ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Received: 2017-09-19	DOI 10.19233/AH.2018.15
Original scientific article
VOJNIČKI ŽIVOT U POZADINI RATOVANJA: SVAKODNEVICA MLETAČKIH VOJNIKA U ZADRU ZA VRIJEME KANDIJSKOG RATA (1645.-1669.) KROZ ANALIZU SPISA ZADARSKIH BILJEŽNIKA
Filip NOVOSEL
Hrvatski institut za povijest, Opatička 10, 10000 Zagreb, Republika Hrvatska e-mail: novosel@isp.hr
IZVLEČEK
Na podlagi notarskih listin mesta Zadar se avtor v članku ukvarja s študijem določene profesionalne skupine. Gre za vojake, katerih stalna prisotnost v mestu je bila pomembna predvsem za prevlado Beneške republike na vzhodnem Jadranu, obenem zaradi preprečevanja nenehnih groženj celotni regiji v obdobju pete beneško-osmanske vojne (Kandijska vojna). Omenjeni viri vsebujejo številne informacije o materialnih in socialnih razmerah vojakov, o njihovi interakciji s civilnim prebivalstvom in o vsakdanjem življenju, ki ni bilo vedno povezano z vojaškimi dejavnostmi. Z analizo smo poskušali pridobiti bolj poglobljen vpogled v to, kako je vojak zgodnje moderne dobe preživel čas izven bojnega polja, torej v družbi, ki so jo sestavljali predvsem civilisti.
Ključne besede: vojaška zgodovina zgodnjega novega veka, Beneška republika, Dalmacija, Zadar, urbana zgodovina, družbena zgodovina, vsakdanje življenje
VITA MILITARE DURANTE LA GUERRA: LA QUOTIDIANITÁ DEI SOLDATI VENEZIANIA ZARANEL CORSO DELLA GUERRA DI CANDIA (1645- 1669)ATTRAVERSO L'ANALISI DEGLIATTI NOTARILI ZARATINI
SINTESI
Sulla base degli atti notarili della cittá di Zara l'autore prende in esame una categoría professionale specifica. Si tratta del gruppo di militari la cui presenza costante in cittá era importante innanzitutto per il dominio della Repubblica di Venezia nell'Adriatico orientale, come pure per contrastare le costanti minacce all'intera regione durante gli eventi bellici nelperiodo della Guerra di Candia. Le fonti menzionate contengono numerose informazioni riguardo le condizioni materiali e sociali dei soldati, il loro interagire con la popolazione civile e la loro quotidianitá, non necessariamente legata alle attivitá militari. Con questa analisi si é cercato di ricavare una visione piu approfondita del modo nel quale un soldato della prima etá moderna trascorreva il tempo al di fuori del campo di battaglia, dunque all'interno di una societá composta in prevalenza da civili.
Parole chiave: storia militare della prima etá moderna, Repubblica di Venezia, Dalmazia, Zara, storia urbana, storia sociale, quotidianitá
369
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Filip NOVOSEL: VOJNIČKI ŽIVOT U POZADINI RATOVANJA: SVAKODNEVICA MLETAČKIH VOJNIKA, 369-392
UVOD1
Jedna šesnaestostoljetna francuska definicija vojnika plačenika glasi: „čovjek koji je prisiljen riskirati smrt kako bi živio" (Tallet, 2003, 93). Život na ratnom frontu uvijek je bio vrlo nezahvalan u mnogo pogleda, pogotovo ako se radilo o običnom vojniku, često pejorativno nazivanom topovskim mesom. Pritom razdoblje ranog novog vijeka očito nije iznimka, kako pokazuje i spomenuti citat. Naprotiv, izgleda da je senzibilitet za sve strahote rata od tog razdoblja donekle porastao pa i umjetnici, uz još uvijek standardnu glorifikaciju ratova, počinju naglašavati loše strane vojničkog života, obračajuči mnogo pažnje upravo običnom vojniku i njegovom okruženju te opčenitoj surovosti vojničkog života i ratovanja u koji je često bilo upleteno i civilno stanovništvo. Takoder, velik broj ondašnjih intelektualaca u svojim je tekstovima počeo izražavati antiratne stavove, iako je standardni prikaz ratovanja kao nečeg potrebnog i opravdanog, ili pak herojskog, ostao sveprisutan (Tallet, 2003, 232-235).
Rezultat gore navedenih činjenica može se objasniti brojnim promjenama u samom ratovanju u odnosu na prethodna razdoblja. Naime, suvremeni se vojni povjesničari uglavnom slažu kako je od 16. stolječa nadalje broj aktivnih vojnika znatno porastao, a u kontekstu sveopče vojne revolucije u Europi utjecaj rata na civilno stanovništvo, kako ruralno tako i urbano, bio je veči nego ikada do tada u povijesti.2 Novi sustavi fortifikacija promijenili su izgled gradova, ratovi su trajali dulje i zahtijevali više vojnika za koje je bilo potrebno osigurati logistiku čiji bi se izostanak nadoknadivao pljačkom, a ukoliko bi i izbjegli izravan ratni utjecaj, civili nisu bili poštedeni povečanja poreza za ratne potrebe (Tallet, 2003, 4, 232).
Okruženje koje je vojniku bilo najprirodniji habitat, osim samog bojišta, zasigurno je bio pogranični teritorij. S obzirom da Dalmacija, kao uostalom i ostale hrvatske zemlje u razdoblju ranog novog vijeka, predstavlja dio nesigurnog i dinamičnog europskog An-temurale Christianitatis, ona je u velikoj mjeri svjedočila gore navedenim promjenama vezanima za ratovanje i vojsku te je upravo iz tog razloga ovdje uzeta kao predmet analize. Dakle, na primjeru ranonovovjekovnog mletačkog vojnika u Dalmaciji sredine 17. stoljeca u ovom če radu najviše pažnje biti posvečeno nekim aspektima vezanim uz život u pozadini ratovanja kako bi se stekla nova saznanja o tome kakav je bio položaj vojnika u europskom ranonovovjekovlju. Konkretnije, da bi se barem djelomično odgovorilo na upravo postavljeno pitanje, nastojat če se pokazati kako je funkcionirao život vojnika stacioniranih u glavnom gradu mletačke pokrajine Dalmacije i Albanije - Zadru.
Dakako, kada se govori o ratovanju Mletačke Republike i Osmanskog Carstva, ono je bez svake sumnje neizostavna tema domače historiografije. Iako po broju istraživača možda nevelika, svejedno se može reči kako postoji odredena historiografska tradicija bavljenja tom problematikom. No, dok je glavni naglasak dugo vremena bio prvenstveno na proučavanju same ratne dogadajnice što se, primjerice, može vidjeti iz radova Gligora
1	Ovaj rad sufinancirala je Hrvatska zaklada za znanost projektima pod brojevima 3675 i 6547.
2	Uz spomenutog Franka Talleta, o problematici vojne revolucije, vidi još na primjer u: Duffy, 1980; McNeill, 1982, 117-143; Wilson, 1999.
370
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Filip NOVOSEL: VOJNIČKI ŽIVOT U POZADINI RATOVANJA: SVAKODNEVICA MLETAČKIH VOJNIKA, 369-392
Stanojevica (Stanojevic, 1958, 93-182; Stanojevic, 1970), Seida Traljica (Traljic, 1959, 409-429; Traljic, 1973, 447-458) ili Marka Jačova (Jačov, 1991), a u novije vrijeme djelomično i Josipa Vrandečica (Vrandečic, 2013),3 veci dio recentnih studija ipak sagledava ovu problematiku iz raznih drukčijih perspektiva. Tako se danas istraživanja bave istaknutijim pojedincima ili čitavim postrojbama domaceg ili stranog podrijetla koje su služile u mletačkoj vojsci, ili pak raznim pitanjima vojne organizacije u Mletačkoj Republici. Uz radove Lovorke Čoralic, Maje Katušic i Tee Mayhew,4 ovdje bih posebno istakao doktorske disertacije Domagoja Madunica (Madunic, 2012) i Nikole Markulina (Markulin, 2014). Gledano iz strogo vojnopovijesne perspektive, posljednja su dvojica navedenih kolega svojim radom uvelike doprinijeli boljem poznavanju upravo brojnih specifičnosti same organizacije i funkcioniranja mletačke vojske na prostoru mletačke provincije Dalmacije i Albanije, stavljajuci sam tijek ratovanja u drugi plan, iako je područje interesa kod Markulina kronološli usmjereno na nešto kasnije razdoblje od ovdje proučavanog. Raznolika arhivska grada koju su koristili pokazala se izvrsnom za rješavanje brojnih zanemarenih pitanja, od ustroja vojske i egzaktnih podataka o njezinoj brojnosti, preko problema opskrbe i financiranja, do usustavljivanja same onoveremene vojne terminologije. Nadovezujuci se na njihova dostignuca, u ovom cu se kratkom radu fokusirati na samu sliku vojničkog života koja ce biti prezentirana, kako je vec rečeno, kroz primjer Zadra, grada koji je, unatoč ratnoj opasnosti, živio vrlo dinamičnim životom čime svakako potiče na istraživanje i pritom cu nastojati dati dodatni doprinos poznavanju i razumijevanju vojničkog života u Dalmaciji 17. stoljeca izvan samog bojišta.
O PRIRODI I SPECIFIČNOSTIMA ARHIVSKE GRADE
Za razliku od materijala koji su u svojim studijama koristili gore spomenuti kolege, u središtu ovoga istraživanja bit ce grada za koju se ne može reci da je prvenstveno vojne prirode. No, to nikako ne znači da nije od velike važnosti za daljnje proučavanje brojnih ne striktno ratnih ili vojnoorganizacijskih tema u kontekstu vojne povijesti kao istraživačke poddiscipline, vec daje širu sliku života vojnika izvan ratišta ili vojnog logora, u jednom drukčijem svakodnevnom okruženju od onog obilježenog ratom ili suživotom isključivo s ratnim drugovima. Naime, radi se o spisima iz fonda pod nazivom Bilježnici Zadra (HR-DAZD-31, BZ) u Državnom arhivu u Zadru koji ce sada biti ukratko predstavljeni.
Naravno, ovdje je potrebno naglasiti kako ovo nije jedina grada pogodna za proučavanje ovdje predstavljene tematike. Kao primjer dopune bilježničkim spisima mogu se navesti fondovi Generalni providuri za Dalmaciju i Albaniju (HR-DAZD-1, GPDA), potom Opcina Zadar. Knez Zadra (HR-DAZD-20, OZKZ), ili Matične knjige iz Državnog arhiva u Zadru i Nadbiskupskog arhiva u Zadru (HR-AZDN-43, MKZd) te, iz neizostavnog Archivio di Stato di Venezia, primjerice grada iz fondova Capi del
3	Medutim, isti autor bavio se i vojnom tematikom na način koji se spominje u nastavku pa bi ovdje trebalo istaknuti njegov rad o vojnoj revoluciji u Dalmaciji, v. u: Vrandečic, 2001, 293-310.
4	Od velikog broja radova spomenutih autorica, ovdje se može istaknuti nekoliko novijih. V. npr.: Čoralic, Katušic, 2014; Čoralic, Katušic, 2016; Čoralic, Katalinic & Katušic, 2016; Mayhew, 2008; Mayhew, 2009.
371
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Filip NOVOSEL: VOJNIČKI ŽIVOT U POZADINI RATOVANJA: SVAKODNEVICA MLETAČKIH VOJNIKA, 369-392
Consiglio dei Dieci: Lettere di Rettori e di altre carice, Inquisitori di Stato: Lettere ai Proveditori Generali in Dalmazia ed Albania 1624-1736, Senato: Dispacci, Proveditori da terra e da mar e altre cariche ili Senato: Dispacci dei Rettori.5 Naravno, ne smije se zanemariti niti vec objavljena grada vrijedna za vojnu povijest Dalmacije u ranom novom vijeku. Uz neizostavno djelo suvremenika Kandijskog rata Franje Difnika pod naslovom Povijest Kandijskog rata u Dalmaciji (Difnik, 1986) i dio vezan za ovo razdoblje nalazi se prvenstveno u ediciji Hrvatske akademije znanosti i umjetnostiMonumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium u seriji Commissiones et relationes Venetae (Novak, 1972; Novak, 1977) gdje su u najvecoj mjeri skupljeni razni izvještaji generalnih provi-dura jednim dijelom vezani za ovdje razmatrano razdoblje, ili raznovrsna grada u knjizi Vicka Solitra Povijesni dokumenti o Istri i Dalmaciji (Solitro, 1989). No, za istraživanje svakodnevnog života, može se reci kako bilježnički spisi ipak govore najviše.
Što se tiče samih bilježnika unutar ovdje proučavanog razdoblja, u Zadru je sveuku-pno djelovalo njih devet, pri čemu vijek službe pojedinog bilježnika znatno varira, kao i njihova produktivnost. Nime, dok neki od njih bilježnički posao obavljaju preko dese-tljeca, drugi su tu dužnost obnašali samo nekoliko godina. Isto tako, iz različitih razloga jedni su pritom zaposleni svakodnevno, dok su drugi vrlo rijetko angažirani za obavljanje bilježničkog posla. Stoga Francesco Lantana ovdje uopce nije uzet u obzir jer kod njega nije zabilježen niti jedan vojnik, a najdugovječniji bilježnik, Šimun Brajčic, izostavljen je iz ove kvantitativne analize jer je djelovao tijekom cijelog ovdje razmatranog razdoblja (i puno dulje) te ostavio golemi opus od sedam busta materijala koji iziskuje dodatnu obra-du. Grada koja se nalazi medu bilježničkim spisima vrlo je raznovrsna, a sami bilježnici kategorizirali su ju otprilike ovako: Istrumenti, Proccure, Carte varie, Estimi, Processi et Sentenze arbitrali, Inventarii, Testamenti, s tim da su punomoci (proccure) kod pojedinih bilježnika sastavni dio insturmenata. Kao i u slučaju broja bilježnika, za istraživanje sam se morao ograničiti na pojedine vrste dokumenata, stoga u ovom slučaju nisu u obzir uzete procjene i sudski procesi. Zbog toga kvantitativna analiza možda donekle jest okrnjena, ali za potrebe kvalitativnog razmatranja problema na čemu se ovo istraživanje zapravo temelji, i bez uzimanja u obzir ovih vrsta dokumenata, njihov se sadržaj često posredno spominje medu instrumentima ili inventarima i mirazima pa tako doznajemo za razloge sukoba ili vrijednost procijenjene robe bez potrebe zasebnog prolaženja te vrste spisa. Carte varie takoder nisu uzimane u obzir iz jednostavnog razloga da se izbjegne nepotrebno ponavljanje, s obzirom da su to svojevrsne skice dokumenata unošenih u službene spise. Pošto su instrumenti skupina vrlo šarolikih slučajeva, za potrebe ove analize podijeljeni su u više kategorija: sporazumi, kupoprodajni ugovori, mirazi, najmovi i darovnice.6
5	Ovdje su navedeni podaci gdje se točno nalazi grada iz spomenutih fondova Mletačkog arhiva vezana za Dalmaciju u razdoblju Kandijskog rata: ASVe, Capi del Consiglio dei Dieci: Lettere di Rettori e di altre carice, busta (b.) 284; Inquisitori di Stato: Lettere ai Proveditori Generali in Dalmazia ed Albania 1624—1736, b. 46; Senato: Dispacci, Proveditori da terra e da mar e altre cariche, b. 304-335; Senato: Dispacci dei Rettori, filze 50-59.
6	Na žalost, bilo kakva studija o bilježnicima na istočnojadranskoj obali u 17. stolječu još uvijek ne postoji, ali radovi nekih hrvatskih medijevista o bilježnicima u kasnom srednjem vijeku ili objavljena izvorna grada
372
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Filip NOVOSEL: VOJNIČKI ŽIVOT U POZADINI RATOVANJA: SVAKODNEVICA MLETAČKIH VOJNIKA, 369-392
U opisanoj gradi koja za razmatrano razdoblje broji 2406 dokumenata, generalno se primječuje kako ne postoji niti jedan društveni sloj, niti jedno zanimanje koji nisu zastu-pljeni, a postoje u Zadru, pa se tako medu svima njima nalaze i vojnici. Koje mjesto oni, dakle, zauzimaju u tom cjelokupnom gradskom životu? Uz naglasak kako se ipak radi o ratnim godinama pa se sljedeči zaključci ipak samo s velikom dozom rezerve mogu pri-mijeniti na mirnodopsko razdoblje, udio vojnog osoblja svih rangova, od običnih vojnika do najviših činova, kao i njihova upletenost u najrazličitije vrste poslova u dokumentima iznosi gotovo 50 % (46,84 %). Točnije, oni se spominju u 1127 isprava. Naravno, kako bi se dobila jasnija slika stvarnog udjela vojnika u svakodnevnom životu grada, ovaj broj treba reducirati uzimajuči u obzir dva osnovna razloga njihovog pojavljivanja u spomenutim ispravama po kriteriju podjele na njihovu posrednu i neposrednu funkciju u odredenoj ispravi. Naime, posrednima se mogu okarakterizirati oni koji se javljaju samo kao svjedoci pri sklapanju dokumenta, koji se spominju kao susjedi posjeda za koji se vrši kupoprodaja, a nemaju aktivnu ulogu u poslovanju, ili pak oni koji se samo usputno spominju kao članovi obitelji stvarnih aktera pojedine isprave. Naravno, podaci koje bilježnici redovito unose i kada se ne radi o neposrednim akterima, kao što su rod vojske, čin ili podrijetlo pojedinca, generalno su vrlo vrijedni i takoder se trebaju uzeti u obzir, ali oni nam ipak ne govore previše o aktivnoj zastupljenosti vojnika u svakodnevnom životu grada. Stoga če u nastavku više pozornosti ipak biti posvečeno onim vojnicima koji su i sami bili inicijatori ili neposredan razlog sastavljanja bilježničkih spisa, primjerice kod oporuka kao sastavljači ili kao nasljednici pojedinih legata, ili kod punomoči kao opunomočitelji ili opunomočenici i slično.
BITI VOJNIK U GRADU - NEKI ASPEKTI SVAKODNEVICE VOJNIKA U ZADRU
Zadar je u ovdje razmatranom razdoblju neupitno najvažniji grad mletačke provincije Dalmacije i Albanije (Novak, 1965). Iako zbog ratnih opasnosti i još uvijek prisutnih epidemija, broj stanovnika značajno oscilira pa tako prema procjenama u razdoblju pred Kandijski rat ima 5474, dok nakon rata ima 3300 stanovnika (Jelič, 1959, 349-509; Raukar, Petricioli, Švelec & Peričič, 1987, 371-372), prema čemu je u usporedbi s nekim drugim centrima zapadne Europe brojčano ne toliko značajan,7 on svejedno predstavlja upravno, gospodarsko, kulturno i vojno središte pokrajine zbog čega su njegovoj sigurnosti središnje mletačke vlasti pridavale posebnu pažnju. Njihova briga da očuvaju Zadar od neprijateljskih prijetnji vrlo je jasno manifestirana u brizi oko izgradnje najsuvremenijeg fortifikacijskog sustava onoga vremena, največim dijelom izgradenim tijekom 16. stolječa, čiji je krajnji rezultat bio izostanak izravne opsade grada kroz čitavo
za 18. stolječe mogu poslužiti za bolji uvid u rad bilježnika i prirodu same grade, v. u: Grbavac, 2008; Ladič, 2014; Bartulovič, 2016; Balič, Čoralič & Novosel, 2012; Balič, Čoralič & Novosel, 2014. Takoder, za bolje razumijevanje rada bilježnika, neizostavne su studije talijanske povjesničarke Marije Pie Pedani i slovenskog povjesničara Darka Darovca, v.: Pedani Fabris, 1996; Darovec, 1994.
7 Više o fenomenu manjih urbanih zajednica u ranonovovjekovnoj Europi, v. npr. u: Clark, 1995. O kretanjima stanovništva, posebno u manjim gradovima, kao i o specifičnosti sredozemnog prostora, v. u: Vries, 2007, 22, 49, 66-77, 121-172.
373
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Filip NOVOSEL: VOJNIČKI ŽIVOT U POZADINI RATOVANJA: SVAKODNEVICA MLETAČKIH VOJNIKA, 369-392
razdoblje ratovanja Mletačke Republike i Osmanskog Carstva.8 Ukoliko se u obzir uzme kompleksnost izgradnje ranonovovjekovnih fortifikacija koja je iziskivala iznimno velike troškove i angažman vrhunskih vojnih inženjera, postaje još jasnije koliko je Zadar značio Mlečanima.9 Prema dosadašnjim istraživanjima, ustanovljeno je kako je još od vremena nakon Ciparskog rata (1570.-1573.) u samom gradu boravilo najmanje 400 vojnika i odreden broj časnika organiziranih u pet četa na čelu s po jednim kapetanom, dok su posebnu skupinu činili topnici čiji je broj varirao, da bi u vrijeme Kandijskog rata dosegao i stotinu. Kako vojarne u gradu nije bilo, vojnici su bili rasporedeni po privatnim kucama, a u prvoj polovici 17. stoljeca organizirano je logorište, kvartir, za vojsku i konjiču gdje se u iznimnim trenucima priprema za vece vojne operacije znalo smjestiti do 3000 vojnika, zbog čega je za njihove potrebe uziman i lazaret sv. Marka, dok je za potrebe konjice redovito bilo stacionirano 500 konja (Novak, 1972, 214-222; Raukar, Petricioli, Švelec & Peričic, 1987, 359-360; Madunic, 2012, 47, 176, 248; Pederin, 1990, 44).10 U ovdje analiziranim ispravama povremeno se, ili kao dijelovi grada u kojima se odredeni ugovor sklopio, ili pak u kojima se nalazi nekretnina iz pojedinog kupoprodaj-nog ugovora, spominju konjanički kvartir, „Quartier della caualleria", u predjelu sv. Ivana te „delle Segniane / di Segniani" pokraj gradskog zida.11 Takoder, još je 1592. godine u gradu osnovana i vojna bolnica, obnavljana i proširivana tijekom 17. stoljeca (Raukar, Petricioli, Švelec & Peričic, 1987, 405; Pederin, 1990, 47; Mayhew, 2009, 257).12
Prema tome, velika uloga vojnika u gradu je neupitna, a dodatno tome u prilog govori upravo njihova redovita zastupljenost u predstavljenim bilježničkim spisima. Ukoliko i nisu uvijek bili neki od aktera zbog kojih se isprava sastavljala, sama njihova česta angažiranost u ulozi svjedoka pri sklapanju najrazličitijih poslova izmedu, u mnogim slučajevima, isključivo civilnih stranaka, govori u prilog tome da nisu bili niti zatvorena niti marginalizirana skupina vec aktivni čimbenici u društvenom životu grada. Uz to, takoder se mora dodati kako nema izražene ekskluzivnosti s obzirom na rod vojske ili čin - medu svjedocima se nalaze časnici svih rangova, ali i obični vojnici. No, od samog prebrojavanja spomena vojnika u bilježničkim spisima, detaljnija analiza sadržaja tih isprava daje mnogo konretniju sliku tko su oni sami bili, čime su se uz svoj vojni angažman bavili te kakav je i koliko intenzivan bio njihov odnos s civilnim stanovništvom u smislu medusobnog (ne)prihvacanja i uopce intenziteta interakcije čemu ce se u nastavku posvetiti pažnja.
8	O izvještajima vezanim za važnost zadarskih zidina jednog inženjera suvremenika v.: Bertoša, 2003, 54, 101-102. O procesu gradnje zidina i značaju tog projekta, v. u: Žmegač, 2009, 31-62; Madunic, 2012, 39-40.
9	O važnosti i kompleksnosti ranonovovjekovnog fortifikacijskog sustava postoji opsežna strana literatura, v. npr. u: Duffy, 1979; Pollak, 2014.
10	Za ovako velik broj vojnika u pojedinim trenucima rata u Zadru, kao i o procjenama potrebnih vojnika za obranu od potencijalne opsade, v.: Madunic, 2012, 83, 99, 247, 381.
11	Za spomen konjaničkog kvartira, v. npr.: HR-DAZD-31, BZ, Z. Sorini, b. I, fasc. 5, 16. XI. 1645. Za drugi spomenuti kvartir, na temelju bilježničkih spisa ne može se odrediti točna lokacija, odnosno pokraj kojeg bi se točno zida nalazio. Može se jedino pretpostaviti kako je to upravo taj kvartir spominjan u suvremenoj literaturi, v. npr.: HR-DAZD-31, BZ, F. Sorini, b. II, fasc. 8, 2.VII. 1653.
12	Spominje se kao toponim i u bilježničkim spisima kao „hospedal de soldati", v.: HR-DAZD-31, BZ, Z. Sorini, b. I, fasc. 5, 10. XI. 1649.
374
ACTAHISTRIAE ♦ 26 «2018O2
Filip NOVO SEL: VOINIČKIŽIVOTUPOZADIM RATOVATlA: UdAKSUNIVICASiLaTAČKIH VOJNIKA, 369-392
Ipak, najpeljejo6 malo brojcva. so iz bilježmčkih čpisa uzetihuobzir odbace oni čije sastavIjanja rnje izravno initiiuno čd sluane laaiilk^^ voonv osnbe, od spomenutih 1127, ostaje bsoj	ctokumanata. ^lje ded grafiko o pokazuje vrste isprava u kojima
vojnici sedjehiju It^o akteri, kiako sezastujljancst pojedine vnste isprava razlikuje od bilježnika doO)ai_jer;?ia^li^, ovaj gsafikon ipvk ps^ujeie.sn gunTcalnitcesd.
■	sporazumi
■	darovnice
■	zakupi
■	mirazi
■	kupoprodaje
■	punomoči inventari oporuke
Grafikon 1: Prisutnost vojnika kao aktera u spisima zada-rskihbilježnika (1645.-1669.) 1
Prema ovome, najzastupljenije su upravo punomoči koje su sklapane najčešče zbog zastupanja stranke u novčarskim ili pravnim poslovima pred nadležnim magistraturama. Opunomočenici su u največem broju slučajeva njima poznate osobe, od članova obitelji do vojnih kolega, ali javljaju se i profesionalni pravni zastopnici - odvjetnici i pravobranitelji. Slijede sporazumi, u koje spadaju najrazličitije vrste pravnih dogovora poput izmirenja ili bilo kakvog vodenja sudskih procesa, isprave o podjeli imovine, jamstva, razrješenja dugovanja, isplate vojničkih plača ili ugovori o vojnom angažmanu kao i, karakteristično za razdoblje o kojem je riječ, razmjena ili otkup ratnih zarobljenika. Kupoprodajni ugovori najčešče se odnose na trgovinu nekretninama najrazličitijih vrsta kako gradskih tako i onih izvan gradskih zidina, a rjede se trguje pokretninama. Oporuke imaju standardni obrazac, a njihova duljina ovisi o imovini oporučitelja koja je u pravilu odraz vojnog čina, kao i o broju na-sljednika. Po učestalosti slijede mirazi kojih detaljnost takoder ovisi o imovinskom statusu mladenaca. Najmovi se, kao i večinom kupoprodaje, bave nekretninama. Slijede darovnice koje se vrše kao zahvala za pruženu pomoč ili uzdržavanje tijekom boravka u gradu, a najrjede su zastupljeni inventari.
i3 Na temelju navedenih dokumenata i sljedečih arhivskih fondova: HR-DAZD-31, BZ, B. Lantana; HR-DAZD-31, BZ, F. Lantana; HR-DAZD-31, BZ, Z. Braicich.
Vrste isprava
375
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Filip NOVOSEL: VOJNIČKI ŽIVOT U POZADINI RATOVANJA: SVAKODNEVICA MLETAČKIH VOJNIKA, 369-392
0	MATERIJALNOM I DRUŠTVENOM STATUSU VOJNIKA
Kao što su zasebne profesionalne skupine činili trgovci, obrtnici ili svecenici, tako je i vojska predstavljala jednu od njih. No, u sebi je, opet kao i sve ostale, bila vrlo heterogena kako u vojnohijerarhijskom smislu koji je u pravilu ujedno reflektirao i uopce materijalni te društveni status pojedinih vojnika, tako i u onom etničkom. Kako je vec rečeno, bilje-žnici su redovito, iako opet ne u potpunosti vojničkom strogocom, unosili vojnički čin, rod vojske i uglavnom podrijetlo pojedinog vojnika što daje vrijednu sliku raznovrsnosti te profesionalne skupine. Stoga se iz pregledane grade lako može vidjeti kako su u gradu zastupljene apsolutno sve hijerarhijske vojne strukture, od običnog vojnika preko nižih časnika do pukovnika te svi rodovi, od pješaštva, konjaništva, topništva do pomorskih jedinica i prateceg vojnog osoblja poput oružara, ljekarnika ili konjušara.
Na samom početku vrlo je važno naglasiti kako mnogi od njih dolaze iz potpuno različitih kulturnih okruženja od onog zadarskog pa i šireg sredozemnog. Naime, njihovo podrijetlo seže od samog grada i okolice, preko čitave istočnojadranske obale, Mletaka
1	Terraferme te ostalih talijanskih zemalja pa sve do udaljenijih prostora zapadne i srednje Europe. Tako se u Zadru pod oružjem našlo prvenstveno mnogo lokalnih pučana i plemica, postepeno sve više Morlaka iz zaleda, potom stanovnika drugih dalmatinskih krajeva, zatim Istrijana i stanovnika habsburškog dijela Hrvatskog Primorja, Dubrovčana, Crnogoraca i Albanaca. Od vojnika koji ne dolaze s istočne obale Jadrana, u ispravama se najčešce spominju Talijani ne samo iz Venecije i mletačke Terraferme vec s cijelog Apeninskog poluotoka, od velikih gradova poput Napulja, Rima i Milana, preko ma-njih kao što su Brescia, Padova ili Vicenza, do malih mjesta i zabitijih krajeva od juga do sjevera Italije. Za njima, iako u mnogo manjem broju, slijede Nijemci te Švicarci, ponekad se u Zadru našao i pokoji Francuz pa čak i Poljak, a povremeno se spominju i Levantinci prvenstveno s raznih grčkih otoka.14 Pritom treba napomenuti kako se etnička slika civilnog stanovništva ne razlikuje od ovdje prikazanog vojnog te se ove dvije io-nako čvrsto isprepletene grupe u etničkom smislu prilično poklapaju. Usto je vrlo bitno naglasiti kako svi ovi stranci nisu u Zadru nužno bili samo privremeno, s namjerom da prvom prilikom napuste grad u potrazi za novom destinacijom ili odu na bojište. Dio njih je iz različitih razloga odlučio trajno, ili bar na dulje vrijeme, ostati u gradu, a time mu se pružila i prilika da dobije pravni status stanovnika (habitante) ili gradanina (cittadino) Zadra, kako je navedeno u Zadarskom statutu u Knjizi petoj, naslov IX., glavama 35. i 36. te Reformacijama 42 (Kolanovic & Križman, 1997, 494-497, 546-547). Uz ostalu gradu, i bilježnički spisi navode razne strance koji su imali odredeni pravni status.
Pri sklapanju jedne punomoci Leonardo iz Karnije, nekada vojnik u satniji pod zapovjedništvom kapetana Ivana Krstitelja Testiera, stanovnik Zadra, svojim opuno-mocenikom imenovao je Bastijana Gamberota, poručnika svoje bivše jedinice trenutno stacionirane u Splitu. Poručnika je zadužio za restituciju svoje vojničke odjece i ostale opreme od narednika u spomenutoj jedinici Jakova Belina, za potraživanje jedne slama-
14 O stranim postrojbama u mletačkoj vojsci u Dalmaciji i njihovom značenju, v.: Madunic, 2012, 139-166. Primjere pojedinih studija odredenih etničkih grupa u mletačkoj vojsci, v.: Čoralic, 2003; Čoralic, Katušic, 2015.
376
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Filip NOVOSEL: VOJNIČKI ŽIVOT U POZADINI RATOVANJA: SVAKODNEVICA MLETAČKIH VOJNIKA, 369-392
rice i košulje od kapetanovog sina Ivana Antuna Testiera te zahtijevanje isplate četiriju plača (90 lira i 16 solida, odnosno 22,14 lira po plači) koje je Leonardo zaradio služeči u spomenutoj satniji. Osim što detaljno govori o odnosima medu vojnicima raznih či-nova u samoj jedinici pa i obiteljskim vezama unutar nje te spominje stranca s pravnim statusom u gradu, ono što je možda najzanimljivije, uz financijsku moč običnog vojnika vidljivu iz iznosa plača, ova isprava donosi detaljan popis uobičajenog vojnog inventara prema kojemu se može rekonstruirati kako je bio opremljen onovremeni obični vojnik. Leonardo tako potražuje svoju mušketu sa stalkom, torbu s barutom i tanadi, bakreni lonac, neku vrstu širokog kaputa, bijele platnene hlače, crni šešir, košulju, tri para cipela, svjetiljku, pokrivalo za glavu i „ostale stvari koje mi pripadaju" (HR-DAZD-31, BZ, Z. Sorini, b. I, fasc. 1, 18. IV. 1646.).
Dok ostale često sadržavaju jednu do dvije ovdje navedene komponente, prethodno prikazana punomoč iznimna je upravo po tome što sve te podatke donosi na jednom mjestu. No, iako su medu instrumentima i punomočima ovako detaljni primjeri opisa rijetkost, o materijalnoj situiranosti drugih vojnika i časnika mnogo govore inventari i oporuke. Od sveukupno pet inventara i 42 oporuke koje su sastavili sami pripadnici vojske u Zadru, jednako kao i u ostalim ispravama, nalaze se pripadnici različitih vojničkih činova te se prema tome može vidjeti heterogenost materijalnog stanja unutar vojnih krugova. Nekoliko običnih vojnika u rangu gore spomenutog Leonarda sastavilo je svoje oporuke u Zadru, iz kojih se vidi da vojnici nisu nužno bili slabog materijalnog stanja pa tako jedan Trščanin, vojnik Leonardo Premi pok. Leonarda, oporučno ostavlja svoje nekretnine smještene u njegovom rodnom gradu jednoj Zadranki (HR-DAZD-31, BZ, Z. Sorini, b. I, fasc. 5, 30. XI. 1649.), dok očito prilično poduzetni vojnik Biasio Frecentese iz Napulja u oporuci navodi brojne svoje dužnike kojih se dug prema oporučitelju zbog raznih poslova popeo preko 100 reala (HR-DAZD-31, BZ, F. Sorini, b. II, fasc. 8, 21. XII. 1661.). Kao u slučaju pripadnika pješaštva, razlika u ekonomskoj moči vidi se i kod pripadnika konjice pa dok Nikola Pešušič s otoka Murtera, inače ne jedini vojnik u obitelji jer mu se pokojni brat Mateša spominje kao pukovnik u službi španjolskog kralja, raspolaže pristojnim bogatstvom u pokretninama i nekretninama, Albanac Petar Samarissi s druge strane dobar dio svojeg, ionako skromnog nasljedstva, ostavlja kako bi se isplatili njegovi dugovi (HR-DAZD-31, BZ, Z. Sorini, b. I, fasc. 5, 20. VIII. 1645.; HR-DAZD-31, BZ, F. Sorini, b. II, fasc. 8, 4. IX. 1656.). Ipak, vjerojatnije je da je večina običnih vojnika živjela od plače do plače koje su po satniji uglavnom iznosile nekoliko lira mjesečno (HR-DAZD-31, BZ, F. Sorini, b. I, fasc. 1, 11. XI. 1661.),15 odnosno na ra-zini čitave satnije mjesečni troškovi bi se kretali od 83,6 do 150 lira (HR-DAZD-31, BZ, F. Sorini, b. I, fasc. 1, 17. XI. 1661. i 18. XI. 1661.), ovisno o broju vojnika satnije koji je u manjoj mjeri mogao varirati od onog službeno propisanog. Uvijek u neizvjesnosti hoče li novac stiči na vrijeme, u velikom broju slučajeva nisu imali preveliki imetak pa prema tome velikih potreba za sastavljanjem oporuka očito nije bilo.
15 Mayhew govori kako je najniža plača vojnika iznosila dva dukata mjesečno, što se ne slaže s informacijama u citiranim izvorima. v.: Mayhew, 2009, 254-256. Najdetaljniji podaci o vojničkim plačama koji se ujedno više slažu s podacima iz ovdje prezentiranih izvora, v. u: Madunič, 2012, 313-335.
377
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Filip NOVOSEL: VOJNIČKI ŽIVOT U POZADINI RATOVANJA: SVAKODNEVICA MLETAČKIH VOJNIKA, 369-392
Sve zajedno, i medu istim vojnim rangom očito je da je vladala hetererogenost u materijalnom smislu. Niže rangirani časnici poput kaplara, zastavnika, narednika, pa i poručnika u principu se ne razlikuju po materijalnom statusu od svojih podredenih, običnih vojnika. Takoder, ni u ovoj grupi nema materijalne homogenosti jer u jednom slučaju poručnik Dimitrij Bilba Sconda iz Albanije ostavlja skromni legat, dok u dru-gom pričuvni zastavnik Šimun di Lorenzi barata večom imovinom od koje simboličan dio daje i za siromašne (HR-DAZD-31, BZ, F. Sorini, b. II, fasc. 8, 11. IX. 1656.; HR-DAZD-31, BZ, Z. Sorini, b. I, fasc. 5, 29. V. 1647.) čime daje do znanja da on sam nikako ne spada u tu skupinu. Opet, prema puno bogatijem popisu od onog spomenutog vojnika Leonarda, u kojem se ne nalazi samo vojna oprema več razni odjevni predmeti, nakit pa i jedna ilustrirana knjiga na njemačkom, može se vidjeti kako je jedan poručnik, u ovom slučaju Jakov Pechel iz Rotuila, iako se ne može svrstati medu bogatije stanov-nike grada, sasvim pristojnog materijalnog stanja. K tome, medu njegovim legatima nalaze se i neke nekretnine koje se, doduše, ne nalaze u samom popisu (HR-DAZD-31, BZ, Z. Sorini, b. I, fasc. 5, 8. IV. 1649.).
No, kada se pogleda prema gornjoj vojnoj hijerarhijskoj skupini, veča materijalna moč je primjetnija, makar i ovdje ima razlika. Iz nekoliko inventara, vidi se kako su kapetani i zapovjednici topnika redom pripadnici bolje stoječeg društvenog sloja, dok jedan slučaj pukovnika, u trenutku sastavljanja inventara več pokojnog Donata Civalellija, odaje do-brostoječu osobu s mnogo srebrnine i umjetnina (HR-DAZD-31, BZ, F. Sorini, b. II, fasc. 6, 15. XI. 1663.), iako u cjelini ne toliko bogatu kao što su to bili neki drugi pripadnici gradske elite. Uzevši u obzir oporuke kojih se u ovoj vojničkoj skupini sastavljanje znanto češče prakticiralo, postoji ih 29 od sveukupnog gore navedenog broja, vidi se kako se ma-terijalni status kapetana i zapovjednika topnika, a pogotovo pukovnika koji u pravilu i jesu bili pripadnici društvenih i vojnih elita, razlikuje od niže rangiranih časnika. Uz to, i sam sadržaj oporuka često je mnogo bogatiji legatima pa se tako uz redovite novčane iznose, nekretnine i čisto praktične pokretnine, često nalaze i legati sa srebrninom i zlatninom, što se uglavnom odnosi na nakit ili finiji jedači priboro za jelo. Ponekad se uza sve to mogu pojaviti i umjetnine, najčešče slike, poput legata zapovjednika topnika Franje Scudelierija u kojem on svojim članovima obitelji ostavlja nekoliko slika religijske tematike, jedan autoportret i dva porculanska bokala iz Konstantinopola (HR-DAZD-31, BZ, Z. Sorini, b. I, fasc. 5, 12. VIII. 1649.). Ovakvi legati svakako idu u prilog tvrdnji o povezanosti viših časnika s višim društvenim slojevima. Uza sve to, s obzirom na veču količinu legata, a time i bolje odavanje obiteljskih veza, moguče je otkriti u kakvim su odnosima vojnici oporučitelji bili prema svojim članovima obitelji. Iako odnosi uglavnom jesu dobri ili su oni loši bar prešučeni jednostavnim preskakanjem nepočudne rodbine u oporuci, nekoliko slučajeva izričito otkriva problematične obiteljske prilike pa se tako iz oporuke inače prilično bogatog kapetana Jeronima Zampandija, saznaje kako je oporučitelj razbaštinio svojeg sina Augustina jer je ovaj protiv očeve volje prodao mnoga njegova dobra. Pritom nalaže da sin vrati 20 dukata i mač, a ukoliko če se pokajati i vratiti krščanskom životu, imat če pravo na polovicu nasljedstva uz brata Jurja. Ako se pak ne pokaje, neka mu ostane rečenih 20 dukata i mač te jedan karabin i neka sam potraži svoju sreču u životu (HR-DAZD-31, BZ, F. Sorini, b. II, fasc. 8, 10. I. 1649.).
378
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Filip NOVOSEL: VOJNIČKI ŽIVOT U POZADINI RATOVANJA: SVAKODNEVICA MLETAČKIH VOJNIKA, 369-392
Na ovome mjestu još treba naglasiti kako medu samim vojnim krugovima postoji velika razina solidarnosti. Iako izvori ne donose puno podataka o otkupu zarobljenika, u njima se povremeno nadu reprezentativni primjeri vojničke solidarnosti u kojima se vidi kako bilo kakve potencijalne društvene barijere nestaju. O solidarnosti medu raznim vojnim činovima govori primjer kapetana Franje Pacea iz Moreje koji je svim vojnicima svoje satnije oporučno ostavio po 10 lira, a svojim časnicima po jednu godišnju placu, i to ne u smislu nekakvog dugovanja (HR-DAZD-31, BZ, S. Lovatello, b. I, fasc. 5, 1. XI. 1657.). Slično je kapetan Luka Halaburic iz Novigrada neka zemljišta donirao zastavniku Gašparu Basdaricu iz istog mjesta za svu pomoc i usluge koje mu je ovaj pružio (HR--DAZD-31, BZ, F. Sorini, b. I, fasc. 1, 30. I. 1660.). No, možda je najbolji pokazatelj solidarnosti medu ratnim drugovima slučaj otkupa izvanrednog topnika u novigradskoj utvrdi Luke Turkata iz Trevisa, zarobljenog prilikom osmanskog zauzeca Novigrada. Za njega je grupa zapovjednika topnika, takoder sudionika obrane rečene utvrde, zamolila generalnog providura Leonarda Foscola da isplati traženu otkupninu u iznosu od 120 reala, a oni sami zajamčili su svojom imovinom da ce novac biti namiren u roku od mjesec dana nakon što država isplati iznos i zatočenik bude pušten (HR-DAZD-31, BZ, Z. Sorini, b. I, fasc. 1, 13. I. 1647.).
O ŽIVOTU I SUŽIVOTU S CIVILIMA NA ULICAMA GRADA
Dodatno o materij alnim i društvenim prilikama pripadnika spomenutih skupina vojnika u gradu mogu reci i bračni ugovori koji redovito donose podatke o mirazima. No, možda i više od toga, mirazi pokazuju interakciju vojnika i civilnog stanovništva. Naravno, i uvidom u legate oporuka može se iščitati mnogo o obiteljskoj pozadini vojnika, ali mirazi o povezivanju s drugim obiteljima svakako govore neposrednije. Stoga ce se ovdje detaljnije obratiti pozornost na ovu vrstu izvora kako bi se vidjelo koliko su se vojnici ženili s djevojkama iz nevojničkih obitelji i koliko su vojnici očevi svoje kceri udavali za civile ili pripadnike svojeg poziva. Uz bračne ugovore i miraze, za stjecanje boljeg uvida u to koliko je vojnički stalež bio otvoren prema pripadnicima civilnog dijela društva i kakvi su njihovi odnosi bili, poslužit ce i darovnice te razni slučajevi u kojima se spominju najrazličitiji sudski procesi.
Postojecih 56 miraza jasno pokazuju kako ne postoji nikakva čvrsta granica izmedu vojničkog i civilnog stanovništva. Primarnu ulogu u sklapanju ugovora o mirazu igra društveni faktor te se u brojnim slučajevima vojničko-civilnih brakova može uočiti kako mlada i mladoženja dolaze iz istog društvenog sloja poput pripadnika ninskog plemstva Ivana Kašica i njegove supruge Katarine, kceri guvernadura Ivana Parenzija, trenutno konjičkog zapovjednika i takoder ninskog plemica (HR-DAZD-31, BZ, Z. Sorini, b. I, fasc. 1, 8. IX. 1645.), ili zadarskih gradana trgovca Petra Donadonija pok. Krstitelja te njegove buduce supruge Gabrijele kojoj miraz osigurava njezin brat poručnik Šimun Sagic pok. Jakova (HR-DAZD-31, BZ, A. Lomazzi, b. I, fasc. 1, 13. XI. 1655.). Čak ukoliko se brakovi u kojima su i mladoženja i zastupatelj mladenke pripadnici vojnih krugova, poput ugovora izmedu zadarskih plemica kapetana Jeronima Ferre pok. Petra Antuna i Pelegrine, kceri pok. kavaljera Jeronima Fanfonje koju zastupaju majka i braca
379
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Filip NOVOSEL: VOJNIČKI ŽIVOT U POZADINI RATOVANJA: SVAKODNEVICA MLETAČKIH VOJNIKA, 369-392
(HR-DAZD-31, BZ, F. Sorini, b. I, fasc. 1, 11. II. 1657.), primamu ulogu ipak igra društveni faktor. Mirazi uglavnom reflektiraju saznanja o imovinskom, a time u velikoj mjeri i društvenom, položaju vojnika u Zadru, upravo dobivena na temelju analize inventara i oporuka. Drugim riječima, hijerarhijski položaj u pravilu je odredivao visinu miraza pri stupanju u brak, makar i ovdje ima iznimaka, a uz novac, u miraz su ulazile i razne pokretnine i nekretnine što se sve može vidjeti iz popisa koji se ponekad nalaze na kraju sklopljenih ugovora.
Za razliku od prisutnih društvenih normi, etničke se ne mogu jasno uočiti. Brakovi medu lokalnim stanovništvom opčenito su, naravno, najuobičajeniji, ali ne može se reci kako su druge varijante iznimka pa tako i u slučaju vojnika jedan od bračnih drugova često nije iz Zadra več dolazi iz drugih dalmatinskih mjesta, ili iz daljih krajeva izvan provincije Dalmacije i Albanije kao i same Mletačke Republike. Ponekad oboje supru-žnika uopce nisu Zadrani, kao Parižanin i zapovjednik artiljerije Fiachri Ardi pok. Filipa i Petronela Maričeva iz Trogira (HR-DAZD-31, BZ, Z. Sorini, b. I, fasc. 1, 15. V 1648.) ili uopce nemaju veza s istočnojadranskom obalom poput zapovjednika topnika Apostola de Rezzija s Krfa i Nikolose, kceri guvernadura Vasilija s Cipra (HR-DAZD-31, BZ, A. Lomazzi, b. I, fasc. 1, 3. I. 1655.). U svakom slučaju, osim što je iz miraza jasno kako zbog pripadanja vojničkom svijetu ne postoje barijere za sklapanje brakova s civilima što ide u prilog tvrdnji o dobrom odnosu izmedu vojnog i civilnog stanovništva, vidljiva je i otvorenost domačih ljudi prema strancima. Brojni su slučajevi da se strani vojnici žene lokalnim djevojkama, ili da stranci u vojnoj službi u Zadru udaju svoje kčeri za lokalne mladiče. S obzirom da primjera ima previše, makar su svi zanimljivi i dodatno ukazuju na etničku raznolikost vojnika u gradu, nema potrebe ovdje ih navoditi. Za sada če dovoljno biti navesti podatak kako je od navedenih 56 bračnih ugovora ili ugovora o mirazu lokalno stanovništvo, kada se izuzmu i slučajevi u kojima je oboje supružnika stranog podrijetla, za svog bračnog druga u četiri slučaja odabralo nekog iz drugog dijela Dalmacije, a 18 stranaca u punom smislu riječi, bilo da se radi o teritoriju Mletačke Republike ili nekom drugom dijelu Apeninskog poluotoka, odnosno Europe od Francuske do Levanta. Kada se u obzir uzmu udovice koje se takoder spominju u raznim vrstama bilježničkih spisa, što zbog nastavljanja posla pokojnog supruga, prodaje imovine, potraživanja naknada za smrt supruga od strane mletačkih vlasti, ponovne udaje ili nečeg drugog, slika šarolikih brakova lokalnog stanovništva i stranaca nije ništa drukčija.16
Mnogo rjede po učestalosti, ali jednako značajne za razumijevanje odnosa vojnog i civilnog stanovništva u gradu, mogu se smatrati i darovnice. One se najčešče vrše kako bi se donirana osoba zauzvrat brinula o donatoru zbog njegove starosti i nemoči, ili kao zahvala za neku učinjenu uslugu. U pravilu se doniraju novac, razne pokretnine, gradske nekretnine, posjedi u okolici, ali ponekad, ukoliko je donor stranac, i nekretnine izvan granica Dalmacije kao što je to učinio vojnik Papinskih postrojbi Diamante Giliuzzi iz
16 Fenomen udovištva u ranom novom vijeku, s posebnim naglaskom na ratne udovice, posebna je tema koja prelazi granice ovoga rada. O tome više v. npr. u: Cavallo & Warner, 2014. Posebno za literatura, v. u: Bremmer & Bosch 2002, 248-250. Posebno o ratnim udovicama mletačkih vojnika, v. u: Mayhew, 2006, 91-93; Mayhew, 2009, 258-260.
380
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Filip NOVOSEL: VOJNIČKI ŽIVOT U POZADINI RATOVANJA: SVAKODNEVICA MLETAČKIH VOJNIKA, 369-392
li-V»^


•j"
f LAs/**^
■ t o"?
J
Jf

'	T. 1
.o-fH^- f&^r0	' - j,
-	—	v 1
T , cvS >- J" C ■' -------" "	^ R,
. i-

r ' v v ' ^ - -v ^ --„
' ^ * ■	,,;. - CflG . . t--
J .-	trn» ¿/'¿¿zifo--—
~ ; ■ " t	f^JTrjEJ .i i iAj--
i --. r~,	i
Sr	/
» -*>->	' C i 'O* -J	_
J. V«A>	.MuJ^t^ _
-«J.	¿iitfv
-	«¡M,,^ _
- ■ "	.

/vi*

/-bi

_

. V;	'i'-
J^v-JL^^JC- .__j]
^ j
- - ^ - f
J
57. 7: Isprava podmirivanja računa izmedu kapetana Luke Fridrika Baiera i pripadnika njegove bivše satnije - dio s popisom vojnika i dugovanja (HR-DAZD-31, BZ, S. Lovate77o, b. I, fasc. 1, 30. III. 1657.).
381
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Filip NOVOSEL: VOJNIČKI ŽIVOT U POZADINI RATOVANJA: SVAKODNEVICA MLETAČKIH VOJNIKA, 369-392
Offida na području Monte Alta (HR-DAZD-31, BZ, F. Sorini, b. I, fasc. 1, 3. IV. 1664.). Kao i medu mirazima, ovdje takoder postoje slučajevi interakcije isključivo unutar vojnih krugova, koja je često samo odraz odnosa članova obitelji koja ima brojne svoje pripadnike u vojnoj službi, ali moguce je naci i primjere solidarnosti medu vojnicima koji nisu u rodu, kako je vec prikazano ranije. Iako se, kada je riječ o uslugama, najčešce ne zna konkretnija pozadina priče, u nekoliko se primjera oni ipak spominju pa možemo saznati kako je kapetan Kamilo Mancini iz Rezza kod Modene zapovjednik talijanskih postrojbi u gradskoj tvrdavi gradaninu i stanovniku Zadra Pavlu Murisu donirao sva svoja dobra kao zahvalu za sve usluge koje mu je Pavao napravio, a posebice za liječenje i njegovanje u vrijeme Kamilove teške bolesti (HR-DAZD-31, BZ, F. Sorini, b. I, fasc. 1, 15. VIII. 1660.). No, možda je najzanimljiviji slučaj skladnog suživota vojnika i civila darovnica kaplara u Papinskim postrojbama Ivana Pere Perineija koji je svojoj sluškinji Ancili, takoder strankinji iz Ferare, darovao tkanine i nakit u iznosu od 120 reala te pridodao i tri cekina za troškove Ancilinog putovanja brodom u Anconu (HR-DAZD-31, BZ, F. Sorini, b. I, fasc. 1, 10. I. 1662.).
Uz sve ovo, nadasve o skladnom suživotu i medusobnom prihvacanju govore slučajevi kumstva izmedu vojnika i civila. Vrlo su dobri primjeri takvih čvrstih veza dvije punomoci iz kojih se doznaje kako je kapetan Petar Pavao Parenzi bio krsni kum sinu supružnika zadarskog kneza Julija Sauorgnana i njegove supruge Pauline (HR-DAZD-31, BZ, Z. Sorini, b. I, fasc. 1, 27. IV. 1646.), odnosno kako je zapovjednik papinskih vojnika na gradskom trgu Augustin Molinari kumovao pri krštenju sina Andela Balbija, kaštelana utvrde Sv. Nikola u Šibeniku (HR-DAZD-31, BZ, S. Lovatello, b. I, fasc. 2, ? XI. 1662.).
Naravno, daleko od toga da je život bio isključivo harmoničan. Kao u svakom drugom gradu, tako je i u Zadru postojala i ona druga, negativna, strana života vojnika i njegovog suživota s civilnim stanovništvom. Razne vrste bilježničkih spisa donose informacije o najrazličitijim sudskim procesima koji su se vodili zbog čitavog niza razloga, od parnica zbog novčanih dugovanja ili problema oko imovine i nasljedstva, preko procesa zbog fizičkih sukoba, do vojničke neposlušnosti. Ipak, u gradu kroz koji prolaze brojni vojnici iz raznih zemalja s različitim obrascima ponašanja dok u neposrednoj okolici istovremeno prijete ratne operacije, raspoloživa arhivska grada ne daje sliku jedne duboko konfliktne atmosfere, što je inače uobičajena karakteristika ranonovovjekovnog civilnog društva zahvacenog ratom.17 S obzirom na tako šaroliko društvo i napetu situaciju, zapravo je čudno što nema najtežih slučajeva kao što su ubojstva,18 a samih fizičkih konflikata nalazi se nekoliko od kojih se jedan dogodio za vrijeme karnevala, kada je slavljenička atmosfera zasigurno bila popracena agre-
17	O generalno konfliktnom suživotu vojnika i civila u gradu, v. npr.: Duffy, 1979, 254-255. Kao paradigmatski primjer prisutnosti problematičnih odnosa izmedu vojnika i civila u ranom novom vijeku može poslužiti temi ovog istraživanja vremenski najbliži Tridesetogodišnji rat kojeg se završne godine preklapaju s početkom Kandijskog, v.: Mortimer, 2002, 45-58.
18	Ubojstvo se spominje u jednom slučaju, ali samo kao presuda koja je donesena u Zadru za optužbu vezanu za Šibenik (HR-DAZD-31, BZ, S. Lovatello, b. I, fasc. 1, 27. II. 1661.). Ipak, za detaljniju analizu konflikata trebalo bi konzultirati drugu vrstu grade, prvenstveno sudske procese, ali njihova analiza, kako je več navedeno, prešla bi granice istraživanja za potrebe ovog rada.
382
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Filip NOVOSEL: VOJNIČKI ŽIVOT U POZADINI RATOVANJA: SVAKODNEVICA MLETAČKIH VOJNIKA, 369-392
sivnijim ponašanjem, vrlo vjerojatno potaknutim i vecim količinama alkohola pa su šanse za obračune ionako bile velike.19 Naime, vojnik na ratnom brodu u jedinici pod zapovjedništvom kapetana Stjepana iz Neretve, Stjepan Jurjevic, priznao je kako je 1645. godine u „tempo del carneuale" Jerolima Sibiščina s Hvara napao pištoljem. No, ugovorom o kojem je ovdje riječ obojica su se izmirila, a napadač se ispričao za počinjeno nedjelo (HR-DAZD-31, BZ, Z. Sorini, b. I, fasc. 1, 6. IV. 1646.). Ipak, medu onima o kojima se nešto konkretnije govori, najčešci su sporovi zbog novčanih dugovanja, raspodjele nekretnina u gradu i u okolici ili pak zbog nesuglasica oko prava na nasljedstvo, što opet sve pokazuje da su i vojnici posjedovali raznovrsna dobra. Nekoliko slučajeva vezano je isključivo uz vojnu službu, a jedna punomoc, kojom kapetan Ivan Mageri u konjaničkoj službi u gradskoj utvrdi, imenuje svojim opunomocenikom kapetana Jurja Chiurca, stanovnika Poreča, da u njegovo ime od odbjeglog bivšeg vojnika Ivanove satnije Matije Celadina potražuje novac koji je ovaj otudio (radi se o 132 lire) (HR-DAZD-31, BZ, Z. Ligniceo, b. I, fasc. 1, 5. IX. 1659.), donosi tragove o prisutnosti dezerterstva u redovima mletačke vojske. Da su vojnici uopce vodili brigu i ozbiljno shvacali sudske procese, govore i popisi inventara u kojima se povremeno navode upravo spisi potrebni za njihovo vodenje (HR-DAZD-31, BZ, Z. Sorini, b. I, fasc. 4, 7. X. 1649.; HR-DAZD-31, BZ, S. Lovatello, b. I, fasc. 6, 2. XI. 1657.).
Sve u svemu, kada se uzmu u obzir obje ovdje analizirane strane meduljudskih odnosa, može se doci do zaključka kako vojska ipak nije u velikoj mjeri predstavljala strano tkivo u gradu. Otvorenost jednih prema drugima, prevladavanje dobrih odnosa, dok oni loši nisu bili zastupljeni ništa više nego medu samim civilima, govore kako je civilno stanovništvo prihvatilo vojnike kao sastavni čimbenik gradskog života, vjerojatno u velikoj mjeri i zbog njihove stalne prisutnosti u gradu, kojih bi broj povremeno kulminirao, sve zbog dugotrajne ratne opasnosti i blizine granice s nikad prijateljski raspoloženim Osmanskim Carstvom.
KADA SE ODLOŽI ORUŽJE - O DJELATNOSTIMA VOJNIKA NEVEZANIM ZA VOJNU SLUŽBU
Na samom početku ovoga rada navedeno je kako je potražnja za vojnicima u Europi od 16. stoljeca porasla. Prema tome, vojnički poziv može se donekle smatrati kao samo jedna u nizu, doduše riskantnijih, djelatnosti novovjekovnog čovjeka. No, koliko je vojnik izvan bojišta bio okupiran vojničkim poslovima? Nadovezujuci se na prikaz dosadašnjih aspekata života vojnika u gradu, njihovog materijalnog stanja, društvenog položaja te suživota s civilima, iz ovdje prezentirane grade može se još nešto reci i o poslovima kojima su se vojnici bavili, a da nisu nužno bili vezani za vojnu službu.
Ipak, treba odmah reci kako vecini osnovna okupacija jest bila služenje u vojsci. To se jasno može vidjeti pregledom isprava vezanih za novčarske posovle u kojima uvelike prevladavaju slučajevi potraživanja i isplata vojničkih placa, a s obzirom na to da visi-
19 O fenomenu karnevala u ranonovovjekovnoj Europi, v. u: Burke, 1991, 145-164. Posebno na primjeru Venecije, uključujuci i naglasak na agresivnost, v. u: Johnson, 2011.
383
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Filip NOVOSEL: VOJNIČKI ŽIVOT U POZADINI RATOVANJA: SVAKODNEVICA MLETAČKIH VOJNIKA, 369-392
nom vojničkog čina raste i organizacijska odgovornost, u ovim se slučajevima češce kao glavni akteri spominju više rangirani časnici. S obzirom da su neki primjeri rješavanja vojnih financija vec navedeni prilikom osvrta na materijalni i društveni status vojnika, ovdje o njima nece biti detaljnijeg govora jer takvih i sličnih slučajeva koji se bave po-traživanjima i isplatama placa postoji još mnogo, kako onih pojedinaca koji zahtijevaju razne zaostatke, tako i zapovjednika jedinica koji potražuju novac za čitave postrojbe ili od lokalnih ili od središnjih mletačkih vlasti. Svemu tome treba još samo dodati kako časnici povremeno posuduju novac za potrebe opskrbe vojske i od privatnih osoba, kao što su to primjerice učinili poručnik Franjo Tirabosco i kapetan Matija Turlioni koji su za satniju kapetana Marcelina Grationija posudili novčana sredstva od gradskog ljekarnika Franje Armanija (HR-DAZD-31, BZ, Z. Sorini, b. I, fasc. 1, 17. X. 1648.). Ovo je jedini slučaj da ljekarnik Armani ima bilo kakvih novčanih poslova s vojskom, ali povecanu potražnju potrepština za vojsku uzrokovanu ratnim stanjem pojedinci su mogli dobro iskoristiti. U tom se kontekstu zadarski gradanin i trgovac Rafael Bonicelli vrlo često spominje ili kao opunomocenik raznih časnika koji su potraživali novac za svoje vojnike ili kao izravni kreditor upravo za vojne potrebe te se stoga može smatrati i svojevrsnim ratnim profiterom.20
Na žalost, razlozi zbog kojih dolazi do isplata ili potraživanja novaca, često nisu navedeni u gradi, a ponekad se to odnosi i na same iznose. No, konkretni su podaci ipak zastupljeni u dovoljnoj mjeri, ponekad i prilično detaljno, da se vidi jedan mozaik poslova od onih sitnih svakodnevnih pa do ozbiljnih trgovačkih ili kupoprodajnih ugovora. Novčana potraživanja i davanja krecu se u golemom rasponu od nekoliko desetaka lira do nekoliko tisuca dukata. Što se tiče samih vrsta poslova, kakav je bio onaj manjeg opsega može se, primjerice, vidjeti iz punomoci krznara i stanovnika Zadra Andrije Staffea koji opunomocuje kolegu krznara Franju Frankovica, takoder stanovnika Zadra, da u njegovo ime potražuje novce od poručnika Stjepana Naračica iz Vrboske na Hvaru u iznosu od 18 dukata za razne predmete, točnije 14 dukata za odjevni predmet od krzna lisice, 20 lira za bačvicu vina, šest lira za janjecu kožu i dvije lire za još jedan odjevni predmet (HR-DAZD-31, BZ, Z. Sorini, b. I, fasc. 1, 16. IX. 1647.). Nešto veci posao sklopio je potkivač u vojnoj službi Pavao Flora. S obzirom da se sa svojom satnijom spremao otici u Veneciju, naplatio je dug u iznosu od 300 lira koji je prema njemu imao gradski bilježnik Ambrozije Lomazzi. Novac je isplatila zadarska bratovština sv. Karla Boromejskog, odnosno njezin gastald Bernard Ultulian, a dug je nastao prilikom Florine prodaje konja Lomazziju (HR-DAZD-31, BZ, S. Lovatello, 29. X. 1658.). No, poduzetni pukovnik Vuk Crnica sklopio je i jedan mnogo ozbiljniji posao u odnosu na prethodno prikazane. On je nabavio jedan brod s 22 mornara koji ce ploviti iz Vira pod zapovjedništvom paruna Ivana Zolmana s Iža te prevoziti raznu robu u vrijednosti od 800 lira. Dogovoreno je kako ce se robom trgovati na raznim mjestima, a dobit dijeliti na tri dijela izmedu posade, pukovnika i paruna broda. Zanimljiva je, ali i uobičajena,
20 Primjere izravnog Bonicellijeog financiranja vojske, v. npr. u: HR-DAZD-31, BZ, F. Sorini, b. I, fasc. 1, 15. XI. 1656.; HR-DAZD-31, BZ, F. Sorini, b. I, fasc. 1, 29. XI. 1656.; HR-DAZD-31, BZ, F. Sorini, b. I, fasc. 1, 26. III. 1658.; HR-DAZD-31, BZ, F. Sorini, b. I, fasc. 1, 20. III. 1661.
384
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Filip NOVOSEL: VOJNIČKI ŽIVOT U POZADINI RATOVANJA: SVAKODNEVICA MLETAČKIH VOJNIKA, 369-392
završna napomena u kojoj se parunu zabranjuje svako krijumčarenje te je on dužan čuvati brod od nevremena i gusara (HR-DAZD-31, BZ, F. Sorini, b. I, fasc. 1, 20. X. 1661.; HR-DAZD-31, BZ, F. Sorini, b. I, fasc. 1, 4. XII. 1661.; HR-DAZD-31, BZ, F. Sorini, b. I, fasc. 1, 12. VII. 1662.). Dakle, osim pojedinačnih trgovanja koja su ipak bila učestalija, mogu se naci i pojedinci koji su sklapali vece poslove na dulji rok.
Vrlo mnogo o poslovanju govore i ugovori vezani uz nekretnine. Ukoliko se ponovno osvrne na gore prezentirani grafikon aktivnosti vojnika medu bilježničkim spisima, vidi se koliko su kupoprodaje kuca i zemljišta te najmovi, dakle svi ugovori koji su na ovaj ili onaj način direktno vezani uz nekretnine, zastupljeni medu vojnicima. S 10,67 % kupoprodaja i 3,41 % najmova možda ne spadaju u gornju kategoriju, ali ako se u obzir uzmu dugovanja vezana uz nekretnine u kategoriji sporazuma ili razni podaci o poslo-vima tog tipa medu punomocima, može se reci kako je bavljenje nekretninama zapravo zastupljeno u pristojnoj mjeri, bilo da su vojnici kupci ili prodavači, najmoprimci ili najmodavci. Ova činjenica govori kako su bili stambeno situirani ili, kada se govori o strancima, u mogucnosti često bez problema na vlastiti trošak unajmiti nekretninu. U ugovorima se nalaze primjeri prodaje i najmova najraznovrsnijih nekretnina izvan grada, od zemljišta poput vinograda i maslinika, obradivih površina i pašnjaka, do mlinova. Za potrebe rada na zemlji vojnici ugovaraju i poslove s kolonima kao što je to primjerice bio slučaj kapetana Jurja Renessija koji je u svoje te u ime svoje brace sklopio ugovor sa Šimunom Zobanofom, sinom Blaža s Kali, prema kojem Šimun stupa u službu kod Jurja kao njegov kolon uz detaljno navedene uvjete rada (HR-DAZD-31, BZ, Z. Ligniceo, b. I, fasc. 1, 9. VI. 1658.). Takoder, i sami vojnici uzimaju u najam nekretnine izvan grada za rad pa tako zadarski stanovnik zastavnik Jakov Bulic zajedno s Jakovom Kostulovicem s područja Nina od Jeronima Vitanovica uzima u najam jedan mlin na vodu, takoder uz detaljni opis uvjeta rada (HR-DAZD-31, BZ, F. Sorini, b. I, fasc. 1, 28. IX. 1664.). Naravno, uz zemljišta, još je više zastupljen broj slučajeva koji se odnose na gradske nekretnine najrazličitijeg tipa. U ispravama prevladavju kupoprodaje i najmovi čitavih kuca odnosno njihovih dijelova namijenjenih za stanovanje, ali su zastupljeni i prostori pogodni za neki oblik rada - ducani, konobe, podrumi i skladišta. Na žalost, uglavnom nije navedena konkretnija informacija što se u tim pro-storima radilo pa saznanja o djelatnostima vojnika ostaju na raznini fragmentarnosti, ali odredeni primjeri postoje i oni uglavnom govore o sitnijim obrtima. Možda je medu njima najzanimljiviji ugovor vojnika iz Papinske pukovnije Ivana Franje Fratonija koji u ime svojeg brata Dominika daje u najam vojnom bubnjaru Ivanu Krstitelju Ercola-niju iz iste pukovnije razne stvari i pokucstvo potrebno za opskrbu ducana s rakijom smještenom u zadarskom predjelu sv. Krševana zajedno s insturmentima za destiliranje, a uz sve ostale detalje najma, na kraju isprave donosi se i popis inventara sa svom aparaturom (HR-DAZD-31, BZ, F. Sorini, b. I, fasc. 1, 3. II. 1664.). Same nekretnine koje se spominju u ugovorima ne nalaze se nužno u gradu ili okolici. Postoje slučajevi spominjanja posjeda u talijanskim zemljama poput mantovanskih posjeda pukovnika zadarske gradske utvrde Ivana Krstitelja Sottovije (HR-DAZD-31, BZ, Z. Sorini, b. I, fasc. 1, 17. I. 1647.) ili na Levantu gdje je svoja zemljišta na Zakintu imao kapetan Marko Turlioni (HR-DAZD-31, BZ, Z. Sorini, b. I, fasc. 1, 27. IV. 1648.). Ovdje je još
385
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Filip NOVOSEL: VOJNIČKI ŽIVOT U POZADINI RATOVANJA: SVAKODNEVICA MLETAČKIH VOJNIKA, 369-392
potrebno reci da je pri pregledavanju ovih izvora, uz pokoju iznimku, vidljivo kako bogatstvo temeljeno na nekretninama u pravilu jest odraz društvenog statusa uz koji je usko vezan i vojnički čin.
Za kraj analize bavljenja vojnika djelatnostima nevezanim za njihov poziv, treba navesti još jedno koje ipak donekle stoji u korelaciji s ratom. Radi se o trgovini robljem, vrlo razvijenim upravo u Dalmaciji u vrijeme Kandijskog i, kasnije, Morejskog rata, pri čemu je Zadar bio jedno od središta.21 Medu ispravama povremeno se sklapaju upravo takvi ugovori, a tek su u nekoliko slučajeva zabilježeni i vojnici kao akteri u takvoj vrsti trgovine, poput zastavnika u Papinskoj pukovniji Josipa Martinija koji je Jakovu Jučicu iz Biograda na Moru prodao Vragina Rupaliju, „Turčina" starog oko 14 godina, sina pok. Zafeta iz Bilaja po cijeni od 140 reala (HR-DAZD-31, BZ, F. Sorini, b. I, fasc. 1, 30. VII. 1666.).
ZAKLJUČAK
Ovdje prikazani aspekti života vojnika u mletačkoj službi sredine 17. stoljeca jasno prikazuju svu kompleksnost njihova boravka u gradu. Na temelju analize, ali i samog pregleda ovdje datih primjera, može se reci kako je vojnik, bio on bez ikakvog čina ili visoki časnik, činio profesionalnu skupinu koja je imala značajnu ulogu u kreiranju svakodnevice urbanog života Zadra. No, svakako treba naglasiti kako je u gradu i dalje prvenstveno dominirao civilni život. Dakle, institucija vojske nikad nije preuzela primat u odnosu na ostale njegove fukncije te grad nije postao nekakav vojni logor primarno podreden potrebama vojske i ratovanja. Konstantna prisutnost vojnika prvenstveno se može smatrati posljedicom stalne ratne ugroženosti i velike brige središnjih mletačkih vlasti za ovaj njima iznimno važan dalmatinski grad, nego kao njihova intencija da ga pretvore u veliku vojarnu. Time bi se mogla objasniti i sasvim dobra interakcija te uopce integriranost vojnika u civilne društvene skupine, kako je vidljivo iz prezentirane grade, što u onodobnoj Europi nije uvijek bio slučaj.
Dakle, ovdje analizirani bilježnički spisi, po svojoj prirodi iznimno raznorodni, bez svake sumnje daju slojevit uvid u vojničku svakodnevicu. Kroz trgovačke poslove, opo-ruke, miraze i inventare vidljiva je prisutna, i razumljiva, društvena raslojenost u vojsci -dok su obični vojnici i niže rangirani časnici redovito dolazili iz nižih društvenih slojeva, osobe s višim činovima u pravilu su bili plemiči ili barem bogatiji sloj gradana. Pritom je često moguče dobiti detaljan uvid u ekonomsku situaciju pojedinca i njegove obitelji, od uvjeta života preko posjedovanja raznih pokretnina i nekretnina, do generalne finan-cijske situacije koja se reflektira i kroz isplate plača vojnicima. Punomoči takoder jasno ocrtavaju raznolikost vojnikove djelatnosti, ali i interakciju s civilima koje su uzimali za opunomočenike ili od njih sami bili angažirani. Mirazi i bračni ugovori medu kojima broj slučajeva sklapanja braka izmedu lokalnih djevojaka i vojnika stranaca nije zanemariv, takoder govore o dobroj prihvačenosti vojske od strane domicilnog stanovništva, a tome pridonosi i mali, ali indikativan broj darovnica u kojima vojnici zahvaljuju gradanima za
21 O trgovini robljem u Dalmaciji i Zadru kao bitnom središtu, v. u: Mayhew, 2013.
386
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Filip NOVOSEL: VOJNIČKI ŽIVOT U POZADINI RATOVANJA: SVAKODNEVICA MLETAČKIH VOJNIKA, 369-392
pomoč, od one zdravstvene do financijske, ili pak za dobro ugoščivanje tijekom boravka u gradu. Onu drugu, negativnu, stranu suživota, ocrtavaju dakako parnice i sudski procesi ili zbog raznih dugovanja ili pak zbog fizičkih sukoba koji su se uglavnom odvijali na gradskim ulicama. Svakako, sve to pokazuje kako su vojnici bili sastavni dio cjelokupnog urbanog društva i nisu predstavljali nikakvu posebnu, izoliranu, skupinu. Naravno, medu svim spomenutim ispravama nalaze se i brojni podaci vezani isključivo za vojnički svijet. Tako možemo vidjeti brojne slučajeve dobrih i loših odnosa medu samim vojnicima, a iako bilježnički spisi ne daju detaljan uvid u ustroj vojske i uz to povezana financijska pitanja, pojedini slučajevi u kojima se pojavljuje popis cijele satnije zbog raznih dugovanja, isplate plača ili, u nekoliko slučajeva, formiranja nove jedinice što je ponekad povezano i s vojnim poduzetništvom, mogu se nadovezati na istraživanja koja su obavili ovdje spomenuti kolege Madunič i Markulin.
Na kraju, kao što se izražena dinamika i raznovrsnost svih segmenata gradskog života vidi pri uzimanju u obzir sveukupne razmatrane grade, jednaka se slika dobiva i ako se u toj gradi pod povečalo stave samo vojnici. Kroz gradske ulice prolazi obična soldateska jednako kao i istaknuti vojskovode, a bilježnici zapisuju detalje o njihovom djelovanju, ponašanju i materijalnom stanju, unoseči u svoje spise sve - od malih lokalnih do velikih poslova koji nadilaze prostor grada, distrikta i čitave pokrajine, od uličnih sukoba do vezivanja za grad ženidbom s lokalnim stanovništvom i, na poslijetku, od bilježenja najsitnijih svakodnevnih predmeta običnih vojnika do vrijednih umjetnina ili nekretnina vojne elite. Usto, ne smije se zaboraviti niti na vojnu nomenklatura koja pomaže u dalj-njem usustavljivanju i rješavanju problema terminologije, a o kojoj ovdje nije bilo riječi. Sve u svemu, iako ne donose potpune i egzaktne kvantitativne podatke, bilježnički spisi, kroz sudbine pojedinaca, uvelike osvjetljavaju život onodobnog vojničkog svijeta van bojišnice u cjelini.
Ovaj rad nastojao je u jednakoj mjeri nadograditi dosadašnja saznanja o nekim aspektima vojne povijesti, kao i pokazati koliko su bilježnički spisi sa svim svojim specifičnostima zapravo prikladni za proučavanje vojne tematike. Uz temeljno pitanje kako je vojnik živio u civilnom, prvenstveno urbanom, svijetu, željelo s ukazati i na razne mogučnosti koju pruža grada koja nije proizvod samih vojnih struktura niti izravna posljedica njihovih najrazličitijih potreba. Naravno, daleko od toga da je ova vrsta grade ovom kratkom studijom u potpunosti iskorištena. Prema tome, uz potrebu komparativne analize s drugom gradom, bilježnički spisi svakako zavreduju detaljniju obradu za potrebe pojedinih detalja iz vojničkog života, jednako kao i neke šire, opčenitije vojnopovijesne tematike kako bi se saznanja o vrlo kompleksnom i dinamičnom vojničkom svijetu u ranom novom vijeku dodatno produbila.
387
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Filip NOVOSEL: VOJNIČKI ŽIVOT U POZADINI RATOVANJA: SVAKODNEVICA MLETAČKIH VOJNIKA, 369-392
A SOLDIER LIVING BEHIND MILITARY LINES: EVERYDAY LIFE OF VENETIAN SOLDIERS IN THE CITY OF ZADAR DURING THE WAR OF CANDIA (1645-1669) IN THE ACTS OF THE ZARATIN PUBLIC NOTARIES
Filip NOVOSEL
Croatian Institute of History, Opaticka 10, 10000 Zagreb, Croatia e-mail: novosel@isp.hr
SUMMARY
The early modern military history already has a long tradition in European historiography. Since Croatian lands in the aforementioned period were a part of the universal European borderland entitled „Antemurale Christianitatis", many topics in contemporary Croatian historiography are concerned with the research on military issues as well. However, for a long time the focus of Croatian (and Yugoslav) historians was on the history of warfare, and some other topics not directly concerned with battles or simply chronology of wars became a matter of reaserch only recently.
The aim of this paper was exactly to analyse one of the problems not dealt so far extensively in Croatian military history. More concretely, the members of Venetian army in Zadar during the war of Crete (1645-1669) were taken as a case study for a research of a soldiers' daily life in an urban settlement, on the basis of the notarial acts of Zaratine notaries of that time as the mayor archival source. In this 25 years long period these notaries have produced almost 2500 documents af all kind of contracts concerning everyday business divided into following categories by the notaries themselves: Istrumenti (agreements of all kinds, buying and selling contracts, rents, dowrys, donations), Proccu-re (procurements), Carte varie (sketches of documents), Estimi (estimations), Processi et Sentenze arbitrali (juridical documents and lawsuits), Inventarii (inventories) and Testamenti (testaments).
Finally, the paper has shown that the presence of soldiers of all ranks and geographical origin was continous in all kinds of cases in Zadar. As a result of the analysis, the conclusion was made that this professional group was clearly one of quite important human factors in the overall appearance of the urban society, engaged in all kind of daily enterprise not directly conected to military affairs. Yet, it must be pointed out that there was no any trace of organized militarization of the urban civil society itself. Rather, from the given material it is clearly visible how members of the military and civilian population interacted extensively, living in mostly peaceful cohabitation with only ocasional frictions common for the society in general.
Keywords: early modern military history, Republic of Venice, Dalmatia, Zadar, urban history, social history, daily life
388
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Filip NOVOSEL: VOJNIČKI ŽIVOT U POZADINI RATOVANJA: SVAKODNEVICA MLETAČKIH VOJNIKA, 369-392
IZVORI I LITERATURA
ASVe - Archivio di Stato di Venezia (ASVe), Capi del Consiglio dei Dieci: Lettere di
Rettori e di altre carice. ASVe - ASVe, Inquisitori di Stato: Lettere ai Proveditori Generali in Dalmazia ed Albania
1624-1736.
ASVe - ASVe, Senato: Dispacci, Proveditori da terra e da mar e altre cariche. ASVe - ASVe, Senato: Dispacci dei Rettori.
HR-AZDN-43, MKZd - Arhiv Zadarske nadbiskupije (AZDN), Zbirka matičnih knjiga
i parica matičnih knjiga Zadarske nadbiskupije, Zadar (MKZd). HR-DAZD-1, GPDA - Državni arhiv u Zadru (HR-DAZD), Generalni providuri za
Dalmaciju i Albaniju (GPDA), 1643.-1671. HR-DAZD-20, OZKZ - HR-DAZD, Opcina/Komuna Zadar. Knez Zadra (OZKZ), 1646.-1662.
HR-DAZD-31, BZ, A. Lomazzi - HR-DAZD, Bilježnici Zadra (BZ), Ambrogio Lomaz-zi, 1645.-1658., b. 1.
HR-DAZD-31, BZ, B. Lantana - HR-DAZD, BZ, Bartolomeo Lantana, 1645.-1647., b. 1. HR-DAZD-31, BZ, F. Lantana - HR-DAZD, BZ, Francesco Lantana, 1669.-1687., b. 1. HR-DAZD-31, BZ, F. Sorini - HR-DAZD, BZ, Francesco Sorini, 1656.-1677., b. 2. HR-DAZD-31, BZ, S. Lovatello - HR-DAZD, BZ, Simon Lovatello, 1656.-1671., b. 1. HR-DAZD-31, BZ, Z. Braicich - HR-DAZD, BZ, Zuanne Braicich, 1621.-1645., b. 9 i 13.
HR-DAZD-31, BZ, Z. Ligniceo - HR-DAZD, BZ, Zuanne Ligniceo, 1656.-1659., b. 1. HR-DAZD-31, BZ, Z. Sorini - HR-DAZD, BZ, Zuanne Sorini 1645.-1650., b. 1.
Balic, J., Čoralic, L. & F. Novosel (2012): Oporuke iz fonda Spisi zadarskih bilježnika Državnog arhiva u Zadru: Antonio Calogera (1768.-1772.). Starine, 64, Zagreb, 113-183.
Balic, J., Čoralic, L. & F. Novosel (ur.) (2014): Gradivo za povijest istočnoga Jadrana u ranom novom vijeku, I. Spisi zadarskoga bilježnika Antonija Calogere (1768.-1770.). Miscellanea Hadriatica et Mediterranea, 57. Zagreb, Hrvatska akademija znanosti i
umjetnosti.
Bartulovic, A. (2016): Prilog životopisu zadarskoga bilježnika Petra Perencana (1365.1392.). Povijesni prilozi, 50, 49-69. Bertoša, M. (ur.) (2003): Tvrdavni spisi Onofrija del Campa: traktati i memorabilije jednoga kondotjera u Dalmaciji tijekom Kandijskoga rata. Rijeka, Državni arhiv u
Rijeci.
Bremmer, J. & L. Bosch van den (ur.) (2002): Between Poverty and the Pyre. Moments
in the History of Widowhood. London, New York, Routledge. Burke, P. (1991): Junaci, nitkovi i lude. Narodna kultura predindustrijske Europe. Zagreb, Školska knjiga.
Cavallo, S. & L. Warner (ur.) (2014): Widowhood in Medieval and Early Modern Europe. London, New York, Routledge.
389
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Filip NOVOSEL: VOJNIČKI ŽIVOT U POZADINI RATOVANJA: SVAKODNEVICA MLETAČKIH VOJNIKA, 369-392
Clark, P. (ur.) (1995): Small Towns in Early Modern Europe. Cambridge, Cambridge University Press.
Coralic, L. (2003): Odvjetci obitelji Grasswein: istaknuti sudionici vojno-krajiške povjijesti koncem 16. i početkom 17. stoljeca U: Mak, N. & R. Trischler (ur.): Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu. Osijek, Njemačka narodna zajednica Osijek, 41-50.
Coralic, L., Katalinic, V. & M. Katušic (2016): Bubnjari, timpanisti, trubači i pifaristi: glazbena pratnja u mletačkim prekojadranskim kopnenim postrojbama u 18. stoljecu. Arti musices: hrvatski muzikološki zbornik, 47, 1-2, 27-78.
Coralic, L. & M. Katušic (2014): Bokelj Josip Balovic (1728.-1793.) - zapovjednik mletačkih ratnih brodova u drugoj polovici 18. stoljeca. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 56, 157-179.
Coralic, L. & M. Katušic (2015): Vojnici iz Ugarske u mletačkim prekomorskim kopnenim postrojbama u 18. stoljecu. Scrinia Slavonica: godišnjak Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest, 15, 89-111.
Coralic, L. & M. Katušic (2016): Šibenčani u mletačkim prekojadranskim kopnenim postrojbama (18. stoljece). Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 58, 147-190.
Darovec, D. (1994): Notarjeva javna vera: notarji in vicedomini v Kopru, Izoli in Piranu v obdobju Beneške republike. Koper, Zgodovinsko društvo za južno Primorsko.
Difnik, F. (1986): Povijest Kandijskog rata u Dalmaciji. Split, Književni krug Split.
Duffy, Ch. (1979): Siege Warfare. The Fortress in the Early Modern World 1494-1660. London, Henley, Routledge, Kegan Paul.
Duffy, M. (1980): Introduction. U: Duffy, M. (ur.): The Military Revolution and the State 1500-1800. Exeter, Exeter University Press, 1-9.
Grbavac, B. (2008): Notari kao posrednici izmedu Italije i Dalmacije - studije, službe, seobe izmedu dvije obale Jadrana. Acta Histriae, 16, 4, 503-526.
Jačov, M. (1991): Le guerre Veneto-Turche del XVII in Dalmazia. Venezia, Atti e memo-rie della Societa di storia patria.
Jelic, R. (1959): Stanovništvo Zadra u drugoj polovici XVI. i početkom XVII. st. gledano kroz matice v jenčanih. Starine, 49, Zagreb, 349-509.
Johnson, J. J. (2011): Venice Incognito: Masks in the Serene Republic. Berkley, Los Angeles, University of California Press.
Kolanovic, J. & M. Križman (ur.) (1997): Statua Iadertina / Zadarski statut. Zadar, Zagreb, Ogranak Matice hrvatske, Hrvatski državni arhiv.
Ladic, Z. (2014): O procesu demokratizacije u pisanju kasnosrednjovjekovnih privatno-pravnih bilježničkih isprava u istočno-jadranskim komunama. Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, 32, Zagreb, 39-66.
Madunic, D. (2012): Defensiones Dalmatiae: Governance and Logistics in the Venetian Defensive System in Dalmatia During the War of Crete (1645-1669). Doktorska disertacija. Budimpešta, Central European University.
Markulin, N. (2014): Mletačka vojna organizacija u Dalmaciji i Boki od Morejskog rata (1684.-1699.) do Požarevačkog mira 1718. Doktorska disertacija. Zadar, Sve-učilište u Zadru.
390
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Filip NOVOSEL: VOJNIČKI ŽIVOT U POZADINI RATOVANJA: SVAKODNEVICA MLETAČKIH VOJNIKA, 369-392
Mayhew, T. (2006): Soldiers, Widows and Families: Social and Political Status od the Professional Warriors of the Venetian Republic (1645-1718). U: Waaldijk, B. (ur.): Professions and Social Identity. New European Historical Research on Work, Gender and Society. Pisa, Edizioni Plus, 89-101.
Mayhew, T. (2008): Dalmatia between Ottoman and Venetian Rule. Contado di Zara 1645-1718. Roma, Viella.
Mayhew, T. (2009): Mletački vojnik na istočnoj obali Jadrana za Kandijskog rata (1645.-1669.). U: Roksandic D. & D. Agičic (ur.): Spomenica Josipa Adamčeka. Zagreb, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu - Odsjek za povijest, 243-262.
McNeill, W. H. (1982): The Pursuit of Power: Technology, Armed Force and Society since A.D. 1000. Chicago, The University of Chicago Press.
Mayhew, T. (2013): Prodaja roblja na Jadranu u 17. stoljecu. Miscellanea Hadriatica et Mediterranea, 1, 1, prosinac, Zadar, 107-118.
Mortimer, G. (2002): Eyewitness Accounts of the Thirty Years War 1618-48. Houndmill, Basingstoke, Hampshire, New York, Palgrave.
Novak, G. (ur.) (1972): Commissiones et relationes Venetae, VII. Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, 50. Zagreb, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.
Novak, G. (1977): Commissiones et relationes Venetae, VIII. Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, 51. Zagreb, Jugoslavenska akademija znanosti
i umjetnosti.
Novak, M. (1965): Zadar glavni grad mletačke Dalmacije i Albanije, Radovi Instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru, XI-XII, 187-202.
Pedani Fabris, M. P. (1996): „Veneta auctoritate notarius". Storia del notariato venezia-no (1514-1797). Milano, Dott. A. Giuffre Editore.
Pederin, I. (1990): Mletačka uprava, privreda i politika u Dalmaciji (1409.-1797.). Dubrovnik, Časopis „Dubrovnik".
Pollak, M. (2014): Cities at War in Early Modern Europe. New York, Cambridge University Press.
Raukar, T., Petricioli, I., Švelec, F. & Š. Peričic (1987): Zadar pod mletačkom upravom. Zadar, Filozofski fakultet Zadar.
Solitro, V. (1989): Povijesni dokumenti o Istri i Dalmaciji. Split, Književni krug Split.
Stanojevic, G. (1958): Dalmacija u doba Kandijskog rata (1645.-1669.). Vesnik Vojnog muzeja Jugoslovenske narodne armije 5, 2, 93-182.
Stanojevic, G. (1970): Jugoslovenske zemlje u mletačko-turskim ratovima XVI-XVIII vijeka (cir.). Beograd, Izdanje Istorijskog instituta.
Tallet, F. (2003): War and Society in Early Modern Europe 1495-1715. London, New York, Routledge.
Traljic, S. M. (1959): Tursko-mletačko susjedstvo na zadarskoj krajini XVII stoljeca. Radovi Institufta JAZU u Zadru, 4-5, 409-429.
Traljic, S. M. (1973): Tursko-mletačke granice u Dalmaciji u XVI. i XVII. stoljecu. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 20, 447-458.
391
ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2
Filip NOVOSEL: VOJNIČKI ŽIVOT U POZADINI RATOVANJA: SVAKODNEVICA MLETAČKIH VOJNIKA, 369-392
Vrandečic, J. (2001): The 'military revolution' in sixteenth and seventeenth-century Dalmatia. U: Rajšp, V. et al. (ur.): Melikov zbornik: Slovenci v zgodovini in njihovi srednjevropski sosedje. Ljubljana, Založba ZRC, ZRC SAZU, 293-310.
Vrandečic, J. (2013): Borba za Jadran u ranom novom vijeku: mletačko-osmanski ratovi u venecijanskoj nuncijaturi. Split, Filozofski fakultet u Splitu - Odsjek za povijest.
Vries, J. de (2007): European Urbanization 1500-1800. London, New York, Routledge.
Wilson, P. (1999): European warfare 1450-1815. U: Black, J. (ur.): War in the Early Modern World. London-New York: Routledge, 177-205.
Žmegač, A. (2009): Bastioni jadranske Hrvatske. Zagreb, Školska knjiga, Institut za povijest umjetnosti.
392