Poitarina plaćena u gotovu omiJM Cena Din. 1. CilLAw ▲ 'Z. licejska knjisn-ic J^uKLjana ШЏ -osmajorovn 1. 6LA5ILO -5AVEZA KOKOLA ■i '11111ГЧЧ. KRALJElVINL JUGOSLAVIJE V Čuvajte Jugoslaviju! Izlazi svake subote Godišnja preiplata 50 din ♦ Uredništvo i uprava Prestolonaslednikov trg 34 ♦ Telefon uredništva 30-866 i 26-516, uprave 30-866 ♦ Račun Poslanske štedionice br. 57.686 O Oglasi po ceniku O Rukopisi se ne vračaju Beograd, 11 septembar 1937 God. VIII ^ Broj 28 Jugoslovensko Sokolstvo proslavilo je ovogodišnji rodendan Njegovog Veličanstva Kralja Petra II, svog uz-višenog Starešine, u čitavoj zemlji na najsvečaniji način. U največim sokolskim cent rima, u sedištu Saveza Sokola Kraljevine Ju goslavije, u Beogradu, u sed istima svih naših sokolskih župa i društava kao i u najmanjim i najzahačenijim našim jedinicama, sokolskim četama, ovaj značajni naš narodni i državni praznik proslavljen je najlepše, do stojanstveno i s a spontanim oseča jima največe ljubavi i odanosti, ko je celokupno jugoslovensko Sokolstvo Kaji prema svom Mladom Kralju, prema svome prvom sokolskom bratu i uzvišenom Starešini, prema uz-danici svojo j i najlepšo j nadi jugo-slovenskog naroda. Ovogodišnje sokolske proslave ro-dendana naše g Mladog Kralja imale s u za jugoslovensko Sokolstvo i svoje posebno značenje, što se na rodendan N j. Vel. Kralja navršila ujedno i prva godišnjica Sokolske Petrove petoletnice. Sa radošču i zadovoljstvom može-mo ovde danas konstatovati, da je ideja Sokolske Petrove petoletnice, ko ja se porodila posle najsudbonos-nijeg udara, ko ji je pogodio našu nad ju i s njom naše Sokolstvo, i u jed noj element ar no j potrebi ko ja se z at im osetila u našem sveopštem na-cionalnom životu današnjice, naj-snažnije odjekla u duši svega jugo-slovenskog Sokolstva, živo ustalasala njegove redove i pokrenula ih na nova pregnuča, neosporno teška i odgovorna, krvavo naporna, puna žrtvovanja i pregaranja, ali i svetla i velika, dostojna imena kome si: posvečena. Ova prva godina Sokolske Petrove petoletnice protekla je do-duše sva u pri premama i organizacij-skom radu oko sprovodenja u život ovog velikog sokolskog poduhvata, ali u n jo j su se pokazale več i prve jasne i svetle konture uspešnog post epenog realizovanja te ideje. Neka bi s toga u drugo j godini svoje Petrove petoletnice jugoslovensko Sokolstvo pokazalo sve jačim zamahom svog konstruktivnog rada da istinski služi svome narodu i svojo j zemlji i da za ta j veliki cilj ima snage da se bori i da u to j borbi op-stane i pobedi. Zamenik starešine Saveza SHj brat Gangl otvara svečanost ne Holarčevom univerzitetu u Beogradu u čast rodendana Nj. Vel. Kralja Na fioncu prve godine Sofiolsfie Petrove petoletnice Nj. Vel. Kraljica Marija poselila je na novinarsko) izložbi u Ljubljani i odelenje sokolske šfampe Sokolstvo je najsvečanije proslavilo rodendan Nj. Vel. Kralja Snimak Nj. Vel. Kralja s ovogodišnjeg letovanja na Bledu l1 okviru jesenskog velesajma u Ljubljani priredena je, povodom 140-go-dišnjice prvih slovenačkih novina, „Ljubljanskih novica”, koje je izdavao Valentin Vodnik, i izložba razvoja slo-venačkog novinarstva. Na ovoj novinarskoj izložbi uzelo je jednim delom učešća i naše Sokolstvo, koje je u jednom posebnom odelenju, u paviljonu „N”, aranžiralo izložbu naše sokolske štampe. U četvrtak, dne 9 o. m., ljubljanski velesajam i novinarsku izložbu po-setila je Nj. Vel. Kraljica Marija. Vi-soku gošću dočekali su pored zvanič-nih i drugih odličnih pretstavnika i pretstavnici jugoslovenskog Sokolstva. Obilazeči razna odelenja novinarske izložbe, Nj. Vel. Kraljica prišla je i odelenju, u kome je bila smeštena izložba sokolske štampe. Tu su Nj. Vel. dočekali prvi zamenik starešine SKJ brat Gangl, savezni prosve-brat Miloš Stanojevič, u-sokolske štampe brat Stjepan i aranžer izložbe sokolske štam-Vekoslav Kovač. ■ Vel. Kraljiču pozdravio je brat i zatim pokazao visokoj gošči sokolsku knjigu tehničko-vaspitnog značaja „Nauk o telovadbi”, koju je več godine 1869 napisao član Južnog Sokola France Levstik. Medu ostalim, dalje je brat Gangl pripomenuo, da je ova izložba sokolske štampe ovoga puta uredena doduše dosta skromno, ali da če se upotpuniti za izložbu sokolske štampe koja če se naredne godine prirediti u okviru X svesokolskog sleta u Pragu, a posebice pak da če izložba jugoslovenske sokolske štampe biti dostojno opremljena prigodom II svesokolskog sleta u Beogradu 1941 godine, koji če se održati u proslavu navrše-nja punoletnosti mladoga Kralja, Nj. Vel. Petra II. Na pitanje Nj. Vel. Kraljice, na kome mestu če se u Beogradu održati slet, odnosno gde če se izgraditi stadion, brat Gangl je odgovorio, da se to pitanje, koje je za održanje sleta naj-važnije, sada upravo temeljito študira. Nj. Vel. Kraljica je s naročitim vidnim zanimanjem pratila tumačenje brata Gangla i razgledala izložbu, te se zatim srdačno oprostila i s osobito vedrim raspoloženjem udaljila se sa svo-jom pratnjom, oduševljeno pozdravljena od svih prisutnih. Nj. Vel. Kraljica Marija na izložbi sokol, štampe s naročilom pažnjom prali razlaganje brala Gangla Sama izložba, iako doista veoma skromno uređena i na način kako je to aranžeru dopuštalo i suviše prekratko vreme, te ne može da dade ni približni! sliku razvoja i pregled stanja štampe jugoslovenskog Sokolstva, ipak je privlačila veliku pažnju broj-nih posetilaca. Videli srno, da je bilo dobro i korisno, što je na ovoj izložbi bilo zastupano sa svojom štam-pom i naše Sokolstvo, i to iz propagandnih, prestižnih i mnogih drugih razloga. U mnogome pogledu dragoceni inate-rijal s ove izložbe može vrlo korisno da posluži kao osnova za jednu budu-ču izložbu naše štampe. — Č. Sokolske proslave rodendana N), M Kralja 1 prva godisnjica Sokolske Petrove pefolefke Proslava Kraljevog rođendana u Beogradu Proslavu rođendana Nj. Vel. Kralja u Beogradu priredio je Savez Sokola Kraljevine Jugoslavije u zajednici sa Sokolskom župom Beograd i svima beo-gradskim sokolskim društvima. IJjutro toga dana beogradsko Sokolstvo s članovima uprave Saveza SKJ i Sokolske župe Beograd prisustvovalo je reviju trupa na Banjici, a nakon toga pretstavnici uprave Saveza SKJ prisu-stvovali su blagodarenju u crkvama, Nakon završenog revija trupa Sokoli su se sa Banjice, na čelu sa zastavama i sokolskim glazbama vratili u povorci u grad, da na Kolarčevom narodnom u-niverzitetu učestvuju na svojoj sokol-skoj svečanosti u čast rodendana Nj. Vel. Kralja. Na Kolarčevom univerzitetu Svečana dvorana Kolarčevog univer-ziteta bila je toga dana ispunjena do po-slednjeg mesta od Sokolstva i gradan-stva. Na sredini pozornice, koja je bila ukrašena cvečem; i relenilom, bila јг postavljena velika slika Nj. Vel. Kralja u sokolskoj odori, a u pozadini, iza pretsedničkog stola, stajali su barjak-tari sa zastavama beogradskih sokolskih društava, u sredini kojili su bile save-Izna- i župska zastava. Svečanosti je prisustvovao izaslanik Nj. Vel. Kralja pukovnik g. Radomir Petrovič. Nadalje su bili prisutni i brojni odlični pretstavnici, medu kojima: u ime kraljevske vlade ministar finan-sija gosp. d-r Dušan Letica i ministar za fizičko vaspitanje naroda g. dr. Josip Rogič, zatiin guverner Nj. Vel. Kralja g. Jeremija Živanovič, u ime pravoslavne crkve vikarni episkop g. dr. Sava Trlajič, pretstavnik starokatolič-ke crkve brat dr. Niko Kalodera, pret-stavnik Narodne skupštine g. dr. Vuk Vujasinovič, izaslanik ministra grade-vina brat arh. Momir Korunovič, generali g.g. Bodi, Dušan Pešič, Ljubomir Maksimovič i dr. 2arko Ruvidič, načelnik Ministarstva fizičkog vaspitanja g. Vuk Aračič, bivši ministar g. Miloš Trifunovič, 1 lija Trifunovič-Birčanin pretsednik Narodne odbrane, pretstavnik Jadranske straže g. dr. Josip Barič, pretstavnik Crvenog krsta, g. Vasa Lazarevič, kao i ostali ugledni pretstavnici naših nacionalnih, kulturnih i humanih društava i ustanova. Za pretsedničkim stolom na pozornici zauzela je mesto uprava Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije na čelu sa zamenicima saveznog starešine bračom: Ganglom, Paunkovičem, dr. Belajčičem i Smiljaničem. U 11.45 časova u dvoranu je stupio burno pozdravljen izaslanik Nj. Vel. Kralja pukovnik g. Radomir Petrovič, koji je bio ispraćen na odredeno počasno mesto. Odmah tada sokolska glaz-ba zasvirala je „Sokolski pozdrav ”, čime je ujedno u torne času odana i počast državnoj zastavi. Tada je svečanost otvorio prvi zame-nik saveznog starešine brat Gangl pozdravnim govorom, u kome je rekao sledeče: GOVOR BRATA GANGLA — Bračo i sestre! Otvaram ovu svečanu sednicu Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavija i prvi pozdrav s nje šaljem Njegovom Veličanstvu Kralju Petru II, našem najmilijem i od svih nas iskreno ljubljenem bratu Starešini! (Burhi i dugotrajni odu?evlje-poklici „Živeo!”) Njemu je upučen „Sokolski pozdrav”, koji smo baš netom čuli, Njemu u čast neka leprša državna zastava, koju smo sada s patriotskim osečajima razvili, Njemu neka iz naših duša zagrmi naš priprosti, ali iskreni sokolski bratski: Zdravo! (Dugotrajne ovacije i gromki poklici Nj. V'. Kralju). Današnjim danom zaključujemo prvu godinu Sokolske Petrove petotetnice, koju smo baš na današnji dan i na istom mestu svečano proglasili prošle godine i u nju stupili junačkim korakom i čvrstom voljom, da želim:), po-red svojih stalnih i tekučih sokolskih poslova, do punoletstva Mladog Kralja, sa skrajnim naporima svih svojih moralnih, fizičkih' i materijalnih sila, oba-slpati put do Njegovog prestola sa '„Vim onim tekovinama, koje može da stvari neumorna i čvrsta sokolska aktivnost. To želimo, to moramo i to čem.;) i uči-niti! (Oduševljeno odobravanje). To je naša zakletva, upisana u svakoj sokolskoj duši. I ja danas ne mogu ni-šta drugo da učinim, nego da je ponovno predam čitavome svetu na znanje, da je opet ponovim i da to naglasim, da nas svako čujj, da nas svako razume, da svako — prijatelj i neprijatelj — s time računa, da mi Sokoli to želimo, da mi Sokoli to moramo i da čemo mi jugoslovenski Sokoli, u bratskoj zajednici slovenskog Sokolstva, to i učiniti! (Burno odobravanje). Od prošle godine do ove, i od danas unapred još četiri godine., i zatim godinu za godinom napred i napred — čita-tavo to vreme, koje iz proŠlosti utiče u sadašnjost i svoj polet i svoju pjzitivnu aktivnost usmeruje u budučnost — čita-vo to vreme neka bude svedokom, i dokazom, da u našoj zemlji bez sokolskog rada nema ni nacionalnog ni državljan-skog života, nema onog stvaralaštva, koje donosi trajne koristi, i da nema ni jednog drugog gesla iznad našeg: Naj-pre Kralj, najpre narod, najpre domovina — a tek zatim sve drugo! (Oduševljeno odobravanje) Mi Sokoli želimo, da se čitavo naše državljansko delo i sav naš život potpuno poklapa sa sokolskim radom i sokolskim životom i da sud narodni — taj nepogrešivi sud narodne duše — sam od sebe dode do spoznaje da bez Sokolstva nema Jugoslavije i da sva Jugoslavija treba da bude sokolska! (Buran aplauz). Srce mi obuzimlje velika radost, što mogu ovo izjaviti pred vama, koji ste se odazvali našem paiivu i došli medu nas, da zajednički proslavimo ovaj naš sokolski praznik. Zatim je brat Gangl pozdravio iza-slanika Nj. Vel. Kralja pukovnika g. Radomira Petroviča, u kome času su priredene dugotrajne burne i odušev-ljene ovacije Nj. Vel. Kralju, Nj. Vel. Kraljici i celom Kraljevskom domu, koje se nisu stišale za nekoliko časaka. Nadalje je pozdravio pretstavnike kraljevske vlade, ministre g.g. dra Dušana Le-ticu i dra Josipa Rogiča,pretstavnike crkvenih vlasti i naše junačke vojske, kojom prilikom su takoder dvoranom odjekli burni i oduševljeni poklici, kao i pretstavnike nacionalnih, kulturnih i \hu-manih udruženja i ustanova. U nastavku svog govora brat Gangl je dalje rekao: Sestro i bračo! Več smo do voljno o-cenili unutrašnju vrednost Sokolske Petrove petoletnice, koju želimo da izvršimo u slavu Boga — kako glasi naša molitva — to če reči, da želimo svoj rad, svoje misli i svoje ideale uvek i svuda održati u skladu s načetima isti-ne i pravde, koje su svetu dane od Boga. Rad je molitva;. I gde treperi luč u hramu Gospodinovom — ta je luč sano vidljivi znak neugasle vatre isti-ne, koja se doduše može zaseniti svakim zlim činom, ali koja nikada ne može za uvek utrnuti. 1 ta je luč samo vidljivi znak neugasle vatre pravde, koju doduše mogu krivi proroci i nasilnici baciti u stranu, ali koji njeno lice ne mogu trajno da pokriju nikakvim velom. Istina < pravda pobedile su uvek svakog svog neprijatelja, i one če strЛ i današnje i buduče svoje progonitelje, te če ipak pobedonosno zasjati nad našom domo-vinom. (Burno odobravanje). ( Ovaj sud o unutrašnjoj vrednosti Sokolske Petrove petoletnice nikao je iz naše sokolske svesti i opet u nju utiče, tako da se u toj sokolskoj svesti nalazi sve ono, što mi želimo, što mi moramo i što čemo i učiniti. Zato nije naš rad nikakva naša zasluga, več je sve što želimo, što moramjo i što čemo učiniti, posledica te svesti, jer u toj svesti leži Oplenački grob, tako da bude sve ono što je bilo, što je danas i što če biti u narednim godinama, izraz naše pobožne želje za pokoj duše Viteškog Kralja Aleksandra 1 Ujedinitelja, Oca našeg Mladog Kralja. (Svi prisutni ustaju i klicu: „Slava Mu!”). On koji je bio do smrti izmoren titanskim radom na stvaranju velike Jugoslavije, neka počiva u miru, a nedovršeno Njegovo delo preuzimaju u čast Njegova spomena sokolske ruke, da ga nastave i dovrše na sreču i dug život Kralja Petra II (ponovne burnei i oduševljene ovacije), čiju 15-godišnjicu rodenja danas sla' vimo. Unutrašnja vrednost, sadržana u sokolskoj svesti, izvanjski se pokazuje pred očima svih več u stvarnim uspesima naše« nastojanja. S otpornošču i postoja-nošču, koje zaslužuju divljenje, Sokolstvo prkosi svim navalama strasti, koje udaraju o nas sa svih nepri- jateljskih strana. Ali nema te snage ni nasilja, koji bi mogli da uguše i onemoguče sokolski rad, koji u Sokolskoj Petrovoj petoletnici, po svd-joj unutrašnjoj vrednosti, po svojoj uvečanoj ceni i iznad poprečnosti uz-dignute sokolske svesti — teži stvarnim uspesima, sjaju i veličini Jugoslavije. (Burno odobravanje). Silnijeg po-kreta naša domovina još nije doživela. I držim, da je s unutrašnjom vredno-šču našeg rada, iz sokolske svesti i stvarnih uspeha obuhvačena molitva, koju sam baš netom raščlanio. Neka ova molitva postane geslo, koje razume či-tava 'Jugoslavija, neka postane jedini izraz zajedničkih interesa čitavog jugo-slovenskog naroda! Neka živi Njegovo Veličanstvo Kralj Petar II! Neka živi dom i rod Karadordeviča! Neka živi Jugoslavija! Neka živi jugoslovensko Sokolstvo! Zdravo! — Konac govora brata Gangla bio je propračen burnim i oduševljenim po-klicima Nj. Vel. Kralju, Kraljevskom domu, Jugoslaviji i Sokolstvu. Nakon što je zatim hor Prvog beo-gradskog pevačkog društva otpevao dr-žavnu himnu, brat Gangl je predložio da se uputi Nj. Vel. Kralju sledeči pozdravni telegram: POZDRAVNI BRZOJAV NJEGOVOM VELIČANSTVU KRALJU PETRU II — Njegovom Veličanstvu Kralju Petru II Bled Savez Sokola Kraljevine Jugoslavije slavi danas sa svim svojim jedinicama po čitavoj domovini 15 rodendan svog Mladog Kralja i prvu godišnjicu Sokolske Petrove petoletnice. Na ovoj proslavi se-čamo se Velikog Oca našeg lju-bljenog Starešine, na ovaj praznik pridružujemo se radosti uzorne Majke Kraljice Marije, pridružujemo se radosti obojice Kraljeve Brače i sve Kraljevske Porodice, pridružujemo se radosti čitavog ju-goslovenskog naroda, kojeg prj-vejavaju vruče želje za zdrav i dug živo* I srečnu vladavlnu svog Kralja. Ljubav, vernost i odanost mla-dome potomku velikog Ooa i slavnih Njegovih Dedova, koji je simbol jugoslovenske misli, jedinstva naroda i države, biče u buduče kao što su 1 do sada bile posvečene misli vodilje nesebičnog rada jugoslovenskog Sokolstva za bla-godat naroda i domovine. Sa sokolske proslave Kraljevog rodendana na Holarčevoin univerziletu u Beogradu Sa letovanja Nj, Vel, Kralja Petra II na Bledu Nj. Vel. Kralj Petar // sa Svojom bračom Nj. Kr. Vis. Kraljevičem Tomislavom i N j. Kr. Vis. Kraljevičem Andrejom, Nj. Kr. Vis. KneMevičem Aleksandrom i Nj. Kr. Vis. Kneže-vičem Nifiolom, sinovima Nj. Kr. Vis. Kneza Namesnitia Pavla, te sa grupom softolsfiifi naraštajaca proveo je jedan deo ovogodišnjeg letovanja na Bledu i ofiolini. Neka živi, Njegovo Veličanstvo Kralj Petar II! Neka živi naš sokolski Starešina! Neka živi Kraljevska Porodica! Neka živi Jugoslavija! Mladome Kralju bratu Starešini za Njegov rođendan iskrene i bratske sokolske pozdrave: Zdravo! — Čitanje pozdravnog telegrama cela dvorana saslušala je stoječi i na koncu ponovno priredila oduševljene ovacije Nj. Vel. Kralju. Zatim je brat D. Gošič, glumač i reditelj beogradskog Narodnog pozo-rišta, krasno recitovao pesmu „Mladome Kralju”, koja je izazvala buran a-plauz od svih prisutnih. Nakon toga je govorio o Sokolskoj Petrovoj petoletnici prosvetar Saveza SKJ, brat prof. Miloš Stanojevič, či-ji je govor bio često prekidan odušev-ljenim poklicima i odobravanjem. U svome govoru brat Stanojevič rekao je sledeče: GOVOR BR. M. STANOJEVIČA — Sestre i bračo! Evo minula je godina dana od momenta zaveta jugoslovenskog Sokolstva. Minula je godina, u kojoj se tek po-ceo da razvija rad u Sokolskoj Petrovoj petoletoi., I u toj prvoj godini videla se svetla zora onih pregnuča sto če i Sokolstvo u toku ostalih godina obav-ljati. Zora lepših dana. Zora srečne vladavine Petra II Karađorđeviča. Sestre i bračo! Kad god se kakvo veliko delo započinje, ono ima svojih neumornih apostola. Ali ima isto tako i onih što stoje po strani i sumnjivo vrte glavom. Ima sagorevajučih boraca i ravnodušnih posmatrača. Možda je to tako i sa Sokolskom Petrovom peto-letkom. Pa ipak njen efekat ne može biti umanjen. Ne može, jer je misao o petoletci nikla u duši jednoga, brzo je prihvatio drugi, treči i hiljaditi po redu. Od jedne iskre, buknuo je plamen koji če sagoreti svaku prepreku. Buknuo je orkan pritajene snage narodne. Buknuo u momentu kad je kroz narodno oko prokapala krvava suza za neimarom jugoslovenskog jedinstva, Aleksandrom Karađorđevićem. Sestre i bračo! Petrova petoletka je zato neminovno morala nastupiti. Morala je nastupiti kao neka vrsta duhovne revolucije, čije parole tako jasno i u-bedljivo govore: Mi nečemo da naš narod bude žedan bistre vode. Valja se duboko zaroniti u zemlju da otuda sikne veliki mlaz. sveže životvorne vode. Nečemo da sivi krečni kamen po planinskim vrletima dere nebo, da se na njemu lome munje i gromovi. Nečemo to, jer i goli kamen može vredna ruka pretvoriti u lisnatu šumu, čiji li-snikom če se stoka nahraniti, čijoin če se granom narod ogrejati u zimu, a u čijein hladu leti se odmoriti. Velika naša zemlja za pet godina mora biti ujednačena po bogatstvima razne vrste. Mora, jer danas ne po-stoji ni jedan kutič u toj našoj zemlji, a da tamo nije razvijeno Sokolstvo, t. j. da tamo nije doprla sokolska misao. Dobra volja i složan rad svih i svakog mogu stvoriti blagostanje na mesto bede, raj na mesto pakla. Ali kako i gde stvarati, zlurado mnogi često pitaju. Vrlo prosto. Stvarati najpre kod sebe samog. Učiniti sebe boljim, boljim po krvi i pameti, o-čvrsnuti svoje telo i svoju dušu. A odmah zatim podignuti svoju porodicu do bolje hrane, do bolje odeče i do boljeg stana. Onda podignuti selo u kome se živi. I dosta. Dosta za prvi momenat, ili možda za uvek dosta. Jer sreča nikada nikome ne dolazi iz ve-likog sveta, več je ona tu- u njegovoj okolini, u selu, u gradu, u krugu po-znatih ljudi. Zato začetnici rada u Petrovoj petoletnici nemaju nikakvih teorija, a kad kažemo nemaju teorija onda kažemo nemaju fantazija. Realnost života uvek je gonila ljude da realno misle. A naša realnost je i suviše osetna, da ne rečemo i suviše gorka. Zato se moraju trezvenc primiti surovosti koje nam ži-\ot nameče. j Nekadu i nelkima je to bilo malo smešno kaii su Sokoli nabavljali kreč da o'kiečc domove svojih članova, ili kad su kopali jame za skupljanje du- breta, ih šekli pruče za podizanje o-grada, ili gradili košnice za pčele, ili kalemili plemenito voče na divljake, ili nabavljali seme za gajenje cveča. Pa ipak to „smešno” bilo je u osnovi nešto vrlo ozbiljno. Naš mali čovek je stekao smisao za čistoču doma, za du-brenje zemljišta, za pčelarstvo, za vo-čarstvo, za zadrugarstvo, ukratko, on se sa ležišta na zemlji podiže do ugodne postelje, iz koje ustaje svež i snažan za stvaranje i podmirenje svih potreba jednog probudenog roba, koji je do toga časa bio okovan lancima neznanja u tami primitivnoga života. Na torne je naše Sokolstvo i do sada radilo, a sa Petrovom petoletkom napori se imaju ustostručiti. Ali, sestre i bračo, ne radi se samo o kruhu i telu. Ne živi se samo od na-sušnog hleba, davno su rekli stari narodi. Traži se još i duh. Koji i kakav duh? Mi nismo zadovoljni sa o-vakvim tipom jugoslovenskog čoveka. Iz njega se mora izagnati onaj od tudi-naca nametnuti stari zloduh — zloduh separiranja, spletkarenja i bezpomoč-nog očajanja. Hočemo novog čoveka, hočemo viteza sa novim istinskim jugoslovenskim duhom. To nema da postane jednoga dana, jedne godine. Svakako neče to nastati ni u ovih pet godina, ali če se bar stvoriti uslovi za takav razvoj. Spremni su da nam mnogi sa mnogih strana reknu, kako je sve to samo pusta utopija! Neka je i tako. Ali tako su rekli i osnivačima Sokolstva pa je iz njihove utopije nikla njihova slo-bodna zemlja/ I nama pre godinu dana rekoše da od petoletke neče biti nista. A eto, samo u prvoj njenoj petini u mnogim inestima ostvarena je polo-vina zadataka, a negde i svih. Zagrebačko Sokolstvo je skupno proslavilo 6 septembar, dok su pojedina društva održala i posebne priredbe. Malo kada je bilo takvo oduševljenje medu zagrebačkiin Sokolstvom kao ove godine pred proslavu rodendana svoga starešine, Nj. Vel. Kralja Petra II. Sve se spremalo, sve je bilo kao elektrizo-vano i malo je ko izostao, osim onih koji su bili službeno sprečeni. Več u 7 sati velika masa Sokola i Sokolica počela je pristizati na letno vežbalište Sokola II na Vilsonovom trgu. U 8 sati vežbalište je pružalo van-redno lepu sliku. Svrstala se povorka pod sokolskim zastavama na čelu sa župskom zastavom, pa starešinstvo župe sa starešinom župe bratom dr. Gavran-čičem, članom savezne uprave bratom dr. Verkom te načelnicom Saveza s. Skalarjevom. Muzika Sokola 11 zasvi-rala je marš i povorka je krenula dostojanstveno kroz zagrebačke ulice do katedrale. Kada je armijski general g. Pantelija Jurišič stigao na konju i gromko pozdravio Sokole, zaorilo je iz stotina grla gromko „Zdravo”. U uzor-noj povorci posle blagodarenja išlo se pred pravoslavnu crkvu, a zatim na Jelačičev trg i sudelovalo kod defilea trupa. Kada su Sokoli tamo stigli, veliki broj gradanstva pozdravio je sokol- Ljubljana je ovogodišnji rodendan našeg inladog Kralja, Nj. Vel. Petra II, proslavila na izvanredno svečan način. Kao uvod u proslavu velikog praznika održana je u ukusno ukrašenoj vežba-onici Ljubljanskog Sokola u Narodnom domu svečana sednica svih ljubljanskih sokolskih društava, koja su na ovoj svečanosti učestvovala u ogromnom bro-ju. Prostrana dvorana u Narodnom domu bila je zaposednuta do poslednjeg mesta. Ovoj svečanoj sednici prisustvovijli su medu ostalim brojnim učesnicima: pomočnik komandanta divizije brigadni general g. Dodič s pukovnikom g. 2i-vanovičem, dvorska dama sestra Franja Tavčarjeva, češkoslovački konzul g. ing. Minjovski, francuski konzul g. Reme-rand, gradski podnačelnik brat d-r Vladimir Ravnihar, zastupnici oficirskog zbora, pretstavnici Saveza SKJ brat Svajgar i brat Sterlekar, pretstavnici Nikada Sokolstvo nije živelo u fantazijama, nikad sokolski planovi nisu ostajali pusti. Još dvadeset godina, pa če tek onda biti punih sto godina od kako živi Sokolstvo. Pa ipak, u jugoslo-venskom životu ono pretstavlja najmoč-niji nacionalni i kulturni pokret. Čak i u sveslovenskom životu ono sve više postaje osovina, oko koje se obrče svaka važnija akcija. I danas kad to isto Sokolstvo uzima za sebe jedan veči period vremena, veči nego što je jedna godina, ono je time došlo do snage jednoga kolosa, koji se ne može hitro kre-tati, ali koji pred sobom valja sve što mu se stavlja kao brana. Valja, jer ga kredu nebrojene hiljade svesnih Sokolova, koji se lane na ovaj svetli dan zavetovaše na izvršenje svojih dela. Zavet je pred Bogom, pred Kraljem, pred Otadžbinom i pred sobom. I pri torne izrekoše onu tešku reč-od koje ne mogu otstupiti, a koju i danas širom cele zemlje ponavljaju: Tako nam Bog po-mogao! — Sledila je tada recitacija brata Go- šiča Šantičeve pesme „Stari sejač”, koja je takoder izazvala buran pljesak. Nakon toga je savezni tajnik brat dr. Milan Arsenijevič pročitao proglas Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije u-pučen celokupnom Sokolstvu povodom rodendana Nj. Vel. Kralja. Čitanje proglasa bilo je saslušano s največoih pa-žnjom i popračeno opetovanim odu-ševljenim odobravanjem. Zatim je brat I). Gošič recitovao pesmu „Naslede” q,d M. Rakiča, a posle je hor Prvog beogradskog pevačkog društva zapevao sokolsku himnu „Hej Sloveni”, koju je prihvatila cela dvorana. Time je ujedno uz oduševljene patriotske poklike ova lepa sokolska svečanost u čast rodendana Nj. Vel. Kralja bila završena. sku povorku oduševljenim klicanjem. Kod defilea Sokoli su burno pozdravljali hrabru našu vojsku i klicali Kralju i Jugoslaviji. Povorka je zatim krenula natrag u prostorije Sokola 1 u Klaičevoj ulici, gde je pravila špalir s jedne i druge strane, jer je ogromna dvorana bila prepuna naroda. U prvim redovima sedeli su pretstavnici vojnih i civilnih vlasti. Svečanu sednicu otvo-je starešina župe brat dr. Gavrančič prigodnim govorom, ,koji je bio popra-čen burnim klicanjem Kralju, Kraljev-skom Domu i Jugoslaviji. Posle svi-ranja državne himne sledile su dve recitacije, a zatim je brat Džamonja odr-žao krasan govor o značenju dana i o Sokolskoj Petrovoj petoletnici, snažno ocrtavši današnji položaj Sokolstva i sokolske dužnosti prema Kralju i O-tadžbini. Njegov govor bio je više puta prekidan burnim odobravanjem. Pošto [e brat Rišlavi izvestio što se uradilo u župi u prvoj godini Sokolske Petrove petoletke, starešina brat dr. Gavrančič zaključio je sednicu uz gromke poklike svih prisutnih Nj. Vel. Kralju, Domu Karađorđeviča i Jugoslaviji. Po podne u prisustvu velikog broja brače i sestara održala su se medu-župska takmičenja u lakoj atletici na Stadionu Kralja Aleksandra. rezervnih oficira, ratnih dobrovoljaca, Narodne odbrane,, četnika i mnoštvo sokolskih pripadnika, članstva, narašta-ja i dece. U 11.30 sati glazba Sokolskog druš-štva Ljubljana I Tabor zaigrala je sokolsku koračnicu, našto su stupili u dvoranu barjaktari sa sokolskim zasta-stavama. Tada je svečanost otvorio starešina Ljubljanskog Sokola brat Kaj-zelj lepim prigodnim govorom o Nj. Vel. Kralju, pročitavši zatim poslanicu Saveza SKJ o mladoine Kralju. Tada je glazba zaigrala državnu himnu, nakon koje su bile priredene burne i dugotrajne oduševljene ovacije Nj. Vel. Kralju i Kraljevskom domu. Nakon toga je brat Kajzelj pročitao pozdravni telegram Njegovom Veličanstvu Kralju, koji su svi prisutni saslušali stoječi i na koncu ponovno priredili gromke ovacije Nj. Vel. Kralju, Kraljevskom domu i Jugoslaviji. Nato je sokolski pevački zbor pod vodstvom brata Fer- de Juvanca veoma skladno otpevao pesmu „Dvignimo srca”, koju je na reči od brata Gangla uglazbio brat Juva-nec. Zatim je brat Viktor Markič, član Ljubljanskog Sokola, krasno recitovao Ganglovu „Pesem iz bodočih dni”, koja je na šve prisutne napravila dubok u-tisak. Tada je pevački zbor još otpevao zanosnu borbenu pesmu „Narodni zbor”, našto je starešina brat Kajzelj pročitao proglas Saveza SKJ. l/a toga glazba je intonirala sokolsku himnu „Hej Sloveni” ,koju su svi prisutni prihvatili, nakon čega je nastalo burno i oduševljeno klicanje Nj. Vel. Kralju Petru 11, Kraljevskom domu, Jugoslaviji i Sokolstvu. Kada su pak ria koncu sokolski barjaktari napuštali dvoranu, zaorila je obljubljena pesma „Pesem sokolskih legij”, nakon koje su se opet ponovile oduševljene ovacije mladome Kralju, Jugoslaviji i našoj vojsci. Naveče toga dana Ljubljansko Sokolstvo priredilo je veličanstvenu povorku od Sokolskog doma na Taboru do Viča, koja se je razvila u velebnu nacionalni! manifestaciji!. Povorka je krenula u 19 sati s vež-bališta na Taboru uz oduševljeno po-zdraljanje mnoštva gradanstva. Prošav-ši glavnim ljubljanskim ulicama povorka je stigla na Vič pred spomenik Vi-teškog Kralja Aleksandra 1 Ujedinitelja. Glisti špaliri gradanstva neprestano su oduševljeno. pozdravljali Sćkolstvo, pri-redivši spontane ovacije Nj. Vel. Kralju i Jugoslaviji. Na čelu povorke bila je glazba Sokolskog društva Ljubljana 1 Tabor, zatim je stupao odred vojske s lampijonima, za ovim barjaktar sa župskom zastavom sa strane s poča-snom stražom, pa 14 sokolskih društvenih zastava, dalje pretstavnici Saveza SKJ, uprava Sokolske župe te starešine ljubljanskih sokolskih društava, odelenje vežbača pod vodstvom zame-nika župskog načelnika brata d-ra Ivka Pustiška, članovi ljubljanskih konjanič-kih otseka sa kopljima, pretstavnici ru-skog Sokolstva iz Ljubljane, članstvo i naraštaj u kroju, duge kolone članstva i naraštaja u gradanskom odelu, nato ženski naraštaj u kroju i gradanskom odelu, a za njima opet kolone članova u gradanskom odelu s lampi-jonima. Ovu veličanstvenu povorku za-ključivali su četnici sa svojom zastavom i veliki broj sokolskih biciklista. Povorka je prolazila gradskim ulica-cama neprestano pevajuči sokolske i nacionalne pesme, burno pozdravljena od gradanstva, koje je i samo sa strana ulica oduševljeno prihvatalo pesme, koje su se orile iz sokolske povorke. Te večeri Vič je bio sav rasvetljen i ukrašen državnim zastavama, zelenilom i cvečem. Naročito je krasno bio ilurniniran spomenik Viteškog Kralja U-jedinitelja, a prostor pred spomenikom bio je sav u cveču, zelenilu i žarnicama. Nad napisom „Čuvajte Jugosla-viju” gorela su dva svetla, a po sredini spomenika dizao se visoki obelisk na vrhu s kraljevskom krunom, sfikotu i inicijalima mladoga Kralja, koju su obasjavala tri reflektora. Sa svake Strane obeliska lepršale su po četiri državne zastave. Mnoštvo naroda, koje je tu pred spomenikom bilo okupljeno, od oko 6.000 ljudi, dočekalo je sokolsku povorku s oduševljenim patriotskim poklicima, obasuvši je kišom cveča. Oko spomenika postavili su še barjaktari sa zastavama na čelu sa župskom zastavom. Tada je glazba zaigrala „Pesem sokolskih legij”, a zatim je sokolski pevački zbor zapevao ponovno pesmu „Dvignimo srca”. Za sve to vreme orili su se iz okupljenog mnoštva Sokolstva i gradanstva poklici Nj. Vel. Kralju, Nj. Vel. Kraljici, Kraljevskom domu, Jugoslaviji i vojsci. Nakon toga je o-držao krasan prigodni govor o značaju ovog praznika za Sokolstvo i ceo ju-goslovenski narod starešina Sokolskog društva Vič brat Pavle Borštnik, nakon koga je iz tisuča grla zaorilo kao pozdrav mladome Kralju sokolski „Zdravo”. Nato je sokolski pevački zbor otpevao Marinkovičev „Narodni zbcy”, a zatim je celokupno mnoštvo otpevalo sokolsku himnu „Hej Sloveni”. Time je bila svečanost pred spomenikom na Viču završena, našto je ponovno formirana povorka, koja se ma-nifestirajuči vratila u Ljubljanu pred Narodni dom, gde ju je dočekalo o-gromno mnoštvo gradanstva od nekoliko tisuča s burnim i oduševljenim pa- Proslava Kraljevog rodendana u Zagrebu Veličansfvena proslava Kraljevog rodendana u Ljubljani triotskim poklicima. Tu se zatini sokolska povorka razišla u naj lepšem redu ’ disciplini. Ovogodišnja sokolska proslava Kra- vensko Sokolstvo bude zdrav vaspitač omladine, pobornik bratstva i ljubavi, zatočnik velike jugoslovenske misli 'i nosilae viteškog i nacionalnog duha. Očekivao je da Soko Kraljevine Jugoslavije kod svojih pripadnika razvija i jača plamen rodoljublja i plemenitog oduševljenja, da im bude škola gradan-skih vrlina, a pored toga da bude spona sa velikom slovenskom zajednicom. Bilo je to pred sedam godina, kada je naš Veliki Kralj podario Sokolu Kraljevine Jugoslavije zastavu i razvio ju, da pod tim znamenjem brača i sestre čeliče svoje mišice, oblagorođuju svoju dušu, naoružaju sokolskim vrlinama srce svoje i da nikada ne zaborave, da svojim mislima i svojim delima pripa-daju velikoj i ujedinjenoj Jugoslaviji. „Od kolevke do groba” — rekao je onda naš veliki Kralj — „dužni ste služiti samo Jugoslaviji, jugoslovenskoj i-deji; njene su vaše mišice i srca vaša; njene imaju da su sve vaše radosti i ideali, vaše težnje i sva vaša preg-nuča. To traže od vas vaše sokolske tradicije, to je amanet onih što padoše za veličinu Otadžbine”. Reči, koje u sebi sadrže čitav program, izrečene ne samo za savremenike nego i za kasnija pokolenja; reči večne po sadržini i po dejstvu jače od mjedi, koje posle Marsejske tragedije pretstavljaju evanđelje za čitavo jugo-slovensko Sokolstvo. Marsejska tragedija dokazala je svu dalekovidnost velikog Kralja i velikog Državnika. Veliki um Oca Otadžbine, Viteškog Kralja Ujedinitelja, shvatio je, da XX stoleče, svojim svakojakim strujama političko socijalne prirode i sadr-žine, koje se ukrštavaju, nije sklono konačnom oblikovanju najmlađih naro-roda, naročito našeg, u kojemu se te struje upotpunjuju sečanjima na tudin-ska veštačka stvaranja centrifugalnih snaga. 1 kada je video, da se ove struje sastaju u orkanskoin vihoru, podobnom da raznese mladu državu, koju je 'On, okrstivši ju Jugoslavijom, učinio več-nom, obratio se jugoslovenskom Sokolstvu, da Mu pomogne konačno oblikovati Jugoslaviju i da Mu bude naj-jačim rasadnikom Jugoslovenstva i kao takvo najsnažnijom podrškom za stva-ranje jugoslovenskog naroda. 1 doista kada su posle Marsejske tragedije talasi ponovno razbuktalih raz-jedinjavajučih strasti, potpuno zabora-vivši na največe uspone sva tri plemena u prošlosti, počeli da udaraju na veliku jugoslovensku inisao, naišli su na tvr-di bedem Sokola Kraljevine Jugoslavije. Amanet onih što padoše za veličinu Otadžbine, pred kojim se džinovskoni veličinom izdiže naš ljubljeni Kralj Mučenik, sadržan u zadnjim rečima Njegovim: „Čuvajmo Jugoslaviju”, prihva-tili smo mi jugoslovenski Sokoli da ga čuvamo, branimo i odbranimo od svake navale i da inladoine Kralju, našem ljubljenom Starešini, kad se ispune vremena, pristupajuči uzvišenom Pre-stolju, uzmognemo kazati: „Verno smo iskupili amanet Velikog Ti Oca i svih onih, koji su pali za Otadžbinu. Čuvali smo i sačuvali veliku jugoslovensku misao”. Jer ovo ime, koje se izvodi iz geo-grafskog pojma, podobno je da stvara čudesa: da'dade život i sjaj, napredak • veličinu trima plemeninia jugoslovenskog naroda, u najtesnijoj narodnoj sa-radnji, koja vodi do stvaranja nacije. Bez njega nema naroda. Plemena, ko-jima je več sama priroda u povesnič-kom razvijanju njihovih osebina odmerila čedan život, ma kolike bile tradicije njihove i njihove kulturne individualnosti, ne mogu nikada, bez stapanja u jedan narod, doči do sjaja, moči i veličine, koji su preduslovi življenju u zajednici suvremenih naroda. Tek narod, u koji utiču sve odlike njegovih plemena, u koji se stiču svi •najlepši časovi njihove prošlosti i kroz ljevog rodendana u Ljubljani bila je po učešču Sokolstva i gradanstva do sada jedna od najimpozantnijih kojih je uopšte bilo u Ljubljani. vekove sačuvana prava i obeležja su-vereniteta prema tudinu, nosilae je svih tih prava i svih obeležja u onoj meri i snazi, koju jedino mogu da dadu stremljenja svih plemena, složena u jed-nu harmoničnu narodnu celinu! U tom p'rocesu postojanja jugoslovenskog naroda, mudrom vidovitošču Velikoga Kralja, zapala je nas Sokole zadača prethodnika! Velika zadača, ali još veča odgovornost! ! Da ispunimo tu zadaču i da odgovornost prebacimo na srečan put uspeha, odlučili smo da u godinama, koje nas dele od punoletnosti našeg ljub-ljenog Kralja, u Petrovoj petoletci, u-premo sviin svojim silama, kako bi svojim sokolskim radom doprineli da postignemo ili barein da se uvelike približimo tome velikom cilju. Osamnaest punih godina prohujalo je u našem zajedničkom državnom životu, a mi smo se malo približili naprednim narodima u pogledu gospodarskog blagostanja, kulturnog napretka i prosve-čenosti širokoga sloja seljačkog naroda. U pogledu moralnih vrlina' i duhovnih vrednosti, — koje su starim pokolenjima davale snage da se kroz stotine godina othrvu tudinskome jarmu) i sačuvaju svoja divna narodnosna obeležja i duhovna dobra protiv svih neprijateljskih nasrtaja sa zapada, sa severa i s istoka, — u životu našega narodnog društva osečamo bolno i te-ško obeshrabljenje. Kada smo se uje-dinili nakon napora, borbi i prinesenih žrtava u milijunima najboljih sinova naroda, današnje pokolenje, preživev-ši ratne strahote i pošto ga je oba-sjalo zlatno sunce slobode, koje su pojedini delovi naroda čekali skoro hi-ljadu godina, nije dostojno odužilo svoj veliki dug nebrojenim žrtvama i sra-dalnicima u borbama za slobodu. Mesto da konstruktivno rade na podizanju zaostaloga narodai i na konačnom stva-ranju jugoslovenske nacije, koja je več dosada mogla biti na ponos čovečan-stva, nedostojni naslednici u medusob-nim jalovim borbama prouzrokovali su zločinački zastoj prirodnog napretka. Mesto prosvečenosti duhovne, materi-. jalnoga blagostanja — tako obilato u-slovljeuog prirodnim bogatstvima ko-jima je Bog obdario našu lepu zemlju —• mesto narodnog zdravlja i telesne krep-kosti, mesto moralne čvrstine u poro-dici i društvu, nama se pokazuje na sve strane crnai i žalosna slika. U mnogim krajevima Jugoslavije i danas vlada neznanje; i prosvetna zaostalost, gospodarska beda i boleštine haraju be-spoinočno u bednim i nezdravim nase-ljima i obitavalištima, porod siromaš-nog sveta postaje kržljav i nije obez-beden od velikog pomora u najnežnijim godinama; medusobno nepoverenje za-inenilo je nekadašnje krasne osobine našega "narodnog čoveka, koji je mogao da računa na zadatu reč; odnošaji u poro-dici su zatrovani, jer je nestalo pošto-vanja autoriteta, koji su medu svojom čeljadi uživali naši očevi... Ukratko, u svima pravcima javnoga i privatnoga života pošli smo unatrag. Po našemu sokolskoin učenju, u koje mi verujemo kao u nesumnjivu i prokušanu istinu, svaki i najmanji zastoj znači nazadak, a nazadak vodi sigurno u propast, u smrt. To važi za pojedinca jednako kao i za celinu. U punom saznanju te istine mi Sokoli hočemo da se prenemo, najpre mi sami, pa da onda probudimo uspavane save-sti ostale svoje brače, da bi se pojedini članovi narodai i cela nacija spasli od propasti u koju bi nas moglo odvesti ovako stanje. Nastalo je gluho doba, a mi hočemo da upalimo i prone-semo buktinju spasa kroz zabludelo pokolenje. U ovoj sokolskoj misiji je o-snovni smisao Sokolske Petrove peto-letnice. Sem stvarnoga rada, koji če se ispo-ljiti u dizanju škola, prosvečivanju pu-čanstva na selu, osnivaju opčekoris-nih ustanova i zadužbina, krčenju pu-teva, kopanju bunara i slično, tu je još najteži rad, onaj svakoga pojedinca oko izgradivanja samoga sebe. Petrovu pe-toletku treba da svaki od nas posveti izgradivanju samoga sebe kao jugoslovenskog čoveka. Tim putem stvoričemo od naših jedinica žarišta, koja če bla-gotvorno zračiti i vršiti osetan uti-caj na jugoslovensku nacionalnu sud-binu. Sokolska Petrova peto!e:ka treba da postane velikim moralnim potstre-kom, koji če nas iz polusna tužne da-našnjice krenuti u veliko bdenje i dovesti do Prestolja mladoga nam jugoslovenskog Kralja, obasjanog novim narodnim šjajem! To je naša dužnost i zavet naš! Ispunjujuči tu dužnost, iskupljujemo i položeni zavet, koji je u isto vreme i odgovor na poruku Velikoga Kralja: „Čuvajte mi Jugoslaviju!” Izgradujuči iz sebe jugoslovenskog čoveka, krčimo put, kojim če 6 septembra 1941 mladi naš Kralj, na čelu svojih Sokolova, povesti Jugoslaviju ta-mo g'de se gradi svetska povesnica. Sokolovi iz prošlosti organizirali su ispolfnsku borbu za oslobodenje pa su ga i ostvarili. Danas pred Sokolima stoji zadatak da krvavo stečenu slobodu organiziraju protiv bezbrojnih iskušenja. Bez stalnoga i snažnog napretka slo-boda se ne da očuvati, a bez slobode narodu nema života. Proučavajuči okolnosti pod kojima su mali severni narodi izvojevali za sebe bezbednoSit i otklonili takoreči za uvek opasnost da če neprijatelji na njih na-srnuti, videčemo, da se uslovi takvoga mirnog razvitka naroda sastoje od ova tri činioca: slobode, prosvečenosti I rada. Da narod, kao u ostalomi i pojedinac, može da napreduje; i postoji, sloboda je osnovni uslov. Za slobodu narodi pod-nose neverovatne žrtve, za nju se oni bore očajnički i svima sredstvima. Kad se jednom sloboda stekne, nju treba i o-čuvati. Pametni ljudi su davno rekli, da je slobodu teže očuvati nego li izvo-jevati. Da se sloboda očuva treba pod-nositi nove žrtve. Te nove žrtve sastoje se u neprestanom samopregoru svih pojedinaca, svih članova nacije. Na dltar slobode treba prineti lične interese pred opčim dobrom, manje koristi pred opčim potrebama. Ko druk-čije postupa, ko svoje lične prohteve su-protstavlja zajedničkom dobru, ko male osetljivosti pretpostavlja zajedničkim potrebama, taj dobro ne misli ni sebi, niti delu kome misli da služi. Šta više, svojim upornim sebičnim zahtevi-ma taj u tolikoj meri ugrožava opču sigurnost, unoseči pometnju u narodne redove i nered u redovan tok narod-noga života, da svojim naopakim radom postaje izdajica naroda. — Što važi za pojedinca, važi i za pojedine delove naroda. Razumljivo je da život ne može biti jednostavan u jednoj zajednici čiji su delovi kroz vekove živeli pod različi-tim prilikama. Isto je tako shvatljivo, da je dugotrajni rat posvuda u svetu, pa i kod nas, uneo užasne poremečaje medu ljude. Sve je to dalo prilike da ne-valji unesu još veču pometnju i stvore bezbroj razloga nezadovoljstvu kako velikoga broja pojedinaca u narodu, takoj i ičitavih delova naroda. Mi Sokoli nismo, po suštini svoje ideologije, pro-tivnici prava nezadovoljstva. Ode se nezadovoljstvo ne može izraziti, i gde se ne može boriti protiv uzroka nezadovoljstva, nema prave slobode. Šta više, mi propovedamo, da Sokoli ne smeju biti nikada zadovoljni sa po-stignutim rezultatima. Ali to nezadovoljstvo mi gajimo prema sebi samima, jer nastojimo da 'svako naše buduče delo bude bolje od onoga što smo napravili. To nezadovoljstvo je zdravi poticaj da se ostvaruje savršenstvo, to je konstruktivno demokratsko nezadovoljstvo. Takvo nezadovoljstvo je ostvarenje prave narodne slobode. Ali nas razdire jedno bolesno, otrovno i ubitačno nezadovoljstvo;, i našu nacionalnu slobodu ozbilj-no ugrožava potpuno krivo shvačen po-jam slobode, protiv čega treba da se Sokolstvo odlučno bori. Sokolstvo če svojim mnogobrojnim, plodonosnim i miroljubivim sredstvima nastojati da leči i otklanja uzroke nezadovoljstva i da tako doprinese, da se našoj nacional-noj zajednici učvrste granitni temelji slobode, sreče i blagostanja. Svaki gradanin i rodoljub treba da ima jasnu predodžbu i potpunu spo-znaju misli slobode i nacionalnih interesa. Treba da zna istinu, da dobro shvačeni interes pojedinaca i pojedinog dela naroda ne može biti zaštičen ako nije u skladu s opčim interesima. Ništa nije dobro' i korisno za pojedinca i za pojedine narodne delove ako to u isto vreme nije dobro za celinu. Nijedna stvar nije korisna za Srbiju. i Srbe, ako ta stvar ne pretstavlja u isto vreme dobro za Hrvatsku i Sloveniju, za Hrvate i Slovence. Isto tako nikakvo stanje ne može doneti sreče Hrvatima i Slovencima, ako to stanje u isto vr.eme ne obezbeduje sreču Srba. Jer mi smo jedno, mi smo upučeni jedni na druge, mi jedni bez drugih ne mo-žemo postojati, jednih bez drugih nas če neminovno nestati kao po-sebnoga i slobodnoga naroda. To je istina kojom treba da bude prožeta svest svakoga gradanina, a u prvome redu svakoga člana sokolskoga bratstva. Spoznaja tih osnovnih i najvažnijih i-stina za stvaranjej i održanje jedne nacije treba da se stekne prosvečivanjem. Bez prosvečenih gradana nema nacije, jer bez prosvečenosti ne može biti nacionalne svesti, žive svesti o neophod-nosti da svaki pojedinac sačinjava ne-razduživ deo celine. Bez prosvečenosti nema ni mogučnosti razvoja narodnoga života, jer bez znanja i u duhovnoj tami, sva prirodna dobra koja leže u zemlji i u ljudima ostaju jalova, nei-iskoriščena, te po prirodi stvari moraju postati plen prosvečenih tudinaca i ne-zasitih pojedinaca. Siromaštvo i črna beda su prve posledice neznanja' i kulturne zaostalosti naroda. Odmah zatim, kao neposredna posledica, dolazi rop-*stvo i gospodarska zavisnost velikog dela naroda od maloga broja bogatili i prosvečenih pojedinaca te bogatog i prosvečenog stranca. Bez blagostanja i gospodarske, neovisnosti nema prave slobode gradana, a nema ni prave političke slobode naroda. Neznanje i beda su dve rodene sestre i one mogu da rode samo siromaštvo i ropstvo. Sireči prosvetu, raz-bičemo onaj duhovni mrak koji je za-vladao dušama našega naroda, razbiče-mo zablude zbog kojih je bratska lju-bav morala da ustukne pred bratoubi-lačkom medusobnom mržnjom' i koja bi mogla da celi naš narod vrati u tu-dinsko ropstvo; stvoričemo visoku i plemenitu nacionalnu svest, osposobiče-mo narod za koristan rad na kulturnoin i gospodarskom podizanju, i odgojiti gradane slobodne i gospodarski neza-visne, vedre i duševno spokojne, na koje nijedan stranac neče imati smelosti ’da nasrne. Za sve ovo treba rad, rad i uvek samo rad. Mi Sokoli treba da budemo propovednic;i i svečenici spasonosne vere u rad. Nerad je brat neprosvečeno-inosti i siromaštva. To je takoder jedan od opasnihl i krvnih neprijatelja narodnoga blagostanja i sreče, prema tome opči neprijatelj naroda. Toga neprijatelja treba odlučno odbiti. Sva čudesa savremenoga napretka u svetu mogla su da se ostvare jedino ustrajniin i neumornim radom. Oradani Amerike su nagomilali ogromna bogatstva jedino radom; Englezi su postali gospodari sveta zahvaljujuči prosvečenosti i marljivosti gradana Velike Britanije; istraj-nom i smišljenom radu Nemci su mogli da zahvale svoj veliki napredak koji ih je doveo medu prve narode sveta za nepunih sto godina; Japanci — narod jedne male zemlje — čine neverovatne stvari samo zato što su neverovatno marljivi i požrtvovani; malobrojni Ho-landani su radom mogli da savladaju silu morsku i da od dna morskog do-biju plodnu zemlju, u kojoj su oskude-vali. 1 tako redom... Ode god vidimo narode napredne i slobodne, vidimo da oni svoju slobodu imaju da zahvale vi-sokoj prosvečenosti i za nas neobičnoj marljivosti svojih gradana. Ako hočemo da dostignemo te narode; i da se s njima 'takmičimo kao ravnopravan i Slobodan narod, moramo se povesti za njihovim primerom*1 i koristiti njihovim bogatim iskustvom; moramo se prosve- Naša dužnost t naš zavet Iz govora brata dra Huga Verka, održanog na svečanoj akademije Sokolskog društva Zagreb I dne 4 septembra o. g. Kad je Veliki naš Viteški Kralj Uje-dinitelj osnivao Soko Kraljevine Jugoslavije, imao je u vidu, da jugoslo- Na tzmahu prve godine Sokolske Petrove petoletnice Str. 6 SOKOLSKI GLASNIK God. Vlil -.broi 28 titi da znamo šta treba uraditi korisno za sebe i zajednicu, a onda moramo raditi sistematski, neprestano i smi-šljeno, da se postavljeni ciljevi po-stižu jedan za drugim radi ostva-renja sreče sviju i radi obezbede-nja slobode i budučnosti Jugoslavije. Nemojmo se uspavljivati lepim re-čima licemera i demagoga o visokim vrlinama našega naroda ko j i — kada to njima treba — laskaju narodu, govoreči mu o njegovim žuljevitim rukama, o mukotrpnom radu našega seljaka... Jeste, ima istine u tome. Radi naš bedni čovek na selu i u fabrikama. Težak mu je i mukotrpan život. Ali šta on radi? Kada radi? Koliko radi i kako radi? Rad mora biti takav, da on donosi blagostanje, da bude plodonosan, zatim da stvara zadovoljstvo, duševno unutrašnje blaženstvo radnika. A mi vidimo, da je naš radnik, na selu i u gradu,, u radionici i u uredu, svuda, više nego siromašan; on je upravo be-dan, jer mu rad ne donosi ploda u razmeri sa uloženim trudom i naporom. To je zato: 1) što kada radi, ne zna kako treba raditi; 2) što ve-činom mora raditi ono što mu ljudi ili život nameču; 3) što njegova delat-nost nije stalna, nego povremena. Rad-nici ostaju često bez posla, školovani omladinci besposleni čekaju po nekoliko godina na nameštenje, a naš seljak u največem broju slučajeva radi samo u one dane u godini kada se može o-bradivati zemlja. Zamislimo se u ovu stvarnost i predočimo sebi koliko vremena, koliko radnih dana u godini o-groman broj našega naroda nema šta da radi, odnosno ne zna šta bi radio. Koliko nadnica godišnje neprestano propada! Ogromna bogatstva propadaju bestraga na taj način. Takav rad ne može biti pravilno nagraden i mesto da stvara zadovoljne ljude, on u njih unosi ogorčenje. Uz radinost našega naroda te vrste, nije čudo što su krčme pune na selu i u gradu, što iz tih zagađenih gnezda najezda najodvratni-jih poroka poplavljuje naše narodrfb telo. Otuda lenost, mrzovolja, prezir samoga sebe, pijančenje, kocka, svade, tučnjave i ubistva, razvrat, prevare, krade, psovke, zanemarivanje porodice, razvodi brakova i t. d., i t. d. Onda se napušta rodena gruda, a bednici sa sela dolaze u gradove da povečaju broj gradske besposlene sirotinje. Ostavlje-na polja u bescenje kupuju Stranci, za-tiru se vinogradi, Stranci i domači neljudi bezdušno pustoše naše šume, rudno blago vuku stranci iz zemlje, voč-njaci su nam neugledni i zaraženi šte-točinama, pčela još malo pa da nije izumrla, rano povrče i voče u naše gradove nabavlja se iz inostranstva, i ko bi mogao nabrojati sve nevolje koje postaju posledica ovakvoga stanja. Nije bolje ni kod našega gradskog stanov-ništva, t. zv. inteligencije. U državnim uredima radi se naopako, tužbe na ko-rupciju činovništva ne prestaju. Trgovina i moderna industrijska proizvodnja je u rukama stranaca, naša omladina nema smisla ni volje za slobodna i korisna zvanja, nego računa jedino na državno nameštenje, dači u školama u večini ne obavljaju valjano svoj posao da se spreme za budučnost, ne uče kako treba. Ukratko, na svima stranama i u svima pravcima treba strastvenom upornošču gajiti smisao i ljubav prema radu. Razume se da, hvala Bogu, naše narodno telo nije celo zahvačeno tim zlom. Ima kod nas svetlih primera valjanosti i trudoljubivosti, kojima su se odlikovali naši stari. Ima zato i vrlo naprednih sela i čitavih krajeva. Što je najvažnije, naš seljak je pokazao mnogo zdravoga smisla za napredak gde su god istinski prijatelji naroda, bez ličnih računa, došli u narod kao lučono-še. Te primere, u svom sokolskom radu, treba da neprestano ističeino kao uzor, pored primera naprednih naroda. Samo zdrav i krepak čovek može da bude od koristi sebi i naciji, samo sna-žan i otporan čovek može vršiti valjano svoje dužnosti i biti pouzdan branik od nasrtaja narodnih neprijatelja. Zato mi Sokoli uzgajamo zdrav i krepak naraštaj. Radi toga u program našega rada spada i briga oko narodnoga zdravlja. U zdravoj kuči, u dobroj postelji, uz krepku i dovoljnu hranu, u lepo uredenom vVtu, u čistoči, svetlosti i na suncu, uz timarenu i napred-nu stoku i dobro gajenu živinčad može jedino da se zacari sreča našega čo-veka. Evo nam, bračo, u kratkim potezima ogromnoga programa rada na koji treba da se svom silinom baci ceo naš narod. Odredili smo vreme od pet godina da Sokolstvo udari prvo temelje ove spasonosne ‘delatnosti, koja treba da našu domovinu izvede iz tamnoga bezpuča i uvede u svetlost slobodna i napredna života jednoga hrabrog naroda, dostojna potomka njegovih pre-daka, junaka i vitezova. Uspemo li u svome poduhvatu, odužili smo pošteno svoj dug rodu i naše če današnje Sokolstvo dokazati da je u dobre ruke došlo naslede predratnoga Sokolstva i viteških pokolenja, koji su spremali narod za otsudne oslobodilačke borbe. Staro Sokolstvo je pripremalo slobodu, današnje Sokolstvo treba da utre put obezbedenoj budučnosti narodne slo-bodne države. Taj posao biče sokolski dar pred presto mladoga Kralja, kada On, oboružan takoder svima \Minama koje Sokolstvo gaji, bude primio teški teret vladalački na Svoja mlada pleča. Pleča Petra II su krepka, jer je On potomak Karadordeviča, jer je sin Vi- teza nad vitezovima Aleksandra 1. Ta pleča su krepka, jer su sokolska pleča, jer mladi Kralj provodi Svoje detinjstvo upravo onako kako bi trebalo da žive svi čestiti gradani: u naporu da se usa-vrši, u ncprestanom radu da se pripre-mi za Svoj uzvišeni vladalački poziv, u savesnom vršenju Svojih sokolskih dužnosti. Eto nam, sestre i bračo, najlepšega i najbližeg primera u koji možemo i treba da se ugledamo u svome sokolskom radu. Dok traje Njegovo dečaš-tvo i dok se On pod mudrim vodstvom Svoje uzvišene Majke tako savesno od-gaja kao sokolski naraštajac, napnimo sve sile da u Petrovoj Sokolskoj peto-letnici pokažemo celome narodu kako treba da radimo kao istinski rodoljubi, sledeči pravac koji nam je naznačio največi naš Vladalac, slavni Kralj-Mu-čenik, za dobro naroda, za budučnost i sreču snažne i napredne Jugoslavije! S ovim mislima nastavimo posle prve godine petoletnice ustrajan rad, nadoknadimo što nismo stigli učiniti i u-savršimo što smo započeli. Prof. Srečko Džamonja, Zagreb. Godišnja skupština Sa veza bugarskih Junaka U gradu Kazanliku održana je od 28 do 30 avgusta o. g. 24 redovna godi-šnja skupština Saveza bugarskih Јдлпака. Kazanlik je lepo i napredno mesto. Leži u centralnoj Bugarskoj neposredno ispod masiva Stare Planine (Balkana), u tzv. „Dolini ruža”, i centar je industrije ružinog ulja, važne grane bugar-ske narodne privrede. Ima otprilike 14.000 Stanovnika. Savez Sokola Kraljevine Jugoslavije zastupali su na ovoj skupštini brat dr. Vladimir Belajčič, zamenik saveznog starešine, i brat dr. Milan Arsenije-vič, savezni tajnik; češkoslovačku obec sokolsku zastupao je brat Evžen Kepi, član pretsedništva COS i tajnik Saveza SS, a Savez ruskog Sokolstva u Jugoslaviji starešina brat Roman Draj-ling. Več u Sofiji dočekao je delegate slo-venskog Sokolstva brat R. Duškov, član uprave Saveza bugarskih Junaka, koji im je za sve vreme njihovog boravka u Bugarskoj bio ljubazan i predusretljiv pratilac. Grad je bio svečano iskičen državnim bugarskim trobojnicama, a na glavnom trgu bio je podignut veliki slavoluk. U subotu 28 avgusta delegati Sokolstva, zajedno sa svima delegatima bugarskih Junaka, prisustvovali su svečanom otkrivanju spomenika palim bu-garskim ratnicima. U prisustvu izasla-nika vojnih i civilnih vlasti, pretstavnika vojske puk. Daskalova, komandanta mesta, pukovnika Velčeva, bivših minista-ra, profesora Stajnova i generala Vlko-va, jednoga odreda bugarske vojske sa muzikom i velikoga broja gradanstva, otkriven je izvanredno lep spomenik 3500 palim ratnicima iz Kazanlika* i njegove bliže okoline. Neobično jaki i du-bok utisak ostavili su invalidi iz rata, koji su išli na čelu defilea, a za njima, u dubokoj črnini, žene, udovice i matere poginulih ratnika. Bio je to oče-vidni dokaz priznanja i poštovanja prema palim za otadžbinu, koji se ukazuje i njihovim porodicama. Popodne u dvorani mesne čitaonice, gde je zasedavala skupština, pozdravili I Gore: U Kazanliku: Osvećenje spomenika palim rainicima. — Dole: Pretslavnici Sokolstva polažu na spomenik vence su skupštinu Junaka delegati sloven-skoga Sokolstva. U ime Saveza SKJ go-vorio je brat dr. V. Belajčič. Pozdra-vljajuči skupštinu u ime jugoslovenskog Sokolstva, brat dr. Belajčič je istakao srodnost bugarskog i jugoslovenskog naroda, srodnost po krvi i jeziku, i' potrebu zbliženja medu bratskim naro-dima. Naročito je podvukao ulogu koju su na tome zbliženju imali jugoslovenski Sokoli i bugarski Junači, kao i potrebu da se na tome putu i dalje intenzivno radi, jer če bratski i srdačni odnosi izmedu bugarskog i jugoslovenskog naroda biti samo od koristi i jed-non^ i drugome narodu. U dobrim od-nosima izmedu dva bratska naroda treba tražiti najbolju zalogu za miran i' napredan razvitak naših slovenskih država i naroda. Na kraju, br. dr. Belaj' čič je naročito istakao potrebu aktivne saradnje izmedu jugoslovenskih Sokola i bugarskih Junaka na sprovodenju sokolske i slovenske ideologije. Govor jugoslovenskog delegata, koji je u nekoliko mahova prekidan odobravanjem,, pozdravljen je na kraju toplim apla-uzom cele skupštine. Posle toga pozdravio je skupštinu u ime češkoslovačkog Sokolstva brat Kep!, koji je na kraju svoga govora pozvao Junake da u što večem broju prisustvu ju na X svesokolskom sletu 193S g. u Pragu. Najzad, u ime ruskog Sokolstva iz Jugoslavije, skupštinu je pozdravio starešina brat 'Drejling. Svima delegatima slovenskog Sokolstva pojedinačno je odgovorio pretsed-dnik Saveza Junaka brat Raško Ata-nasov. Poljsko Sokolstvo nije posla-slalo delegate, a ruski Sokoli iz Če-hoslovačke izvinili su se da ne mogu doči zbog toga što na vreme nisu do~ bili poziv. Posle podne jugoslovenski delegati prisustvovali su jednome delu skupštine, kad je držao referat o ideologiji bugarskih Junaka pretsednik Culturno-pro-svetnog komiteta dr. St. Čakarov. Na-žalost, bili smo prisutni čitanju samo jednoga dela referata te nismo mogli čuti ceo referat. U ovome referatu pred-lažu se i izvesne izmene u orgarlizaciji bugarskih Junaka, kao n. pr. da se iz naslova „Savez bugarskih gimnastičkih društava Junak” briše rr* ^''mnastički”-Time se hoče naročito da istakne, da organizacija bugarskih Junaka nije samo organizacija za telesno, nego i za moralno, nacionalno i gradansko vaspita-nje celokupnog bugarskog naroda. Hoče se . da pojača značaj uloge Junaka u celokupnom vaspitnom radu i da se da više dinamike radu naročito u pogledu vaspitanja omladine, između 15--20 godina, kada se najjače formira ličnost čoveka. U nedelju ujutru delegati slovenskog Sokolstva položili su vence na spomenik palim bugarskim ratnicima. Tom prili-kom izišaojeda prisustvuje činu polaganja venaca pored jedne čete bugarskih Junaka, i jedan odred bugarske vojske sa muzikom. U ime jugoslovenskog Sokolstva, polažuči venac, održao je pri-godan, topao govor brat dr. V. Belajčič. Posle njega položili su cveče i delegati brat Kepi i brat Drajling. Komandant mesta i pretsednik odbora za podizanje spomenika, pukovnik Vel-čev, zahvalio se toplo slovenskim delegatima. Vidno uzbuden, govorio je i pretsednik opštine g. Serafimov. U ime bugarskih Junaka govorio je general u penz. Atanas Kaišev. Istoga dana delegati slovenskog Sokolstva sa jednom grupom bugarskih Ju n a^ta učinili su i/le(t i do klanca Sipka, na Staroj Planini, gde se u ratu .1877/78 g. bila odlučna bitka izmedu Rusa i Bugara s jedne strane i Tura-ka, s druge strane, koja je konačno od-lučila rat u korist Bugara i donela slobodu bugarskom narodu. Uoči kongresa održan je zbor načelnika. Na tome zboru je iznedu ostalog doneto rešenje da se predloži godišnjoj skupštini da primi predlog načelniš-tva Saveza SKJ o zajedničkom na-stupu jugoslovenskih Sokola i bugarskih Junaka na svesokolskom sletu u Pragu. Skupština Je primila taj predlog i rešila da na sletu u Pragu 1938 godine nastupe zajedno jugoslovenski Sokoli i bugarski Junači sa jugosloven-skim i bugarskim narodnim igrama u nacionalnim kostimima. Poslednjeg dana kongresa izvršen je izbor pretsednika Saveza i petero članova uprave. Za pretsednika je ponovo 'Š' DliElH' ZACIERZ. r.ie /wugr£ POBjU/bviU SATOV MOR ovoežiinr riLAKOVA petkžalka Takmičenje u klasičnom peteroboju u Brnu za prvenstvo Saveza slovensko# Sokolstva Dne 5 o. m. održano je u Brnu tak-uiičenje u klasičnom peteroboju za prvenstvo Saveza slovenskog Sokolstva. Na ovom takmičenju, na kome su u-čestvovali samo češkoslovački i jugo-slovenski Sokoli, vrstu Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije, koju je vodio zamenik saveznog načelnika brat Miroslav Vojinovič, sačinjavala su brača: Milan Kosec, Hugo Curda, Mirko Pukl, iz Ljubljane, i Adolf Urbančič te Ivan Stavbe iz Celja. Stvarno vrsta je tre-bala da ima 5 članova i 2 zamenika, ali se brat Feri Pleteršek iz Celja toga dana takmičio u Bukureštu na balkanskim igrama, a druga dvojica nisu uče-stvovala iz nepredvidenih zapreka. Time je naša vrsta več unapred bila znatno oslabljena, poglavito kad se uzme da je ispao Pleteršek, koji je bio pobednik u izbirnom takmičenju. Zbog toga su i vrste bile sastavljene samo od 5 članova. Vrsta COS nastupila je kompletno sa 5 članova i 2 zamenika, a jedan je takmičio kao pojedinac. ' Na stanici u Brnu jugoslovenske Sokole dočekala je četa češkoslovačkih Sokola u svečanim odorama i mnoštvo gradanstva. Jugoslovensku vrstu po-zdravio je srdačnom dobrodošlicom u jute COS načelnik brat dr. Kliiiger, u ime brnskih župa brat dr. B. Kladivo, starešina župe Jana Mahala, u ime grada Brna savetnik A. Havlik, u ime ' eškoslovačke jugoslovenske lige profesor O. Maška te jugoslovenski konzul VI. Filkuka. U ime vrste Saveza M