom, Tuški na početku nudila lokaciju u okolini Dajbaba, put, Drač, Cvjetin brijeg, Stara varoš, Zabjelo, gdje nije bilo prikladno za vjernike. Druga Lepa Kata, Čepurci, Ljubović, Dahna, Donja lokacija bila je kod mlina Pjetra Tokovog, za- Gorica, Donji Kokoti, Vranići, Bioče, Rogami, padno od današnje Medunske ulice. Nakon Duklja, Spuž, Pričelje i Omerbožaj.

tri godine čekanja, kupljeno je zemljište u U ovoj župi djeluju redovnici: salezijanci slo-blizini groblja, 31. januara 1964.

venačke provincije sv. Ćirila i Metoda, te ča-

Dana 27. januara 1965. godine je za novu crkvu sne sestre franjevke Bezgriješnog Začeća, sa zatražena saglasnost urbanizma Podgorice. sjedištem na Cetinju.

14



Idejni projekat za crkvu je uradio

Arhitektonski fakultet u Zagrebu, na čelu sa

prof. ing. Zvonimirom Vrkljanom. Crkvu je

izgradila firma „Prvoborac“ iz Herceg Novog,

a finansirao ju je Caritas Internationalis

(Međunarodni Karitas) na čelu s generalnim

sekretarom Carlo-m Bayer-om. Cijeli objekat

sa infrastrukturom, koštao je 355.504,43 US

dolara.

Crkva ima oblik broda i sva je od betona.

Podijeljena je na dva dijela: sakralni dio i prostor za boravak. Sakralni prostor crkve je u Aleksandar Tokić daje obećanje predsjed-obliku kvadrata od 22 x 22 metra. Prezbiterij niku Crne Gore, Blažu Jovanoviću, da će za je velik, a otvoreni prostor iznad oltara do- župnika Podgorice imenovati don Ivana stiže 25 metara. Odatle dolazi svjetlost, koja Bušića, ali on ne prihvata ovu župu. P. Gjergj osvjetljava prezbiterij, dok ostatak crkve nije (Anselm) Marstjepaj zahtijeva, da ova župa dobro osvijetljen, jer nema prozora na boč- pripadne franjevcima, kao što je bilo i rani-nim zidovima. Crkva ima veličanstven hor, na je, ali Tokić je povjerava salezijancima.

koji se stiže kroz stube.

Salezijanci dolaze u Crnu Goru, u Podgoricu,

Slike Križnog puta naslikao je 1991. godi- 11. februara 1966. godine. Bivšem župniku ne albanski umjetnik Martin Luca iz Lezhe Prištine, don Josipu Bakanu, povjerena je (Albanija).

ne samo župa, nego i gradnja crkve, odno-

Ispod sakralnog prostora nalazi se velika sala, sno konkatedrale, samostan časnih sestara koja je 1994. bila opremljena za različite igre: i ispovijed redovnica Svetog Križa u Baru.

nogomet, košarku, tenis i odbojku. Nakon U početku je administrativne poslove vo-2010., uređeno je igralište za mali fudbal, koje dio mons. Jakov Rendić, od 1. juna 1965. do je i pokriveno.

22. novembra 1966., kada se kompetenci-

Stambeni dio renoviran je 2003. godine, a ko- je prenose don Josipu Bakanu. Ugovor u risti se takođe i za školu.

vezi izgradnje crkve potpisuju nadbiskup,

Crkva ima veliki zvonik (visine 42 metra), mons. Aleksandar Tokić i direktor preduze-u kojem se nalaze tri zvona. U jesen 2004. ća „Prvoborac” iz Herceg Novog, g. Adjanski majstori iz Slovenije su uradili elektrifikaciju Vojislav u Titogradu, 1. jula 1967.

zvona, tako da se može programirati vrijeme Crkva “Presvetog Srca Isusovog” završena je, te zvonjenja, a vjernici su to finansirali.

posvećena 29. juna 1969. Prisutni su bili: nad-

biskup barski, mons. Aleksandar Tokić, apo-

PERIOD DON JOSIPA BAKANA (1966–1977)

stolski delegat sa sjedištem u Beogradu, mons.

Mons. Aleksandar Tokić, zatražio je od sa- Mario Cagna (Kanja), brojni biskupi i svećenici, lezijanaca, da pošalju jednog svećenika. kao i inspektor salezijanaca Martin Jurčak.

Inspektor Martin Jurčak poslao je don Josipa Župa je, po šematizmu (crkvenom izvješta-Bakana (1966-1977), koji je još 1957. godine ju) iz 1975. godine, imala 3.000 katoličkih bio imenovan za župnika u Tuzi, ali done- vjernika, od kojih se njih 500 iselilo u za-seni dekret nije izvršen. U to vrijeme mons. padne zemlje.

15





Za vrijeme mandata don Josipa Bakana, se-

stre Služavke Maloga Isusa vode kuhinju i vje-

ronauku. Nakon podjele u dvije kongregacije:

sestre Maloga Isusa sa sjedištem u Njemačkoj,

te služavke Maloga Isusa sa sjedištem u

Sarajevu, one napuštaju župu Podgorica.

Misa je u župi bila samo na hrvatskom je-

ziku, i to nedjeljom u 10 i 16 sati, a preko

sedmice utorkom i petkom u 16 sati. Nakon

odlaska don Ivana u Prištinu, vjeronauka se

održavala samo tijekom ljeta, mjesec dana,

prije prve pričesti ili krizmanja.

neonskih svjetiljki u prezbiteriju, stavlja se

križ od drveta. Tijekom tog perioda, ulazi po

DON IVAN TURK (1969–1973), KAPELAN

prvi put i albanski jezik u liturgiju.

Bio je pomoćnik don Josipa Bakana, koji Po naredbi vrhovnog poglavara salezija-je djelovao u župi Podgorica, a kasnije i u naca, don Egidia Vigano, 1981. godine ime-Nikšiću, ali s mjestom boravka u Podgorici. novana je kanonska salezijanska zajednica Ostavio je izuzetno pozitivan pečat među „Presvetog Srca Isusovog” u Podgorici, kojoj vjernicima i mladima, u nastojanju da stvori pripada i Priština, a za direktora je imeno-

župni identitet. Bio je vrijedan i neumoran van don Zef Gashi.

radnik. Povremeno je slavio svetu misu u Tijekom 1982. godine dolaze u župu časne Spužu i u Bioče, gdje je takođe držao i vje- sestre Franjevke Bezgriješnog Začeća iz ronauku. Blagoslivljao je kuće i stanove prije Cetinja. Kasnije je potpisan i ugovor izme-sv. Nikole, te redovno održavao vjeronauku.

đu don Cirila Zajca i provincijalke, majke Gregorije Ketiš. Vjeronauka, koja je do tada

PERIOD DON CIRILA ZAJCA (1977–1985)

bila samo 20 dana tijekom ljeta, sada se

U njegovom periodu renoviraju se sobe organizuje jednom sedmično u toku cijele svećenika i časnih sestara (oblaže se lam- školske godine. Održava se u dvije grupe: perijom strop), i uređuju se razna uslužna prvu grupu, koju do dolaska sestara fra-mjesta, kao i župni ured. Takođe se ambon njevki priprema don Ciril, čine kandidati za u crkvi oblaže drvetom, a umjesto križa od prvu pričest, a drugu grupu, u kojoj su kandidati za krizmu vodi don Nosh.

U tom razdoblju misa se, s vremena na vri-

jeme, slavila i po privatnim kućama u Spužu

i na Biočima, a isto važi i za ispovijed i vje-

ronauku. Uvodi se kao pravilo blagoslov

kuća i stanova prije blagdana svetog Nikole.

Dvije godine (1979-1980) je tu bio i brat sa-

lezijanac Lojze Krese, koji se brinuo za kuhi-

nju i baštu. Na odmor je dolazio i drugi brat

salezijanac, slikar Ciril Jerič, koji je slikao na platnu Don Boska i Mariju Pomoćnicu.

16





Tijekom razdoblja kad je on bio župnik, re-

novira se krov crkve i kuće, ukupne vrijed-

nosti 85.000 DM (1988.), izrađuje se Križni

put od poznatog slikara g. Martina Luca iz

Lezhe, Albanija, u vrijednosti od 4.500 USD

(1991.), uređuju se tri prostorije za vjeronauku, zajednička prostorija u podrumu

(sadašnja učionica računara), muzej s ele-

mentima iz ilirskog razdoblja kao i iz alban-

ske prošlosti, te biblioteka s inventarom

od 4855 knjiga, kao i inventar kuće i crkve.

Nabavljen je novi namještaj za sve sobe i za

PERIOD DON NOSH-A GJOLAJ (1985–1992)

župni ured. Takođe su urađene i neophod-

Započeo je pastoralni život kao kapelan ne popravke u kuhinji, kao i nabavljeni novi (1977.-1985.) zajedno s don Cirilom Zajcem. aparati za nju.

Odmah se posvetio pastoralnom “kliničkom” Promijenjeno je vrijeme održavanja misa u radu: posjećivanjem porodica i popisivanjem nedjelju: u 9 sati je misa na hrvatskom, u 11

vjernika, stvorivši župnu kartoteku od 1029 na albanskom, dok je treća misa u naselju jedinice. Njegovom inicijativom krenulo se i Kruševac, u 18 sati.

s trećom misom u nedjelju - u 12 sati, na al-

banskom jeziku. To je bio trn u oku komuni- Od 1992.-2006. je bio župnik u Prištini, a ina-stičkoj vlasti, pošto je crkva bila jedina usta- če je bio i direktor ove zajednice od 1990-nova, u kojoj se koristio albanski jezik.

2000. Od 2006. je ponovo u Podgorici, gdje

je duhovni pomoćnik.

Organizirao je ustoličenje nadbiskupa, U Americi je među vjernicima iz ovih prosto-mons. Petra Perkolića, a kasnije i ređenje ra 2015. godine sakupljao sredstva za reno-svećenika don Nika Ukgjini-ja.

viranje naše crkve. Redovno ima emisije na

U Svećeničko vijeće izabran je 1984. godine. Radio Marija Albanija i Kosovo, te na TV-Boin.

Župnikom je imenovan 1. marta 1985. Dosta ljudi dolazi kod njega i na razgovor.

17



DON JAKOB ŽALAR (1985–1986), KAPELAN

Dolazio je iz Nikšića, te bio u Podgorici kao

pomoćnik župnika. Pomagao je kod ispovi-

jedi, kod blagoslova kuća, razgovora sa bo-

lesnicima i starijim osobama. Organizirana

je 50-godišnjica svećeništva na njegov

imendan (25. jula 1986.).

DON FRANC JAMNIK (1986–1990), KAPELAN

Imenovan je za pomoćnika župnika (17. sep-

tembra 1986), a kasnije i za ispovjednika se-

stara Svetog Križa u Baru, zatim redovnog is-

povjednika sestara Služavki Maloga Isusa, u

Podgorici, kao i sestara franjevki na Cetinju,

nakon smrti p. Emanuela Kljajića (1988.).

Sklapao je prijateljstva s vjernicima župe, pod nadzorom župnika uredio župski arhiv,

jer je imao lijep rukopis. Redovno je posje-

ćivao bolesne i starije osobe, osobito prvog ga sve do njegove smrti, 29. oktobra 1993.

petka u mjesecu.

godine.

DON JOŽE ZABRET

PERIOD DON ANTONA MAROŠE (1992–1994)

(1990–1992; 2001–2002), KAPELAN

Stigao je iz Prištine u početku 1992. godine,

Nakon odlaska don Franca Jamnika, koji je te je bio don Noshev kapelan, ali bez dekre-bio ozlijedio nogu, te je pošao u Sloveniju ta. Za župnika je imenovan 29. avgusta 1992.

iz zdravstvenih razloga, došao je don Jože

Zabret (imenovan za kapelana 21. febru- Angažirao se dosta oko župnog Karitasa: ara 1990.). Djelovao je u vrijeme raspada pružanja pomoći siromašnima. Takođe je Jugoslavije i rata u Dubrovniku. Nastavio je posjećivao siromašne i starije. Zatim je ime-istu funkciju i u Prištini (1992–2001), te se novan za ispovjednika sestara na Cetinju.

ponovno vratio u Podgoricu, gdje je poma- U Podgorici je ostao do 1994 godine, kad je gao župniku don Andreju Baligaču i salezi- pošao za Sloveniju.

janskoj zajednici, a služio je i u Nikšiću.





PERIOD DON JANEZA MIRTKA


DON ANTE MARĐOKIĆ

(1994–1998; 2004–...)

(1991–1993) — KRUŠEVAC

Don Janez je 1. septembra 1992. godine do-

Mos. Petar Perkolić, u dogovoru sa župni- šao iz Prištine, gdje je bio kapelan, a isto-kom, šalje u Podgoricu, odnosno u naselje vremeno je studirao i albanski jezik. Njegov Kruševac, dijecezanskog svećenika u penzi- dolazak je bio značajan, da se popuni pra-ji, don Anta T. Marđokića, 3. novembra 1991, znina u vezi sa albaskim jezikom. On se vrlo koji je slavio misu za časne sestre tijekom brzo prilagodio sredini. Dužnost župnika sedmice i ispovijedao ih. Sestre franjevke, dobio je 1994. godine, a istovremeno je vo-tek stigle u Podgoricu, brinule su se za nje- dio i župu Nikšić, do 18. januara 1997., kada 18

ga je zamijenio don Milorad Defar.

na Kakarickoj Gori, zajedno sa p. Pashkom

Na jesen 1994. godine, sala ispod crkve Gojçaj, nakon što je 79 porodica potpisalo osposobljava se za igranje malog fudbala, peticiju da žele pripadati župi Podgorica, 5.

košarke, odbojke, tenisa i badmintona (za decembra 2005. godine.

ove posljednje tri, teren je bio diagonal- Postavlja se kip don Boska na platoju ispred no). Sve to je izradio domaći majstor, Pero crkve, kojega blagoslovi vrhovni poglavar Ljuljđurović.

salezijanaca don Àngel Fernández Artime

Ljeti sa djecom iz vjeronauke odlazi na prilikom posjete našoj zajednici 2018. go-kampovanje u Korita, gdje su smješteni u dine.

dvije vikendice ili po šatorima.

Obavlja dužnost direktora salezijanske za-

Zatim se don Janez razrješuje dužnosti žu- jednice od 2015. godine.

pnika 4. septembra 1998. godine, te postaje DON FRANC KUHAR (1994–2000), članom salezijanske zajednice u Skadru i žu- DUHOVNI POMOĆNIK

pnik u Bërdici, do 2004. godine, kada se po-

novno imenuje za župnika u Podgorici, 30. Oslobađa se dužnosti Nikšićkog župnika, januara 2004. godine, dužnost koju obavlja koju je obavljao od 8. septembra 1989. do i danas. Kasnije je imenovan za člana Vijeća 18. avgusta 1994. i imenuje se duhovnim za laike i mlade pri biskupskoj konferenciji pomoćnikom Podgoričke župe. Bio je ispo-sv. Ćirila i Metoda u Beogradu. Takođe, član vjednik sestara, kao i svećenika barske nad-je i Vijeća za mlade barske nadbiskupije. biskupije, a brinuo se i o Nikšiću, do 1997.

Tijekom don Janezovog mandata (do 2008. godine. Posjećivao je bolesne i starije oso-godine) organizirani su mnogi susreti na be u župi, pomagao je u blagoslovu kuća i biskupijskoj i međubiskupijskom nivou.

stanova. Dana 4. novembra 1995. proslavio

je 50-tu godišnjicu svećeničkog ređenja.

U njegovo vrijeme napravljena je elektrifi-

kacija zvona, ozvučenje u crkvi, dvije nove PERIOD DON ANDREJA BALIGAČA ispovijedaonice, hidroizolacija crkve, ulazak (ŽUPNIK 1998–2004) u ckrvu obložen je kamenom te omogućen Na početku je imenovan za župnika - 4.

i pristup sa kolicima, a takođe je napravljen septembra 1998., a zatim članom nadbisku-i nov ulazak u dvorište sa asfaltiranim pu- pijskog vijeća - 28. maja 1999. Imenovan je tem i parkingom.

takođe za direktora salezijanske zajednice

Osim toga, redovito se subotom slavi misa u Podgorici (2000.–2006.). Nakon toga je u naselju Omerbožaj, kao i vjeronauka pri- osnovao stručnu školu – za neformalno je mise tijekom školske godine. Takođe je obrazovanje (Centar za odgoj i obrazova-misa i vjeronauka nedjeljom u Spužu, po nje Don Bosko), te je imenovan za direktora privatnim kućama. Svakog prvog petka u te škole. Oslobođen je dužnosti župnika, te mjesecu posjećuje starije osobe, kao i bole- imenovan za kapelana (30. januara 2004.).

snike, ispovijeda ih i pričešćuje. Redovno se Tijekom njegovog mandata bio je rat na brine o blagoslovu kuća i stanova. Godine Kosovu. Don Andrej je mnogo radio na sna-2011., počeo je sa izdavanjem župnog lista bdijevanju izbjeglica sa Kosova hranom, čak na dva jezika (albanski - hrvatski). Redovno je i primio vjernike iz župe Glavičica, na čelu organizira hodočašća za Ljač i Međugorje. sa don Tomom Petrovićem. Don Andrej Djelimično je riješio problem granice župe je takođe ogradio cijelo crkveno dvorište.

19



Obezbjedio je sredstva, da se poboljša put

za Kakaricku Goru, ogradio je jednu parcelu

za groblje, ali mu ovaj projekat ostaje ne-

dovršen zbog peticije jednog broja vjerni-

ka, da će ih navodno Podgorički salezijanci

asimilirati! Problem je bio zbog postavlja-

nja tabli „Puta svjetla” na tom groblju, sa hrvatskim natpisima.

Ne dobija dovolu za gradnju škole, pa kori-

sti obećana sredstva za korjenitu obnovu

župske kuće. Unutarnje dvorište je iskopao

za jedan sprat, te podigao još za jedan sprat, 2004. godine, za saradnika u školi Centar dobijajući tako dvije velike aule. Gornja aula za odgoj i obrazovanje Don Boko, uzima g.

postaje prostor za sastanke i susrete, sa vi- Miroslava Kummer – Wenzela.

deo projektorom i namještajem. Iznad gor-

nje aule je dobro izolirana terasa sa posija- Škola za poslovne sekretare te električare nom travom. U podrumu sređuje prostorije funkcioniše samo dvije godine zbog toga za četiri učionice, magacin, perionicu, cen- što nije bilo moguće dobiti dozvolu za nju, tralno grijanje, te druge usluge u vezi održa- pa se onda transformiše u školu stranih je-vanja. Na prvom spratu preuređuje se sakri- zika te informatike (kompjutera).

stija u dvije prostorije: prva služi za sakristiju, Sala ispod crkve dobija novi dizajn, kada a druga je prostor za ministrante. Mijenja dolazi don Rudi, koji je odgovoran za omla-raspored prostorija: nekadašnja biblioteka i dinski centar i Oratorij, pa je onda tu puno

„primaća soba” seli se u nekadašnju župnu sportskih aktivnosti.

kancelariju, a tamo nastaje školska kance- Don Andrej ima dobre odnose sa ambasa-larija. Župna kancelarija se seli u takozvani dom Slovenije, kao i sa biznismenima, stvo-

„bunker” – pošto je to bila soba bez prozora. rivši tradiciju susreta svakog utorka.

Tu se na novo otvara prozor. Kuhinja i trpe- U vrijeme Božićnih i Uskrsnih blagdana šalje zarija dobijaju novi namještaj. Obnavljaju se čestitke u ime salezijanske zajednice i časnih i sobe za svećenike. Osim toga dobija se još sestara svim vjernicima u župi, kojima bla-jedna soba time što se iskoristi visoki hod- goslivljamo kuću. Ta praksa ostaje do danas.

nik. Kod časnih sestara se velika zajednička

soba preuređuje u dvije manje. Obnavlja se DON RUDI TISEL (2000–2004), KAPELAN

soba za dnevni boravak za časne sestre, te Imenovan je za kapelana, te odgovornog koristi visoki prostor ispred kuhinje za još za Oratorij i Omladinski centar 14. januara jednu sobu za goste. Zatvara se i pokriva bal- 2000. Neumoran je radnik, kako sa mla-kon iznad soba časnih sestara, te pravi novi dima tako i sa ministrantima. U njegovo krov sa novom izolacijom iznad stambenih vrijeme je zabilježen rekordan broj mini-prostorija. Taj nekadašnji balkon se kasni- stranata – preko 40. Sam je radio i krečio je obnavlja, te prave dvije sobe za goste sa Omladinski centar, organizirao mlade i mi-ukupno 10 kreveta. Svugdje je takođe nova nistrante. Angažirao se u liturgiji s mini-oprema, od namještaja do klima uređaja.

strantima na konkretan način, osnovao je

Dozvolom mons. Zefa Gashija 30. marta Oratorij i aktivirao animatore.

20





DON VIKTOR GANC (2004–...), KAPELAN

Organizirao je za animatore i ministrante

Nakon odlaska don Rudi-ja Tisla, za župnog izlete/posjete i izvan Crne Gore, kao i du-kapelana imenovan je don Viktor Ganc 28. hovne vježbe te susrete u Sloveniji, Italiji, novembra 2004., koji preuzima Omladinski Španjolskoj itd. Osnovao je NVO Don Bosko centar, animatore i Oratorij, a tijekom 2012. –Centar, koja se u posljednje vrijeme me-godine i ministrante. Obavlja dužnost vika- đunarodno pozicionirala i sarađuje sa broj-ra od 2004.-2006. godine, a od 2006.-2015. nim partnerima iz EU (Don Bosko mission, godine dužnost direktora salezijanske za- Don Bosko Youth net, Salto...), uključena jednice u Podgorici. Nakon odlaska don je u projekat Erazmus (EVS), zatim, među-Andreja Baligača 2007. godine, imenovan je narodne razmjene volontera (30-40 raz-za direktora škole (Centra za odgoj i obrazo- mjena godišnje), održava Oratorij za djecu vanje Don Bosko), te za ekonoma zajednice. svakog dana, a takođe i dva puta godišnje: Nedjeljom i za blagdane upravljao je, kao tijekom ljeta (dvije sedmice) i tijekom zime kapelan, i Nikšićkom župom.

(jednu sedmicu). Organizirao je zajedničke

Opremio je učionice sa video projektori- aktivnosti sa slovenačkom omladinom u ma i novom tehnikom, uspio je registrirati Podgorici, ali i šire, kao što je označavanje školu stranih jezika, čije diplome prizna- nekih staza do Bukumirskog jezera, označa-je Ministarstvo prosvjete, te Ministarstvo vanje kanjona Mrtvice. Organizirao je čišće-rada i socijalnog staranja Crne Gore, pisao nje rijeke Cijevne sa animatorima – našim je i pripremao nove projekte. Sarađivao je i stranim. Osim toga je saradnik Vatikanske s Karitasom nadbiskupije u Baru, u vezi sa ambasade i zastupa nuncija na raznim di-organizacijom kurseva stranih jezika i raču- plomatskim prijemima kada nuncij nije u nara.

prilici da posjeti Crnu Goru.

Izgradio je sportski teren (balon), uredio je Što se crkve tiče: dizajnirao je ispovjedao-prostorije za animatore (salu za sastanke, nice u crkvi, a sarađivao je i u njihovoj reali-kuhinju, prostor za druženje), salu za vjež- zaciji; prilagodio je, te instalirao zvučnike u banje muzičkog „benda”, čijeg je on ujedno crkvi; pronašao rješenje za grijanje i hlađe-i osnivač, prostor za rođendanske žurke.

nje crkve, te se pobrinuo za izvođenje, kao

Takođe je uredio i neke prostorije za prijem i za maskiranje uređaja drvenim elementi-gostiju. Održavao je kontakte sa ambasa- ma; pobrinuo se za nov izgled crkve sa radom Slovenije i slovenskim biznismenima. svjetom; nabavio video projektor.

21





SALEZIJANSKI DJELOKRUG


PODIJELJEN JE U TRI SMJERA:


1. ŽUPA PRESVETOG SRCA ISUSOVA

Župa ima crkvu, kojoj je potrebno renovira-

nje, kako iznutra tako i izvana. Misa se slavi

svaki dan po zimskom rasporedu u 17, a po

ljetnjem rasporedu u 19 sati. U ponedje-

ljak i srijedu je na hrvatskom, a druge dane

na albanskom jeziku. Nedjeljom je misa u

9 na hrvatskom, a u 11 na albanskom jezi-

ku. Osim župne crkve, tu je i kapela u na- mično, pod naslovom “Obavijesti” na dva je-selju Kruševac blizu kliničkog centra, gdje zika: albanskom i hrvatskom.

se misa slavi svake nedjelje (osim ljetnjih Vjeronauka se održava tijekom školske mjeseci) poslijepodne: zimi u 18, a ljeti u godine u subotu prijepodne u Podgorici 19 sati, zatim su tu dvije kapele na groblju u pet grupa: I-III razred, kandidati za Prvu u naselju Omerbožaj, gdje se drži vjero- svetu pričest, V-VI, VII-VIII, te grupa kriz-nauka i slavi nedjeljna misa subotom tije- manika. Svaka grupa ima svoju učionicu.

kom školske godine, a i na blagdan svetog U subotu poslijepodne se održava vjero-Antuna, te Gospe od Krunice. Misa se slavi nauka u Omerbožaj u dvije grupe, a u ne-i u privatnim kućama u Spužu nedjeljom, djelju poslijepodne u Spužu takođe u dvije kao i vjeronauka tijekom školske godine. grupe. Ukupni broj djece po školskim go-dinama 2007/2008: 176; 2008/2009: 125;

Tamo nedostaju vjerski objekti.

2009/2010: 155; 2010/2011: 147; 2011/2012: 174;

U župi se povremeno organiziraju predava- 2012/2013: 172; 2013/2014: 153; 2014/2015: nja: “Otvorena tribina”.

158; 2015/2016: 140; 2016/2017: 134;

Štampa: U sklopu župe objavljen je “Ljetopis 2017/2018: 153; 2018/2019: 158. Prosjećno je podgoričke župe 2000/2001”, od 64 stranice, to 154 djece na godinu dana.

sa puno fotografija, kao i istorija župe. Zatim Grupa ministranata je u vrijeme don Rudija se nastavlja sa časopisom “Don Bosko”, od bila najbrojnija: bilo ih je i do 45. Sada mi-2002. do 2005., ukupno 14 brojeva u boji. A nistrante vodi don Janez, a ima ih 19. Oni re-od 2011. dalje izlazi nedjeljnik, jednom sed- dovno učestvuju na misama nedjeljom, ali 22





se u crkvi Božićni i Uskrsni koncerti, najče-

šće organizirani od strane Hrvatskog gra-

đanskog društva.

Karitas: Funkcioniše i župni Karitas, koji je

tijekom raspada Jugoslavije i tijekom rata

pa i poslije rata igrao veoma značajnu ulogu.

Djelatnost Karitasa odvijala se u dva pravca:

pomoć siromašnima u župi te drugim siro-

mašnima u okolini, te rad sa izbjeglicama.

Imao je i dobru saradnju sa Karitasom Tuzi.

Na lokalnom nivou, pomagao je i pomaže

i skoro svakog dana preko sedmice.

donekle još i danas osobe s invaliditetom,

Blagoslov kuća: blagoslov kuća obavljamo starije osobe, bolesnike, djecu siromašnih redovno. Blagoslovom je obuhvaćeno 560 porodica, koja pohađaju školu. Pomogao je kuća i stanova (2018. godine).

izgradnju 3 kuće i renoviranja 5 kuća, a tu je

Pobožnosti: svakog prvog petka u mjesecu bila i briga za ljekove itd.

imamo klanjanje te ispovijed; taj dan ta- Matične knjige, vode se od 1966. godine, kođe posjećujemo, ispovjedamo i pričešću- osim matične knjige krizmanih, koja je od jemo starije osobe i bolesnike po kućama. 1978. A matične knjige stare crkve nalaze se Svakog dana prije mise moli se krunica, a valjda u Tirani. Prema matičnim knjigama u korizmi Križni put. Svake srijede je sat krštenih, od 1966. do 2018. godine kršteno vremena prije mise adoracija za duhovna je 1.462 osoba, prosječno 28 osoba godiš-

zvanja u župi. Onda je pobožnost 24-tog u nje. Najveći broj zabilježen je 1971. i 1990.

mjesecu: blagoslov Marije Pomoćnice, pa 13 godine: 49 osoba, a najmanji broj 1977. go-utorka na čast sv. Antonu. Organizuju se sva- dine: svega 13 osoba.

ke godine hodočašća u Ljač i u Međugorje.

Prema matičnoj knjizi vjenčanih (u crkvi)

Hor: Imamo crkveni hor, koji vode časne se- od 1966. do 2018. bilo je 376 vjenčanja, pro-stre. Za slavnosne mise je osim klavinove i sječno sedam vjenčanja godišnje. Najviše pratnja sa harfom i klarinetom, a pomaže i vjenčanja bilo je 1994. godine: 20 vjenčanja, dirigentica. Ranije je postojao i bend.

a najmanje 1966. i 2003. godine: samo po

Koncerti: Nekoliko puta godišnje održavaju jedno vjenčanje.

Prema matičnoj knjizi krizmanih, od 1978. do

2018. bilo je 910 krizmanih, prosječno 22 oso-

be godišnje. Najviše je krizmanika bilo 1992.

godine: 71, a najmanje 1993. godine: 3. Od go-

dine 2000 krizma je svake godine, a prije je

bila uglavnom svake druge godine. Prema

matičnoj knjizi umrlih, koja se počinje voditi

od 1978. do 2018. godine, zabilježeno je 155

umrlih, ili prosječno 4 osoba godišnje, naj-

više je umrlih, 16 osoba, zabilježeno 2009., a

najmanje 1983., 1985. i 2001. – nijedna osoba.

23





Prva pričest je svake godine i broj kandida- Tijekom 2009. godine, sređena je muzička ta kreće se u prosjeku od 16 do 30 godišnje. sala (za koju se kupuju razni instrumenti: Kartoteka: 1092 jedinica kartona podijelje- gitare, bubnjevi, razglas itd., u vrijednosti nih u 4 kategorije.

od 5.000 €), u kojoj vježba muzički bend,

Župna hronika vodi se uredno od 1978, iz koji učestvuje na liturgiji, ponekad organi-ranijeg perioda imamo samo fotohroniku.

zira koncerte, kako u crkvi tako i u dvorani,

te sarađuje sa gostima iz Slovenije.

Tijekom 2010. godine izgrađen je teren za





2. OMLADINSKI CENTAR


mali fudbal sa vještačkom travom, a po-

Dolaskom don Rudija Tisla, koji je prvi od- stavlja se i željezna konstrukcija, koja se po-govoran za Omladinski centar u Podgorici, kriva platnom. Na igralištu se svaki dan igra sala ispod crkve je lijepo okrečena i opre- fudbal, a koriste ga i četiri kluba za redovne mljena raznim simbolima, te je kasnije svakodnevne treninge.

opremljena i plastičnom podlogom. On je Od 24. marta 2010. godine, Centar mladih organizirao tim animatora, pokrenuo ljetni se pridružio EVS-u (European Voluntary Oratorij, organizirao razne sportske turnire Service). Na taj način nam je omogućena raz-kao i svakodnevni Oratorij.

mjena volontera u Europskoj uniji (za sada

Tijekom 2007. godine regulirana je sala za imamo razmjenu volontera sa Slovenijom, sastanke animatora, kao i mala kuhinja. Holandijom, Belgijom,

Njemačkom,

Kasnije je ta sala opremljena i audio i video Španijom, Maltom, Francuskom, Austrijom i tehnikom.

Češkom).

24





Dana 25. februara 2011. godine osnovano je Bitne stvari su: društvo NVO Don Bosko Centar.

- Formiranje animatora (škola animatora),

Tijekom septembra 2011. animatori pripre-

kasnije razni seminari i van Crne Gore,

maju salu za svoje sastanke.

- Sprovođenje raznih projekata (takođe i

A 2012. godine po prvi put uspjeli smo uče-

evropskih) i

stvovati na konkursu za EU projekte, gdje - Druženje.

bilježimo uspjehe sa programima za mla- Animatori učestvuju u projektu Oratorija, de. Projekat je podržan od strane Fonda kako zimskom, tako i ljetnjem.

za aktivno građanstvo (fAKT), finansira Oratorij traje dvije do tri sedmice. Učestvuje ga Europska unija (EU) posredovanjem više od 70 djece, učenika osnovne škole.

Europske unije u Crnoj Gori.

Animatori redovno učestvuju i u duhovnim

vježbama (u Sloveniji). Oni takođe učestvu-





Animatori


ju u projektima na nivou Salezijanske pro-

Animatori, kojih je više od 30, uključeni su u vincije (inspektorata). Bile su i zajedničke radne akcije, uglavnom sa Centrom mladih

razne aktivnosti, kako u Omladinskom cen- iz Celja, Slovenija. Godine 2013., naš anima-tru, tako i u župi (četiri animatora držali su tor i ministrant, Pavel Koroš, otišao je sa prije vjeronauku maloj djeci; uključeni su i gupom volontera iz Slovenije u Mozambik u ministrantsku grupu, te u hor).

(Afrika), godinu kasnije u Južnu Ameriku (u

Imaju redovne sastanke jednom sedmično. Ande) gdje je pomagao djeci u matematici 25





i engleskom jeziku, a takođe ih je i animirao omogućava otvaranje horizonata znanja u raznim igrama.

raznim oblastima, a takođe se nastoji, što

Obilježavanje planinskih putova: Kanjon bolje ih pripremiti za zanimanje, koje ih Mrtvice, te Treskavac –Bukumirsko jezero.

čeka. Kursevi su otvoreni kako za mlade,

Sarađivanje već nekoliko godina s tako i za odrasle (starije osobe).

Oratorijem Celje, gdje se stiču nova isku- Centar za odgoj i obrazovanje Don Bosko stva.

počeo je sa radom 2003. godine, kao jezička

Tijekom ljeta, organiziraju se zajednički od- škola. U salama pripremljenim isključivo za mori i šetnje, kao i kampiranja, itd.

to, učenje je organizirano u večernjim sati-

ma. Na početku prvi sudionici bili su mladi

iz Omladinskog centra – Podgorica.

3. ŠKOLA: COODB

Od septembra 2004. godine počinje se sa

Centar za odgoj i obrazovanje Don Bosko dva programa za stručno obrazovanje, gdje veoma je aktivan u organiziranju kurseva su se u dvogodišnjem programu osposo-engleskog, njemačkog, španskog, slovenač-

kog, italijanskog, poljskog i albanskog jezika, bljavali mladi za elektroinstalatere, te po-kao i kurs informatike. Nekada je postojao i slovne sekretare.

kurs kulinarstva, te škola za elektro instala- Bila je dobra saradnju sa Zavodom za zapo-tere, te poslovne sekretare. Svi kursevi drže šljavanje Crne Gore, koji su slali i kandidate.

se dva puta sedmično i traju po dva sata. Školske godine 2004/2005. na tečaju za U njima se učenicima, mladima i odraslima elektroinstalatere bilo je 11 osoba, a za po-26





NEKI VAŽNI DATUMI

Blagoslov crkve, odnosno, konkatedrale, u

Podgorici, bio je 29. juna 1969, a na njemu

je sudjelovao i Apostolski nuncij, njegova

ekselencija mons. Mario Cagna, sa mno-

go nadbiskupa i biskupa bivše Jugoslavije,

kao i klera, ne samo iz Crne Gore, već i sa

Kosova, te mnogih republika Jugoslavije,

brojne sestre i vjernici, oko 5.000 ljudi.

Misu je pratio hor iz Kotora. Sudjelovali su

predstavnici Pravoslavne crkve, na čelu sa

slovne sekretare 24 osoba.

Metropolitom Crne Gore, njegovom ekse-

Centar za odgoj i obrazovanje “Don Bosko” lencijom Danilom Dajković, u pratnji pravo-

(CooDB) dobija rješenje 17. maja 2006. kao slavnih svećenika, te predsjednik Islamske D.O.O., u Centru Privrednog suda.

zajednice Crne Gore, g. Šukrija Bakalović, itd.

A od Nacionalnog savjeta za obrazovanje i Ređenje nadbiskupa mons. Petra Perkolića, nauku Vlade Crne Gore, Centar za odgoj i bilo je 18. marta 1979. Misu ređenja pred-obrazovanje “Don Bosko” (CooDB) dobija vodio je apostolski nuncij, mons. Michele rješenje 22. decembra 2008. Na kraju dobi- Cechini, a uz njega bili su nadbiskup bar-ja i licencu, 20. maja 2009.

ski mons. Aleksandar Tokić i predsjednik

Tijekom maja 2011, CooDB surađuje sa Jugoslavenske biskupske konferencije, Karitasom Barske nadbiskupije, u vezi sa mons. Franjo Kuharić iz Zagreba. Bili su pri-obrazovajem i odgojem sa našim progra- sutni i mons. Severin Pernek (Dubrovnik), mima.

mons. Marko Jozinović (Sarajevo), mons.

Marjan Oblak (Zadar), mons. Petar Čule

Škola ima 4 učionice, salu za organizira- (Mostar), mons. Pavel Žanić (Mostar), mons.

nje seminara i okrugli sto. Sve učionice Nikë Prela (Skoplje - Prizren), iz pravoslav-su opremljene najnovijom tehnologijom. ne crkve bio je metropolit Crne Gore, njego-Prosjećno ima od 100 – 150 polaznika na va ekselencija Danilo Dajković sa 6 popova, različite kurseve na semestar.

onda je bio i predsjednik Islamske zajed-

nice Crne Gore, g. Idriz Demirović, u pratnji

podgoričkog hodže, te više od 30 svećeni-

ka, mnogo sestara, kao i iz Vlade: sekretar

za vjerske poslove Radivoje Radmilović,

predsjednik Komisije za vjerske poslove, g.

Veselin Đuranović i više od 1.000 vjernika.

Smrt barskog nadbiskupa mons. Aleksandra

Tokića, u Podgorici, 6. maja 1979. Jednu noć

čuvao se u konkatedralnoj crkvi u Podgorici,

a misu zadušnicu, 7. maja, predvodio je mons.

Petar Perkolić, u pratnji don Josipa Bakana

(Nikšić), p. Gjergja (Anselma) Marstjepaj

(Tuzi), don Cirila Zajca, župnika, te drugih 27

svećenika, časnih sestara, kao i više od 80 (Skoplje-Prizren), salezijanskim inspekto-vjernika.

rom don Antonom Koširom, uz 14 svećeni-

Sastanak sa predstavnicima Karitasa, 28. ka iz Barske nadbiskupije i 8 svećenika sa juna 1979: italijanski, švajcarski, njemački i Kosova, brojnim časnim sestrama, sa Cetinja, hrvatski. Prisutni su bili mons. Petar Perkolić Nikšića, Dobrote, Petrovca, Bara i Tuzi.

(Bar), mons. Severin Pernek (Dubrovnik), Barski nadbiskup, mons. Petar Perkolić, predstavnici kotorske biskupije, kao i 22 službeno je proglasio 900-tu godišnjicu svećenika iz barske nadbiskupije i kotorske Barske nadbiskupije, svečano, u Podgoričkoj biskupije. Govorilo se o gradnji od potresa konkatedrali, 31. januara 1989. Mons. Petar oštećenih i srušenih crkava i župnih kuća.

Perkolić je na kraju 100-te obljetnice don

Posjeta Kardinala Agnelo Rossija, šefa Boskove smrti i ulaska u 900-tu godišnjicu

“Propagada Fidei” (1970—1984) od 10. do nadbiskupije, koncelebrirao svetu misu na 12. septembra 1980., u pratnji apostolskog dva jezika (albanski i hrvatski), sa 15 sveće-nuncija mons. Michele Cechinija.

nika, u prisustvu više od 250 vjernika, puno

Ređenje za svećenika don Nikë Ukgjini-ja časnih sestara, koje su došle iz Cetinja, (1982) i Don Viktora Dedaja (2001). Prvo Nikšića, Dobrote, Petrovca, Bara i Tuzija.

ređenje za svećenika u župi Podgorica, od Među gostima bio je i pravoslavni svećenik mons. Petra Perkolića, bilo je 20. juna 1982. Roman Šćekić, kaluđer u Dajbabama i drugi.

godine. Don Viktor Dedaj, takođe zaređen od Mons. Petar Perkolić je dekretom imenovao mons. Petra Perkolića, 7. jula 2001. godine.

Podgoričkog župnika, don Nosha Gjolaja za

Prigodom jubilarne godine hodočašća i su- organizatora i koordinatora, a u vezi sa pro-sreta redovnika i redovnica u Podgorici, 26. slavom 900-te godišnjice nadbiskupije od-novembra 1983. godine, na poziv nadbisku- lučeno je da se organizira simpozijum, kao i pa mons. Petra Perkolića, na njemu uče- da se pripremi monografija.

stvuje 52 redovnica Svetog Križa, franjevki Događa se provala u crkvu, odnosno u žu-i služavki Maloga Isusa. Prisutni su takođe pnu kancelariju, u uskrsnoj noći 25/26. fe-provincijalka Franjevki Bezgriješnog Začeća, bruara 1989.

s. Gregorija Ketiš sa Cetinja, provincijalka Skupina karizmatičara raznih kršćanskih sestara Služavki Maloga Isusa, iz Sarajeva, crkava od Australije, Novog Zelanda, Južne franjevci iz Tuzija na čelu sa p. Gjergj-om Afrike, Nigerije, Sjeverne Amerike, Južne (Anselmom) Marstjepaj-em, te salezijanci Amerike, Bolivije, Švedske, Norveške, Poljske, iz Nikšića i Podgorice. Održana su dva pre- Njemačke, Francuske, Velike Britanije, davanja: sestra Matej iz reda Svetog Križa je Irske, Švajcarske, Grčke, te sa raznih krajeva imala predstavljanje „Svete godine”; a se- Jugoslavije: iz Zagreba, Sarajeva, Mostara, stra Magdalena, franjevka: „Spasenje kroz Dubrovnika, Subotice, Novog Sada, Beograda, sakramenat ispovijedanja”.

Skoplja, imala je susrete u crkvi u Podgorici,

Jubilej Podgoričke župe 1987 godine. Jubilej od 14. do 18. juna 1989. godine.

je višestruk: 120 godišnjica župe (1867), 30 Zatvaranje kuće redovnica Služavki Maloga godišnjica poziva salezijanacima da dođu Isusa u Podgorici – Kruševcu. Savjet na čelu (1957), u prisustvu više od 300 vjernika, sa mons. Petrom Perkolićem (23. oktobar misu je predvodio barski nadbiskup mons. 1989.), te pristuni mons. Mark Kolović, gene-Petar Perkolić zajedno s mons. Nikë Prelom ralni vikar, mons. Simon Filipaj, don Frano 28



Markić, p. Gjergj (Anselm) Marstjepaj OFM, pnika don Nosha Gjolaja; dogodio se po-p. Vladimir Vasilj SJ, don Noshem Gjolaj kušaj atentata tijekom mise na Uskrs sa SDB, donio je odluku da se procijeni kuća, dum-dum metcima na ulazu crkve. Hitci su koja je bila izgrađena uglavnom uz pomoć pogađali nad glavom don Nosha, kod sjedi-Karitasa, ali vlasništvo nije regulirano na šta iza oltara. Zatim kod vrata župne kuće vrijeme i sa adekvatnim ugovorom.

tri metka pokraj njegovog tijela pogađaju

Blagoslov ulja, Veliki četvrtak, 12. aprila 1990. zid. Uoči pravoslavnog Božića, 6. Januara Misu je predvodio mons. Petar Perkolić uz 1992., čim je upaljen badnjak kraj crkvenog 18 svećenika. Mons. Simon Filipaj je komen- dvorišta do jutarnjih sati, crkva je bila pod tirao liturgijske simbole Velikog Četvrtka. plotunom oružja i bombi. Za srpsku Novu Bile su i sestre redovice iz Tuzija, Cetinja, godinu, 13. januara 1992., oko 23,45 bila je Nikšića, Bara i više od 800 vjernika.

jaka eksplozija ispred kuće, koja je iskopala

Don Nosh Gjolaj SDB, prvi je albanski sveće- rupu. Prema mišljenju stručnjaka, radilo se nik koji je zakoračio u zemlju komunističke o dinamitu od vitezita, ali kod postavljanja Albanije nakon zatvaranja granica. Bio je u promašuju za pola metra, da bi srušili ku-Albaniji od 3. do 9. maja 1990. godine.

hinjsku prostoriju! Prijetilo se uzimanjem

Susret salezijanaca iz dijaspore prigodom života, tako da je predsjednik Islamske za-imenovanja don Nosha za direktora salezi- jednice, g. Idris Demirović ponudio svoju janske zajednice, 6. septembra 1990. godine. kuću kao zaklon za župnika i časne sestre.

Prisutan je bio i barski nadbiskup, te pro- Zahvalili su mu na spremnosti za gosto-vincijalka Franjevki, majka Gregorija Ketiš. primstvo, te ostali u crkvi.

Što se očekuje od salezijanaca? Mons. Petar Prigodom proslave praznika don Boska, 31.

Perkolić izrazio je što ga preokupira: strah januara 1992., blagoslovljen je križni put al-od raznih sekti, koje se množe kao pečurke banskog slikara g. Martina Luce (Ljuce), od nakon kiše. Očekuje od salezijanaca nešto strane nadbiskupa mons. Petra Perkolića.

na ovom području.

Prisutni su bili i brojni svećenici, koji su kon-Neprekidno je napadana Katolička cr- celebrirali na misi, kao i oko 200 vjernika.

kva u Podgorici, osobito u vrijeme rata u Za blagdan krizme 28. juna 1992., organizi-Dubrovniku, a život osoblja crkve je bio u rana je proslava 70-og rođendana don Anta opasnosti, kako život redovnica tako i žu- Marđokića i mons. Petra Perkolića, kao i 29

50-godišnjica svećeničkog ređenja p. Kolje vala crkvu od stanovnika iz okoline, koji su i mons. Stjepana Bulata. Na toj misi krizma- pokušavali da je napadnu!

lo se 70 kandidata. Pred oko 700 vjernika Dana 26. marta 2009. u Podgorici umro je misu je predvodio mons. Petar Perkolić sa don Milorad Defar. Njegovo tijelo čuvalo brojnim svećenicima.

se u našoj crkvi. Tu bude i misa zadušnica,

Don Ante Marđokić umro je 29. oktobra koju 27. marta koncelebriraju nadbiskup 1993. godine.

mons. Zef Gashi, mons. Ilija Janjić, biskup iz

Prihvatanje izjeglica sa Kosova, osobito iz Kotora, kao i brojni svećenici.

Glavičice, na čelu sa župnikom don Tomom Planira se otvaranje kancelarije Apostolske Petrovićem, 31. marta 1999. Policija je ču- nuncijature u Podgorici.

VI. DOPRINOS REDOVNICA

DOPRINOS ČASNIH SESTARA SVETOG

Dana 11. januara 1948. godine, Ministarstvo

KRIŽA U PODGORICI (1912–13; 1948–52)

narodnog zdravlja na Cetinju poziva sestre

Tijekom Balkanskog rata, osobito u ratu za svetog Križa preuzeti posao u novoj, tek osvajanje Skadra, nije bilo crnogorske po- osnovanoj bolnici. Posao u novoj podgo-rodice koja nije izgubila nekog u ratu oko ričkoj bolnici preuzimaju sestre na čelu Skadra. Ne samo što je bilo mnogo poginu- sa sestrom Klarom Lucić, i još pet sestara, lih, nego još više ranjenih i teško inficiranih. a kasnije i sestra Pacis sa sedam sestara.

U takvim uslovima 18. oktobra 1912. pozivaju Na čelu ove zajednice bila je sestra Pacis.

se časne sestre, uz posredovanje i preporu- Bolnica je još bila u izgradnji, samo je ne-ku biskupa mons. Uccelinija. Te časne sestre koliko odjeljenja bilo u funkciji. Sestre su stižu na Cetinje 24. oktobra 1912. godine, ka- imale uređenu kuću sa kapelom, a misu je slavio njemački svećenik, ratni zarobljenik,

snije i u Podgoricu, i smještaju ih u vojnim don Bernard Austermann, koji je radio sto-kasarnama, gdje se nalazilo 1.600 teških larske poslove u novoj bolnici.

ranjenika, smještenih u barake. Takođe, se-

stre iz Podgorice idu i u Taraboš, gdje je bilo Na blagdan svete Agneze, 21. januara 1948.

7.000 ranjenih i teško inficiranih osoba. Bilo Godine, sestre su imale po prvi puta misu u je to vrijeme kada je Crna Gora htjela osvojiti svojoj kapeli.

Skadar, bez obzira na cijenu.

Nakon odlaska njemačkog svećenika, don

Bernarda, u Njemačku, sestre su ostale bez

Na početku bile su četiri sestre, koje su svećenika, pa nijesu imale misu svakog pošle pomoći ranjenima: sestra Regina dana, nego jednom nedjeljno. Dolazio je Summereder, sestra Bonavita Cuconjić, don Zef Demiraj, iz župe Gruda, ili don Pavle sestra Lina Bošnjak i sestra Bonaventura Marvulić iz Tuzi. Komunistička vlast nije do-Mozolovsky. Kralj Nikola ih je odlikovao puštala svećeniku slaviti svaki dan misu, kao

“Danilovim ordenom”.

što su se bili dogovorili ugovorom. Imale su

„Samaritansku” misiju završavaju 21. aprila problema i u vezi sa stanom, kao i sa mirom.

1913. godine, nakon čega su se vratile u svo- Zbog takvih uslova, sestre Svetog Križa 2.

ju provinciju u Đakovo, u Hrvatsku.

jula 1952. godine napuštaju Podgoricu.

30



SESTRE SLUŽAVKE MALOGA ISUSA

pu mons. Petru Perkoliću za 300.000 DM, a

(1962–1991)

zatim su se preselile uglavnom u Sarajevo,

Tijekom 1962. godine, dr. Eva Velimirović odnosno u Bosnu i Hercegovinu, a neke i u tražila je sestre Služavke Maloga Isusa da provinciju Dalmacije.

preuzmu brigu nad Dječjom bolnicom u

Podgorici, a primio ih je dr. Boro Filipović. SESTRE FRANJEVKE BEZGREŠNOG ZAČEĆA Prva sestra koja je došla bila je sestra CETINJSKE PROVINCIJE

Arkadija, zatim sestra Damascena za kuhi- Na poziv salezijanskog inspektora, don nju i sestra Krescencija za dječje odjeljenje. Rudija Borštnika (majci provincijal-Nakon nje dolaze sestra Nives, sestra Jelena ki Gregoriji Ketiš, na Cetinju), dolaze u i sestra Sekundina. Sestre su imale stan u Podgoricu sestre franjevačke kongregacije dječjoj bolnici, gdje su imale tri sobe na Bezgrešnog Začeća iz crnogorske provincije spratu. Porastom broja članova u toj bol- na Cetinju. One dolaze služiti u Podgoričku nici, daje im se trosobni stan u prizemlju, župu 27. januara 1982. godine, a prve se-blizu dječje bolnice, a jednu sobu pretva- stre koje su došle bile su sestra Veronika raju u kapelu. Misu je za njih slavio p. Gjergj Kočović i sestra Bernarda Dani, koje su pre-

(Anselm) Marstjepaj, iz župe Tuzi.

uzele brigu ne samo za kuhinju i vrt, nego i

Osim što su radile u bolnici, sestre su od- za crkvu, vjeronauku i crkveni hor.

lazile i na teren posjetiti siromašne, davati Odlaskom redovnica Služavki Maloga Isusa, im potrebne ljekove itd. Porastom broja barski nadbiskup mons. Petar Perkolić kuću časnih sestara (redovnica), kao i odličnom i kapelu u naselju Kruševac povjerava fra-saradnjom s liječnicima i medicinskim se- njevačkim sestrama. Sestre će igrati zna-strama u bolnici, prepoznata je potreba za čajnu ulogu u Podgoričkoj bolnici, osobito u izgradnju kuće za redovnice, za što im se di- onkološkom odjeljenju, gdje je nekada bila jeli parcela blizu fabrike duvana, a sestre su poznata s. Silva Adžamić, a sada tu nastavlja-za tu namjenu obezbijedile 500.000 dina- ju svoje djelovanje posvećena i neumorna s.

ra. Počele su izgradnju kuće i kapele, koja je Lusha Bisaku, te s. Maria Tereza Nikolla.

služila ne samo za sestre, nego i za vjernike. Sestre u zajednici u Kruševcu uredile su kuću Dolaskom salezijanaca, 1966. godine, don za djevojački dom. U toj kući su se sestre re-Jože (Josip) Bakan, završio je nedovršenu dovnice brinule za don Anta Marđokića, biv-kuću i kapelu za sestre. Blagoslov kuće i šeg župnika Štoja, i za don Milorada Defara, kapele je obavio nadbiskup barski mons.

Aleksandar Tokić, a kapela koja je služila i bivšeg župnika Gusinja, Bistražina, Škrelja.

župi, nazvana je „Presveto Srce Isusovo”. U

toj kapeli pripremaju se djeca na prvu pri-

čest i krizmu do 1969. godine. Prvi župnik,

don Josip Bakan preselio se u novu, tek

otvorenu crkvu 29. juna 1969. godine. Skupa

s Bakanom pošle su i dvije sestre, koje su

služile kao u pastoralu tako i u kuhinji.

Sestre Služavke Maloga Isusa, nakon počet-

ka raspada Jugoslavije i na početku rata u

Bosni, prodale su kuću barskom nadbisku-

31

CIP - Kataložni zapis o publikaciji Narodna in univerzitetna knjižnica, Ljubljana

272-774(497.16Podgorica)(091)

GJOLAJ, Nosh

Katolička crkva Presvetog Srca Isusovog Podgorica. Istorija jedne župe / Nosh Gjolaj ; [fotografije arhiv župe] - Ljubljana : Salve, 2019

ISBN 978-961-289-048-3

COBISS.SI-ID 302022144

Nosh Gjolaj sdb

Katolička crkva Presvetog Srca Isusovog Podgorica Istorija jedne župe

fotografije Arhiv župe

priprema za štampu

izdavač Don Bosko centar Podgorica

založio Salve d.o.o., Ljubljana, 2019

tiraž 1.000

štampa IVPE Cetinje, Crna Gora

32