Poštarina plaeena u t •m God. XII. Broj 6. U Zagrebu, 8. februara 1940. Uredništvo . uprava ZAGREB MASARTKOVA 28a Telefon 67-80 Uredništvo m uprava za Slovenijo in slovenski del Julijske Krajine LJUBLJANA. Erjavčeva 4a Pojedini broj Din !.— Narod, koji se odreče ma i jedne stope krvlju i znojem 'otaca svo¬ jih natopljene zemlje nije dosto- jan da se nazivlje narodom J KRČKI KALENDAR Pred kratko vrijeme izdalo je Društvo Krikih Hrvata u Zagrebu svoj kalendar, koji sada izlazi vet četvrtu godinu. To je veoma značajna činjenica koja je i za nas od interesa, pa smo stoga i odlučili da go¬ vorimo o ovogodišnjem krikom kalendaru i to upravo na ovom mjestu. Što se tiče sadržaja, kalendar je ispu- njen pretežno, iak mogli bismo reči isklju- čivo materijalom, koji se odnosi na Krčane (otočane) i na njihov Krk. Novo razdoblje otoka Krka, Narodne pjesme s otoka Krka, Iz novije povijesti krikih opčina, Sličica s izbora u Baški godine 1873. Zvonik stolne crkve u Krku, Neki mjesni običaji u Baški, Popis umjetniikih spomenika na Krku itd. — to je samo nekoliko naslova iz priloga, što ih donosi ova mala simpatična edicija na nekih 120 stranica, pored drugih priloga li- terarnoga, historijskoga i gospodarskoga karaktera. Suradnici su takodjer — barem koliko su nama poznati — isključivo krčki kultur ni i javni radnici (Dr. Niko Ma.tanič, Fran Barbalit, Dr. A. BonifačU, V. Štefanič, Dr V. Franolit, Nikola Žic i dr.), a Ne-Krča nin je valjda samo dr. A. Schneider, koji je tu zato, jer je iz Ijetopisa Jugoslavenske Akademije (iz godine 1934.) prenesen nje¬ gov »Popis umjetničkih spomenika na oto¬ ku Krku«. Osim po ovom sadržaju i suradnicima Krčki kalendar je krčka edicija još i po svojoj namjeni; kalendar je namijenjen Kr- čanima gdjegod se oni nalazili u prvom re¬ du, a onda naravno i ostalima, koji se po- bliže interesiraju za ovaj otok, koji je do konca svjetskoga rata tvorio sastavni dio Istre. Naglasili smo ova tri momenta, koji da- ju biljeg Krtkom kalendaru, da podvučemo kako jedna mala sredina, jedna mala zajed- niča kao što je otok Krk može preko svo jih pripadnika, koji žive u Zagrebu, izdati vlastitim sredstvima, vlastitim snagama svoj godišnji kalendar, koji izlazi sada eto več tetvrli put i koji — kako čitamo u osvrtu pri koncu kalendara — nailazi na dobar odaziv. Kalendar je več do danas — veli se u spomenutom osvrtu — imao pozitivnih re¬ zultata u budjenju interesa za otok ne sa¬ mo kod samih otočana i krtkih iseljenika, nego i kod ostalih ljudi... Suradnici se ka¬ lendara množe, a otočanima je po cijelom svijetu drag gost, svijest i ljubav otočana se bude. Pnmjenimo sada ove momente na naš za,vita), na broj naših ljudi u starom kraju, na nas ovdje i na naš broj, na potrebe na¬ šega staroga zavičaja i naše ovdje, sjetimo se kako bi i naše redove trebalo povezati jačirn nitima zajedničke svijesti i solidar¬ nosti, imajmo na umu kako je potrebno širiti poznavanje i razumijevanje za naše ijude i naš kraj — pa če se odmah uvidjeti, kako bismo bez sumnje i mi trebali i morali imati ono, što imaju Krčani, kojih je dale- ko manji broj od nas, kojih ukupno na cije¬ lom svijetu valjda nema ni polovica od ono- ga broja., koliko nas Hrvata i Slovenaca ima samo u Jugoslaviji. Vrijedno se u to zamisliti pa uvidjeti da ono što mogu Krčani, koji osječaju da je njihov Krk — kako se u kalendaru na jed- nom mjestu veli — jedna kulturno-historij- ska jedinica, možemo i moramo učiniti i mi. Ne radi se o samom kalendaru — koji nam je uostalom od velike potrebe — več se radi o radu na svemu onome, što može poslužiti boljoj povezanosti naših redova i boljem po¬ znavanju našega kraja i promicanju inte¬ resa nas kao cjeline čvrsto povezane s na¬ šim krajem. Ne mislimo govoriti potanje o samom kalendaru. Nabacih smo tek nekoliko opče nitih misli, koje su nam se nametale lista- juči ovu matu knjižicu, koja je svakako do¬ kaz inicijative i kulturne zrelosti onih, koji su je izdali. Ipak želimo upozoriti na uvodni članak kalendara: Novo razdoblje otoka Krka, št,o ga je napisao narodni za- stupnik Dr. Niko Matanič. Pisac daje presjek povijesti otoka Krka, koji je u svojoj hiljadugodišnjoj prošlosti prošao kroz više kulturno-historijskih raz- doblja. Vzrok torne je, veli Matanič, u či- njenici što je otok Krk zajedno s ostalim istočnim jadranskim primorjem na razmedji istoka i zapada — na križanju latinstva, od, nosno talijanstva i hrvatstva. Pisac razli¬ kuje pet razdoblja u prošlosti otoka Krka: prvo podnje naseljenjem otoka po nama Hrvatima, a onda vladavinom Bizanta i hr- vatskih kraljeva. Drugo razdoblje obuhvača eru vladanja hrčkih knezova Frankopana, treče mletafku, četvrto austrijsku vladavinu, a peto — sadanje razdoblje, koje traje od konca svjetskoga rata dotično od prestanka talijanske okupacije. O trečoj, mletačkoj fazi. Matanič veli, da je Mlečanima bilo glavno gospodarska eks¬ ploatacija otoka Krka i politička vlast nad njim, dočim nisu išli za tim, da bi iz er- INDUSTRIJSKA LUKA V TRSTU Zakonski načrt ital. ministrskega sveta Italijanski ministrski svet je 22. ja¬ nuarja t .1. sprejel zakonski načrt, ki odobrava izdatke za ustanovitev in raz¬ širitev industrijskega pasu v tržaški luki. Ta ukrep ni prišel nepričakovano in je le nujen korak o postopni preuredit¬ vi ekonomskega življa v Trstu. Po teri- torijalni in politični izpremembi, ki je nastala v zaledju Trstu po svetovni voj¬ ni,_ je bilo gospodarsko življenje zadeto v živo. Kakor priznavajo sedaj sami ita¬ lijanski gospodarski krogi, se je v letih 1919. do 1924. Trst boril za življenje in smrt. Promet preko Trsta so ogrožale rečne poti proti severu in po Donavi k Črnemu morju ter preurejena gospodar¬ ska evolucija tržaškega zaledja. Prvot¬ no so skušali z raznimi ukrepi biti kos neizprosni konkurenci, toda vsi ti ukre¬ pi so bili brez pravega uspeha, kajti gospodarske prilike v Podunavju in na sosednjem Balkanu so se bile popol¬ noma izpremenile. Zato so začeli premišljevati o radi¬ kalni izpremembi gospodarskega življe¬ nja Trsta. Iz skoro izključno trgovinske¬ ga mesta naj bi nastalo pretežno indu¬ strijsko mesto, če so prej več kot štiri petine vsega gospodarskega življenja od¬ padale na trgovine, naj bi sedaj bilo obratno. Jedro gospodarskega življenja naj bi bila industrija, ki bi s svoje stra¬ ni ojačila tudi trgovino. Že leta 1927. so zaradi tega ustvarili industrijsko cono, ki obsega občine; Trst, Milje, Tržič, Nabrežino, Divačo in Dolino. Vse to ozemlje, ki neposredno; obdaja Trst, uživa od tedaj razne fi- j nancijske ugodnosti. Ta cona je bila pr-[ votno ustanovljena le za krajši rok, da, bi se namreč tako omogočila industrija-! lizaeija. Očitno uspehi niso bili najbolj . ši, zato se je rok dvakrat podaljšal* zad¬ njič v začetku 1938. | | Medtem pa so nastale druge važne izpremembe v zaledju Trsta. Najprej je ! prišel anšlus, nato. si je Nemčija priklju- i čila Sudete in končno je nastal Češko- | moravski protektorat. Spričo teh novih ! izprememb v zaledju niso več zadostovali I prvotni ukrepi. Industrializacija Trsta ' je zahtevala, naj se na ožjem ozemlju nudijo vse potrebne ugodnosti za uspe¬ šno delovanje tovarn. Zato sta predvsem potrebna neposredna bližina morja, ta¬ ko da ladje lahko pristanejo pred sa¬ mimi tovarnami, in hitra zveza z zale djem po kopnem. Želje v tem smislu so politični in go¬ spodarski zastopniki Trsta že julija me¬ seca 1939. iznesli samemu načelniku vla¬ de, ki jih je v principu sprejel. Nepriča¬ kovana izprememba na Poljskem, ki je imela svoj odmev tudi na gospodarsko življenje Trsta, je nedvomno pospešila najnovejše ukrepe. Industrijska cona z lastno luko bo na ozemlju med staro rafinerijo petrole ja pod Sobotnjakom pri Skednju in izli¬ vom Rozandre. Nova rafinerija Aguila je južno od tega ozemlja. Da bi ladje lahko, pristajale v neposredni bližini, bodo iz¬ kopali poseben kanal, ki bo 100 m širok in ki bo dostopan ladjam do 10.000 ton. Železniška proga se bo podaljšala za So¬ botnjakom prav do središča industrij¬ skega pasu. Preskrbeli bodo tudi za pri¬ merne vodne naprave in za napeljavo električne energije Ozemlje bo obsegalo skoro dva milijona kvadratnih metrov. Na severovzhodnem • delu prav pod Ka- štiljonom je določen prostor za zgradi¬ tev novega naselja, kjer naj bi imelo stanovanja delavske družine. Preraču- njen je za kakih 5000 oseb. Ves načrt bi se moral izvesti v dveh letih, odnosno najkasneje v treh letih. V tem času pa bi morala tudi industrijska podjetja že začeti graditi svoje tovarne, tako da bi lahko začela poslovati, ko bi bil kanal gotov. TJEDAN MED UNAR OBNE POLITIKE VOJNA ŠKODA Ko je naša država pred približno 18 leti dala državljanom bivše kraljevine Srbije odškodnino za škodo, smo tudi mi takrat pozabljeni jugoslovanski dr¬ žavljani pričakovali da dobimo tudi od¬ škodnino za škodo, ki nam jo je povzro¬ čila svetovna vojska, posebno vojska z Italijo na Goriškem, v Dalmaciji in na obmejnih krajih Kranjske. Vsled tega je tudi večina vojnih oško¬ dovancev prijavila že takrat vojne ško¬ de. Te prijave pa še do danes niso re¬ šene. Koncem meseca maja 1939 so na¬ ši listi prinesli obvestilo, da so se pri¬ jave naših vojnih škod poslale kraljev¬ ski banski upravi dravske banovine v Ljubljani da ugotovi dejansko stanje in višino celokupne škode. Nadejali smo se, da se bo to v kratkem zgodilo. Pred približno enim mesecem pa je bilo zo¬ pet v časopisju, da so naši ministri po¬ kazali naklonjenost za rešitev te vojne odškodninske zadeve in da se v mini¬ strstvu pripravlja načrt zakona s ka¬ terim se določajo vse formalnosti glede ustanovitve sodišč za ocenitev vojne škode in načfna likvidacije ter izplačila te škode. Pisano je bilo, da bo ta načrt končno redigiran in predložen ministr¬ skemu svetu. Preteklo pa je od tega časa že več nego mesec dni in vsa za¬ deva še vedno počiva in bojimo se da se bo stvar zopet zavlačevala. Če po¬ mislimo, da so vse države, ki so bile v svetovni vojni, svoje civilne državlja¬ ne oškodovale za vojno škodo, si lahko mislite kako grenke občutke povzroča pri vojnih oškodovancih tako zategova¬ nje odškodninske stvari, na rešitev ka¬ tere čakajo že nad 20 let. Vojni oškodovanec kava istisnuli staro hrvatski jezik, a nisu uspjeli da to učine ni u javnom životu. Na- kon sloma mletačke republike dolazi na Krk austrijska vladavina, koja traje sve do konca svjetskoga rata. Otok Krk postaje politički, a pomalo i kulturno a što je naj- glavnije i gospodarski sastavni dio istarsko- ga kopna. Svjetski rat je torne učihio kraj, što je gospodarski štetno djelovalo na otok Krk. koji se našao u posve novoj situaciji i mo¬ ra se ponovno orijentirati prema hrvatskom kopnu, s kojim nije nikada prekinuo sve veze. To je najnovije razdoblje otoka Krka Na koncu veli Matanič, da valja biti na či¬ slu s time, da su gospodarske veze sa za- padnom stranom prekinute i da sva nasto janja moraju iči za tim, da Krk bude stvar¬ no u svakom pogledu sastavni dio. zapravo nastavak hrvatskoga kopna. Otok Krk vra- tio se konačno i ostaje za uvijek u to plom, mekanom i plodnom krilu majke Hr- vatske. To su zaključne misli Dra Nike Matani • ča, kojima je pravilno odredjen politički. narodni i gospodarski položaj otoka Krka, koji mi i dalje smatramo jednim dijelom Istre ne misleči naravno pri tom, da bi mo- žda trebalo skrenuti orijentaciju Krka u suprotnom pravcu od one, ko ju ističe Ma tanič, jer svi oni razlozi gravitacije o koji- m.a on govori mogu se protegnuti i na Istru. To što mi govorimo o Krku kao dijelu Istre, šinimo radi njegove povezanosti s Istrom u prošlosti, povezanosti koja se očitovala — kako primječuje i Matanič — u političkom, kulturnom i gospodarskom pogledu, a koja je sada nasilno prekinuta. Ta se poveza¬ nost očituje i u srodnosti mentaliteta širo¬ kih slojeva, u popjevci, u narodnoj pjesmi. u običajima i t. d. Konačno ta povezanost Krka s Istrom dala je isiarskim Hrvatima ’ niz istaknutih muževa u prošlom stolječu, a i počelkom ovoga stolječa, kojima je koli- jevka bila na Krku, ali su svojim radom. zadušili cijelu predratnu Istru. Zbog tih razloga mi bismo bili voljeli da vidimo u kalendaru više od onoga, nego što u njemu sada nalazimo, a što se odnosi na tu zajednicu Krka s istarskim kopnom do pred svjetski rat. Ali i ovako Krčki je ka¬ lendar i s našega stanovišta na temelju sve- ga što smo rekli vrijedan pažnje i interesa, pa smo smatrali potrebnim to i naglasiti na ovom mjestu. Možda če pojava ove male edicije potaknuti i naše redove na rad u sličnom pravcu i pobuditi veče zanimanje za { djelatnost ovakve vrsti. BEOGRABSKA KONFERENČNA je završena, ministri vanjskih poslova balkanskih država več se nalaze kod svoje kuče, pomalo nervozne atmosfere, koju je stvarao ovako važan dogadjaj, nestalo je, a politički život teče i dalje svojim tokom stalnim i odredjenim, sa¬ mo ipak nešto življim. Stalnim i odre- djenim, jer se na beogradskom zasje¬ danju viječa Balkanskog sporazuma ni¬ je ništa senzacionalna dogodilo, što bi bilo kadro unijeti neki radikalni duh prom j ene i neočekivanih obrata. Tako se uostalom i naglašavalo još pred poeetak konferencije, a i kasnije. Senzacija nije u Beogradu bilo, a nije ih ni moglo biti kako se to može več na prvi pogled vi- djeti. Vremena u kojima živimo, proble¬ mi koji zanimaj u balkanske države i od¬ več su komplicirani, zadača balkanskih državnika i previše odgovorna, a da bi oni sebi mogli priuštiti luksuz senzacija. Zato su oni radije izabrali sigurni put največega opreza uz striktno čuvanje svojih zajedničkih životnih interesa. Uostalom senzacije se ne stvaraju na zasjedanju malih država, več u velikim cen trima svjetske politike, pa je tako taj efekat, koji su možda neki očekivali, sasvim izostao. I na oyom zasjedanju imala se očito- vati kao i na svim dosadanjim sastan- cima — kako se več unapred istaklo — odlučna volja Jugoslavije, Grčke, Ru- munjske i Turske da se na osnovu do- sadanje neutralnosti balkanskih država i njihove suradnje očuva mir na Balka¬ nu. I ne samo na Balkanu, več i u Po- dunavlju. U tom pogledu države Balkan - skoga sporazuma su sasvim složne i jednodušne, a iste poglede — isticalo se prije zasjedanja — imaju i Bugarska kao eminentno balkanska država, te Ita¬ lija i Madžarska, kao druge dvije drža¬ ve, koje najviše dolaze u obzir uz člani¬ ce balkanskoga sporazuma, prva kao Ja¬ dranska velevlast i gospodar Albanije, druga po svom položaju podunavske dr¬ žave i uskoj povezanosti s Italijom. U Beogradu je pred početak konfe¬ rencije prevladavalo uvjerenje, da se vi- ječe Balkanskoga sporazuma ne sastaje u znaku neke neposredne vanjske opa- snosti, pa da prema torne nije potrebno naglašavati neki specijalni obrambeni karakter sporazuma. Ono se sastalo da Ispita opči položaj u Evropi, da vidi ka¬ ko se i koliko taj opči položaj odrazu] e na jugoistok i da se odredi mogučnost za daljnju stabilizaciju mira"na Jugo- istoku Evrope. Napose če se — rečeno Je — konferencija pozabaviti gospodarskim probiemima, koje je rat postavio u isti red s politikom. U tom smislu dao je nekoliko izjava i Cincar-Markovič kao domačin, pa je time bio dovolj no obilježen okvir, u ko- jem se kretao rad balkanskih ministara. koji su konferirali tri dana, dakako na mahove, jer je program ovakvih konfe¬ rencija ispunjen i drugim dužnostlma, a ne samo konferiranjem... što je zaključeno na tim konferenci- jama? Na to nam pitanje odgovara službe¬ no saopčenje, koje je dano novinarima nakon za vrše tka zasjedanja, i u kojemu je bitno to, da je održanje mira, reda i sigurnosti na jugoistoku Evrope zajed- nički interes svi ju četiri država, koje su odlučile da produlje svoju izrazito mlro- ljubivu politiku. U trečoj točci saopče- nja naglasu j e se, da spomenute države ostaju ujedinjene u krugu sporazuma, koji provodi samo svoje ciljeve i nije uperen ni protiv koga, te da zajednički nastoje očuvati pravo svakoga od njih na nezavisnost i nacionalni teritorij. Nadalje se ističe iskrena želja, da po- državaju i razvijaju prijateljske odnose sa susjednim državama u pomirljivom duhu medjusobnoga razumijevanja i mi- roljubive saradnje. Gospodarske i pro¬ metne veze izmed ju balkanskih država če se pojačati. Na koncu se naglasu j e da se Balkanski pakt produljuje na dalj- nji period od sedam godina. Saopčenje je prilično jasno. Iz njega proizlazi, da su države Balkanskoga spo¬ razuma složne u održavanju neutralno¬ sti i čuvanju vlastitog integriteta. Pre¬ ma torne nema za sada govora o ustupa- nju teritorijalnih koncesija, več se od¬ nosi koji se imaju izmed ju poj edinih država riješiti (izmedju Madžarske i Ru- munjske, Rumunjske i Bugarske), mogu urediti na drugoj bazi. S Bugarskom či¬ ni se da tu bazu ne če biti teško nači, te je u tom pogledu učinjen važan ko¬ rak napred turskom intervencij om u Sofiji, koja se ispoljila i prije i posli j e konferencije. (Nastavak na II strani) 8TRANA 2. ISTRA BROJ 6. leska nesreča od poledice Pula_Na cesti Pula-Rijeka kod ši- jane dogodila se prije par dana teška prometna nesreča, _ kojom je prilikom nastradala 19 -godišnja Marija Išča iz Val ture. Ona se je oko 3 sata popodne vračala kuči, hodajuči pješice uz vozič u koji su bili upregnuti magarci, kad li joj dojuri ususret teški teretni automo- bil. koji se na zaokretu nije mogao ug- nuti, nego ju je okrznuo i smotao pod kola. Smjesta je odvezena u bolnicu u veoma teškom stanju, šofer auta izja- vio je da su se uslijed poledice kola skli- zala, pa da ih nije mogao skrenuti na stranu. Nove ljefearne u Istri Pula — Raspisan je natječaj za ot- varanje novih ljekama u raznim istar- skim opčinama. Molbe se imaju upraviti na puljsku prefekturu do 30 ožujka ove | godine. Ljekame se imaju otvoriti u, ovim opčinama. Tinjan, Barban, Herpe- Ije-Kozina, Grožnjan, Lanišče, Marezi¬ ge, Vrh kod Ko pra, Roč, Čepič i Bale. Nagradjent zemljoradnici Buzet — Prigodom razdiobe nagra¬ da za seljake, koji su na svojim poljima postigli največi prirod nagradjeni su ovi naši seljaci iz Buzeštine: Prvu nagradu (8C0 lira) dobio je Jakov Cerovac pok. Antuna iz Velikog Mlina, za naj bolj i urod krumpira. Dvije nagrade svaku od 300 lira za naj bolj i urod kukuruza do¬ bili su: An tun Jakac An tunov iz Veli¬ ko- Mlina, Jakov Draščič Antunov iz Svetog Martina. Slomio ruku Pazin — Ivan Rojnič Josipov, 33 go¬ dine star, iz sela Petehi tako je nezgo¬ dno pao da je slomio ruku, te je morao biti prevezen u puljsku bo'nicu. Vjenčani i umrli u Puli Pula. Vjenčani: Blaž Grbin i Marija Grbin — Vjekoslav Grbin, ribar i Milka Vojnič, radnica — Josip Miletič, seljak i Marija Pačič, kučanica — Božo Piljan, seljak i Foška Milovan, kučanica — Vinko Miljavac i Antonija šišan — Vin¬ ko Brečič, radnik i Marija škuflič, ku¬ čanica — Josip ščuka, stroj ar i Nikolina Stipanič — Antun Demarin, radnik i Božica Zakon — Josip Radič, pomorac i 'Puma Vidulin. Pula. Umrli: Ivana Kosolo iz Ško¬ cjana — Ana Pavletič iz Pule — Dragu- tin Koruparič iz Pule — Božo Grakalič iz Pule — Srečko Pavletič iz Pule — Ivan Motika iz Brtonigle — Bučič For- tunat, lovopazitelj iz Pule — Milivoj An¬ tun, penzioner iz Pule. Obsodba Št. Viška gora, januarja 1940. (***) Prejšnji teden je bil pred soriškim tribu¬ nalom obsojen tukajšnji 28 letni posestnik Anton Novasaški na dve in pol leti ječe, in na plačilo alimentov in sodnih stroškov ra¬ di prizadejane poškodbe ob priliki nekega pretepa. Očividci pripovedujejo, da je bil pretepa kriv poškodovanec, ki je me nami kaj nepriljubljen in da le on izzval obso¬ jenca. __ SRČNA KAP GA JE ZADELA Sežana, jan. 1940. — Na postaji je nenadoma prišlo slabo 48-letnemu urad¬ niku Bergoču Ignacu, ki se je zrušil nezavesten na tla. Poklicali so takoj re¬ šilno postajo iz Trsta. Zdravnik je ugo¬ tovil, da je Bergoč umrl zaradi srčne kapi. žalostno vest so takoj javili dru¬ žini. (Nastavak sa I Strane) I što se tiče jugoslavensko-bugarskih odnosa, koji su i dosada bili prijateljski, opaža se obostrana težnja, da se ti od¬ nosi još više usklade, da im se dade u sadržajnom pogledu ono, što im je do sada nedostajalo. S te Strane karakteri¬ stična je izjava Dra Mačeka sofijskom listu »Zora«, (koju donosimo na drugom mjestu), a isto tako važna je i izjava pretsjednika vlade Cvetkoviča, koji je naglasio da Balkanski sporazum računa na suradnju Bugarske, a što se pak tiče specijalno bugarsko-jugoslavenskih od¬ nosa Cvetkovič je istakao da če doskora ministar trgovine Dr. Andres otputOvati u Sofij u da prisustvuje osnutku bugar- sko-jugoslavenske komore. Cincar-Mar- kovič je takodjer dao pozitivnu izjavu u smislu daljnjeg zbliženja s Bugarima, pa je u tom pogledu doista opravdana nada da če politički život krenuti nešto ži- vljim tokom. Teže če se. čini se, nači način za ure- djenje odnosa izmed ju Rumunjske i Madžarske. što se pak tiče reakcije u cen trima velike svjetske politike, u Parizu, Lon¬ donu Rimu, Berlinu i Moskvi, moglo bi se jednom riječi reči, da je ona uglav- nom povoljna, te se dakako razlikuje več prema interesima i nam j erama poj edi¬ nih velevlasti u odnosu prema Balkanu. Ta se reakcija osniva na službenom sa- opčenju, za koje se na pr. u Parizu isti- če da je sastavljeno vrlo vješto i od- mjereno. te da treba sačekati činjenice da bi se mogao točno ocijeniti zamašaj odluka donesenih u Beogradu '| KANONIK IVAN SLAVEC STOLNICA SV. JUSTA V TRSTU v kateri je pok. Slavec leta 1891. imel zadnjo slovensko pridigo. -- Pred tednom je preminul v Trstu obče spoštovani kanonik Ivan Slavec v 81. letu svoje dobe. Bolehal je sicer že dolgo na posledicah kapi, ki ga je za¬ dela pred leti in je popolnoma onemel, ali kljub temu je ostal pri tržaškem vernem ljudstvu trajno v velikih čislih, ker si je z osebnimi vrlinami in požrtvo¬ valnim delovanjem pridobil poleg cerkve¬ nega dostojanstva še časten ugled med svojimi rojaki; saj je bil od sobratov svoj čas določen da kot dolgoletni po¬ močnik tržaških škofov za slovenske in hrvatske župnije postane njih naslednik vsaj na tem področju. In z njegovim imenom ostane tesno spojena vsa zgodo¬ vinska borba za narodne pravice v cer¬ kvah tržaške škofije v zadnjih desetlet¬ jih. Porodil se v Lipici, na tržaškem Kra¬ su, kjer mu je bil oče zaposlen pri ce¬ sarskem konjegojstvu. Prvo duhovniško službovanje je začel v stolni cerkvi sv. Justa in tu je kmalu prišel na glas kot izvrsten slovenski pridigar. Starejši rojaki so se ga rad spominjali, kako je ob nedeljah ob deveti uri pred glavno mašo zbral v tržaški katedrali množico vernih poslušalcev; nastale so pa žalo- sne prilike, da je naša beseda ob taki uri in na takem mestu zbodla razne ne¬ strpneže, ki so začeli javno gonjo proti tej pridigi v stolnici sv. Justa. In po¬ srečilo se jim je, da je popustljivi škof Glavina leta 1891. na pritisk mestnih oblasti nenadoma odpravil te starodav¬ ne pridige, na veliko žalost, nevoljo in ogorčenje tolikih, ki so spoznali v tem činu očito kršenje crkvenih in na¬ rodnih pravic. Ni bilo dvoma, da je pri tem činu očito kršenje cerkvenih in na- protivnik, cesarski namesnik baron Teo¬ doro de Rinaldini, ta isti, ki je baš ta- Slovo dušnega pastirja Idrija, janrarja 1$10. (***) 14. januar¬ ja se je poslovil od nas kaplan Josip Li¬ čen, ki je pri nas tri leta oskrboval dušno pastirstvo. Mladega gospoda so farani radi njegove domačnosti in vestnega izpolnje¬ vanja poklicnih dolžnosti zelo vzljubili in iim bo težko brez njega. Posebno ga bo pogrešal pevski zbor, ki bo za niim ostal brez pevovodje in organista. On je bi! duša zbora in se je žejo trudil, da bi ga zopet dvignil posebno še, ker novi župnik ni pokazal nikakega smisla za cerkveno petje. Ker je pravi organist v vojaški suk¬ nji in se vrne, kot upamo, šele koncem meseca marca, bodo odslej do njegovega povratka le »tihe« maše. ki jih Idrijčanje nekdaj niso bili navajeni. Mlademu duhov¬ niku se za njegov trud med nami lepo za¬ hvaljujemo in mu na novem službenem me¬ stu želimo mnogo sreče in obilo uspehov. Prokriumčarena kobila Zagorje kod Sv. Martina — U bližini sela Zagorje kod’Sv. Martina uhičen je seljak Martin Fatur, osumnjičen da je iz Jugoslavije prokriumčario jednu ko- bilu. Fatur je uvjeravao, da je to kobila njegovog susjeda Franje Šabca, koji da mu ju je posudio za rad. Izveden pred sud. Fatur je i nadalje tvrdio da je to kobila Šabčeva, a kako je to Šabec zaista potvrdio, dokazavši i dobu njezinu i boju i sve druge posebne oznake, sudu nije preostalo drugo, nego da Fatura riješi. __ LJETNI LOGOR NA PRODAJU Herpelje — U Herpeljama kraj Kozi¬ ne postoji ved nekoliko godina lijepi lje- tni logor za djecu ko ja su potrebna oporavka u planinskom kraju. Ovih da¬ na cijeli je logor zajedno sa zgradama stavljen na dražbu pa se traži kupca. 90,000.000 LIR ZA NAKUP MALIH POSESTEV Reka, januarja 1940 (***) Država je dala agrarni banki na razpolago ogromen znesek za odkup zadolženih posestev in samo.za Julijsko krajino 90,000.000 lir. krat tudi odvzel službo profesorju Spin- čiču na goriškem učiteljišču, češ, da se je Spinčič preveč izpostavil pri istrskih volitvah. Zadnja pridiga Slavca pri sv. Justu je bila nedeljo 27. septembra 1891. in ta dan je zadobil zgodovinski pomen, ker je ostal vtisnjen v neizbrisnem spominu množice, ki je ob slovesu Slavca v ka¬ tedrali glasno ihtela. A tudi duhoven Ivan Slavec je moral to pot radi ljubega miru iz Trsta in pre¬ seliti se na Repentabor, kjer je v romar¬ ski cerkvi dalje vršil svoj pastirski po¬ klic. Ko je kasneje postal župnik in de¬ kan na Opčinah, prevzel je tudi vodstvo družbe Sv. Pavla, stanovske organizacije slovenskih svečenikov, potom katere se je mnogo trudil in prizadeval za obram¬ bo narodnih pravic v cerkvi. To svoje delo je skrbno in vestno nadaljeval tudi potem, ko je leta 1912. postal kanonik tržaškega kapitla in generalni vikar za naše župnije v tržaško-koprski škofiji vse dotlej, dokler so mu to dopuščale polagoma pešajoče fizične moči. Bil je vzoren in vnet duhoven, ved¬ no značajen rodoljub, neutrudljiv dela¬ vec na njivi Gospodovi, skromen v vsem svojem nastopu in vedenju, blagega srca, a živel je le za svoj poklic in razdelil z ubožnimi vse kar je imel. Nepozaben Je ostal onim, ki so ga culi govoriti, ko je izustil pozdravni govor škofu Jegliču, ki se je kmalu po prevratu vstavil v Trstu na potu k Sveti Stolici. Tu je proslavil Slavec škofa Jegliča kot srečnega pa¬ stirja, ki je svoje o.vce spravil na varno ob najhujši nevihtti za časa prevrata in se ravnal po misli velikega Kreka. Plemenita duša, lahka ti zemljica do¬ mača! Nove železniške postaje Trst, januara 1940. — Italijansko pro¬ metno ministrstvo je dovolilo gradnjo več novih postajnih poslopij, ki jih bodo posta¬ vili na mestu sedanjih postaj v obmejnih železniških izhodih. Nove postaje bodo do¬ bila sledeča mesta: Reka. Postojna, Pod¬ brdo in Trbiž. Poslopja bodo obširna in moderna ter bodo odgovarjala vsem zahte¬ vam današnjega prometa in bodo seveda zgrajena tako, da bodo zadostovala vsem variacijam in povečanju prometa še za vrsto let naprej. Preureditev postaje v Podbrdu, ki je bila že v teku, so za nekaj časa ustavili. Ta postaja bo povečana in postavljeni bodo novi tiri. Dogradili jo bo¬ do že letos Še večja pa bo postaja v Po¬ stojni, ki bo stala nekaj miljonov. Tudi v Trstu bodo zgradili novo postajališče, ki bo prav tako dokončano v teku tega teta. Nov občinski uradnik Jablanica, januarja 1840. (***). Na našem županstvu je ostalo mesto umrlega uradnika Padovanija, ki je bil po rodu Rečan in pri nas nad 15 let, delj časa prazno Na izpražnjeno mesto sta poleg drugih reflekt.irala dva doma¬ čina, absolventa srednje šole, ki sta tudi začasno nadomestovala umrlega uradni¬ ka:' Ob uradnem razpisu izpraznjenega mesta sta oba domačina vložila prošnje za nastavitev. Zlasti enemu, ki bi imel prednost kot vojna sirota, je naš pode¬ sta Pilepič Arduino brez nadaljnega za¬ gotovil, da bo nastavljen. A ostalo je samo pri obljubi. Himen Št. Viška gora. januarja 1940 (***) V tukaišnj' župni cerkvi sta se 17. januarja poročila ugledni posestnik Pervanja Anton doma z Praprotnega pri Št Vjški gori in Mariia Merežinska. hčerka znanega posest¬ nika s Pečin Mlademu zakonskemu paru želimo obilo božiega blagoslova. SIRITE ',4STRU” I ŽRTVE MRAZA Trst, januarja 1940. — Neznosna bur- ja, ki je nekai dni razsajala po Krasu in napravila pravo sibirsko zimo, ni napra¬ vila samo mnogo materialne škode z od¬ krivanjem streh, požari in drugimi nezgo¬ dami, temveč je tudi povzročila vrsto ne¬ sreč in zahtevala celo človeške žrtve. Pred dnevi so nekateri domačini našli na cesti med Sežano in Divačo truplo starčka ki je bilo skoio popolnoma pokrito s sne¬ gom. Ker ga niso mogli privesti k zavesti, so brž poklica! zdravnika iz Sežane, ki je ugotovil, da je starček že mrtev. Umrl je zaradi mraza Ugotovili so, da je truplo 76-letnega Mihaela Vatovca iz Lipan pri Košani. Mnoge so trpele predvsem naše mlekarice, ki morajo vsak dan rano zju¬ traj v Trst, kamor nosi : o mleko. Zaradi tega je bur.ia največ žrtev napravila baš med njimi. Nobena pa ni bila težje poško¬ dovana. Sežanska lekarna je bila prisilje¬ na napraviti obvelovališče za prvo pomoč za vse tiste ki so bili prizadeti od burje in poledice — Tik pred novim letom je postal žrtev velikega snežnega tneteža po¬ sestnik Franc Kuzman iz Šentviške gore. Ko se je vračal iz Sv. Lucije. g a je zajel snežni viha? v bližini Ponikev, da je z ve¬ liko muko mora! gaziti po debelem snegu. Zaradi starosti so mu kmalu pošle vse sile in je tako obtičal v snegu. Naslednega jutra so ga našli zmrznjenega. — Pri Senožečak so našli v grmu zmrznjeno truplo neznanca, ki je imelo več ran in ki je bilo zelo okr¬ vavljeno. Domnevajo, da je po sredi zlo¬ čin. Po prvih poizvedovanjih mislijo, da gre za truplo Jurija Grisoniča, starega 56 let. iz Šmihela. S poizvedovanjem nada¬ ljujejo. Združitev tržaškega „Popola“ in večernega „Piccola“ V Trstu so v zadnjih letih izhajali trije dnevniki: »F Piccolo-, »II Piccolo della Se¬ ta« in »I! Popolo di Trieste«. Prva dva iz¬ daja privatno podieFe kateremu >e pred kratkim stal na čelu pol iški Žid Teodor Mayer. Oba lista sta pisana v strogo faši¬ stičnem duhu. Poleg njiju pa ie izhajal še »II Popolo di Trieste«. kot oficielno glasi¬ lo fašistične stranke. Kljub temu svojemu svojstvu in kljub močnemu pritisku se ta Ust pa nikakor ni mogel uveljaviti 2e deli časa se je govorilo o neki fuziji teh treh listov. Sedaj ie fuzija postala dejstvo V skladu z reorganizacijskem načrtu fašistič¬ nega tiska, ki ga je izdal glavni fašistični tajnik 27. novembra 1929 so se Fašistična stranka, ministrstvo za ljudsko izobrazbo in Izdateljska družba »Piccola« zmenili, da bosta s 5. februarjem 1940 prenehala iz¬ hajati »II Popolo di Trieste« in »I! Piccolo della sera« ter da bo tega dne dalje iz¬ hajal poleg jutranjega lista »II Piccolo« sa¬ mo še en list in sicer kot popoldanski list pod naslovom »11 Popolo di Trieste — II Piccolo della Sera« Sedež novega lista bo v prostorih »Piccola«. Prodaja posestva Trnovo pri Ilirski Bistrici januarja 1940. (***) v sosednji vasi To- polcu je bila pred dnevi javna dražba pri posestniku Josipu Zidarju, po do¬ mače »Zidarju«. Da se bo dražba vršila in kdaj so vedeli le nekateri vaščani, zato tudi ni bilo interesentov ne kup- cov. Vse premičnine in nepremičnine so bile prodane za 27.000 lir Edini reflek- tant je bila državna banka, ki je pose¬ stvo tudi prevzela za goriimenovani znesek. Vrednost prodanih nepremičnin in premičnin pa znaša preko 100.000 lir. Posestnik Zidar je invalid, brez ene noge, ki jo je svojčas kot delavec v ameriških tovarnah po nesreči zgubil V krasnem domu, ki si ga je sam posta¬ vil, je vodil majhno trgovino, ki pa ni uspevala. Polagoma je zašel v dolgove, iz katerih si ni znal pomagati Z ne¬ srečnim Zidarjem sočustvujejo vsi so¬ vaščani, saj je ostal s svojo družino praznih rok sredi zime na cesti. Vendar je upanje, da ga bo ustanova, ki je ku¬ pila hišo in posestvo, obdržala še vna¬ prej pod streho. BOLEZNI — POSLEDICA HUDEGA MRAZA Idrija, januarja 1940. (*’*) Radi iz¬ redno hudega mraza, ki je zajel našo ko¬ tlino in okolico v začetku januarja in ki nas spominja na hudo zimo 1929. 1., se le med našim prebivalstvom razširila angina, za katero ie zbolelo zelo veliko število oseb. tako da imajo zdravniki polne roke dela. V Ledinah nad Idrijo pa se ie kot po¬ sledica hudega mraza pojavila davica, ki razsaja posebno med mladino, pa tudi ne¬ kai starejših oseb ie zbolelo za navedeno boleznijo. ZABIŠKA GRAŠČINA IMA NOVEGA GOSPODARJA II. Bistrica, januarja 1940. (***) Graščina in njeno posestvo v Zabičah je pred časom prišlo v druge roke. Ustano¬ va »Ente per la rinascita delle tre Ve- nezie« ki je graščino kupila od grašča¬ ka Ivana Balcarika, je veleposestvo z žago prodala Benečanu dr. Giov. Cam- peisu. Na posestvu so nastanjeni itali¬ janski koloni, ki opravljajo delo okrog živine, na polju pa iim pomagajo njiho¬ ve žene in otroci. Ob večjih poljskih de¬ lih zaposli uprava graščine tudi po ne¬ kaj domačinov. BROJ b. »ISTRA« STRANA s. ANTE TRUMBIČ U OČIMA GUSTAVA GREGORINA Članak Dra Gregorina u ljubljanskom „Slovencu” Rijetki su muzevi i politicari, naročito u našo j današnjoj sre¬ dini, koji su uspjeli uzdignuti se visoko iznad svakidašnjih sitni- čavih razmirica, ostati dosljedni i biti ljudi, o kojima i pri¬ jatelji i neprijatelji moraju govoriti uvijek s najvecim poštovanjem. Jedan od takovih rijetkih velikih muževa bic je Dr. Ante Trumbič. Činjenica je, da su svi naši prvači. koji su bili njegovi surad- nici u revolucionarnom jugoslavenskom odboru (Dr. Dinko Trinaj¬ stič, Pazin, — Dr. Gustav Gregorin, Trst, — Dr. Ante Mandič, Opatija, — Milan Marjanovič, Kastav, — Dr. Bogumil Vošnjak, Gorica, — Dr. Josip Jedlovski, Trst, — Dr. Drago Marušič, Gorica) uvijek s najvecim priznavanjem govorili o Trumbiču kao čovjeku, rodoljubu te nesebičnom i dosljednom političaru. Prije nekoliko dana, a povodom komemoracije obljetnice smrti Dra Trumbiča napisao je u ljubljanskom »Slovencu« dugogodišnji njegov suradnik u emigraciji, Dr. Gustav Gregorin iz Trsta, neko¬ liko riječi, koje smatramo potrebnim da i mi istaknemo. [ mi nikakve pomoči iz blagajne JO na ko ju je imao potpuno pravo, možemo tvrditi, da je na vlastiti teret povečao, j novčana sredstva blagajne JO. j I Ovom prilikom potrebno je još spo- j menuti, da pok. Dr. Trumbič nije ni- S ! kada tražio pomoči od srpske vlade za i potrebe JO i da je svim prečanskim i članovima stalno preporučivao, da se 1 za svoje lične potrebe nikada ne obra- ; čaju na srpsku vladu. ! Dosljedno je naime zastupao staja- | liste, da nikako ne smije izgledati kao ' da prečanski članovi odbora vode u ino- j ; zemstvu propagandu za sjedinjenje Ur- ’ vata i Slovenaca s predratnom Srbijom, ‘ kao neki plačeni agenti srpske vlade, iz nekih ličnih interesa, nego da se svo- jom slobodnom voljom žrtvuju za ideju oslobodjenja svoje podjarmljene domo¬ vine ... Takovo načelno i dosljedno prova- djano stanovište pok. Dr. Trumbiča po- 1 nja 1919., kao i opči pregled stanja imo- vine za svaku godinu. Na zadnjoj sjednici JO, koja je odr- žana pod pretsjedanjem Dr. Dinka Tri- najstiča (pok. Dr. Trumbič bio je tada ministar vanjskih posloval je zaključe mo, da se ima sva odborska imovina — (blagajnički saldo, pokučstvo, arhiv i biblioteka) izručiti pok. Dr. Trumbiču na upravljanje, čuvanje i raspolaganje. Prepis spomenutoga pregleda bilanca svih uprava JO (Rim, London, ženeva i Pariz) potpisan od tadašnjega pret- sjednika JO pok. Dr. Trinajstiča i me¬ ne poslan je pismom od 23. rujna 1919. gospodinu Pasku Baburici u Valparaiso (čile), bivšem pretsjedniku tamošnje »Jugoslavenske narodne obrane«, kome je JO u prvom redu imao zahvaliti za redovito priticanje novčanih sredstava, bez kojih JO ne bi bio u stanju provo- diti svoju uspješnu propagandu u zem¬ ljama Antante. Usporedim li od JO pok. Dr. Trum¬ biču izručeni novčani saldo, pomnožen s bankovnim kamatama s novčanim sal¬ dom izručenim Jugoslavenskoj akade¬ miji, vidim kako je savjesno pok. Dr. Trumbič uz sudjelovanje spomenute gg. Pavla Ostoviča i Zlatka Turkoviča uprr - ,: ao s povjerenim mu novcem. T im mi je još spomenuti, da pok. Dr. mbič ni za svjetskoga rata ni za mirovne konferencije nije imao bla¬ gajne u svojim rukama, pa ni nakon rata, nego je samo naredjivao koje iz¬ nose treba isplatiti za potrebe JO. Kako sam več spomenuo, za uzdržavanje svo¬ je i svoje supruge nije nikada iz bla¬ gajne dignuo niti pare. Sve to smatram potrebnim kazati, DR. ANTE TRUMBIČ Zanimljivo predavanje g. prof- Dra Josipa Nagya, što ga je održao prigo- dom komemoracije društva dalmatinskih Hrvata u Zagrebu 19. pr. mj., na uspo- menu Dra Ante Trumbiča, te_ objava gg. Dr. Frana Barca, Ivana Meštroviča, Pavla Ostoviča i Zlatka Turkoviča u za- grebačkim riovinama o izručenju imovi- ne bivšeg Jugoslavenslcog odbora — me- dju ostalim svote od 1,284.786 dinara — Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu kao poseban fond JO, potiče me da i ja sa svoje Strane doprinesem nekoliko podataka za ka¬ rakterizacij u ličnosti pok. Trumbiča kao čovjeka, nesebičnoga i neumoljivo do- sljednoga političara. Imao sam naime čast i sreču, da sam za vrijeme svjet¬ skoga rata i mirovne konferencije kroz čitavih 5 godina kao član Jugoslaven- skog odbora i još posebno od 1917 go- dine pa do zaključka djelovanja toga odbora, kao upravitelj njegove blagajne sudjelovao i bio u tijesnom dodiru s po¬ kojnikom kao pretsjednikom JO. Obzirom na to i posebno još zato što je pok. Dr. Trumbič zalagao sve svoje sile i velike duševne sposobnosti ne sa¬ mo za hrvatske, nego istodobno i za slo¬ venske narodno-političke interese i stremljenja smatram kao Slovenac svo- jom časnom dužnošču, da sa zahvalno- šču predočim svijetli lik pokojnika i slovenskom narodu na vječnu uspo- menu. Za vrijeme spomenutoga petgodiš- njega djelovanja s pok. drom Trumbi- čem imao sam dosta prilike, da upoznam njegov privatni i poli tički značaj. Dr. Trumbič je bio u svom privat- nom životu čovjek blaga i meka srca, kao političar pak neumoljivo dosljedan, tvrd kao Čelik i skrajnje •nesebičan. Kao čovjek naime brinuo se je očin- ski za prečanske članove JO (za druge brinula se je srpska vlada) u koliko im ne bi doticala iz domovine donešena sredstva, u takvim slučaj evima naime odredjivao bi, da im odborska blagajna priskoči u pomoč. I kad su se spome¬ nuti odbornici po svršetku sudjelovanja u odboru vračali u domovinu, on im je doznačivao iz odborske blagajne primje- renu pomoč za putni trošak i za prve potrebe u domovini. Tako je dr. Trum¬ bič — čovjek — skrbio za svoje surad- nike u emigraciji. Za lične potrebe svoje i svoje supru- £c nije htio nikada primiti iz blagajne JO niti pare. Kad je pak u zadnje vrijeme svoga djelovanja u odboru sam dospio u nov- čane poteškoče, radije si je posudjivao kod svojih dalmatinskih prijatelja nego da bi teretio blagajnu JO, koja je img.- la dosta novčanih sredstava, koja su prit ječala u prvom redu od dalmatin¬ skih Hrvata iz Sjeverne i Južne Ameri¬ ke, Australije. Nove Zelandije itd. Kako se razabire iz spomenutog ostatka noy- čanih sredstava JO što ih je pokojnik izručio Jugoslavenskoj akademiji zna¬ nosti i umjetnosti, bila bi blagajna JO lako mogla podnijeti ; taj trošak. Time pak, što Dr. Trumbič nije htio da pri- lspravno put crvene niti se proteze kroz sve nje- ne da bih time branio čast pok. Dr. A govo djelovanje kako u sitnicama tako j Trumbiča, j er bi to bila samo uvrijeda i u krupnim pitanjima i za rata i na ■ njegove svijetle uspomene, nego to ka- mirovnoj konferenciji i poslije rata u.zujem prije svega zato, da još jednom borbi za hrvatsku autonomiju, te jasno ožigošem podlost insinuacija, priopčenih dosljedno; mjeseca srpnja 1922 u jednom beograd- skom listu, u kom je pok. Dr. P. nami- givao, kao da je tobože Dr. Trumbič upravljao brojnim milijunima, a da o torne nije nikome polagao računa. Na te insinuacije ja sam uostalom več 11. kolovoza 1922. uz supotpis g. Zlatka Turkoviča reagirao jednim član- I kom poslanim uredništvu dotičnoga lista. osvjetljuje njegovu vodjenu politiku ... Prelazim na pitanje imovine JO iz- ručene u smislu dispozicije pok. Dr. A. Trumbiča dne 12. svibnja 1938. Jugosla¬ venskoj akademiji znanosti i umjetno¬ sti u Zagrebu. U uvodu sam članka spomenuo, da sam god. 1917 preuzeo upravljanje bla¬ gajne JO. To je bilo na žeiju pok. Dr. Trumbiča, koji me je zamolio, da iz blagajničkih dnevnika, što su ih prije mene vodili neki članovi odbora sasta- vim točno knjigovodstvo sa svim bilan¬ cama od početka financiranja odbora. Preuzevši taj posao ja sam pomoču gg. Pavla Ostoviča i Zlatka Turkoviča sa- stavio pregled svih primitaka i izdataka od 21. travnja 1915 do zaključno 30. lip- KDO VE ZA PIVČEVIČA IVANA? Tržaško sodišče je izdalo oglas, s kate¬ rim išče Ivana Pivčeviča, rojenega 10. oktobra 1896. na Jesenicah, ki je izginil iz Trsta dne 3. aprila 1923. in naproša za informacije, da bi lahko izdalo potr¬ dilo o smrti, ki ga zahteva Alma Venturin por. Pivčevič. KULTURNA KRONIKA ČAKAVSKO-PRIMORSKA PJ EV ANK A Ivan Matetič-Ronjgov o svom nafno vijem tijelu »Čakavsko-pri morska pjevanka« u pr¬ vom je redu namijenjena krajevima, u koji¬ ma naša naturalistička muzika još i danas živi u kompaktnim masama; ali i onima gdje se ona čuje tek u pojedinim oazama. Buduči pak da se tu radi o praiskonskoj ne samo našoj vet možda svekolikoj muzici uopče, to ova zbirka probranih melodija ča¬ kavskih Hrvata ne če biti na odmet ni osta¬ lim krajevima naše domovine. Dobro je da se odmah naglasi i to, kako ovo djelce sa 128 popjevki nije izašlo samo zbog toga, da bismo imali za našu omladi- nu još jednu pjevanku više ... Vzrok treba iražili dublje. Porotna psihoza rušeči tolike pozitivne vrednote, nije poštedjela ni čakavske muzič- ke starine. Mladji svijet odnemario je sta¬ rinsko narodno pjevanje. Stariji ga srečom još znadu. Vole ga i cijene i čeznu za nji- me. Nadasve im je mila njihova starinska » nota« U tim i takvim krajevima nije još j dakle kasno, da se uspostavi veza izmedju djece i roditelja. A sve to u cilju, da se ta naša draga stoljetna tradicija uzdrii što duže. Par dotle. dok ne udje u umjetnu mu siku sutrašnjice, da bi je obogatila svojim nadasve zanimljivim arhaičnim osebujnosti- ma. Ima naime u toj drevnoj muzici takvih karakteristika, koje su bile kadre, da na najživlji način uzbude i samo inostranstvo na nekim internacionalnim festivalima. Pje¬ vanka ima medjutim i tu z.adaču, da — po mogučnosti — i ostalu našu omladinu (a putem nje i odrasle) upozm s jednom od najstarijih i naoriginalnijih muzika. Neka hude na ovom mjestu spomenuto , da su tekstovi svih popjevki osim Gervaisove »Pod Učkom kučice bele« uzeti iz čakav¬ ske narodne poezije. Po prvi puta u historiji naše muzike po javljuje se eto pjevanka svoje vrsti. Bog bt dao, te bi je pozvani faktori shvatili onim razumijevanjem i onom ljubavi, kojom bija- še zadahnuta od početka. U to ime: »Gakavsko-primorskoj p je Van¬ či« čakavski prastari pozdrav: »Bog daj sreču dobr&l« Ivan Matetič-Ronjgov IVAN MATETIČ RONJGOV, Naš je list — kako je poznato —- opširno i s opravdanim zadovolj¬ stvom popratio nedavno izdavanje Matetičeve »Čakavsko-primorske pje- vanke«. Ovo toliko značajno djelo uglednog našeg muzičara može se nabaviti, uz cijenu od Din 35.— i kod Jugoslavenske Matice u Zagre¬ bu. Ovdje donosimo neke odlomke iz autorove »Uvodne riječi«, koje, nam najjasnije otkrivaju koju je svrhu imao pred očima Matetič iz- davajuči svoju pjevanku, a ujedno nam prikazuju karakter ove ne- sumnjivo značajne edicije, o kojoj čemo nastojati donijeti i stručni prikaz u jednom od naših idučih brojeva. (Ur.) MANJŠINSKI PREGLED IZSELJEVANJE NEMCEV IZ JUŽNEGA TIROLA IN KANALSKE DOLINE Zadnji dan januarja sta zastopnik italijanske vlade Guarneri in zastopnik nemške vlade Bene podpisala pravilnik za ocenjevanje posestev nemških držav¬ ljanov in nemških rojakov, ki bodo na podlagi sporazuma zapustili Italijo. Italijanski senator Giannini in nem¬ ški opolnomočeni minister Clodius sta nato v imenu italijanske, odnosno nem¬ ške vlade, ta pravilnik ratificirala. S tem je mešana italijanslco-nemška komisija dobila možnost, da se loti ta¬ koj cenitve posestev in da bo svoje delo v najkrajšem času zaključila. POLITIČKE BILJESKE Ovije izjave O?. ¥1. Mačka Podpredsjednik vlade Dr. Vlatko Ma¬ ček dao je prošlih dana podulju izjavu uredniku sofijske »Zore«. Dr. Maček go- vorio je naj prije o sporazumu, što ga je sklopio s predsjednikom vlade Cvetko¬ vičem, a zatim je dotičuči se vanjske politike rekao ovo: »Neobično sam sre- tan zbog dogadjaja, koji se odigravaju na Balkanu. I moja je želja da se izme¬ dju srpskog i bugarskog naroda urede najprijateljskiji odnosi, a samim tim da se održe najprijateljskiji odnosi izmedju Jugoslavije i Bugarske. Tako čemo pred cijelim svijetom oprovrči mišljenje osla- venstvu, za koje se misli da nije spo¬ sobno da za sebe izvojuje veliku slo- bodu.« Drugu izjavu dao je Dr. Maček spe¬ ci jalnom dopisniku francuskoga dnev¬ nika »Petit Parisien« Anare Salmonu, u kojoj se najprije osvrnuo na sporazum Hrvata i Srba, a u drugom dijelu ista- kao apsolutnu jednodušnost, koja po- stoji u vladi, a koju jednodušnost dijele — kako je dr. Maček naglasio — svi Srbi i Hrvati, u pogledu naše neutral- nosti do krajnjih granica. Imamo zada- tak da učinimo sve, rekao je Dr. Ma¬ ček, kako bi se izbjeglo, da nas uvuku u konflikt, koji je izbio u Evropi. Predsjednik vlade o sporazumu Povodom godišnjice sastava svoje prve vlade, koja je došla na mjesto Sto- jadinovičeva kabineta, dao je pretsjed- nik vlade Cvetkovič novinama opšimu izjavu. U toj izjavi rekao je medju ostalim: »Zahvaljujuči shvačanju i razumije- vanju dra Vlatka Mačeka mi smo u naj- kritičnijim momentima medjunarodne situacije cijelom svijetu pokazali od- lučno i jasno, da je naša domovina složna, da je duhovno ujedinjena i da je spremna odlučno braniti svoje gra- nice. U tom je po mom shvačanju naj- veče značenje sporazuma Srba i Hrvata«. FRANCUSKI GLAS O BUDUČEM UREDJENJU SREDNJE EVROPE U »Daily Telegraphu« objavio je francuski publicist, poznat pod imenom Pertinax (pseudonim) opširan članak, u kojem iznosi francuske poglede o bu- dučem miru. Pertinax prikazuje tri gle- dišta o budučem uredjenju Evrope (on naravno ne sumnja u pobjedu Savezni- ka). Jedno od tih je i gledište francu- skih profesionalnih novinara, koji vje- ruju da su dva glavna uzroka dosa- danjega rata. Prvi: duboke razlike iz¬ medju slavenskih i neslavenskih naro¬ da, koji žive izmedju Njemačke i Rusi¬ je na prostoru od Baltika do Egejsko- ga mora, a to su Austrija, Madžarska, Litva. Poljska, Jugoslavija, Rumunjska, Češka i Slovačka. »Francuska če diplo¬ macija, veli Pertinax, sigurno kad se pokaže prilika, učiniti sve što može, da uvjeri neke od ovih jedinica, da se ujedine na federalnoj bazi i da pri¬ livate zajedničku vojničku i vanjsku politiku. Tako bi na pr. Poljska i češka mogle sklopiti savez. Ima razloga vje- rovati, da su počeli i razgovori izmedju generala Sikorskoga, Zaleskoga i Be- neša u tom pravcu«. KORISTI TALIJANSKOG PAROBRODARSTVA Rat izmedju Njemačke i Saveznika je znatno poremetio cjelokupnu privre- du Evrope. Največe poteškoče zadao je rat prometu- koji se odvija na mori- ma. Francuska i Engleska morale su obustaviti gotovo sve linije s Amerikom zbog bojazni da njihovi brodovi ne po- stanu žrtvom neprijateljskih aviona, podmornica ili ratnih brodova- Isto tako su i njemački parobrodi napustili sva¬ ki promet s Amerikom. Jedino su tali- janski parobrodi mogli slobodno ploviti po oceanu i bez bojazni da če biti na- padnuti nodržavat-i dosadanie linije kao i one. koje su preuzeli od Engleza i Francuza s Južnom i Sjevernom Ameri¬ kom. Zbog svega toga talijanska je mor¬ narica od početka rata izgradila četiri nova motorna broda. koji su nedavno stavljeni u promet. Svaki brod ima 10.000 tona nosivosti, a posada je, vele, večinom iz Rijeke. ISTRA« BROJ 6. STRANA 4. Vijesti iz NAGRADJENE ISTARSKE NAR. NOŠNJE Zamet — U nedjelju, 28. siječnja, bila je u Zametu zabava na kojoj su na- stupili tradicionalni kastavski »Zvončari«. Na plesnoj priredbi bio je i natječaj za naj- ljepšu narodnu nošnju. Prvu su nagradu dobile vrlo lijepe i slikovite narodne noš¬ nje iz Muna u sjevernoj Istri. GRADJANSKI KASINO U SUBOTICI SLAVI STOGODIŠNJICU SVOGA OSNUTKA Predsjednikom kasina posljednjih je 20 godina neprekidno dr. Ivo Milič, naš surad- nik, nekada dugogodišnji sudac u Istri, a sada profesor i dekan pravnog fakulteta u Subotici. MILAN GRAKALIC U RADIOSTANICI Naš zemljak Milan Grakalič, kojl inače ima titulu akademsko? arhitekta, nastupio je ovih dana u radiostanici u okviru revije instrumenata večera] eg programa, u kojem je pored njega na¬ stupio još čitav niz svirača na razlici- tlm instrumentima Grakalič, koji je poznat kao vrstan gitarist. nastupio ]e te večeri sa svojom gitarom otsviravšl nekoliko točaka. DRUGI TALIJANSKI KONCERAT U ZAGREBU Kao drugi koncerat u seriji reciproč¬ nih talijansko-jugoslavenskih koncerata priredila je zagrebačka filharmonija u srijedu 7 II u dvorani Hrvatskoga Gla- zbenoga zavoda koncerat talij anske vio¬ linistke Lidie D’Albore. Ujedno dodaje- mo, da če spomenuta talij anska umjet- nica gostovati takodjer u nizu reciproč¬ nih koncerata i u Beogradu. O pitanju tih gostovanja i izmjeni naših i talijan- skih umjetnika pisali smo opširnije u prošlom broju našega lista. „1 MI SMO U RATU” »Popolo d’Italia« je nedavno objavio članak pod naslovom »I mi smo u ratu«. U članku se veli medju ostalim, da je Italija premda aktivno ne sudjeluje ta¬ kodjer zainteresirana u velikoj drami, kroz koju prolazi svijet. Vodeči brigu o svojim pravima, koja u Versaillesu nisu bila priznata, a isto tako ni kroz 20 godina djelatnosti Lige naroda. Italija je duboko zainteresirana koliko razvo¬ jem toliko i ishodom sukoba. I kao što rat oružjem nije jedini rat Italija prem¬ da nije poduzela nikakvu vojnu inici- jativu, poduzima svaku gospodarsku ini- cijativu i smatra se kao takvom u ratu. U gospodarskom ratu Italija je angaži¬ rana u potpunosti, kao što je bila i u drugom ratu, koji je za sada ostavlja u stavu budnog iščekivanja.« DOKTRINA FAŠIZMA NA SLOVENSKOM JEZIKU Ljubljansko »Jutro« javlja da je u Fi- renci izašla na slovenskom jeziku brošura na 60 stranica, pod naslovom »Benito Mussolini: Doktrina fašizma«. To je prije- vod idejne »Magnae Chartae« fašizma, što ga je Mussolini sastavio za talijansku en¬ ciklopedija »Jutro« još dodaje, da prijevod u glavnom zadovoljava i da je vanjska oprema knjige dobra. domovine ISTRANI KAO GLUMCI Do sada su se na polju kazališne umjet- nosti naši Istrani slabo gdje istaknuli. Ci¬ ni se da mi ne znamo glumiti pa eto. Me- diutim izgloda, da bi i na tom polju jos mo- gio biti nešto iz nas. U glumačku školu u Zagrebu primljeni su: Mariia Crnobori i Srd jan Flčgo. E P& dao Bog da se ljudi našeg kraja i na tom polju proslave! NOVCANICE OD 50 i 100 LIRA NE SMIJU SE UNOSITI U ITALIJU Prema najnovijoj odredbi talijanskih vlasti zabranjeno je u Italiju unašanje pa¬ pirnatih novčanica sa večom vrijednosti od 10 lira. Prema torne sada putnici, koji pu- tuju u Italiju u okviru dozvoljene svote efektivnih lira mogu nositi samo metalni novac i no''čanice od 10 lira, dok se prije moglo nositi takodjer novčanice od 50 i 100 lira Unos novčanica od 500 i 1000 lira bio je več i ranije zabranjen. SASTANAK TALIJANSKO - JUGOSLO- VENSKOG PRIVREDNOG ODBORA Beograd. Sredinom februara ima da se sastane u Rimu stalni jugoslovensko- talijanski privredni odbor. Na tom sa- stanku izvršit če se revizija predvidjenih kontingenata za izvoz jugoslovenske ro¬ be u Italiju i kontingenata talijanske robe u Jugoslaviju. ITALIJA JE DOVOLILA IZVOZ BOM¬ BAŽA V JUGOSLAVIJO (***) Italijanske oblasti so izdale dovoljenje za izvoz italijanskega bom¬ bažnega prediva v Jugoslavijo, in to za prvo trimesečje 1940. Izvozni kontingent je dovoljen po stanju kontingenta iz zadnjega trimesečja 1939. leta. Tako bo vrednost izvoza znašala v prvem tri¬ mesečju 10 milijonov lir; pričakovati pa je, da bodo italijanske oblasti ta izvoz¬ ni kontingent še povečale. Careva „Vicencica” u Americi New York. — Dramatski zbor dru¬ štva »Pravdoljub« izveo je na 1 decembra dramu iz primorskoga života »Vicencica« od Viktora Čara Emina. Svi su glumci odi¬ grali svoje uloge vanredno dobro, a naro- čito stari mornar Serafin i mladi kapetan Žižo. Uspjeh je priredbe bio vrlo dobar i dvorana je bila dupkom puna. * Citam u našoj »Istri«, da je moj stric g. Ante Kalokira iz Lovrana imenovan u- pravnikom pošte na Sušaku. a isto tako i da je njegova kčerka Desanka diplomirala na filozofskom fakultetu u Ljubljani. Ra- dujem se i čestitam im od srca! — Mary Vidošič. New York. DAR ISTARSKOJ SIROT1NJI Prigodom trostruke svadbe Mirka, Ede i Silva Gortana sabrano je sa istarsku siroti- nju 200 .— dinara. Novac predan našoj re¬ dakciji bit če priveden svrsi. POŠALJITE PRETPLATU KRITIKA 0 MOTIKINOJ IZLOŽBI Zftgrebački »Obzor« donio je u svom brpju od 31. siječnja opširnu kritiku o Mo- tilfinoj izložbi, koja je završena punim mo¬ ralnim a i prilično lijepim materijalnim uspjehom. Ističuči u početku prikaza da je Motika izbjegao opasnosti, koju su krile bijele harmonije njegovih radova u svojoj blijedoj dekadentno! ljepoti, kritičar (ili bolje kritičarka) V. M. piše: »Danas medjutim Motika traži nove ko- lorističke probleme kojima bi na platnu ili papiru riješio i fiksirao svoje realno do- življavanje motiva u prirodi. Priklonio se intenzivnijoi i jačoj boji kojom slobodno interpretira mrtve prirode, interieure, mo¬ tive s mora U tonskim modulacijama traži izraz za motive mostarskih ulica. Od ne- kadanjih tankih naslaga boje, koje su po svom kvaliteta bile gotovo na granici naše vizuelne apercepcije. Motika se toliko uda- ljio da danas, htijuči evocirati što vjerniji utisak o stvarnoj gradji prikazanog pred¬ meta, lijepi na papir debele naslage sadre. Tako pejsaži Mostara, pa »Džamija« tonski koncipirani imadu plastičnih vrijednosti, u punom smislu riječi. Manje konstruktivan, ali nama bliži je slikar-pjesnik Motika. — Njegovi vrtovi prekaljeni titranjem atmo¬ sfere i zasičenim drhtavim Sarama proljet- nog sunca noše u sebi bogatu ljestvicu lir¬ skih ugodjaja. Lirske predispozicije dovele su Motiku do kulta intimnog interieura. Njegov »Interieur rouge«, onaj u plavom tonalitetu, pa onaj »Uz cviječe«, »Kuhinja«, »Šareni interieur« ponekad su skice na pa¬ piru, ponekad gotovi, zaokruženi radovi gdje je Motika podatljivo vodio kist u sup- tilnim i lakim arabeskama žive boje. Sve te koncepcije imadu u sebi mnogo slikar¬ sko? raffinementa i bravure, te pečate lirskih, subjektivnih ekscesa. To su intimne bil jeSke spontanih doživljaja suptilne i osječajne prirode. Od pedesetak radova nije nam moguče sve nabrojiti, ali treba još spomenuti »Neretvu« temperamentno zahvačenu u finom zelenkastom tonalitetu, »Bebu« punu raffinementa. »U parku« i neke pejsaže s mora. U provincijskoj tišini Mostara Motiki ipak ne fale poticaji za rad i za nove pro¬ bleme. On je u ovih nekoliko godina nakon svoje velike retrospektivne izložbe u Mo- dernoj galeriji mnogo radio, a taj je rad značio za njega utiranje novih puteva. Oledajuči kartone i papire kojima se Motika služi kao podlogom za svoje ra- dove, nehotice se nameče čovjeku pitanje o trajnosti tih slika. Slikar se danas ne brine mnogo za trajnost svojih radova. Imat ome više razloga ... Oledajuči Moti- kine radove, ne može se čovjek riješiti neugodnog osječaja i žaljenja, da ti kar¬ toni, svinuti ili nagužvani ne če trajno sa- čuvati vrijedne emanacije Motikina ta¬ lenta.« TALIJANSKI PRI JE VODI NA HRVATSKI U PROŠLOJ GODINI U »Obzoru« (u broju od 30. I.) obja¬ vio je Stanko Gašparovič »Pregled hr- vatske pri j e vodne literature u godini 1939«. Kako se iz njegova osvrta na pro- šlogodišnju hrvatsku prijevodnu litera¬ tura svjetskih pisaca vidi po narodnosti- ma su najbrojnije zastupani Slaveni (Rusi s 4 knjige, Češi 3, Poljaci 1) zatim dolaze Nijemci (6), Englezi (5), Fran- cuzi (4), Amerikanci (3), Talijani (2) i Japanci s jednom knjigom. Od tih dvi- ju talijanskih knjiga jedna je «Anto- logija talijanske lirike«, što ju je izdala Andričeva Zabavna biblioteka, a druga je prijevod Barcate »Lula«, koja je iza¬ šla u Jeronimskoj knjižnici. KOZMOLOGIJI I HISTORIJI volucija kao i radi trave. Zdence su sta¬ ri Hatidi (semitski narod u Maloj Aziji, zadnji njihov grad: Troja) gradili uz grobove na brdima ali nije smjelo biti groba bez zdenca, da može mrtvac na¬ piti se i njegov duh otpočinuti kraj zdenca. MATE DVORNIGIČ: ČAKAVŠTINA U (Nastavak) Moje drago dugo i daleko. Koliko je odavle do mora, Toliko je do dragoga moga!« * »More mi je kuča i dvorovi.« Kod starih Slavena u Pomorju i oko Stetina, kad se je želo ženske su žetelice srpove umakale u more i blagoslivljale ih prije žetve. Starobugarkinje pod karpošom po že¬ tvi održavale su u Solunu svečanosti, plesove i kupanje u moru. U Karpatlma djevojke se gole kupaju u rijeci na mje- sečini. Kod nas u moru nakon što se blagoslovi. More je poseban svijet. Ono ima svoje duhove, naše »rusalke« pri¬ morske, kao što šuma ima svog lesija. Izim toga more ima i svoje demone: zmajeve, koji proždiru ljude, mornare i ribare. Ima svoje nemani, svoje morske pse. polipe, morske zmije i balene, ali ujedno imade i svoje sirene: »pol-ribi i pol-divojki« te tritone, morske konjiče itd. A koliko je mornara i ribara očara¬ no po njima. Slične sirenama su vile: oblakinje vodarice, šumske vile, prijate¬ ljice pastira, koje plešu okolo oko lokvi ili zdenaca. Zdenac i vila i konj. To su tri faktora stare orijentalne mitologije i historije radi kojih je nastala čitava re- »Oj studenče živa vodo moja! Va tebi je voda vazda hladna A najviše u nedilju veče’ Kad se drago kraj studenca šeče« U Makarskoj narodnoj pjesmi: »Raz¬ boli se Jovo jeno momče mlado« imade svršetak: »Ako umrem pokopaj me maj ko! Al me ne kopaj di se drugi kopa, Neg me kopaj kraj Marina stana, Kadi moja lipa vila spava. Sagradi mi četiri prodora, Prvi prozor otkud sunce sija Drugi prozor otkud kiša liva, Treti prozor gdi mi vila biva A četrti gdi mi draga biva .. Uz grob veži moga siva vranca Zobi mu dajte piti mu nedajte Nek me vranac plače Kad me draga neče.« Dakle čisto prema orijentalnim mr- tvačkim gradovima Surghul, El-Hibba i dr. Gradiščanska pjesma imade mnogo sličnih pjesama u kojima se traži pri¬ vezan j e vranca na grobu i zdenac kraj groba. Uz demone Slaven imade zle bo¬ gove: črnibuh (šafafyk piše u »Danici Ilirskoj« o Crnom bogu, čiji se je kip našao u slavenskom Vojmira, sada nje- mačkom Weymara). — Medju te Črne bogove spada i čort i Kostelj. U njihove sluge spadaju: kudlaci, more, strige. Kao sluge dobrih bogova služe: karsnici, popini, koji se radjaju pod kapicom i sa popovskom štolom. — Medju neškodljive zle sluge Črnog boga spadaju: maličiči, malik, mrkalji. — Staroorijentalnom bogu prolječa Tam- muzu odgovara naša Vesna, božica pro¬ lječa. Njoj je podvrgnuta sva vegetacija. U beogradskoj »Smotri« od marta 1937 br. 5—6 imade zgodna radnja od Dž. Frezera: Utica j polova na bilje«. U toj radnji dokazuje pisac da su naši pretci personificirali sile bilja kao muško i žensko biče i pokušavali po principu homeopatične ili imitativne madjije da potstaknu rastenje, u bilin- skom svijetu predstavama braka šum- skih božanstvi i kralja i kraljice Maja. troičkog mladoženje itd. On zaključuje, da te predstave nisu bile obične alego¬ rične i simbolične drame, pastorale. Tu dolazimo do našeg zelenog Jura i Sega¬ nja, uranaka, majovki, te dodolskih i perporuša (ruho od per). U Bašci na Krku zovu prporušinu: trtina. Dodolske Josip Rakovšeek sedemdesetletnik Le težko se moremo sprijazniti z misli¬ jo, da je naš rojak in predsednik društva »Soča« v Celju, gospod Josip Rakovšček te dni praznoval svojo sedemdesetletnico, saj ga poznamo vsi prav po njegovem mla¬ deniškem ognju in po njegovem nekalje¬ nem idealizmu in po njegovem borbenem duhu. s katerim se uveljavlja v naših vr¬ stah. Ker pa listine pričajo, da je rojstni dan pravi, se tudi mi pridružujemo vsem onim, ki so mu ob tej priliki čestitali in mu želimo, da bi še dolgo bil s svojim delom in s svojo besedo v naših prvih vrstah kot zgled naši mlajši generaciji' Jedna emigrantska svadba u Beogracsn U subotu 3 o. mj. vjenčall su se u Beogradu g. Ernest Čok rodom Iz Lonj era kraj Trsta, sa gdjicom Fran¬ ko m Ž i c iz Baške na otoku Krku. Ku- movali su im g. Dragiša Cvetkovič I g. dr. Ivan Marija čok. Potrebno je da se o tom vjenčanju kaže još nekoliko riječi. Ta je svadba bila za nas emigrante prava naša emi¬ grantska, omladinska svadba. koja je bila obilježena našim narodnim karak- terom, običajima i veseljem Proslavlje¬ na je bila u društvenim prostorijama u krugu omladine, koja je izrazila svoju želju da može tom prilikom imati u svom krugu svoje drage Franku i Er¬ nesta Na ovom mjestu moramo im u ime sveukupne omladine. kao i naših prijatelja, ponoviti naše iskrene i tople omladinske čestitke. — Odbor oml. sekc. TROSTRUKA SVADBA Zagreb — U nedjelju, 4 veljače, obavljena je u Zagrebu trostruka istar- ska svadba Toga su se dana vjenčala najedamput tri Istrana, tri brata Mirko, Edo i Silvo Gortan, sinovi našeg zemlja- ka Ivana Gortana, rodom iz Bernia, a sada činovnika Kasacionog suda u Za¬ grebu, koji je nedavno i sam sa svojom suprugom Katicom proslavio srebrni pir. Svadba je bila naročito svečana, a ras- položenje tipično istarsko s mnogo pje- sme i vedrine. Sretnim mladencima, a i njihovim roditeljima naše srdačne čestitke s mnogo iskrenih želja. NAŠI POKOJNICI SEVERIN FLORJANČIČ U prizrenskoj bolnici je umro 13. ja- nuara o. g. vojnik Severin Florjančič, gorički Slovenac. — Trojica vojnika, koji služe u Al¬ baniji, svi rodom iz Goričke prenosih su po dužnosti postu Da ih je zahvatio mrak i snijeg. Lutajuči našli su neku kučicu u bližini granice. ali ih ljudi iz straha nisu pustili unutra. Jedan se ipak ne¬ kako spasio, drugi se preko noči jadno smrznuo, a Florijančiča su doveli u nai- bližu bolnicu u Prizrenu. Imao ie barem tu sreču, da je mogao lijepo primiti sv. skramente umiručih, i to od svoga ze- mljaka. Zatim su mu odrezali smrznutu nogu, ali mu to ipak nije moglo spasiti života. Pošto je prevoz zbog zime bio onemogučen to su ga zakopali u Prizre- du. Trojica d jaka rodom iz Goričke no¬ sili su lijepi vijenac, što su ga poklonili ožaloščeni zemljaci mlade žrtve. --■ — saa tj. pjesme zovu se po tom što se dje- vojka pokrije liščem i cviječem od glave do dole. Te obredne pjesme proljetne imadu svrhu umiliti se Vesni, da pro- lječe bude kišovito, a u najgorem sluča¬ ju rosno. — Zato se krope vodom te dje¬ vojke obučene u cviječe. — Jurjevske pjesme zadržaše se u Sv. Jakovu—šilje- vačkom kraj Kraljeviče. Dok je u starih Slavena bio običaj da svi mladi parovi neoženjeni i oženjeni dočekuju u »velom travnu« Sunce tj. izlaz sunca, da se sun¬ ce zabode u zemlju i da je oplodi, što su svi takodjer radili, nadošla rimkat. crkva zabranila je to i ostavila samo simbol tog seganja ili voganja: voganje ispod uljike ili smokve. »Voži se, voži Anjeliko moja Ki češ da te vože? Fran Anin? Koliko če te vogat? Koliko vogat? Koga demo njoj dat? (da je vože!) Koliko puti če njoj ga dat!« (Nikada ne smije reči ime mladičeva oca več uvijek matere). Naše bugarštice nisu naše originalne pjesme. One su orijentalnog, hatidskog porijetla. To su frulske tužaljke za mr¬ tvim. Dapače i naš zadružni život, sa županima na čelu, tj. zadruge, o kojima Dabinovič govori u »Hrvatskom drž. pravu« (držeč kao da su bizantinskog porijetla), nisu van hetitskog porijetla, dhkle od naroda, koji je u našim stra- nama stanovao prije kolonija Feničana oko 3000 godina prije Krista. (Da je to¬ rne tako vidi posebne študije o nazivima naših mjesta). (Nastavit če se) Odgovorni urednik: ERNEST RADETIč, Krajiška ul. 12. — Vlasnik 1 izdavač: Savez jugosl. emigrantskih udruženja. Masarykova ul. ?8a. II. — Broj telefona 67-80 »Istra« izlazi svakog tjedna u četvrtak. —Broj čekovnog računa 36.789.. — Pretplata za cijelu godinu 48 D, za pola godine 24 D. za inozemstvo dvostruko, za Ameriku 2 dolara na godinu. — Oglasi se računaju po cjeniku. — Tisak: Jugoslovenska Štampa d. d., Zagreb, Masarykova ul. 28a. — Za tiskaru odgovara: Rudolf Polanovič, Iliča br. 131. — Rukopisi se ne vračaju. *