Poštarina plačena u gotovoni God. XII. Broj 4. U Zagrebu, 25. januara 1940, ISTRA Pojedini broj Din I.- Narod, koji se odreče ma i jedne stope krvlju i znojem otaca svo¬ jih natopljene zemlje nije dosto- jan da se nazivlje narodom Nevažna jedna bilješka izašla prije nekih penaest dana u jednim zagrebačkim novinama potakla me na raz¬ mišljanje. Bio je pravoslavni Božič i Rusi nastanjeni u Zagrebu — nema ih, kaiu, više od neko dvije stotine — sastali se da ga provedu zajedno. Osobito je mladji nara- štaj, koji Rusije naravno još ni vidio nije, bio brojno zastupan, obradovavši starije, na čijim licima ostadoše tragovi patnje. Iako daleko od njihove »stare domovine « djeca su govorila ruski kao i njihovi očevi. Za¬ stor iza improvizirane pozornice predstav- Ijao je popularni Kremlj, u koji su uprte oči cijele Rusije. Uz božičnu jelu i ostale ukrase čovjek je kraj ovih ljudi osječao kao da je prenešen nekamo daleko preko Krima i sniježnih poljana, gdje prebiva ve¬ lika mistična ruska duša ... Evo ova šačica od jedva dvjesta ljudi, nanesenih s brda s dola. od mongolskih granica do Urala, osjetila je potrebu da se u te dane nadje zajedno, da hude u duhu okupljena u sjeni svetog Kremlja kao jedna obitelj. Jesmo li mi ikad osjetili potrebu, da se nadjemo okupljeni na jednom mjestu u lju bavi i miru , da se skupa s djecom našorn spomenemo dana provedenih nekad u Ijep- Šim i sretnijim vremenima uz naša topla očinska i djedovska ognjišta u Istri? Jesmo li ikad osjetili potrebu , da se bratski zagr limo i zaboravimo na čas sve medjusobne svadje i žadjevice? Ima jedan muslimanski, blagdan, i taj se upravo ovih dana slavi — to je Kurban-bajram — u koji su svi vjer- nici dužni, da se izmire i oproste ako ikako mogu jedan drugome dugove i moralne i materijalne . te zaborave na sve što ih je dotad odvajalo i ogorčavalo im dušu. Takav jedan blagdan krvavo bi bio po¬ trebam i nama Jaki kako brojčano jesmo — u Zagrebu kažu da nas ima 7000, dakle čitav jedan gradič — i bistri po prirodi, mi bismo mogli stvoriti čudesa, a sve na čast i korist sebi i svome ostavljenom zavičaju. Na žalost mi smo se prečesto sastajali samo u svrhu medjusobnog razračunavanja i spočiiavanja jednih drugima i mnogo je; naše energije utrošeno svakuda samo ne u konstruktivnom radu. Mi imamo i slikara i kompozitora, pjes nika i pisaca, pjevača i glumača, sudaca i advokata, učitelja i narodnih svečenika, koji bi nam. ujedinjeni, pronijeli rodu glas. Kod nas se je u Istri kroz stolječa u crkvi glagoljalo i to je bila vjekovima ka¬ rakteristika hrvatske Istre. U Zagrebu nas ima 7000, a nijesmo bili u stanju da se na¬ djemo na okupu ni u crkvi, da glagoljamo, da slušamo službu Božju u jeziku svojih otaca i djedova, da organiziramo svoje zor- niče s našim starim istarskim crkvenim pje- smama, da si dočaramo dom i rodni kraj Prolazili su Božiči a mi nijesmo nikada skupno zapjevali onaj naš starinski »U sej vrime godišča«, ni »Poslan bi angjel Ga¬ brijel . .« Ima nas 7000. a nijesmo kroz 20 godina kraj svojih najodličnijih glazbenika i kom pozitora bili u stanju da organiziramo veli- čanstveni pjevački zbor, koji bi gajio izri- rito našu istarsku pjesmu i pokazao svijetu sve Ijepote skupocjenoga narodnog blaga, hoje se u njoj krije. A ako ikada sada je bilo ,vrijeme, da to dodje do izražaja, kraj tolikih smotra. Ima nas pjesnika, književnika, dramati- čara, glumača i pjevača na glasu, ima nas 7000 a nijesmo bili nikad kadri stvoriti jednu originalnu priredba, u kojoj bi napje- vima, melodijama i nošnjom. prikazali istar¬ sku narodnu dušu i izazvali udivljenje onih koji Istru našu ne poznaju drukčije nego kao »sirolicu«. Imamo učitelja i učiteljica, profesora t profesorica, najistaknutijih pedagoga, do¬ brih i sprem,nih narodnih radnika. koji su živ jeli s narodom i poznaju u tančine nje govu dušu, imamo na desetke originalnih djefjih igara i pjesmica, kojima djeca naša pod Učkom izrazu ju svoju dietinju radost, a eni 10 Š nijesmo vidjeli naše djece s jednom izvornom. istarskom priredbom. koja bi na ma i njima dočarala radosti našeg malog dječjeg svijetu ta,mo u našoj Istri. Imamo i advokata i sudaca i pravnika svake vrste, priznatih kapaciteta, a mi ni¬ jesmo. stvorili svog suda dobrih ljudi, koji bi medjusobne naše trzavice interno rije- šarao. Imamo lijep broj lijeinika i vršnih spe- | cijalista, a nijesmo bili u stanju da osnu¬ jemo jednu ambulantu za našu bolesnu si- rotinju. Imamo bankira, i zadrugara i gospodar¬ skih štručnjaka, a nemarno jedne jače za¬ druge, jedne posujilnice. Svega imamo, svega, tek nemarno smisla, za organizaciju. za skupno slvaranje. za odbacivanje ličnih osjetljivosti, za zapo¬ stavljanje ličnih, ambicija i interesa u ko¬ rist cjeline, u korist zajedničke nam svete Stvari. Nemarno jakih ljudi, koji bi se Irt- PO OPTIRANJU V GORNJEM POADIZJU IN KANALSKI DOLINI Ko je 9. t. m. mešana komisija za izse¬ ljevanje Nemcev iz Boleanske, Bellunske, Tridentinske in Videmske pok, ajine zaklju čila pregled oddanih opcijskih prijav, sta načelnik italijanske delegacije državni pod¬ tajnik Buffarini Guidi in načelnik nemške delegacije dr. Luig poslala Mussoliniju, od¬ nosno Hitlerju sledečo brzojavko: »Ob zaključku opcijskih poslov, ki so se v Gornjem Poadižju vršili v ozračju po¬ polne složnosti in v naivečjem redu, imam čast dostavljati Vam, ki ste ta dogodek ve¬ likega političnega in zgodovinskega pomena zamislili in hoteli, vse bivstvene podatke. Od 313.000 prebivalcev v Bolcanski po¬ krajini je imelo po sporazumu med Rimom in Berlinom 31. decembra 1939. 229.500 dru- gorodcev nemškega jezika in plemena op¬ cijsko pravico. Od teh jih je 166.488 opti- ralo za nemško državljanstvo in se tako obvezalo da se bodo do 31. decembra 1942. izselili v Rajh; 27.712 se jih je izjavilo za italijansko državljanstvo in 35.300 oseb, ki niso podpisale nobene izjave, ostanejo po sporazumu takisto italijanski državljani. Za jezikovno mešani predel Trentinske pokrajine so podatki sledeči: Od 24.453 oseb, ki so bile pripuščene k optiranju. jih je 13.015 optiralo za Nemčijo in 3.802 za Italijo. 7.636 jih ni podpisalo nobene izjave in ostanejo tako italijanski državljani V Videmski pokrajini (Trbiški okoliš) je od 5.603 drugorodcev s pravico do opcije 4.576 optiralo za Nemčijo in 337 za Italijo. 690 oseb, ki niso podpisale nobene izjave, obdrže italijansko državljanstvo. V Bellunski pokrajini (okoliš Ampezza) je od 7.429 prebivalcev, ki so bili pripuš- čeni k optiranju, 1.006 optiralo za Nemčijo in 6.423 so ostali italijanski državljani. Kon¬ čno je še 280 drugih drugorodcev optiralo za Nemčijo, glede teh pa še proučujejo, v katero izmed omenjenih pokrajin spadajo.« Predvsem ie sedaj šele iz teh uradnih podatkov jasno, da so imeli pravico do op¬ cije samo oni Nemci, ki so prišli pod Ita¬ lijo po svetovni vojni. Izključeni so bili od te pravice Nemci, ki bivajo na predvojnem ozemlju Italije. Pri tem ne mislimo na nem¬ ške državljane, temveč na nemške rojake z italijanskim državljanstvom. Teh je ugoto¬ vilo zadnje italijansko uradno štetje, ki je še upoštevalo občevalni jezik 8.335, in sicer v sedanji pokrajini Aosta (prej Turin) 1745. V sedanji občini Gessoney, nastali po , omenjenem štetju po združitvi občin Gres- soney—la Trinit® in Gressoney—Saint Jean 1181 (celotno prebivalstvo 1260) in v občini Issime 564 (1384)1; v pokrajini Belluno. in sicer v občini Sappada 1254 (1272); v po¬ krajini Novara 1050 [v občini Formazza 655 (702), v občini Macugnaga 322 (572) in v sedanji občini Salecchio (sedaj priključena občini Premia) 73 (75)]; v pokrajini Ver- celli (ob času štetja del pokrajine Novara) 1.306, in sicer v občini Alagna Valsesia 533 (554), v občini Rima San Giuseppe 21 (195) in v občini Rirnella 752 (752); v po¬ krajini Verona, in sicer v frakciii Oiazza občine Selva di Progno 711 (2.767); v po¬ krajini Vjoncenza, in sicer vobčini Roana 190 (5.341) in v pokrajini Videm (Udine) 2.079, namreč v občini Paluzza frakcija Ti- man) 1.247 (3.936) in v občini Sauris 832 (832). Pravica do opcije je bila po uradnih podatkih priznana 267,465 osebam na prej¬ šnjem avstrijskem ozemlju, ki je bilo po vojni priključeno Italiji, in 200 osebam, gle¬ de katerih pristojnosti se vršijo še poizve¬ dovanja celotno tedaj 267.665 osebam. To število je zeio poučno. Kajti pri štetju leta 1921. so dognali, da je v tedanji upravni enoti »Tridentinska Benečija«, iz katere sta leta 1927. nastali Bolcanska pokrajina s pretežno nemškim prebivalstvom in Tren- tinska pokrajina s pretežno italijanskim pre¬ bivalstvom, in od katere je bil manjši del (okoliš Ampezza) vključen v Bellunsko po¬ krajino. od 622.288 italijanskih državljanov 195.650 ali 314 °U, govorilo nemški in 426.638 oseb ali 686°/oo italijanski ali ladin¬ ski. Poleg tega je bilo v deželi še 25.415 tujcev, po večini avstrijskih državljanov. Ti so, kolikor se niso prej izselili, ob an- šlusu postali nemški državljani in kot tako so morali že do konca decembra 1939 za¬ pustiti Italijo. V tedanjem Trbiškem okraju, ki ie obsegal Kanalsko dolino z občinami Lipalja ves, Naborjet. Pontabelj, Trbiž, Ukve in Žabnice ter poleg tega še občino Belo peč z delom občine Rateče iz Radov¬ ljiškega okraja na Kranjskem, pa so isto¬ časno našteli 8.224 prisotne prebivalce, od teh je bilo 7.017 italijanskih državljanov. Po občevalnme jeziku je bilo izmed italijanskih državljanov 1.106 Slovencev, 4.185 Nemcev in 1.207 Italijanov in Furlanov. Od tujih dr¬ žavljanov je bilo 295 jugoslovanskih držav¬ ljanov. T JED AN MEBUNMRODNE JPOZITmE MALE VIJESTI Italija je obilno iskoristila rudno blago Albanije. Rimska »Tribuna Illu- strata« posvečuje dvije stranice Alba¬ niji i donosi slike tamošnjih seljaka. Ističe da su uspostavljene tri redovite pruge izmedju Rima i Tirane. Iz Tirane može se stiči u Rim za 2 i pol sata. Talijani su zadovoljni, što su u Alba¬ niji našli mnogo rudnoga blaga kao: željeza, kroma, bakra, smole, petroleja, ugljena i azbesta. Albanija ima osim toga mnogo vodenih snaga. U Korči se uzgaja plantaža šečerne repe. * Rim ima 1,327.126 Stanovnika. Rim¬ ska »Tribuna« javlja, da je Rim kon¬ cem prosinca imao 1,327.126 Stanovnika. U godini 1939. povečao se prema torne broj stanovništva za 47.378. ♦ Njemački rasizam u Jugoslaviji. — »Die Donau«, glasilo njemačkih kato¬ lika u Jugoslaviji, pišudi o rasizmu, veli med ju ostalim ovo: »Mi odlučno odbijamo svako oboža- vanje rasizma, premda inače postu jemo narodnost kojoj pripadamo i koju ga- jimo. Za nas narodnost ne znači nešto, što nas dijeli od drugih ljudi. Mi svi- ( jesno težimo preko uskih granica na¬ rodnosti jednoj zajednici svih ljudi«. Vrlo ispravno i korektno držanje organa jedne nacionalne manjine u Jugoslaviji. * V Italiji so ustanovili poseben odbor, katerega naloga je zbirati točne po¬ datke in voditi splošno evidenco o ško¬ di, ki bi jo med sedanjo vojno utrpeli njeni državljani. * Italija je zgradila več tovarn za pri¬ dobivanje nove surovine z imenom »masonit«. To je baje zelo dovršena imitacija lesa ter se tudi pridobiva iz vseh mogočih vrst lesnih odpadkov. S to novo industrijo, skuša Italija ubla¬ žiti občutno pomankanje lesa, ki ga mora uvažati iz inozemstva v velikih količinah. * Podzemne špilje u Istri. Istraživači špilja iz Trsta pronašli su u posljednje vrijeme po Istri i na Krasu 90 novih podzemnih špilja, koje više puta vode veoma duboko u unutrašnjost zemlje, a dosada se za njih nije uopče znalo, a imadu mnogo prirodnih krasota. * U talijanskim se brodogradilištima opaža velika aktivnost. Razna talij an- ska plovidbena društva naručila su u talijanskim brodogradilištima 12 brodo- va s ukupnom tonažom od 77.000 tona. U Livornu se gradi 11 motornih brodo- va svaki od 4.200 tona. Sada se u tali¬ janskim brodogradilištima nalazi u gradnji ukupno 42 broda s oko 225.000 tona. Za talijansko je parobrodarstvo ovaj rat doba največe konjunkture. * Novi porez na rižu u Italiji. — Po- čevši od 1. siječnja 1940. uveden je u Italiji novi porez na rižu u iznosu od 2 pošto. vovali i sve to ponijeli na svojim ledjima nemarno više jednoga Laginje, jednoga Mandiča, jednoga Spinčiča, jednoga Tri- najstiča. To je eto naša najranjivija i naj- slabija strana. Jedva smo jedvice prije deset godina po- krenuli jedan skromni listič, a ni vrag da nas — Bože mi prosti! — oko njega okupi. Jedva smo jedvice stvorili jedan mali omla- dinski listič za odgoj djece naše i taj jedva životari. A ima ms — neprestano ističemo — samo u Zagrebu 7.000. Čitav jedan mali istarski grad. Ne bih nikako htio da se to shvati kao neko predbacivanje bilo kome. Ali eto, to su konstatacije, kraj kojih se moramo svi zajedno, a ne isključujemo iz toga ni sebe!, udariti u prša i reči: noš gri.jeh, naš pre¬ veliki grijeh! Slabiči smo mi svi Slabiči i nezreli još da išta stvorimo, eto! Rekao sam da olak- šam dušu, pa ma me za to kamenovali! ERNEST RADETIČ U ZNAKU ZASJEDANJA 6ALKANSK0G PAKTA koji se sastaje 2. februara u Beogra¬ du razvija se posljednjih dana cjelo- kupna vanjsko-politička djelatnost nc samo balkanskih več i ostaF'- država koje su posredno ili neposredno intere- sirane položajem na Balkanu. Ministr. vanjskih poslova Rumunjske, Jugosla¬ vije, Turske i Grčke sastaju se u izvan- rednim prilikama da viječaju o torne kako če uskladiti svoja nastojanja u ovim kritičnim vremenima, da se iz- bjegne ono najgore: rat. Sama ta či- njenica dovolj na je da objasni veliki interes, koji vlada u cjelokupnoj evrop¬ sko j političkoj javnosti za taj njihov sastanak. Kad bi se radilo samo o Balkanu odnosno o balkanskim državama stvar ne bi medjutim imala neko pretjera- no značenje. Pogotovo kad bi se ra¬ dilo samo o državama članicama Bai- kanskoga sporazuma. Jasno je kakav može biti njihov cilj u ovo doba, a jasno je i to, da one same nemaju me- djusobno da riješe nikakvih problema, nikakvih suprotnih sporova. No kad se znade kako je Balkan bio oduvijek po- prište interesa velikih sila — a on je to u veliko j mjeri i danas — i kad se znade kako odlučno može biti drža¬ nje poj edinih njegovih država ili čak večine država u sadanjem sukobu ve¬ le Vlasti, onda je jasno zašto se na sko- ri sastanak ministara Balkanskoga pakta gleda s toliko interesa. Sastanak se održaje neposredno na- kon viječanja izmedju grofa Ciana i grofa Csakyja u Veneciji. Taj momenat obilježuje važnost i značenje sastanka u Beogradu, koji če se morati pozaba- viti omom istom temom, koja je venti- lirana u Veneciji, a to je pitanje sredji- vanja odnosa ne samo na Balkanu nego i u Podunavlju. što se tiče samih odnosa na Bal¬ kanu tu jedva da ima večih poteško- ča, koje se ne bi dale svladati. Balkan¬ ske države — članice Balkanskog pakta — složne su medjusobno, ostaje samo pitanje Bugarske. činjenica da je Ita¬ lija, koja je na Balkanu zainteresirana ne samo kao jadranska velevlast nego i gospodar Albanije, s nekim balkanskim državama u dobrim i prijateljskim od- nosima a da je isto tako uredila odno¬ se s drugim državama, koji su neko vrijeme izeledali zategnuti, svakako olakšava organizaciju Balkana na bazi poštivanja postoječeg stanja. što se tiče Bugarske upravo su po¬ sljednjih dana listovi registrirali neke pojave, koje se mogu tumačiti apso- lutno u prilog balkanske solidarnosti. Ovdje mislimo na poboljšanje odnosa izmedju Turske i Bugarske, koji su se očitovali u nekim važnim diplomatskim posjetima i izmjeni poruka, a mislimo i na izjavu samoga pretsjednika bu¬ garske vlade Kjoseivanova, koji je neki dan naglasio, da Bugarska ostaje da¬ leko od ratnoga požara. Mir i spora¬ zum — to je u dvije riječi politika bu¬ garske vlade, rekao je Kjoseivanov. A kako Bugarsku vežu i s Jugoslavijom odnosi prijateljstva sigurno je da Bu¬ garska ne če u ovom času biti smetnja uredjenju pitanja, koja je dijele s po- j edinim balkanskim državama, s Ru- munjskom i Grčkom. Time je ujedno izbjegnuto opasnosti, da bi Bugarska mogla biti neke vrsti odskočnom daskcm odnosno sredstvo u rukama neke vele¬ sile za provedbu njenih ciljeva U pogledu Podunavlja poznato je da se Italija i Jugoslavija zalažu več dulje vremena da se nadje neki kom¬ promis izmedju Madžarske i Rumunj¬ ske. Problem je prilično kompliciran, ali nije — veli se — neriješiv. Istina Ma¬ džari traže teritorij alne ustupke a Ru- munji ne če o torne ni da čuju — pa je ta dva gledišta nemoguče uskladiti, ali bi se izlaz imao nači tako da Madžari za sada ne postavljaj u teritorijalnih zahtjeva da dakle privremeno odusta- nu od njih, našto bi Rumunji bili voljni da urede ostala pitanja, medju kojima je na prvom mjestu pitanje po- boljšanja položaja madžarskih narod¬ nih manjina. Ako se nadje izlaz na toj osnovi za koju su čini se i Nijemci i Talijani tada bi pitanje Podunavlja i Balkana bilo donekle uskladjeno — dakako koliko se tiče samih balkan¬ skih država i Madžarske. No kako smo istakli problem nije samo u torne Mnogo je teže pitanje kako če se uskladiti odnosi prema ve- (Nastavak na 2 strani 1 stupac) STRANA 2. I S T R A« BROJ 4. DJEČAKA UBILA BURA Rakaij — Posljednja strašna bura, koja je nezapamčenom žestinom urlala po- sljednjih dana nad cijelorn Istrom pokosila ie nekoliko žrtava. 14-godišnji Josip Per- čan iz Raklja bio je zatečen od bure na otvorenom polju baš na jednom klisura- stom i kamenitom mjestu. Udarac bure bio it tako jak, da je diečaka prevrnuo i uda- rio niime o zemlju ili bolje o ostri kamen, koji mu je rasjekao glavu. Dječak je došao kuči sav raskrvavljen, ali kako je njegovo stanje postajalo sve teže, morao je u kre- vet. Njegovi su ga ukučani liječili domačim sredstvima punih 6 dana. Njegovo se ie stanje pogoršavalo iz dana u dan,’ pa ga ie otac Paškval odvezao u Pulu u bolnicu. Tamo je iiječnik ustanovio prelom lubanje u tako opasnom stadiju, da ie dječak za naikrače vrijeme morao umrijeti. Čuvši to njegov otac sav zdvojan zamolio je upravu bolnice, da mu izruči sina, jer da bi želio. da mu dijete umre kod kuče i da bnde po¬ kopano u svom rodnom mjestu. Uprava bolnice mu je to dozvolila i otac .ie sav skršer, na rukama ponio svoje drago dijete v uči, gdje mu je umrlo nakon par sati. NAGRADJENI ZEMLJORADNICI Pula — U nedjelju, 14 siječnja, podi- jeljene su u Puli nagrade istarskim zeniljo- radnicima. na čijim su poljima pojedini us- jevi najbolje uspieli i donijeli največi pri¬ rod. Natječai je bio u duhu autarhijskog si¬ stema, koji se provodi u cijeloj Italiji, a u kom je Istra sudjelovala sa tri grane svoie zemljoradničke proizvodnje: žitom, uljem i stočarstvom. Konstatirano je da je naročito prirod žita b.o u godini 1939 najbolji što ga se ikad postiglo u Istri. Oni radnici na čijim je poljima prirod bio relativno naj- bolji dobili su od države nagrade, koju im ie podijelio sam prefekt. Nagradjeni su po- dijeljeni u tri kategorije: veliki posjednici. srednji posjednici i mali posjednici. Medju nagradjenima ima veoma mnogo naših lju¬ di, koji kako je poznato, obradjuju svoju grudu djedovske zemlje s naročitom lju- bavlju. KAŽNJAVANJE KRIOMCARA Rijeka — Zbog kriomčarenja razne robe iz kvarnerske slobodne zone izreče¬ ne su posljednjih dana mnoge kazne. Medju ostalima su kažnjeni: Antun Janko pokojnog Marka, te Ivan Peteh pok. Marka svaki sa 3 mjeseca zatvora i 2120 lira globe, Franjica Dajčič iz Bo- ljuna sa 50 lira globe, a Marija Ravnic takodjer iz Boljuna sa 15 dana zatvora. PREUREDITEV TRŽAŠKE INDUSTRIJSKE LUKE Dne 21 t. m. je italijanski ministrski svet v Rimu odobril sistemacijo tržaške¬ ga industrijskega pristaništa. Omenjen: ministrski svet je med mnogimi drugi¬ mi zakonskimi osnutki odobril, da se izdajo potrebna denarna sredstva, ki bodo zadostovala za vsa nova dela tr¬ žaške luke. Po tem osnutku bo torej Trst še bolj industrializiran in se bo po¬ lagoma pretvoril v pravo industrijsko mesto. Vest o sistemaciji in razširitvi tržaškega pristanišča je napravila v Trstu, kjer so bili že nekaj časa za¬ skrbljeni za usodo luke, veliko veselje in se nadejajo, da je s tem popolnoma izključena možnost, da bi se tržaške mdustrije preseljevale na jug. UBIO COVJEKA KAMENOM Vodnjan — Početkom veljače bit če u Puli sudjenje Mati Orliniču iz Vod- njanštine. koji je optužen da je 15. ožuj- ke prošle godine kamenjem ubio u Ro- veriji Miku Giorgini-a (?) iz sela Jur- šiči. GOROPADNA UNUKA Tinjan — Pavla Banko, 46 godišnja seljakinja, žestoko se zavadila sa svojom starom 75-godišnjom bakom zbog paše. Ona je svoje ovce potjerala na pašnjak svoje bake Foške Perič, ali je stara pro¬ ti torne žestoko protestirala i stala tje- vati nju i ovce. Pavla je tako uskipjela da je navalila na baku, izgrebla je i na- ':ukla je štapom. Sud u Pazinu osudio ju e zbog toga na 4 mjeseca zatvora. Ape¬ lirala je na tribunal u Puli, ali u zao čas po sebe, jer tribunal ne samo što loj je potvrdio kaznu nego ju je još osu¬ dio i na plačan je priličnih troškova, a osi m toga je stavio izvan snage jednu njezinu prijašnju uvjetnu osudu. (Nastavak sa 1 Strane) ievlastima. Stvar postaje još komplici¬ rani j a ako se uzme u obzir, da se ne radi samo o zaračenim stranama Nje- mačkoj s jedne i Francuskoj i Engle- skoj s druge Strane. Tu je još Rusija, a tu je još i Italija. Rusija je doduše još u vi j ek zabavi j ena s ratom u Finsko j, a i Italija se za sada nalazi u stavu iščekivanja. No kako je istakao tajnik fašističke stranke Muti u svom nedav- nom govoru nitko se ne srni j e podava ti iluziji, da bi sadašnji položaj Italije u evropskom suboku mogao ostati vječan. Italija se svakim momentom može trači prisiljenom da uzme oružje u ruke pa zato mora biti spremna i du¬ hovno i materijalno, rekao je Muti. Kad bi mogao nastopiti taj momenat, o kojem govori generalni tajnik fa¬ šističke stranke, za sada se ne zna, no iasno je da se u takvom slučaju mije- nja i sadanje ravnovjesje i položaj na Ealkanu i u Podunavlju pa s time da- kako računaju i balkanski državnici. VREMENSKE IN DRUGE NEPRILIKE V NAŠIH KRAJIH II. Bistrica, decembra 1939. — (***). Letos niso našim krajem naklo¬ njene niti vremenske niti druge razme¬ re. že v zgodnji jeseni so nam na polju prizadejali ogromno škodo divji prašiči, ki so se izredno razmnožili po držav¬ nem in graščinskem gozdu med Go- mancem in Snežnikom. Nekaterim kme¬ tom iz vasi Podgraje, Kuteževo, Zabiče in drugih, je ta divjačina uničila skoro ves pridelek koruze in krompirja. Priza¬ deti so vložili preko jablaniške občine prošnje na prefekturo v Reki za denar¬ no ali drugačno pomoč — a vse zaman. Niti toliko niso dosegli, da bi se mero¬ dajna oblastva pobrigala za to, da bi to divjačino na kakšen način pregnali. In če tudi v bodoče ne bo potrebnih ukre¬ pov, bodo prihodnje leto naši jesenski poljski pridelki spet izpostavljeni uni¬ čevanju. Druga, katastrofalna škoda pa je bila povzročena vasem v našemu koto po dveh velikih povodnjih Prva poplava, ki je bila v drugi polovici novembra in druga, ki je poplavila naša polja prve dni v decembru, sta nam opustošili nji¬ ve, travnike in vse, kar sta zajeli. Po mnogih njivah je voda, ki se je razlila čez bregove, odnesla skoro vso zemljo, uničila pa je tudi travnike, povzročila škodo po cestah in poljskih poteh itd. V Zabičah je poplavila vas in vdrla v nekatere hiše, gospodarska poslopja int shrambe, v katerih je uničila poljske pridelke, marsikje celo žito, pripravlje¬ no za mlin in spomladansko setev. Po drugih vaseh niso bile posledice poplav tako velike, vendar je skoro vsaka vas v našem kotu utrpela precejšnjo škodo. Če pomislimo, da najboljši kmet v na¬ šem kotu ob najboljši letini, pridela le toliko, da se družina z domačimi pri¬ delki lahko preživlja do spomladi, si lahko predstavljamo, kako težko bo šele letos. Bolj kot druga leta bodo družine navezane na nabavo živi jenskih potreb¬ ščin pri trgovcih. A ker ni denarja, se bodo morali tudi to omejiti, kajti tr¬ govci le neradi prodajajo na kredit, v današnjih časih pa tudi ne zmorejo več. Ker so kmetje svoje gozdove posekali, se morajo v vsakem oziru omejevati, zato ni čuda, če večina družin strada čez zimo. VEDNO VEČ KRAŠKIH JAM Trst, januarja 1940. (*♦•) _ Znano društvo tržaških jamarjev, ki je inten¬ zivno na delu skoro vso dobo po svetov¬ an - 6 V zad J, iJern času odkrilo kar 90 novih jam na Krasu in v Istri ki vo¬ dijo globoko pod zemeljsko površino ter nekatere tudi natančno raziskalo Med njimi je mnogo takih, ki so bile popol¬ noma neznane, za druge pa je vedelo le okoliško prebivalstvo, ki pa se zanje ni brigalo. Nevarno in naporno delo ome¬ njenega društva je nedvomno velike važnosti za znanost kakor tudi za go¬ spodarstvo Z njim bo omogočeno po¬ drobnejše spoznavanje in proučevanje notranje strukture in neprestanega pre¬ oblikovanja i, '.iškega terena, vakor tudi sile in smeri rokov vodnih mas, ki po podzemskih poteh odtekajo neizkorišče¬ ne, medtem ko bi se mnogi taki vodni tokovi dali izkoristiti z izpeljavo vodovo¬ dov za preskrbo obširnih krajev, ki ta¬ ko trpe na pomanjkanju tega osnovne¬ ga gospodarskega elementa. Za rezulta¬ te dela tega društva pa se zanimajo ru¬ di vojaške oblasti. PROŠNJE ŽA UPOKOJITEV Gorica, januarja 1940. (**•). — žup¬ nik Miha Kenda, ki je vsa povojna leta vodil župnijo v Šempasu, je zaprosil za upokojitev. Prošnja je bila od nadško¬ fijskega urada v Gorici ugodno rešena, župnik Kenda se bo z upokojitvijo na¬ selil v št. Mavru pri Gorici- Prošnjo za upokojitev je vložil tudi župnik Franc Franke, ki pastiruje v Oseku pri Gorici že 40 let. poludio u Argentini" Vodice — Teška nesreča pogodila je u našem selu obiteli Antona Ribariča zva- nog Bunalo Njegov sin Ivan bio je ofišao u Argentina još godine 1927, ostavivši kod kuče Ženu i troje diece. Dugo je vremena bio nezaposlen i nije mogao zaslužiti ni to¬ liko da se kuči vrati. Uslijed toga nije se ni kuči javljao. pa su več mislili da je umro. Sada je iedan njegov znanac, koji je tamo s niime bio, javio o teškoi nesreči, koja se Ivanu dogodila. Ivan je konačno našao neko zaposlenje, pa je štedio i prište- dio toliko da se ie htio vratiti kuči Pošao je da kupi u jednoj agenciji putnu kartu, ali mu je putem neki džepokradica ukrao lisnicu i svu dugogodišnju zaradu tako da je ostao bez ijedne pare." To je na nj tako porazno djelovalo, da mu se je od očaja zamračio um. Odveden je u ludnicu. Kad su njegovi roditelji zato saznali, obratili su se na bolnicu s molbom, da bi im ga po¬ slala kuči, ali je bolnica odgovorila, da je njegovo duševno stanje tako teško, da ga se nikako ne može pustiti iz bolnice. Cijela se obitel.i nalazi zbog te teške tragedije u velikoj zdvojnosti. Um tli u Puli Pula — Žita Benčič iz Pule — Lju- bičič Tomo iz Piomina — Foni Marija iz Lanišča — Pamič Štefanija iz Pule — Plsak Dominik, prosjak iz Buzeta — Vončina Fuma iz Pule — Benčič Anton, seljak iz Poreštine — Jurlina Mate, ra- dnik iz Pule — Salambat Marijan, djak iz Pule — Benčič Marko, radnik iz Po¬ reštine — Benčič Marija iz žminja. Vjenčali su se: Ivan Hrelja iz žmi¬ nja i Škopac Eugenija iz Labina — Ko- var Ljudevit iz Pule i Čus Ida iz Pazi¬ na — Vojak Antun iz Pule i Cukon Ba¬ zilika iz Pule — Kirac Valentin i Leve- r.ič Justina iz Pule — Perič Josip i Kaič Dragica iz Pule — Bunc Viktor iz Ko- mena i Donač Julija iz Dutovlja. GORIČKI NADBISKUP MARGOTTI ZA POŠTIVANJE CRKVENE JURISDIKCIJE Mjesečnik »Ravnopravnost« priopčio je u svom posljednjem broju podulju bilješku o goričkom nadbiskupu Mar- gottiu, u kojoj ističe da je nadbiskup u svom listu uputio apel na svoje sve- čenstvo i svratio im pozornost na ka¬ nonski propis 2334, koji predvidja eksko- munikaciju onih, koji izdaju zakone naredbe itd., protiv slobode i prava katoličke crkve i koji posredno ili ne¬ posredno smetaju provedbu crkvene ju- risdikcije time, što se obračaju bilo kojoj civilnoj oblasti. IZGORJELA STALA Sv. Npdjelja kod Labina — Prije ne¬ koliko dana planula je u Svetoj Nedje- Iji staja župnika Josipa Marina. Buduči da je vatra nastala u po bijela dana, oko 10 sati prije podne, brzo je zapaže- na i pogašena. Izgorjela su tek dva sto- ga sijena. šteta se cijeni na par tisuča lira. ZABRANJENE MAŠKARE Pula — Sada u pusno vrijeme mnogi su se mladiči znali maskirati i iči u maška¬ re. Medjutim je ovih da. j. izdala puljska kvestura obavijest, prema kojoj je zabra- njeno izlaziti maskiran na ulicu. Maskirati se smiju samo na priredbama u pojedinivn zatvorenim lokallma, uz prethodnu dozvolu. Pri tom maske ne smiju imati kod sebe ni- kakvu stvar, kojom bi se moglo koga po- zliieditl, a niti smiju bacati bilo kanve stvarčice, slatkiše ili slično. Na poziv orga¬ na vlasti svaka je maska dužna da se od- mah demaskira POPIS, A NE REKVIZICIJA BAKRA Pula — Novine ponovno podvlače, da najnovija naredba o popisu bakra ne znači rekviziciju. To da je samo popis u svrhu evideneije, s koliko bakra može da raspolaže država u slučaju potrebe. — Svaki vlasnik bakrenih predmeta ne¬ ka bude uvjeren — kaže saopčenje ob- jelodanjeno u štampi — da če mu sva¬ ka bakrena stvar biti u slučaju rekvizi- cije odmah plačena po dnevno j tržno j cijeni tako da če si za dobi veni novac moči odmah kupiti drugo sud j e iz alu¬ minija, gline ili slično. Ne smije se za- boraviti — kaže saopčenje— da se je u drugim bogatij im državama več rek viri - ralo a ne samo popisivalo — željezo, lim, pa čak i papir, a ne samo bakar! OPET ČE BITI KAVE Pula — U smislu raspisa ministarstva za korporacije odredba o prodaji kave mi- ienja se i u buduče če se počevši od 1 ve- liače moči prodavati kava i to: a) u lokali- ma i kavanama, ali samo u šalicama i to gostima, koji sjede za stolom ili ju piiu kraj pulta, b) počevši od 10 veljače moči če se prodavati i u dučanima, ali samo uz cedu- 1 j u. Svatko može dobiti nijesečno 50 grama kave po osobi. ali samo kod iednog trgov¬ ca i to kod onoga koga unaprijed odredi, da če se kod njega posluživati. Prijave kod kojili trgovaca se želi kupovati, imaju se učiniti od 24. do 27. siječnia i to kod od¬ nosnih trgovaca. Cijena je kavi sirovoj 30 50 lira kg, a prženoj 48.50 lira kg. OFUR1LT SE VRELOM VODOM Labin — 2-godišnji dječačič Silvan Milivoj igrajuči se u kuhinji prelio je lonuc vrele vode, koji ga ie ofurio po cijelorn ti- ielu. Kako su opekline dosta velike, to je dijete odvezeno u puljsku bolnicu, gdje če morati odiežati najmanje rnjesec dana. Pazin — Sličnu nesreču doživio je i mali Franjo Grubiša Franjin iz sela Vraniči kraj Pazina. On je pao u ltfnac vrele vode, ali su njegove opekline na sreču takove na¬ ravi, da ne če imati posljedica. CIJENA ŽIVOTINJSKOJ MASTI VELIKA KRADJA U ŽMINJU žminj — Gostioničar Ernest Lavrin doživio je prošli mjesec neugodno izne- nadjenje. Iz ormara u sobi nestala mu je mala ručna blagajna, u kojoj je bilo nista manje nego 21.000 lira, Istragom je ustanovljeno, da je kradju izvršila slu¬ žkinja Lavrinova neka Silvana Valenti, kojoj je istom 19 godina i to na nagovor svog oca, kod koga je nad j en jedan dio novca: 13.850 lira. I otac i kči odveden) su u uze sudbenoga stola u Puli. RAZBIO MU ČAŠU O GLAVU Sveti Petar u Šumi — To je bilo još u ožujku prošle godine, u gostionici Pere Kopitara. Medju ostalim gostima bili su tamo i Antun Bratulič pokojnoga Franje i postolar Pajica Ljudi su pjevali, a pjevao je i Pajica, samo Bratuliču nekako kao da se nije dalo. Uto mu pridje Pajica, gume ga u trbuh i pozove ga neka i on pjeva, pogotovo, kad se zna, da on ima najljepši glas u komuna. Ali Bratuliču nije bilo do pjevanja. Na poziv Pajičin, koji tnožda i nije bio tako nježan, digne on čašu, za¬ mahne i časa se razbije na Pajičinoj glavi. Pajica je borne odležao nekoliko dana. — Sada je cijela stvar došla konačno pred sud, iako s velikim zakašnjenjem, i ta ie čaša neraspoloženog pjevača Bratuliča sku- po stajala. Odsjedit če 4 mjeseca u hladu- GOSPODARSKE VESTI. Trst, januarja 1940. (***) — Mero¬ dajni gospodarski krogi so dogotovili načrt za povečanje ital. trgovske mor¬ narice. Po tem načrtu se bo do 1947.1. v italijanskih ladjedelnicah zgradilo za 2 milj ona br. ton novih trgovskih ladij, tako, da bo trg- mornarica v tem času povečana od 3,3 milj ona br. ton, kolikor šteje danes, na 5.3 miljona br. ton. Na ta način skušajo dvigniti ne samo moč trg. ladjevja, temveč tudi zaposlenost delav¬ stva ter aktivnost številnih ladjedelnic, od katerih mnoge so danes v zastoju. Vprašanje je seveda kako in s kakimi sredstvi bo prišla industrija do važnih in neobhodno potrebnih surovin, ki pri¬ hajajo pri tem v poštev. Pula — Javili smo posliednji put, da je vlast okružnicom pozvala sve veterinare, da vode točnu kontrolu o predaji suvišne masti. Sada se javlja cijena, koju je država utvrdila za tu mast. U sabiralištu životinj- skih masti i otpadaka u Vodnjanu odredje- na je cijena od 289 lira po kvintalu. V POVIRJU ZGORELO 8 HIŠ Škoda znaša 150.000 lir Trst, januarja 1940. — Velik po¬ žar je dne 12 t. m. uniščil del Povirja. Požar je nastal zjutraj ob 6.30. Ogenj so opazili najprej na strehah dveh hle¬ vov. Do tako velike nesreče ne bi prišlo ako ne bi pihala močna burja, ki je razpihala ogenj na ostala poslopja. V kratkem je bilo osem hiš v plamenu. Na kraj nesreče so prišle oblasti iz Se¬ žane in nato tržaški gasilci. Gašenje je bilo izredno težko zaradi burje in ostrega mraza te je trajalo ves dan. Nesreča je zadela osem družin, ki so sedaj v zimi ostale brez vsega na cesti, škodo cenijo na 150.000 lir. NAFTA V TRŽAŠKIH TLEH Kot smo že poročali, je v Trstu vzbu¬ dila vest, da so našli v tržaškem pod¬ zemlju nafto, začudeno zanimanje. Glasbenik, ki je našel izvirek nafte v škorkoli, jer hitro alarmiral veliko ita¬ lijansko društvo za petrolej »Agip« in se tudi sam podal v Rim. Direkcija »Agipa« je na to poslala v Trst geologa da bi proučil izvirek tržaške nafte. Z?. enkrat ni še ničesar znanega o rezul¬ tatu raziskovanja. V kako rentabilnost zelo dvomijo, ker je izvirek zelo maj¬ hen. ZAČASNI DOPUSTI REZERVISTOV Trst, januarja 1940. — (***). Vojni obvezniki letnikov 1901 do 1906 in 1913 in 1916 ter specialisti letnika 1915, ki so bili lani vpoklicani kot rezervisti in po¬ slani v jeseni na dopust, se bodo morali v mesecu marcu letošnjega leta spet ja¬ viti svojim poveljstvom. * — Št. Vid pri Vipavi. — Po hudi bo lezni je umrl duhovni svetnik Ivan Janc, župnik v pokoju. Po rodu je bil iz Novega mesta. Pred upokojitvijo je bil dolga leta dušni pastir na Colu, kjer so ga tudi pokopali. Sožalje! * — Goče. — Na padovanski univerzi sta bila istočasno promovirana za doktorja vsega zdravilstva brata Sta¬ nislav in Milovan Ferjančič, sinova dr. Hermana Ferjančiča, sodnega nadsvet- nika v Benetkah, ki je doma iz Goč. Na isti univerzi je bil promoviran za doktorja prava Ludvik Nanut iz Kanala. čestitamo! * — Trst. — Nemški konzulat pozivi vse baltiške Nemce, ki žive v Trstu, in ki so še državljani Litvije in Estonije ter želijo dobiti nemško cvžavlianstvo in se preseliti v Nemčijo, da se javijo v njegovom uradu. * — Gorica. — Bivši goriški prefekt Vezio Orazi je postal predsednik držav¬ nega društva za kinomatografijo BROJ 4. »ISTRA« STRANA 3. IPAK SE KREČE PITANJE PEjNiZlJA BIVŠIH SEDAMBESET NAŠIH LJUDI List, kao što je ovaj naš mali tjed nik, nema male zadače. Njegove mrša ve četiri stranice bile bi premalo i on- da kad se u listu ne bi niorao tretirati niz najrazličitijih područja kulture, po¬ litike, narodnoga gospodarstva itd. A no vina — hoče li da u istinu bude novina — mora osim toga donositi aktuelni ma¬ terij al, mora biti informativna. Osim to¬ ga tu’su još naša društva, koja u listu vide — s pravom! — svoje glasilo, ko- je je dužno donositi koliko može izvje- št a je iz društvenoga i organizacijskoga života. Udovoljiti prema torne svima tim potrebama u potpunoj mjeri, onako ka¬ ko bi za neku stvar bilo najbolje, osta- je na žalost u najviše slučaj e va samo dobra želja, jer se samo dotorom voljom ne dade povečati opseg Usta, a olovo je tako tvrd materij al, da je nemoguce ša¬ liti ga u jednu stranicu vise od točno odredjene količine. Pa ipak uza sve to ima pitanja, ko.iu. takodjer nalaze i moraju nalaziti m&K- simalan prostor u listu, koji želi da udo- volii potrebama naše emigracije odno¬ sno naših ljudi. Kraj onih pitanja, što smo ih malo prije spomenuli postoji na¬ ivne još vrsta pitanja od največeg pra- ktičnoga interesa za naše ljude, kojima se list kao što je »Istra« i mora i želi zanimati. Jedno takvo pitanje od velikog prak- tičnog, još i više, od žiyotnog_ interesa je pitanje mirovina brojnih bivših ar senalskih radnika. U Jugoslaviji živi ka ko je poznato na desetke naših ljudi, bivših radnika arsenala, kojima nije re¬ gulirano pitanje mirovme, na ko ju imaju po svim propisima pravo. S time u ve¬ zi. znajuči da se u posljednje vrijeme naročito intenzivno radi na torne, da se to pitanje riješi povoljno za te naše ar- senalske radnike, zamolili smo jednoga od onih, koji se svojski zalaže za cije- lu stvar, radnika g. Josipa Grakaliča, da nam prikaže kako sada stoji to pita¬ nje. , ... , Prije nego iznesemo neke dijelove toga razgovora samo nekoliko opčih na- pomena za bolje razumijevanje čitavoga pitanja. Po t. zv. opskrbnim propisima za ra- dničko osoblje od godine 1909. bili su svi radnici puljskega arsenala oslgura- ni za starost. Pravo na tu osigurninu za starost imali su svi oni radnici, koji su imali preko 10 godina službe i imali su stalnost. Oni, koji su bili stalni, _ a imali su manje od 10 godina službe, imali su pravo na stanovitu otpravninu, dok su oni koji nisu bili stalni a imali su više od'10 godina službe mogli dobiti penziju posebnim ovlaštenjem Ministar- stva vojske i mornarice. To su dakako bili propisi, koji su vn- jedili za normalno vrijeme. Med] ut-im nakon sloma bivše Austro- Ugarske monarhije nastale su drukčije prilike. Tada je godine 1923. izmedju t. zv nasijednih država zaključena kon¬ vencija po kojoj če svi oni radnici, koji bi imali pravo na penziju primati miro- vinu od one države čiji državljani po- stanu. Rok za podnošenje molbi u smi¬ slu tog zaključka blo je do 5. prosinca 1931. I doista je mimstar vojske i mor¬ narice izdao početkom lipnja 1931. nare¬ dim. da svi bivši arsenalski radnici, koji su. stekli stalnost, bez obzira da li su sposobni za službu ili ne, podnesu mol¬ be za penziju. No što se medjutim de- silo? Za tu naredbu nije večina intere- senata saznala na vrijeme. Rok od 6 mjeseci bio je zato, i odveč kratak. Sa- znali su j edino radnici u pomorskem ar- senaiu u Tivtu, koji sn podnijeli na vri¬ jeme molbe i dobili ono, što ih je zako¬ nom pripadalo. Oni pak, koji su kasnije podnijeli molbe bili su odbijeni, jer je odredjeni zakonski rok bio več prošao. Na taj se način dogodilo, da je veliki broj bivših arsenalskih radnika ostao prikračen u svojim pravima, koja su mu bila zajamčena spomenutom kon- vencijom. Akcija, koja je zatim povedena, išla je za tim, da se to ispravi, da se naime pruži mogučnost svim onima, koji ima¬ ju inače sve ostale stvarne i zakonske uvjete zato, da se okoriste svojim pra¬ vima, koja nisu za njih mogla utrnuti samo zbog okolnosti, što nisu za njih saznali pravovremeno. To u toliko vise, što se ovdje radi o zaista malim ljudi- ma, čija potraživanja nisu tako velika, da bi bile potrebne naročite teške fi- nancijalne žrtve. . v G. Josip Grakaiič nastojao je jos pred nekoliko godina pokrenuti to pitanje, a osobito se založio za njega kad su se na njega kao bivšega arsenalskoga radnika koji je u to pitanje upučen stali obra¬ čati stariji radnici. . Prvi konkretniji korači ucmjeni su još godine 1933. pripovijeda nam Graka¬ iič ali su sva ta prva nastojanja kao i daljnji korači ostali bez ikakvog stvar- nog rezultata. Tek kasnije naišli smo na bolje razumijevanje u Beogradu, gdje se i savezno vodstvo svojski založilo za rješenje tog pitanja. _ Kako stoji sada stvar i da li se primiče konačnom rješenju? — Moram vam naglasiti, rekao je Grakaiič, da je cijela stvar bila još lanj- *-■» 'o^iae nred rješen.iem. Fostojao je NAŠIH ARSENALSKIH RADNIKA PRIMIČE SE KRAJU IMALO BI DOČI DO SVOJIH ZASLUŽENIH PRAVA več prijedlog amandmana u proračunu za god 1939.-40, ali ga je tadanji mini- star financija Letica odbio. Nakon sa- stava nove vlade i dolaska novih ljudi stvar je pospješena, pa je predana po¬ sebna pretstavka i potpredsjedniku vla¬ de dr. Vladku Mač eku. Isto takva pret¬ stavka predana je i ministru socijalne politike i narodnog zdravlja g. Srdjanu Budisavljeviču, koji se stavio u kontakt s Ministarstvom vojske i mornarice. U studenom prošle godine, dakle pred dva mjeseca, obaviješteni smo od Ministar- stva vojske i mornarice, da če pokrenu- to pitanje biti riješeno unošenejm po¬ trebnih odredaba u financijski zakon za godinu 1940.-41, putem amandmana, a predlog za amandman več se sada izra- djuje. — Koliko imade naših ljudi, koji do- laze u obzir za penziju? — Ima ih preko 70, odgovorio je Gra¬ kaiič, koji je zatim naglasio, da če time biti to pitanje u principu riješeno, jer če se_ tek tada poj edinci sa svojim ob- razloženjem obračati ministarstvu voj¬ ske i mornarice za priznanje godina mi- rovine odnosno višine potraživanja. Ne bi bilo ni po Božjem ni ljudskom pra¬ vu osobito nam je podvukao Grakaiič, da ljudi ostanu u starosti bez svake po¬ moči na ko ju imaju potpuno pravo, bu- duči da su bili 15 i do 30 godina u arse- nalu. To su njihova stečena prava, koja su dobili i ostali njihovi drugovi, na pr. oni koji su ostali u Italiji, pa češi, Po- ljaci... — Čujem da je pokrenuta akcija i za željezničare. — Jest, nije pravo da željezničari ne dobiju uračunate godine provedene u arsenalu, t. j. u državnoj službi, kod dr¬ žavnih željeznica. To je pitanje pokre- nuto godine 1938., pa nam je pokojni mi- nistar saobračaja dr. Spaho bio obečao da le im novim pravilnikom priznati sve godine službe. Medjutim se to na žalost nije dogodilo. Kao primjer kakva se ne- pravda čini time našim radnicima na¬ vest ču vam slučaj našeg radnika F. V. koji je imao 18 godina efektivne službe u puljskom arsenalu. On je došao go¬ dine 1920. u Jugoslaviju i. po vlastitoj molbi stupio u služhu državnih žuljezni- ca. U penzioni fond je redovito plačao, ali je sada kad je s navrščnom 60. go- dlnom umirovljen, penzioniran tako da MANJINSMU PRO BLEMI Manjinski problem i konac rata Zagrebačke »Novosti« objavile su ovih dana .ivodnik (u broju od 23. I.) pod naslovom: Selidba nacionalnih manjina. »Novosti« medju ostalim pišu: »Akcija, koju je poduzela vlada nje- mackoga Reicha u sporazumu s vla¬ dama baltiških zemalja oko selidbe Nijemaca s Baltika završena je. Na osnovu zaključenih sporazuma sa Bal¬ tika se iseliio oko 60.000 Nijemaca. Isti ce slučaj naglašuje pisac biti i s ti¬ rolskim Nijemcima, koji su se oprech- jelili za Njemačku. Preseljivanje Nije¬ maca s druge strane iz krajeva bivše Poljske, koji su pripali Rusiji, a čiji broj dosiže oko 100.000 bit če završeno do mu je priznato samo 12 godina službe i ako je odslužio punih 38 godina i cljelo mjeseca^ marta T940 to vrijeme plačao mlrovinskl fond. od- Pošto je prikazao pojavu selidbe nosno bio osiguran za starost. Iz ovoga i nacionalnih manjina u historiji isti- se vidi kako treba mnogo raditi da na- ( čuči da ona ne predstavlja neku na¬ ši ljudi dodju do stečenih prava, što su ih zaslužili i kao dobri gradjani i kao vršni radnici. Na koncu nam je g. Grakaiič iznio i neke manje utješne potankosti, no to su več stvari, koje ulaze u sklop prilika unutar same organizacije, o kojima mi ročitu novost, autor zaključuje: Problem nacionalnih manjina bio je jedan od glavnih pitanja prije prošlog rata. To pitanje drmalo je organiza- cijom stanovitih država. Oko 42 miliju- na nacionalnih manjina smatralo se tada potlačenima. Po svršetku prošlog ne želimo govoriti. Mi smo ovdje imali rata, taj broj je prepolovljen. Medju- pred očima samo ono pozitivno, a to je, j tim, nedavnim dogadjajima ovaj broj aa ce sedamdesetak naših ljudi — ako se 0 pet primakao staroj višini. Ovaj če Bog da — ipak doči do svojih zasluženih prava. Malo kasno, ali ipak ne prekasno. Ipak se kreče. ARSENALSKIM RADNICIMA! Obavještavaiu se svi bivši arsenalski radnici, da se za sva pitanja o sticanju prava na penziju bivših arsenalskih radnika obračaiu na adresu Odbora za arsenalske radnike, na ruke g. Mate Ljubičiča, Za¬ greb, Moščenička ul. 10. Ovaj odbor radi sa potporom člana Sa- vezne uprave i nadamo se da če ovo pita¬ nje biti u najskorije vrijeme povolino ri- iešeno. Za: Odbor za arsenalske radnike Grakaiič v. r. problem, bez obzira na ishod ovog rata tražlti ponovno svoje rješenje. REGULACIJA REKE II. Bistrica, jan. 1940 (***). Že več let so oblasti napovedovale regula¬ cijo struge Reke. Pravzaprav je bil ta problem načet takrat, ko so namera¬ vala oblastva odkupiti obsežne trnovske »Mlake« za preureditev in gradnjo aero¬ droma. Po svoji legi bi to polje najbolj odgovarjalo, toda teren ni niti malo pri¬ meren za to, kajti še sredi poletja, ko ;e čas košnje, stoji voda po travnikih Takrat so morale oblasti opustiti vsako misel odnosno odložiti gradnjo aero droma do izvršitve drugih ukrepov, ki bi dali možnost za izsušitev tega kom pleksa travnikov. Takrat so se razširile tudi govorice, da z regulacijo struge Reki, ki naj bi dobila ravno korito, s čimer bi bil pospešen tok in odtok vo¬ de, bi trnovsko polje veliko pridobilo, odnosno, bi se dalo misliti na njegovo izsušitev. Koliko je bilo v teh govoricah resnice, opirajoče se na strokovnjaške ugotovitve, pa nam ni znano. Prvi ukrep, ki se je nanašal na re¬ gulaciji) Reke je bil odlok, s katerim so oblastva odvzela lastninske pravice do izkoriščanja vodne sile Reke posestniku, mlinarju in žagarju Valenčiču, po do¬ mače Zemljaku. Ostraniti je moral ta¬ koj svoj jez, ker so strokovnjaki ugoto¬ vili, da jezovi ovirajo normalen odtok vode, zlasti pri povodnjih. Posestnik Zemljak je kasneje prejel kot odškod¬ nino za odvzete pravice na vodi znesek eca 109.000 lir. Takrat so se razširile tudi govorice, da se bodo morali odpo¬ vedati pravici do izkoriščanja vode vsi posestniki mlinov in žag vzdolž Reke, istočasno pa podreti vse jezove in dru¬ ge naprave. Potem pa je za nekaj let vse utihnilo in mislili smo že, da bo ostalo vse pri starem. I.ani, preden so začeli z deli za regulacijo Reke pri Ko¬ sezah, pa je merodajno oblastvo izdalo enak odlok posestniku mlina špilarju v NOVI PROPIšI ZA PUTOVANJE U ITALIJU Beograd — Prema dobivenom oba- vještenju putnici i turisti koji putuju u Ita liju po najnovijim propisima mogu za sada unositi u Italiju 250 efektivnih tali.ianskih lira u metalnom novcu mjesto kao do sada 300 lira. Pored gornjeg iznosa efektivnih talij anskih lira svaki putnik turista koji putuje u Italiju može nabaviti preko ovla- štenih zavoda i »Putnika« do 300 lira u kreditnom pismu i do 2500 lira u hotelskim bonovima. SNI JE G NA UČKI Opatija — Na Učki i po obližnjim bregovima pao je snijeg. Nebo je vedro, a i vrijeme nije loše, iako je temperatu¬ ra dosta niška, 8 stupnjeva ispod ništi- ce. Na mjestima je snijeg visok po 25 do 30 cm. U srednjoj Istri, po Pazmstim, bilo je takodjer zadnjih dana veoma stude- no. čak do 16 stupnjeva ispod ništice. sedaj na leto pri- Kosezah; kateri mlin pride vrsto, pa ni znano. Kot že rečeno, so lansko čeli s prvimi deli regulacije reške stru¬ ge v bližini Kosez pri 11. Bistrici in pred kratkim zaključili zadnja dela na tem odseku. Reka teče sedaj od Kosez pa približno do železniškega nadvoza po novi, široki, moderno urejeni strugi ki nima skoraj nobenih ovinkov. Novo korito meri na dnu komaj 10 metrov oba bregova se v terasah dvigata in razširjata tako, da znaša zgornja raz dalja med obema bregovoma cca 40 metrov. Ta prva regulacija je stala baje 8 milijonov lir. Dograjen je bil tudi most čez novo strugo, ki ga nosijo trije oboki in je stal baje 1 milijon lir — Prvotno je bilo rečeno, da bodo novo strugo betonirali, tega pa za enkrat niso storili; le v krajih, kjer se vodni tok močneje zaganja ob stene struge so breg obložili s kamenjem. V novi strugi izkopani materijal, ki ga je bilo ogromno, so zvozili v staro strugo tako, da so to popolnoma izravnali z okoliš nlm terenom. Cesta, ki drži po novem mostu, in veže Koseze z II. Bistrico, od¬ nosno to z Reko, pa še ni urejena. Ker bo tekla po nasipu in zaradi mehkega terena, bo dokončno urejena morda šele v teku nadaljnih dveh let. S tem delom regulacije je odstranje¬ na nevarnost poplav v Kosezah in delo¬ ma ceste med Bistrico in Kosezami, kar se je do sadaj dogajalo po nekajkrat na leto in povzročalo veliko škodo ter ome¬ jevalo promet. Vsi ostali kraji pa bodo kljub temu delu regulacije še vedno tr¬ peli od nalivih, zlasti II. Bistrica, ki jo potoka Sušeč in Bistrica skoro vso po¬ plavita, kar se je zgodilo lansko jesen kar dvakrat. Potrebne bi bile še izredno visoke investicije, da bi kraji, zlasti pa zemljišča ob Reki bili zavarovani pred poplavami. VELIKA PRIREDITEV NAŠIH ROJAKOV V ARGENTINI Buenos Aires. — Naši rojaki v daljni Argentini so 29 oktobra napravili veliko pomladansko veselico (pri njih je sedaj pomlad!) Priredilo jo je Gospo¬ darsko in podnorno društvo Slovencev v Villi Devoto. Na sporedu so imeli iz¬ ključno naš Drogram. ki je bil po vse¬ bini kako sledi: Orkestr »Triglav«: Pozdravna koračnica; A. Nedved; meša¬ ni zbor:»Nazaj v planinski raj«; J. Aljaž mešan zbor; »Soči«; V. Vodopivec, mo¬ ški zbor: »Rdeče rože«; N. N.: Dekla¬ macija; Dr. Fran Detela; »Begunka«. Drama iz življenja goriških beguncev v zadnji svetovni vojni. Prireditev je lepo uspela. — Naši rojaki so zelo agilni. To nam priča njihovo živo in temperamen¬ tno delovanje na vseh področjih. TALIJANSKI RADNICI I SELJAC1 U JUŽNOM TIROLU U Bozenu (Bolzano) nastavlja rad talijansko-njemačko povjerenstvo koje prema prikupljenim podacima odredju- je odštetu za nekretnine njemačkih optanata, da se tako pri njihovom pre- seljavanju u Reich bude automatski mogla obaviti likvidacija te imovine. Uz to je održan sastanak izaslanika po¬ krajinskih sindikalnih organizacija, predstavnika nadležnih Vlasti i fašisti- čkih organizacija, kome je predsjedao povjerenik za emigracij u i kolonizacij u Lombrassa. Na ovom sastanku raspra- vljena su sva pitanja u vezi sa nase- ljavanjem Talij ana u prvom redu po- Ijodjelaca i radnika, koji če zamijeniti onih 186.000 Nijemaca, koji se šele u Reich. OTVORENO PISMO UREDNIKU »DIE DONAU« (Novi Sad). »Deutsches Volksblatt« priopčuje »Otvoreno pismo« njemačkog studentskog nacionalsocijalističkog dru¬ štva »Svevia« u Beogradu, upučeno uredniku »Die Donau« katoličkom žup¬ niku g. Adamu Berenzu, u kome ga poziva, da imenuje one njemačke štu¬ dente, koji ništa drugo ne rade, nego trose vrijeme u ludo i rasipaju novac svojih roditelja, ne svršavajuči nauke, te koji žele postati vodje. Na koncu se tvrdi, da »Die Donau« vodi jedino mržnja protiv njemačkog naroda kad objavljuje tako ve članke o njemačkoj omladini. NOVI VODJA KULTURBUNDA ZA BANOVINU HRVATSKU U Osijeku je održana sjednica Kul- turbunda za hrvatsku župu. Dosadanji župni vodja Branimir Altgayer izjavio je da današnja situacija stavlja Kul- turbund pred nove zadače te je dao ostavku, a za svoga nasljednika pred- ložio profesora Maj era, koji je i izabran. RUMUNJSKI MADŽARI OSTAJU GDJE JESU U vezi sa vijestima iz Bukurešta c proširenju vojničke. zone na glavne gra¬ dove Sedmogradske Cluj i Arad javlja »Nemzeti Ujsag«, da je jedan član ru- munjske vlade zapitao jednog madžar- skog senatora koji se smatra vodjom madžarske manjine u Rumunjskoj kako bi se on odnosio prema ideji preselenja Madžara iz Rumunjske. Zapitani sena¬ tor Paul Csas je na ovo pitanje odgo¬ vorio: Madžar je vjeran tlu na kojern živi i ne ce se seliti. HRVATI U MADŽARSKOJ IZDALI SU SVOJ KALENDAR »DANICU« »Subotičke Novine« javljaju, da je iza- šao kalendar »Danica«, koji izdaju Hrvati u Madžarskoj, te piše: »Ponovno uskrsla Danica« naše brače preko granice ispunja nas s novim i ljepšim nadama. Ona za sada medju Hrvatima u Madžarskoj vrši istu onu ulogu, koju je u našim krajevima ravne Bačke oduvijek vršila i vrši naša »Subotička Danica«. Pošto je neobično lije- po i ukusno opremljena, »Danica« sigurno če nači puta u svaku hrvatsku kuču u Ma¬ džarskoj, i ona če preko zime biti jedini prijatelj mnogih bunjevačko-šokačkih obi- telji u baiskom trokutu.« 51. SPISEK PADLIH V ABESINIJI Italijanski listi so te dni objavili 51. spisek padlih vojakov v Abesiniji. Vse ita- ^ 0 ,«« uu -»-i —j _ -j__ lijanske zgube od 1. januarja 1935 do 10. Uonče ie ova zima dosta oštra, kakove novembra 1939. znašajo po uradni statistiki - ■ ■ - -“ 5010 se u Istri dugo ne pamtt »NJIVA« ŠT. 5. Prijeli smo mesečno revijo »Njivo« št. 5, ki jo izdajajo naši rojaki v Buenos Airesu v Argentini ji (Južna Amerika). Vsebina 5. številke je sledeča: Današnja evropska vojna in današnji delavec. A. Mozetič: Spomini; M. Simčič: Čez Karpa¬ te v Turkestan; Franc Birsa: Pred zgo¬ dovinskimi dogodki; F. B.: Kriza gleda¬ lišča; Vesti iz naših organizacij; Gori¬ ški: Obletnice; Raznoterosti STRANA « 4 S T R A BROJ 4 . POLITICKE BILJESKE DEMANTI AGENCIJE AVALE Listovi su donijeli ovo saopčenje agencije Avale sa službenega m jesta: »Vijesti koje su ovih dana priopčile neke vanjske novine o navodnom pri¬ stanku jugoslavenske vlade za prolaz stranih četa preko jugoslavenskoga te¬ ritorija, potpuno su lažne i bez svako¬ va temelja«. * DVIJE IZJAVE DRA MAČKA TALIJANSKOJ ŠTAMPI Pr oslih dana dao je podpretsjednik /lade i pretsjednik HSS dr. V. Maček dvije izjave talijanskim novinarima. Bilo je to u povodu boravka Knežev- skoga para kad je Zagreb posjetio veliki broj stranih novinara, medju njima i više predstavnika talijanske štampe. Dopisniku »Giornale d’ Italia« go- vorio je dr. Maček najprije o novoj organizaciji države i odredjivanju od¬ nosa izmed ju Srba i Hrvata. Prelazeči na vanjsku politiku, dr. Maček je rekao: »Italija i Madžarska nisu samo naši najneposredniji susje- di, več se i gospodarske strukture naše tri države uzajamno upotpunjuju i čine, da naši odnosi moraju biti što je moguče više srdačni. Ali ima još ne- što što je važnije, naime Italija i Ma¬ džarska, izjavljujuči da če braniti svo¬ je interese, ljubomorno su odane ne- utralnosti. Izjavljujem, da to još više uj edin j uje Hrvatsku sa njena dva su- sjeda, jer put, koji su oni izabrali, čuva istodobno neutralnost i mir Jugosla¬ vije«. Pretstavniku agencije Stefani govo- rio je dr. Maček o borbi Hrvata za ravnopravnost istakavši da je sporazu¬ mom od 26 kolovoza prevladala praved- nost. Posjet Kneza Pavla Zagrebu oči- gledan je znak promjene, koja je nasta¬ la u odnosima s Beogradom. Sporazum izmedju Srba i Hrvata odstranio je mnoge razloge irita- cije u ovoj zoni i činio da nestanu povodi eventualnih zapletaja me- djunarodnoga zamasaja. Dopisnik agencije Stefani napominje _atim, da mu je dr. Maček istaknuo da želi posjetiti Italiju, naglasivši pri torne, da pošto j e mnoge točke socijal- nog i političkoga sistema Italije, koje zaslužuju da budu proučavane, osobito uredjenje odnosa izmedju radnika i poslodavaca, izmedju rada i kapitala kao i pitanje socijalne pomoči. NOVI TALIJANSKI POSLANIK U BEOGRADU Dosadanji talij anski poslanik u Beogradu Mario Indelli, koji se na tom položaju nalazio nekoliko godina, pro- maknut je u čin poklisara i premješten u Tokio. Na njegovo mjesto dolazi ta- lijanski ministar u Lissabonu Giorgio Francesco Mamelli. Novi talij anski po¬ slanik rodjen je 1893. U diplomatsku je službu stupio godine 1920. Dosada je vodio poslanstvo u Rigi i Lissabonu. * DR. JOSIP VILFAN U BEOGRADU Kako javlja »Ravnopravnost« a pre¬ ma n jo j i dnevna štampa dr. Josip Vilfan, uz dra Besednjaka posljednji naš narodni zastupnik u rimskom par¬ lamentu, pretsjednik kongresa narod¬ nih manjina, stalno se nastanio u Beogradu, gdje živi povučeno. VlJCSTI IZ DOMOVI N€ NAŠI SVEČENICI — PITOMCI ZAVODA SV. JERONIMA U RIMU Zavod sv. Jeronima u Rimu broji o,ve godine 17 hrvatskih svečenika pitomaca i tri štipendista iz onih biskupija, koje imaju na Zavod pravo, ali su mirovnim ugovorom potpale pod kralj e vinu Ita¬ liju, a to su zadarska, trščanska i po rečka biskupija. Od te trojice štipendista otpada po jedan na svaku od spomenutih biskupi¬ ja. Tako je iz trščanske biskupije Alojz Škerl, koji študira bogosloviju, a nalazi se u Germanikumu, iz porečke biskupi¬ je Trpimir Beletič, koji študira bogoslo viju, a stanuje u Lombardskem zavodu, iz zadarske nadbiskupije je Mario Ko- zulič, koji uči bogosloviju u višem rim¬ skom sjemeništu. * IMENOVANJA NOVIH SREDNJOŠKOL- SKIH RAVNATELJA Jednim od posljednjih dekreta bana dra šubašiča imenovani su prof. Fran Novljan — dosada u Novoj Gradiški — ravnateljem II muške realne gimnazije u Zagrebu; prof. Ivan Dorčič, dosada na Sušaku, ravnateljem gimnazije u Krku. Dosadašnji ravnatelj učiteljske škole u Petrinji, prof. Josip Ribarič, premješten je za ravnatelja učiteljske škole u Za¬ grebu. Sva tri ravnatelja su rodom iz Istre Ravnatelj Novljan je poznati prosvjetni radnik iz Boljuna, a službovao je sve do prevrata u pazihskoj gimnaziji. Ravna¬ telj Dorčič služio je takodjer u svom rodnom gradu Pazinu. Novi ravnatelj učiteljske škole u Zagrebu Ribarič bio je nekoliko godina direktor preparandi- je u Kastvu, a inače je poznat u našoj javnosti kao kulturni radnik i filolog, koji je specijalno proučavao istarske di- jalekte. Rodom je iz Vodica. UMRO JE POVJESNIČAR DR. FERDO ŠIŠIČ U nedjelju 21 siječnja umro je u Zagre¬ bu, nakon duge bolesti, jedan od največih hrvatskih povjesničara, dr. Ferdo Sišič, Hje je ime poznato i daleko izvan granica naše domovine. Njegov rad na historijskom polju bio je golem. Napisao je čitavu biblioteku študija i rasprava iz starije i novije hrvatske povijesti, kojima je stekao priznanje kao naš najozbiljniji i največi historičar. Za nas su od naročite važnosti njegove rasprave, koje rade o jadranskom i istarskom pitanju. To su: »Predratna po¬ litika Italije i postanak londonskog pakta — Rijeka i Zadar — Zadar i Venecija — Rijeka i riječko pitanje — Jadransko pita¬ nje na konferenciji mira u Parizu — Breve ragguaglio storico suita costa orientale deli’ Adriatico i još neke. Dr. Sišič radio je neumorno do zadnjega časa: umro je tako rekuč, nad knjigom Največe mu je djelo »Povijest Hrvata «, od koje je dosad izišao samo I. dio, dočim je II. i III. dio upravo dovršavao, a Matica Hrvatska spremala se da ga izda. TJ tim je dosad neobjelodanjenim djelima obradjena vjerojatno, makar i u glavnim potezima, i povijest hrvatske Istre, jer se je dr. Sišič, kako to vidimo i iz objelodanjenih njegovih rasprava i tom najtamnijom i dosad najne- poznatijom stranom hrvatske povijesti s in¬ teresom bavio. Iako je več navršio 71 godinu dr. Sišič je prerano umro. Sam je običavao govoriti da ga čeka još golem posao za koji bi tre- bao, da ga dovrši, živjeti još barem 100 go¬ dina. Velikom pokojniku, koji je s Ijubav- Iju i ozbiljnošču učenjaka zastupao našu pravednu stvar, zagovarajuči je svojim do¬ kumentarnim raspravama i pred mirovnom konferencijom u Parizu, dugujemo mi Istrani, naročilu zahvalnost. Neka mu je medju nama trajan s pomen! USPJESI NAŠEG MLADOG KOMPO- ZITORA SLAVKA ZLATICA Zagreb. — U Sušaku postoji Gla- zbeno društvo, koje se bavi promicanjem muzičke umjetnosti u ovom našem is- taknutom pograničnom gradu. U Gla- zbenom društvu živo radi naš mladi istarski kompozitor Slavko Zlatič. Na priredbi Hrvatskog kazališnog društva izvedena je njegova scenska muzika za Molierovog »Umišljenog bolesnika«, komponirana izričito za tu priliku. Su šački dopisnik zagrebačkih »Novosti« pi¬ še o Slavku Zlatiču ovo; Muzičko djelo- vanje g. Zlatiča u našem gradu zapo čelo je pred tri godine. Kroz to kratko vrijeme g. Zlatič promijenio je iz teme¬ lja muzički život Sušaka svojim izvan- rednim sposobnostima, svojom agilnošču i svojom simpatičnom pojavom. Za Su šak je bila sretna okolnost što je g. Zlatič svoju karijeru muzičara nastavio kod nas. Organizacija orkestra i ostva- renje domačih muzičkih priredaba nje¬ gova je zasluga. Svojim dirigentskim sposobnostima uspio je da od amater a stvori orkestar koji je u stanju da ostva- ri i muzičke priredbe večega stila. On je svojom pojavom ulio mnogo volje i ljubavi članovima orkestra da nastave posao kojeg su tako lijepo započeli. IN MEMORIAM IVI DIJANIČ-PAVOVIČU čitam u predzadnjem broju »Istre« oba- vijest g. Mate Dvorničiča o smrti starog »sopca« Ive Dijanič-Pavoviča. Dobri moj Pavoviču! I ti si se pridružio onoj četi de- vedesetgodišnjaka, koji su se znali oku- pljati na kamenim klupama pred školom u Vrbniku, da si pričaju o starim dobrim vremenima, kad se je tancalo pod sopilama divne vrbanske plesove »ruki«, »nogi«, »ve- res« itd. Tebi, dragi moj narodni trubadu- re, trebalo je postaviti spomenik još za ži¬ vota, a ti ga nečeš dobiti ni sada poslije smrti. Ne znamo mi još cijeniti vašega rada i vaših zasluga za našu glazbenu na- rodnu kulturu. A u Engleskoj nema te kra¬ ljevske svečanosti, gdje ne bi zacvilile sta¬ rodavne škotske gaide. A Englezi nisu ma- nje pametni, a niti manje kulturni od nas... Na utjehu našem uvaženom Dvorničiču javljam ovime, da nije s Pavovičem otišla u grob njegova »tanka« i »tenka« sopela i bezbroj drugog narodnog čakavskog blaga. Drugovali smo nas dva u Vrbniku nad mo¬ rem i spašavali to narodno blago.' Zapisao sam muziku za »ruki« i »nogi« i za još neke plesove, a od popjevaka njegovih ni broja se ne zna. U mojoj »Čakavsko-primorskoj Pjevanki« ovjekovječen j Pavovič ovim popjevkama: »Sestra brata z iglicun bu¬ dila« — »Kralj Albus« — »Lipa mi Mare u bostanu zrasla« — »Lipa mi Mare s polja gre« — »Naranča se vitru moli« — »Ranila je Jagoda« — »Sadila je Mare lonac mažu- rane« — »Vičernjica zvoni« i »Vrbniče nad morem« itd. Ja sam s njime drugovao kad mu je bilo 90 godina. Dolazio je k meni u stan i tu smo pričali i pjevali. Pojeli bismo najprije po dvije kriške kruha s maslacem. gutnuli uz to čašicu rakije, kantali i pisali. Uz Roka Fugošiča i Matu Trubiča iz Dobrinjštine Pavovič je bio jedan od naj- izrazitijih bohema naše narodne starine. Bog te pomilui moj dragi stari, dobri i nezaboravni prijatelju! Ivan Matetič-Ronjgov. * f KAJETAN PREMROU PL. PREMER S TEIN Idrija, januara 1940. — Ljubevča, stare ponosne kmetije zaprte meči strme in poraščene obronke idrijskih gora, se je dotaknil smrtni angel in ji ugrabil njenega starega gospodarja. Umrl je 12 t. m. 85-letni daleč naokrog znani Kaje¬ tan Premrou pl. Premerstein, u. d. Lju- bevčar. S starim Ljubevčarjem lega v grob ena najmarkantnejših osebnosti naše doline, in ni ga bilo ki ne bi spoštoval tega visokega, grčastega in resnega mo¬ ža z izrazitim licem. Le poredkoma ga je bilo videti v Idriji, če pa si slučajno srečal njegov koleselj si se nehote s spo¬ štovanjem zazrl v resnega moža v njem, oblečenoga v lovsko obleko, živel je le doma na svojem posestvu, ki mu je po¬ svetil vso svojo skrb. Bil je znan kot umen živinorejec, sadjar, čebelar in go¬ spodar. To se je tudi na zunaj videlo. Če si šel v nedeljo na sprehod, si izza Cegovnice po lepem koiskem potu pre¬ šel na njegov svet in povsod opazil spretno roko. Od daleč že te je vabil po¬ nosen kmečki dvorec z lepimi gospodar¬ skimi poslopji in obširnim sadovnjakom, po prostranem dvorišču pa je mrgolelo vseh vrst perutnine Ljubevč je ime), od¬ lično gostilno, kamor so v trumoma za¬ hajali ob nedeljah Idrijčani, Za hišo žu¬ bori bistra Ljubevčnica, ki goni žago in mlin, ki jih je postavil pokojnik S treh strani pa pogled zapirajo z lepem! goz¬ dovi poraščena pobočja Zagodovega vr¬ ha, Lešetnice in Gor, kamor je pokojnik kot straten lovec tako rad zahajal iskat odmora in razvedrila in snujoč nove načrte za bodočnost Vse do zadnjega pa je skrbno bdel nad rodnim gnezdom in z ljubeznijo vzgajal vnuke ki mu jih je pustil Štefan da oodo vredni svojih prednikov Njemu večen mir in pokoj, preostalim naše sožalje i — (b) MATE DVORNIČIČ: CAKAVSTINA U KOZMOLOGIJI I HISTORIJI Pod ovim je naslovom izašao u bo- žičnom broju »Istre« članak, koji je zapravo — kako smo i onom zgodom primijetili — tek uvod u opšimu ra- spravu o tom za nas nadasve intere- santnom pitanju. Zbog dubokog po znavanja predmeta i svestrane njego¬ ve obradbe taj je članak bio veoma zapažen. Mi smo evo odlučili da i raspravicu — štampamo u nastavci- ma, jer je naš list zaista najpozvaniji da o čakavštini piše. Da Ti olakšam ulazak u poznavanje čakavštine, ja ču otstraniti sve zapreke, koje Ti stoje na putu bilo umjetničke — kao podjelba narodne pjesme na: epiku i liriku, na ep, romance, balade, elegije, frulske tužaljke (bugarštice), sonate, himne, ode, zdihovske (pogrebne, stra- ve, pomene), inkanti (zaklinjanja i pre¬ klinjanja) — bilo kao socijalne: žete- lačke, težačke, berbene, mornarske, ga- liotske, gusarske, prelačke, kola, itd. kao i zganke — ili bilo kojeg društvenog sredovječnog i novovjekovnog staleža. Za nas u ovoj radnji ostat če samo po¬ djelba narodne čakavske pjesme na 1) kozmologijske, koje obuhvataju ne samo kozmogonijske i mitološke več i Ijubav- ne, te 2) historičke. — Zašto to činim, vidjet češ odmah. Ti si do sada bio či- tajuči i proučavajuči narodne pjesme na krivom putu. Pogotovo si bio na ču¬ du kad si slušao našeg seljaka pjevati ih sa onim neobičnim ushitom, sa nekom neebičnom omamljenošču, koju je poja- čavalo jošte više vino 1 zvuk roženica, sopila ili miha. Njegova melankolija po- primala je na časove zamah grčenja i pravog plača, a rijetko kada hihotanje i smijeh. Moguče si se čudio toj gruboj, neotesanoj muzici i hrapavim glasovima i zvukovima. Pokojni Osip Trubič naš gramofonski »gospodin ploča« smijao se kad mi je u Krku pričao kako su njega i Bogoviča te Pinduliča »sopca«, čudno promatrali Zagrepčani kad su od Pen- kale išli na kolodvor sopuči istarsko- primorsku mantinjadu (pjesmi ljuve- ne!), a na upit odakle je »ovo za jedna muzika« odgovarahu: »zi Madagaskara!« Kratko rečeno ti nisi ni u snu sa- njao a kamo 11 znao, što onaj pri¬ morski seljak ili radnik pjeva. A to ja hoču da znadeš i to je u ovoj rad¬ nji najvažnije i nista drugo. Da Ti ponavljam, olakšam trud, pri ula- sku u panteon naše duhovnosti čakav¬ ske, predstavljam Ti dragi čitaoče jed- nog uvaženog pratioca, pjesnikinju Ka- tarinu Zrinjski-Frankopanku. Ona če ti biti »Putni tovaruš« pravi putni i su- putnik i drug! Slušaj, što kaže: »Ostavi več krive puti, Ah cič tvoga zveličenja, Ter se jur i sam odputi, Od vičnoga pogubljenja. Ovo, druga i vojvodu Ljubljeno ti priporučam, Ki te hoče v kriven hodu Spetit, viruj mojim ričam. Nemoj mi ga zbantovati Sponoseči u njem dilo, Nego vridno poštovati, Takot’ zdravo budi tilo. Pravično ga htij sliditi Pobožnjostom za njim hodeč On če tebe ukripiti, I zdrav budi za me moleč.« Sjegumi smo, da češ Ti, koji si se iznevjerio dosada staroj čakav- skoj nar. pjesmi, koju sada čuješ još jedino pjevati u seljačkim kučama, u seoskim gostionama i na polju i u crkvi po seljacima, okrijepiti se eliksirom njezinim. Pred tobom če osvanuti kao iz jutarnje magle probudjeni kontin (veličanstveni hram) Slavena na otočiču Rujani, sada na njemačkom Riigenu. U njem su, ka¬ ko pjeva stara Dume Buič iz Dubašnice, modli (modly), staroslav. bogovi (od če¬ sa glagol moliti, modliti, opčiti s bogo- vima!) Usred tih modla na zlatnom konju Svudavid, bog Sunce, Vični, Vič- no Sunce, Suri = kralj na sve četiri strane svijeta kao Shakespearov kralj Lear, kao egipatski Ra u svome sunča- nom gradu (Heliopolisu), što je za nas Arkona, Svudavid je slavenski šamaš. babilonski Buriaš, a njegova žena kra¬ ljica i božica zemlje je Baba (Velika mati, stara mati, Ma, Mae, Kibela). Bez Sunca, koji još nosi naziv Stari ded, Did-bog, nema života na zemlji ni iznad zemlje. »Rujano, Rujano, kito okičena Na tebi je kontin mramora krvavca. Va njen su nan modli ot suhoga zlata, A mej* modli Sunce na četire vrata, Na četire vrata, na četiri vetra. Pod n jin mi je konjič zlatnun uzdun uzdan Z’ ust mu oganj riga, na oblak se dviga.« U Vinodolu nam je ostala kao zlatna jabuka na dar nar. pjesma iz tog vremena sunčanog monoteiz¬ ma, iz doba našeg Svudavšda, kojemu je znak kuicasti krst, svastika ili Hackenkreutz, a iz prostog neznanja u- računata je medju koledve, što je sa- sma drugo jer koledve su pjesme calen- dae, pjesme kolonijalnih rim. četa kad bi dobile plaču, a kasnije i svečeničke, crkvene, kad su svečenici dobivali počet- kom svakog mjeseca živežne namirnice od pastve. — Medjutim ovo su čiste na¬ še Sunčanice ili Bakice. Babi, — a pje- vaju se u čast mladog Sunca, kad se ono radja (21 12.) i dalje sve više raste. »Jabučice, narančice na dobro ti mlado leto došlo! Daj nan Baba (ili Stara!) šaku bara (tj plodovine!) Na dobro ti mlado leto došlo! Ako nan ga ti ne dadeš zet čemo ti gospodara (tj. sunce!) Pak čemo se poigrati koti junak i di vojka Na dobro ti mlade leto došlo! (tj. ako nam zemljo ne dadeš ove sunčane periode plodovine ukrast čemo ti sunce, i tebi če pomrknuti kao i nama!). * mej = medju (Nastavit če se) Urednik: ERNEST RADETIC — Odgovorni urednik: IVAN STARI, Zvonimirova ul. 48. III kat — Vlasnlk > Izdava/: Konzorcl.) »Istra«. Masarvkova ul. ot 2«a. n. Broj telefona 67-80. »Istre« iziazi svako» tjed a u petak — Broj cekovnog računa 3« 780 — Pretplata za ctjelu godinu 48 d., za pola godine 84 d, za inozemstvo dvostruko. za Amerik« a dolara na godinu — Oglasi se računajo po cjenlku. — Tlsak: Jugoslovenska štampa d. d., Zagreb. Masarvkova ul. bi. 2C»-. — Za tlskaru odgovara: Rudolf Polanovle. Zagreb, Iliča br. 131. Ru kopi si se ne vračajo