Poštarina plaćena u gotovo Cena Din. 1. CONOUJ M <šr~OL A«/N H l& 6LA6ILO 5AVEZA JOKOLA KRALJEVINE. . JUGOSLAVIJE V Čuvajte Jugoslaviju! Izlazi svake subote Godišnja pretplata 50 din Uredništvo i uprava Prestolonaslednikov trg 34 Telefon uredništva 30-866 i 26-516, uprave 30-866 Račun Poštanske štedionice br. 57.686 Oglasi po ceniku Rukopisi se ne vračaju Beograd, 27 mart 1937 God. VIII ♦ Broj 9 t BRAT IVAN BAJŽELJ, bivši načelnik Saveza Sokola Kraljevine Jugaslovije U noći između 2D i 21 o. m. umro je u Ljubljani u 61 godini života brat Ivan Bajželj, bivši načelnik Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije. * Smrču brata Ivana Bajželja nestaje •z redova jugoslovenskog Sokolstva jed-nog odličnog, prokušanog i ietko istraj-nog sokolskog radnika naše stare generacije, koji je kroz mnoga desetleča svojim neumornim, plodnimi i skroz nesebičnim radom verno i predano slu- žio sokolskoj misli. Lično neobično skro-man i u radu tih i skoro povučen, pčelinje marljivosti i metodičan — to bi bi bile glavne karakteristike njegove ličnosti, koje je uz to dopunjavala i solidna sokolska sprema. Velikim osnovama pokojni brat Bajželj je pretpo-stavljao sitan, ali istrajan sistematski rad, kojim je želeo najpre da se sokolska organizacija učvrsti u temeljila. A te temelje pokojnik je gledao pre svega u dobroml i solidnom sokol-skom vaspitanju omladine kroz sokol-sku vežbaonicu, kao na izvor iz koga ledino izvire zdrava i sveža ži/otna snaga sokolske organizacije. Zato je га svoju prvu i osnovnu zadaču sma-frao da Sokolstvo dođe do potrebnog kadra dobrih i spremnih sokolskih va-spitača, koje je on gledao u istinski spremnom. i usposobljenom prednjaštvu. U svome sokolskom radu pokojni brat Bajželj bio je čovek jasnog gledanja, ravne linije i odlučan, a u svome rfisudivanju pravičan i objektivan. Pred *obom gledao je samo dobrobit, napredak i uspeh Sokolstva, koje freba da bude snažan i tvorilački fak-f°r u našem nacionalnom životu, i zalo le on posve ispravno u kakvoči Sokolstva gledao njegovu pravu! i istinsku ?nagu. Kao čovek „stare škole”, možda le pokojni brat Bajželj bio obzirom na današnja vremena i prilike izvesnih kon-*ervativnijih naziranja na nekoje nove *adatke Sokolstva uslovljene novim prilikama i potrebama savremenog života. evoluciju naime, koju Sokolstvu kao ^vom narodnom pokretu neminovno natpiče život, trebalo je po naziranju P°kojnog brata Bajželja usmeriti jednim ‘•ganijim, postepenim tempom, računa- juči na stvarnu jakost vlastitih snaga, da ne bi preopterečene mnogim novim zadacima malaksale i popustile u svome паропц. I zato je ovaj stari, sokolski praktičar, pun sokolskog iskustva. čovek hladnog rasuđivanja, koga je isklesao šušti sokolski radni život, zastupao mišljenje, da ekstenziv-nost sokolske delatnosti treba da bude u srazmeru stvarnih snaga Sokolstva i zato svedena u uži okvir, prvenstveno onog osnovnog sokolskog. To je bilo gledanje pokojnog brata Ivana Bajželja kao sokolskog vaspitača na sokol-sku kao vaspitnu organizaciju. Pokojni brat Ivan Bajželj rodio se 8 marta 1877 u Sv. Joštu, a odrastao je u Stražišču kod Kranja. Učiteljsku školu svršio je 1897 u Ljubljani te je zatim služio kao učitelj u Jesenicama, a docnije kao nastavnik gimnastike u Idriji. Iz Idrije pošao je u Beč, gde je na univerzitetu 1905 svršio s odličnim uspehom gijnnastičke študije. Nakon ra-ta i on biva prisiljen da napusti Idriju te se 1920 preselio u Ljubljanu, gde je najpre služio kao nastavnik na gimnaziji, pa na realcj i zatim kao referent za telesno vaspitanje kod Zdravstvenog otseka u Ljubljani. Od godine 1922 bio je nastavnik gimnastike na učitelj-skoj školi u Ljubljani. U Sokolstvu pokojni brat Ivan Bajželj počeo je svoj rad od onih nemi-novnih početaka bez ko jih ne može biti izgradenog sokolskog radnika, kao vežbač, prošavši zatim postepeno kroz sve dalje faze rada i vršeči razne duž-nosti, u čemu se uvek odlikovao saves-nošću, požrtvovnošću i ljubavlju. U idrijskom Sokolu radio je kao prednjak, a kada je 1910 bila osnovana Idrijska župa postao je njen tajnik, vršeči tu dužnost s najlepšim uspehom! i samo-pregorom sve do raspušlanja župe posle buknuča svetskog rata. Nakon oslobo-denja postaje član starešinstva Slovenske sokolske zveze, i kasnije Jugosloven-skog sok. saveza, u kome je zatim bio i zamenik starešine, prosvetar i agilan član mnogih njegovih otseka, delujuči ujedno aktivno i u Sokolskom društvu Ljubljana I Tabor. Dne 22 avgusta 1930 brat Ivan Bajželj postao je načelnik Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije, ostavši na torne mestu do 27 septembra 1932, kada se usled bolesti povukao. Te godine on je vodio jugoslovensko Sokolstvo na IX sveso-kolski slet u Prag prigodom 100-godi-šnjice Tirševog rodenja. Kao savezni načelnik, a dosledan svome gledanju o prekoj potrebi dobrog i sposobnog prednjaštva, pokojni brat Bajželj or-ganizovao je i sproveo četiri polugo-dišnja prednjačka savezna tečaja, dva za članove u Mariboru, a dva za članice u Ljubljani. Godine 1931 vodio je naše takmičare u Pariz na medunarodno takmičenje, kbje je bilo održano prigodom 60-godišnjice Unije francu-skih gimnasta i 50-godišnjice Meduna-rodne gimnastičke federacije. Pokojni brat Bajželj istakao se i kao plodan sokolski pisac. Napisao je veliki broj sokolskih članaka o anatomiji t fiziologiji u „Sokolskom vestniku”, koji su od godine 1911 do 1914 izdavale udružene slovenačke župe. Godine 1919 preuzeo je uredništvo prednjačkog li- sta „Sokola”, a od 1920 pa dalje, više od jednog decenija, uređivao je naš o-mladinski list „Sokolič”, a tako isto bio je urednik i lista „Naše radosti”. Izdao je i nekoliko dobrih stručnih sokolskih dela, prevodio je stručna dela sa češkoga, a veliki broj njegovih članaka objavljen je u mnogim sokolskim i vansokolskim listovima. Usled bolesti, poslednjih godina se pokojni brat Bajželj bio povukao iz aktivnog sokolskog rada, posvečujuči se jedino stručnoj sokolskoj knjiži za vaspitanje sokolske omladine. Kao što je bio tih, skroman i povučen u svemu svome plodnom ži- U sredu dne 24 o. m. u 10.30 časova učinlo je posetu Savezu Sokola Kraljevine Jugoslavije novi poslanik Kraljevine Bugarske na našem Dvoru g. dr. Ivan Popov. U saveznim prostorijama poslanika g. dra Popova dočekali su zamenici savez-nog starešine brat Dura Paunkovič i brat inž. Milivoje Smiljanič, savezni tajnik brat dr. Mihailo Gradojevič, načelnik brat dr. Alfred Pihler, ekonom brat Branko 2ivkovič, zamenik načelnika brat Miroslav Vojinovič, članovi uprave: brat Vojislav Todorovič, brat Dobra Bogdanovič, brat. dr. Gojko Mu-drlnič, zam. starešine Sokolske župe Beograd, i brat Adolf Štefan, tajnik Sokolske župe Beograd. Poslanika g. dra Popova pozdravio je u ime uprave Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije i svega jugosloven-skog Sokolstva srdačnom dobrodošli-com zamenik saveznog starešine brat Dura Paunkovič. LIzvračajuči na pozdrave, poslanik g. dr. Popov izrazio je svoju radost nad tesnom uza'amnom bratskom sa adnjom jugoslovenskih Sokola i bugarsklh Junaka, koji uspešno i mnogo doprinose velikom delu na uzajamnom upozna-vanju, zbližavanju i prcdubljivanju prijateljskih i bratskih veza između dvaju votu i radu, tako se tiho i nečujno preselio u bolji život ovaj stari, vrli i istinski Soko, koji se preko četrdeset godina neprekidnim i nesebičnim radom žrtvovao za dobro i napredak našega Sokolstva, oduživši se tako i svome narodu. I kako priznanje baš onima koji su ga zaslužili počesto dockan dolazi, ukoliko uopšte i dođe, to če i pokojnom bratu Bajželju bar tiho ose-čanje naše sokolske zahvalnosti nakon njegove smrti značiti skromno oduže-nje koje ga je mimoišlo za života. Neka je stoga večna hvala i slava pokojnom bratu Ivanu Bajželju i mir njegovoj sokolskoj duši! S. č. bralskih naroda, jugoslovenskog i bu-garskog, služeči tako najbolje onim uz-višenim idealima, koje su postavili i za čije su ostvarenje udarili prve temelje njihovi veliki vladari, blaženopo-člvši Viteški Kralj Aleksander I Ujedi-nitelj i Nj. Vel. Kralj Boris iti. Zatim se poslanik g. dr. Popov za-držao s članovima vodstva jugoslovenskog Sokolstva u nevezanom razgovoru, živo se zanimajuči za rad i napredak Sokolstva, raspitujuči se tom prilikom I za utiske, koje su jugoslovenski Sokoli poneli s nedavne svoje posete bra-či bugarskim Junacima Vitoške oblasti n Sofiji. Potom je poslanik g. dr. Popov razgledao savezne prostorije i na-ročito se poduže zadržao u svečanoj dvorani, gde je bilo proglašeno naše u-jedinjenje. Nakon što se je zatim najsrdačnije oprostio sa svima prisutnima, poslanik g. dr. Popov napustio je u 11.15 časova prostorije Sokolskog saveza. U petak dne 26 o. m. uzvratili su u ime Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavija posetu bugarskom poslaniku g. dru Ivanu Popovu zamenici saveznog starešine brat Dura Paunkovič i brat Milivoje Smiljanič te savezni tajnik brat dr. Mihailo Gradojevič. Bugarski poslanik g. dr. Ivan Popov (X) s članovima starešinstva Saveza S.KJ. Poseta bugarskog poslanika g. dra Ivana Popova Savezu SKJ Skupština Sokolske župe Sarajevo — Sokolstvo će moči uspešno da radi na izgradnji jugoslovenske kulture bude li crpelo svoju stiagu na izvoru narodnog duha, na selu — U nedelju 21 inarta o. g. održana je godišnja skupština Sokolske župe Sarajevo, kojoj su po prvi put prisustvo-,vali i delegati sokolskih četa. Uoči toga dana, u subotu posle podne, održana su tri vrlo plodna zbora: prosve-tarski, načelnički i sokolskih radnika na selu. Sa tih zborova bili su upučeni izveštaji na župsku skupštinu, koji su također u sebi sadržavali predloge i zaključke. Zapažen je vrlo koristan predlog zbora prosvetara, koji traži da se uspostavi dužnost župskog putujučeg prosvetara, koji če kao župski pred-njak obilaziti jedinioe i u njima pomagati organizovanje akademija, prosvetnih, poljoprivrednih i drugih tečajeva i održavati uzorne govore pred vrstoin, predavanja, debatne večer^ i slično, kako bi se na staj način sokolski prosvetni rad podigao u našim jedinicama na po-trebnu visinu. Naročito je bio plodan rad delegata sokolskih četa koji su u petosatnoj diskusiji temeljito pretresli sva pitanja koja se tiču Sokolstva na selu. Na tom sastanku rešeno je: Da če SPP i Sokolstvo uopšte moči da izvrši svoju inisiju ako se bude vra-tilo na izvore narodnog duha i života, na selo, i ako narodno predanje bude rukovodno načelo i vjeruju Sokolstva u radu na izgradnji jugoslovenske kulture. U vezi s time delegati sa sela su konstatovali, da se rđavi običaji grada polako uvlače na selo i truju narodni duh. Stoga je odlučeno da Sokolstvo protiv tih stranih običaja; i stranog duha otvori najžešču borbu. Sokolske čete če na selu suzbijati sve ono što je u protivnosti sa duhom našega naroda. U vezi s tim donešene su odluke o sokolskim zabavama koje moraju teči po narodnim običajima i sa njih se moraju isključiti strani pleso-vi, izbori kraljica lepote, korijandoli i t. d. Piče je i dosada bilo isključeno iz sokolskih domova i sa sokolskih prire-daba na selu. Delegati su ukazali na žalosnu činjenicu, daposvim selima postaji nesmetana nelegalna trgovina alkoholom. Sve kafane pa i neke privatne kuče, iako nemaju dozvole za točenje, prodaju slobodno alkoholna piča jeftina i nezdrava. Stoga čete apeluju na nadležne vlasti, da se najstrožijim merama spreči ova nelegalna trgovina, koja unesrečava narod, a da se isto tako zabrani kocka po seoskim kafanama, jer ona moralno i materijalno upropaščava seljaka. Seo-ske čete če tražjiti i pravo opcije za u-vađanje novih birtija na selu. Diskutujuči o radu na selu, delegati su konstatovali nezdravu činjenicu osni-vanja mnogobrojnih društava na selu pa su naglasili, da je neophodna potreba da se rad privatne inicijative na selu učini jedinstvenim. Stvaranje više raznih udruženja na selu stvara tabore a rasipllje i ono malo snaga koje su sposobne da vode javne poslove na selu. Delegati su mišljenja, da bi sokolska četa trebala da bude matična organizacija na selu, a ostala društva da im se priključe kao sekcije. Time če dobiti i selo. a i društva. U daljnjoj diskusiji o racionalizaciji poljoprivrednog rada na selu ukazano je na činjenicu, da su do sada nadležni delili poljo-privredne pomoči, sprave, semena i drugo vrlo često licima koja su se odlikovala samo svojom partijskom akti-vnošču. Često puta te sprave propadaju, semena se prodavaju, priplodna stoka ide na doboš. Ogromni izdaci učinjeni su u tu svrhu bez ikakve koristi. Me-đutim kad bi se ti poslovi, kako je to omogučeno Fin. zakonom za 1933-34, vršili samo preko poljoprivrednih družina, zadruga i sokolskih četa, oni bi doneli ogromne koristi. Zaključeno je da se pri svakoj četi osnuju poljo-privredni otseci, koji bi se od vremena do vremena sastajali i donosili odluke o poljoprivrednoj propagandi preko so- kolskih četa. U vezi sa diskusijom o po-Ijoprivredi, istaknuto je, da običaji sal-me na našem selu ometaju svaku us-pešnu akciju na racionalnoj propagandi poljoprivrede pa se apeluje na nadležne da se taj običaj dokine. Posle mnogih korisnih sugestija o poljoprivredi na našem selu i o nepravdi sa gradskim kaldrmijama na seoske produkte i t. d. donešeni su zaključci o radu sokolskih četa u poljoprivrednom pogledu. U vezi sa unutrašnjom organizacijom sokolskih četa odlučeno je da se apeluje na skupštinu Saveza da se privede u život rezolucija sastanka radnika na selu u Mostaru, koja je usvojena i na skupštini Saveza, a po kojoj se čete pravno izjednačuju sa društvima. Apelovano je na župu da se čitava administracija pojednostavni i da se piše u narodnom duhu i narodnim jezikom. Pozdravljena je odluka župe kojom se Sokolstvo kao takvo ne sme mešati u politiku, ali je zatraženo od sokolskih foruma da se odlučno spreči da se ni politika ne meša u Sokolstvo i da se za čeif partizanskih korteša sokolske čete na selu ne lišavaju najboljih sokolskih radnika. Apelovano je na župu, pored toga, da se svake godine dvaput održavaju sa-stanci radnika na selul i ,da se uspostave redovne tromesečne sednice sokolskih četa pri matičnim društvima. Zamoljena je župa da organizujg i ove godine pohod na Oplenac. Svi ovi zaključci su složeni u jednu rezoluciju, koja je pro-čitana na skupštini Sokolske župe. Ovogodišnja skupština Sokolske župe Sarajevo bila je posečenija nego ikad do sada. Skupštinu je otvorio starešina brat dr. V. Besarovič, koji je najpre komemorisao Kralja Mučenika, a za-tim pozdravio Nj. Vel. Kralja Petra II i Kraljevski dom. Starešina je nato po zdravio delegata Saveza SKJ br. ing. Radula Raduloviča, a zatim je govorio 0 radu župe u prošloj godini. Govoreči o sokolskoj petoljetci br. dr. Besarovič je izmedu ostalog rekao: „Mi Sokoli, koji smo duboko uvereni da su temelji naše mile otadžbine čvršči od granita, jer su u njih uzidane tolike besprimerne naše žrtve, želimo da na tim temeljima svojim neustrašivim i neumornim radom dalje izgrađujemo našu narodnu zgradu, Kraljevinu Jugo-slaviju, želimo da svoj narod> a naročito naše selo u kulturnomj i privrednom pogledu podignemo na dostojnu visi-nul i na taj način u nama svima probu-dimlo i očuvamo veru u našu konstruk-tivnu sposobnost. Kao što znate, draga bračo, pored zaveta pojedinih je-dinica, ima da se izvrši i zavet pojedi-naca, da če svaki za sebe prema svojim sposobnostima izvršiti jedno dostojno delo, da če savladati samoga sebe i da če svojim radom dokazati, da mu je najsvetija zadača: nepokoleb-ljiva služba zajednici. Eto, to je bila misao vodilja uprave naše župe kada je jednoglasno usvojila predlog Petrove petoljetke. To je bila misao vodilja Saveza kada je naš predlog usvojio 1 uzeo na sebe akciju o provađanju petoljetke u celoj našoj otadžbini. Ja s ponosom mogu da kažem, da je naša župa i opet imala tu sreču da u pravo u Sarajevu sine ta velika ideja, koja če preporoditeljski delovati u svim našim redovima.” Pošto su izveštaji štampani nisu se čitali nego je o njima otvorena diskusija, koja je naročito bila živa o iz-veštajima za sokolske čete i ’/а So-kolsku Petrovu petoljetku. Nakon toga uzeo je reč brat ing. Raduloviči i u ime Saveza toplo pozdravio Sokole sarajevske župe i pozvao ih na slet u Skoplje. Brat Munib Osman-agič, delegat čajniča, održao je povodom petoljetke lep govor, koji če se po zaključku skupštine štampati i razdeliti svim jedinicama. Skupštinu je pozdravila i poznata socijalma i nacionalna radnica gda Jovanka Šiljak, čije je društvo Dobrotvorna zadruga Srp-kinja, kao prvo žensko društvo u dr- žavi, prihvatilo sokolsku Petrovu pe-toljetku. Na koncu je izabrana sledeča nova uprava župe, u kojoj se po prvi put nalaze i delegati sokolskih četa: starešina dr. Vojislav Besarovič, I zamenik dr. Bogdan Vidovič, II zame-nik Husein Brkič, III zamenik Ignac Hengster, tajnik Božidar Savič, pro-svetar Hasan Ljubunčič, ref. za čete Radmilo Grđić, gospodar Dušan Tri-fkovič, blagajnik Braco Tajšanovič, načelnik Bogomir Ružička, 1 zam. Hajru-din Ćurič, II zam. Stane Kerne, III zamenik Ivan Šilič, načelnica Jelena Do-puđa, I zam. Mica Obradovič, II zam. Dana Vukovič, III zam. Nevenka Vu-kanovič. Članovi uprave: gen. Miroslav Tomič, Simo Stanivikovič, Oskar Lavrač, Uroš Čovič, Mehmed Remzi, Delič, Joco DurcTevič, Veljko Kabanica, dr. Mustafa Hajdarovič, Dragojlo Sundič, Huskič Mehmed. Zamenici: Mirko Vukojevič (Visoko), Drago Ilič (Pale), Mijatovič Andrija Stjepan Zambal, Milorad Nikolič (Zenica), Petronije Stanojevič, Milan Ke-šelj, Franjo Hufnagl, Vukan Miličevič, Mičo Bajič. Revizioni odbor: Rihard Štefani, Ko-sta čurčič, Miloš Pavlovič, Stevo Pravica, Josip Grgič; zamenici revizora: Salko Solakovič, Milan Spremo, Josip Radič (Pale). Sud časti: dr. Vojislav Besarovič, dr. Milan Jojkič, dr. Jindrih Čihak, Hadži Vukovič Milan, (Foča) Plavšič Josif, (Visoko); zamenici suda časti: Otokar Stuhli, Sadulah Nikšič (Bugojno) i Miško Vencler. Ministar narodne odbrane Češftoslovačfie brat Franfjišek Mahnik o zadacima obaveznog vaspitanja za odbranu zemlje Praška revija „Narodnji rada” donela je u svom poslednjem broju za-nimljiv članak čehoslovačkog ministra narodne odbrane brata Frantjišeka Ma-hnika o zadacima obaveznog vaspitanja za odbranu zemlje. Ministar brat Mahnik podvukao je odmah na početku članka da se danas ljudi nerado be> razloga služe rečju „rat”, ali da dok god bude naroda koji ispovedaju da im je više stalo do topova nego do masla, dotle se i o tome mora voditi računa. Sravnjujuči dalje iskustva iz prošlog ra-ta s ogromnim napretkom koji je od tada postigla ratna tehnika te ističu-či da bi i pokraj svega toga bilo po-grešno misliti da u modernoj ratnoj tehnici ljudska hrabrost gubi svoju vrednost, pisac veli na koncu sledeče: — Da li je dosadašnji naš vaspitni sistem takav da bi mogao da osposobi našeg vojnika za te teške ispite? Za takve ispite koje bi doneo današnji rat, potrebna je, u prvom redil, generacija zdrava, izdržljiva telesno, generacija jakih nerava, koja bi bila naviknuta na sve teškoče. To je isto tako stvar naše privredne i socijalne politike —, i zbog toga svi smo u njoj veoma zaintere-sovani — da naša deca ne trpe od gladi i nedovoljne ishrane i 'da postanu zdravi i (snažni ljudi. Vaspitanje u porodi-ci, u školi, u gimnastici i športu mora pružiti one preko potrebne telesne o-sobine, koje su potrebne ne samo Vojniku za borbu, več i svakom mladoin čoveku da bi mogao istrajati u borbi za opstanak. Zbog toga težimo da telesno vaspitanje bude obavezno. Mora se isto tako vaspitati volja našeg vojnika da izdrži i pod najte-žim okolnostima, da podnosi i prelaz ne neuspeh'e i da bude rešenj i na naj-veče žrtve. Takva volja proističe je- dino iz istinske ljubavi prema narodu i državi, iz čvrstog uverenja da je ta država, ostvarena tolikim žrtvama, izgradena našim zajedničkim radom, najbolja i jedina, u kojoj možemo da izvršimo svoj zadatak. To je ona ideja koju mora da ima naš vojnik, a o kojoj je tu skoro govorio naš prvi pret-sednik. Tu ideju ne bi trebalo da vodi samo vojnik na bojnom polju, več ona mora da prožima celo gradanstvo, jer če totalitet modernog rata, mogučnost da se on prenese duboko na teritorij protivnika, iziskivati istu volju i ži-lavost za odbranu i od svakog onog koji ostane kod kuče. Vaspitanje tih osobina tela, duha i volje pretstavlja zadatak koji mora da bude sastavni deo celokupnog našeg vaspitanja. To se odnosi najpre na školu, ali isto takq i na sva ona mno-gobrojna vaspitna sredstva, kojima ras-polaže moderna kultura za vaspitanje odraslih. Kao što vidimo, nisu to samo militarističke osobine. To su oso-bine, bez kojih ne može da postoji čo-vek koji želi da postigne uspeh u ži-votnoj borbi. Da to postigne kod svojih članova, mora se truditi najviše onaj narod, kome je sudbina dosudila stal-nu borbu za narodnu egzistenciju. To su osobine koje uslovljavaju narodno zdravlje, fizičko i moralno. Samo je zdrav narod pripravan za odbranu, rekao je još Miroslav Tirš. Vaspitanje tih osobina predvida pri-premljen zakon o obaveznom vaspitanju za odbranu. Kao što nam je uspelo da pružimo našoj odbrani sve potrebne tehničke preduslove, biče, nesumnjivo, obezbedenfi i uslovi sistematskog i sve-stranog izgradivanja narodne pripravnosti za odbranu. To smo dužni bu-dučnosti svoga naroda i svtoje države. — Debata u Senatu Ministar g, dr Korošec o poznatom raspisu o Sokolima Prigodom budžetske debate u Senatu, a odgovarajuči na pitanje senatora brata dra Pavla Vujiča u pogledu svoje-dobnog poznatog raspisa, da u poje-dinim sokolskim društvima deluju komunisti, ministar g. dr. Korošec izjavio je sledeče: „G. senator je več dobio od mene privatno obaveštenje o toj stvari ovde, u šali. Radi toga, ja mislim da je on mogao znati šta je u stvari, i nije bilo potrebno da ponavlja reči koje je upotrebio u prvoim i drugom svom pitanju. Vi imate u svojo j sredini jed-nog stručnjaka za komun'stička pitanja. To je senator g. Milan Popovič. On je sam kazao: da komunisti imaju za-daču da se uvuku u sva nacionalna, socijalna, pevačka i kulturna društva, i on je kazao: da komunisti takoder imaju naredenje da se uvuku i u sokolska društva. Kad smo mi dobili jednu dostavu, jednu pnjavu da se oni uvlače u sokolske organizacije, mi smo postupili onako kao što postupamo svaki put kad dobijemo kakvu dostavu. Mi smo nadzorna vlafit i ne znamo ka- ko je na terenu. Zato mi šaljemo takve dostave banovinama, banskim upravama i molimo da se proveri je li dostava ispitana ili ne. Tako je i u tome slučaju Ministarstvo tu dostavu u-putilo banskoj upravi i molilo je da se to proveri i da se Ministarstvu dostavi rezultat. Radi toga, ne može nam se imputirati da smo mi nešto radili ili pisali protiv Sokolstva i Sokola, nego smo po svojoj zvaničnoj dužnosti, kao što to svakog dana činimo kad dobijemo slične dostave, uputili tu dostavu nadležnim vlastima da one to pro-vere i izveste nas koliko je u tome istine. Ja mislim da zbog toga nije bilo nikakvog uznemiren]a. Ja sam poslao bio jednog svog visokog činovnika da se sastane sa članovima vodstva Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije I da im kaže kako je to došlo. Radi toga* ne verujem da je bilo gde kakvog uzne-mirenia, sem kod g. senatora. (Dr. Vašo Glušac: Bilo je!) Ako je bilo, onda je to bilo zbog toga što niste bili (Jpbiro obavešteni, a sada ste obavešteni,, i j* mislim da je ta stvar svršena. — XIII župski opšti praktični tečaj za članice održan u Novom Sadu od 21 11-3 111 1937 :