4 d  813

ETNOGRAFSKE GRANICE

SLOVENACA, HRVATA,
SRBA I BUGARA

SA ETNOGRAFSKO!*! KARTOM

NAPIS A O:

D R - NIKOLA ZVONIMIR BJELOVUČIČ

19 2 9

TIS K ARA VIDOVIČ I DRUG, ZAGREB

ETNOGRAFSKE GRANICE

SLooEiincn, hrib srrr i rugrrr

SA ETNOGRAFSKOM KARTOM

NAPISAO:

D«. NIKOLA ZVONIMIR BJELOVUČIČ

19 2 9
TISKARA VIDOVIČ I DRUG
ZAGREB

438^3

oioozoi^

Etnografske granice

Slovenaca, Hrvata, Srba i Bugara.

Ova etnografska karta prikazuje zemlje, gdje živu
Slovenci, Hrvati, Srbi i Bugari izvan država SHS. i Bugar-
ske u jezičnoj i zemljišnoj vezi sa domovinom.

Strogo kritički na temelju raznijeh statistika prikazaču
ta mjesta, gdje živu narodi Južnih Slavena u teritorijalno-
nacijonalnom kontinuiteta, t. j. gdje se od sela do sela može
doči govoreči bilo kojim jezikom Južnih Slavena od granica
kraljevina SHS i Bugarske, sve do područja, gdje se govori
tudim jezikom.

Mi nemarno do danas takvog tačnog prikaza, pa ga izno-
sim osobito zato, da naša omladina upozna zemlje, dokle sve
sežu Slovenci, Hrvati, Srbi i Bugari.

Francuski .ministar predsjednik Briand izjavio je
dneva 30. XII. 1916. u imesaveznih vlada, koje
su se borile za obranu,sloboduisamoopre-
d j e 1 j e n j e r a z n i h n a r o d a, le gouvernements allies, unis
pour la difense et la liberte des peuples, poklisaru Sjedinjenih
atneričkih država osam točaka, od kojih šesta glasi:

»O slo bodenje pučanstva, koje se nalazi
pod tiran ijom Turaka i istjeranje turskog
carstva iz Evrope«.

Medutim ostadoše Turci još u Europi, i dio bugarskog
naroda pod njihovim gospodstvom i rumunjskim i grčkim,
ali osim Turaka, došli su drugi imperijaliste, koji vladaju sa
gotovo oko milijun i po Slovenaca, Hrvata i Srba, a napose
Bugara.

GDJE JE PRAVO SAMOODREDENJA SLOVENACA,
HRVATA, SRBA I BUGARA ?

— 4

L Etnografske granice Slovenaca.

1. Talijansko-slovenska jezična granica.

Slovenci živu u Sloveniji. Dio ih je ocijepila Italija u
ratovima polovicom XIX. vijeka, koji su sačuvali ipak svoju
slovensku narodnost. Najgore su prošli poslije svjetskog rata
1918., kad ih je ogroman dio bio priključen Italiji, a dio os-
tao u Austriji: u Koruškoj i Štajerskoj. Granica slovenska
teče na zapadu:

a) U Istri i to u okolici gradova talijanskih Porto Rose,
Piran, Ižula, Koper i Milje. Ovi su gradovi čisto talijanski, a
sva njihova okolica je slovenska sve do morske obale. Slovenci
živu oko riječica Dragonje i Rizane. Važni ja su slovenska mje-
sta škofije, Dekani, Sv. Anton, Korte, Sv. Peter i Podgrad.
Granica sa Hrvatima dijeli ih u okolici gradiča: Umag, Buje,
Oprtalj i Buzet, te Šapijane i Jelšane, koja je okolica hrvatska.
Zapadni je dio Istre slovenski od Milja do Salvora i Umaga
bez talijanskih gradova na obali. U Istri živi 60.000 Slovenaca.

b) U trščanskoj o b 1 a s t i : Grad Trst je talijanski,
a okolica mu je sva slovenska, kao i predgrada Škedanj (Ser-
vola), Sv. Ivan i Barkovlje (Barcola). Slovenska su sela sva na
brdu: Bazovica, Opčine i Prosek. U trščanskoj okolici živi
60.000 Slovenaca, u Trstu 10.000.

c) U g o r i č k o j o b 1 a s t i : Sv. Križ uz more, te Se-
sljan, Devin, Sv. Ivan Devinski, Sovodnje, Standrež, Vipolže,
Gorica, Podgora sa Brdima i Dolenja sa Kolovrat pianinom
jesu slovenska mjesta, kao okolica Solkana, Plave, Kanala, Sv.
Lucije, Tolmina, Kobarida i Bovca. Statistika god. 1910. donosi,
da gorička oblast ima 255.000 Stanovnika, od tih 155.000 Slo¬
venaca, a 100.000 Talijana.

d) U čedadskoj, tarčentskoj igjemonskoj
okolici : Sva brdska strana sjeverno-zapadno od Čedada,
Tarčenta i Gjemone je slovenska, sa slovenskim mjestima, koje
dijeli most Sv. Kvirina kod Čedada od talijanskog jezičnog
područja. Slovenska mjesta i sjeverno-zapadno njih jesu slije-

‘) Od 1907—1914 živio je pisac u Trstu, gdje je imao prilike na
licu mjesta proučiti u detalje talijansko-slovensku jezičnu granicu.

— 5

deča u čedadskoj okolici: Pragrotno, (Prepotto), Sv.
Petar slovenski, Sv. Lenart, Strenja, G ri¬
ni a c c o, Dre nc hi a, S a v o n j a, Roda, Tarče t,
Torreano, F o j d a (Faedis), A11 i m i s, kao i sva okolina
riječice Nadiže (Natisone) kod Čedada. U tarčentskoj okolici:
Platišče, Podcrkev, Prosenik, Breginj, Luše ver a, sa
selima pod brdom Stolom, i u Stolovom zagorju. U okolici
Gjemone jest slovenska opčina Montenars sa okolnim se¬
lima. Slovenci živu sjeverno-zapadno Gjemone do Tagliamenta
i rijeke Bele (Fella), te uz rijeku Belu do Pontbablja, i to u
okolici brda: Kanin, Jutrnica, Muzec i Čampon, osobito u
čamponskom i muščevom podgorju, kao i u čisto slovenskoj
varošici R e z i j i, te Stolvici, Njivici i Koritima, gdje se govori
isključivo slovenski, te na riječicama Reziji i Reklanici i u re-
klanskim alpama uzduž rijeke Bele do Pontablja sa pritokom
Donja i u varošici Donja.

Ovaj prostor se zove »Beneška Slovenija« ili
»Slovenska Furlanija«, a inače je to dio Slovenije
u julskim alpama, koji je pripao Italiji u XIX. vijeku.

e) Dalje u dijelu K o r u š k e, koji je pripao Italiji 1918
god. žive samo Slovenci u mjestima: Lipalja vas, Lužnica,
Naborjet, Žabnica, Volčja vas, Trbiž (Tarvas) i Rabelj.

Talijansko-slovenska jezična granica teče zapadnom
Istrom, izim gradova na obali: Porto Rose. Pirana, Ižule, Ko¬
pra, Milja i Trsta koji su talijanski gradovi. Zatim potočič Ti-
mav dijeli talijansko od slovenskog jezičnog područja, tako da
u talijanskom jezičnom području ostaju talijanska mjesta Porto
Rose, Piran, Ižula, Koper, Milje, Trst, Tržič (Monfalcone),
Ronchi, Zagraj (Sagrado), Gradišče (Gradiška), Ločnik, Kor-
min (Cormons), Brazzano, Iplis, Čedad (Cividale), Tarčento,
Gjemona, Venzone, Resciulla. Granica ide rijekom Belom
(Fella) na Pontabalj. U slovenskom jezičnom području ostaje
zemlja uz talijansku jezičnu granicu istočno i sjeverno nje, sva
zapadna Istra osim spomenutih talijanskih gradova od Pirana
do Milja, sva trščanska oblast osim talijanskog grada Trsta.
Zatim slovenska mjesta u goričkoj, čedadskoj, tarčentskoj i
gjemonskoj krajini: S e s 1 j a n, D e v i n g r a d, Sv. Ivan De-

’) Novine »II Piccolo« Trieste 1914. dneva 18. V. piše: Tutti par-
lano esclusivamente lo sloveno — Svi govore isključivo slovenski u
ovih 16 opčina. od Pragrotna do Rezije.

6 —

vinski, Brestovica, Doberdob, Mirna, Sovodnje, Standrež r
Vipolže, Gorica, Sv, Peter, Podgora, Sv. Florijan, Medena,
Dolenja, t. zv. Brda, od Gorice prema Kolovratu, Pragrotno
(P r e p o 11 o), Ibana, Alža, Sv. Lenard, Sv. Peter slo ven¬
ski na Nadiži, predjtl sjeverno-istočno Čedada, T o r r e-
ano, Faedis (Fojda), At ti m is, Lusevera, Breginj,
Montenars, br dača m po n, Muze c, varošRezija
sa istoimenom riječicom, te brdo Jutrnica sa riječicom
Reklanicom i Donjoj, uzduž rijeke Bele d.
P o n t a b 1 j a.

Ovo je tačno označena talijansko-slovenska etnografska,
jezična granjca. Slovenci u Kraljevini Italiji žive: U Istri
60.000, u trščanskoj 70.000, u Goričkoj 155.000, u Furlaniji
60.000, u Koruškoj 2000, u Kranjskoj (od Bele Peči do Postojne)
83.000. Svega 430.000 imade Slovenaca u Italiji. K tomu 220.000
Hrvata. Svega 650.000 Slovenaca i Hrvata u Italiji.

2. Njemačko-slovenska granica. 3 )

a) U Koruškoj:

Slovenci su negda sezali u nacijonalno-teritorijalnom kon-
tinuitetu do Bavarske i Tirola. 'Na Gosposvetsko m
polju kod Krnskog grada ne dale k o Celovca
instalirali s u svoje »slovenske vojvode«. Sva
Koruška bi jase Slovenska Vojvodina. Nijemci stjerahu ih u
južni dio Koruške, koji ie slovenski. U koruškom saboru imaju
sada dva zastupnika.

Nacijonalna granica teče od mosta Pontablja, koji dijeli
Njemce od Slovenaca tako, da u slovenskom jezičnom području
ostaje čisto slovenska okolica sa selima: Lipalja vas, Lužnica,
Naborjet sve do Trbiža i Rablja prema Kranjskoj.

Sa mosta kod Pontablja jezična granica teče preko Rudiš-
kog sedla i Mokrog polja na rijeku Zilu, uključivši slovenska
sela Modrinja vas, Mičik igrad Šmohor, na j z a p a d-
niji slovenski grad, prelazi rijeku Zilu i riječicu
Gosrinju, te se proteže do Belog jezera u zilskim alpama. U
slovenskom jezičnom području ostaje sva okolica rijeke Žile
zapadno Šmohora do Drave sa selima i varošicima: Brdo,
Proseka i Proseško jezero, Borle, Goriče, Bistrica, Čajna,

Slovensko-nemška meja na Koroškem. A. Beg. Ljubljana 1908
Jugoslavija in njene meje. Carant nus. Ljubljana 1919.

Podklošter, tako da granica ostaje zilske alpe kroz Rute i
Kaduču sa Dobrač pianinom ravno na Dravu sjeverno-zapadno
Beljaka. Grad Beljak sa okolicom je slovensko jezično pod-
ručje sa: Toplice, Perova, Mlinarji, Blače, Blaško jezero.
Južni dio Osojskog jezera sa Št. Andrej, Vajskra, Suha, Sko-
čidol, Vernberg, Šmartin, Domačale, Strmec, Kostanje, te ci-
jelo Vrbsko jezero sa Vrbom, Rožek, Dvor, Jezerce, Poreče,
Kriva Vrba, Otok, Ribnica, Blatograd, Gumno, Prekop, Polje,
Sinislava, Sv. Miklauž, Predgrad, Dole na riječici Glin 1 ’, Grad-
nice, Knežice, Sv. Peter na Gori, Krnski grad, Gospa
sveta sa Gosposvetskim poljem i G o s p o J
svetskom gorom od Celovca uz rijeku Glinu do ispod
Sv. Vida njemačkog grada. Grad Celovac, u kome je opčina
nazad 70 godina bila u slovenskim rukama, ostaje u čisto slo¬
vensko} jezičnoj okolici.

Slovensko jezično područje teče dalje poviše Gospe svete
sa rijeke Gline kroz Magdalensku goru uključujuči u slovensko
područje: Otmanje Sv. Tomaž, Temenicu na rijeci Krki, Ško¬
fji Dvor, Sv. Janž na Mostiču, znamenitu čisto s l o-
vensku varošicu D j ek še, Golovicu s v e do
višine Svinške planine (Sinja planina) sa Veli¬
kovcem, te Tinje, Trušnje, Grebinj, Rudu, Lipiču, Granicu,
Pustricu, Sv. Pavel, Labod do rijeke Labodnice, te na Kozji
vrh, Košenjak ispod brda Korice.

b) U Š t a j e r s k o j :

Sa granice brda Korice teče jezična granica u Štajerskoj
sjeverno današnje državne granice obuhvačajuči slovenska sela
poviše Arveža i Lučana, poviše Špilja i Ernoža, južno Lip¬
nice na Muri, gdje prelazi jezična granica Muru, obuhvača¬
juči tu slovenska sela na lijevoj obali Mure, te dva slovenska
grada: Cmurek i obe Radgone.

Njemačko-slovenska granica teče u glavnom istočno Pon-
tablja, zapadno Šmohora zilskim Alpama na Dobrač pianinu,
sjeverno-zapadno Beljaka, južnom stranom Osojskog jezera,
sjeverno Krnskog grada, Gospe svete i Celovca do južno Sv.
Vida, sjeverno-zapadno Djekša do vrha Svinške planine, išto-
čno Pustrice, Granice, Grebinja na Sv. Pavel i Labodnicu
rijeku. Odavle na Kozji vrh povrh Travnika, Arveža, Lučana
i Ernoža na Muru, te poviše Cmureka i Radgone.

Slovenaca u Koruškoj i Štajerskoj imade oko 150.000.

— 8

Za Slovence treba osobito naglasiti, da je Napoleon Veliki
god. 1809. stvorio posebnu oblast Iliriju, da ovim Slovencitna
dade kasnije zasebnu autonomnu kraljevimi, jer ih je razli-
kovao od Talijana, i nije ih htio jednostavno pripojiti Italiji. U
kraljevina Iliriju spadale su zemlje:

1. Koruška, slovenski dio, 2. Kranjska, 3. Istra, 4. Civilna
Hrvatska, 5. Vojnička Hrvatska, 6. Dalmacija i 7. Dubrovačka
oblast.

1. U Korušku slovensku spadali su kotari sa
čisto slovenskim pučanstvom Lijenac, Be¬
ljak, Celovac sa svom okokcom i područjem rijeka Žile
i Drave.

2. Kranjska današnja do Gorice.

3. Istra, ne po današnjem nazivu, nego ovako bijaše
sastavljena: Istra se onda sastojala od »Slo venske Fur¬
lanije« ili »Beneške Slovenije« sa okružjem Če¬
dada (Cividale), te od p o k r a j i n e Gorice i Gradi¬
ške, od pokrajine trščanske i samo zapadnog
dijela današnje Istre. U ovakovoj Istri bili su Slo¬
venci u ogromnoj večini.

4. Civilna Hrvatska, kojoj je spadala Rijeka, te
sva srednja, isto čna i južna Istrasa Pazinom,
te otocima L o š i n j, Cres, Krk i Rab.

5. Vojnička Hrvatska, 6. Dalmacija i 7. Dubrovačka oblast.

Napoleon Veliki razdijelio je Slovence od Talijana, stvo-
rivši kraljevimi Iliriju. Njegova Ilirija ima veliku važnost za
etnografsku granicu, jer je to jasan dokaz, dokle sežu Slovenci
na zapad. To Talijani zovu danas Venezia Giulia — Julska
Veneči ja.

Slovenaca imade izvan granica države SHS oko 600.000 duša.

1) U Italiji oko 430.000

2) U Austrijskoj republici oko 150.000

580.000 do 600.000 duša.

— 9 —

II. Etnografske granice Hrvata.

1. Na Jadranu. Hrvatsko-talijanska granica u Istri.

Hrvati žive u Dalmaciji uzduž obale morske, obuhvačajua
tastovo i Zadar starohrvatski grad, gdje su stanovali
dalmatinsko-hrvatski banovi, otočje kvarnersko sa Loši¬
njem i Cresom, frankopansku Senjsku R i j e k u, uzduž
istočne i južne obale Istre do slovenskog jezičnog
područja do Umaga.

U Istri je talijansko jezično područje na obali: Pula, Ga-
ležan, Vodnjan, Bale, Rovinj, Vrsar, Poreč, Novigrad, Umag,
uz hrvatsko jezično područje. Od Pule do Rovinja imadu tri
varošice: Galežan, Vodnjan i Bale, gdje seljaci govore talijan-
ski, osim u Peroju, gdje su naseljeni Črnogorci.

Hrvati su naseljeni sve do Umaga u Istri. Od Pule do
Umaga nema ih samo u spomenutim talijanskim gradovima na
južnoj obali Istre, ali žive inače odmah iza zidova tih gradovi
na obali.

U Istri je rijeka Raša bila granica Hrvatske države od
VIL vijeka pa za cijelo doba narodne hrvatske dinastije. Ka-
snije se državna hrvatska granica prenijela zapadno Rijeke.
Napoleon Veliki sjedini jugoistočnu i srednju Istru sa Pazi¬
nom u Civilnu Hrvatsku.

U hrvatskom jezičnom području ostaju otoci Lastovo, Cres,
Lošinj, pa Zadar i Rijeka, te Istra osim ovih sela i gradova:
Pula, Galežan, Vodnjan, Bale, Rovinj^ Vrsar, Poreč, Novi¬
grad i Umag do slovenskog jezičnog područja.

Hrvati u današnjoj kraljevini Italiji žive:

1. Lastovo (nijedan Talijan) 1.500 Hrvata

2. Zadar sa okolicom 7.500 „

3. Rijeka sa okolicom 21.000 „

4. U Istri sa Cresom i Lošinjem 190.000 „

220.000 Hrvata

Hrvata imade 220.000 duša pod Italijom, k tom 430.000
Slovenaca, svega 650.000 Slovenaca i Hrvata.

U istarskim sitnim malim varošicama: Buje, Oprtalj, Mo-
tovun, Labin i Plomin žive pomiješano Talijani sa Hrvatima.
Inače je sva Istra osim gradova na obali od Pule do Umaga
hrvatska, a zapadni joj je dio slovenski od Umaga do Podgrada.

10 —

Statistika god. 1910. donosi za Istru 380.000 duša, od kojih
110.000 Talijana, a 210.000 Hrvata i 60.000 Slovenaca, t. j.
270.000 Slovenaca i Hrvata.

Etnografska jezična granica talijanska sa hrvatsko-sloven-
skom teče južno i istočno od talijanskog grada Pule te sjeverno-
istočno Pule obuhvačajuči u talijansko jezično područje dalje
talijianske varošice Galežan, Vodnjan i Bale. Granica teče na
Rovinj, koji ostaje u talijanskom jezičnom području, kao i ta-
lijanski gradovi samo uz obalu: Vrsar, Poreč, Novigrad,
Umag, Piran, Ižula, Koper, Milje, Trst, gdje svršava tali¬
jansko jezično područje, koje se nastavlja kod Timava i uklju-
čuje Tržič (Monfalcone), Gradišku, Kormin (Cormons), Če¬
dad (Cividale), Tarčent, Gjemonu do Tagliamenta i Bele rijeke
te do Pontablja, dijeleči talijansko od slovensikog područja.
Slovensko jezično područje teče od Pontablja rijekom Belom,
te čamponskim brdom, uključivši u slovensko jezično podru¬
čje slovensku opčinu Reziju s okolicom, kao i sve čisto slo¬
venske Opčine Montenars, Lusavera, Platišče (Platishis), At-
timis, Fojda (Faedis), Torreano, Sv. Peter slovenski na Na¬
diži, Sv. Lenard, Prepotto (Pragrotno), Dolenja. Medena, Sv.
Florijan, Podgora, Gorica, Standrež, Doberdob, Brestovica do
potoka Timava. Odavle sva zemlja prema jugu, istoku i sje-
veru je slovenska i hrvatska, osim talijanskih gradova na obali
od Trta do Pule.

2. Gradiščanski Hrvati.

Gradiščanske Hrvate zvahu prije Wasser-Kroaten, Vodeni
Hrvati, jer živu na Nežiderskom jezeru. Tot, Vend, znači
Hrvat. Ovi Hrvati imaju hrvatske državne i konfesionalne
pučke škole u Burgenlandu, u Gradišču. Njih imade preko
100.009 duša. Imaju četiri zastopnika hrvatska u saboru u po¬
krajini Burgenlandu.

Od Prekomurja ide taj hrvatski koridor do Čehoslovačke
do grada Bratislave. Ovaj zemljouz, koridor dijeli Madžare
od Nijemaca. Prigodom mirovnih konferensija iza svjetskog
rata Češi i Hrvati su zahtjevali putemštam-
p e, da se pripoji H r v a t s k o j, ali u konferensijama
mira nije se mnogo hajalo, pak je ovo pitanje na žalost ostalo
neriješeno i kasnije se pripoji Gradišče Austriji.

Od Prekomurja ide hrvatski koridor istočno Fehringa,
obuhvačajuči rijeku Rabu sa sv. Gotardom do blizu madžar-

11

skog grada Kormenda, zapadno Subotišča, Sombatelija, Ste-
inamangera, i zapadno Kiseka, te istočno ovih hrvatskih mjesta:
Hrvatski Židan, Prisika, Unda, Filež, Šopronjski Kerestur.
Odavle obilazi granica zapadno madžarskog grada Šopronja,
pak južno i istočno hrvatskog mjesta Kelen-potoka (Klempa),
te ravno na južni dio Nežiderskog jezera, čija je zapadna
strana naseljena gusto sa Hrvatima. Sa sjevernog dijela Ne¬
židerskog jezera de granica istočno hrvatskih mjesta Pandrovt,
Bezonje i Čunova, na Dunav. Sjeverna je granica Dunav i
Čehoslovačka.’) Zapadna granica ovog hrvatskog koridora,
tako zvanih Gradičanskih Hrvata ide starom granicom bivšom
medu Austrijom i Ugarskom; ili sada granicom izmedu Au-
strije i oblasti Burgenlanda. Od Fehringa istočno Fiirsten-
felda uzduž riječice Lafnitz (Latnice) i Bistrice, istočno Kir-
schschlaga i Wiesmatha, te istočno Bečkog Novog Mjesta. U
istočnom dijelu Austrije, istočno Beča žive Hrvati poviše Beč¬
kog Novog Mjesta u Pottendorfu, u Au (Cindrov) i u Hof (Ci-
mov), gdje su u ovim mjestima najsvijesniji Hrvati. Dalje u Man-
nesdcrf, Zillingdorf, Sommerein, Wilfleinsdorf, Pischelsdorf,
Landeck, Petronell na Dunavu, Schadendorf, Prellenkirchen
na Lajti, Dorr, Deutsch-Altenburg na Dunavu, Fischamend
na Dunavu, St. Margarethen am Moos, Schonau, Leopolds-
dorf, Ginseldorf, Testorf, Trumau. Druga grupa Hrvata živi
u Breitensee, Fuchsenbiegel, Breitensteetten, Strandorf, Ha-
ringsee, Engelhardtstetten, Loimersdorf, Koipfstetten, Zwen-
dorf, Andlersdorf, Mannersdorf, Ort. Kroatisch ,Wagram, Fra¬
ma, Eckartsau, Wildungsmauer, Kroatisch-Haslau (Hrvatski
Haslov), preko Dunava veliki dio do Marchegga. U ovim
mjestima živu Hrvati i u svim selima od granice ovih mjesta
prema ; stoku do Burgenlanda i Bratislave. Ova mjesta nijesu
u Burgenlandu od Pottendorfa do Marchegga i Steettena, nego
uz sjeverno-zapadnu granicu Burgenlanda. To je najistočniji
dio Austrije, gdje živu ovi istočno-bečki Hrvati. God. 1734.
isusovac Veličani piše da imade 50 hrvatskih sela u Donjoj
Austriji  prema istoku.

') U Čehoslovačkoj nedaleko Bratislave imade nekoliko hrvat¬
skih sela: Nova Prerava. Frjelištorf, Gutfjeld, itd. Te sjeverno grada
Bratislave, naša mjesta: Hrvatski Grob, Dubravka, Devinska Nova-
ves, Lednice. Ove je naselio Petar Kružič g. 1556. O njima je pisao
Werdenič. Imaju društva »Sv. Vojtech« i ‘Domovina«. Kajkavci su
starinom iz Siska, i Kostajnice.

12 —

Dakle, osim u Burgenlandu, gradiščanski Hrvati žive još
u Austriji od Bečkog Novog Mjesta, prema Pottendorfu, Fi-
schamendu, Wagramu i Marcheggu, te u Madžarsko] istočno
Kiseka, i uz željezničku prugu Kisek-Sombateli-Kormend i
uzduž Rabe od Kormenda do Fehringa i Prekomurja do ri-
ječice Krke. Hrvata imade i u okolici Mošonja i Gjura (Wie-
selburg ili Gjor), koji su ostali takoder u Madarskoj .

Najgušče su giadiščanski Hrvati naseljeni oko Kiš-Mar-
tona na zapadnoj strani Nežiderskog jezera.

Gradiščanski Hrvati su večinom ikavci i čakavci, koji su
za borbe s Turcima bili naseljeni god. 1533—1545. u ove Strane
večinom iz hrvatskog Primorja, a takoder iz drugih strana
Hrvatske: Rijeke, Otočca, Karlovca, Jaške, Koprivnice, Ko-
stajnice i Velike kod Požege, Stenjičnjaka kod Petrinje. Imali
su glagoljicu u crkvi, i činlicu su poznavali. U Kišmartonu i
Mannersdorfu najkasnije je nestala glagoljica u crkvi. Bave
se i književnošču: kao sad pokojni veliki hrvatski rodoljub i
p ; sac Don Mate Miloradič, pjesnik i župnik u Hrvatskoj Kem¬
iji; Don Ignjat Horvat, župnik u Novoj Gori, izvršni pripo-
vjedač; Dr. L. Karali u Velikom Borištofu, narodni hrvatski
zastopnik u gradiščanskem saboru, itd.

Hrvatska veča mjesta u Gradišču:
Nežiderski kotar:

Broj Hrvata u ovim mjestima:

Geča — Kittsee kod Bratislave, hrvatska škola, bolnica
hrvatska, ima Hrvata 1800; Beloselo — Baumern, hrvat. škola,
680; Raušer —i Gattendorf, hrv. škola, 910; Lajta — Potzneu-
siedel, hrv. škola, 300; Novoselo — Neudorf, hrv. škola, 810;
Pandrof — Parndorf kod Bruka, hrv. škola državna, 2050.

Železanski kotar:

Vorištan — Hornstein, hrv. škola, 2200; Mullendorf 20;
Štikapron — Stinkenbrunn, hrv. školt, hrvat. pjev. dr., 1100;
Trajštof — Tramersdorf, hrv. škola, hrvat. pjev. dr., 1250;
Uzlop — Oslip, hrv. škola, kat. jun. dr., 1150; Celindorf —
Zillingtall, hrv. škola, hrv. pjev. dr. 650; Vulka — Prederštof
— Wolkenpredersdorf, hrv. škola, kat. jun. dr., 1550; Cindrof
—< Siegendorf, hrv. škola, 1680; Cogerštof — Zogersdorf, hrv.
škola, hrv. pjev. dr., 780; Klimpuh — Klingenbach, hrv. škola,
hrv. pjev. dr., 1220.

13 —

Materstofski k o t a r :

Cikleš — Siegless, hrv. škola, 710; Otava — Antau, hrv.
škola, 570; Rasporak — Drassburg, hrv. škola, hrv. pjev. dr.,
930; Pajngert — Baumgarten, hrv. škola, hrv. pjev. dr. »Ra¬
dost« 850.

Gornjopulanski k o tar :

Kalištrof — Kaiserdorf, hrv. škola, 860; Bajngrob — Wein-
graben, hrv. škola, 530; Veliki Borištof — Grossvanasdorf,
hrv. škola, Narodni Dom i Hrv. štediona, 1500; Mali Borištof
— Kleinvarasdorf, hrv. škola, 1200; Filež — Nikitsch, Samo¬
stanska hrv. škola, i hrv. pjev. dr. »Rodoljub«, 1650; Menovo —
Kroat. Minihof, hrv. škola, hrv. pjev. dr. »Vjernost«, 1030;
šuševo — Nebcsdorf, hrv. škola, hrv. pjev. dr. »Radost«, 900;
Lengitolj — Lengental, hrv. škola; Gerištof — Kroat. Geres-
dorf, hrv. škola, 800; Donja Pula — Unterpullendorf, hrv.
škola i hrv. pjev. dr. »Bratimstvo«, 900; Mučindrof — Gross-
mutchen, hrv. škola, 480; Prvane — Kleinmutschen, hrv. škola,
260 Svetica — Lackendorf, 300; Frakanava — Frankenau, hrv.
škola, društveni Dom 850.

Hrvata ima u: Mala Holovajna, Velika Holovajna, Šun-
drof, Klošter i Haračun.

Bortanski k o t a r :

širokani — Rauhriegel 180; Kraljevci; Marof — Mon-
chmajerhof, hrv. škola, 260; Ključarevac — Allersdorf; Ru-
pišče — Rumpersdorf, hrv. škola 130; Humpar; Podgorje
Veliko, hrv. škola, 280; Podgorje Malo; Stari Hodas — Alt-
hodas, hrv. škola, 280; Markthodis; Parapatič-brig; Bošnjak-
brig; Allersdorf 130; Bandol —- Weiden, hrv. škola, 300; Po¬
ljanci —- Padler 120; Rohunac — Rechnitz 100; Sabara —
Zuberbach, hrv. škola 410; Hodaš 50; Cikljin — Spitzzicken,
370; Milištrof —- Miedlingsdorf hrv. škola, 300; Vincet —
Durnbach hrv. škola, 780; čajta — Schachendorf hrv. škola,
780; Čemba — Schandorf hrv. škola, 690; Mala Narda --
Kleinnahring 210; Velika Narda — Grossnahring 460; Gornji
Čatar —i Ober Schilding 440; Donji Čatar — Unter Schilding
230.

Gradski kotar:

Stinjaki — Stinatz hrv. škola, hrv. pjev. dr. »Složnost«,
1180; Hackerberg 230; Santalek — Stegerbach (Negersbach)
870; Nova Gora — Neuberg hrv. škola, hrv. pjev. dr. »Južni
Brati«, 1000; Pinkovac — Guttenbach hrv. škola, 870; Punič

14 —

50; Harmisch 60; Hrvatska Šica — Kroat. Schiitzen 360; Sv.
Katalena — St. Kathrein hrv. škola, 210; Petnovoselo — Pro-
strum 1250; Žirovnica — Herngraben hrv. škola, 470; Hrvat¬
ska Čenča — Kroat. Čančendorf hrv. škola 230; Bodnitz 50;
Kroat. Ehrendorf 150; Jezerjani — Eisenhuttel hrv. škola, 280;
Rehgraben 360; Sulz 210; Zečje selo — Hasendorf hrv. škola,
160; Tobaj 50; Steinfurt 120; Veliki Medveš — Gnossmurbisch
hrv. škola, 350; Žamar — Kroat. Rainersdorf hrv. škola, 480.

Hrvatska su sela: Hrvatski Hašaš, Praščevo, šeskut, Tu-
dorica, Kerestur — Deutsch Kreuz, itd.

Glavnija hrvatska mjesta koja su ostala
u Madžarskoj:

Hrvatski jandrof —< Horvat. Jarfalu kod Bratislave, Kroat.
Jahrendorf 550; Čunovo — Duna Čun — Sarndorf kod Bra¬
tislave 480; Bezonja — Pallersdorf — Bezenye 1000. Sve troje
nedaleko Dunava. Hrvatska Kemija — Horvat. Kimle, kod
Mošonja 840; Koljnof — Kopohaza, ispod Šopronja 1780;
Unda — Und kod Kiseka 550; Prisika — Peresnye kod Ki-
seka 300; Hrvatski Židan — Horvat Zidany kod Kiseka, hrv.
škola 950; Blajgor (Pleigor) — Olmond kod Kiseka 280; Te-
marje — Tomord kod Kiseka 380; te mnoga hrvatska sela
zapadno Szombatelija i zapadno Kormenda.

Hrvata imade u Mošonju i u Gjuru, gdje su do pred rat ; z-
davali »Naše Novine«. Sad izdaju u Beču »Hrvatske Novine«
za gradiščanske Hrvate. Wien XV. Kriemhildplatz 3. l )

3. Hrvatsko-madžarska nacijonalna granica.

Mnogo je Hrvata ostalo u Madžarskoj kod razgraničenja
poslije svjetskog rata. Nije moguče baš pozitivno ustanoviti
broj Hrvata u Madžarskoj, jer ih madžarske statistike naziv-
Iju raznim imenima, da ih tako prikažu u manjem broju. Zovu
ih: Hrvati, Tot, Vendi, Šokci, Bunjevci, Iliri, Dalmati, Boš-
njaci itd.; a Srbe zovu Srbi, Raci (od Rašjani). Hrvata po
madžarskim statistikama imade oko 100.000 u Madžarskoj, a
Srba oko 20.000 duša.

a) Grad iš canski Hrvati u Madžarskoj:

Gradiščanske Hrvate, koji su ostali u Madžarskoj sporne-
nuli smo prije. I to one ispod Bratislave uzduž Dunava u

t ) »Naše Novine« Gjur 1916. Statistika Gradiščanskih Hrvata. —
Narodna statistika. Lakatoš. Zagreb 1914. — »Hrvatske Novine«. Wien
XV. Kriemhildplatz 3. God. 1926—1927.

15 —

Čunovu, Hrvatskom Jandrofu i Bezonji, te u Mošonju i u bli-
skoj varošici Hrvatskoj Kemiji, nešto u Gjuru i u okolici. Za-
tim one ispod šopronja u Koljnofu, te kod Kiseka u Undi,
Priseki i Hrvatskom Židanu, gdje imadu i hrvatsku školu, u
Blajgoru, Temarju i zapadno Sombatelija i Kormenda.

Ovi su naseljeni u Gradišču, ali granica, koja je rastavila
Gradišče od Madžarske, ostavi ih u Madžarskoj uz granicu
Gradišča (Burgelanda). Njih imade preko 10.000 duša.

b) Prekomurski Hrvati u Madžarskoj:

Hrvatski dobrovoljci, a medu njima se istakoše kapetan
Jure Jurišič iz splitskih Kaštela, Luka Medin iz Budve, Dr.
Josip Dimovič iz Dubrovnika, koji pogibe u Murskoj Suboti,
sa hrvatskom sokolskom legijom oslobodiše Medumurje na
Badnji dan 1918., a na Božič predoše u Prekomurje, odakle ih
iz Prekomurja opozvaše komandanti Entente.

God. 1919. u augustu opet zauzeše naši Donju Lendavu,
Mursku Subotu, Čerensovec, Beltnice, itd. te pripojiše i Pre¬
komurje Hrvatskoj pod bansku vlast.

Prekomurci govore starohrvatski dijalekat, jer su Hrvati
i jer tu bijahu posjedi hrvatskih velikaša Zrinjskih, a osobito
su isticali svoje hrvatstvo stanovnici Donje Lendave, koja je
od god. 1093 do 1777. usve 684 godine pripadala zagrebačkoj
nadbiskupiji, kasnije onoj u (Subotišču) Sombateliju. Preko¬
murci se osječaju Hrvatima. Prekomurje na sjevernoj strani
graniči sa gradiščanskim Hrvatima. Preko istočne granice Pre¬
komurja sežu hrvatska sela do riječice Krke. Istočno Medu-
murja u zalaškoj županiji' zapadno i južno grada Velike Kaniže
uz našu granicu leže hrvatska sela uz Muru, u kojima žive
Prekomurski Hrvati, zvani i Horvat i Tot i Vendi, u mjestim.t:
Mukrarata (Muranata).180 Hrvata, Petri (Petrivente) 300,
Hrvatski Sv. Martin (Tot s. Marton) 900, Hrvatski Serdahel
1420, Semjenhaza 700, Bajča 480, Fitiehaz 710, Murski Krstur
1020 Hrvata, te u raznim manjim selima. Na ova mjesta hr¬
vatska uz lijevu obalu Mure bila se protegnula naša granica,
ali se kasnije popustilo. Zato treba kulturno pomagati ove Pre-
komurske Hrvate, da ne izginu u madžarskom moru, ili na¬
stajati da se kolonizuju na desnu obalu Mure i Drave u Hr¬
vatsku.

J ) Ostaju madžarska imena, da se lakše liadu na zemljovidu.

— 16 —

Prekomurskih Hrvata u Madžarsko] imade oko 10.000
duša.

c) Prekodravski Hrvati:

Prekodravski Hrvati živu u somodskoj županiji uz lijeva
»balu Drave od Velike Kaniže do Baranje. Tako, da je lijeva
obala Mure i Krke i Drave naseljena Hrvatima. Glavnija hr-
vatska mjesta na lijevoj obali Drave jesu: Beležna sa 500 Hr¬
vata, Breznica (Brzenci) 500, Belavar 300, Vizvar 1000, He-
serznie 650, Bolko 1500, ovo je veliko hrvatsko selo, Baboča
760, Arač 300, Barč 300, Brlobaš 350, Martinci sa 1850 Hrvata,
koje je največe hrvatsko selo uz lijevu obalu Drave; Lukovište
1000, Potonje 700, Novosele 600, Križevci 450, Dravljani 180,
Starin 850, i druga sela. Svega imade oko 12.000 Hrvata
prekodravskih.

Pošto se nije protegla granica naše države na lijevu obalu
Drave, ni Mure, mogu se ovi Hrvati kolonizirati u Hrvatsku
preko Drave. Ni ove prekodravske Hrvate ne smije se zapu¬
stiti u kulturnom pogledu.

d) Baranjski Hrvati:

Granicu naše Baranje sužile su velevlasti ne poznavajuči
nacijonalnu statistiku. Hrvatski nacijonalni posjed ide s Drave
do Also Sant Martona, istočno madžarskih varoši Harkanja,
i Sikloša zapadno Salante, Szdke, Kokeny, Keszil, Udvard,
južno istočno madžarskog grada Pečuha na N. Kozar, Katoly,
Maraža, Pispekmarok, Versend, poviše Muhača. Tako da bi
ovaj prostor ispod Pečuha bez ovog grada i bez gradova: Ši-
kloša i Harkanja imao pripasti našoj Baranji.

Spomenučemo neka mjesta, u kojima po madžarskim sta¬
tistikama imade oko 15.000 Hrvata (Šokaca) u ovom prostoru
i to po madžarskom nazivlju, da se lakše nadu:

Also Sant Marton 900 Hrvata, Kasad 630, oba mjesta uz
Dravu. U pečuhskom kotaru: Ata 250 Hrvata, Belvard 260,
Birjan 300, K6keny 650, Madžarsarios 360, Lotar 300, Novi
Kozar 500, Nemeti 350, Udvar 580, Pogany 600, šalanta 610,
Semeli 350, Szoke 160, Szoked 300. U kotaru pečvarskom Ka-
toly 420, Maraža 150, Monjorod 160, Olaz 250, Pispekmarok
170, Versend 600, i mnoga druga sela i varošice. Grad Mu-
hač imade preko 6000 Hrvata. U ovom dijelu otete nam Baranje
imade i Srba, koje zovu Srbi i Raci oko 6000 duša.

17 —

e) Hrvatiu okolici Baje:

Nije sva Bačka pripala nama i ako su je bili osvojili naši
vojnici, osobito nije Baja sa okolicom (bunjevačkom i šokač-
kom). Uz našu granicu živu Hrvati u Madžarsko j u Kačmaru
2600 Hrvata, u Bačkom Aljmašu (Jabukovac) 6350, Matevič
1000, Gara 2600 Santovo 2000, Bikič 1600, tu je hrvatska »Na¬
rodna čitaonica« od 1912 god., Sentivan 1700, Čavolje 600, Sv.
Ivan kod Baje 2500, Senta kod Kačmara 600, Boršod 1500,
Vaškut 600, Kunbaja 200, Kelebija i Čekerija 6800, podalje u
Boroti 150, i Vancagi 2000 Hrvata, te u mnogim okolnim mje-
stima živi po koja stotina Hrvata. U Baji ih imade 8000 duša.
U Baji imaju Hrvati »Krščansku čitaonicu« od nazad 30 go-
dina, tu se daju hrvatske predstave, prela, zabave, pjevanje,
itd. Podiže se hrvatska narodna svijest u Baji, osobito u zad¬
nje doba. Svega ih je ostalo u bajskom trokutu oko 40.000 Hr¬
vata, koje madžarske statistike zovu Hrvati, Bunjevci, Šokci,
Dalmati, Iliri. Biče ih valjda i više. Ovdje se provodi neču-
vena i nevidena nasilna madžarizacija.

U ovom dijelu bajskog trokuta kod Baje imade i pravo¬
slavnih Srba. Ne smije se zaboraviti u kulturnem pogledu na
Hrvate, koji su ostali u madžarskom dijelu Baranje i Bačke,
kao ni na Srbe, kad se moralo potegnuti našu granicu natrag.

Hrvata je ostalo dakle u Madžarskoj:

a) Gradiščanskih Hrvata oko 10.000 duša; b) Prekomur-
skih Hrvata oko 10.000 duša; c) Prekodravskih Hrvata oko
12.000 duša; d) Baranjskih Hrvata oko 15.000 duša; e) Bačkih
Hrvata oko 40.000 duša. Svega oko 87.000 — a k torne če biti
Srba oko 10.000. Dakle oko 100.000 Hrvata i Srba uz terito-
rijalnu granicu našu.

Imade Hrvata uzduž Dunava i Pešte. počevši oko Setendre
poviše Pešte, gdje ima oko 400, u Erdu 1000, u Tukulju 1500,
u Erči 600, u Dusnoku ispod Kaloče 3000 duša, te u raznim
mjestima nedaleko Dunava. A imade i Srba uz Dunav i okolo
Pešte oko 3000 duša. Svega ima Hrvata u Madžarskoj oko
100.000, a Srba oko 20.000 duša. Da su ispravne statistike broi
Hrvata i Srba u Madžarskoj prelazio bi zacijelo 150.000 duša.

s

— 18 —

III. Etnografske granice Srba.

L Srpsko-rumunjska nacijonalna granica.

Imade uz rumunjsku granicu mnoštvo srpskih sela, koja
su ostala Rumunjskoj., uz lijevu obalu Morisa do Arada, i
Vinge, te u svoj okolici Temišvara. U Rekašu imade oko 800
Hrvata (šokci), koji su ikavci i doseljeni iz Dalmacije davno.
Imaju »šokačko pjev. društvo«, te čitaonicu. Na istoku Re-
kaša u selu Marija Radna živu 200 Hrvata, tu je veliko pro-
štenište Male Gospe, gdje se sakupe svi Hrvati iz Rumunjske.
Srba imade u Temišvaru ipreko 10.000, i južno Temišvara, oko
N. Peči, Žebelja i Čakova, Dete i Dente do Moravice, oko
rijeke Tamiša i Brzave, sa crkveno-školskom autonomijom,
koju su banatski Srbi dobili sami za doba Habsburgoviča pred
tri vijeka, te episkopskog zamjenika, vikara u Temišvaru, a’i
im je episkop u Veliko j Kikindi. Imade zatim u okolini Re-
kaša u selima: Stančevo, Petrovoselo, Kraljevac i Lukarevac
naseljenika iz Crnegore u početku XVIII. v. Broj im seže na
3500. Ovi imaju istu crkvenu autonomiju kao i ostali Srbi u
rumunjskom dijelu Banata. Imade blizu Džombolja i blizu
Klarije, tik naše granice hrvatsko selo Keča sa 400 duša,
koji su svi Hrvati. Naseljeni su iz Turopolja, večinom plemiči,
u XVIII. v. Govore kajkavski. Tu je imala posjed zagrebačka
nadbiskup ; ja, osobito u opčini Pakac. Najviše je obitelji Mik-
šiči, Uzbašiči, Delimaniči, itd. Rumunji zovu selo »Checia
Croata«. Svi su dobro stoječi gazde. Imaju konfesionalnu
hrvatsku školu, te »Gospodarsko društvo« i tamburaški zbor.
Rumunjska Keča imade 100 Hrvata i 700 Srba. Selo Č e n e j
imade 130 Hrvata i 2000 Srba. Sela Keča i Čenej bila su pri-
pala državi SHS., ali su kasnije otpuštena Rumuniji. Leže
uza granicu Banata. Naša vojska zauzela je bila Temišvar i
Rekaš, ali ih je morala napustiti.

Krašovani.

Ime dolaze ili od krša, jer žive po brdima, ili od Kreševa,
odakle su se po predaji tu naselili u XVII. v. bježeči pred Tur-
cima. Prije su imali bosanske franjevce za svečenike. Kra¬
šovani su ikavci. Rabe »1« za »u«. Pln (pun). Jablka za jabuku.
Rabe glagolj »lati« za »biti« u futuru. Tako »iči ču, »lam da
idem«.

— 19 —

Krašovani žive kod izvora rijeke Brzave u Krašovanskom
gorju. Imade ih u Krašovi 3100 Hrvata bez drugih narodnosti.
Klokotič 1200 takoder svi sami Hrvati, koji imaju hrvatsku
školu. Jablča 400 sami. Lupak 850 sami, imaju hrvatsku školu.
Ravnik 800 sami, imaju hrvatsku školu. Nermet 700 sami Hr¬
vati, imaju hrvatsku školu. Vodnik 600 sami Hrvati, imaju hr¬
vatsku školu. Tirol-Konigsgnad 300. Imade ih i u Dognački
200 (Dognecea). U gradu Rešici ih imade 800 Hrvata. Ovi
rade u tvornici gvožda. U Porle 100, u Majdanu 100. Hrvata
Krašovana imade u raznim selima kao u Radni, gdje je ve¬
liko proštenište BI. Gospe; tu imade oko 30 hrvatskih obitelji.
A svega če ih biti do 20.000 duša. Svi su Hrvati, ikavci, kato-
lici, koji goje narodnu hrvatsku svijest i stare običaje hrvatske.
Rado žele čitati hrvatske knjige i novine. l )

Srbi uzduž rijeke Karaš a, Nere i Dunava,
na planinama Lokvi i Sretinju.

Od Krašovana ide srpska nacijonalna granica mimo izvor
rijeke Karaš i Nere, obuhvačajuči Majdan, Rakovu, Oravicu,
Aninu, štajerlak, te cijeli tok rijeke Nere i mjesta Božovič,
Prigor, Lapušnik, Saskabanja, Potok, Petrilova, Nikolinci,
Krašica, Kušič, Bazjaš. Lokvu pianinu na Dunavu, Staru i
Novu \Moldavu, Sikevicu, Brzasku, Klisuru, Kazan, Drago-
selo, Rovensko, Svinicu, Pilaviševicu, Sretinje pianinu do isto-
čne strane Ogradine, a zapadno Oršave.

Ovdje je samo jedna srpska škola, jer rumunjski Srbi ne
maju zaštičenu srpsku crkveno-školsku autonomiju, i ako imade
večih petnaestak srpskih sela oko Klisure na Dunavu. Srba u
Rumunjskoj imade oko 100.000 duša. Treba više pažnje odsele
posvetiti ovim Srbima u Rumunjskoj, da ih Rumunji ne poru-
rnune, kad se nije mogla održati na njih protegnuta državna
granica SHS., nego se morala potegnuti zapadno Temišvara.

Jedna statistika Hrvata i Srba u Rumunjskoj.

1. Županija Temeš-Torontal.

Temišvar Hrvata 20, Srba 10.000; Dragsina Hrvata 280;
Unip — Temes ujnep, Srba 800; Vukova — Temes vukova
Hrvata 350; Mali Bečkerek — Becicherecul mic Srba 7000;
Parta — Paracz Srba 800: Čakova Srba 600; Ciavos Srba 800;
Folia — Folga Srba 1200; Gjer Hrvata 600; Petroman Hrvata
150; Tolvadia Srba 400; Gertanes Hrvata 40; Soka Srba 400;

l ) Prof. O. P. Vlašit: Hrvati u Rumunjskoj. Beograd. 1928.

— 20 -

Latunas — Lacunas Srba 100; Dejan — Dezsanfalva Srbi
600; Amor Srba 200; Monošter Srba 180; Sanghesughe —
Tarnoksztgorgy Srba 200; Percosova — Berleszfalu Hrvata
200; Butin Hrvata 80; Gacul mic Kis goy Srba 300; Semda-
culmare — Nagyszemlak Hrvata 2000; Dinias — Dingas
Srba 1500; Foen—Feny Srba 1500; Ivanka Srba 6000; Rudna
Srba 800; Sanmartinul sarbesc — Szerb szt Marton Srba 1600;
Petrovoselo — Sanpetrn mare — Szerb szt Peter Srba 2500;
Gad Srba 1000; čenej — Csene Hrvata 130, Srba 2000; Hrvat.
Keča — Checia Croata, hrv. škola, Hrvata 400; Rumunjska
Čeča — Checia romana Hrvata 100, Srba 700; Saravale —
Sarafalva Srba 2600; Rekaš Hrvata 800; Marija Radna Hr¬
vata 200; Stančevo — Stancsofalva Srba 100; Hernialova —
Tem. Arangyag Hrvata 150; Hodoš i Nados Hrvata 100; Kra-
Ijevac Temeskiralyfalva, Tes Srba 700; Lukarevac. — Luka-
revac — Lukarecz Snetra Srba 400; Cenadul mare Nagycsa-
nad Srba 600; Sanmicloš mare — Nagysztmiklos Srba 1000;

Varjas — Manastir Srba 1600.

2. Županija Karaš-Severin.

Leskovica Srba 200; Slatina Srba 100; Ljubkova Srba 800;
Odoldova Srba 1000; Mačevič Srba 400; Serb Pozsensena Srba
5000; Belobreška Srba 800; Divič Srba 500; Sokolovac Srba
1900; Zlatica Srba 1000; Dubova Srba 400; Pilaviševica Srba
300; Krašova, hrv. škola, Hrvata 3100; Jablča Hrvata 400;
Nermet, hrv. škola, Hrvata 700; Lupak, hrv. škola, Hrvata
850; Klokotič, hrv. škola, Hrvata 1200; Ravnik, hrv. škola, Hrv.
800; Vodnik, hrv. škola, Hrvata 600; Resica, hrv. škola, Hr¬
vata 800; Tirol — Konigsgnad Hrvata 300; Majdan Hrvata
100; Dognačka Hrvata 200; Porle Hrvata 100; ovi su svi kra-
šovanski Hrvati ikavci.

2. Srpsko-albanska narodnosna granica.

Nad Albanijom vladali su dugo Srbi. Dukljanska država,
kasnije nazvana Zeta imala je prijestolnicu i u Skadru. Tu
je živjelo više kraljeva srpskih u XI. i XII. vijeku. Kasnije su
Nemanjiči vladali Albanijom iz Skadra. Mnoga brda, rijeke i
naselja u Albaniji imaju srpska imena.

Črnogorci su u balkanskom ratu u krvavom boju osvojili
Skadar, negdašnju staru svoju prijestolnicu. Danas u Skadru
živi samo 2000 Srba, sa pučkom i obrtnom školom, te dječjim

— 21 —

zabavištem. x ) Tu je sjedište i srpskog episkopa, sa nekoliko
svečenika.

Na Skadarskom jezeru 3 km. od Skadra sa sjeverne su
Strane srpska sela Vnaka: Borič i Gruda, sa 3000 Srba, gdje
imaju pučku školu i parohiju, dalje je Jubica. I u selu Kame-
nita na Skadarskom jezeru imade Srba.

Arbanasi su poarnautili Srbe, te ih za doba turskog car¬
stva pomuslimanili. Preko 15.000 muslima imade u Arbaniji.
koji su srpskog porijetla. I danas se osječa po svoj sjevernoj
Albaniji, da je Skadar bio glavni grad dukljanske države.

Kod Prizrena nekoliko kilometara na jug nalazi se Do-
b r uš t a, bivši dvorac čara Dušana, koji je sad u Albaniji.
Tu je car Dušan izdavao povelje. Kod Ohridskog jezera imade
2000 Srba, na albanskoj strani.

Etnografska granica ide dalje od Podgraca prema Maliku
i Gorici (Korči) i Biklištima gdje su srpska naselja: Čerava,
Nišavec, Podgorje, itd. te Drenovo, Kapištica do Božingrada,
koja su izvan naše države. * * 3 )

3. Makedonsko-grčka nacijonalna granica.

Slavena makedonskih imade u Grčkoj oko 300.000. 3 ) Bilo
ih je 350.000, ali ih je grčka vlada šilom naselila oko 50.000
u Bugarsku, do kraja 1925. godine, i ako su se izjavljivali da
nijesu Bugari. Iza grčkog poraza u Maloj Aziji 1922., naseliše
Grči u južni dio Makedonije, koji je zapao Grčku, medu naše
mnogo Grka iz Alale Azije. Slaveni u Grčkoj izgubiše i
ona prava, koja su imali pod Turskom sve do godine 1913.,
do balkanskog rata, kada potpadoše pod grčku vlast. Nad
ovim Makedoncima vrši se najjači teror,
silna helenizacija, pogrčivanje, u škclama
i u crkvi. Nemaju niti jedne svoješkole,

x ) Arbanasa imade u našoj državi: u Ulcinju istočno Bara, od
planine Možure i od sela Salča do Bojane, te sežu do mjesta: Kraja,

Sestane, Tuzi, Hoti, Gruda, Zatrijebač do južno i istočno Gusinja,
Plave, Dečana i Peči. Dalje do Dakovice i Prizrena, te do Debra i u
okolici debarskoj.

3 ) Albansko-srpsku nacijonalnu granicu nije teško ispraviti, ali
svakako u srpski nacijonalni posjed moraju doči ruševine car Duša¬
nove Dobrušte kod Prizrena, te srpska sela kod ohridskog i prespan-
skog jezera.

3 ) Dr. Cvijič Jovan: Naselja srpskih zemalja. Beograd 1921. Knj.
X. — Ivanič Ivan: Makedonija i Makedonci. Novisad 1908.

— 22 —

niti svečenika. S ve to sami Grči vrše. Nepojmljivo je,
kako Liga naroda dopusta, da se ovi Slave ni tje-
raju sa domova, da im se o d u z i m 1 j e i m o -
vina, da ne maju ni crkvenih ni škotskih
učitelja, da žive kao grčko r o b 1 j e, s t r e p e č i
svaki dan za svoj život, u domovini, r o d -
nom kraju s 1 a v e n s k i h apostola sv. Cirila i
Metoda!

Makedonski Slaveni žive večinom u ovim mjestima u oko¬
lici Soluna, u lugadinskoj okolici: Ajvatovo, Lajna, Baldža,
sva tri mjesta nedaleko sjeverno Soluna, Dremiglava, Gju-
vezna, Negovan, Žarovo, Lugadino, Balavča i Visoka. U is-
točno-vardarskoj oblasti: Mačukovo, Dragomirci, Krecovo, Ko-
nare, Kuiakija kod Soluna izmedu Vardara i riječice Galika.
U Kulakiji može se do obale razviti pristanište za trgovinu,
kao i u Solunu. Bošnjaci, Bugarijevo, Kukuš, Žensko, Aleksija,
Moravca, Gornje i Gonje Todorako, Štefanica, Gradobor, Ka-
pudžilar, Karasuli, Kalinovo, Čugunci, Krundirci, Risovo, Gr-
bašel, Vardarovci, Vatilak, Indžiji, Koriten, Rajanovo, Paprat,
Novoselo, Krečovo (Karačkej 5000 Slavena). U vodenskoj oko¬
lici: Voden, Njegoš, Veštica, Bersko, Vodenska, Carmorinovo,
Mismer, Tehovo, Vladovo, Kadino selo, Kornišar, Badrišta,
Radomir, Pazar, Postol, Petgaz, Kriva, Gumendža, Petrovo,
Bozeč, Kufalovo Gornje, Donje i Srednje, Kružalovo, Livada
Golema, Livada Mala, Črna Reka, Gabrovo, Orizarci, Boj-
mica, Kupa, Izvor, Čeovo. U meglenskoj okolici: Poljani, Pri
bodište. Crniševo, Branislavci, Subotsko, Zborsko, Trstenik,
Fuštani, Kožušani, Novoselo, Karlndovo, Gostoljub, Slatina,
Kostureni, Sarakjenovo, Bizovo, Tresina, Gornje i Donje Po-
žarsko, Strupino, Gabrovci, Suvereni, Nevor, Tušum, Leskovo,
Strajište, Kapinjane. U ostrovskoj oblasti: Pateli, Čegan, Pe-
trsko, Gornji Vrbeni, Ajtos, Zelenik, Prekopana, Srebrno, So-
rovičevo, Rakita, Novigrad, Embori, Lipinci, Vojvodina, Ka-
tranioa, Čor, Čaldžilar, B : rolci, Mokrene, Palcor, Debre, Ne-
venska, Ranci, Ostrovo. U lerinskoj okolici: Obcirina, Rakova,
Sv. Petka, Bituša, Lerin, Laden, Neret, Banica, Goničevo, Bo¬
sna, Cetina, Ovčarani, Buf, Armensko, Armenor, Nevoleni,
Gornji i Donji Kotori, Kučkoveni, Pešonica, Vrbeni, Popožane,
Asanovo. U kosturskoj okolici: Zelovo, Trnovo, Rulja, Brez-
nica, Gabreš, Zelengrad, Labanica, Kosinec, Ošeni, Svata
Nedelja, Dombeni, Sliveni, Žrveni, Županište, Kostur, Slimnica,

— 23 —

Janoveni, Nestram, Dobrališče, Gališta, Želegoše, Grleni,
Četirak, Zabrdeni, Rupište, Bela Crkva, Božigrad, Vidovo,
Zagoričani, Kisela Voda, Gorenci, Crešnica, Mavrovo, Blace,
Višeni, Čurilovo, Turija, Trsje, Klisuna, Bobišta, Gradišče,
Gornja i Donja Slatica, Konomlati, Pozdivište, Drenoveni,
Šesteovo Aposkep, Tiolišča, Babčor. Dalje u župi Srbiji, Ka¬
tarini, Kalajaru i Beni na rijeci Bistrici. U devolskom kraju:
Srnrdeš, Vrnik, Vambeli, nedaleko Korče. Okolo jezera: Ger¬
man, Rudari, Rambi. Kod Suhe gore izmedu Velike i Male
Prespe: Graždano, Orovo, Nivica, Pustec, Tumanec, Drenovo
na Maloj Prespi i Babošnica.

U okolici ovih varoši i sela, imade Makedonoca i po dru¬
gim mjestima, koje nišam ovde naveo.

Car Dušan je g.  1346—1350. irnao stanak i držao sabor
u Kosturu i u Seru. Ove su zemlje za Nemanjiča pripadale
srpskoj državi neko doba.

Etnografska granica makedonsko-grčka ide od orfanskog
zaliva sa Krušom pianinom i Bešik pianinom obuhvačajuči u
makedonski nacijonalni posjed: Suho, Visoku, Kukuš, Baldžu,
Ajvatovo, Lajnu sa Solunom bez grčke Halkidike. Obuhvača
dalje lugadinsku oblast, pritok Galik sa Kulakijom, ušče Var-
dara, Solun, vas tok rijeke Bistrice, sve sa gradovima Eerom
(Verria), Katarinom i Srbijom, pa ide granica narodnosna.
obuhvačajuči u makedonski narodnosni posjed dalje: Krdža-
lovo, Pazar (Jenidže Vardar), Voden, Njegoš, Ostrovo, Ba¬
niču, Kiselu vodu, Lerin, Zagoričane i Kostur, Patište, Sniž-
nik pianinu, Srbiju, Katarinu do mora; te Klisuru, Blacu, Se¬
liču, Bogacko, Rupište, Nestram, Želegoše, Božigrad do gra-
niče albanske, ostavljajuči Srbiji svu Malu i Veliku Prespu,
te sela sjeverno Korče i Malika: Podgorje, Nišavec, Čeravu
i druga slavenska naselja u toj okolici. x )

l ) Apsolutna je potreba, da se traži od Grčke zakon o zaštiti
ov h Slavena, da im se dozvoli uporaba jezika u školi i crkvi.

— 24 —

IV. Bugarska etnografska granica. 2 ’

1. Bugarsko-rumunjska nacijonalna granica.

Bugari žive u nacijonalno-teritorijalnom kontinuiteta na
sjevernoj strani do Dunava, koji ih dijeli od Rumuna sve do
Galaca. Zalaze nacijonalno 'u Besarabiju izmedu rijeke Pruta
i grada Kilije do Akermana, obuhvačajuči bugarsko-nacijonalni
posjed sa gradovima Jamail (Ismail) i Bolgrad, te Kagul,
(Akerman) Cetatea Alba, Bolgar, Goliču, Bolgariju, Tarakliju,
Zadunajevu, itd. Obuhvačajuči svu Dobrudžu, proteže se bu-
garska granica od ušča Dunava u Črno More mimo Midiju
sve do Terkosa. Mnogo je Bugara ušli jed svjetskog rata otr-
gnuto od Bugarske, osobito pod Rumunjskom, gdje ih imade
oko 650.000 duša u Dobrudži, a napose u Besarabiji.

2. Bugarsko-turska nacijonalna granica.

Ova seže do blizu Carigrada sve do Terkosa zapadno
Čataldže i ide na Silivriju. Odatle obalom na Radosto, te is-
ključujuči poluotok Galipolis, ide na bugarski Enos. Mnogo je
Bugara ostalo pod Turskem, sa gradovima Jedrene, Lozengrad
i drugima.

3. Bugarsko-grčka granica.

Ova granica teče od Enosa obalom na Ded^agač, Lagos,
Kavalu, Orfano i Tahinjsko jezero. I pod Grčkom je ostalo
mnogo Bugara.

Zaglavak.

Slovenci, Hrvati, Srbi i Bugari pod tugjim državama.

I. Pod Italijom: 1. Slovenaca 430.000 u istarskoj,

650.000 trščanskoj, goričkoj i videmskoj po¬
krajini.

2. Hrvata 220.000 u Istri, na Rijeci,
Zadru i Lastovu.

II. Pod Austrijom: 1. Slovenaca 150.000 u Koruškoj i
250.000 štajerskoj.

2. Hrvata 100.000 u Gradišču (Bur-
genlandu) i istočno Beča.

a ) Prof. Niederle: Etnografske granice Slavena. Prag.

— 25 —

III. Pod Madžarskem: 1. Hrvata 100.000 u južnoj i zapad-

120.000 noj Madžarsko}, le uz Dunav.

2. Srba 20.000 u Madžarskoj i uz
Dunav.

IV. Pod Rumunjskom: 1. Srba 100.000 oko Moriša i Tamiša,

Brzave i Krašove, te oko Karaša,
120.000 Nere do Sretinje planine.

2. Hrvata 20.000 u Krašovanskom
gorju.

V. Pod Albanijom: S r b i u Vraki, na jugoistočnoj strani
20.000 ohridskog jezera i Srbi musliman¬

ske vjere.

VI. Pod Grčkom: Makedonciu južmj Makedoniji

300.000 do Kostura, Nestrama, Soluna, Su-

hog i Sera.

VIL Bugari:

Pod Rumunjskom: u Dobrudži i Besarabiji sa Jamai-
lom, Bolgradom, Kagulom i Aker-
manom.

Pod Turskom: do Terkosa i Silivrije, zapadno Ča-
taldže.

Pod Grčkom: od Enosa do Orfana i tahijskog

jezera.

Oko milijon i petstotinahiljada imade Slovenaca, Hrvata
Srba pod tudim državama, dok broj Bugara u Rumunjskoj iz¬
nosi oko milijon duša, a u Turskoj i Grčkoj ni je nikako usta¬
novljen.

Južnih Slavena imade oko 20 milijona Stanovnika. Jugosla¬
vija, u kojoj bi bile države Bugara, te Srba, Hrvata i Slove
naca, bila bi spoj istoka sa zapadom. Etnografske granice Juž¬
nih Slavena prostiru se u glavnom od ušča rijeke Soče, zapad-
nom stranom Gorice, istočno Čedada, zapadno uz Tarčent i
Gjemonu na rijeku Belu (Fella) do Pontablja, zapadno Šmo¬
hor a, najzapadnijeg slovenskog grada, uz-
duž rijeke Žile, sjeverno Beljaka, južnom stranom Osojskog
jezera, poviše Celovca, poviše Krnskog grada i Go¬
spe svete, slovenskog krunitbenog mjesta,
zapadno i sjeverno Djekša na vrh Sinje planine. Odatle rijekom
Labodnicom poviše Lučana i Ernoža, poviše Cmureka i Rad¬
gone. Granica ide dalje zapadnom stranom Gradišča (Bur-

Dr. N. Z. Bjelovučič napisao je:

1. 1902. Zar je i Neretva srpska? Zagreb.

2. 1902. Pravilnik bratovštine sv. Stjepana u Janjini. Jugo-

slavenska Akademija, Starine knj. 30. Zagreb.

3. 1903. Neretva je hrvatska. Zagreb.

4. 1907. Poluotok Rat ili Pelješac. Geogr.-istat. crtice. Zagreb.

5. 1908. Ugovor knezova makarsko-primorskih s Mlečičima.

Jugoslavenska Akademija, Starine knj. 32. Zagreb.

6. 1910. Rčanska Pjesmarica ili Pjesme s Pelješca. Dubrovnik

7. 1911. Načrt novog izbornog reda za sabor Kr. Dalmacije.

Dubrovnik.

8. 1911. Trojedna Kraljevina Dalm.-Hrv.-Slav. po ug.-hrv. na-

godbi. Dubrovnik.

9. 1911. Trializam i hrvatska država. Dubrovnik.

10. 1912. Zemljovid Kraljevine Hrvatske. Beč.

11. 1912. Pjesme s Pelješca II. dio. Dubrovnik.

12. 1913. Dva dokumenta iz dubrovačke i poljičke republike.

Jugoslavenska Akedemija, Starine knj. 34. Zagreb.

13. 1913. Federalistička monarhija i hrvatsko pitanje. Dubrov.

14. 1919. Načrt opčinskog izbornog pravilnika. Zagreb.

15. 1920. Etnografske granice Jugoslavena. Preštampano iz

»Narodnog Jedinstva« Sarajevo.

16. 1922. Povijest poluotoka Rata (Pelješca). Hercegovine i Du¬

brovnika. Split.

17. 1922. Povjesničke crtice Janjine. Split.

18. 1922. Poluotok Rat ili Pelješac. Akademija Nauka Naselja

knj. 11. Beograd.

19. 1924. Dubrovačko kmetstvo ili polovništvo. Dubrovnik.

20. 1925. Sutvidska knjeginjica Nada Nenadič. Dubrovnik Hi-

storijska priča iz doba kralja Tomislava.

21. 1926. Bogomilska vjera od XII.—XVI. vijeka. Dubrovnik.

22. 1928. Zahumska pravoslavna episkopija u srednjem vijeku.

Dubrovnik.

23. 1928. Hrvatsko pitanje u Kraljevini SHS. Zagreb.

24. 1929. Etnografske granice Slovenaca, Hrvata, Srba i Bu-

gara. sa geografskem kartom. Zagreb.

U ŠTAMPI :

25. — Crvena Hrvatska i Dubrovnik. 1. Hrvatski kralj Stje-

pan Miroslav i kraljica Margarita u Dubrovniku go-
dine 948. Hrvatski kralj dariva Dubrovniku t. zv. As-
tareju, zemlju od Župe do Orašca. Grob hrvatske
kraljice Margarite u Dubrovniku. 2. Starohrvatska
umjetnost i gradevni nakit na dubrovačkom zemljištu.
3. Hrvatska kruna u Stonu. 4. Historijski dokazi o
Hrvatima od Neretve do Bojane. 5. Od kojih vladara
kupi ili dobi dubrovačka republika svoje zemlje? 6.
Odnos republike dubrovačke sa ugarsko-hrvatskom
državom.

26. — Knezovi Bjeladinoviči iz Risna iz X. vijeka.

U RAD NJI :

27. — Pripovijesti sa Pelješca.

28. — Narodni običaji na Pelješcu.

G. Freyfag & Berndf, VVien.