280582 ISELJENIČKO PITANJE S OSOBITIM OBZIROM NA DALMACIJU NAP1SAO M. BARTULICA ZAGREB 1928. TISAK JUGOSLOVENSKE ŠTAMPE D. D. 280582 ISELlENtČKO PITANJE S OSOBITIM OBZIROM N \ DALMaCIIU I. U ČEMU JE VAŽNOST ISELJENICKOG PITANJA. Iseljeničko pitanje je bez sumnje važno i aktuelno pitanje za cijelu državu i za cio naš narod. Važno je iz dvojakog razloga, jer ima do jedan milion naših iselje- nika u dalekom svijetu, kao i za to, jer se naše iselja- vanje danomice sve večma množi iz svili naših krajeva, osobito iz najsiromašnijih. Dalmacija spada m od ju one naše zemlje, iz koiih se naše seljaštvo srazmjerno najviše iseljava, naročito po- sljje rata. U stranom svijetu ima do blizu jedan milion naših iseljenika i več sama ta činjenica dovoljna je, da nas uvjeri, da moramo iseljeničkom pitanju posvetiti punu pažnju. Kako je poznato, u našem iseljeništvu is- tiču se Primorci. I po torne je Dalmacija na prvom mje- stu po svojoj iseljeničkoj važnosti. Trebače pristupiti riješavanju iseljeniekog pitanja, u cijelom njegovom opsegu, jer to zahtijevaju naši ži¬ vo tni, državni i narodni interesi. Pošto če se imati da u torne pravcu traži saradnja i privatne inicijative, mora se naglasiti, da bi se uskom saradnjom državnih i samo¬ upravnih vlasti sa našim brojnim iseljeničkim udruže- njima moglo mnogo postiči. Da se to sprovede, potreb¬ no je u prvom redu da se sa strane naše narodne države počne temeljito riješavanje toga pitanja u svim prav- cima. To je pitanje toliko opsežno i od tolike važnosti za naš narod, da hi se neko vrijeme imalo da uspostavi naročito ministarstvo, koje bi se isldjučivo bavilo sa riješavanjem toga pitanja. Pošto to pitanje još nije ni izdaleka svestrano proučeno, trebalo bi najprije usta¬ noviti sve faze razvoja toga pitanja kod nas, da se uz- mogne konačno odrediti kakovo je zapravo stanje tla- nas u torne pogledu. Bez toga ne može se uopee pristu¬ piti temeljitom riješavanju. Dosada se nešto radilo, ali 1 je to bio samo jedan mali dio rada koji se očekuje, jer se baš kod ovog pitanja mora zahvatiti korijen i odatle početi. Svi palijativi mnogo ne pomažu. To je mogla biti samo trenutačna pomoč, ali se kod toga dogadjalo, da se pitanje največma još više komplikovalo, što je iseljavanje sve više raslo. Pokrenuti dakle cio jedan dio našega naroda od jednog miliona i regulirati njegovo disanje, nije laka stvar. Urediti iseljeničko pitanje tako da ono bude or¬ ganski vezano za cio naš duševni i narodni razvoj, to ima da bude naš cilj. I sada zamislimo te brojne velike i male naše naseobine, po velikim američkim, austra- Ijanskim i azijskim prostorima, kako osječaju dnevne kucaje našeg državnog bila i kako žive i razvijajo se, uporedo i čak povezano sa našim domovinskim životom. Umjesto toga danas imamo vrlo neodredjene i vrlo bli- jede, a gdjegdje jedva nešto tijesnije odnose izmedju naše narodne seljačke matice i njenih nadaleko i naši- roko rastrkanih grana, koje ne žive od sokova svoga stabla, nego ili če uvenuti ili če se ko zna. kako samo- stalno razvijati. Tu treba nešto jače, nešto konkretni je i nešto te- meljitije. Najprije stvoriti nove kanale, kroz koje če ta zajednica osječaja i interesa neprestano i živo stru- jati, da doista naše iseljeništvo bude dijelom našeg na- rodnog organizma. A mi znamo, da je ono u stvari i više nego to, jedan narodni sastavni dio, bez eijeg se opstanka ne da zamisliti opstanak i razvoj cijelog na¬ šeg državnog doma. Strujanje je tu, kroz žile koje su iseljenici sami pokušali da povežu sa našim narodnim korijenjem. Ali u torne jest važnost da se tim žilama dadu sokovi koje oni trebaju, da nijedna od tih žilica ne uvene, i da sve one sačinjavaju ono važno tkivo na¬ šeg organizma, kroz koje takodjer ima da struji krv našeg nacionalnog i socijalnog života. Dakle urediti najprije te kanale, oživiti te žilice i učiniti da naše ise¬ ljeništvo bude doista po svojim vrijednostima jedan od faktora naše budučnosti. 2 Koliko to vrijedi za cijelu državu, s posebnom još važnošču vrijedi za Dalmaciju, iz koje se zadnjih godi- na naše iseljeništvo jatomice iseljava. A regulirati ise- ljeničku bujicu, tako da se ona preko Amerike i Australije još snažni je skrene opet na domovinsko tlo, značilo bi u prvom redu od Dalmacije učiniti, ne pusti¬ nji! koja sada od nje postaje, nego naš perivoj napretka kakvim ga naši vrijedni i sposobni doseljenici mogu da stvore. II. ISELJENIČKI VAL TREBA REGULIRATI. Ako se tako zamašno naše pitanje, zamašno .počne i ri- .(ešavati, donijet če samo u torne slučaju one rezultate koje moramo tražiti. A prvi če rezultat biti taj, da če se voditi stroga evidencija o kretanju iseljeničkog vala kroz domovinu, osobito niz njezine siromašne proplan- ke i niz otočje, zbog čega i zašto narod bježi od svoga ognjišta m nesigurnu, a možda i očajnu sudbinu. Iselje- ničko bi ministarstvo moglo da, brineči se sa ostalim ministarstvima, pokreče akciju za spasavanje pojedinih naših krajeva, koji če u dogledno vrijeme opustošiti. Ako je iseljavanje iz kojeg kraja postalo neminovno, najprije je unutrašnja kolonizacija, koja treba da tu po- mogne. Ako je baš bijeda toliko velika, da u prvom ča¬ su onemogučava ikakvo drugo riješavanje do li veče iseljavanje, onda bi tu moralo da bdije državno oko nad svakim iseljenikom kuda ide, s kime ide i da li zbog toga strada i u koliko strada njegovo selo odnosno nje¬ gova porodica. Trebalo bi drugim riječima ustanovlja- vati taj regulativ iseljavanja, da ono podje sigurnim stazama i da se tako jedino postizava naš aktiv u iselje- ničkoj bilansi .Jer ovako je strahoviti pasiv, kada dnev¬ no na stotine naše najbolje snage bježi od jednog zla, domačeg teškog zla, u neizvjesnost, da tamo pobere još teže zlo za sebe, porodicu i domovinu. Ima tu stotine mogučnosti da se ta potreba iseljavanja, uslijed bijede a ne uslijed suviška žiteljstva, namiruje i po jedilom planu i pod budnom zaštitom naših iseljeničkih organa u državi i po svim našim naseobinama. 3 Glavno je da ovdje istaknemo tu pivu našu zadaču, a koje se mjere imaju poduzimati, za to su razne ankete koje se mogu upriličiti ali ne birokratski u vidu kako- vih namještenih kongresa, nego na samim garišiima gdje iseezava seljačka snaga. Dogovor i sporazum mo¬ gli bi da nas pod neposrednim utiskoin svježilr opaža¬ nja, upute pravim putem. Pri torne bi sudjelovali svi krugovi, najprije seljački, kojih se to najviše tiče. Tada se ne bi dogadjalo da se naš seljački svi je t (iz gradova se vrlo malo ljudi seli) vrbuje na seljenje ili pomoču direktnih agenata parobrodarskih agencija ili pomoču pojedinaenih dozivanja iz udaljenih naseobina. Onda bi postojala kontrola, da li je to iseljavanje moguče ne sa¬ mo sa porodičnog gledišta, nego i sa državnog narod- nog gledišta. Ovako odlazi se kako se stigne i kuda se stigne. Barem se na to mora pomišljati zbog naše opče nemarnosti da otklonimo pravo raseljavanje nekih na¬ ših krajeva, osobito na našem Primorju. Kod švega to¬ ga morala bi se pokazivati državna briga da se to spri- ječi ili barem da se to temeljito kanalizuje prema tač- no utvrdjenim potrebama odnosno mogučnostima ise- Ijavanja. Pored te stroge i svestrane evidencije koja je tako odlučna kod ovog pitanja, u drugom redu je potrebna isto tako organizacija rada u praven vodjenja potpune statistike, da li se iseljavanje vrši i koliko se ono vrši zbog faktičnih potreba naroda, kada se narod iseljava i uz koje uslove, te gdje se pojedini iseljenici u stra- nom svijetu nastavaju i kojim se poslovima posvečuju. S ovim je usko povezan rad opeina, koje mogu da vrlo dobro saradjuju sa državnim te oblasnim i sreskim sa¬ moupravnim vlastima. U torne cilju obilazili bi razni iseljenički organi naročito krajeve odakle se najviše re- krutuju iseljenici, te bi od vremena do vremena lično kontrolirali to iseljavanje i na taj način bili u stalnom doticaju sa narodom. Biti če potrebno sada ovdje uz- gred spomenuti, da bi bilo vrlo dobro, da o torne radu, kako bismo kazali na prvoj neposredno), liniji, uzmu 4 učešča sami iseijeniei koji se bave iseljeničkim pita¬ njem, a koji se vraeaju iz naših naseobina, poslije du- gog boravka u tudjini. Na koji bi se način ta prva orga¬ nizacija rada provela, o torne se može voditi rasprava, ali je glavno da se provede princip da iseijeniei ne budu samo objekt ko zna čijeg iskoriščavanja, nego da sami učestvuju živo i s naročitim interesovanjem na stvara- nju svoje nove budučnosti. III. KAK V A TREBA DA BUDE NAŠA ISELJENICKA POLITIKA. Kad se tako organizuje ta prva izvještajna i stati- stička služba, pomoču privatne inicijative, onda se mo¬ že pouzdanije priči ostalom provodjenju i dovodjenju u sklad svih tih činienica sa glavnim načelima naše emi- gracijone politike, sa državnog i narodnog stanovišta. Tu može da dodje tada do izražaja naš opči osnovni za¬ li t jev, da se vodi potpsma briga o svakom našem eov je¬ ku i o svakom našem selu, jer se po poznavanju svili spomenutih okolnosti dade jedino voditi jedna državna opea iseljenička politika. S takvim poznavanjem stvari može se uspjeti kanalizovati postepeno i po odredje- nom postotku iseljavanje iz poiedinih krajeva, tako da ne bismo više kao danas tapkali u mraku ne znajuči sto se zapravo dogadja s našim selima i s našim narodom. Jer jedino u tom slučaju se ne bi mogla da dese nikakva teška iznenadjenja. Jedino ovako, kako je danas, kada svega toga prethodnog pripremnog rada nema, može da se dešava, da svaki naš kraj ima svoju zasebnu iselje- ničku brigu i nevolju, da je prepusten tek izvjesnim do- sta oskudnim organima naše iseljeničke službe, da te brige koliko stignu, olakšavaju u glavnom, ipak konač- no prepuštanjem iseljenika njihovoj sudbini. Kad se naprotiv sve to uredi, tako da bude prove- dena Sira organizacija toga prvoga rada, onda tek do- lazi do mogučnosti da se sigurno upravlja sa emigraci- jom. To bi imala biti briga ovog drugog dijela rada kod samoupravnih i državnih vlasti, koje bi po naročito 5 utvrdjenom programu rada samog ministarstva provo- dile našu iseljeničku politiku. A ta bi politika išla naj¬ više za tim. da od naše emigracije stvori pozitivan i konstruktivan faktor u našem narodnom životu, IV. SARADNJA PRIVATNE INICIJATIVE. Sad je važno istaknuti da je u ovome poslu preko potrebna saradnja privatne inicijative, osobito iselje- ničkih organizacija u inostranstvu i domovini. Pošto je naše iseljeništvo dobrim dijelom organizovano u raznim političkim, kulturnim, pripomocnim i privrednim dru- štvima, imalo bi se najprije preko svih tih društava sprovesti tu zajedničku nit saradnje, u cilju podastira- nja stalnih i tačnih podataka i registrovanja života i rada naših iseljenika. Kod naših poslanstva i konzu¬ lata jedan poseban čovjek mogao bi da se bavi tim pobi¬ ranjem i prikupljanjem podataka, na osnovu kojih bi se ili u poslanstvu ili u posebnom lcomesarijatu kon¬ struiralo plan zajedničkog rada sa domovinom. Naša država morace što^prije da otvori još koje poslanstvo, a pogotovo više konzulata u Americi, Australiji i New Zelandu, ali do tog vremena u prvom redu, a kasnije uporedo, imala bi se prepustiti odnosno povjeriti poseb¬ na briga ili sadašnjim iseljeničkim organizacijama ili novim posebnim za to ustanovljenim organizacijama inedju našim iseljenicima te doseljenieima. Mi znamo da je privatna inicijativa i privatna sa¬ radnja vrlo dragocijena, kad se tiče opee potrebe. Po¬ gotovo je ta saradnja nužna i korisna, ako je ta privat¬ na strana direktno zainteresovana tim radom, kako je ovdje slučaj. Ko se može više i bolje brinuti za svoj na- predak nego sami iseljenici, ako se samo njihove snage priberu i njihove organizacije upotrebe za takav važan narodni rad, u korist domovine i iseljeništva! Na takvoj jednoj nepolitičkoj i nestranačkoj bazi, kada se traži samo zajednički rad u korist naroda i države, može se doista razviti mnogo toga, što bi doprinijelo temeljitem upoznavanju svih naših prekomorskih naseobina. Bez 6 obzira na to, da li su uvijek i svagdje naši državni predstavnici takovi da mogu sa uspjehom izvršavati svoj dvostruki rad i prema odnosnim državama, kod ko- jih su akreditovani, i prema našim naseobinama s kojim treba da budu u stalnim vezama, — trebalo bi tu novu organizacijonu akciju povjeriti u prvom redu ljudima, koji su se i ranije posvečivali radu za iseljeničku stvar. Osim toga bi sp s vi naši konzuli odnosno saradnici i u pojedinim poslanstvima, konzulatima i komesarijatima, prema torne koliko ih i gdje ima, morali tražiti iz redo¬ va samih iseljenika odnosno iz redova ljudi, koji su do¬ bro proučili iseljenieko pitanje. To bi moralo biti po mogučnosti uredjeno tako, da su zastupljeni svi naši kraj e vi iz kojih ima iseljenika, tako da n. pr. u jednoj naseobini gdje prevladava naš elemenat iz Dalmacije, bude najviše za tu stvar angažovano sposobnih ljudi iz Dalmacije. Stvoriti jednu takovu solidnu organizacijonu mre- žu, znaeilo bi jednim dijelom doista povečati izdatke za iseljenieko pitanje, ali bi se za to upotrebila daleko više privatna saradnja koja bi mogla da bude glavni oslonac za taj opče koristan rad. Kad bi se taj rad us- pješno razvio, bili bi stvoreni putevi za širi prosvjetni i pri vredni rad. Tek tada otvorilo bi se široko polje dje- latnosti u svim pravcima, tako da bi se iseljenieko pi¬ tanje moglo da riješava sve bolje i sve više u skladu sa našim narodnim potrebama. Iseljeničke organizacije dakle mogu mnogo da do¬ prinesli torne, da država postane nosiiac iseljeničke po¬ litike u pravom smislu te rijeci. Jer mi danas nemarno takve politike, pošto nam u prvom redu fale najvažniji preduvjeti za to. Taj veliki sporazuman rad može da se razvije najbolje baš tako, ako se angažuju sami iselje- nici, kojima se mora dati prilike, da na taj način uče- stvuju u razvijanju naše države. Jer se mora zastupati načelo, da svaki naš čovjek dade što više može, svoje¬ voljno i požrtvovno za naš opči narodni napredak. Ne samo iseljenici, dakle oni, koji žive u našim naseobinama, nego i naši doseljenici (t. zv. povratnici), 7 mogu mnogo da u tom pogledu korisno učine. Problem iseljenika je usko skopčan sa problemom doseljenika, jer su medjusobno organski vezani, ali doseljeničko pi¬ tanje ima svoju posebnu važnost o koioj čemo posebno pisati. V. NAŠE ISELJENICKO KAO SOCIJALNO PITANJE. Iseljeničko pitanje ima razni vid: tretira se opče- nito sa nacionalne i državne strane, posebno opet kao jedno čisto naše ekonomsko pitanje, a u trečem redu kao naše eminentno socijalno pitanje, i u opče kao pita¬ nje reorganizacije i obnove mnogih naših životnih kom- ponenata. Sve to treba uporedo razvijati, b$z sumnje, jer je sve to unutrašnje povezano, ali iseljenicko pitanje tre¬ ba riješavati najprije kao opče socijalno pitanje, koje se ne tiče samo naše države nego i drugih naroda. — Osobito poslije rata iseljeničko pitanje posmatraju sa toga gledišta Sjedinjene Države, koje su bile do sada naš glavni iseljenički cilj. I bas državnici sjeveroamerički počeli su tretirati iseljeničko pitanje s te strane, jer je to doista skroz socijalno pitanje kod ukrštavanja raznih naroda i rasa te ostvarivanja posve novih životnih uvjeta u novim boravištima. Kad bi se kod nas dublje zagledalo u to pitanje, vidilo bi se, da se ta socijalna strana ne tiče sa¬ mo onih naroda, u čijim se državama stvaraju naše na- seobine, nego i samih naših iseljenika koji iz raznih na¬ ših sredina idu u Ameriku, da tamo ili nastave svoj do- tadašnji rad, u prvom redu poljodjelski dakle seljački, ili da što se večinom i dogadja, promjene svoje zanima¬ nje i time iz temelja izmjene fizionomiju svoga soeijal- nog položaja. Važno je to, da se kod nas največma seli seljački narod, koji je bio obezbijedjen harem svojom siromaš- nom i ubogom kolibicom, a i kojim ralom zemlje. Medju- tim u posve novim prilikama obično se to ne obnavlja i u tudjini, nego naprotiv dogadia se, da se naši iselje- 8 niči pretvaraju u radnike, obrtnike, trgovce i industri- jalce, Koliko je meni poznato iz ličnog iskustva dok sam bio više godina u Americi, procentualno su trgovci i obrtnici i industrialci medju našim iseljenicima najve- čim dijelom postali od seljaka koji su emigrirali ravno sa svojih sela. Posmatrano iseljeničlco pitanje kod nas sa te strane socijalne, može da dade maha ozbiljnom proučavanju, da li i u koliko ta važna promjena dopri¬ nosi našem napretku danas kao seljačke države. Naši emigranti u prvom redu u Kanadi i Argentini u izvjes- nom broju na farmama nastavljajo poljodjelski rad, ali kao obični nadničari sa i bez ugovora. Oni su dakle u tom slučaju socijalno izloženi. Posebno je pak poglavlje naših iseljenika, osobito iz Dalmacije, koji rade po raz¬ nim rudokopima u najveeim opasnostima. Očito je da svi ti naši iseljenici gube svoj seljački karakter i da po¬ staja postepeno, od svojih gos pod a ra u seljačkom domu i na svojoj m ji vi, tudji najamnici i robovi teškog rada. To pitanje je dakle u torne, u kojoj se mjeri i da li se uopče to smije dozvoljavati na uštrb naše budučnosti. Prema torne je socijalna fizionomija našeg iselje- ništva znatno drugačija, osobito pod uticajem stranog svijeta, u našim tamošnjim naseobinama. Znatno bi po- moglo riješavanje toga pitanja kada. bi se moglo i pri¬ bližno ustanoviti sta se je i u kojem postotku dogodilo sa našim iseljeništvom od polaska iz domovine do even¬ tualno njihovog povratka. Dakle ta socijalna strana je toliko važna, da bi se baš njoj moralo posvetiti največi dio brige pri riješavanju iseljeničkog pitanja. VI. PR! VREDNA VAŽNOST NAŠE Gr ISELJENIŠTVA. Pored socijalne je od posebnog značenja ekonom¬ ska strana iseljeničkog problema. Kad bi se tačno mo¬ glo ustanoviti pod kakvim se prilikama naši iseljenici iseljavaju, te što sve oni doživljuju i postizavaju u stranom svijetu, imala bi se vrlo bogata riznica steče- nog znanja i iskustva života pored vrlo gorkih i vrlo teških iskušenja i neocijenivih nevolja. Vidjelo bi se onda, koliki je ekonomski napredak odnosno nazadak Mo za pojedinca iseljenika, za njegovu porodicu i po¬ sebno za njegovo selo. Jedna takova bilansa dala bi vrlo zanimive rezultate i to za neke krajeve vrlo nega¬ tivne. a za neke krajeve možda i vrlo pozitivne. Vidilo bi se da je bas zbog toga naš iseljenički problem mnogo zainršen i po svojoj biti i po svojim posljedicama. U uskoj vezi sa socijalnim značenjem stoji ova ekonom¬ ska pozadina. Jer ni je do voljno kazati da neko selo grča u bijedi, pa da se narod iseljava da se spasi. Ve¬ liko je pitanje, da li su bas takvi seljaci iz jednog tako- vog sela uspjeli da se spasu u tudjem svijetu. Nema sumnje, da se je jedan lijepi postotak naših iseljenika znao ekonomski da podigne, ali se po torne postotku ne može suditi sudbina svili ostalih iseljenika. Kod usta- novljavanja stanja stvari u torne pogledu, opazilo bi se da ima različitih momenata koji su djelovali u prilog ili protiv iseljenika. Ispitivanje tih momenata bilo bi vrlo poučno za prosud ji vanje našeg problema. Velikom pažnjom prema torne ekonomskom barometru postiglo bi se. da se konačno stvori nama toliko potrebna stati¬ stika pri vredne snage naših iseljenika, pod kakvim okolnostima, u kojoj državi i specijalno u pojedinoj na- seobini. Tek ilustracijom tih privrednih prilika našeg iseljeništva mogli bismo pouzdano uči u riješavanje ovog našeg teškog problema. Vrlo bi bio lijep naš za- datak da pokušamo stvoriti tu privrednu sliku naše emigracije. Kao posebni dio toga našeg opažanja bilo bi nasto- janje, da se utvrdi, koja sela i n kolikoj mjeri imaju pomoči od naših prekomorskih naseobina, jer znamo da danas ima doista nekih mjesta, osobito na otočju, koja jedino žive od novca koji u obrocima stizava od pojedi¬ ni!) iseljenika. Ali to ne smije biti neka varljiva slika niti smije da ima toliko uticaja na druga naša sela koja se takodjer nalaze u bijedi. Jer suludo bi bilo i pomi¬ sliti da je dovoljno poči u Ameriku i za najkrače vrije- me postiči isto takav efekat, kad znamo sijaset primje- 10 ra od onih koji se poslije dugog izbivanja još ne sna- laze u tudjem svijetu. S takvim bi se einjenicama dala pronači istina je li i koliko je pasivan odnosno aktivan naš iseljenički bilans u privrednom pogledu. •Tedna bi se stvar dala svakako ustanoviti, da je naše iseljeništvo, danas uzeto kao cjelina, važan pri- vredni faktor za naš narod. To ne treba dokazivati, jer znamo, da su naše brojne i velike naseobine u omogo¬ čeni naprednije, nego li i najbolji naši krajevi, ali je za to ta važna okolnost, da novi prilivi iseljivanja to sta¬ nje slabe a ne pojačavaju. I ovo bi bilo zanimivo do- znati u kojoj se mjeri i zašto to dogadja. Tu bi razna uporedjenja mogla dati korisna otkriča, ko ja bi nam mogla pomoči i naučiti kako da reguliramo naše novo iseljavanje. .Tedna treča posebna grana, da je tako nazovemo, naše iseljeničke privrede jest onaj dio iseljeništva koji je potpuno otkinut od naše domovine, po nacijonalnoj indiferentnosti i po odnarodjenju koje se zbiva, Toga postotka ima možda i više nego sto mi mislimo. Ne to¬ liko u središtima naše emigracije, koliko u manjim i udaljenim naseljima koja ne stoje u medjusobnom kon¬ taktu. Naše konzularno pitanje je važno na poseban način baš zbog toga i nemarno dovoljno riječi da ocije- nimo potrebu, da je krajnje vrijenie da se ustanovi, u kojoj mjeri i gdje i da li se više u anglosaksonskim ili latinskim zemljama naš narod gubi. Taj je momenat važan ne samo sa opčeg nacijonalnog gledišta nego i posebno sa privrednog gledišta. Da je naše iseljavanje več davno regulirano, to bi se doista taeno vee znalo i prema torne bi se ravnalo i naše iseljavanje. Jer nije samo potrebna statistika radi toga, da se dozna stanje stvari, nego baš zato da se na osnovu toga stvore za- kljueci i provodi stanoviti program. A u provodjenju privrednog našeg programa ta bi iseljenička poredna kazaljka mogla da hude od osobitog znaeenia za naš privredni razvoj. 11 VII. KULTURNI ZADATCI NAŠE EMIGRACIJE. Naša kultura duhovna i materijalna, može mnogo da dobije od našeg iseljeništva, osobito obzirom na no¬ ve poglede i na nov duh koji se stiče u Americi. Ne mi¬ slim da američki život može da bude na uštrb u duhov¬ nom pogledu našim iseljenicima koji noše u sebi uvri- ježenu svoju rasu i narodnu kulturu, nego naprotiv da se iz našeg novog američkog svijeta može da dobije prinos u kulturi. To se osobito može da odrazuje bas na materijalnoj kulturi. Od nje možemo da novim struja- njima i radovima i umiječima u Americi dobijemo i puto- kaz i podstrek. Kad bismo se znali da okoristimo potpu- no svim onim što je novi svijet dao našem iseljeništvu, naša bi zemlja postigla i erpila snagu i mnoge potrebne elemente za svoj napredak. Treba vidjeti kako li sve žive naše naseobine u Sjedinjenim Državama i drugdje pa razumjeti da tamo ima mnogo toga drugojačega i snažnog što bi nam mnogo koristilo za razvoj naše kulture. Kad bi se moglo barem stvoriti kakav obavještajni ured u torne pravcu, mogli bismo se njime poslužiti ko- risno, da ustanovimo u čemu naš narod napreduje u Americi i Australiji, da li je to napredovanje samo po- litura i t. zv. amerikaniziranje, ili je dugogodišnji život u naseobinama donio svoje dobre plodove. Ako podjemo sa stanovišta, da je Amerika postala neko žarište po- tencijalnog stvaranja, i da u toj velikoj mješavini na¬ roda doista kija cajn nove tvorevine, morali bismo vje- rovati, da nam taj novi svijet može pružiti okrepe u oduhovljavanju. Legenda o materijalističkom duhu Amerike ne može da nas zavede, pa da mislimo da bi nam naši iseljenici mogli donijeti samo blaziranost. — Naprotiv ima nešto u onom oduševljavanju radom koje je postalo čalc bajoslovno za Ameriku, od čega bismo i Evropa pa i mi u njoj mogli da postignemo nove po¬ bude. 12 Da se ta kulturna saradnja postigne i u najmanjoj mjeri, spontano, bilo bi vrijedno posvetiti največu paž- nju našo j američkoj emigraciji. Vjerujemo da nas zbli¬ ža vanje ne samo sa anglosanksoncima, nego i sa. dru¬ gim narodima osobito sa istoka, može da obogati novim duhovnim energijama i spoznajama. Vrijedno bi bilo da se početku toga rada barem nešto učini u tom pogle¬ du, pa da se konstatuje, šta su sve naša kulturna dru¬ štva postigla zadnjih decenija u svome radu po našim naseobinama. To se malo gdje kod nas bilježi, a pogo- tovo se ne vodi ozbiljnog računa o svim tim kulturnim stvaranjima u našem iseljeništvu. Ako koja novina kod nas sto o torne napiše, slučajno, to skoro prodje neopa- zice, a koliko bi tek vrijedno bilo da se osjeti sklad na- šeg domovinskog i našeg iseljeničkog kulturnog rada! Na torne polju nas čeka velik rad, u tijesnoj vezi sa činjenicom, da je naš iseljenički život-, osobito u Sjedi- njenim Državama, mnogo različit od našeg domačega života i da su se kod našeg iseljeništva iskazale i pro- budile mnoge vrijednosti i snage. VIII. ZAŠTO JE ISELJENICKO PITANJE NAŠE O IN E NARODNO I DRŽAVNO PITANJE. Napomenuli smo nekoliko svojih opažanja o soei- jalnoj i kulturnoj strani našeg iseljeničkog pitanja. —- Kad bi se sve to skupa malo bolje promotrilo, vidili bi odma-h da je to pitanje doista zamašno i da sve ono sto se danas radi kod nas, još ni izdaleka ne odgovara ve- likoj potrebi koju osječamo. Trebalo bi razvijati aktiv¬ nost u svim tim pravcima i uznastojati da se sve te grane temeljito prouče i obradjuju, razumije se, u duhu nove naše nacijonalne i socijalne iseljeničke politike. Kod ovog pitanja ne postoji naročita potreba da se naglašava nacijonalna strana, jer sve to skupa: i soci- jalna briga i privredno snaženje i kulturni napredak predstavljaj« naše narodno i državno pitanje. I kod Slovenaca i kod Srba, a naročito kod Hrvata, čija je emigracija najbrojnija, postoji ta velika potreba da še 13 iseljeničko pitanje počne jedilom temeljito riješavati sa svih strana. Naše opče zanimanje za takav rad može da predstavlja širi narodni zahtjev, i n torne vidimo našn nacijonalnu čeznju da se sto bolje afirmiramo na svim tim poljima. Baš za to rješavanje iseljeničkog pitanja, kao kod svili velikih pitanja, treba po mogučnosti angažovati cio narod, u prvom redu one naše krajeve iz kojih se naše iseljeništvo u zadnje doba stvara. Kad je tako, s narodom mora da bude i država, i ona kao soei- jalna zajednica po svijesti naroda i po njegovim potre¬ bama, treba da prva sve svoje snage stavi u službu ise- Ijeničke stvari. Ovo je tako jasno, da je nemoguče za¬ misliti drugačije. Ali kako danas stvari stoje, mi se na- lazimo pred činjenicom da toga svestranog i diibljeg pogleda na naš iseljenički problem nema i da se takvim pogledom država ne rukovodi u svome radu. Mi želimo ovdje da istaknemo to pomanjkanje jedne sire osnoviee za rad na iseljeničkom pitanju. Koliko nam je poznato, po onome sto se vidi, čita i čuje, još uvijek smo u tra- ženju puteva i bez odredjenih smjernica. Bez toga, bez jasnoče o onome što se hoče, ne može se ni započeti širi rad. A opet do toga jasnog programa možemo doči samo svim onim predhodnim mjerama koje smo vet spo- menuli. IX. ZA DALMACIJI: JE ISELJENIČKI PROBLEM NAJVAŽNIJI I NAJOSJETLJIVIJI. Sve ove misli mogu da se odnose na naše iseljenič¬ ko pitanje shvačeno kao cjelina za cijelu našu država. To znači da sve to važi u jednakoj mjeri i za Dalmaciju eije je to pitanje najosjetljivije. Bavim se iseljeničkim pitanjem več 15 godina a i sam sam boravio nekoliko godina u Americi te upoznao izbliza iseljeništvo. — U Splitu postoji Organizacija Iseljenika, koja djeluje uz druge iseljeničke organizacije u državi dosta aktivno i koja nastoji da doprinese uredjivanju toga pitanja. Kao tajnik te organizacije uspio sam u torne da se med ju doseljenicima povela briga za nove iseljeničke grupe 14 koje odlaze iz domovine, te kojima se drže predavanja prije odlaska. Na tim predavanjima dobivaju novi ise- Ijenici uvid u svoja nova boravišta, na osnovu posve autentičnih podataka koje im da ju tek nedavno nadošli doseljenici (povratnici), osobito iz Južne Amerike. — Osim toga se tim iseljenicima daju savjeti i naputci, is- tiče im se važnost iseljeničkog pitanja, te predočuje po¬ treba opče iseljeničke saradnje u torne pravcu. Takvib sam predavanja održao skupa sa ostalim doseljenicima dosada ukupno 50 od mjeseca maja 1926. do uključivo 21. aprila 1927. godine, a i poslije toga su se ta preda¬ vanja nastavila. Nije se uspjelo još dovesti na sva ta predavanja sve iseljenike koji putuju preko porobrodar- skih agencija u Splitu, ali se po ovome pregledu vidi, da ib je ipak bio lijep broj: 1926. — maj iseljenika 34, juni 79, juli 122, avgust 100, septembar 175, oktobar 96, novembar 137, decembar 107; god. 1927. — januar 20, februar 65, mart 148, april 99. Ukupno kroz sve te mjesece 1182. Ta su predavanja za mene bila dragocjeno iskustvo, jer sam upoznao još više važnost iseljeničkog pitanja, ■ledno moram još da naglasim, da je preko biljadu bilo od tih iseljenika iz Dalmacije i to iz najsiromašnijih krajeva. Na ta j način u do tiča ju s njima uspio sam da saznam njihovo teško ekonomsko stanje ne samo njiho¬ vih porodica, nego i čitavih sela iz kojih če se iseliti skoro sve, što je mlado, sposobno i zdravo. Pogotovo je to danas, kada glad na sve Strane hara. Najviše putuju u Argentinu i Australiju. Večinom ih zovu rodjaci i prijatelji obečavajuči im rad. Kako mi na tim predava¬ njima dijelimo iseljenicima naročito štampane formu- lare za eventualne njihove pritužbe na parobrodarske agencije i na prilike u novom kraju, primili smo od njih lijep broj tih pritužaba, iz kojih se najprije vidi da su se prevarili u svojim nadama, da Amerika i Australija nisu više obečane zemlje, jer da je kriza proizvodnje i rada velika, te da mogu računati na uspjeh samo oni, koji imaju imučnu rodbinu i koja im može dati stalnu zaradu. Ostalo je sve problematično i prepušteno slu- 15 čaju pojedinaca. Iz tih se pritužaba još doznaje da bi se dosta veliki broj nedavno iseljenih Seljaka, osobito u Australiju, sto prije vratio kuči, Jer da čak skapavaju od gladi! Kako se vidi iz toga, i s te strane je iselje- nieki problem za Dalmaciju vrlo težak, jer to nije pro¬ blem samo kojeg sela nego može se slobodno kazati i cijele Dalmacije, u prvom redu njenog otočja. Po svemu sto se dakle može zaključiti, obzirom na iseljeničke prilike u Dalmaciji, možemo da konstatu- jemo, da je za nas jednako važan problem onih koji od- laze i onih koji dolaze. Nije samo hitna potreba da se regulira naše iseljavanje po kriterijama koje smo več iznijeli, nego da se takodjer regulira doseljavanje, nai- me vračanje naših iseljenika, osobito onih koji se vra- čaju, kao imučni ljudi s nakanom da se nastane trajno i da doprinesu svojim kapitalom i znanjem napretku na- šeg naroda. Ovo bi pitanje trebalo posebno da se prouči kako bi se sto bolje zadržalo te iseljenike kod kuče u domovini, da se opet ne vračaju u Ameriku i Australiju te na taj način riješilo iseljeničko pitanje u njegovim glavnim posljedicama. Kad bi se cio taj problem zahva- tio dublje, kako sam več izložio, i kad bi se u duhu no¬ ve iseljeničke politike provela čitava organizacija pret- hodnog rada, morali bismo se zaustaviti naročitom paž- njom na pitanju doseljenika koji bi več sada mogli da budu važan momenat za riješavanje naše ekonomske krize i za ekonomsko podizanje našeg Primorja. U tom smislu imaju Organizacije Iseljenika u Splitu, Zagrebu Osijeku i drugdje svoje posebno mjesto. Iseljeničko pitanje je za Dalmaciju toliko usko spo¬ jeno sa opstankom i razvojem naših sela u prvom redu, da nam se ono danas predstavlja kao naše vrlo hitno nacijonalno i državno pitanje, s osobitim obzirom na so- cijalni karakter naše obale, ako hočemo da poput dru¬ gih naprednih naroda budemo na višini svojih dužnosti te da riješavajuči na široj osnovi naše iseljeničko pita¬ nje pomognemo ekonomskem spasavanju Dalmacije. M. Bartulica (Zagreb). MA IIM UNIVERZITETNA KNJIŽNICA