COKOLvJM 6LA6ILO 5AVEZA 50K0LA KRALJtVINt JUGOSLAVIJE. Izlazi svake subote - Godišnja pretplata 50 din. - Uredništvo i uprava Prestolonaslednikov trg. 34 - Telefon uredništva 30-866 i 26-516 - Račun Poštanske štedionice br. 57686 - Oglasi po ceniku PO SLETU Svaki pojedinac, koji je bio u Pra-BH ~ član ili članica, umski i ženski narastaj — stoji pod silnim utisci-иа, koje je na sve nas ostavio X lubilarni svcsokolski slet. Ti utisci skupljaju se u nama i rastu kao bistra vrelca Studenice, koja se staču JJ žuboreči potok, veselo protičući po livadama, lugovima i dubravama, da Napoji i naplavi zendju i dade se-jnenju i bilju snagu hujnog rasta. У naina se je tako nakupilo neslu-ceno bogatstvo te lepote i snage sokolske misli, koja je na X jubilarnom sletu odnela punn pobedu i prido-pua za sebe takoder i one, koji ju los nisu poznavali, a koja je još jate uza se privezala sve nas, njene Pnpadnike, poznavaoce i borce. Potok životne snage sokolske ideje pro-Ита sve naše misli. Stoga je potrebno Posle toga, da se ta ideja jače i pot-Punije izražava u našem delu i da se hlagotvomijc i što inoguće snažni-le afirmiše u svoj našoj sredini i okolini, u kojoj svaki od nas kao Poiedinac živi i deluje. X jubilarni svesokolski slet bio je prireden u okolnostima, koje su od izvanrednoga značaja i izvanredne Slifia gore: Celo svečane povorfie softols/iog članstva 6 jula prolasi Vaclavskim nanjestimo. — Dole: Na praškom Staromjestsfcom trgu, *ја počasno j tribini pod drevnom Pečnicom, pretsednifi Republike dr. Beneš i gda Beneš, sa prima-torem dr. de n fi:lom i starešinom COS bratom dr. Bufiovsfiim, č!a- važnosti za bratski češkoslovački narod. Niko nije inogao da predvidi te okolnosti u času kada je sletski odbor pred dvema godinama otpo-čeo s pripravnim radovima za slet. A kada su počeli pretsletski dani, bratska Ceškosfovačka je več stala u zah vatu teških iskušenja: da Ii je kadra i spremna da odbije oštricu Damoklovog niača iznad svoje glave. To joj je uspelo s odlučnošću, svešću, inimočom i disciplinoin, koja je im-ponovala svcinu svetu i koja je u sletskim danima došla do najpunijeg izražaja. Nas lugoslovene raduje i to nam je na čast i ponos, što smo u tim manifestacijama sokolske misli aktivno učestvovali i dokazali naše sokolsko bratstvo na delu, kao realnost naše zajedničke slovenske misli, s či-me mora da računa svaki, kome nije mržnja neprijateljstva zasenila jasne poglede na faktično stanje stvari. N jubilarni svesokolski slet poka-zao je svakomc objektivnem posma-traču, da sav češkoslovački narod, pod pritiskom tih okolnosti, stoji u sokolskom taboru. Bar u onim danima, koji su protekli u širokom okviru svih sletskih priredaba, i to u svakom pogledu najuspešnije i najdo-stojnije, obistinio sc je Tiršev poziv: novi vlade, senata i narodne sfiupštine, diplomatski fior i drugi brof&i drr.-tsč!-- i ittcsr sdtičniei i pretstavnici te pretstavnici so-fiolsftiti savesa sa vreme defilea veličanstvene povorke sofiolsftog članstva, u /iojoj je bilo 74.00o učesnifta i /to/a je trajala od g časova ujutro do 2.50 popodne. „Ko Čeh — taj Soko!“ Da! Sav narod je stao uz ho k svome Sokolstvu! Ne toliko po elanskoj legitimaciji, koliko, sto je mnogo važni-je, svojom nacionalnoin i državl an-skom svešcit, koja ne pozna nikakve podvojenosti, ni s gledišta stranačko-političkog ni s gledišta nazora na svet. I pokazalo se je, da je u ra-dinoljubivom životu hratskog ceško-slovačkog naroda Sokolstvo najvaž-niji i najugledniji faktor, i zato se je njegova slefu spontano pridružilo svc stanovništvo češkoslovaške narodnosti, koje je sa Sokolstvom ma-nifestovalo za ideale svoje domovine: za očuvanje njene samostalnosti i slo-bodc. le manifestacije su bile po-svuda, u Pragu i celoj državi, neo-pisivo snažne, sjajnc i veličanstvene. Te manifestacije su dokazale, da sav narod stoji zbijcn pod sokolskim zastavama, da je Sokolstvo srž naroda, da narod s njim računa i da se 0 njega oslanja. Te manifestacije su još dokazale, da bratska Češkoslo-vačka živi i radi, da se bori i da uspeva u znamenju sokolskih gcsala 1 u tradicijama snovanja istorijskib ličnosti, koje su več u dalekim tain-niin stolečima ugušivanja slovenske narodne svesti ncustrašivo pokazivale put pozitivnog rada — tog jedinog zaštitnika i saveznika ponižcnc narodne duše — k visokim ciljevima bratstva i slobode. Medu tim pro-povcdnicinia bratstva i vesnicima narodne slobode, medu tim idejnim borciina, koji su znali da teoriju o nacionalno) suverenosti prenesu u i-stinski život, stoji na prvom mestu osnivač Sokolstva, dr. Miroslav Tirš, što tek navodimo samo kao konsta-taciju istorijske činjenice, koju ne može niko oprovrči, a što je X svesokol-ski slet potvrdio u punom opsegu. Koliko smo samo simbolike videli na sletištu! 1 koliko smo samo fi-zičkc snage tamo videli, gdc su morali svi strani posmatrači, koji su nam idejno protivni, pod neopisiviin doj-moin nastupa tolikih mnoštva, priznati, da nešto slična još svet nije video. L toj veličini poleta i zanosa sokolske misli, koja je kao vihor zahvalila i k sebi pritegla stotine ti-suča, učestvovali smo po svojim naj-boljiin silama i mi Jugoslovcni, od divnih naraštajskih dana do grandi-oznog nastupa vojske Male antante. To je dokaz, da smo se također i mi uspeli do onoga stupnja izvež-banosti, koji svojom stručnoip i idejnem stranom neoporecivo dokazuje pravilnost i zrelost našeg sokolskog vaspitnog delovanja. Ne sincirto i ne-čemo u ničeinu preteravati, jer nam je istina uzvišena i nad sviinc, te zato utvrđujemo samo golu činjeni-cu, da je naše učestvovanje na X jubilantom svcsokolskom sletu u Pragu bilo u svim pravciina pozitivno. I mi stno također o vaj slet zaključili s aktivnom bilansom. Neka svaki ispita svoju savest, da li je u punoj meri za ovaj slet odgo-vorio svojoj sokolskoj dužnosti i koliko je doprineo aktivi te naše slet-ske bilansc. A ukoliko je bilo kak-vih propusta, oni su se izgubili u velebnosti osnova, izvedbi i ciljeva toga slcta. Te propuste ih greške prekrila je i zbrisala s dnevnog reda pobedonosna, uzhurkana i prodorna snaga sviju, koji su visoko uzdigli štit slovenske misli uopšte i slovcn-skog sokolskog bratstva posebiee. Time je ponovno dokazano, da ono što je slabo nestaje i gubi se u do-hrom. Ali zato naš rad posle sleta mora da se nastavi još uspešnije, i« ako napomije, jer su se po sletu i-deali lepote, uzvišenoga i sokolske stvaralačke moči odmakli dalje i više. Zato hočemo napred, jer natrag nečcato, ne smemo i ne možemo. lj silno.n zahvatu poletne misli sokolske mi svojom voljont i snagom, koja iz nje izvire, sami brlimo napred u nove borbe i za novim uspe-sima, jer smo borci, koji poznaju samo pobedu. I jer to hočemo i moramo, ničega se ne plašimo, jer nam je u mislima domovina. Nju neka preplave valovi sokolskog oduše vi jeti ja, neka ju razgiba delo sokolskog požrtvovanja i neka ju zanose ideali sokolskog bratstva, da bi bila lepša nego je, više naša nege je i konačno više sokolska i slovenska nego je! E. L. GANGL X svesokolski slet u Pragu X svesokolski slet u Pragu bio je najveličanstvenija manifestacija neopisive lepote, veličine i snage Sokolstva, njegovog ogrosn-nog telesno-vaspitnog, moralnog i kulturnog rada u službi najviših nacionalnih i slovenskih ideala, koje je istrajniin radont i niučnoin borbont ostvarivalo kroz decenije i koje je spremno da ib sada čuva i unapreduje, prinoseči ib kao svoj oboi i največe tekovine na opšte dobro naroda i čovečanske zajednice. Ovaj grandiozni događaj ostače zabeležen u istoriji našega doba kao jedno od največib kulturnih dela koje je svet do sada video i pred kojinia blede sve slične priredbe koje su ma gde do sada bile održaue. To tim više, što je ovo velebno delo, koje su sazdale desetine i stotine tisuča, delo sokolskih ncimara, dobrovoljno utlru-ženib, i podvrgnutib samodisciplini, po diktatu ne koga vode več svoga srca, vodenih velikim načelom: Bratstva, jednakosti i slobode. Misao sokolska, koja je našla svoje otkrovenje u gcnijalnom l iršu, slavila je u tim velikim danima X jubilarnog svesoko'skog sleta svoj novi triumf. G dvadesetogodišnjici svoje slobode i samosialnosti bratski češkoslovački narod nije mogao dostojnije da proslavi taj svoj jubilej; X juhilarni svesokolski slet bio je uistini najdivnija himna njegovoj slohodi, toin najosnovnijent postulatu i najuzvišenijem idealu svakog čoveka kao individue i naroda kao kolektiva. A misao sokolska se i porodila u mraku ropstva da narod pripicmi na „odboj“, na borbu za slobodu. 1 prvi zrači slobode oktoharskih dana 1918 zablesnuli su baš na kopljima sokolskih zastava, pod čijim su se sjajnim bojama oduševljavala i pripremala za sudbo-nosnu borbu i največu žrtvu sokolska srca češkoslovačkih legio-nara. 1 zato je misao sokolska u bratskom čcškoslovačkom narodu tizdignuta do apotezovske višine; jer u n joj su sintetrzovana sva najlepša narodna pregnuča i njegove najplcmenitije težnje; ona oličava njegove najsvetije ideale: slobodu, sainostalnost i demokratiju. To smo videli svojim vlastitiin očima na X svesokolskom sletu u Pragu, kada je ceo češkoslovački narod, složan t jedinstven, stao uz svoje Sokolstvo kao jedan čovek. Lada smo mogli najbolje po svemu osetiti, kako je taj narod, srazinerno inalobrojan, ipak zaista velik narod. * Da li je uopšte moguče opisati mrtvim slovom te velebne dane netom minulog X jubilarnog svesokolskog sleta u Pragu? Da K je moguče opisati i dati ma i bledu sliku onih nebrojenih divnih i veličanstvenih a ujedno tako duboko emotivnih i uzbudljivih prizora i slika za vreme sleta: pri dirljiviin dočccima na stanicama, susretajiina po praškim ulicanm i trgovima, na ogromnom stadionu, njegovim tribinama i na vežbalištu, za vreme grandioznih, do sada neviđenih i jedinstveno smelih nastupa čitavih sokolskih armija, nastupa, koji su po sjajno složenimi i divno izvedenim vežbama, bogat-stvu i harmoniji pokreta, igrom i prelevanjem^ boja te duboko simboličnim i impresivnim sadržajem izvodenih vežbi pretstavljah po lepoti instinsku simfonija pokreta Jela? Pa zatim veličan-stvene povorke, koje su bile pravi triumfi, pod kišom cveča, pračene najburnijim ovacijama stotina hiljada od milja i oduševljenja razdra-ganog građanstva, kao i tolike druge nchrojene manifestacije, svečanosti i priredbe, koje su tih sletskih dana održavane u Pragu! I da li je moguče vernfb i ubedljivo reprodukovati rečima onaj poslednji, slavni sletski dan vojske Male antante, kada je 250.000 glcdalaca, sa zanosom koji je bio pravi delirij, pozdravljalo sjajnc nastupe i spremu češkoslovačke, jugoslovcnske i runiunske vojske, a prc toga, na početku javnog časa, najprc defilc od oko 230 aviona i Uvadcsetak ogromnih teških boinkardcra, i zatim neopisivo vrtoglave i smele akrobacije scdinorice aviona, koji su kao dirigovani jednim magičnim štapičein šarali napise i likove u svome carstvu, na plavomc nebu?.. I kad odletcše i za oblačilna nestadoše, nad glavama od preko 300.000 ljudi, sa onima pred stadionom i okolo njega, ostade tada jedna jedina od ovih čeličnih ptica — avion s pravim asom češkoslovačkog neba — poročnikom Novakom, koji je svojim vratolomnim akrobacijama i lupingima zaustavljao dah i ledio krv u žilama gledaoca, koji su se snebivali od divljenja, čuda a i straha... I, na koncu, zar je moguče opisati do suza ganutljive i netza-boravne ispračaje iz Praga posle svršenog sleta? Ne! Ni fotografije a ni filmovi ne mogu nam dočarati te prizore i te nezaboravne i_ ne-slučene momente lepote, jer im nedostaje duša i osečaj. 1 rebalo je to lično videti i doživeti, t rebalo je to lično osetiti, kad je od ra-dosnog uzbudenja srce prebijalo grudi, kad su usne neprestano podrhtavale nemoguči da zatoine spontane odušcvljene poklike koji su navirali i izvijali se, dok bi sc oči rosile suzama... Zlata slovenska matka Praha, zaodenuta u najsvečanije ruho, vedra, nasmejana, razdragana, tih dana otvorila je svoje veliko inaj-čino srce kao svojoj najmilijoj deci nama jugoslovenskim Sokolima... A s (njom zajedno i sav bratski češkoslovački narod i svaki kutak njegove krasne zemlje kroz koji smo prošli. Dva^ bratska naroda, koja veže krvna veza, hliskost jezika, jednako mučna i slavna pro-šlost zajedničke težnje i ideali, i koje če i budučnost nerazdvojno vezivati, u dobru i u zlu, željno i čeznutljivo su čekali na ovaj bratski susretaj, da u bratskom slovenskem zagrljaju obnove zavet: Vernost za vernost! 1 to su ponovno manifestovali pred sa bran oni elitom iz čitavog kulturnog sveta, izmenivši ineđusobno simbole te bratske vernosti i uzajainnosti — svetle likove največih i naj- slavnijih neimara svoje zajedničke slobode i samostalnosti, koje su se krvavo radalc u zajedničkim borbama. Neka je iskrena hvala zlatoj, slovenskoj inatki Prahi, hratskoj Ccškoslovačkoj, njcnoin bratskom narodu i Sokolstvu na istinskoj hratskoj ljubavi kojom smo bili primljeiu i dočekani. I neka budu uvereni, da ih u našim mislima i našim srciina nosimo za uvek kao svoje najmilije. Na zdar! S. Č. Pretsleiski dani X svesokolskog sleta u Pragu Dan narodne odbrane na slefišfu Dne 16 juna posle podne održan je u Pragu na Masarikovom državnom stadionu na Strahovu „dan narodne odbrane”, na kojem su sve muške sokolske kategorije (muška deca, naraštaj-•ci i članovi) predvele primere sokolske gimnastike, koja je bila i koja če o-stati dobro sredstvo za povečanje po-tencijala narodne sposobnosti za od-branu. Iako je vreme bilo nepovoljno, skupilo se na sletištu oko 40.000 gle-dalaca. Vežbalo je svega 1.400 muške dece, 1.620 naraštajaca i 920 članova. Nastupila je takoeter i vojska, i to jedan bataljon 28 pešadijskog pu-ka Tirša i Fignera (26 oficira, 7 po-doficira i 602 vojnika). Konjički puk br. 1 dao je jedno sanitetsko odelje-nje, a remontska baterija artiljerijskog puka br. 1 poslala je 15 jahača pod vodstvom jednog narednika-vodnika. LEGIONARI SOKOLSKOJ DECI Pre same vežbe obavljeno je na svečan način predavanje zastave sokolskoj deci koju im je poklonio češkoslovački legionarski savez (COL). Tom prilikoni govorili su pretseduik ČOL narodni poslanik dr. Patejdl, načelnik ČOS brat dr. M. Klinger i pretsednik otseka za decu u načelništvu muških kategorija brat V. Pazdera. Predajuči sokolskoj deci zastavu pretsednik ČOL, narodni poslanik dr. Patejdl, naglasio je u svoni govoru, da je sokolsko vaspitanje ima- • lo odlučan uticaj na formiranje duha legionara, da su pri izgradivanju Republike legionari i Sokoli išli zajedno sa pre/identonr Atasarikom, kao što idu i kao što če iči za prezidentom Bene-šom. Gesla ispisana na zastavi: „Zborov, ne Lipani!” — ,,Za otadžbinu i narod” — „Koračajte za Tiršem i Ma-sarikom!” izražavaju dužnost koju mo-raju svi da ispunjavaju. Na reči dra Patejdla odgovorio je načelnik ČOS brat dr. M. Klinger, da če Sokolstvo preduzeti sve da u duše sokolske dece ulije poštovanje prema pravu, istini i pravednosti i da ta deca u slučaju potrebe budu i tvrdi borci. Zatim je objasnio deci šta za njih znači zastava koju su dobili, ušldik-nuvši na koncu češkoslovačkoj Repu-blici „Zdar!” Tada je načelnik brat dr. Klinger predao zastavu pretsedni-ku otseka za decu u načelništvu ČOS bratu V. Pazderi, koji je u ime svih prednjaka koji vode dečje kategorije obečao, da če svoje male vežbače i vežbačice vaspitavati u duhu amaneta Tirševog i Masarikovog. Prisutnoj sokolskoj deci objasnio je da prima zastavu iz ruku legionara koji su uzeli u ruke oružje da oslobode otadžbinu i obezbede češkoslovačkom narodu Slobodan život. Zastava treba stalno da ih potseča na požrtvovnost i uzornu hrabrost brače legionara. Pozvao je so-kolsku decu da obečaju, da če ostati verni Sokolu i narodu i da če, kad porastu, a bude li potreba, postaviti se na mesta legionara da brane domo-vinu i njenu slobodu. Oduševljeno i ubedljivo „Obečajemo!” bio je dečji odgovor. VEŽBE SOKOLSKE DECE Počasna četa legionara koja jt pratila zastavu i odeljenja dece koja nisu bila ođređena da vežbaju napustila su vežbalište, a pojedina odeljenja dece koja su irnala da nastupe razišla su se na odredena mesta na vežbalištu. Vežbalište je bilo razdeljeno na 4 zone, od kojih su se u prvoj izvodile vežbe bez sprava odnosno bez pomoči drugih. Tamo su bila marširanja, trča? nje, vežbe disanja i vežbe u stroju. U drugoj zoni vežbale su se vežbe na spravama i sa drugim pomagali-ma. U trečoj zoni vežbale su se vežbe uz. pomoč drugih, kao dizanje i nošenje u grupama, igre i plesovi. L četvrtoj zoni izvodile su se razne tak-mičarske igre i vežbe te nadvlačenje i potiskivanje. Oko 1.400 sokolske dece razbeglo se po vežbalištu i pokazalo šta ume i1 sve četiri navedene grane sokolske gimnastike. Kod pojedinih vežbi, gde je bila potrebna disciplina, pokazali su dečaci, da joj se umeju pokoriti, iako su to najmlađi pripadnici Sokolstva. Ta-mo gde su na programu bile i igre, razigrala su se deca sasvim prema svo-me temperamentu i naravi. VE2BE MUŠKOG NARAšTAJA Posle dece nastupilo je na vežbalište 1.620 naraštajaca da isto tako u sva 4 odeljenja pokažu svoju spremu u „va-spitanju za odbranu.” Proste vežbe, ko-je su bile na programu, izvedene su apsolutno tačno, iako su se izvodile bez muzike. Proste vežbe i igre pokazale su, kako mladiči ozbiljno shvataju svoje dužnosti i kako se savršeno u Sokolu spremaju za prelaz u članstvo. Vežbe na spravama pružale su sliku dobrog rada u sokolanama. Vežbe na gredi, koju su naraštajci sami držali, privukli su naročitu pažnju gledala-ca. U svim takmičarskim i borilačkim igramta i vežbama nastupili su naraštajci sa pravom borbenošču. VEŽBE ČLANOVA 920 članova razdelilo se odmah od glavne kapije („Kapije boraca”) na pojedine grupe koje su pošle na svoja mesta. Proste vežbe i vežbe u stroju bile su precizno izvedene. U drugoj zoni bila je pažnja publike skoncentrisana na vežbe na spravama, gde su bile izvedene kombinacije od najjednostavni-jih do najtežih. Vrlo interesantne bile su vežbe odeljenja sa belim gredama u trečoj zoni. Veselost su izazvale neke grupe prenošenjem živog tereta. Mače-vanje i ostale talmičarske igre privukle su pažnju južne tribine. Gledaoci su pratili sve vežbe sa živim interesova-njem, jer su zaista sve vežbe bile na velikoj višini i dokumentovale gimna-stičku zrelost članstva. VEŽBE VOJNIKA Vrhunac programa pretstavljale su vežbe vojnika praškog garnizona, kojili je nastupilo ukupno 921. Sem peša-dije (bataljon 28 pešadijskog puka „Tir-ša i Fignera”) bilo je tu također i sa-nitetsko odeljenje, vod sapera i vod konjiče. Sve jedinice nastupile su za-jedno sve do sredine vežbališta, gde su vojnici pozdravili Stadion kako oruž-jem, tako i otsečnim odgovorom na pozdrav sa načelničkog mostiča „Zdar!”. Ovaj nastup bio je prva prilika da publika dade izraza svojoj ljubavi prema češkoslovačkoj armadi. Sem vežbi u stroju, vežbi borbenosti i spremno-sti, pokazali su vojnici kako umeju da svladavaju sve prepreke. Bacanje ničnih granata izvodilo se kako na cilj, tako i na udaljenost. četa sapera postavila je za tili čas na sredini vežbališta posmatračnice i jurišni most koji se dade preklapati. Bolničari su postavili veliki bolnički šator i pokazali kako umeju da se brinu za ranjene drugove. Mačevanje sa puškama na kojima su bili bodovi kao i priprava za to mačevanje bili su zanimljivi delovi vežbanja u 4 zoni, gde se izvodilo i nadvlačenje užetom. Sva odeljenja vojske vrlo su dobro Izvršila svoj zadatak. Tačnost, disciplina i spremnost koju su pokazali na vežbalištu, sve to može da posluži kao dokaz, da če te iste osobine moči da pokažu i na drugome mestu. Publika nije prepustila ni jednu priliku da vojnicima najsrdačnije ne zahvali burnim aplauzom koji se prolamao svakot* časa. Naročitu pažnju privukli su primeri vojničke obuke u jašenju, savršena dresura konja i sigurnost kojom vojnici vladaju konjima. Publika tu nije štedela pohvalom. Na kraju se vojska formirala u 4 čete i skupno pozdravila gledaoce, a ovi su to uzvratili o-duševljenim aplauzom i klicanjem. TAKMICENJE MITRALJESKIH ŠTAFETA Vrlo interesantna bila su takmičenja vojničkih mitraljeskih štafela. Dva o-deljenja lakih i dva odeljenja teških mitraljeza natecala su se u trčanju ka cilju i brzoj spremnosti za paljbu. Za-nimljivo je bilo kako su bila izjednačena odeljenja teških mitraljeza koja su gotovo na sekundu u isto vreme dotrčala na cilj, postavila mitraljeze i otvori-la mitraljesku vatru. Ova vežba bila je očigledan dokaz kako češkoslovački vojnici dobro poznaju i snalaze se u naj-opasnijein oružju pešadije, u mitraljezu, i kako majstorski znaju s njim da ba-rataju. Pažnju publike privukla je i konjička štafeta. ŠTAFETE ČLANSTVA, NARAŠTAJA I DECE Posle vojničkih štafeta nastupili su Sokoli. Članovi su se natecali u trčanju preko zapreka (po dvojica), koje su bile improvizovane iz giinnastičkih sprava, i u bacanju ručnih bomba. Takmičenje naraštajaca bilo je otežano tim, što su posle bacanja bombi naraštajci morali da se provlače kroz drveni prepust i stignu na cilj. Deca su takmičila u šta-fetnom trčanju na cilj, a sem toga su u drugom takmičenju markirala takmičenje sa initraljezima. Kad je poslednja skupina naraštajaca trčečim korakom na-pustila sletište, umarširali su na sle-tište bataljon vojske, članstvo, nara-štaj i deca da prisustvuju svečanom spuštanju državne zastave sa stega. Vojnici su na komandu odali počast oru-žjem i uz zvukove starog husitskog korala „Kdož jste boži bojovnici” ski-nuta je zastava sa stega. Nju sa sa sletišta odnela deca, iza koje su od-marširali vojnici, naraštajci i članovi. Iako je to bio radni dan, a ni vreme nije bilo baš najpovoljnije, bilo je na Stadionu preko 40.000 gledalaca. Slef sokolske dece/ nedelja 19 juna Svečana povorka ktoz Prag Dan narodne odbrane na slctištu 10 juna o. g. PRED POCETAK POVORKE Več oko pola 7 ujutro počela su pojedina odelenja sokolske dece da se vrstaju u svojim nastambama u raznim delovima Praga i da odlaze na zborno mesto koje se nalazilo u okolini Sokolskog bulvara. Iako vreme nije bilo baš pogodno, bili su dečaci odlično ra-spoloženi; okitili su se lipovim gran-čicama i kupovali male zastavice. Oko 7 časova bile su na svome mestu i ekipe pomočne zdravstvene službe. POCETAK POVORKE Pre nego što je povorka krenula vreme se prolepšalo: sunce je kao nekim čudom prebilo oblake i maglu za kojima se sakrivalo gotovo cele prešle sedtnicej, i ervene košulje najmanjih sokolskih pripadnika dobile su mnogo ve-seliji izgled. Sunce je unelo još bolje raspoloženje u redove malih Sokoliča, r to raspoloženje prenelo se i na mno-gobrojne gledaoce koji su obrazovali guste špalire po svim ulicama kojima je povorka trebala da prode. Tačno u pola 9 pala je komanda da se krene. Iz zgrade Praškog Sokola izneli su barjaktari državnu zastavu i zastavu koju je češkoslovački legionarski savez poklonio sokolskoj deci. Obe zastave, od kojih je državnu pratila počasna straža članova sa isukanim sabljama, išle su na čelu povorke. Povor-ku je vodio načelnik ČOS brat dr. M. Klinger sa II zamenikom načelnika bratom A. Bendom i pretsednikom dečje sekcije bratom V. Pazderom. Iza voda sokolske dece koji je stupao za zasta-vamji« i vodstvom išao je zamenik pret-sednika dečje sekcije, brat J. Taborek. PRAG JE ODUŠEVLJENO POZDRAVIO POVORKU SOKOLSKE DECE Od sokolane Praškog Sokola povorka je krenula na prašku arteriju, Trg sv. Vaclava, gde ju je dočekao špalir na-raštajka. Čitav trg bio je prepun gra-ctanstva, koje je srdačno i oduševljeno pozdravljalo najmlade Sokoliče. Ceo trg pretvorio se u more maramica i barja-čiča, a klicanju nije bilo kraja ni konca. To oduševljenje pratilo je povorku na čitavom putu. Mali Sokoliči, odušev-Ijeni sjajnim prijemom praškog gradan-jstva i lepotom samog Praga, njegovih iskičenih ulica i trgova, vrlo živo i oduševljeno uzvračali su na sve pozdrave razdraganog praškog gradan-stva. Pojedine grupe klicale su u horu razna gesla. Sokoliči iz Slovačke klicali su: „Tatre pozdravljaju Prag!” ili: „Slovaci pozdravljaju braču Čehe!”; So-Sokoliči iz Šleske: „Crna Ostrava (rudarski kraj) pozdravlja Prag!” — „Mi smo mladi Hanaci (kraj u Moravskoj), biče od nas dobri vojnici!” —■ „Od Ja-sine sve do Aša, Republika jeste naša!” itd. itd. Pred počasnom tribinom, koja je bila podignuta na Masarikovoj obali i sa koje su povorku posmatrali primatoi glavnog grada Praga brat dr. Zenkl, starešina ČOS brat dr. Bukovski, 1 za-menik starešine Saveza SKJ brat E. Gangl, članovi pretsedništva ČOS, siet-skog izvršnog odbora, pretstavnici vojske. brojni sletski gosti i pretstavnici raznih korporacija i nadleštava, Soko-liči iz povorke oduševljeno su klicali pretsedniku Republike, vojsci itd. ORGANIZACIJA I TRAJANJE POVORKE U povorci su išla samo muška deca, i to srednjeg i višeg stupnja. Bilo je zastupljeno 50 sokolskih župa (sve župe sem Austrijske i Zagranične). Svaku župu vodio je župski načelnik te prednjači dečjih kategorija, a za njima su bile nošene zastave. Sokoliči su išli podeljeni u čete, svaka po 3 voda sa 40—50 dece u jednom vodu. Svega je u povorci bilo, prema podacima komisije za prebrojavanje koja je bila na levoj strani Ulice 28 oktobra, 27.743 sokolske dece; od svih župa najbrojnije je bila zas’upljena župa Barakova, koja je imala u povorci 2.324 učesnika. Voda u odori bilo je svega 2356. U povorci je bilo mnogo zastava, 23 glazbe sa u-kupno 663 glazbara, a naročitu pažnju privlačila je dečja muzička kapela iz Visokog Mita, njih 42 na broju, koja je celim putem neumorno svirala mar-ševe svojoj župi i bila naročito srdačno pozdravljena. Neke jedinice imale su svoje fanfare, ili trubača i bubnjara. Put kojim je prošla povorka išao je od praškog središta, Trga sv. Vaclava, preko Vltave na tzv. Malu Stranu, preko Hradčana te na sletište. Povorka je trajala tačno dva sata. Čelo povorke stiglo je na Stadion posle 10 časova, a poslednji redovi nešto pre 12. NA SLETIŠTU Kad je čelo povorke stiglo na sletište, otstupilo je u stranu, pa je čitava povorka defileom odala počast držav-noj^ i svojoj sokolskoj zastavi i pozdravila svoje vode. Posle toga se odmah na sletištu delio ručalc. RUČAK NA SLETIŠTU Ručkovi za Sokoliče počeli su se ra-zdavati več pre 12 časova u garderobama na sletištu. Bilo je razdeljeno preko 32.000 obroka. Jelo se spremalo u 17 kuhinja, u kojima je bilo zaposleno preko 250 osoba, delom plačenih po-tnočnih snaga, delom dobrovoljaca iz sokolskih redova. Za ručak je utro-šeno 5200 kg. mesa, 250 kg rezanaca i 125.000 komada zemičaka. Za večeru dobila su sokolska deca čaj, hleb sa maslom! i sirom. Bilo je potrošeno 20 kg čaja, 456 kg šečera, 6500 hlebova, 600 kg maslaca i 9000 kg sira. Deca su pri deljenju hrane sačuvala primernu disciplinu ,pa se sve odvijalo u najlepšem redu i brzo. PROBE ŽENSKE DECE ZA POPODNEVNU JAVNU VEŽBU Dok su njihova brača po prvi put u istoriji svesokolskih sletova koračali u povorci kroz Prag, dotle su ženska deca imala na sletištu probe za popo-dnevnu javnu vežbu. Probe su počele nešto iza 9 časova, a završene su u 11 i tri četvrta. Na probi se pokazalo, da su ženska deca dobro uvežbana i da zaslužuju pohvalu koju im je sa na-čelničkog mostiča uputila načelnica ČOS sestra M. Provaznjikova. Pcčetak sleiskih svečanosti lavna vežba sokolske dece Nedelja 19 juna pre i posle podne pretstavljala je zapravo oficijelan po-četak sletskih svečanosti X svesokol-skog sleta, jer su ranije priredbe (na-stup učenika praških osnovnih i gra-đanskih škola, IV srednjoškolske igre, „dan odbrane”) bile priredene od ne-sokolskih korporacija. Ova priredba i-mala je tim veči značaj što je ovo bio prvi svesokolski slet na kojem su sa-mostalno istupila sokolska deca. Na sletištu je od ranog jutra bilo neobično Sa tlenjih dana X svesokolskog sleta u Pragu ,*•» tn'nptt ЏШШШ: Nastup 17.000 sokolske dcce 19 ju na o. g. živo, jer su se vršile probe ženske dece. Probama je prisustvovao i velik broj publike. Odmah iza podne počele su svima prilazima nadolaziti na sletište velike mase gledalaca, tako da su tramvaji i autobusi imali da izdrže težak ispit. Največa navala vladala je, razume se, neposredno pre 15 časova, kad su na sletište počeli da pristižu brojni počasni gosti, pretstavnici vlade, nadleštava i češkoslovačke obec sokolske. IST1CANJE DRŽAVNE ZASTAVE Kao svaka priredba u okviru sleta, tako je i popodnevna javna vežba sokolske dece počela svečanim isticanjem državne zastave na steg. Pre toga nastopilo je na vežbalište kroz sva tri ulaza 20 struja najmanjih vežbača i vežbačicn, dece najnižeg stupnja. Te struje su se na vežbalištu razdelile u grupe od 28 dece, a sa svakom grupom bilo je nekoliko prednjaka i prednjačica. Mališani su nastupili na sletište bez muzičke pratnje, upravljajuči se jedino po za-povedima sa načelničkog mosta. Uz zvu-kove državne himne bila je na steg koji stoji pred glavnim ulazom, tzv. „Kapijn boraca”, podignuta državna zastava ko-ju su donela na sletište muška i ženska deca u pratnji počasnog voda muške i počasnog voda ženske dece. VEŽBE NAJMANJE MUSKE I ŽENSKE DECE Muška i ženska deca nižeg stupnja vežbali su vežbu „Ajte s nama!”, koju je sastavio J. Pangrac, a muzičku prat-nju komponovao K. Matjejovec. Vežba sama nije tražila od dece neko tačno i jednoobrazno izvodenje pojedinih ve-žbi, več je ostavljala deci njihovu pri-rodnu slobodu da pojedine vežbe izvode prema predstavama koje su u njima iza-zivali stihovi što ih je pre početka svakog pojedinog dela vežbe recitirao spiker u mikrofon. Deca obojeg pola ulazila su u sokolanu, odvežbala za-jednički nekoliko vežbi koje služe raz-gibanju mišiča, zaplesala slovačku na-rodnu igru „Odzemek”, izvela odbijanje rukama (devojčice) i ramenom (deča-ci), poigrali se na letnjem vežbalištu loptom ili su igrali poznate dečje igre („Mačke i miša” itd.). Tu ih je izne-nadila „kiša i oluja”, deca su imitirala drvo koje vetar njiha, dok ga konačno ne obori. Oboreno stablo su onda pi-lala itd. Kad je prošla „oluja” krenula su veselom pesmom na izlet. Ova vesela vežba, složena iz samih vežbi po-dražavanja vrlo se svidela i prepuni Stadion srdačno je pozdravio najma-nje Sokoliče. CAS GIMNASTIKE ZENSKE DECE Kao sledeča tačka programa bio je naročiti nastup ženske dece iz svili 5 praškili sokolskih župa, koje su u 5 velikih grupa rasutih po celom vežbalištu pokazale kako se može vežbati u dobro uredenoj i opremljenoj soko-lani, u manje opremljenoj i u sasvim slabo opremljenoj, gele nema gotovo nikakvih sprava ni oruđa. Dalje su 2 grupe prikazale kako izgleda čas gimnastike na dobro opremljenom letnjem vežbalištu i na neopremljenom vežbalištu (na goloj poljani). Ove vežbe pokazale su kako je Tiršev sokolski sistem gimnastike bogat i svestran. Iako su ove vežbe bile izvodene bez muzičke pratnje i mogle u prvotne redu da zainteresuju sokolske telmičare, i-pak ih je publika primila s istinskim zanimanjem i male vežbačice nagradila aplauzom. POSEBAN NASTUP MUSKE DECE VIŠEG ODELJENJA Pošto se za proste vežbe prijavilo toliko muške dece višeg odeljenja da ne bi mogli svi odjednom da stanu na vežbalište, a ipak se htelo svima dati mogučnost da nastupe, nastupili su naj-pre samo dečaci praških župa, svega njih 4.590 i ispunili čitavu trečinu ve-likog vežbališta. Oni su izveli vrlo e-felctne vežbe za mušku decu višeg odeljenja s takvom preciznošču i elanom, da se cesto gledalište upravo prolamalo od burnog aplauza razdraganih gledalaca. POSEBNA TAČKA MUŠKE DECE Ovoj tačci bila je svrha da pokaže kako i šta se daile vežbati u Sokolu i bez sprava i oruda. Na vežbalištu je bilo 5 velikih grupa, koje su bile sastavljene od muške dece iz svih kra-jeva Republike: bile su tu župe mo-ravskošleske, potkarpatskoruske, slovač-ke, župe iz zapadne, severozapadne, ju-goistočne i severoistočne Češke. Slovaške i potkarpatskoruske župe spojene u jednu grupu izvodile su u sredini vežbališta uz muzičku pratnju lepe narodne igre, a ostale 4 grupe razna lako-atletska takmičenja i takmičarske igre. NASTUP MUŠKE DECE SREDNJEG ODELJENJA Muška deca srednjeg odeljenja (9—1(1 godina) postigla su velik uspeh izvo-denjem svojih prostih vežbi, koje su bile odlično sastavljene i još bolje od-vežbane. Ovde su dolazili do izražaja naročito lepi efekti boja pri raznim pokretima i prestrojavanjima. Lepotu vežbe još je više potencirala uspela muzička pratnja J. Haška. Vežba, sa-stav J. Taborka iz Plznja, omogučila je deci da iskoriste svoj prirodni nagon za igromj i humor mladosti. Buran aplauz oduševljene publike, sa kojim ona nije štedela i za vreme same vežbe pri svakoj efektnijoj slici, pratio je male vežbače sve do garderoba. PROSTE VEŽBE ŽENSKE DECE Nastupila su samo ženska deca iz Praga, njegove najbliže okoline i iz Srednje Češke, ali su skoro potpuno ispunila ogromnu površinu vežbališta. Več precizno i efektno izveden nastup na vežbalište pretstavljao je početak njihova uspeha. Sama vežba, sastav Marije Osnerove sa muzičkom pratnjom od Kržičke, delovala je kao manifestacija nesalomivog poverenja u istrajnost i vernost ženske sokolske omladine. Gle-daoci nisu štedeli aplauzom, naročito pri veselim slikama u boji koje su se s vremena na vreme stvarale na vežbalištu usled raznih pokreta i prestrojava-nja prilikom kojih je dolazio do izražaja kontrast izmedu belih košuljica i crvenih suknjiča. KULMINACIJA DANA SOKOLSKE DECE 17.000 muške dece višeg stupnja na-stupilo je na sletište najimpožantnijim i najkrasnijitn nastupom što su ga po-setioci sleta u nedelju 19 juna po podne videli. Oni su ispunili čitavu površinu vežbališta tako da nije ostalo prazno ni jedno jedino mesto. Več sama odeča muške dece, crveno-crne kape, crvene košulje, žučlcasto-bele hlačice, crne ča-tape i cipele, delovala je pri nastupu zaista veličanstveno. A pri samoj vežbi, kompozicija J. Taborka, muzika J. Haška, živo obojena slika koju je pružala tolika masa vežbača, svaki čas se menjala; u izvesnim trenucima izgledalo je vežbalište kao more divljeg maka u žitnome polju, a onda se to crveno more izbrazdalo raznolikim talasima belih dlanova i svetlih platnenih hlačica. Najuspelij) i najduži je bio treči sastav i zaključak u kome su bili borbeni ,stavovi'i i pokreti. Tu se najviše i apla-udiralo, naročito kad je u dva maha zaorio sletištem gromki pozdrav „Zdar!” iz toliko hiljada mladih i svežih grudi. Slobodno se može reči, da je ova tačka pretstavljala kulminaciju dana, iako bi bilo teško reči kojoj tačci pripada prvenstvo. Kad je završena vežba, ostali su dečaci višeg stupnja na vežbalištu, okre-nuli se prema državnoj zastavi, do ste-ga su doniarširali počasni vodovi malih Sokola i Sokolica, pa je uz zvukove husitskog korala „Kdož jste boži bojevnici” zastava spuštena sa stega na ruke muške i ženske dece, koja su je odnela na njeno mesto. Oko 150.000 prisutnih gledalaca pratilo je ovaj svečani akt u apsolutnoj tišini, stoječi u stavu „mirno!”. Onda su se svi vež-bači na sletištu okrenuli čelom ka glav-noj tribini, sa koje im je načelnik ČOS brat dr. M. Klinger preko mikrofona uputio ove jednostavne, ali srdačne i iskrene reči: „Došli ste ovamo kao mali Sokoliči, vratite se opet ovamo kao veliki!” Buran aplauz publike pridru-žio se ovoj zahvali i želji načelnika ČOS. SLET SOKOLSKE DECE BIO JE SA-VRŠEN SLETSKI DAN Prema proceni stručnjaka računa se, da je na javnoj vežbi sokolske dece bilo na sletištu najmanje 150.001) pose-tilaca, tako da su tribine pružale več sliku na koju smo navikli obično samo za vreme glavnih sletskih dana. Iako je to bila ogromna masa, svuda je vladao besprekorni red i poredak. I vreme se pokazalo naklono najmanjim Sokolima: sunce je veselo osvetljavalo hiljade malih glavica koje sigurno nikad neče zaboraviti na ovaj svoj veliki dan, sa koga su i odrasli gledaoci odneli samo naj lepše utiske. Treba još istači dve činjenice: pre svega, ovaj slet pokazao je kako je sjajna fizička kondicija najmanjih sokolskih pripadnika. Iako su deca gotovo ceo dan od ranog jutra bila na nogama, devojčice izdržale prepodnevne probe, a dečaci prilično dug marš kroz Prag, a jedni i drugi dugo čekanje i svrsta-vanje u garderobama pre nastupa u pojedinim tačkama, ipak su sa sleti-šta bila odnešena samo 2 dečaka i 1 Sletska izložba, koja je bila otvorena u nedelju 12 juna prilikom IV srednjo-školskih igara, bila je u nedelju 19 juna na svečan način predata Sokolstvu i najširoj javnosti. Svečanom aktu otvaranja, koji je o-bavljen u 11 časova pre podne, prisu-stvovali su pretsednici Senata i Skup-štine dr. Soukup i Malipetr, ministar prosvete dr. Franke, ministar finansi-ja dr. Kalfus, brojni izaslanici mini-starstava, državnih i samoupravnih nadleštava, primator glavnog grada Praga dr. Zenkl sa članovima gradskog veča, pretstavnici vojske, članovi pretsedni-štva ČOS sa starešinom dr. Bukovskim, pretstavnici Saveza slovenskog Sokolstva, delegacija Saveza SKJ sa I zame-nilcorn starešine bratom E. Ganglom na čelu, pretstavnici pojedinih sokolskih župa iz cele češkoslovačke i mnogo-brojno graađnstvo. Tačno u 11 časova izneli su naraštajci i naraštajke u svečanim odorama držav-nu zastavu, koja je uz zvukove državne himne bila podignuta na steg pred Industrijskim paviljonom. Starešina ČOS brat dr. Bukovski zapalio je na po-diju pred visokim pilonom večnu va-tru, koja je tu gorela za sve vreme trajanja sleta, t.j. do 6 jula o. g. Na podij je položen veliki lovorov venac ČOS i 52 manja lovorova venca sviju sokolskih župa. Stvarno otvorenje izložbe obavljeno je u glavnoj dvorani Industrijskog paviljona sletskim muzičkim geslom. Pret-sednik izložbenog odbora ČOS brat dr. Šauer pozdravio je prisutne goste; i na-pomenuo, da se u sokolskom Panteonu susrečemo sa svima značajnim lično-stima češkoslovačke istorije i sa osni-vačima Sokolstva Tiršom i Fignerom. Dugačak niz češkoslovaških buditelja i preporoditelja završavaju Prezident-O-slobodilac i njegov verni učenik prezi-dent dr. Beneš. Zastupljen je tu i Prag, glavni grad češkoslovačke države, majka češkoslovaških gradova, i kolevka Sokolstva, t.j. Praški Sokol. Izložba je prikazivala na očigledan i dokumentovan način istoriju Sokolstva od skromnih početaka pa sve do ovo-godišnjeg jubilarnog X svesokolskog sleta, te žrtve koje je Sokolstvo pri-donelo na oltar domovine za svetskog rata kod kuče i za granicania u borbi za češkoslovaško narodno oslobodenje i državnu samostalnost. O torne kako je organizovano češkoslovaško Sokolstvo i koliki je opseg njegovog rada prikazale su zasebne ekspozicije 52 sokolskih župa i ekspozicije svih 18 odbora ČOS. Zatim je uzeo reč starešina ČOS brat dr. Bukovski, koji je u svome govoru naglasio, da sletska izložba ima da prikaže Sokolstvo u radu i borbi za narod. „Ona ima zadatak — rekao je devojčica kojima je bilo pozlilo. Drugih oboljenja uopšte nije bilo. I saobra-čaj je funkcionisao odlično: nije se dogodila ni jedna saobračajna nezgoda. BROJ VEŽBAČA NA SLETU SOKOLSKE DECE 19 JUNA Na sletu sokolske dece, održanoiu u nedelju 19 juna, nastupilo je svega 52.858 vežbača Dece nižeg odeljenja vežbalo je 4.368, na času gimnastiki ženske dece 1.800, muške dece višeg odeljenja iz praških župa bilo je 4.590, a dece istog odeljenja iz vanpraškili župa 17.072. U posebnoj tačci muške dece vežbalo je 1.668 malih vežbača, zajedničke proste vežbe dečaka nižeg odeljenja 9.360, a proste vežbe devojčica 14.400. između ostalog starešina brat dr. Bukovski — da pomogne razumeti razvoj-nu istorijsku logiku zbivanja, da pokaže kako je sokolsko vaspitanje odu-vek bilo u skladu sa životnim vredno-stima i osobinama češkoslovačkog naroda koji se razvijao u krugu Tirševih ideja vlastitim nastojanjem i sopstve-nim snagama, u težnji za zdravljeni, obrazovanošču, i svestranom radnoin sposobnošču. To je put od Sokolstva do legija, od Tirša k Masariku. Sletska izložba daje jasan pregled o uticaju Sokolstva na narod, o vezama sa ostalim Sloveniina i narodima celog sveta.” Ministar prosvete dr. Franke karak-terisao je u svome govoru Sokolstvo kao sistem volje koja je nošena lju- I bavlju prema narodu i koja podjednako vodi telo i duh. „Sokolstvo je — rekao je ministar dr. Franke — moderni izraz antičkog gesla kalokagatije. Narod pretstavlja za Sokolstvo večni po-jam kome treba za uvek i celom du-šom služiti da se što bolje održi 1 razvije. Sokolstvo ne zaboravlja na svoje veze sa drugim Slovenima, ali ne zaboravlja pri torne ni na čovečanstvo i huinanitet uopšte. Treba da stalno crpemo pouku iz onoga što je u svoj rad preporoditelja uneo Tirš: „Stvara-lačka snaga duha je neuništiva, ali se mora gajiti da bi narod bio dostojnim drugarom svih ostalih naroda.” Izložba ' če ponukati svakog posetioca da razmišlja, jer moramo još uvek da učimo i da se osveščujemo. Tome nas vodi Sokolstvo koje je Masarik tako krasno preporučio oniladini. Zato neka Sokolstvo raste i neka se sve jače širi na sreću i procvat čitave ČSR.” Posle ministra dr. Frankea govorio je primator glavnog grada Praga, brat dr. Zenkl, koji je naglasio, da izložba ima da nas pouči o zbivanju H toku poslednjih osam decenija. „Ona treba da pokaže — rekao je primator dr. Zenkl — kako se Sokolstvo rodilo, kako je raslo ijačalo se, šta je uradiloi pretstavljalo, a šta radi i pretstavlja danas. Sokolski sletovi su etape u tom razvoju. Na njima je Sokolstvo pokazalo smisao češkoslovačkog naroda za orga-nizaciju i disciplinu, za demokratiju, na-narodnu težnju za slobodom i vernost slobodi. Sokolstvo je kao vojska koja je uvek spremna i nikad ne uzmičp. U Sokolstvu su se združili sni i težnjo čitavih generacija, sve što je narod iinao najplemenitijeg i najboljeg. Sokolski sle-tovi nisu samo praznici Sokolstva, nego i pnaznici Praga i celog naroda.’ Na kraju je dr. Zenkl poželeo izložbi uspeh, da bude vrelo novog sokolskog poleta i oduševljenja. Posle toga su gosti razgledali izložbu, gde su pojedine ekspozicije privukle njihovu pažnju, a naročito ekspozicija Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije 1 Saveza slovenskog Sokolstva. Sletska izložba Saveza SKJ „Pesma o vernom prijateljstvu Jugoslovana t Čehoslovaka" Donosimo ovaj prikaz sa češkoslovačke strane o sletskoj izložbi Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije u okviru velike sokolske izložbe za vreme X svesokolskog sleta u Pragu. — Drukčije nije moguče nazvati divnu ekspoziciju Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije na Sletskoj izložbi u Pragu. Ona je podeljena na dva glavna dela: prvi od njih je zamišljen kao hram slovenskog bratstva. To je ideja-vodi- lja sa kojoin je dovedeno u lepi sklad sve što je n torne delu izleženo. U drugom delu ekspozicije izloženi su prl' ineiri i dokumenti o organizacijskom ra-du i delatnosti jugoslovenskog Sokolstva. SVETINJA SOKOLSTVA Glavni deo na izložbi pretstavlja P°’ lovina izložbenog paviljona, koji je P° svojoj izgradnji i uredenju istinsko sve* Svečano otvorenje Sokolske izložbe - -fjm' • * >•> PRVA sokolska zastava u JUGOSLAVIJI G svetinji sokolskog bratstva na Slet-sR°j izložbi je deo ekspozicije posve-Cen sviina onima koji su prvi osnovali s°kolske jedinice u Slovenačkoj, Hrvat-fR°j, medu Srbima u bivšoj Austriji 1 Ч bivšoj Kraljevini Srbiji. Medu Slo-Ve4cima bio je to dr. E. H. Kosta, Hrvatima dr. Josip Fon i dr. ^-azar Car, medu Srbima u Austriji dr. Popovič, a u bivšoj Kraljevini ^rbiji Steva Todorovič. Ovu grupu do-PUnjuje vr]0 značajna ličnost, prvi starina udruženog jugoslovenskog Sokolstva, dr. Ivan Orožen. Ovo je za ^goslovene vrlo značajno, jer jedinstve-Па sokolska organizacija je apsolutno Samo po sebi razumljiva stvar za s ve 0tle 11 Jugoslaviji koji misle dobro nabodu j državi. U torne delu izložbe smeren je prvj sokolski barjak u Jugo-^aviji, originalni barjak bivšeg Južnog pokola u Ljubljani, koji je dugo služio a° barjak Saveza, sve dok Savez nijc jj°bio svoj novi vlastiti barjak. Drugi arjak je barjak Sokola u Idriji, a tre-a je zastava pod kojoin su za vreme Svetskog rata došli dobrovoljci-Sokoli iz A,nerike na solunski front. — gore: Starešina GOS brat dr. J'kovski pali pred Industrijskim pa-‘oononi na kraljevskoj obori večnu 0?tr«- — G sredini: Pred sokolskim “euskom kod paviljona eeškoslovaeki j rastaj pola/e u ime 52 župe lovo-°Ve vence. — Dole: Svečano otva-^a«ic sokolske izložbe u dvorani In-vu^rijskog paviljona; moincnat za feine govora pretsednika izložbenog odbora brata dra Šauera. tište, posvečeno Sokolstvu. Sokolstvo je tu pretstavljeno sa 8 iz gipsa mo-delisanih figura ptice sokola koje su ^epenasto poredane sve više i više. Mednje od njih smeštene su visoko aajl celom ckspozicijom. Na ulazu u aJ deo izložbe su veliki originalni pordeti Tiršia i Fignera od jugoslovenskog slikara Save Rajkoviča. U sredini, na '.dkoiu postolju, je kip Pobednika, dar COS jugoslovenskom Sokolstvu. LJ toj simbolici ptica sokola i plastike Pobednika sakrivena je misao, da sokolska nnsao raste, jača i pobeduje. »MLADOM JUGOSLOVENSKOM POKOLJENJU - ZDRAVO! ’ Lsred sokolske svetinje izloženo je vbstoručno priznanje što ga je jugoslovansko Sokolstvo dobilo za svoj rad od Kralja Aleksandra I Ujediiiitelja 1022 godine. Sem toga izložena je i vlasto-Hbena posveta Kralja Petra II iz 1934 S°d. „Mladom jugoslovenskom poko-ijenju - Zdravo! - Petar”. PREZIDENT-OzLOBODILAC I KRALJ ALEKSANDAR I - SIMBOLI SLO-VENSKOG BRATSTVA ^a pročelju svetinje sokolskog bratca smeštena je grupa onih koji su u poslednje vreme stekli najviše zasluga za verno i trajno bratstvo jugoslo-vensko-češkoslovačko, koje pretstavljn Prvi korak ka opštem slovenskom bratcu. To je, pre svega, bista Viteškog Kralja Aleksandra I Ujediiiitelja, od va-Jara Gangla, koju su Jugosloveni ove g°dine doneli sobom kao svoj dar Ce-akoslovačkoj obci sokolskoj. Pandan toj Pjsti čini bista Prezidenta-Oslobodioca L G. Masarika, od vajara Španiela, jer ce Masarik za večita vremena ostati d lepoj i zahvalnoj uspomeni Jugoslo-Vena za sve ono što je za njih uradio Pre rata, za vreme rata i posle rata. P°kraj biste Prezidenta - Oslobodioca Stneštena je bista sadanjeg Kralja Jugoslavije, Nj. Vel. Petra II, od S. Stojanoma- Nasuprot njoj, pokraj biste Kralja Aleksandra I, je bista sadanjeg Preventa Dr. E. Beneša, od vajara Lho-^aka. Radostan, krasan i neobično zna-eajan detalj jeste što je pokraj biste Kralja Aleksandra smeštena češkoslovaška državna zastava, a pokraj biste rezidenta - Oslobodioca jugoslovenska državna zastava. e£ny obraz. Dirljiv doček jugoslovenskog naraštaja u Pragu Doček, koji je bio prireden jugo-slovenskom naraštaju na svim stanicama od granice do Praga, te u samom Pragu, bio je toliko duboko dirljiv i uz-budljiv do suza, tako veličanstven, da je to prosto nemoguče opisati. To je trebalo videti, to je trebalo sam osetit* i toživeti. i svakome učesniku na torne d jčeku ostače to medu najlepšim uspo-menama u životu. Jugoslovenski naraštaj stigao je u Prag, na Vilsonovu stanicu, u petak 24 jima posle podne, sa dva naročita voza. Jugoslovenski naraštaj je doče-|’ čitavog češkoslovačkog naroda. Tako topao i oduševljen doček kao što je bio doček jugoslovenskog naraštaja ni-je bio još nikada nikome prireden. U T1RSEVOM DOMU U dvorištu Tirševog doma naraštajci i naraštajke iz praških sokolskih jedi' Slike: Momenti sa sletske scen® „Graditi i braniti“ nica u svečanim odelima bili sn več postrojenj u špaliru. Kad je čelo povorke stiglo uz oduševljeno klicanje u dvorište, pošli su na balkon Tirševog doma pretstavnici Saveza zamenici sta-[esine brača Gangl i Paunkovič, načelnik brat dr. Pihler, načelnica sestra Skalarjeva, prosvetar brat Stanojevič, članovi savezne uprave brača dr. ing. Kosta Petrovič i dr. M. Dragič sa starešinom COS bratom dr. Bukovskim, 2am. starešine bratom J. Trulilaržom, načelnikom COS bratom dr. Klingerom, načelnicom sestrom Provaznjikovom, banovima pretsedništva ČOS, praškim Primatorom bratom dr. Zenklom, pret-sednikom češkoslovačkog narodnog veča profesorom dr. Kaprasom, pretstav-nikom vojske potpukovnikom bratom ši-msikom, starešinom Saveza slovenskog Sokolstva u Americi bratom Zemanom 1 načelnikom spomenutog Saveza bratom Bednarom. Kad se cela povorka svrstala u dvo-ristu prvi je uzeo reč da pozdravi goste načelnik ČOS, brat dr. Klinger, koji Je n svome pozdravnom govoru na-glasio ,da je jugoslovenski naraštaj sti-gao u Prag da rame uz rame sa češko-slovačkim naraštajem pokaže kako ume zajednički sarađivati, jer je baš Sokolstvo najčvršča garancija za geslo „Vernost za vernost” — rekao je brat dr. Klin-ger, koji je nato jugoslovenskom na-raštaju poželeo da bude propoved-nikoni bratstva između* naša dva naroda i da uzajamnim upoznavanjem sa ceskoslovačkim naraštajem učvrščuje za-jedničku saradnju. U ime češkoslovačke vojske jugoslovanski naraštaj pozdravio je potpukov-mk šimšik, čiji je govor i jugosloven-i češkoslovački naraštaj popratio klicanjem češkoslovačkoj vojsci. Primator grada Praga brat dr. Zenkl pozdravio je jugoslovenski naraštaj u ifne grada Praga i češkoslovačko-ju-goslovenske lige u ČSR čiji je pret-sednik. Veči deo svoga govora primator brat dr. Zenkl održao je na srpsko-hrvatskom jeziku, što je bilo naročito oduševljeno pozdravljeno. U ime Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije govorio je brat Gangl, koji je u svome toplom govoru istakao, da je Tirševa misao najbolja osnova za ga-Jenje uzajamnih veza medu Slovenima, da je Sokolstvo narodna vojska koja je rešena da brani mir i istinu, i to ne samo da brani, nego i odbrani, kako naša dva naroda, tako i celokupno Slovenstvo. Za češkoslovačko narodno vcče go-vorio je prof. dr. Kapras, i na kon-Cu načelnik Saveza SKJ dr. A. Pihler. Posle govora otsvirane su obe državne himne, nakon kojih je ponovno nastalo oduševljeno klicanje češkoslo-vačko-jugoslovenskom bratstvu, Sokolstvu i Slovenstvu. Narašfajski dani X svesokolskog slefa slefski dan narašfaja Nedelja 23 juna Slet sokolskog naraštaja počeo je ve-likoin javnom vežbom u nedelju 26 juna posle podne. Pre podne vršile su Se probe, koje je prekinula nagla kiša burom, tako da ženski naraštaj ni-Je tnogao ni dovršiti probe. Ali zato se priiično ohladio vazduh, prestala je silna žega što je vladala u Pragu još u sl|botu, pa se vežbalo mnogo lakše i holje. PREZIDENT REPUBLIKE NA SLETIŠTU Na popodnevnu javnu vežbu nara-staja došao je takoder i Prezident Re-P4blike dr. Eduard Beneš sa svoj o m snprugoiTi: i pratnjom. Prezident je sti-8ao tačno u 14 i po časova, srdačno Pozdravljen od velike mase publike ko-Ja je pred glavnom, zapadnom tribi-n°m napravila gusti špalir. Pred ula- Slika gore: \ eličanstven dočck jugo-s,»venskog naraštaja u Pragu: Čelo Povorke sa vodstvom češkoslovačkog 'jURoslovenskog Sokolstva. — D srebni: Bar jak tari jugoslovenskog nara-staja pri i/lasku iz slanice. — Dole: '^skoslovački naraštaj u povorci pri dočeku jugoslovenskog naraštaja. zoru u prezidentsku ložu dočekao je visoke goste starešina ČOS brat dr. Bukovski i uveo ih na njihova mesta. Starešina brat dr. Bukovski je za celo vreme programa davao visokim gostima potrebna objašnjenja o pojedi-nim tačkama programa. POČETAK JAVNE VEŽBE Čim se pretsednik dr. Beneš sa su-prugom i pratnjom pojavio u pret-sedničkoj loži, ispaljen je hitac iz topa lcoji je oglasio početak javne vežbe. Intonirana je češkoslovaška himna, i n/, njene zvukove počela se veličanstve-no da uzdiže na počasni steg velika češkoslovaška državna zastava. Posle češkoslovaške himne otsvirana je jugo-slovenska himna i podignuta na steg velika jugoslovenska državna zastava. Ovome svečanom aktu prisostvovala su počasna odeljenja češkoslovačkog i ju-goslovenskog naraštaja. Prepunjeni stadion, koji je dotle stajao u stavu „mirno”, pozdravio je državnog poglavara burnim aplauzoin i oduševljenim pokli-cima. ODLIČNI GOSTI NA SLETIŠTU Medu brojnim odličnim gostima na glavnoj tribini bio je pretsednik Skup-štine Jan Malipetr, ministar narodnog zdravlja i fizičkog vaspitanja naroda Ježek, ministar saobračaja Behinje, ministar poljoprivrede Zadjina, primator praški dr. Ženki, pretsednik Čsl. narodnog veča prof. dr. Kapras, inšpektor češkoslovaške vojske armijski general Sirovi, načelnik glavnog generalštaba armijski general Krejči, a u di-plomatskoj loži poslanici jugoslovenski, engleski, rumunski, holandeski, sovjetski, turski i urugvajski te otpravnici poslova finski i egipatski, večinom sa gospodama. IZMENA DAROVA MEDU JUGOSLOVENSKIM I ČEŠKO-SLOVAČKIM NARAŠTAJEM PRISEGA JUGOSLOVENSKO- ČEŠKOSLOVAČKOM BRATSTVU Nezaboravan je bio momenat izmene darova između jugoslovenskog i češkoslovačkog sokolskog naraštaja, što je obavljeno kao 8 tačka programa. Kroz glavni ulaz na vežbalište, „Kapiju bo-raca”, nastupa jugoslovenski naraštaj, a kroz oba prostrana ulaza odeljenja češkoslovačkog naraštaja, mušfcog i žen-skog. Na čelu jugoslovenskog naraštaja stupaju zamenik starešine Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije brat Dura Paunkovič, načelnik Saveza SKJ brat dr. Pihler ,načelnica sestra Elza Skalarjeva i starešina češkoslovačke obce sokolske brat dr. Stanislav Bukovski. Jugoslovenski naraštaj vodi načelnik brat dr. dr. Pihler, a češkoslovački naraštaj brat Jan činčera i sestra Marija Kousalova. Pred odeljenjima jugoslovenskog 'naraštaja nose jugoslovenski naraštajci svoj dar češkoslovačkom na-raštaju, krasan veliki portret Nj. Vel. Kralja Petra II, a češkoslovački naraštajci nose svoj dar jugoslovenskom naraštaju, divan pokal od kristalnog stakla. Sva odeljenja zaustavila su se pred glavnom tribinom, i tada je pred mikrofon stupio zamenik starešine Saveza SKJ brat Dura Paunkovič, koji se obratio češkoslovačkom naraštaju o-vim rečima: „Bračo i sestre, naraštajci i naraštaj-ke! češkoslovački i jugoslovenski naraštaj pretstavljaju nadu i budučnosl naših dvaju bratskih naroda. Naš Kralj Petar II iz narodne dinastije Karador-dcviča, starešina jugoslovenskog Sokolstva, oličava svojom mladošču našu na-rodnu nadu i budučnost. Zato kao simbol nade i budučnosti poklanja naraštaj Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije češkoslovačkom naraštaju ovu sli-ku našeg mladog Kralja-Sokola, kako bi dao izraza našoj najtoplijoj bratskoj ljubavi prema bratskom češkoslovačkom sokolskem naraštaju, članstvu i celokupnem narodu. Zdravo! Nazdar!” Slika gore: Pretsednik Republike dr. Beneš i gda Beneš dola/e na stadion na prvu javnu vežbu naraštaja. Visoke goste pozdravlja starešina brat dr. Bukovski. — L) sredini: Vežbe češkoslovaških naraštajka. — Dole: Pogled na glavnu tribinu stadiona za vreme prve javne vežbe naraštaja. Slike: Momenti veža!)« češkoslovaških iiaraštiijku. Tek javne veibe ZASEBNA TAČKA CEŠKOSLOVACKOG MUŠKOG NARAŠTAJA Ovu vežbu, koju je sastavio naraštaj-s^i odbor načelništva ČOS a muzičku Pratnju komponovao K. Matjejovec, iz-v«lo je 1.656 naraštajaca, podeljenih u 46 skupina po 36 vežbača. Nastup na vežbalište izveli su naraštajci trčečini korakom, dok nije svaka skupina došla do svog kruga, o/.načenog belom bo-jom na terenu. Krugovi su pretstav-'jali osnovni postroj za vežbe. U krugu su odvežbane proste vežbe, onda se C.itav stadion oduševljenim aplauzom pozdravio je ove reči, a u mnogim očima videle su se suze. Starešina ČOS brat dr. Bukovski u tome času zagrlio i izljubio sa zamenikom starešine jugoslovenskog Sokolstva bratom Pa-unkovičem, kome je zatim odgovorio sledeče: »Brate zameniče starešine, naraštaju iunačke Jugoslavije! Vaš sokolski dar progovara glasom srca i mi ga dobro razumemo. Znamo, da je to istinska manifestacija vernog bratstva, posveče-nog istorjjskom prošlošču obaju naših naroda, i da je to obečanje za dalju budučnost. Vi, uzdanico i jezgro jugo-slovenskog naroda, predajete našem naraštaju, cvetu češkoslovačkog naroda, sliku svog Kralja, a za uzvrat primate kristalni pokal, koji simbolički izraža-ya kako je naša ljubav prema vama istinski čista. Svi smo svesni veličfeie trenutka u kome danas pred celim svetom češkoslovaški sokolski naraštaj na svečan način obećaje sa viteškom omla-dinom jugoslovenskog Sokolstva vernost u dobrim i zlim vremenima. Sokolska časna reč znači posvetiti ceo život datome obećanju i ispunjavati i-deale koji se ispovedaju. Mi smo vaši j vi ste naši. Vezani smo zajedničkim •dealima, pa dakle i zajedničkom sud-binom.” Reči brata dr. Bukovskog bile su u nekoliko navrata prekidane odušev-Ijenim manifestacijama odobravanja, a kad je starešina brat dr. Bukovski za-vrsio svoj govor, prolamalo se celo sletište od gromovitih poklika odobravanja i aplauza. Zatim je jugoslovenski naraštajac Svetozar Atanackovič pozdravio bratski če-skoslovački sokolski naraštaj ovim re-čima: »Draga braćo! U našoj Jugoslaviji najmiliji nam je naš Kralj, starešina Sa-veza Sokola Kraljevine Jugoslavije. Zato vam predajemo kao dar Njegovu RHku, da bismo vam pokazali koliko Vas volimo. Predajuči vam taj dar, obe-čajemo pred celim svetom i čitavim Češkoslovaškim Sokolstvom, da čemo braniti, dok budemo živi, ovo sokolsko bratstvo na dobro i sreču naših dvaju bratskih naroda i čitavog Slovenstva. Na zdar! Zdravo!” Kad se utišao aplauz, stupio je pred niikrofon naraštajac iz Praga-Hradčana František Koržan i zahvalio se jugo-slovenskom naraštaju ovim rečima: »Draga bračo! Zahvaljujemo vam na Vašem lepom daru. On če nas potsećati na srdačne odnose naše sokolske mladosti. Radujemo se što vaš dar prikaze vašeg mladog Kralja, kao simbol yaše bratske države. Primite takoder 1 od nas ovaj dar, čiji kristal neka vas nvek potseča na našu čistu i iskrenu u*ajamnu ljubav. Živela Jugoslavija! Ži-veli Jugosloveni!” Pre tih govora izmenili su jugoslovanski i češkoslovački naraštajci svoje darove. Sliku Nj. Vel. Kralja Petra II Preuzele su češkoslovačke naraštajke, koje su kao počasna straža pratili naraštajci, a kristalni pokal jugosloven-ski naraštajci. Na kraju ovog svečanog c'na intonirala je muzika „Hej, Slove-n*!” u kome je momentu čitav Stadion 4stao na noge. Kad su se utišali poslednji akorcii veličanstvene slovenske hinine nije bilo kraja burnom aplauzu 1 klicanju razdragane publike. Za vre-me ove predaje darova probilo se kroz. °blake, koji su čitav dan viseli nad Dragom, sunce i pozlatilo svojim zra-kama ovu divini manifestaciju jugoslo-Vensko-češkoslovačkog bratstva... krugovi menjaju u krstove u kojirna se vežbaju igre. Posle u trečern sa-stavu prelaze vežbači na značke i vežba-ju preskakanja i provlačenja ispod raši-renih nogu sa izmenom. Četvrti sastav vežba se u vrstama, uvek po dve vrste jedna proti drugoj, a vežba je sa-stavljena iz različitih pokreta sa vrlo efektnim stavovima. Onda vežbači tvore kvadrate i vežbaju peti sastav tj. skupine. Odlazak sa slelišta izveden je opet trčečim korakom. Publika je ovu odličnu tačku oduševljeno pozdravila. PROSTE VE2BE 17.000 CEŠKOSLO-VAČKIH NARAŠTAJACA češkoslovački naraštajci su po prvi put tog dana prekrili celu površinti vežbališta, kad ih je nastupilo njih 17.000, divno izvodeči proste vežbe ko-je su sastavili J. činčera i J. Cinert, a muziku komponovao K. Matjejovec. Osnovni stroj za proste vežbe činili su troredovi (kolone po 3) kojih je u svemu bilo 52. Na čelu svake kolone nošene su zastave sviju sokolskih župa ČOS, a svaka kolona pretstavljala je jedmi sokolsku župu. Na zapoved „Predati zastavil!” istupaju prva trojica iz svake kolone, barjaktar predaje zastavil vodi svoje kolone, ovaj je opire o de- Slika gore i dole: Nasi up jugoslovcn-s kug narušiaja. — L sredini: L) Prc-zidentovoj loži /a vreme nastupa j«“ goslovenskog na ras ta ja; pored vodstva Saveza SKJ i ČOS, do pretsod-nika dra Heneša jugoslovenski p<>" slanik u Pragu dr. V. l'rotić. ZASEBNA TAČKA CESKOSLOVACKOG ŽENSKOG NARAŠTAJA - NARODNE IGRE Posle muškog naraštaja stupile su na vežbalište naraštajke u svečanim o-dorama da odvežbaju svoju zasebnu tačku, koja je imala gledaocima da pokaže i dočara lepotu narodnih igara iz čitave češkoslovačke. Naraštajke su nastupile u 10 kolona, podeljenih u grupe po 24 vežbačice, a svaka grupa nosila je sobom „majsko drvce”, oki-čeno belim, ervenim i plavim vrpcama. Kad su grupe stigle na označena mesta zabole su svaka svoje drvce u zem-lju i formirale oko njega polukrug. Onda su izvele 12 narodnih igara, od kojih je svaka bila iz drugog kraja zemlje. Vežbu je sastavila Jaroslava Vo-kačova, a muzičku pratnju po originalnim napevima priredio je Jaroslav Kr-žička. Sem orkestra, pevao je pesme uz pojedine igre i ženski hor. Vežbale su u svemu 6.192 naraštajke. 1 ova vanredno lepa tačka oduševila je sve gledaoce. SJAJAN NASTUP JUGOSLOVENSKOG NARAŠTAJA Burno pozdravljen nastupio je tada na vežbalište jugoslovenski naraštaj u ukupnom broju od 752 vežbača i vežbačice. Jugosloveni su nastupili u 9 kolona dvojnih redova, 6 kolona činili su naraštajci u belim majicamfa i ervenim gačicama, a 3 kolone naraštajke u belini majicama i svetlo-plavim gačicama. Na čelu odeljenja nosio je barjaktar zastavu, koju je 1932 godine češkoslovački naraštaj poklonio jugoslo-venskom naraštaju. Jugoslovenski na- ” raštajci i naraštajke sjajno su izveli svoje vrlo lepe i efektne vežbe koje za-vršavaju stilizovanim kolom („Gružan-ka”), a lepotu vežbi još više su pojačali efekti boja vežbačkog odela. Posle vežbe izveden je svečani defile pred lo-žom Prezidenta Republike i celom glav-nom tribinom. Čvrst vojnički korak na-raštajaca, graciozan ali ne manje odlu-čan korak naraštajki, upravo uzorna disciplina i odlično ravnanje dostojno su završili ovaj odlični nastup. Kad su Jugosloveni napuštali vežbalište, pretvorile su se tribine u more belih iua-ramica, a mnogi su pozdravljali šeši-rima, rukama, zastavicama. Nebo se pro-lamalo od usklika „Na zdar!”, „Zdravo!” još dugo posle toga nego su i poslednji redovi jugoslovenskog naraštaja napustili sleiište. Jugoslovenski naraštaj ovim svojini nastupom zaista je osvetlao lice. Pretsednik Republike dr. Beneš i gđa Beneš pozvali su tada u ložu jugoslovenskog poslanika dra V. Protiča i srdačno mu čestitali na triumfalnom nastupu jugoslovenskog naraštaja. Љ«Г-ј£1 -** f £ i***4* ' .> -1®2ГГ ш& fefeaži зад*& PROSTE VEŽBE NARAŠTAJKl Zatim su sledile proste vežhe žen-skog naraštaja, koje su oduševile ceo stadion svojom harinoničnošću, šaroli-^OŠĆU i finoćom izvođenja. Jasno pla-yetnilo plavih vežbačih odela ispunijo je čitavo vežbalište do poslednjeg inesta, koje je izglodalo kao plavo more. Sanio Venci od žutog žabnjaka odvajali su se Sv°jom bojom na glavama naraštajki. N'vaj veoma uspeo nastup završen je sa *46 kolona dvojnih redova, iz kojih su ^ai"aštajke izvele rastup na značke. Ve-u e. k°je je sastavila B. Matjejovcova-^lolečkova a muziku komponovao K. ^atjejovec, pretstavljuju bujnu igru mla-^°sti, puiiu pokreta i lakoče, pogodnu ?a devojke izmedu 14 i 18 godina. Ve-zKa je zamišljena delom kao proste v°ž6e, a delom je to bila vežba sa o-rudeni: naraštajke, naime, imale su na P°četku vežbe na glavi venac od žutog Z;|6iijaka, lcoji su posle skinule sa gla- Slike: gore: Nasiup češkoslovačkog *Puskog narašlaja. — U sredini i '•ole: Nasiup češkoslovackog /anskog narašlaja s inajskiui drvcinia. G1MNASTIČK1 CAS NARAŠTAJKA Zatim je na sletište tiastupilo 1.400 naraštajka u lakoatletskom odelu (svetlomodrim haljinicama sa belim poja-s°rn), koje su pokazale, kako je mogu-vežbati u dobro opremljenoj, slabo ■°Premljenoj i posve siromašnoj i nec< Premljenoj gimnastičkoj dvorani (bez Oprava i oruda), te na letnjem vežba-Hštu takoder dobro, srednje i slabo snabdevenom spravama. Najpre su sve naraštajke zajedno na sredini vežbališta izvele proste vežbe 2a razgibanje mišica, a onda su se pobelile u 6 grupa za vežbe na spravama na kojima su izvele vežbe, i to na razvoju, gredi, razne vežbe u krugu, vežbe na lestvicama, na „živome” vratilu (gde 'jekoliko vežbačica drži motku koja slu-2' kao vratilo), na „živoj” gredi, dalje vežbe sa teškom loptom, igre, vežbe sa Vrpconi za preskakivanje i vežbe na Ijosoj lestvici. Zatim su sledile takmi-yarske igre uz upotrebu raznih sprava ' oruda. Na kraju su se naraštajke o-^renule čelom prema glavnoj tribini i ц ekipama po 24 vežbačice završile program vežbi sa elementima igara. Celo vežbalište ispunili su živi i veseli ple-sovi devojaka, a publika je živim aplavzom nagradila ovu uspelu tačku, kompoziciji! M. Kousalove, pretsednice na-raštajskog otseka načelništva LOS. ŠTAFETNO TRČANJE NARAŠTAJACA To je bila vrlo zanimljiva i napeta tačka programa. Iz svake župe nastu-Pila je ekipa od 20 naraštajaca, od ko-Jlli je polovina imala majice, a polovina Lila bez njih. Na sletištu se polovina avake ekipe postavila na jednom du-rubu sletišta, a druga polovina na suprotnoj strani i onda je počelo Lkmičenje. Kao štafeta služila je modra žastavica sa brojeni dotične župe, a staža je bila duagčka 80 metara. Na zapoved sa načelničkog mostiča istrčao je 12 svake ekipe, polovine sa majicom, *laraštajac sa zastavom! i predao je pr-vome iz suprotne polovine ekipe. Tak-vočenje je bilo vrlo interesantno i napoto. Pobedila je župa budečska (Klad-n°). Trčečim korakom napustile su ekipe vežbalište. U ovoj tačei učestvo-Valo je svega 960 naraštajaca. sna nogu tako da koplje gleda koso naPolje udesno. Ova pošta, odata zadevama kao simboli na sokolske ideje, burno je pozdravljena od gledalaca. Za-t‘m su počele vežbe, koje su svojom le-Potom, igrom boja pri pojedinim stanovitna i prestrojavanjima (bele majice j ervene gačice) izazivale pravu buru oduševljena, a koje je došlo do vrhunca, kad je na završetku vežbe za-°rio stadionom recitativ iz 17.000 mladih §rla „U disciplini, jakosti i slozi stra-2ari smo budučnosti naše domovine”. Naraštajce je pohvalio i načelnik ČOS brat dr. M. Klinger sa načelničkog mostiča rečima: „Naraštajci, nastupili ste ^Kciplinovano, vodeni jednom jedinom y°ljom pred naraštajske barjake. Doči re vreme kad čete stojati pod zastavama vojničkim. Ponesite odavle tamo te vrline!” ve, razvile ga i vežbale s njim u ruci-Sama vežba obiluje čestim. i lepim pre* lazima, a njenu lepotu je u znatnoj meri pojačavao kontrast plavih halji' •nica i žutih venaca. Naraštajke su svoju vežbu upravo sjajno odvežbale, a taj njihov uspeh se mora podvuči još vise kad se uzme u obzir da pre podne u-sled oluje; i kiše uopšte nisu mogle da održe probu. Gledaoci su pojedine de-love vežbe popratili spontanim odušev-ljenim burnim aplauzom i pokličimo. Ova vežba je to zaista i zaslužila; nje* nu lepotu je teško izraziti rečima; bili je to zaista neka gimnastička bajka, kako su tu vežbu nazvale praške no* vine. PRETSEDNIK REPUBLIKE DR. E-BENEŠ ZAHVALJUJE NARAšTAjU Nešto pre nego što su naraštajke za-vršile svoje proste vežbe popeo se pret-sednik Republike dr. Beneš u pratnji starešine ČOS brata dr. Bukovskog n* načelnički mostič, gde su ga pozdravil' načelnik COS brat dr. M. Klinger i na' čelnica sestra M. Provaznjikova. Kad sU naraštajke završile vežbu objavio je spi* ker, da če Prezident progovoriti nara* štaju nekoliko reči, a što je bilo p°' zdravljeno burnim aplauzom. Kad se aplauz utišao, pretsednik dr. Beneš re* kao je sledeče: „Posle današnjeg krasnog dana, hteo bih vam, naraštajke, reči da ste to dobro izvele. Vaša tačnost u izvodenju, di-sciplinovanost, kao i harmonična elastičnost zaslužuju priznanje i divljenje. A vama, naraštajci, zahvaljujem što ste se tako dobro držali. Ako se budete svi tako držali docnije pri svakom ozbiljnofl Iposlu i u svome daljem životu, posta' čete savesni gradani i gradanke. Vi, naraštajci, postačete hrabri i neustra-šivi branioci Republike. Ne zaboravit® na krasni sokolski slet prilikom dvade-setogodišnjeg jubileja Republike. Hvala vam! Na zdar!” Ponova se prolomio aplauz koji je posvedočio veliku ljubav i odanost Sokolstva i celokupnog građanstva Re* publike prema ličnosti prezidenta dr. Beneša. IJ času kad su naraštajke napustile sletište skinute su obe zastave, jugo* slovenska i češkoslovačka, sa počasnih stegova uz zvukove prastarog husitskog korala „Kdož jste boži bojovnici” 1 time ova sjajna javna vežba naraštaja bila završena. PREKO 45.000 VEŽBACA I VE2BACICA NASTUPILO JE PRVOG DANA NARAŠTAJSKOG SLETA Prvog dana naraštajskog sleta, u ne-delju 26 juna, nastupilo je na vežbali-štu svega 45.350 vežbača i vežbačica, i to: na zasebnoj tačci župa 1.656 nara* štajaca, na narodnim igrama naraštaja* ka 6.192, jugoslovenskog naraštaja 752 (560 naraštajaaa i 192 naraštajke), proste vežbe vežbalo je 16.112 naraštajaca > 16.640 naraštajki, na gimnastičkom času uzelo je učešča 1.404 naraštajke, na štafetnom trčanju naraštajaca 960, a pri uzajaninoj predaji darova 874 jugo-slovenskih naraštajaca i naraštajki, 280 češkoslovačkih naraštajaca u vežbačkim odelim(a, i 280 u svečanoj odori te 200 naraštajki. ČEŠKOSLO VACI O POŽRTVOVANOSTI JUGOSLOVENSKIH NARAŠTAJACA Brača Čehoslovaci pišu sledeče 0 požrtvovnosti jugoslovenskih naraštajaca: — Prilikom prepodnevnih probanasle-tištu počela je najednom velika kiša s olujom. Jaki vetar odneo je nekolik0 krovnih dasaka sa istočne tribine. O' vaj dogadaj je u izvesnoj inostranoj štampi bio zlonamerno pretstavljen ka° neka velika katastrofa. Pri ovome sU bila lakše povredena samo 3 gledaoca odrasla a od naraštajaca niko. Po§t° je pretila opasnost da se sruše još nek® grede, priskočili su prisutni u pomoč- Slike: Gore: Sa proslave VidovdaO* u Tirševom domu u Pragu: Zaffl®' nici starešine Saveza SKJ br#0® Gangl i Paunkovir, jugoslovenski P°' slanik dr. Prode i zainenik starcji® ČOS hrat Truhlarž. U sredini: Član' sivo i naraštaj na vidovdansko! Pr°' slavi. — Dole: Jugoslovenske aa' raštajke u svečanoj povorci. ■ > a'.' ...... i Medu njima bilo je mnogo jugosloven-p>n naraštajaca koji su posmatrali sa le 'ribine probe. Oni su se obesili na slo-slobone grede i držali ih dok nisu došli tesari i osigurali te grede. Na sve pohvale skromno su odgovarali: „Spa-savali smo samo posao naše brače." — Tafemičetija nairaštafa LJ okviru iiaraštajskih dana X sveso-.vskog sleta održana su i razna taksen j a, kao: u plivanju, vodnom polu [ Skokovima, zatim gimiiastička, borbena J takmičenja u igrama. U nekima od J*1 takmičenja uzeli su učešča i jugo-^lovenskih naraštajci i naraštajke. Plivačka takmičenja održana su 11 po-nedeljak 27 juna posle podne na pli-vackom stadionu na Barandovu, a otvo-j"*0 ih je u 14,30 časova načelnik ČOS °rat dr. M. Klinger. Takmičilo se u o-disciplinama: na 25 m prsno, slo-odni stil i ledno za mlade naraštajce, e 53 m prsno, ledno i slobodnim sti-0lTi za starije naraštajce. Naraštajke su takmičile u plivanju na 50 m prsno, let*no i u slobodnom stilu. Od Jugo-sWena plasirao se na III mesto u pr-Sn°m plivanju na 59 m. D. Jeranović j*a Sušaka u vremenu 41,2 sekunde (naj-olje vreme u toj disciplini 39,0 sekun-,)■ U ostalini disciplinama nije se pla-s>rao ni jedan Jugosloven na jedno ^ tri prva mesta. . Utakmica u vaterpolu (vodnom polu) *гШе(Ји češkoslovačkog i jugosloven-naraštaja svršila se sa rezultatom za češkoslovačku. U borbenom takmičenju učestvovali ?amo češkoslovački naraštajci. Pobedio Je V. Skacel iz Brna u vremenu 30,7 Sekiindi. Utakmice ženskog naraštaja delile su ^ na niže i više odelenje. Takmičenja nižem odelenju obuhvatala su: pro-s*e Vežbe, vežbe na razboju s nejednako v,sokim motkama, preskok preko konja "širi trčanje 11a 60 m. IJtakmice ženskog ^'Taštaja otvorila je u utorak 28 juna 11 ,30 časova načelnica ČOS sestra M. Hovaznjikova. U nižem odeljenju bilo je ^javljeno 555 češkoslovačkih naraštaj-*a i 24 jugoslovenske. Nastupilo je samo 47 timova po 8 takmičarki, svega "6 takmičarki čehoslovakinja, a od Ju-Spslovenki nijedna. U višem odeljenju “'1° je prijavljeno 251 češkoslovačka i . jugoslovenske takiničarke. Nastupilo ]e- 34 češkoslovačke ekipe po 8 i 4 |uSosIovenske, u svemu 304 takiničarke. jugoslovenske ekipe bile su iz Zemuna, plovca, Novog Mesta i ekipa župe ^agreb. Takmičenje višeg odeljenja bio je 3KSt°boj. koji se sastoji iz: prostih ve-f}1 (deo zajedničkih prostih vežbi žen-,Pg naraštaja), sastav na krugovima u ^haju, sastav na razboju, čije su motke v>sini bokova, trčanje 11a 60 m, skok vis sa zaletom i bacanje lopte 1 i i,°_kg teške na zamci, i to oberučke. ajslabija ekipa u višem odeljenju po-.■'gla je 610/0 od mogučeg broja bodova, 0 je svakako velik uspeh. Jugoslovenske ekipe nisu se plasirale 1 ,na jedno od prva tri mesta, kao ni ?°jedinke. Najbolja jugoslovenska ekipa Ja je ekipa Sokolskog društva Novo esto, koja je postigla 268,5 bodova, ^•'6,40 o/o. Takmičenja ženskog naraštaja završe-Sl' proglašenjem rezultata što je u .30 časova izvršila sama načelnica sestra M. Provaznjikova, koja je svonie govoru ocenila značaj i uspeh ,/kmica i zahvalila svima naraštajka-,a ^a sjajno nastupanje. Zatim je pro-I as‘la rezultate i na kraju posebno • akla naročito srdačan odnos između . Soslovenskih i češkoslovačkih nara-r. jka j pretstavila češkoslovačkim na-stajkatna sve 4 jugoslovenske ekipe. takmičenja muškog naraštaja. Muski (l43^taj takmičio se u četveroboju (od ba godina): proste vežbe, vratilo, Canje kugle od 4 kg, trčanje na 60 ’ Petoboju: proste vežbe, skok u vis, Cere; Naraštaj Zagranjčnc žu-.V^S u svečanoj povorci. — U ln* i dole: Naslup 30.01И) cc-škoslovačkil* Sokola. g* V skok ii dalj, bacanje kugle od 5 kg 1 frčanje na 80 m — te u sedmeroboju (za starije od 16 godina): proste ve-žbe, razboj, vratilo, konj u širinu sa hvataljkama, bacanje kugle od 5 kg, skok u vis sa zaletom i frčanje na 60 m sa zaprekama. Svuda se računao pla-sman pojedinaca i celili ekipa. U sve tri discipline nastupile su i ekipe jugo-slovenskog naraštaja. Od Jugoslovena plasirale su se na jedno od prva tri mesta ove ekipe i pojedinci: U četverohoju ekipa muškog naraštaja iz Ljubljane na III mesto sa 172,4 bodova (90,74«o mogučih bodova). P°‘ bednik u torne takmičenju, ekipa Sokola Praha-Smishov postigla je 173,4 (91,26 o/o) bodova. U peteroboju: na III mestu ekipa So-kolskog društva Zemun-Mat;ca sa 215,32 (76,90°/o) bodova. Prvo mesto kao poje* dinac zauzeo je Ivan Jovič iz Subotica sa 45,98 (91,96»o) bodova, koji je po-stigao najbolji rezultat u skoku u dal) sa zaletom. Skočio je 627 cm. Puni broj bodova za proste vežbe postigao ie Stevan Subotin iz Zemuna, koji je do-bio svih 10 bodova. Medu prvom de-setoricom plasirao se od Jugoslovena još Danilo Ferenčak iz Celja, koji se plasirao na 8 mesto sa 43,79 (87,58°/o) bodova. U sedmeroboju se plasirala ekipa Sokola Ljubljana na U mesto, odmah iza Brna I. sa 366,5 (96,45°/o) bodova. P°* bednik je imao 370,6 ili 97,53°,'o bodova. Od pojedinaca plasirao se na prvo mesto Stevan Subotin iz Zemuna sa 69,6 (99,43°/o) bodova. Ovo je ujedno naj-veči uspeh jugoslovenskih naraštajaca na takmičenjima prilikom X svesokol-skog sleta u Pragu. Načelnik ČOS brat dr« M* Klinger o takmičenjima muškog naraštaja Na pitanje, kako je zadovoljan sa rezultatima takmičenja muškog naraštaja, odgovorio je brat dr. Klinger ovakof — Naraštajci su se držali vrlo dobro. Dokazali su, da su se za takmičenja pripravljali pošteno i sokolski savesno. Disciplina je bila vrlo dobra. Ova či-njenica, kao i činjenica da su na takmičenja išli uistinu rad[o( i s voljom do-kazuju, da takmičarska gimnastika u Sokolu nije ništa izgubila na privlačnosti i da privlači sokolsku omladinu 1 danas onako kako je to bivalo i ra-ranije. Iskreno se radujem što je medu pojedincima u sedmeroboju pobedio ju-goslovenski naraštajac, a raduje me i drugo mesto što ga je u sedmeroboju zauzela ekipa Ljubljanskog Sokola. U-veren sam, da su takmičenja postala čvrstom karikom u lancu koji spaja jugoslovensko i češkoslovačko Sokolstvo u čvrstu celinu. Ali pre svega želim i moram naglasiti, da su utakmice 1 sva dosadanja javna istupanja svedo-čanstvo požrtvovanog i neocenjivcg rada hiljada sokolskih prednjaka, koji si| umeli poverenu im omladinu pripraviti tako, da sve priredbe na X svesokol-skom sletu služe na čast Sokolstvu, narodu i državi. Kad god govorimo 0 uspesima sokolske stvari, pa dakle i ° uspelim danima naraštajskog sleta, mora uvek da smo svesni tog rada sokolskih prednjaka i njihove požrtvovnosti. Načelnik Sa veza SK) brat dr. A. Pihler o takmičenjima muškog naraštaja Načelnik Saveza SKJ dr. Pihler iz* javio je o rezultatima natecanja muškog naraštaja u četveroboju i sedmeroboju ovo: — Iskreno se radujem što je u sedmeroboju pobedio jugoslovenski naraštajac. Ali ono što daje največu vrednost i cen11 čitavom učešču Jugoslovena na slet-skim utakmicama je baš okolnost što ce jugoslovenski naraštaj koji je uzeo uce-šča u tim utakmicama imati za uvek lepu i milu uspomenu da je bio medu onima koji su mogli da se takmiče .na X svesokolskom sletu. Ta uspomena biče im tim draža, što je odnos izmedu češkoslovačnih i jugoslovenskih naraštajaca uistinu srdačan. Druga stvar ko* ju neobično cenim jeste da su naši jug0' Slike: Nastup rc.skoslovaekili Sokol3* slovenski naraštajei ušli u takmičenja sa takvom voljont i što su dokazali da u-meju da se takiniče časno i sa istin-skim oduševljenjem. To mi dokazuje, da takmičarski duh ima u jugosloven-skom Sokolstvu lepu budučnost, kad se tako lepo manifestuje kod naraštajaca. Г° je za mene najvrednija spoznaja sa naraštajskili utakmica prilikom X sve-sokolskog sleta. — Sokolska proslava Vidovdana u Pragu U Tirševom domu održana je na Vi-dovdan u 10 časova pre podne lepa, tradicionalna sokolska proslava. Uvorište Tirševog doma bilo je pre-Puno jugoslovenskog naraštaja, koji je na proslavu došao sa svim svojim zastavama. Nisu bili prisutni samo oni koji su branili čast jugoslovenskog Sokolstva na naraštajskim utakmicama na strahovskom stadionu. Sem Jugoslove-na bilo je prisutno i mnogo češkoslo-vačkog naraštaja i (članstva. Od strane ČOS svečanosti su prisu-stvovali: zamenik starešine brat Jožef Truhlarž i prosvetar brat Antonjin Krejči, a u ime Saveza SKJ članovi savezne u-Prave, koji su več bili stigli u Prag, na čelu sa zamenicima starešine bra-coin Ganglom i Paunkovičein. Proslavi je prisustvovao i jugoslo-venski poslanik u Pragu dr. Vasilije frotič. Proslavu je otvorio kračim pozdravnim govorom zamenik starešine brat Gangl, a zatim je glazba ČOS otsvirala »Kdož jste boži bojovniei.” Nakon toga je održao govor o ovo-godišnjoj proslavi Vidovdana u Pragu savezni prosvetar brat prof. Miloš Stanojevič, koji je rekao: — Braćo i sestre! Misao dra Miroslava Tirša dovela je jedan deo našeg Sokolstva u Prag da tu slavi veliki praznik Vidovdan. Sudbina je htela da to bude baš u dvadesetoj godini slobodhog života Češkoslovaške i Kraljevine Jugoslavije. O-va jubilarna godina dala nam je i X Svesokolski slet, koji nas živo potseča na velike;' i svetle dane. Velike i svetle, ali u isto vreme i tragične, jer bitka na Beloj Gori isto je što i bitka na Kosovu. U tim bitkama padoše dva naša carstva, jedno na severu, drugo na jugu. Ali ne pade junački i sokolski duh naših naroda. Mi smo živeli kroz uspomenu Jana Žiške i Miloša Obilica, Svetoga Vaclava i Svetoga Save, Libuše > Kosovke devojke. Živeli smo u mukama, ali smo tvrdokorno čekali svoj dan. I taj dan je došao 1918 godine. Došao da na vrhovima bajoneta češkoslovaških legionara i jugoslovenskih heroja, donese sunce naše slobode. I po rečima našeg velikog nacionalong barda Alekse šantiča, „Mi na vrelu bratstva oprasmo očni vid, i mrlje i sram i 8tid, i mi više nismo slepi, sad smo ko bogovi lepi." Da, sestre i bračo, i iesmo ko bogovi lepi, jer je božanski dar oslobođena i srečna domovina. I sada nam ne ostaje drugo, nego da una-pređujemo svoje zemlje. Mi to možemo, na suprot svemu. Te mlade vaše nara-Štajske ruke što ih vi u vašem životu Po prvi put pružiste jedni drugima, te su ruke čelične alke u bratskome lan-cu, kojega ništa i niko na svetu ne može raskinuti. Ne može jer vi ste nosioci istine, a istina pobeduje, — »Pravda vitježi!” Sv°j govor brat Stanojevič završio je na češkom, rekavši: — Bračo i sestre, kad kažemo da podeduje istina i pravda, onda mislimo la onu našu sveslovensku pravdu, po Чој i mi Sloveni imamo prava na «vot, na rad, i na kulturnu utakmicu. J mi nosimo plemenite krvi u žilama, * mi smo rasa snago i lepote, i mi smo Čovečanstvu dali genije, i zato i mi Pod nebesnim svodom moramo imati Nacionalne slobode. Zato se na ovom * svesokolskom jubilarnom sletu pono-J'o zavetujemo: Živečemlo i od sada sokolski, a junački boričemo se za istinu 1 našu pravdu! Zdravo! — Zatim je govorio prosvetar ČOS brat Antonjin Krejči, koji je vrlo uspelo 1?razio odnos Čehoslovaka prema ju- Slike: Nastup češkoslovaških Sokola. ША ogslovenskom državnom i narodnom prazniku i u svome govoru naglasio čvrstimi i nerazrušivost jugoslovensko-češkoslovačkog prijateljstva. Nakon toga je glazba ĆOS otsvirala „Svati Vaclave” i zatim jugoslovenskii i češkoslovačku himnu i na koncu so* kolsku himnu „Hej Sloveni!” Posle završenog oficijelnog dela svečanosti glazba jugoslovenskog narašta-ja zasvirala je kolo, koje je radosno i živim temperamentom zaigrao zajednič-ki jugoslovenski i češkoslovački naraštaj i prisutno članstvo. Sednica tehničke komisije Medunarodne gimnastičke federacije Sednica je održana 28 juna u 9 časova pre podne u Tirševom domu i nastavljena u 14,30 časova. Na dnevnom redu bila su uglavnom ovogodišnja međunarodna takmičenja, odredivauje sudija itd. Na toj sednici doneta je vrlo važna odluka, da če takmičarske e-kipe za iduča meclunarodna takmičenja biti podeljene u dve kategorije, višu i nižu. Pojedinim narodinia osta-vlja se potpuno na volju da se prema vlastitoj odluci prijave ili za višu ili za nižu kategoriju. Na medunarodna gimnastička takmičenja koja su se imala održati prilikom olimpijskih igara u To-kiju, 1940 godine, bilo je odlučeno, da svaka zemlja pošalje samo ekipu od 6 članova. Za definitivni plasman raču-nače se samo bodovi prve petorice naj-boljih takmičara, tako da če šesti član ekipe biti rezerva. Pretsedništvo FIG-e zaključilo je na svojoj sednici, održanoj u Pragu 27 juna o. g., da izabere izvršnu komisiji! radi bolje i celishodnije propagande pri-redaba Medunarodne gimnastičke federacije. U tu'komisiju bili su izabrani potpretsednik FIQ-e D’ Alviela, pret-stavnik Švajcarske, Koeni i prctstavnik Nemačke M. Šnajder. Proslava 35~$odišnjice medunarodnih gimnasiičkih ufakmica Dne 28 juna u 21,40 časova bilo je otvoreno u sali za sednice gradskog veča u Staromjestskoj večnici u Pragu svečano veče, priredeno u čast proslave 35-godišnjice medunarodnih gitnnastič-kih takmičenja. Pevački hor Praškog Sokola otpevao je najpre svečani zbor „Posveta” od B. Smetane, a tada je pretstavnik Češko-slovačke u FIG-i Vladimir Miler sr-dačno pozdravio brojne pretstavnike po-jedinih zemalja, udruženih u FIG-i, iz-vinuvši praškog primatora dra Zenkla i ministra narodnog zdravlja i fizičkog vaspitanja naroda Ježeka. Starešina ČOS brat dr. St. Bukov-ski ocrtao je u svome govoru odnos češkoslovačkog Sokolstva prema FIG-i i naglasio uzajamno razumevanje i pot-pomaganje. Na koncu je u ime ČOS če-stitao na ovoin značajnom jubileju. Zatim je pretsednik FIG-e, grof A-dam Zamojski, održao duži govor, u kome je ocenio značaj osnivanja Medunarodne gimnastičke federacije i potsetio, da se ove godine navršava 35 godina otkako su bila po prvi put priredena medunarodna gimnastička takmičenja (1903 god. u Belgiji). Od tog vremena priredivala su se ova takmičenja svake druge godine sve do rata. Rat je to prekinuo, a tek posle rata bilo je pro-duženo sa priredivanjem tih takmičenja, pri čemu je doneta odluka da če se takmičenja priredivana prilikom Olimpijskih igara izmenjivati sa takmičenjinia što ih bude samostalno priredivala FKj. Dalje se setio zaslužnih članova FIG-e i obečao u ime svih prisutnih, da če ostati verni uspomeni osnivača ovog medunarodnog udruženja, koje radi /;l bolju budučnost svih naroda celog sveta. Na kraju svoga govora zahvalio je grof Zamojski češkoslovačkom sokol-skom savezu što je ove godine preuzeo na sebe organizaciju medunarodnih gim-nastičkih takmičenja i poželeo ovo-godišnjim takmičenjinia najbolji uspeh. Nakon toga je pevački hor otpevao „Posvetu” od jugoslovenskog kompo-zitora Novaka. Na završetku ovog ve- Slike: Nastup (cškoslovatkili Sokoli ca. cera zahvalio je Vladimir Miler, dele-^ COS u FIG-i, na počasti kojom je odlikovana češkoslovačka što je ta svetna sednica hihi održana u Pragu i što Je Ceškoslovačkoj bilo povereno da or-ganizuje ovogodišnja medunarodna gim-uastička takmičenja. Svečana povorka sokolsko# naraštaja kroz Prag Sokolski naraštaj iniao je prilike da najbolje dokaže svoju fizičku izdržlji-v°st, svoje mladenačko oduševljenje za sokolsku i narodnu stvar prilikom svečane povorke kroz Prag na Vidovdan, ‘S juna u 5 časova posle podne. A rag je opet iniao prilike da zaista oduševljeno pozdravi sokolsku i narodno uzdanicu i on je to učinio onako kako to ume samo sokolski i slovenski nag. Naraštajci su išli u povorci u svojim novim svečanim odorama kaki noje, u starim svečanim odorama pot-Puno belim ili u vežbačkom odelu (bc je majice i crvene trenirke), a naraštaj-*e u svečanim odorama (bele bluze i ervene suknjiče) ili u modrim hitonima sa žutim vencem oko glave u kojima su vezbale svoje proste vežbe na ovogo-dišnjem sletu. Time je povorka mnogo dobila na živopisnosti. Celo povorke krenulo je sa polaznog mesta, od sokolane Praškog Sokola tač-nov u 17 časova. Iza državne češkoslo-vacke zastave stupao je voda povorke orat dr. M. Klinger, načelnik ČOS; ju-goslovenski naraštaj vodili su načelnik Saveza SKJ brat dr. A. Pihler i načelnica^ sestra Skalarjeva. Pred zastavom na-nastaja ČOS (poklon jugoslovenskog naraštaja češkoslovačkom), koji je nosio naraštajac Skacel, pobednik na ovogo-dišnjirn borbenim utakinicama, išli su načelnica ČOS sestra Provaznjikova i 2anienik načelnika brat Nimshaus. Za-sebnu grupu pobednika na naraštajskim lakmičenjima vodio je brat J. činče-na, pretsednik naraštajske sekcije u na-čelništvu ČOS, a pobedničke ekipe žen-skog naraštaja vodile su sestre dr. ^aršova i Kousalova. Svečana povorka kretala se tačno Prema utvrdenom programu odredenim ulicama i trgovima koji su bili prepuni oduševljenog gradanstva. Ne samo u-Jlce i pločnici, nego i svi prozori i balkoni, pa čak i krovovi nekih zgrada, kili su načičkani publikom koja je burno aklamirala povorku. S največim odu-Sevljenjent bili su pozdravljam jugo-slovenski naraštajci i naraštajke, zatim naraštaj iz pograničnih župa i naraštaj !z Zagranične i Bečke župe. Povorka Je završila na Staromjetskom trgu, gde le pred Večnicom bila podignuta tri-kina sa koje su posmatrali defile po-vorke mnogi odličnici, kao: primator dr. Zenkl i njegov zamenik štula, pretsednik čsl. Skupštine Malipetr, mini-slar narodnog zdravlja Ježek, načelnik glavnog generalštaba arm. general Krej-C1, načelnik francuske vojničke misije general Foše, pretsednik Čsl. na-fodnog veča prof. dr. Kapras, za-[nenici starešine Saveza SKJ brada Gangl 1 Paunkovič, pretstavnici Medunarod-ue giinnastičke federacije, starešina ČOS orat dr. Bukovski i mnogi drugi. Na-snprot tribine zauzela su mesto češkoslovačka deca iz Jugoslavije i Bugar-ske. Celo povorke stiglo je pred Večnicu tačno u 18 časova, gde je povorka defilovala puna 3 časa. U povorci je učestvovalo oko 60.000 učesnika. Na-raštaj je stupao u redovima po 12. Impozantni Staromjestski trg je več to-nuo u mrak, kad su pored tribine prošli Poslednji redovi povorke, ali još dugo Je Prag odjekivao od usklika odušev-Ijene omladine koja se razilazila u razne gfadske čctvrti u svoja prenočišta. Svečana povorka naraštaja bila je ve-ličanstvena, a po svojoj lepoti, odu-sevljenju i zanosu neopisiva. Svakomo Ucesniku isto tako kao i svakome gle-daocu ona če ostati za uvek u svežoj Uspomeni kao nezaboravna divna slika. Slike: Nastup češkosluvačkih Sokolica. Za učestvovanje na sletu prijavilo se toliko vežbača iz redova naraštaja da nisu mogli svi da nastupe odjednoni i stoga se morala javna vežba naraštaja još jednom ponoviti u sredu 29 juna. Javna vežba toga dana počela je u 14,30 časova. Sve tačke, sem nastupa jugosloven-skih gostiju i narodnih igara što su ih izvele naraštajke, izvodili su novi vežbači koji nisu mogli doči na red na prvoj javnoj vežbi 26 juna. I na drugoj javnoj vežbi izveden je isti program, jedino je mesto štafet-nog trčanja naraštajaca ovog pula bilo na programu borbeno trčanje muškog naraštaja. Ovo trčanje izvedeno je na 5 takmičarskih staža od 5 ekipa po 8 naraštajaca, izabranih iz svih sokolskih /upa ČOS. Takmičarska staža sa preprekama bila je duga 150 m. Start je bio u ležečem potporu; posle prvih 10 m morao je svaki takmičar da preskoči zapreku od šiblja, visoku 80 cm; posle drugih 10 m • drvenu zapreku visoku 110 cm, a posle daljih 20 m morao je da se popne na gredu dugu 6 m, široku 45 cm, a visoku 70 cm i da je pretrči. Zatiin je svaki morao da se posle daljih 25 m prebaci preko drvene ograde visoke 180 cm, da dalje protrči 25 mi i Ida se zatiin provuče kroz drveni profil kanala promera 60 cm, da trči još 20 mi i dode do zapreke od dasaka visoke 120 cm. Pre nego se prebaci preko te zapreke morao je da sklonjen iza nje baci kuglu koja je pret-stavljala ručnu bombu na cilj, kvadrat čije je središte udaljeno od ove zapreke 20 m u pravcu takmičarske staže. Kad je to izvršio, prešao bi preko poslednje prepreke i trčao 34 m do cilja. Ovde je bilo odlučno vreme. Svaki takmičar imao je pravo na 3 metanja kuglom; ako ne bi pogodio ni jednom cilj, gubio je takmičenje. I sve zapreke morale su se preči, jer ko bi ma i jednu izostavio bio bi diskvalifiko-van. Gredu je morao svaki takmičar uistimi da pretrči. Ko bi pao morao je da se vrati i da trči ponova. Interesantno je, da su prilikom ove javne vežbe postignuti bolji rezultati nego na samim takmičenjima. Posle podizanja jugoslovenske i češkoslovaške državne zastave na počasni steg najpre su izvele naraštajke svoj „čas gimnastike”, a zatim je sledio zasebni nastup naraštajaca, dalje, proste vežbe naraštajki, borbeno trčanje naraštajaca, zasebna tačka jugoslovenskog naraštaja, narodne igre naraštajki i na koncu proste vežbe muškog naraštaja. Sve tačke programa izvedene su isto tako precizno i odlično kao i na prvoj javnoj vežbi. I ovoga puta urnebesnim oduševljenjem bile su popračene vežbe jugoslovenskog naraštaja, češkoslovaških naraštajki, koje su izvele proste vežbe i narodne igre i proste vežbe češkoslovaških naraštajaca. Teško je reči koja je tačka ovoga dana bila lepša, ali ove četiri poslednje bile su svakako po svemu najlepše. Po svemu, i ovaj drugi naraštajski dan bio je pravi triumf sokolske misli, koju je tako divno oličavao svojom lepotom, svojom nado-budnom i poletnom mladošču sokolski naraštaj — ta najlepša uzdanica naroda. PREZIDENT REPUBLIKE SA GOSPODOM PONOVNO NA SLETIŠTU I ovoga dana javnoj vežbi naraštaja prisustvovao je prezident Republike dr. Beneš sa gospodom. Visoki gosti sa pratnjom došli su na sletište oko 16 časova. Pred ulazom u prezidentsku lo-žu na glavnoj tribini očekivali su pre-zidenta dr. Beneša pretsednik vlade dr. Hodža, koji je u sredu po prvi put bio na sletskim priredbama, sa članovima vlade i starešinom ČOS bratom dr. Bukovskim, koji je dru Benešu pretsta-vio novo pridošle goste iz inostranstva, medu kojima i pretsednika Meduna-rodne gimnastičke federacije brata A-dama Zamojskog. Prezident dr. Beneš došao je u svoju ložu baš pre nego su naraštajke počele svoje proste vežbe, a kad je pala komanda sa načelničkog mesta „Naraštajke, bratu Prezidentu Republike — Zdar!” Slike: Nastup češkoslovaških Sokoli o lica; dole: divna tačka češkoslovaških Sokolica tzv. „rej žcna“, u kojoj je nastopilo 30.000 članica. §pke: Sa svečarn* povorke sokolskog v"*ns(va: gore: čelo povorke sa na-^lnikom l> ra toni dr. Klingeroni i /a-st#Vom ČOS;usredini: vodstvo ČOS I® starešinom hr. dr. Bakovskim; do-članovi Saveza slovenskog Sokolstva. 12 hiljade mladih grla zaorilo odjednom gromko „Zdar!”, nakon čega je sledio °psti burni dugotrajni aplauz kojim jo c>tav stadion pozdravio državnog pogla-vara. U toku javne vežbe prirnio je prezident dr. Beneš u svojoj loži pretsednika vlade dr. Iiodžu, ministra prosvete dra »rankea, starešinu ĆOS brata Bukov-^°g, zamenike starešine Saveza SKJ braću Oangla i Paunkoviča, brata Za-^ojskog, a gospoda Beneš gospodu Malipetrovu, suprugu pretsednika čsl. Narodne skupštine. Prezident dr. Beneš ostao je na sle-lstu sve do kraja javne vežbe, a kad naraštajci završili svoje proste vežbe, -Poručio im je načelnik ČOS brat dr. M- Klinger preko mikrofona ovu poru-«u Prezidentovu: i,Bračo naraštajci! Brat Prezident Republike naredio mi je da vam saopštim J*a ste to izveli isto onako savršeno «ao i vaši pretliodnici u nedelju. Bra-™ Prezidentu Republike — Na zdar!” na što je iz punog vežbališta odjeknuo gromki i složni „Zdar!” Prisutna publika priredila je tada prezidentu dru “enešu duge i srdačne ovacije. . Prosvetar ČOS brat A. Krejči predao Je tom prilikom pretsedniku dru Be-nesu knjigu „Tri sletska govora T. G- Masarika”, koju je izdala ČOS pri-g°dom ovogodišnjeg jubilarnog sleta. Prezident dr. Beneš sa gospodom i Pratnjom napustio je tada sletište bur-n° pozdravljen od mnogobrojnog gra-^nstva koje je napravilo gust špalir tea glavne tribine, kroz koji se pretsednik dr. Beneš sa gospodom pro-vezao u otvorenom automobilu sasvim Polako. Pored Prezidenta Republike prisu-stvovali su ovoj drugoj javnoj vežbi °araštaja još mnogobrojni odlični go-kao: pretsednik čsl. skupštine J. ^alipetr, ministri Franke, Kalfus, Kro-tta j Nečas, pretsednik Zemlje Češke Spbotka, primator dr. Zenkl, pretstav-JJlci vojske, nadleštava i korporacija i brojni gosti iz inostranstva, naročito Pretstavnici sokolskih organizacija iz drugih slovenskih država, pretstavnici ^Cr-e i brojni domači i inostrani no-yinari. Publike je bilo nešto manje nego u nedelju, ali se ipak računa da je na sletištu bilo i ovoga dana preko 150.000 gledalaca. ^eđunarodne gimnastičke utakmice u Pragu Dne 30 juna o. g. u 8,45 časova u-JUtro otpočele su na Masarikovom dr-2avnom stadionu na Strahovu meduna-rodne utakmice za prvenstvo sveta u g'mnastici, što ih je priredila Meduna-rodna gimnastička federacija (FIG) u °kviru X svesokolskog sleta. Na ovim ^krnicama takmičilo je 8 muških e-kipa ovih država: Poljska, Belgija, Jugoslavija, Švajcarska, Francuska, Luksemburg, češkoslovačka i Bugarska i ^ ženske ekipe: Jugoslavija, Bugarska, češkoslovačka i Poljska. Zenska ekipa Holandije otkazala je učešče u posled-njem trenutku, 29 juna. Učešče na ovogodišnjim utakmicama Je bilo dakle srazmerno malo. Nisu u-^estvovali Finci, Italijani, Nemci i Madžari. Razlog ovoj apstinenciji je dvo-Jak: politički motivi i strah pred lako-^letskim disciplinama, koje su ovog Puta bile na programu, kao uvek kad 'tfakmice prireduje samostalno FIG, dok Se na onim utakmicama koje se priredju u okviru Olimpijade takmiči sa-1110 na spravama. Nijedan sistem te-lesnog vaspitanja nije toliko svestran ^ao Sokolstvo, pa zato sokolske ekipe lniaju više izgleda na uspeh nego osta-k gimnastičke organizacije, kad je na Programu gimnastičkih utaknuca za svetsko prvenstvo i laka atletika. PROGRAM UTAKMICA Muškarci su se takmičili u ovim di-Sc'Plinama: u propisanim i slobodnim Sastavima na razboju, vratilu, krugo-V|4ia, konju u šir i prostim vežbama, u propisanom i slobodnom preskoku konja u dalj, u bacanju ktigle, skoku u visinu i trčanju na 100 m. Žene su se takmičile u slobodnom i propisanom sastavu na ženskom raz-boju (čije su motke u raznoj višini)) propisanom sastavu na krugovi.ua, slobodnom sastavu na gredi, slobodnom preskoku preko konja, slobodnoj zajed-ničkoj vežbi sa čunjevima kod koje se j ocenjuje fiziološka vrednost, lepota kom- j pozicije, težina i izvođenje. Od lako-atletskih disciplina bilo je na programu trčanje na 69 m i bacanje diska. Takmičile su se ekipe po 8, ali se za konačni plasman računaju samo rezultati najbolje šestorice, tako da dva člana ekipe ostaju kao rezerva. U utakmicama muškaraca zastupa-la je: Polisku ekipa poljskog Sokola u sastavu: Betina, Bregula, Gača, Kosman, Pietrzikovski, Pradela, Radajevski i S!o- sarek; Belgiju: ekipa Kraljevske belgijske gimnastičke federacije (Federation Ro-yale Belge de Gymnastique) u sastavu: ' j Defer, Bodaer, Vilmo, Bike ■, Maest, Fulon, Stobaer; Jugoslaviju: ekipa Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije u sastavu: Pristov, Gregorka, Kujundžič, Primožič, Vadnav, Forte, Skrbinšek i Boltižar; Švajcarsku: Kantonalni savez za u-metničku gimnastiku Soloturn (Eidg. Kunstturner Verband Solothurn) u sastavu: Bader, Šmid, Negelen, Bahman, Bek, Mak, Širman i Rojš; Francusku: ekipa Saveza gimnastič-kih udruženja (Union des Societes de Gymnastique de France) u sastavu: Be-nalim, Kaše, Klase, Miraj, Riole, Sol-bah, Vengan i Valter; Luksemburg: ekipa Udruženja luksemburških gimnastičkih društava (U-nio des Societes Luxembourgeoises de Gymnastique) u sastavu: Auper, Klajn, Kugeler, Logelen, Romersa, Vengler, V ajvers; češkoslovačku: ekipa ČOS u sastavu: Sladek, Hrubi, Lefler, Gajdoš, Novotni, Tintjera, Petraček i Hudec; Bugarsku: ekipa Saveza bugarskih Junaka u sastavu: Mirčev, Ignatov, Flri-stov H., Sjazov, Hristov J. i Čureškij. Ceškoslovačka: Skalova, Hendrihova, Foltova, Djekanova, Nežerkova, Vermi-rovska, Dobešova i Palfiova. Ekipe Belgije i Luksemburga brojile su 7 članova; dakle imale su samo 1 rezervnog člana, ekipa Bugarske samo 6 članova, dakle bez rezerve, dok su sve ostale ekipe imale po 8 članova. U utakmicama žena učestvovale su ovog puta samo slovenske zemlje, koje su zastupale sokolske ekipe. Jugoslavija je nastupila u sastavu: Podpac, Kovačič, Pustišek, Vazaz, Rupnik, Sket, Radivojevič i Hafner. Bugarska: Mavrodinova, Antipova, Kazandžieva, Petrova, Martinova, Kra-eva, Baeva i Jovčeva. Poljska: Skirlinska, Stepinska, Vej-sovna, Ludcinska, Osadnikovna, Vojci-ehovska, Majorovska i Noslievicovna. Vermirovska, Dobešova i Palfiova. Sve 4 ženske ekipe bile su, dakle, kompletne. Takmičenja je otvorio pretsednik Me-đunarodne gimnastičke federacije grof Adam Zamojski francuskim govorom, načelnica ČOS sestra Marija Provaz-njikova otvorila je 111 ženske među-narodne gimnastičke igre u svojstvU potpretsednice ženske tehničke komisije FIG-e; i na koncu govorio je pretsednik tehifičke komisije FIG-e Igenen (Hu-guenin), koji je pozdravio sve prisut-ne i zahvalio načelniku ČOS bratu drli-Klingeru na pripremi i organizaciji u-takmica, izrazivši ujedno žaljenje što na oviin utakmicama nisu zastupljeni i ostali narodi. Na kraju zakleo je sti-dije i dao iznak da se otpočne s takmi-čenjem. Utakmice su trajale u četvrtak 30 juna ceo dan do 19 časova uveče, a nastavljene u petak, 1 jula, kad sU bile na programu lakoatletske discipl*' ne. Slike: Sa svccant* povorke: gore: celo dela povorke sa jugoslovcnskim Sokolstvom £ zastavioin Save/a SKJ; u sredini: jugoslovenske nirduiiarodne takmičarske vrste u svečano} povorci; dole: članovi SKJ u povorci. DEFINITIVNI REZULTATI TAKMICENJA D takmičenju muških ekipa pobedila Je Češkoslovačka sa 836,82 bodova. Na drugome mestu je Švajcarska sa 791,81 bodom, a na trećem Jugoslavija sa 741,30 bodom. Slede: Francuska (740,13), Poljska (681,20), Luksemburg (626,00), Belgija (558,40) i Bugarska (518,90). Apsolutni prvak sveta u gimnastici je Čehoslovak Gajdoš sa 138,06 bodova, drugi je Sladek (ČSR) sa 137,46 Bodova, a treči Švajcarac Mak sa 136,40 bodova. Svih prvih 10 mesta u konačnom plasmanu zauzeli su isključivo Čeho-slovaci i švajcarci: 4) Hudec — ČSR, 136,33; 5) Širman — Švajc. 134,53; 6) Hrubi - ČSR, 133,83; 7) Bek - Švajc. 132,60; 8) Lefler - ČSR, 131,33; 9) petraček - ČSR, 129,83; 10) Šmid -Švajc. 129,40 bodova. Sampionat na vratilu osvojio je Švajcarac Rojs (Reusch) sa 19,7 i 2/3 bodova; drugi je Hudec, ČSR, sa 19,7 bodova. Sampionat na razboju osvojio je ta-koder Švajcarac Rojs sa 19,5 i 2/3 bodova; drugi je Hudec, ČSR, sa 19,5 i 1/3 bodova. Sampionat na konju u šir osvojio je Rojš, Švajcarska, sa 19,5 i 2/3 bodova; drugi je Petraček, ČSR, sa 19,4 i 2/3 bodova. Sampionat na krugovima osvojio je Hudec, ČSR, sa 19,6 i 1/3 bodova; drugi je Rojš, Švajcarska, sa 19,3 bodova. U natecanjima žena pobedila je e-kipa češkoslovačke i odnela sampionat sveta sa 552,76 boda u sastavu: Dje-kanova, Vermirovska, Palfiova, Skalova, Hežerkova i Dobešova. Na drugome mestu je Jugoslavija sa 513,96 bodova u sastavu: Kovačičeva, Pustišekova, Vazazova, Rupnikova, Ske-t°va, Hafnerova. Treče mesto zauzela je Poljska sa 510,21 bodova u sastavu: Skirlinska, Btepinska, Osadnikovna, Vejsovna, Ma-Jorovska i Noskievicovna. Na četvrtom mestu je Bugarska sa 286,34 bodova. Prva tri mesta pripadaju Čehoslo-yakinjama, četvrto Poljakinji, peto i sesto opet Čehoslovakinjama, na sedlom se plasirala Jugoslovenka Rupnikova sa 78,86 bodova, na osmom Haf-Herova sa 78,80 bodova, dok deveto i deseto mesto pripadaju opet čehoslo-Vakinjama. Ostale jugoslovenske takmičarke pla-sirale su se u ukupnom plasmanu o-yako: Sket Milica na dvanaestom me-stu sa 75,21 — Kovačič Elza na 13 'Uestu sa 74,13 — Vazaz Jelica na 15 ‘fiestu sa 73,16 — Pustišek Marta na 17 mestu sa 72,15 — Podpac Marta na 31 mestu sa 70,38 — Radivojevič Dušica °a 22 mestu sa 69,96 bodova. Poslednjih osam mesta u ukupnom Plasmanu zauzele su Bugarke. Najbolje individualno postignuto vre-de u trčanju na 60 m ima Kovačevi-j-eva sa 8,3 sekundi, a najdalje je °acila disk Sketova sa 30,23 m. Dne 1 jula uveče podeljene su na Syečan način nagrade pobednicima u Bnietaninoj dvorani u Obecnom repre-2entativnom domu, čime su ova tak-^ičenja i završena. Krv ni je vodaL Doblič radosti i orkan bratske dobrodošlice nadjačali su huku i lomot železničkih vozova na putu u Prag Istina je ovo: nema reči, nedostaju 1:irazi i preslaba je moč ljudskoga go-v°ra, a da bi se uzmoglo uspešno i Verno prikazati, opisati i reprodukovali ^Vc ono bogatstvo i preobilje najin-^»zivnije proživljenog čitavog jednog Zlvota, što smo ga upravo duboko prebelili i na pročelju naše svesti živo pečatili svi mi jugoslovenski Sokoli, k°ji smo doživeli tu radost i sreču da ’^denio učesnid i aktivni sudeonici naj-8t'aiidioznije fizičko i moralno vaspitnc Manifestacije na svetu, nada sve zna SKiC: gorc: Članovi sokolskih četa v .KI u svečanoj povorci; u sredini: c«tiiovi SKJ u crnogorskoj narodnoj °Snji n svečanoj povorci; dole: članice SKJ u svečanoj povorci. čajnog X jubilarnog svesokolskog sle-ta u Pragu. Taj proživljeni život doveo nas js do onog stepena uzbuđenja i gantiča, kad u podgrlcu zamire glas, kad se stežu mišici, oko suzi, a primarno jaki osečaji razlevaju spontanost kao naj-verniju sliku — nas samih... Reče neko omalovažujuči: srce pobe-d uje možak! Ali ovoga p uta i imozjakl i srce ne mo-gu se ni dati ni primati ni razumevati odvojeno. Diktat razuma i diktat ose-Čanja stvorili su ono veličanstveno, o-110 divno, ono nenadmašivo, što čini i stvara puni pojam ovogodišnjeg svesokolskog slavlja. Suvišno je i reči: u Pragu... 1 taj proživljeni život doveo nas je do poslednjih granica izražajnih moči sviju superlativa i vratio nas na iskon-sko i najispravnije tumačenje svake reči, kad pojam „lep” treba uistini zna-čiti ono idealno i neprofanisano lepo, a „dobar” daje sadržaj nečemu što sva-ko mora punim poverenjem da primi kao dobro. 1 samo tako neka i ove reči izvrše svoju zadaču... LETIMIČNI POGLED UNATRAG Ne treba lutati daleko u prošlost. Osvrnimo se unatrag samo nekoliko nedelja. Kome onda još nije dovoljno jasno golemo, da, golemo značenje X sveso-kolskog sleta! Bilo je i malodušnih. (Ta gde H* nema!) Neki su čak posumnjali u po-lazak u Prag. Medutim: dvostrukoM smo čežnjom, i gorljivom radošču kre-nuli na put. 1 onda... OD PETRZALKE DO PRAGA... Mirno i bezbučno proklizio je sokol' ski voz bogatom panonskom nizinom-Jedan voz za drugim. Devet na broju. Bez reči ugledali smo gustu žičanu dr-žavnu granicu. Suvišni su komentari. Ostavili smo Madžarsku. Pred nama ju-tarnja panorama slovačkih planina. I radost je neka prostrujala telom i po-put rose podarila svežinu i okrepu. Lokomotiva usporava vožnju, ječi gla-zba, razbio se orkan dobrodošlice, po-klič, pesina, cveče, zastave, suze i raz-goličeno srce... Petržalka! Granična stanica. U brat-skoj smo češkoslovačkoj Republici! — Na zda-a-a-a-r! — Zdravo! Zdravo! Zdravo! I odmah odlučno, silno, kao grom jako i složno: — Nedame sel... 1 kao što je počelo, u rano jutro, u Petržalki, tako se to nastavilo i produ-žilo sve do posle podne, do Praga. Doista, veličanstveno lep put do Praga. Na stranu sad zastave, cveče, muzike i sav, manje-više, banalan izvanji dekor. To je svuda na svetu lako postaviti i udesiti. Ali ono dublje, duboko, vredno, sadržajno i neizveštačeno, to su one tisuče sokolske brače i sestara, one goleme mase slovenske, češkoslovač-ke brače, koje niko ne može, da baš tako kažem, ni naručiti, ni dresirati, p® ni primorati, da onako spontano, sr-dačno, radosno, bratski i najiskrenije uzbudeni dočekaju jugoslovensku sokol-sku braču, miluju je, pazdravljaju, grle, ljuble i nerazrešivo bratime, pretvarajuči tako naporan i dalek put u priču i pesmu neizrecivo lepu, dragu i uzbud-ijivu do boli... Počelo je u Petržalki, nastavilo se if Bratislavi, a svršilo — — — Još ni sada nije svršilo. Sada se to stalno obnavlja, i održavia; i odjekuje u dušam® našim... Ipak, na tom dugačkomj i veličanstve-noin pohodu jedan izuzetak: Bržeclava. Samo četiri kilometra od nemačke gra-nice, ali zato doček brače s Juga naro-čito srdačan i iznačajan. U lepo deko-risanoj čekaonici pretsednik češkoslovač-!ke i sokolske Bržeclave i jflamenik našeg sokolskog starešine (br. dr. Gavrančič) izmenili su pozdrav u znaku istorijske-' Vernost za vernost. Slike: gore: Članice SKJ u narodni111 nošnjama u svečanoj povorci; u sr«' (lini: pohednicka vrsta ČOS sa m«' dunarodnili takniičenja u svečan®) povorci; dole: nova zastava ČON dar pretsednika dra Bencša, pri d®' fileju svečane povorke. Pa onda: Brno, Češka Tržebova, Par-dubice, Kolin i dalje, ko bi mogao i znao reči gde je doček i ispraćaj bio srdačniji i lepši?! Progovorila je krv, a „krv nije voda!”... I jurio je voz i huktao i lomatao * probijao se kroz pitomu romantiku ceškoslovačkog osrednjeg gorja, teško sopeči povečavala je lokomotiva br/inu na osamdeset, sto, pa i preko stotimi kni na sat, a spontani poklič naše radosti i besprekidni orkan bratske dobrodošlice nadjačali su huku i lomot gvozdene konstrukcije isprepličuči sve to u svesilno težak i dubok koral ne-komponovane muzike u čast i slavu bratstva, uzajamnosti, vernosti i slovenske narodne svesti. A nad svime: Tiršova sokolska misao! * Putovanje od Petržalke do Praga ne spada u zvanični sletski program. Ipak, prirodno, ono je neizbežno postalo deo opšteg života u okviru X svesokolskog sleta. 1 upravo zato, jer nije bilo deo zvaničnih svečanosti, to je putovanje naročito dobilo na vrednosti i značenju. Ono je, možda največma, pripomoglo sticanju ubeđenja: češkoslovački je narod svestan težine dana, u kojima o-vako svečano i radosno slavi dvadese-togodišnjicu svoje slobode i države, ali — češkoslovački narod veruje i u (sebe i u svoju braču i u svoje savez-nike, i češkoslovački če narod znati, hteti i moči da čuva i brani divnu re-alizaciju dubokoumnih napora Tirša, Masarika, slobodnu, močnu, jaku i na-prednu češkoslovačku Republiku! Dugačka putovanja zamaraju. Naš sokolski daleki put u zlatni Prag, za-čudo, osvežio nas je. Več sam uvod u glavne sletske svečanosti i dane nekako nas je preporodio. Nama jugoslo-venskim Sokolima možda je to bilo naročito potrebno. 1 dvostruko radosno kliknusmo divnom milijunskom gradu na Vltavi, zlati matki Prahi, naš sr-dačni, krepkli i bratski sokolski: Zdravo! — V. B. Glavni sletski dani Prvi glavni sleiski dan nedelja 3 jula Prefstavnic! Sokolstva na Masarikovom grobu u La ni mn U nedelju 3 jula ujutro otišla je iz Praga autobusima za Lane brojna delegacija ČOS, da se u ime češkoslo-vačkog Sokolstva pokloni grobu Pre-zidenta-Oslobodioca T. G. Masarika. Delegaciju, u kojoj je pored raznih slet-funkcionera bio iz svake sokolske župe ČOS po jedan član' i članica u svečanoj odori sa zastavom ČOS, vodio je član pretsedništva ČOS brat Bartonj. Sa češkoslovačkim Sokolima otputo-vala je ti Lanq i delegacija Saveza SKJ, u kojoj su bila 33 člana u svečanoj odori, 10 članica u svečanoj odori a 10 u narodnim nošnjama. Jugosloven-sku delegaciju vodio je zamenik starešine Saveza brat dr. Oton Gavrančič sa još nekoliko članova savezne uprave. Savez bugarskih Junaka zastupala je delegacija od 7 članova pod vodstvom samog starešine Saveza generala brata Atanasova. Pred grobljem u Lanima, dočekao je delegacije starešina Sokola u Lanima i primator glavnog grada Praga brat dr. Petar Zenkl sa brojnitn građan-stvom. Nad grobom Prezidenta-Oslobodioca govorio je najpre brat dr. Zenkl, kao Potpretsednik Sletskog izvršnog odbora. Iza toga položili su pretstavnici ČOS na grob veliki lovorov venac sa vrpcom n narodnim bojama sa napisom „Če-škoslovačko Sokolstvo Prezidentu Oslo-bodiocu, 3 jula 1938”. U ime SKJ govorio je dr. Gavrančič, taji je spomenuo, da če u jugosloven-skoj istoriji Masarikovo ime imati u-vek veliki značaj, jer Masarik kao So-ko, naučnik i političar vrlo mnogo zna- Slikc: Korc: f>skoslovarko Sokolstvo u svečanoj povorci; u sredini: Ccško-^lovacka Alina Mater pozdravlja pred •^uridiekiin fakultetoiu svečanu po-v<»rku; dole: českoslovačke Sokoliee u narodniin nošnjama u svečanoj povorci. О5«0јЧ»Ш1 či za jugoslovenski narod i jugoslo-vensko Sokolstvo. Na kraju svoga govora uskliknuo je „Vječnaja pamjat Ma-sariku”, što su ostali članovi jugoslo-venske delegacije sa pijetetoin prihva-tili. Jugoslovenski Sokoli položili su na grob zlatan lovorov venac sa vrpcom u jugoslovenskim državnim bojama i sa napisom. Poslednji je govorio starešina bu-garskih Junaka general brat Atanasov, koji je u svome kratkom ali toplom govoru naglasio, da se bugarski Junači duboko klanjaju pred zemaljskim ostacima Masarikovirn, kome če, kao velikom sinu Slovenstva, za večita vremena biti sačuvana uspomena ne samo u češkoslovačkoj nego i u čitavome slovenskom svetu. Tom prilikom su i bugarski Junači položili na grob velik lovorov venac sa vrpcom u bugarskim narodnim bojama. Na kraju su sve tri delegacije odale postu uspomeni Masarikovoj čutanjeni od 2 minuta. Čitava ova manifestacija ostavila je na prisutne dubok i neizbri-siv utisak, a jednako su tako bili dir-nuti i mnogobrojni gledaoci koji su prisustvovali ovome dirljivom činu pije-teta. Zatim su jugoslovenska i bugar-ska delegacija posetile zamak i park u Lanima da vide mesta gde je bla-gopokojni Pretsednik-Oslobodioc živeo i radio u korist češkoslovačke, čita-vog Slovenstva, za mir i demokratiju. Sa istinskim ganučem potsečale su obe delegacije, da su u zamku Lane boravili kao Masarikovi gosti, Nj.' Vel. Blaže-nopočivši Kralj Aleksandar I Ujedini-'telj i Nj. V. Car Boris III. Odavanje pošte Neznanom junaku Istoga dana več pre 7 časova ujutro skupilo se pred Staromjestskom već-nicom brojno gradanstvo da prisustvuje odavanju pošte uspomeni Neznanog junaka od strane Sokolstva. Za COS bio je prisutan zamenik starešine brat Truhlarž, za američko Sokolstvo brača Prhal, Folta, Bednar i sestra Dankova, za Savez SKJ brojna delegacija na čelu sa zamenikom starešine bratom E. Ganglom, za Rumuniju komandant Sidorovič, prvi ađutant Nj. Vel. Kralja Karola, za Savez bugarskih Junaka br. Jakimov. Muzika je intonirala državnu hiinnu, a onda su pojedine delegacije položile vence. Govorili su brača Truhlarž, Prhal i Jakimov. Kad je ovaj akt pijeteta bio završen, delegacije su u povorci krenule u Tiršev dom, da se tamo u kolumbariju poklone urnama sa zemskim ostacima i-staknutih sokolskih radnika. Sve četiri delegacije položile su u kolumbariju lepe kite cveča. Kitu cveča poslala i lo-tiška delegacija koja nije mogla da uzme učešča u ovoj svečanosti. Posle govora br. Truhlarža upisali su se svi prisutni u spomen-knjigu. Na grobovima osnivača Sokolstva na Olšanskom groblju U nedelju 3 jula pre podne održan je pomenJ i na grobovima osnivača Sokolstva Tiršia i Figntera, Jcao i pokojnih starešina ČOS dr. Podlipnog i dr. Saj-nera. Na svim grobovima govorio je starešina ČOS brat dr. Bukovski, apo-strofirajuči u svome govoru naročito prisutne pretstavnike Sokolstva jugoslo-venskog, bugarskog i ukrajinskog. Ta-Ikoder i pretstavnik jugoslovenskog Sokolstva brat dr. VI. Belajčič poklonio se kratkim govorom uspomeni mrtvih. Na grobove položeni su tada venci sa tra-kama u češkoslovačkim, jugoslovenskim i bugarskim narodnim bojama. Sa Olšanskog groblja otišle su delegacije u Panteon Revolucije (Pamatnjik odboje) na Žiškovu i tamo položile ta-kođer vence sa trakama u narodnim bojama u prostoriji, u kojoj su privremeno smeštene urne sa pepelom istaknutih legionarskih boraca za slobodu. Slike: |>urc i u sredini: Češkoslovaške Sokoliee u narodnim nošnjama u sveoanoj povorci; dole: Za vreme svečane povorke gradanstvo j* ispunilo do poslednje# slohodnojj mesta na praškim ulirama, neprestano burno pozdravljajnći sokolsku povorku. Triumf uzajamnosfi i slovenskog bralstva Prvi glavni slefski dan na sleiišfu PRE POCETKA JAVNE VEZBE Tačno preina programu — u nedelju, 3 jula, u 15 sati pucanj topa na Stra-hovu najavio je početak glavnih sletskih Priredaba. Tri tisuće golubova poletelo je u vis, a pola milijuna ruku zapljeskalo je u velebnorn Masarikovom stadionu. Veličanstven je bio izvauji dekor sle-tiita i najvećeg borilišta na svetu: dve-sta pedeset hiljada posetilaca ispreplelo se u živopisnu sliku, stvarajući jedin-stveni okvir uzorno izravnanoj četvero-ugaonoj plohi, na kojoj če deseci tisuča sokolskih vežbača i vežbačica, pred strogim licemj i kritičkim pogledima celoga sveta, ponovno dokazati nenadmašivu vrednost Tirševog telovežbeuog sistema i duboku moralnu sadržajnost slovenskog pokreta. DOLAZAK PRETSEDNIKA DRA BENEŠA Nekoliko minuta pre 3 časa stigao je na stadion pretsednik Republike dr. Eduard Beneš sa gospodom i londonskim poslanikom CSR Janom Masari-kom te svojom pratnjom. Pretsednika Republike pozdravili su i uveli u ložu starešina ČOS brat dr. Bukovski i mi-nistar narodnog zdravlja i fizičkog va-zičkog vaspitanja naroda Fr. Ježek. ODLIČNI GOSTI NA STADIONU .Pored visoke pratnje pretsednika Republike dra. Eduarda Beneša i korpo-rativnog učešča češkoslovačke Vlade, Senata i Skupštine, zastupnika rumun-skog kralja.1 i vlade ministra Sidoroviča, zastupnika jugoslovenske vlade ministra za fizičko vaspitanje dra Vjekoslava Miletiča, diplomatske lože bile su prvog glavnog sletskog dana na sletištu ispu-njene do poslednjeg mesta i neče biti bez interesa, ako —prema zvaničnim podaci-ma CTK — konstatujemo i na ovome mestu, da su vežbe i našega Sokolstva živim zanimanjem pratili i vidljivo im veoma srdačno odobravali sledeči ino-strani diplomate akreditovani u Pragu: Zastupnik apostolskoga nuncija, au-ditor Nuncijature Msgr. Burcio, poslanici: urugvajski Gomez, belgijski de Ti-ensies, madžarski Vetštajn de Vester-šajmb, jugoslovenski dr. Vasilije Pro-tič, lotiški Nukša, grčki Koucaleksis, litvanski Turanski, italijanski de Fa-čendis, nemački dr. Ajzenlor, turski Karaosinanoglu, sovjetski Aleksandrov-skij, francuski de Lakroa, engleski Njutn, USA Kar, švajcarski Brugman, brazilski Sampaio, japanski Fuji, Špa-njolske Republike de Asua, holandski Karsten, argentinski Frejir, švedski Mal-mar, bugarski Balabanov, rumunski Kru-cesku, danski Let, otpravnik poslova e-gipatskog poslanstva bej el Houte, otpravnik poslova čilskoga poslanstva Mont, otpravnik poslova poslanstva fin-skoga dr. Hitonen; poljsko poslanstvo zastupao je tajnik Sceniovski, venecu-elsko zastupao je Ibara, a estonsko Hobemegi. Nadalje je bio prisutan veliki broj diplomatskih činovnika i ostalih odličnika. Bili su također prisutni i gotovo svi vojni atašeji stranih država u Pragu, ko ji su bili u paradnim uniformama. Od bivših poslanika stranih država u Pragu došli su na slet danski poslanik Host, dugogodišnji rumunski E-'nandi i prvi i poslednji austrijski poslanik u Pragu dr. Marek. Pored pomenu-tih tu je bio i generalitet, pretstavnici vaznih nadleštava, najprominentnije ličnosti češkoslovačkog javnog, naučnog, Političkog, umetničkog i privrednog života te ostali brojni strani gostji i oko domačih i stranih novinara. Prvoga dana nastupilo je češkoslo-Vačko Sokolstvo, članovi i članice, i njihove su vežbe ostavile najdublji do-jnni. Naročitu pažnju izazvao je nastup 30.000 članova. Toliki broj vežbača na- Slike: gore: Geskoslovaeke Sokoliee V svcčanoj povorci; u sredini: Čc-sRosIovački Sokoli u svceanoj p»-Povrci; dole: Sokolska konjiča GOS 1 sanitetski odredi zaključivali su svečanu povorku. !&#*&* ■ ■ ч jednorn nikad još nigde nije nastupio i stoga je opravdan bio ogroman interes svakoga i sviju za tu dosad nevi-denu manifestaciju reda, tačnosti, discipline i precizne izvedbe svestrano zadanih pokreta ljudskoga tela. Češkoslo-vački sokolski tehničari rešili su postavljene zadatke najodličnije. Nije ovde mesto da detaljno analizujemo i teh-nički seciramo to remek-delo telovežbe-ne veštine, tek u opštemu konstatujemo ono osnovno i bitno u tome: savršena izvedba. I tehničld!,, i aknstično i vizuel-no. U potenciranoj to meri važ.i i za uzoriii nastup češkoslovačkih Sokolica u teškim skupnim vežbania s loptorn. Eto, 'toliko i ukratko o nastupu Čehoslovaka prvoga glavnoga sletskoga dana. NASTUP ČLANOVA U VEŽBI „SOKOLSKO VASPITANJE ZA ODBRANU” Nakon što je bila na počasni steg i-staknuta češkoslovačka država zastava nastupili su najpre češkoslovački članovi u vežbi „Sokolsko vaspitanje za od-branu”, koju je bio sastavio za zajednič-ki nastup članova na berlinskoj Olimpijadi, 1936 god. Frant. Pehaček, a mu-ziku napisao Jan Sehak, ali do tog nastupanja tada nije došlo, pa je ova krasna, ali i vrlo teška vežba, o-stavljena za X slet. Vežbu je vežbalo 1.620 članova ,koji su svojom odličnom izvedbom požnjeli velik uspeh. Naročito lep utisak ostavile su na gledaoce skupine koje su izražavale čvrstu rešenost braniti se i odbraniti. IZMENA DAROVA 1ZMEDU SAVEZA SKJ I COS Ipak, prvi je dan karakterizovan na-stupom Jugoslovena. 1 da odmah naglasimo: veoma smo zadovoljni tim na-stupom. Jugoslovensko je Sokolstvo i svojim uzorno disciplinovanim nastopanjem; i tačnim izvođenjem teških vežbi dokazalo, da se razvilo do močnog fak-tora u izgrađivanju opšte slovenske kulture. Uvod tehničkom nastupu Jugoslovena bila je svečana izmena darova između ČOS i Saveza SKJ. Uz zvukove koračnice i pravi orkan opšte sokolske radosti, sa milim trobojkama na čelu, vodstvo dvaju bratskih sokolskih saveza ušlo je u sletište i zaustavivši se nasu-prot glavne tribine izmenilo dragocene i svete darove. Jugoslovenski su Sokoli podarili brači Cehoslovacima divnu bistu Blaženopočivšega Kralja Aleksandra 1 Ujedinitelja, snažno skulptorsko delo kipara Oangla, a češkoslovački su Sokoli uzvratili jednako vrednim umet-ničkini poprsjem Prezidenta-Oslobodi-oca T. O. Masarika, delom kipara Dvoržaka. Treba li još posebno isticati duboku siinboliku i pravo značenje izmene tih darova!?... Istorijska: Vernost za vernost! 1 što čemo više... U svečanom momentu i predivnom slavnosnom dekoru golemoga Masariko-vog stadiona prvi zamenik starešine Saveza SKJ brat Engelbert Gangl re-kao je: „U ime jugoslovenskog Sokolstva prvome sinu bratskoga češkoslovačkoga naroda, Prezidentu Republike, dru. Be-nešu naš bratski; Zdravo!” Obračajuči se starešini ČOS bratu dru Stanislavu Bukovskom nastavio je: „Brate starešino, Obe naše bratske zemlje slave ove godine dvadesetu obletnicu svoga oslo-bodenja. U čast toga prireden je u toj godini i X jubilarni svesokolski slet. Molim Te, da kao uspomenu na ove slavne dane primiš od Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije za češkosloven-sku obec sokolsku poprsje našega veli* koga i nezaboravnoga Viteškega Kralja Aleksandra I Uledinitelja. Ovo poprsje je tvorevina jugoslovenskog umet-ničkog duha, a izliveno u češkos!ovačkom broncu. Duh 1 materija u njemu pret-stavljaju tako izraz naše nepokolebive bratske odanosti i naše bralske Ijubavi prema Vama, češkoslovažkim Sokolima, Ijubavi koju verno čuvamo i negujemo Sliko: gore: Pretscdnik Itrpuhlike dj; Hene.š i gda Hi-ueš u počasno) loža lA vreme javni1 vežbi* na stadionu-— U sredinfi i dole: Nastup češko; slovačke vojske: pešaka, pionera * inotori/ovanili odreda na javnoj ve/l>J poslednjeg slctskog dana. - у‘т ШвШШт u svim našim srcima prema Vašem dvagom češkoslovačkom naroda i Vaš,oj divnoj zemlji.” Zatim je brat Gangl produžio na češkoslovačkom, rekavši: »Neka taj naš dar bude takoder izraz ' oličenje ogromnog dela, koje su izvr ^li Vaš Pretsednik-Osloboditelj i naš Kralj Mučenik za samostalnost, oslo-bodenje i ujedinjenje Vašeg i našeg naroda, Vaše i naše domovine. A time što ovaj naš dar prelazi sada iz sokolskih ruku opet u sokolske ruke hočemo da podvučemo, da je pred 20 godina u danima teških borbi za po-stignuče narodnih i državnih ideala Va-i naše Sokolstvo ispunilo svoju du-žnost, kao što če je ispurtiti i u buduč-nosti uvek i u svim okolnostima, kad god odjekne Tiršovo geslo: Oružje u svaku ruku! — Zdravo! Na zdar!” Burni pljesak prepunog sletištta po-pratio je reči zamenika starešine ju-goslovenskog Sokolstva, na što je starešina češkoslovačkog Sokolstva i Sa-veza slovenskog Sokolstva brat dr. Stanislav Bukovski uzvratio sledečim govorom: »Brate zameniče starešine — draga iugoslovenska bračo i sestre! Osečamo, da sada sobom govore duše naših naroda. Vi nam predajete ono što je Vašem srcu najmilije — pretstavnika pobedo-nosnog programa ujedinjene Jugosla-v*ie — poprsje Viteškog Kralja Aleksandra Ujedinitelja, koji je za dobro svoje zemlje položio i svoj život. A mi, izražujuči Vam svoju čvrstu veru, svoj životni vjeruju i jedinstvenu volju svega češkoslovačkog naroda, či-nimo isto najdražim simbolom s ko-iim se naš narod može da izrazi — likom misaone glave T. G. Masarika, Pretsednika-Osloboditelja. Govor ideja smera uvek k budučnosti i poziva na odgovoran i tvorilački rad cele gene-racije. Sokolstvo češkoslovaško i jugcsloiven-sko ostače za sva pokolenja vezano Tirševom idejom vernog i nepokoleb-ljivog bratstva, i vršiče verno svoje nacionalno, državno i ljudsko poslanstvo u duhu Kralja Aleksandra i Pretsed-nika Masarika”. Na zdar!” Opet bura oduševljenja, koje se pretvorilo u pravi orkan sveopšteg na-rodnog i sokolskog zanosa, kad su snaž.ne mišice češkoslovačkili Sokola preuzele bistu Kralja Aleksandra, a ju-nački jugoslovenski Sokoli dignuli po-prsje Prezidenta Masarika, i tada svi zajedno, za zastavama, starešinama i na-čelnicima na čelu u triumfalnom defi-leju napustili stadion, da dadu mesta hiljadama očeličenih Sokola-vežbača. NASTUP 17.000 ČEŠKOSLOVACKIH SOKOL1CA Sledile su proste vežbe češkoslovaških članica, koje je sastavila B. Matjejov-čeva uz muziku K. Matjejovca, koje su izvedene tako sjajno, da su izazvale pravu buru oduševljenja. Več sam nastup članica i pogled na potpuno ispunjenu Površinu vežbališta, na kojem je odjed-nom vežbalo 17.000 vežbačica, ostav-Ijao je nezaboravan utisak. A što tek da se kaže o samoj vežbi, toj — zaista — pesmi bez reči, koja je izražavala le-Potn i gracioznost i opravdala potpuno osnovnu ideju „Zdravlje — snaga — lepota". Bogatstvo raznih promena, šarolike figure, igra boja koja je nastajala pri pojedinim pokretim|i i prestroja-Vanjima, preciznost izvedbe, lepa i melodična muzika — sve to doprinelo je velikom, sjainom uspehu češkoslovaških Sokolica. NASTUP JUGOSLOVENSKIH SOKOLA I SOKOLICA I onda, nakon ove tačke, kome od „ las Jugoslovena nije uzdrhtalo srce i Mike: gore: Nastup jugoslovcnske Vojske i mornarice poslcdnjeg slet-stv«g dana u vezbi „Jugoslovcnska epopeja” od I. Kovača. — sre-O'oi: Odcljvnja čcškoslovacke, jugo-slovenske i romunske vojske, koja^su svojim sjajnim nastupoin zaključila slet, deiiluju pred Pretsednikom Republike. — Dole: Delile eskadrila eeskoslovačke vojne avijacijc posled-nieg sletskog dana nad stadionom. nervozno se razigrali nervi, kad se kroz golemi ulaz vežbača naprosto izlila div-na slikovita reka jugoslovenskog Sokolstva!... Članovi, članice, seoski Sokoli i sta-rija brača. Svi zajedno, savršeno pore-dani, odlučna kroka i svesni važnosti nastupa. I jmnogo njih. Preko 2.200. Pred svima savezna zastava i tehnič-ko vodstvo. A kad se ponešto slegla prva oluja pozdravnog pokliča, svi smo mi Jugo-sloveni zanemiili i čekali... Otpočela je vežba. Kombinovana za sve kategorije odrasloga članstva na istu glazbu, koju je napisao brat Verij Švajgar. Teška, ali efektna. Bratu Kovaču, autoru vežbi, srdačna čestitka. A-li — ne manja čestitka i svima ostalima tehničarima, znanima i neznanima, koji su te vežbe uvežbavali i dali od sebe sve samo da naš nastupi i uspeh u Pragu bude što veči. Bratu saveznom načelniku i {svima njima srdačni trokratni: Zdravo! 1 oppt, nije ovde mesto stručne tehničke analize i zato samo ukratko: odlično! Kad su na vežbalište uz dugotra-jan frenetičan aplauz nastupali jugo-slovenski Sokoli i Sokolice, pretsednik Republike dr. Beneš pozvao je u svoju ložu jugoslovenskog ministra fizičkog vaspitanja brata dra Vjekoslava Miletiča i poslanika u Pragu dra Vasilija Protiča. Naši članovi i članice nastupili su u vežbačkorn odelu, seoske čete u belim majicama, gačicama i sa belim platnenim cipelama na bosu nogu, a starija brača u sokolskoj odori bez kape i surke. Kad su zauzeli svoja mesta, bio je ce-lokupan efekat vrlo lep, jer su boje odela, plavo-bela-crvena, potsečale na trobojku, a taj efekat još se više po-večao u toku vežbe, Autor vežbi srečno je rešio svoj zada-tak, naime da sastavi vežbe koje če odgo-varati tako različitim sokolskim kategorijama, a da pri tome budu lepe i e-fektne. Pretsednik dr. Beneš čestitao je ministru dru Vj. Miletiču i poslaniku dru V. Protiču na sjajno izvedenom nastupu i vežbi jugoslovenskih Sokola. * Da malo ilustrujem. U hovinarskoj loži glavne tribine. S jedne mi strane urednik „Prager Preše”, s druge urednik „Venkova”. Malo dalje jedan ainerički novinar. Ja, prosto zanemio i nervofeno pogledavam neda-lekog mi brata Mišu, saveznog pro-svetara, koji isto tako nemo i nervozno „kipti”, i čeka... hoče li sve dobro svršiti. (Nije li to razumljivo i prirodno?!...) A dole, duboko pod nama, na savršenoj plohi sletišta, naši režu... Moje komšije od „Prager Preše” i „Venkova”, stručno-tehnički nabijeni do maksimuma, zadovoljno kimaju i, kao dogovoreno, u jednom momentu hvataju telefonske aparate i odmah diktiraju svojim stenografirna u redakciji čitave panegirike o odličnom i — nije prete-rano reči — uzornom nastupa^ju i ve-žbanju Jugoslovena. I docnije, kad su ispustili telefon, stalno povlađuju i naj-iskrenije se dive. I dižu se i plešču i kliču poput dece: Bravo, Jihoslovane! Na zdar! Zdravo!... A sve su to stariji ozbiljni ljudi, koji su po svojoj profesionalnoj duž-nosti proputovali daleke zemlje i mnogo toga videli i čuli... A kad je zamro i poslednji zvuk sin-hronizovane vežbane muzike, kad su se stotine naših vežbača i vežbačica opet slili u guste šesnaestoredovia i u silnoin pohodu krenuli pored tribina, kad je če-tvrt inilijuna gledalaca zajedno s Pre-zidentom drom Benešom, poustajalo sa svojih sedišta i u zaglušnom deliriju neizveštačenog oduševljenja i braltske dragosti pozdravljalo preplanule i kr-šne Sokole s Juga — — tada... a šta onda — — Zadovoljno i smireno pogledao sam nedalekog brata „saveznog” i — razumeli smo se. Bilo nam je milo i drago i prijatno u duši, i — kako malo docnije rekoh bratu uredniku Stipi — opet su nam nedostajale reči da izrazimo i svoje zadovoljstvo i našu gordost... Četvrt milijuna ustiju klicalo je o-duševljeno, pola milijuna ruku doma-hivalo je uzbuden,o i more maramica le-pršalo je u zraku kad su guste kolone jugoslovenskih Sokola napuštale stadion. I: možemo biti zadovoljni i jponoslni! V. B. NASTUP ČLANICA ČOS U VEZBAMA SA LOPTAMA Zatim je nastupilo 2772 članice ČOS u vežbama sa belim i crvenim lop-tama, sastav Hane Burgerove-Dubove sa muzikom dr. Františka Sikste. O-va vežba ostavila je vrlo lep i veo-ma snažan utisak, kako izvedbom, tako i svojom lepotom. Osnovni stroj ove vežbe bio je kvadrat po 4 vežba-čice, dakle šesnaestica. Dve šesnaestice činile su celinu, a 4 grupe po 32 ve-žbačice, dakle njih 128, tvorile su veču celinu unutar koje su se vršila brojna prestrojavanja. Ovih prestrojavanja je bilo mnogo i izmenjivala su se brzo tako, da su iziskivala znatnu okretnost vežbačica. Nije lako vladati suvereno ni laganom loptom pri neprestanom kretanju. 1 baš zbog toga što su lopte tako lake, bili su izabrani za vežbu graciozni pokreti sa plesnim elementima (polka, vals, mazurka, itd.), a lepotu vežbe pojačavali su efekti koji su nastajali prebacivajem naizmenično belih i crvenih lopti kroz vazduh. Vežbačice su sa pravom bile nagradene burnim i dugotrajnim apla-uzmo. PROSTE VEŽBE 39.000 ČLANOVA Sjajni sletski program 1 glavnog dana na sletištu završen je prostim vežbama članova „Prisega Republici” od Fr. Pehačka, sa muzikom Jana Sehaka i rečima Jaromira Hlavse. Vežba je imala tri glavna sastava, od kojih prvi završava jednom češkom, drugi moravskom, a treči slovačkom pesmom. Pesme je uz pratnju orhestra pevao hor „Kržižkovski”. Najefektniji je bio treči sastav sa elementima slo-vačkih narodnih igara. Zatim je sledila fantazija na slovačku i češku himnu t<> moravsku „Moravo, Moravo”. U jednom trenutku iz ampliona ozvao se glas recitatora rečima: „U tome velikom trenutku sečamo se brače, koja su daleko od otadžbine prinosila za nju žrtve, za večna prava i slobodu u metežu krvavih borbi, a ipak su pobedila. Gle, uspomena i sečanje na njih daje nam nove snage; zato niko od njih nije umro uzalud. Stojimo čvrsto na nji-hovom mestu, spremni sa novom sna-gom za lepšu budučnost svoje drage domovirtle; i — boriti se! ” Vežbači pri-ginjaju glave, ceo stadion ustaje na noge| i odaje poštu onim hiljadama pa-le brače Sokola, koji su u svetskome ratu dali svoje živote za slobodu če-škoslovačkog naroda, boreči se u Rusiji, Italiji, Francuskoj, u Slovačkoj i Šleskoj. Ovaj momenat bio je neopisivo veli-čanstven i uzbudljiv. Posle završene recitacije, pri poslednjim rečima, ve-bači uspravljaju glave, sledi 16 taktova zaključka, ispunjenih odlučnim i otseč-nim borbenim pokretima, a onda se ozvanja horal, prisega vernosti otadžbi-ini i opomena izdajicama: slika nenad-mašive, grandiozne lepote. U ovoj vežbi nastupilo je odjednom 30.000 vežbača, tako su jedni morali da vežbaju izmedu značaka, jer je značaka bilo svega za 17.000 vežbača. Ovaj neobično smeli pokušaj je odlično uspeo, kao i vrlo originalni nastup, koji je svega trajao 14 minuta, gde se iz 90-reda najkračim mogučim načinom, u vidu klina, za relativno kratko vreme ta ogromna masa vežbača razide na svoja mesta. Jednako je bio ori-iginalan i otstup, oboje delo br. Mraza iz Praga-Nusle. Kad uz zvukove svečanog Sukovog sokolskog marša „U novi život” ulazi na stadion prva reka vežbača, za njom druga, pa treča, i dalje sve do šeste, prolaze čoveka mravi kroz telo gledajuči ovu silnu reku razvijenih inuških telesa koju sokolska ideja i dobrovoljna disciplina spaja u živi zid, nerazorivu stenu. Urnebesan aplauz i bezbrojne hiljade belih maramica pratile su ovih 30.00'J div-Sokola pri odlasku sa vežbališta. Zatim je spuštena sa stega državna zastava uz zvukove korala „Kdož jste boži bojovnici”, i time je bio završen prvi glavni sletski dan na sletištu. ZDRAVSTVENA SLUŽBA NA SLETIŠTU Zdravstvenu službu na sletištu vršilo je 154 lekara, 100 medicinara i 500 samaričana. U svemu je bilo 13 ambulanti. Pomoč je ukazana u 3062 slučaja, od kojih ni jedan nije bio ozbiljniji. Iz opreznosti prevezeno je 10 slučajeva na kliniku (trajna nesvestica, angina itd.). U zubnoj klinici bilo je 140 slučajeva. SAOBRAČAJ DO STADIONA I NATRAG Saobračaj do sletišta i natrag funkci-onisao je besprekorno usprkos tolikoj masi posetilaca, koja je premašila četvrt milijuna. A gledaocima treba pri-brojati i sve vežbače, njih oko 50.000 Zahvaljujuči požrtvovnom vršenju službe od strane saobračajne policije i osoblja tramvaja i autobusa te dobro promišljenom planu saobračaja, po kome se nigde tramvajske pruge ili auto-buske ceste ne ukrštaju sa stazama i putevima za pešake ili cestom za privatne automobile, nigde se nije desila nijedna nezgoda. Svuda gde je bilo potrebno podignuti su prelazi i mostovi, tako nije bilo čekanja ni zadržavanja. Na sletište je vozilo u svemu 1.329 tramvajskih kola u vozovima po 2 ili 3 kola, oko 50 autobusa i 8 autokara. Privatnih automobila stiglo je oko 7.500, od kojih je parkiralo na privatnom mestu za parkiranje automobila 1.598, a na mestu odredenom za automobile ivlade i diplomatije 194. Na desetke hi-ljada gledalaca išlo je na sletište i vračalo se kuči pešice u raznim prav-cima. SLETSKA SCENA Sletska scena u nedelju 3 jula izve-dena je po šesti put. Posle premijere provedene su izvesne izmene prema sugestijama koje je iznela kritika, pa je tako preradena izazvala još življe inte-resovanje gledalaca. U nedelju je bilo na sceni 70.000 gledalaca, medu kojima naročito mnogo jugoslovenskih Sokola i stranih novinara. SVEČANI SLETSKI KONCERAT U ČAST AMERIČKIH ČEHOSLOVAKA Toga dana uveče, u 20,30 časova, prireden je u Smetaninoj dvorani u praškom Reprezentativnom domu svečani sletski koncerat u počast američkih Čeha i Slovaka. Sudelovala je Češka filharmonija pod dirigovanjem Rafaela Kubelika i Pavela Ludikara, člana Metropolitanske opere u Njujorku. Najpre su otsvirane češkoslovačka i američka himna i sletski muzički moto, a zatim je filharmonija i'.vela „Slovačku svitu” od V. Novaka, a P. Ludikar otpevao je uz pratnju klavira (Oto Haš) nekoliko pesama. Na kraju je izvela Filharmonija Dvoržakovu e-mol simfoniju, op. 95 ,,lz novoga sveta.” Koncerat je bio brojno posečen; i postigao veliki uspeh. Sokolske ulakmice prilikom svesokolskog slefa Po završetku medunarodnih girnna-stičkih utakmica otpočele su razne sokolske utakmice. Večina od tih bila je samo za članstvo ČOS, a neke od njih organizovao je Savez slovenskog Sokolstva, ali i na nekim utakmicama ČOS učestvovale su ekipe i pojedinci Sa-veza Sokola Kraljevine Jugoslavije i bugarski Junači. U petak, 1 jula održane su ove u-takmice: 1) Opšta takmičenja starije brače, ni-žeg i višeg odeljenja. 2) Utakmice sokolske konjiče. 3) Plivačke utakmice članova (pliva-nje, skokovi). 4) Kanoističke utakmice članova na 10.000 m. U subotu, 2 jula nastavljene su kanoističke utakmice na staži 1000 m, a sem tog|a i veslačke utakmice: u skifu, dvojcu sa kormilarom, školskom četvercu sa kormilarom na 1000 m1 i školskom osmercu sa kormilarom na 1500 m. U četvercu sa kormilarom nastupila je ekipa Sokolskog društva Split (Josič, Marinčič I, Matajič, Draganič, komi. čulič )i plasirala se na drugo mesto sa 3:44.0 iza ekipe Sokola Pšerov koja je stigla prva u vremenu 3:43.6. Kad se uz-me u obzir da su Spličani po prvi put veslali u tekučoj vodi, onda je to lep uspeh, jer su iza pobednika zaostali samo za 4 desetine sekunde. Posle tih utakmica predali su veslači Sokola Pra-ha-Smihov II i kanoiste svih 5 praških sokolskih župa splitskim veslačima svoje zastavice. Dalje su održane u subotu ove utakmice: 5) Opšte takmičenje muškaraca, višeg i srednjeg odeljenja, ekipe i pojedinci. Utakmice višeg odeljenja obuhvatale su: obavezno vežbanje na razboju, na krugovima, obavezne proste, propisani preskok preko konja u dužinu (višina 130 cm), slobodni sastav na vratilu, r:a konju u šir, Slobodan preskok konja u dužinu (višina 150 cm, sa otskoč-norn daskom), skok u dalj sa zaletom, bacanje kugle od 7,25 kg jednom rukom i trčanje na 100 m. Dakle desetoboj. U toj disciplini nastupile su i 3 jugo-slovenske sokolske ekipe: Beograd, Zagreb i Ljubljana, od kojih se vrsta Sokola Ljubljana plasirala na III mesto sa 560.0 bodova (88.89°/o) iza vrste praškog Sokola iz Kraljevih Vinograda (592,8 bodova — 94,05 <>/<() i župske vrste iz Bratislave (574,3 bodova — 91,163/o). U utakmicama srednjeg odeljenja, koje su bile raspisane takoder kao desetoboj sa nešto izmenjenim uslovima (obavezne vežbe: vratilo, razboj, kru-govi, proste, konj u širinu, preskok preko konja u duž višine 120 cm, preskok preko konja u dužinu višine 140 cm sa pružnom otskočnom daskom, o-stale tri lakoatletske discipline kao kod višeg odeljenja), nastupilo je 6 jugoslovenskih sokolskih vrsta: Osijek, Sarajevo, Kranj, Split, Zagreb i Beograd, ali ni jedna od ovih nije uspela da se plasira na jedno od prva tri mesta. 6) Opšte utakmice žena, višeg i srednjeg odeljenja. U utakmicama srednjeg odeljenja nastupile su 2 jugoslovenske ivrste, Zagreb i Split. Te utakmice obuhvatale su: sletske proste vežbe, jedan sastav na razboju postavljenoni u višini ramena, jedan sastav na gredi, sastav na vratilu u višini čela, trčanje na 60 m, bacanje kugle jednom rukom i skok u dalj. Ni ovde se Jugoslovenke nisu plasirale na jedno od prva tri mesta. 7) Utakmice žena ČOS u proštom petoboju. 8) Utakmice žena SSS u proštom petoboju, koje obuhvataju: trčanje na 100 m bacanje kugle od 4 kg, bacanje kladiva, skok u dalj i skok u vis sa zaletom. 9) Slovenska štafeta SSS žena na 4X100 m. Nastupile su ekipe jugoslo-venska i češkoslovačka. Pobedila je e-kipa češkoslovačke (Santariusova, Be-ranovska, Kintclova, Kozlikova) u vremenu 53,2 sekundi pred ekipom Jugoslavije (Živka Petrovič, Ida Jošt, Dragana Dordevič, Ljerka Štefan), koja je stigla u vremenu 58,3 sekundi. Načelnica SSKJ i SSS Elza Skalarjeva predala je pobedničkoj ekipi češkoslovačke prelaznu nagradu, pokal što ga je poklonio za te utakmice bivši starešina poljskog Sokola, brat Adam Za* mojski, 1929 godine. Prvi put na sle-tu u Poznanju osvojila je taj pehar e-kipa ČSR, isto 1930 god. u Beogradu i 1932 god. prilikom IX svesokolskog sleta u Pragu, tako da je ovo po redu četvrta pobeda češkoslovačke. 10) U slovenskoj štafeti SSS članova (4><100 m) nastupile su 3 ekipe: češkoslovačka, jugoslovenska i bugarska. Odmah od početka vodila je Jugoslavija ikoja je i osvojila prvo mesto u vremenu 45,1 sekunde. Jugoslovenska ekipa jc trčala u sastavu: Milan Kobali, Nikola šaštalič, F. Pleteršek i Adolf Urban čič). Druga je češkoslovačka (K. Di' šek, R. Dišek, J. Navratil i A. Novak) u vremenu 45,6 sek., a treča Drugarska u vremenu 46,4 sekundi. 11) Posebne utakmice članova u lako) atletici. 12) Takmičenje članova u hrvanju. 13) Utakmice žena u igrama (odbojka tenis). U utakmicama SSS iz te discipline nastupile su u odbojci češkoslovačka i Jugoslavija. Pobedila je češkoslovačka, koju je zastupala momčad Sokola Plzenj V u sastavu: Faustusova, Vol-rubcova I i 11, šandova, Froitova, Ma' hotkova, Rauhova, sa 3:0 (15:5, 15:4. 15:10) nad Jugoslavijom, koju je zastupala momčad Sokolskog društva Mari' bor u sastavu: Mačus, Bertoncelj, Skala, Kikl, Živic i Sever. U nedelju, 3 jula, nisu se vršile ni-kakve utakmice, več su nastavljene u ponedeljak, 4 jula,, i to: 14) Utakmice sokolskih muških ekipa u igrama (odbojka, košarka, ha/ena i tenis). U košarki nastupile su ekipe ČSR (igrači Praškog Sokola) i Jugos!a-v*ie (Sokolsko društvo Zagreb Г), Po-bedila je ČSR sa 76:28, poluvreme 36:14. — u odbojci nastupile su 3 e-kipe: ČSR (Pacalt, Češpiva, Vlhaček, Bulena, Švare, Hud i Kalenski), Jugoslavija (Smerdec, Urbanek, Cizelj, Slavinec, Požar, Golež — Maribor) i Bugarska (Spiridonov, Rucinov, Zanev, Ka zidimov, Nevkov, Armenkov, Stojanov). Rezultati: ČSR — Jugoslavija 2:0 (15:6, 15 ;5) ^Jugoslavija — Bugarska 2:0 (15:13, ČSR — Bugarska 2:1 (15:8, 15:17, 15:6) Pobedila je, dakle, češkoslovačka. drugo mesto zauzela je Jugoslavija, a treče Bugarska. 15) Borbeno takmičenje članova. 16) Utakmice u ma če vanju sabljom i floretom. 17) Utakmice u nadvlačenju užetom. 18) Utakmice u podizanju tereta. 19) Utakmice u puzanju na užetu. 20) Desetoboj muškaraca, I deo. 21) Utakmice muških ekipa u nastupu na podiju. U utorak, 5 jula, nastavljene su i završene utakmice u ovim disciplinama: 22) Plivačke utakmice žena. 23) Desetoboj muškaraca, II deo. 24) Streljačke utakmice muškaraca. 25) Utakmice muškaraca u trčanju sa zaprekama (na 3 km i slovenska štafeta). 26) Utakmice ženskih vrsta u nastu-Piina na podiju. ZDRAVSTVENA SLUŽBA NA UTAKMICAMA NA SLETIŠTU 1 JULA Prigodom sokolskih utakmica na sle-tištu izvršen je lekarski pregled takmi-cara iz kategorije starije brače. Interna^ klinika izvršila je detaljan pregled opšteg stanja, naročito stanja srca i krvnog pritiska. Od svakog takmičara uzet je rentgenski snimak grudnog koša 1 srca iz postrane projekcije te elektro-kardiogram. Zatim ih je pregledao šef hirurške klinike dr. Jirasek sa svojim saradnicima. Pažljivo su pregledani svi zglobovi, a naročito zglobovi donjih udova. Pri međunarodnim utakmicama nije došlo do ozbiljnijih povreda, samo je naš brat Kujundžič ponovno pozledio svoju staru ozledu na kolenu, ali je Usprkos torne dovršio takmičenje i po-stigao odlične rezultate. Ostale slefske priredbe u glavnim sletskim danima Mnogobrojne su bile priredbe koje Su održane u Pragu za vreme glavnih sletskih dana. Ovde treba spomenuti pre svega večeri na sokolskoj izložbi u Pragu Vil, koje su se vršile svake večeri za s ve vreme od 1—6 jula. Na programu su bili; vatroinet, svetlosna fontana, narod-11 e igre pojedinih slovenskih naroda, nastupi sokolskili vrsta muških i ženskih na podiju, koncerti sokolskih mu-г‘ка, sokolski filmovi i slobodna zabava. Največu posetu zabeležile su te večeri ц ponedeljak 4 jula, kad se tamo našlo Preko 100.000 ljudi, tako da su se mo-rali zatvoriti ulazi. Od subote, 2 jula, svirale su sokolske Muzike na Slovenskom i Streljačkom °strvu pre podne i posle podne sve 11 sati uveče. Slični koncerti držali ^ se i u restoranu na Barandovu. U v°likoj dvorani „Lucerne” naveče su priredivane vesele kabaretne večeri. Koncerti su se držali dnevnja i u Narod-noni domu na Smihovu. U petak, 1 jula, ®io je u Smetaninoj dvorani u Repre-zentacijskom domu priređen koncerat j'a učesnike u Medunarodnim gimnastičnim utakmicama, na kome je učestvova-'a Oradska muzika iz Kolina. U subotu 2 jula, bio je u istoj dvorani prvi svečani sletski koncerat, na kome je svirala Češka filharmonija pod dirigovanjem Vaclava Taliha i u/. učešče koncermaj-stora Radiožurnala Daniela. Izvedena je „Sletska uvertira” od Martinua, Suko-va „Fantazija g-mol za violinu i orhe-star” op. 24, Janačkova „Simfonieta” i Dvoržakova simfonija g-dur, op. 88. Tom koncertu prisustvovao je i jugo-slovenski ministar za fizičko vaspitanje naroda dr. Miletič. U nedelju 3 jula bio je u istoj dvorani svečani koncert u počast američkih Čeha i Slovaka, o kome smo več izvestili na drugom mestu. U ponedeljak 4 jula bio je u istoj dvorani koncerat pod nazivom „Slovensko sletsko veče”. Program je izveo praški muški hor „Smetana” pod diri-govanjem prof. Spilke i Orhestar praške radiostanice pod dirigovanjem kompo-zitora Otakara Jeremiaša. Na programu su bila simfonijska dela 1 ersterova, Mojzesova, Balakireva, Vladigerova, Bjar-nata Kravca, Moniuška, Gotovca i Leo-ša Janačka. Hor „Smetana” pevao je narodne pesme pojedinih slovenskih naroda. U utorak 5 jula bio je u Smetaninoj dvorani koncerat muškog hora Moravskih učitelja (dirigent prof. J. Šoupal). Na programu su bila dela če-škoslovačkih kompozitora, starijih i modernih, i po jedna narodna pesma ru-munska, ruska i jugoslovenska. U sre-du 6 jula priređeno je u istoj dvorani „Veče pesama slovenskih naroda” koje je pevao Pavel Ludikar, član Metropolitanske opere u Njujorku. Da bi se dokumentovalo kako So kolstvo nije samo jednostrana gimna stička organizacija, več da se u njemu vodi računa i o nacionalnom i umet-ničkom vaspitanju, bile su u okviru X svesokolskog sleta priredene u Pragu i neke druge utakmice, kao: Utakmica sokolskih pevačkih horova koja je odr-žana, 1 i 2 jula u velikoj dvorani Centralne opštinske biblioteke. U natecanju su učestvovala svega 22 češkoslovačka sokolska pevačka hora, a mimo konku-rencije pevao je i mešoviti hor bugar-skih Junaka. U kategoriji muških horova pobedio je hor sokolskog društva Brno I [(viši stupanj) i hor iz železnog Broda (niži stupanj). Hor Sokola Brno 1 zauzeo je prvo mesto i u kategoriji ženskih i mešovitih horova. U Soko-lani Sokola Praha-Bubeneč održano je natecanje sokolskih pozorišnih otseka, u kome su učestvovala 4 najbolja ansambla, iz svake pojedine pokrajine u ČSR po jedan, tj. iz Češke, Moravskošleske i Slovačke. Potkarpatska Rusija nije bila zastupljena, zato je bio uzet sem jednog praškog pozorišnog otseka još jedan iz Češke. Žiri je proglasio za pobednika diletante Sokola Praha-Dej-vice, koji su izvedbom „Nevidljivog mosta” od F. A. Šamana postigli 53 od 55 mogučih bodova. Drugo mesto pri-palo je Sokolu Bratislava - Petržalka („Poslednje srečanje” od dr. J. Biže, 39 bodova), treče Sokolu iz Tinca na Labi („Slepac” od K. Legera, 37 bodova), a četvrto Sokolu iz Valaškog Meziržiči („Tužna gozba” od Viktora Dika, 36 bodova). U natecanju sokolskih pozorišta sa lutkama pobedio je Sokol Praha-Libenj. Mnoge praške sokolske jedinice priredile su svečana slovenska posela u počast sokolske brače iz ostalih slovenskih zemalja. Spominjemo tako na pr. „Jugoslovensko veče” u sokolskom društvu Prag-Dejvice 1, koje je bilo održano u petak 1 jula, a kome je prisu-stvovalo oko 150 Jugoslovena i 170 Bugara. Izveden je i kratak gimnastički program; orhestar društva svirao je slovenske igre, a slovenske pesme pevao je hor „Smetana”. Na pozdrav pro-svetarov, odgovorili su pretstavnici Jugoslovena i Bugara, a kad su se na želju publike sva trojica pojavili na po-zornici, zagrlili se i pružili jedan drugom desnice, cela dvorana spontano je zapevala „Hej Sloveni!” Iza toga ra,zvila se srdačna bratska zabava do kasno u noč. Sokol u Strašnjicama priredio je u svojoj sokolani 4 jula „Slovensko veče” uz učestvovanje hora „Spevokol” iz Trnave. Vinohradski Sokol priredio je „Slovensko veče” u subotu 2 jula u svojoj sokolani u Rigrovom parku. Istog dana priredeno je „Slovensko veče” i u sokolskom društvu Prag-Ziškov. Sednica tehničke komisije šena Medunarodne gimnastičke federacije Tehnička komisija žena Medunarod-ne gimnastičke federacije održala je svoju sednicu 1 jula u Tirševom domu pod pretsedništvom načelnice ČOS sestre Marije Provaznjikove, koja je pot-pretsednica te komisije. Bile su pri-sutne delegatkinje tngleske, Jugoslavije, Nemačke, Poljske, USA i Kuskog Sokola. Na sednici je konstatovano, aa su ovogodišnje ženske međunarođne gimnastičke utakmice bile izvedene u redu, bez protesta i incidenata. J edino se pokazalo da nema još dovoljno isku-snih sudkinja. Isto tako smeta nepoznavanje jezika, pa je zaključeno da u bu-duce svaka takmičarska vrsta mora i-mati sa sobom jednu članicu koja zna francuski, a ukoliko to ne bi imaia, do-deliče joj onaj savez koji prireduje u-takmice naročitog tumača. Naredne u-takmice ženske sekcije FIG-e imale su se održati u Tokiju 1940 god. prili-kom Olimpijade, ali Medunarodni olimpijski komitet nije to odobrio, zato če oduor FIG-e uložiti protest protivu ove odluke i nastojati da se to takmičenje ipak negde održi. Zaključeno je da če se takmičiti na krugovima, gredi, razboju, konju, i u prostim vežbama sa čunjevima. Bratski poklon Prosvetar Sokolske župe Skoplje, brat prof. Jovanovič predao je u Tirševom domu kao poklon župe češkoslovačkoj obci sokolskoj i Savezu slovenskog Sokolstva veliko literarno deio „Spomenica dvadesetpetogodišnjice oslobodenja Južne Srbije (1У12—ly37)’\ Pri predaji u svome srdačnom i toplom govoru brat Jovanovič je naglasio nerazrušivo uza-jamno prijateljstvo i bratstvo jugoslo-vensko-češkoslovačko. Ovaj lepi dar biče uvršten medu uspomene na X sve-sokolski slet. Dirljiv doček jugoslovenske i rumunske vojske u Pragu Retko da je kome bio prireden sr. Clačniji i topliji doček nego delegacijama Četvrti juli pre podne, drugi glavni sletski dan... ...I dok su dole, na desnoj obali Vltave, od Vilsonovih nadraži preko Vaclavskih namjesti i dalje gusti redovi praških građana, češkoslovačkih državljana i slovenskih Sokola zaglušno pozdravljali dolazak odabranih četa jugoslovenske vojske u glavni grad bratske države i zemlje, dotle su se gore, na Hradčanima, u ozbiljnom okviru i-storijskog Dvora okuplja e delegacije Sokola i Junaka, da pozdrave Pretsednika Republike i da prisustvuju svečanosti razvijanja nove zastave, koju je češko-slovačkom Sokolstvu podario mudri pretsednik Republike i ponajbolji učenik besmrtnog Masarika, dr. Eduard Beneš. Na prostranom trečem dvorištu is-pred goleme Vladislavove dvorane, u seni impozantnog gotskog zvonika sv. vVida i visokog granitnog obeliska-mo-nolita, u neposrednoj bližini veličanstve-nog mauzoleja čeških kraljeva, bez i-kakva naročita ukrasa i nameštena de-kora, s mnoštvom radoznalih gradana u dubokoj pozadini, formirani su tu od-redji: pretstavnika ČOS, sletskog odbora i svih češkoslovačkih župa, Sa-veza Sokola Kraljevine Jugoslavije i Saveza bugarskih Junaka. Da ne ponavljamo poznata imena sokolskih voda i radnika, bila su tu starešinstva svih triju bratskih sokolskih saveza. Jugo-goslovensko Sokolstvo, pored savezne uprave, zastupala su još po tri člana iz svake župe. Bili su takoder i drugi odlični uz-vanici i sletski gosti, a naročito broj-ne delegacije iz inostranstva, kao: A-merike, Francuske, Engleske, Belgije, Rumunije, Estonije, Litve, Lotiške, Holandije, Luksemburga i Švajcarske. Tačno u 11 časova starodrevnim je Hradčanima odjeknuo poklic bratskog pozdrava Pretsedniku Republike, koji se — vedar i nasmejan — pojavio is-pod renesansnog balkona medu svojini dragim Sokolima sa ministrima Behi-njemi i Mlčohom, kanoelarom Šamalom, članovima kabinetske kaucelarije i pret-stavnicima Ministarstva spoljnjih po-slova. I započela je značajna svečanost. Vojniči gradske straže doneli su savijenu jugoslovenske i rumunske vojske koje su stigle u Prag u ponedeljak 4 jula oko pola 10 časova pre podne. Jugoslovenski odred sastojao se ia čete mornaričke mašinske podoficirske škole, čete pešadije iz raznih jedinica i čete vazduhoplovaca iz svih vazdu-hoplovnih pukova. Komandant bio je general Jovan R. Kukavičič, a s njim doputovali su i pukovnici: pešadijski Milivoje A. Ristanovič i artiljerijski Dimitrije Pavlovič. Rumune, ko j i h je takoder stiglo oko 300, vodio je pukovnik-adutant Emil Palangeanu, major State Jonesku i kapetan Konst. Serbanesku. Oba odreda imala su svoje vojne muzike. Posle svečanog dočeka na stanici, gde je goste pozdravio u ime češko-slovačke vojske general Voženjilek, izvršen je pred stanicom pregled počasne čete pešadijskog puka br. 5 (puk T. G. Masarika), bivših oficira — srpskih dobrovoljaca — i počasne sokolske čete, a zatim je povorka krenula preko Trga sv. Vaclava i Narodnim bulvarotn do Narodnog pozorišta ,odakle je rumunski odred tramvajima prevežen u kasarne na Pohorželcu, nedaleko Stadiona, dok je jugoslovenski odred peške preko Mosta Legija krenuo u Štefanikove kasarne na Smihovu. Čitavim putem bili su jugoslovenski i rumunski vojnici burno i odušev-ljeno pozdravljanj. Pločnik Uske ulice 28 oktobra bio je sav zasut cvečem koje je razdragano gradanstvo, a naročito žene, bacalo na vojnike savezničkih vojski. Svi vojnici tim cvečem okitili su grla cevi svojih pušaka. Doček, koji je Prag priredio jugoslovenskoj i ru-munskoj vojsci bio je podjednako uz-budljiv, dirljiv do suza kao i veličan-stven; bio je to pravi triumf jedne velike i nepobedive misli. zastavu, simbol sviju nastojanja Sokolstva i miroljubivih težnja demokratske češkoslovačke Republike, koju pretsednik dr. Beneš poklanja češkoslovačkom Sokolstvu, a naraštajci doneli su poklon ČOS pretsedniku dru Benešu, kip Republike, delo akademskog vajara Jaroslava Bruhe. Pretsednik dr. Beneš zahvalio je na pozdravu jasno i odlučno. Brat dr. Beneš ni u jednome momentu ne zabo-ravlja da je — Soko. Njega je uporedo s naukom Masarika proželo i Tiršovo „vjeruju”. I danas, u teškiin i sudbo-nosnim danima, dr. Beneš — eto — sa odgovornog 1 visokog svog položaja daruje simboličku zastavu onome Sokolstvu, koje je, u to nema sumnje, naj-večma pripomoglo stvaranju slobodne i ujedinjene češkoslovačke, onome Sokolstvu, koje i danas znači največu i najsigurniju zaštitu državne slobode i narodne samostalnosti. Razvijajuči sku-pocenu zastavu pretsednik Republike pozdravio je prisutne sa sokolskim: Na-zdar!... Starešina ČOS brat dr. Bukovski pozdravio je pretsednika dra Beneša bi-ranim rečima, naglasivši naročito lep odnos izmedu Sokolstva i državnog po-glavara, u kome pogledu dr. Beneš, kao verni sokolski pripadnik, produžava kra-snu tradiciju Prezidenta - Oslobodioca. Zatim je starešina brat dr. Bukovski ukazao na nacionalno-vaspitni značaj Sokolstva i zamolio Prezidenta da primi dar što mu ga poklanja češkoslo-vačko Sokolstvo. Primivši dar, pretsednik dr. Beneš održao je duži govor,. u kome je ista-kao, da je sam od mladosti Soko, da je uvek pratio rad i razvoj Sokolstva i da se veseli što jubilarni X slet opel znači jedan kamen-medaš u tome razvoju. „Veliki moralni uspeh sleta je u tome, — rekao je pretsednik dr. Beneš — što u vreme kad je vladala zabrinutosl za mir i razivoj Republike Sokolstvo uspeva da stotine hiljada češkoslovačkih gradana oduševi za miran i odlučan rad u uzvišenoj rešenosti i nepokolebivom miru, koji mora svakome koji nije tendenciozno i zlonamerno nastrojen, dokazati, kako češkoslovaški narod i dr- Poklonsfvo Sokolstva pretsedniku Republike dru Eduardu Benešu Tom prilikom je pretsednik dr. Beneš poklonio češkoslovačkom Sokolstvu novu zastavu žava žele đa živu u miru i zadovoljnoj saradnji sa svim ostalim narodnostima u ČSR, kao i sa svima susedirata i ostalim narodima. Tirševo Sokolstvo, čiji smisao je za svakog Čehoslovaka tako fchvatljiv i jasan, proglašuje celom svetu: „Svaki narod je samo deo čovečan-etva, dakle jedinica koja mora da bude korisna celome čovečanstvu Zatim je pretsednik dr. Beneš zahva-lio Sokolstvu i sletskim gostima iz i-nostranstva na učešću, a starešini ČOS na krasnom daru i piedao češkoslovač-kom Sokolstvu, udruženom u COS, kao svoj dar divnu zastavu, izradenu prema načrtu akademskog slikara prof. Ki-sele sa ovim rečima: „Nova zastava neka bude vama, češkoslovaškim Sokolima, tako sveta kao što je bila dosadanja zastava. Neka vam bude propovednikom lepog, slož-nog i potpunog češkoslovačkog jedin-stva, koje jeste i koje če ostati prvom i največom garantijom za bolju buduč-nost, jačinu, čvrstimi i o pornost naše drage domovine i Republike. Daljem sokolskom radu Na zdar!” Sokoli i ostali gosti odgovorili su burnim „Zdar!”. Tada je pretsednik dr. Beneš predao novu zastavu starešini ČOS bratu dru Bukovskom, a ovaj nato načelniku ČOS bratu dru Klingeru s rečima, da Sokolstvo ovu zastavu uvek čuva i brani. Primajuči zastavu, načelnik brat dr. Klinger obečao je u ime Sokolstva, da če istu čuvati i braniti. Nato je zastavu poljubio i s njom u pratnji sokolske počasne čete stu-pio pred pretstavnike sokolskih župa, položivši ovu zakletvu: „Sokolstvo primajuči zastavu iz ruku državnog pogla-vara ostače uvek na svome mestu i na-stojače svim svojim silama da se sa-čuva i unapredi demokratsko upravljanje i sloboda države. Ono se na to zaklinje.” Pretstavnici češkoslovačkih sokolskih župa uzviknuli su na to: „Kunemo se!” Zatim je održan defile počasne čete, pred kojom je bila nošena nova zastava ČOS, ispred pretsednika dra fleneša i gostiju. Posle toga je pretsednik dr. Beneš u pratnji starešine ČOS brata dra Bu-kovskog i svoje svite obišao postro-(jeno Sokolstvo i prisutne inostrane delegacije, čije mu je vode kao i pojedine članove pretstavljao starešina brat dr. Bukovski, a sa kojima se je pretsednik dr. Beneš srdačno rukovao, iz-menivši s mnogima po nekoliko lju-baznih reči. Naročitu pažnju iskazao je pretsednik dr. Beneš veoma brojnoj jugoslovenskoj sokolskoj delegaciji, s čijim se je vodstvom veoma srdačno pozdravio. Tom prilikom je starešina brat dr. Bukovski pretstavio pretsedniku dr. Benešu starešinu Sokolske župe Split brata dra Mirka Buiča i kao novog pretsednika opštine grada Splita, s kojim je pretsednik dr. Beneš izmenio nekoliko toplih reči. Nakon što se je na koncu srdačno pozdravio i oprostio s članovima pretsedništva ČOS i sletskog odbora, pretsednik dr. Beneš burno i oduševljeno pozdravljen napustio je dvorište i povukao se u pretsedničke dvore. Nova zastava, koju je pretsednik dr. Beneš poklonio češkoslovačkom Sokolstvu, vezena je zlatom i srebrom, i u državnim je bojama. Na jednoj strani u okviru od lipovih grančica uzleče srebrni soko, a u sredini je napis „Československa obec sokolska— Tužme se!’ Na drugoj strani je napis „Sokolskom bratstvu — Edvard Beneš.” Pod tim je veliki grb Republike sa napisom „Pravda vitjezi” („Istina pobeduje”) i godina 1938. Na zastavi su vrpce u državnim bojama sa napisom „X sve-sokolski slet u Pragu, 1938”. Koplje nosi na vrhu brončauu figuru sokola, rad prof. Štipla. Gosti i gimnastičke organizacije i z inosfranstva na slefu X svesokolski slet okupio je u Pragu, kao retko koji drugi dogadaj, ogioman broj odličnih gostiju iz svih krajeva sveta, koje je skoro nemoguče sve na-brojiti. Jedan deo tih odličnika stigao u Prag na poziv praške gradske opštine i to: delegacije gradova: Pariza, sa načelnikom Rene Fajotom, Konjaka, Darneja, Lilea, Marselja, St. Mandea, Nimesa sa potpretsednikom opštine se-natorom A. Bernardom, Tursa, Sofije sa pretsednikom opštine ing. Ivanovom, potpretsednikom dr. Nedeljkovom i več-nikom Lekarskim, Kjebenhavena, Sau-semptena sa načelnikom Georgom E. Prinsom i večnik Tomasom A. 1'ons-fordoin, Helsinki, Atene sa guverne-rom atenskim ministrom Konstantinom Kocias, koji je ujedno bio i oficijelni delegat grčke vlade, Kaunasa, Bukure-šta, Ženeve, Beograda i Karakasa (Venezuela). Oficijelni delegat Kraljevine Jugoslavije bio sam ministar za fizičko vaspi-tanje naroda dr. Vjekoslav Miletič; Senat Kraljevine Jugoslavije bio je ta-koder zastupan posebnom delegacijom, kojoj je bio na čelu senator brat Dura Paunkovič, zamenik starešine Saveza SKJ. Isto tako bila je zastupana i Narodna skupština, kao što su bili za-istupani i jugoslovenski gradovi. Rumu-niju je zastupao general Sidoroviči, a-đutant Nj. V. Kralja Karola; Francusku ministar narodnog zdravlja Mark Rukar, senator Barbijer, bivši ministar i narodni poslanik Mone, senator Adrijen Rišar i narodni poslanici Kastanj i Le-fevr; delegat belgijske vlade bio je senator Van den Port, delegat belgij-skog ministarstva prosvete De Grauv, Republiku Honduras je zastupao njen londonski konzul dr. Tiburcio Karias Kastilo, sin pretsednika republike Honduras. Drugi deo gostiju bile su ličnosti koje je pozvalo češkoslovačko mi-nistarstvo spoljnih poslova ili ČOS. To su bili večinom novinari. Bio je i velik broj gostiju koji su došli svojom ini-cijativom. Medu ovim prominentnim lič-nostima bili su, pored drugih, poznati publicisti i novinari Vikhem Stid i Si,-tonVatson, gospoda Deni, udova pozna-tog francuskog naučnika prof. za sloven-sku istorijunaSorboniivelikog prijatelja čehoslovačke Ernesta Denia. Iz Turske bio je prisutan direktor presbiroa Mu-vafak Menemencioglu; na čelu rumun-ske delegacije bio je direktor propagande Dinesku, a medu njima i bivši pretsednik parlamenta Saveanu. Brnjen-ska „Zbrojovka” pozvala je bila čitav niz gostiju, na pr. iz Engleske ser Patrika Hanona i ser Aleksandera Ro-dera ,narodne poslanike, iz Argentine bio je general Monez Ruiz, iz Bolivije general Bilbao Rioja, iz Afganistana major Arif, iz Litve general Vitauskas, iz Perua general Rodriguez itd. Iz Sofije je stigla na slet eskurzija „Bugar-sko-češkoslovačke uzajainnosti” od 74 člana pod vodstvom inuzičkog kritičara Ivana Kamburova, prijatelja i propaga-tora češkoslovačke muzike u Bugarskoj, te akademska sekcija spomenutog društva od 35 članova. Savez ratnih do-brovoljaca Kraljevine Jugoslavije poslao je na slet delegaciju od 6 članova koju je vodio potpukovnik-invalid brat Lujo Lovrič. Kao gimnastička priredba, X slet je osobito interesovao stručnjake i struč-ne radnike na polju telesnog vaspitanja iz čitavog sveta, kojih je stoga u Prag bio stigao veliki broj. Britsko amatersko giinnastičko udruženje zastupali su generalni sekretar Nikolson i II sekretar Viliam King. Iz Svajcarske su bili prisutni: pretsednik švajcarskog tur-nerskog saveza Šari Toeni, generalni sekretar Moran i stalni sekretar Brin-deli. Iz Palestine bili su pretsednik pa-lestinskog saveza nastavnika gimnastike Mišri i član Olimpijskog komiteta A-lut, vladin koinesar za nastavu gimnastike na palestinskim školama Vajn, voda palestinske omladine Makabi A-renstajn i ing. Pakovski, bivši načelnik čsl. Makabi. Od ostalih gimnastičkih udruženja iz inostranstva, pored jugoslovenskih Sokola, koji su bili najbrojnije zastupljeni, sa skoro celom saveznoin upravom i telmičkiin vodstvom te s upravama svojih župa, kojih je što u odorama, što u narodnim nošnjama a što u gra-danskom odelu stiglo oko 10.000, i koji su — kako su to izjavila brača Čehoslovaci — takoreči, davali „ton” praškim ulicama, stigli su u lepoin bro-ju i bugarski Junači, njih oko 1.200, na čelu sa starešinom generalom bratom Atanasovoin. Od Poljaka bili su jedino njihovi takmičari i takmičarke sa nie-dunarodnih gimnastičkih utakinica. U dosta velikom broju bili su zastupljeni francuski gimnastičari i gimnastičarke, Rumuna je bilo stiglo 137 članova gim- nastičko-patriotske organizacije „Straža zemlje”, kojoj je na čelu sam Kralj Karol. Delegaciju je vodio dir. Aurel Kru-du. Bili su još i „Karpatski Sokoli” (Soimii Carpatilor) i Arkasi iz Bukovine. Iz Litve je bila stigla velika delegacija narodne litavske organizacije Šaulin Sajunga sa vodom Tumasoin. Osobito je mnogo bilo stiglo i češkoslovačkih Sokola iz inostranstva. Sem brojnih Sokola iz Amerike, naročito ih je bilo mnogo iz Beča (700), Berlina (130), Drezdena, Minhena, Pariza (SO), Londona (60) i iz češkoslovačkih naselja u Volinji (Poljska). Drugi glavni dan na slefištu, ponedeljak 4 jula II javna vežba održana je pred pre-punim stadionom, na kome je bilo oko 200.000 gledalaca. Pored ostalih odličnih gostiju bili su prisutni članovi češkoslovačke vlade, parlamenta i senata (e diplomatski hor, Vreme je bilo lepo. j Najpre je nastupilo 30.000 članova, koji su izveli proste vežbe „Zakletva Republici”. Njihova izvedba je bila odlična, te im je načelnik ČOS dr. Klinger preko mikrofona na tome zahvalio. Zatim je 17.000 članica izvelo svoje proste vežbe sa isto tako velikim uspehom kao i dan pre. Posle kratke pauze diže se na drugi steg pored češkoslovačke zastave, koja se na svom stegu stalno vijala od ju-čeranjeg otvaranja sleta i koju je danju i noču stalno čuvala počasna sokolska straža, velika francuska. zastava. Sle-tištem tada ozvanjaju zvuci francuskog vojničkog marša i na „Kapiji boraca” se pojavljuje 5 zastava: prvo zastava Federacije francuskih gimnastičarki, koju nosi jedna članica u pratnji počasne sokolske straže, onda zastava Unije francuskih gimnastičara, skupina voda, pa onda tri zastave: češkoslovačka, koju nosi jedan francuski gimnastičar, u sredini francuska sa napisom Societe Muni-cipale de Gymnastique et d’ Education Physique de Lille” i zastava tog društva. Za tim zastavama lako stupa 112 francuskih gimnastičarki koje odmah zauziinaju mesta na značkama. Skupina zastava i voda staje pred glavnu tribinu, gde su več čekali pretsednik Unije francuskih gimnastičara Vašmar sa još 2 pretstavnika francuskih gimnastičara i starešinom ČOS bratom dr. Bukovskim. Tada je pred mikrofon stu-pio pretsednik gimnastičkog društva u Lilu i predao ČOS francusku zastavu kao dokaz vernog i istinskog prijateljstva francuskih gimnastičara prema če-škoslovačkim Sokolima i kao izraz simpatija Francuza prema češkoslovačkom narodu. Starešina ČOS brat dr. Bukovski primio je zastavu, predao je za-stavniku i zahvalio se takoder na fran-cuskom jeziku na ovome daru. Posle toga je skupina sa poklonjenom zasta-vom i počasnim četama članova i članica ČOS napustila vežbalište, a fran-cuske gimnastičarke izvele su tada uz pratnju Jdavira proste vežbe, u kojima su pokazale svoju gracioznost i smisao za ritam. Krasan je bio zaključak vežbi. Muzika je zasvirala Marseljezu i ve-žbačice su se odjedomn razbegle sa znački po vežbalištu te na komandu naglo legle na zemlju, i na površini vežba-lišta ocrtavao se veliki napis „France”. Zatim su vežbačice izvele defile pred glavnom tribinom i burno pozdravljene napustile vežbalište. U tome momentu spuštena je sa stega francuska zastava. Sledio je tada ponovni nastup članova ČOS, koji su i ovoga puta odlično izveli svoje proste vežbe „Sokolsko vaspitanje za odbranu”. Tada je podignuta na steg žuto-ze-leno-crvena zastava Litve, i na vežbalište nastupaju litvanski gimnastičari i gimnastičarke, članovi u belim platnenim odelima sa velikim pastirskim šta-pomf i iširokiin slamniin šeširima, a članice u živopisnim narodnim odelima. U svemu ih je nastupilo 32 para, koji su uz pratnju harmonike izveli litvanske narodne igre, u kojima su zapaženi kao i u njihovim melodijama mnogi elementi slovenskog narodnog folklora. Litvanci su bili također vrlo toplo i srdačno pozdravljeni. Sledila je poslednja tačka programa tzv. „rej žena”, vežba koja svojom zamisli pretstavlja revolucionarnu novinu, a koja je svojom izvedboin dovela gleda-oce upravo u ekstazu oduševljenja. Sa- stavila ju je Božena Matjejovčeva-Holec-kova uz saradnju ing. A. šajnera, a mu-zičku pratnju je napisao K. Matjejovec. Vežba je zamišljena kao ispit inteligen-cije, brzog reagiranja, okretnosti i spre-mnosti vežbačica. Na stadion je nastupilo odjednom 39.000 članica, kao nepregledna reka, koja se na vežbalištu formira u precizne geoinetriske likove (krugove, pravougaonike, kvadrate) 1 kada se izvodi I deo vežbe. U II delu vežbe podeli se uredena celina na 4 gomile, dok sredinu u vidu kruga tvori sokolska župa Srednjočeška. U tom po-retku sledi šesnaest 3/4 taktova vežbe, a onda se te gomile sa strane u plesnim koracima slobodno kreču po vežbalištu' i stvore oko srednjeg kruga e-lipsu te vežbaju 48 dvočetvrtinskih taktova. Pred kraj vežbe sleva se elipsa sa unutarnjim krugom u jedmi celin(u i cela površina vežbališta pokrivena je ve-žbačicama koje se slobodno kreču pic-snim koracima po vežbalištu bez obzira na značke. Pri igri inašu sve vežbačice belim maramicama, pa se čini da je na stadion palo ogromno jato od 30.000 belih golubica. Izgleda da na vežbalištu nema nikakvog reda ni poretka, sve se to kreče kao velika, neuredena gomila. Ali odjednom se sa načelničkog mosta čuje komanda i svaka vežbačica staje na najbližu joj značku i tada pada na zemlju, a one koje su ostale izvan značaka napuštaju najkračim pu-tem vežbalište, na kome tada ostaje 17.000 vežbačica u besprekornom po-retku da odvežbaju još nekoliko taktova. Ovaj originalni i smeli nastup, koji su gledaoci nagradili urnebesnirn dugotrajnim pljeskom i burnim odu-ševljenim poklicima, bio je dostojan za-vršetak ovog sjajnog glavnog sletskog dana. Treci glavni sletski dan, uforak 5 jula Treča javna vežba privukla je također na stadion velike mase sveta, iako vreme nije bilo baš najlepše. U 3 časa došao je i pretsednik Republike dr. Beneš sa gospodom i tada je odjeknuo hitac iz topa. Publika je Prezidenta i njegovu gospodu pozdravila burnim oduševljenim poklicima, a iz 30.000 grla več spremnih članova na vežbalištu na komandu sa načelničkog mosta zaorio je gromki trokratni „Zdar!” Tada su članovi izveli opet odlično svoje proste vežbe „Zakletva Republici”. Posle njih nastupile su članice sa svojim prostim vežbama, njih 17.500. Za vreme nastupa članica počela je da pada kiša koja nije prestala za sve vreme vežbe, pa se na mahove pretvarala i u prilično jak pljusak, ali to ipak nije omelo normalno izvodenje programa. Iza članica, koje su svoje proste vežbe izvele vrlo lepo kao i dva prva dana, nastupila su starija brača njih 3.600, sa svojim prostim vežbama, koje je sastavio F. Erben, za koje su muziku napisali Fr. Stupka i J-Gertler. Svoje vežbe izvela su starija brača sa uistinu mladenačkim elanom i precizno, pa su zasluženo bili nagra-deni frenetičnim aplauzom gledalaca. Zatim je na počasni steg kraj češkoslovačke zastave bila istaknuta bugar-ska zastava, koju je publika pozdravila ustajanjem i burnim aplauzom, U tome času na vežbalištu stupaju pod vodstvom načelnika brata Bureša bugarski Junači sa naraštajcima trubačinfa i svojom gla-zbom, kojih je ukupno sa glazbama nastupilo oko 300. Iza glazbe stupali su starešina general brat Raško Atanasov sa starešinom ČOS bratom dr. Bukovskim, pa 5 članova uprave Saveza bugarskih Junaka, zastave, dva odelenja članova i članica u narodnim nošnjama koja su se svrstala u polukrug, dva voda Junaka po 64 u svečanim odorama, s leve počasni vod češkoslovačkih Sokola, a s desne strane počasni vod češkoslovačkih Sokolica. Pri nastupu svira-la je glazba Junaka paradni marš. Pred mikrofon tada je stupio starešina brat Atanasov, koji je u svom lepom govoru podvukao vernost bugarskih Junaka prema češkoslovačkom Sokolstvu i na kraju predao starešini bratu dru Bukovskom počasni dar bugarskih Junaka. Starešina ČOS brat dr. Bukovski za' hvalio se na daru toplim govoromi i za uzvrat predao Junacima dar ČOS, sim' bolički kip sokola sa raširenim krili* ma. Publika je oba govora popratila burnim klicanjem, koje se još pojačalo kad su se brat dr. Bukovski i brat Atanasov zagrlili i poljubili i posle pro-veli Junake i počasne čete češkoslovač-Kjh Sokola u defileu ispred glavne tri-bjne, napustivši kroz sporedni izlaz stati101!. Na vežbalištu su tada ostale samo °be muzike Junaka i obe grupe u narodnim kostimima, koje su izvele či-tav niz temperamentnih i lepih bugai skih narodnih igara uz pratnju svoje muzike. Zatim su češkoslovačke Sokolice izvele svoje krasne vežbe sa loptama, a posle njih nastupili su Rumuni u svojim narodnim nošnjama, njih 360. Najpre sli članovi izveli vežbe sa kosama, koje su sadržavale elemente iz radova na Polju, a posle toga su zajedno sa članicama izveli proste vežbe, koje su završili efektnim rumunskim narodnim igrama. 1 osle vežbe izveli su Rumuni svečani defile pred glavnom tribinom, burno Pozdravljeni od čitavog stadiona. Za yrenie nastupa Rumuna vila se na po-casnom stegu rumunska državna zastava. Isticanje na počasni steg američke zastave bio je znak da sledi nastup go-stiju iz Amerike, t. j. češkoslovačkih Kokola. Američki Sokoli i Sokolice nastupili su na čelu sa velikom američ-kom zastavomi i to 54 članice u belom vežbačkom odelu i 36 članova u tam-no plavim odelima. Nastup američkih Sokola i Sokolica bio je odlično izveden i od čitavog stadiona oduševljeno pozdravljen. Naročito je bio e-jektan završetak njihovih vežbi, kada su Planice i članovi formirali dva koncentrična kruga, u sredini kojih su bar-jaktari sa američkom i češkoslovačkom zastavom jedan drugome stisli desnice. Posle izvedenog defileja pred glavnom tribinom, u momentu kad su napuštali yežbalište, deo publike sa istočne i južne tribine pred sporednim izlazom napravio je gust špalir, priredivši a-meričkim Sokolima burne ovacije. Uz zvukove konjičke fanfare nastupila je tada sokolska konjiča ČOS sa 270 ko-njanika, medu kojima je bilo i dosta članica. Konjiča je odlično izvela svoje vežbe, kadrilu i tzv. „rej”. Šteta što n,Je bilo sunoa^j i zato nisu došle dovolj-no do izražaja različite košulje Sokola-konjanika, od kojih je trečina imala bele, trečina plave, a trečina ervene. Ovom tačkom bio je završen III glavni sletski dan na sletištu. Proslava Jana Husa u Pragu Husova proslava obavljena je ove go-^ine u predvečerje Husova dana, t.j. ^ jula, u 19 časova, na Staromjestskom trgu pred spomenikom Jana Husa. Po-red ostalih korporacija ovoj proslavi ^cestvovalo je i Sokolstvo, i to po 5 elanova i 5 članica iz svake češkoslovačke župe. Svečanost je otvorio ing. J' Rotnagl, kao pretsednik zajedničkog °dbora za Husovu proslavu, a svečani Sovor održao je prosvetar ČOS brat Antonjin Krejči. Manifest za 6 jula pro-eitao je rektor Karlovog univerziteta frant. Slavik, a pesmu ,,Ovo češki tabori” recitovao Jan Sebor, apsolvent dramske škole Konzervatorija. Muzika Narodne garde otsvirala je Fučikov „A-dađio relidiozo”, pesmu „Lomača je *aPaljena” i državnu himnu, dok je .nietanin svečani hor i koral „Kdož jste boži bojovnjici” otpevao pevački h°r Tipografija. Svečanosti je prisustvo-Vao velik broj građanstva. Cetvrti glavni sletski dan, sreda 6 jula Svečana povorka sokolskog članstva Svečana povorka sokolskog članstva Kroz Prag bila je zaista kruna veličan-®tven0g X jubilarnog svesokolskog sle-a. To je bila revija sokolske snage i Vrhunac oduševljenja i zanosa. Skoro je I,cmoguće perom opisati velebnost i le-P°tu ove jedinstvene povorke. Pravu sli-ц o torne ne može dati ni film, jer se njemu gubi ono nepregledno more °ja koje je toj veličanstvenoj povorci Podavalo neizrecivu draž i živopisnost Jer film teško može da zahvati i one P°klike koji su u deliriju oduševljenja nli se iz mase gledalaca i Sokola iz P°vorke. Pa ni radio-reportaža ne može to iznese, jer joj nedostaje optička llca. Zato sva lepota ove veličanstvene sokolske povorke mogla se je da vidi i oseti u punoj njenoj veličini jedino ličnim prisustvom kao gledalac ili uče— snik. Več rano ujutro u sredu 6 jula oživele su praške ulice, jer su sa svih strana hrlile sokolske čete i odeljenja inostranih gostiju na mesto gde se povorka imala da formira. Publika je opet žurila da u ulicama kuda povorka ima da prode ugrabi što bolje mesto, bilo na ulici ili na prozorima pa i krovovima zgrada. Več u 7 sati ujutro bili su svi trotoari ulica kojima je povorka trebala da krene krcati gradanstvom. Ni jedno jedino mesto nije ostalo prazno. Čak i postrane ulice iz kojih se otvaralo makar samo malo pogleda na povorku bile su nabite gradanstvom. Čelo povorke sa inostranim delegacijama svrstavalo se pred sokolanom Pra-škog Sokola u Sokolskoj ulici, odakle je nešto pre 9 časova izneta najpre češkoslovačka državna zastava a onda nova zastava ČOS koju je češkoslovačkom Sokolstvu 4 jula o. g. poklonio pretsednik dr. Beneš. Obe zastave, pračene počasnom stražom, odnete su na čelo povorke. Tačno u 9 časova dao je načelnik ČOS brat dr. M. Klinger znak da povorka krene. Iz špalira publike zaorilo je u taj mah oduševljeno klicanje, koje je ovu veličanstvenu povorku pratilo za celo vreme dok je prolazila praškim ulicama. Na čelu povorke nošena je bila državna zastava sa počasnom stražom, za njom je stupao voda povorke brat dr. Klinger, zatim je nošena zastava ČOS koju je god. 1926 poklonio Sokolstvu Pretsednik-Oslobodilac T. G. Ma-sarik, za njom počasna sokolska četa pa starešina ČOS brat dr. St. Bukovski sa načelnicom sestrom Provaznjikovom i zamenikom načelnika bratom Fr. Nim-shausom. Zatim je stupalo pretsedništvo ČOS, članovi odbora ČOS i izvršni odbor X svesokolskog sleta. U autobusima vozilo se nekoliko funkcionera koji nisu mogli da u povorci idu peške, kao i nekoliko odličnih gosti iz inostranstva. Sledili su sletski gosti, i to najpre neslovenski zatim slovenski, poredani po češkoslovačkoj azbuci. Na čelu svake skupine nošena je tablica sa napisom i državna zastava dotične zemlje. Prvi su stupali Englezi sa delegatima iz Palestine, pa Belgijanci sa takmičarskom vrstom i zanimljivom grupom rudara, za njima Estonci, Francuzi s velikim brojem gimnastičara i gimnastičarki, Holandani, velika skupina Litvanaca u narodnim odelima, Rumuni, pripadnici organizacije „Straža zemlje” u plavim, a „Karpatski sokoli” u belim odelima i Arkasi iz Bukovine. Zatim su sledili slovenski sletski gosti, i to: Rusi u svečanim odorama, Ukrajinci u plavim košuljama, pa velika skupina članova 'i članica američkog češkog i slovačkog Sokolstva. Za ovi-ma sledili su članovi Saveza slovenskog Sokolstva, i to: najpre Bugari koje je vodio sam starešina brat Atanasov, sa vlastitom muzikom, članovi u svečanim junačkim odorama, a članice u živopisnim narodnim nošnjama. Iza Bu-gara sledila je velika povorka jugoslo-veskih Sokola i Sokolica,, koja je bila do sada največa povorka jugoslovenskog Sokolstva na jednom sletu van domovine. Sem članova i članica u svečanim odorama, u jugoslovenskom delu povorke stupali su članovi sokolskih četa u narodnim odelima i velike grupe članica u divnim narodnim nošnjama iz raznih krajeva zemlje. Jugoslovenski deo povorke razlikovao se od povorke ČOS i ostalih po tome, što jugoslovenski Sokoli nisu nosili sve barjake poje-dinih jedinica i župa na čelu povorke, več je svaka četa imala na desnom krilu po jednu zastavu. Pred bugarskim Ju-nacima i jugoslovenskim Sokolima, kao članovima SSS nošena je tablica sa napisom Savez SS, a iza nje stupali su oni članovi pretsedništva SSS koji nisu bili rasporedeni na drugim mestima u povorci. Iza Saveza slovenskog Sokolstva stupali su češkoslovački Sokoli iz inostranstva, i to najpre župa Austrij-ska iz Beča, pred kojom je nošena i nemačka državna zastava sa kukastim krstom. Sledilo je zatim Sokolstvo ČOS pod vodstvom zamenika načelnika ČOS brata Ant. Bende. Na čelu je bio stan-dart ČOS sa počasnom pratnjom, zatim nova zastava ČOS, dar pretsednika dra Beneša, iza nje počasna četa. Jedan za-menik načelnika ČOS vodio je načelni- štvo muško a jedna zamenica načelnice načelništvo žensko. Iza članova načel-ništva stupali su pobednici sa pojedinih utakmica na X svesokolskom sletu u vežbačkom odelu, najpre članovi, a onda članice, i to najbolje tri vrste i najbolja tri pojedinca u svakoj disciplini. Zatim su sledile sve sokolske župe ČOSj, i to prema udaljenosti od Praga. Praške župe stupale su poslednje. Po-• vorku je zaključivala sokolska konjiča. Novost ovog puta u povorci bila je u tome, što je svaka župa nastupala kao celina, tj. članovi i članice zajedno. Članice su bile u novim svečanim odo-ramiai i u starim belim. Na kraju svake župe stupale su skupine u narodnim odelima. Povorka je krenula sa polaznog mesta tačno u 9 časova pre podne, a konjiča tek u 13,15. Oduševljenje koje se razlegalo praškim ulicama za vreme čitavog trajanja povorke bilo je neopisivo; Prag nešto slična nije još doživeo. To j^ bio uistinu triumfalni marš kroz Prag. U povorci je učestvovalo iz inostranstva svega 7.106 osoba (5145 muških i 1961 ženskih) sa 187 zastava. U povorci ČOS bilo je 37.500 članova i 25.075 članica, sem toga u muzikama 2.953 muzičara (bilo je svega 98 sokolskih muzika), a na kraju 784 sokolska konjanika. Zastava je u tom delu povorke bilo 1.002. Povorka ČOS bro-jila je, dakle, 66.312, a cela povorka 73.418 učesnika. Oko tri četvrta na 10 pre podne sti-gao je na Staromjetski trg pred Več-nicu pretsednik dr. Beneš sa gospodom. Visoke goste sačekao je primator praški dr. Zenkl i uveo ih na počasnu tribinu pred Večnicom, na kojoj su bili članovi vlade, senata i parlamenta, gradskog veča, generalitet, pretstavnici javnog života, članovi diplomatskog hora i brojni inostrani gosti i novinari. Tačno u 10 sati pomolilo se na trgu pred tribinom čelo povorke i onda je trajao svečani defile sve do 14 sati 22 minuta. Cela povorka oduševljeno je pozdravljala pretsednika dr. Beneša koji je na tribini ostao sve do kraja povorke. Javna vežba češkoslovačke jugoslovenske i rumunske vojske na stadionu Poslednji dan sleta bio je posvečen vojsei. Pred Prezidentom Republike i zvaničnim gostima i pred prepunjenim stadionom, u kome je bilo oko 250.000 gledalaca, pokazale su vojske Male Antante svoju zrelost i sposobnost da odgovore teškirn zadacima vojničkog poziva na tako sjajan način da su prosto prisilile gledaoce da živo manifestuju za češkoslovačku vojsku, njenog vrhov-nog komandanta i Malu Antantu. Na stadion su prvo umarširali odredi rumunski i jugoslovenski, pračeni če-škoslovačkim jedinicama: pešadijskim pukovima br. 5, T. G. Masarika, i br. 28, Tirša i Fignera, dva eskadrona konjiče, dve baterije poljske artiljerije i motorizovano odeljenje (vod automotoili-sta i vod motociklista). Nastupom je komandovao brigadni general Fasati sa svojim štabom. U momentu kad se za-vršavao nastup vojske Male Antante doletela je nad sletište grupa natpo-ručnika Novaka od 9 aviona koja je veštim prestrojavanjima postepeno pravila slova koja zajedno daju „X SLET”. To je bio pozdrav vojnog vazduhoplov-stva sokolskom sletu. U 13,55 časova stigao je na sletište pretsednik dr. Beneš sa gospodom i pratnjom, pozdravljen državnom himnom. Kad je zavr-šeno sviranje himne pozdravio je Pretsednik Republike sve vojne jedinice na vežbalištu pozdravom: „Vojnom izns'ai-stvu rumunskom, vojnom izaslanstvu jugoslovenskom i češkoslovačkoj vojsei Nazdar!” našto su vojnici svih triju savezničkih vojski odgovorili gromkim i složnim „Zdar!”, što je izazvalo opšte frenetičke ovacije čitavog Stadiona. Onda su vojne jedinice napustile vežba-lište i počelo se sa izvodenjem programa. Najpre su izvele svoje vežbe moto-rizovane jedinice češkoslovačke vojske, medu kojima su naročito zadivili motocikliste svojim upravo vratolomnim a-krobacijama, koji su skakali sa moto-ciklima s improvizovanog skoro 1 m visokog mosta, preskakali s istog mosta kroz plameni obruč, vozili na točku u stoju, pravili razne skupine, na pr. na jednom točku, bez prikolica, sem upravljača svirao je u vožnji trio violina, harmonika i trompeta itd. itd. Primeri vojničke gimnastike imali su da pokažu publici kako se telesno vaspi-tanje gaji u vojsei. Pešači su izvodili jutarnji četvrt časa gimnastike, vojnici inžinjerskog puka improvizovali su za tili čas veliki most za prelaz preko reke. Konjiča je izvodila polo na ko-njima i dresuru remontki, oficiri 1 i 5 konjičkog puka izvodili su pred is-točnom tribinom pravu ru.sku džigitov-ku. Zatim je sledio nastup rumunske vojske. Rumunski vojnici su najpre izveli razne vežbe s puškom veoma precizno i složno. Uz pratnju muzike izveli su zatim vežbe s puškama složene iz tri sastava, dalje prestrojavanje u troredo-ve, a zatim su na komandu odložili puške u piramiid|e i igrali narodna rumunska kola. Svoju vežbu završili su velikim inicijalom „B” i triput pozdravili pretsednika dr. Beneša podizanjem kape u vis i pozdravom „Zdar”. Onda su rumunski vojnici ponova na komandu uzeli puške, postrojili se i odmarširali pračeni frenetičkim aplauzom i ovacijama gledalaca. Još se nisu ni utišali poklici koji su pratili rumunsku vojsku, kad se na dru-gom ulazu u stadion pojavila jugoslo-venska vojska, četa mornara, pešaka i vazduhoplovaca dočekana od celog stadiona urnebesnim oduševljenjem. Mor-nari goli do pojasa sa belim kapama, u belim pantalonam,a i cipelama sa črnim pojasom, pešači i vazduhoplovci u belim majicama, a inače u običnim uniformama. Jugoslovenska vojska izvela je krasne simboličke proste vežbe „Jugoslovensku epopeju”, sastav I. Kovača. Odličan, brz nastup i upravo je-dinstven rastup na značke bio je popra-čen novim burnim ovacijama koje nisu prestajale za celo vreme trajanja vežbe. Sama vežba koja je vrlo teška, ne samo zbog teških pokreta, čestog i brzog prestrojavanja, nego i zbog česte pramene ritma, bila je izvedena upravo bravurozno, sa južnjačkim temperamentom, tačno do krajnosti, sa uzornim ravnanjem u potiljak i bez pauze, tako da je publika bila upravo opijena od oduševljenja. Pri odlasku jugoslovenskog odreda prolamale su se tribine od usklika „Živela Jugoslavija!” — „Živela jugoslovenska vojska!” Sledio je tada nastup češkoslovačkog vojnog vazduhoplovstva. Pre toga po-šao je Pretsednik Republike sa ministrom narodne odbrane, generalitetom i komandantima rumunskog i jugoslovenskog vojnog odreda na krov glavne tribine da posmatraju defile vojnog vazduhoplovstva koji je izvelo 230 aviona sviju vrsta od najlakših lovaca do naj-težih bombardera. Iz te grupe odvojilo se sedam žutih malih školskih akrobatskih aviona sa ervenim prugama preko krila — akrobatska skupina poruč-nika Novaka, koja je izvela razna prestrojavanja grupe, zatim su se odvojila 3 aviona, koja su izvodila akrobacije, i na kraju izvodio je vratolomne akrobacije sam poručnik Novak, jedan od naj-boljih akrobata u vazduhu na svetu uopšte. češkoslovačka vojna avijacija pokazala je ovim defileom svoju silu i izvežbanost. Posle toga je oko 3000 vojnika praškog garnizona izvelo vež^a sa puškama, bez brojanja i bez muzike, ali apsolutno tačno i precizno. Zalim su još konjiča i artiljerija izvele svoje vežbe, i to konjiča u sastavu od 2 eskadrona izvela je igre na konjima, a artiljerija (dve baterije sa 8 poljskih topova) pokazala je veštinu jahanja sa topovskim zapregama. Svoj nastup za-vršila je artiljerija paljbom iz topova sa samog vežbališta. Poslednja tačka programa bio je svečani defile svih triju vojski Male Antante pred pretsednikom Republike d.\ Benešoin. Defile su izvodile svaka vojska uz pratnju svoje muzike. Najpre je defilovao rumunski odred, iza Rumuna nastupila je jugoslovenska vojska, a na kraju češkoslovačka. Zatim su rumunski i jugoslovenski odredi i odeljenja češkoslovačke vojske odmarširali na is-točni deo vežbališta pred „Kapiju bo-iraca” i itamo se postrojili oko zastava Male Antante, kojima su se pridružile još počasne čete jugoslovenskih i češkoslovačkih Sokola te rumunskih gimnastičara. Tada je muzika počela da svira rumunsku himnu, i rumunska zastava polako je skinuta sa stega; zaiim je uz zvukove jugoslovenske himne spu-štena jugoslovenska zastava, i kao poslednja uz češkoslovačku himnu češko-slovačka zastava, češkoslovačku himnu pevao je čitav stadion i na koncu pri-ređene su Pretsedniku Republike odu- ševljene ovacije, koje su potrajale za sve vreme dok nije napustio stadion. Slavni dan nastupa vojske Male Antante bio je ujedno i veličanstven za-vršetak X jubilarnog svesokolskog sleta. Ostale Jugoslovenke su od svih 32 ha koje je postigao na ovorn svetskom pr- Srdačan intermeco u Račištorfu Ko da opiše bogatstvo doživljaja i mnoštvo epizoda s puta u Prag! Ipak, da se ne zaboravi naročito zanimljivi detalj s povratka u domovinu. Srdačan je to intermeco u Račištorfu, koji za-vreduje opštu pažnju. Da, reči čete, samo: Sta i gde je taj Račištorf?... Razumljivo, pitanje, koje je jednako opravdano postavilo i šest stotina naših Sokola u vozu P4, kojim su se (usput rečeno: pod odličnim vodstvom brata Luje Vajuharta) vračali iz Praga župe Zagreb, Sušak-Rijeka, Banjaluka i Bjelovar, kad se pročulo da nam se u tom nepoznatom Račištorfu sprema naročito srdačan doček. Nešto, što ni samo to selo nije još doživelo... Dakle, Račištorf je maleno slovačko mestance nedaleko Bratislave. U njemu imade i izvestan broj Nemaca, što je za današnje vreme i taj naš intermeco osobito karakteristično. I, eto, to je mestance odlučilo da odlučno manife-stuje svoje slovenske bratske osečaje i da naročito, nekako vremenu i ljudima, u prkos, počasti odličnom večerom onaj sokolski voz, kojim putuje —baš zagre-bačka župa. 1 — zaustavili su naš voz! Šest stotina jugoslovenskih Sokola i So-kolica bili su njihovi dragi, neizrecivo srdačno dočekani gosti... Imade to svoje duboko značenje. U dane sveopšteg darmara i pobr-kanih pojmova, u vremenu mutnog nastajanja neprijatelja Slovenstva, da iz-vesna politička stremljenja i partijska delanja prosto izvrnu u nekakvu želju Slovaka za rasparčavanjem državnoga jedinstva češkoslovačke, maleno ali napredno slovačko mestance odlučno je i glasno doviknulo svakome i svima, da je beskrajno odano ideji državnoga jedinstva, da če sve dati za očuvanje i odbranu češkoslovačke, i da je Slovak jednako veran i odan sin slobodne, češkoslovačke domovine kao i Čeh. 1 još su nešto htela brača Slovaci u Račištorfu. Oni odlično znadu sve naše narodne muke, jade, pokore i sitna nezadovoljstva. Isto, bolelo bi ih kad bi se njihova interna politička borba, spo-redno da li plemenska ili narodna, ma gde podrazuinevala i tumačila kao borba protivu jedinstva češkoslovačke... Osuti cvečem, pračeni burotn narod-noga zanosa i upravo blagosivljani su-zama radosnicama ušli smo u Račištorf. Dugačka se povorka svrstala pred dekorisanim opštinskim domom. Olazba je svirala i ječila, pevačko je društvo pevalo i celo se mesto slegio oko nas da čuje pozdravnu reč svoga pretsed-nika opštine i ostalih govornika. 1 dok je našim ušima odzvanjao još radostan kliktaj stotina i stotina hiljada učesnika praškoga slavlja, na naš je več zamo-ren organizam zapljusnuo novi val ono-ga bratskoga oduševljenja, koga nije moguče prikazati i koji se u dušu i svest neizbrisivo zarezuje. Najpre je govorio pretsednik rači-štorfske opštine, zatim pretsednik če-škoslovačko-jugoslovenske lige u Bratislavi. Teško je reči koji je govor bio lepši i bolji: da li neobično sugestivni spontani izlev bratskih osečaja seljaka-pretsednika opštine, ili zrelo promišlje-ne i duboko sadržajne reči intelektualca-pretsednika Lige. Zahvalio je jednako lepo i srdačno starešina brat dr. Ga-vrančič. Pesma, klicanje i burne manifestacije popratile su njihove govore. Toj značajnoj manifestaciji uzajamno-sti i bratstva prisustvovao je i jugo-slovenski konzul u Bratislavi. Bogata zakuska u raskošno ukrašenoj bašti opštinskog doma bila je dragoceno osveženje na dugačkom i napor-nom putu, a dvosatni račištorfski odmor nezaboravan doživljaj. Rastanak s bračom bio je neobično drag, lep i — težak. Polako je krenuo уои i isve inanja bivala su svetla stanice i mesta Račištorf. Za mnogo nas Jugo-slovena ono je bilo pravo otkriče... * Klizi voz, proseča Bratislavu, prenosi nas preko Dunava, stižemo u Petržalku, gde se opet teško rastajemo s napred-nom, demokratskom, bratskom i dra-gom češkoslovačkom... A onda najednom — ceo bučan voz, šest stotina ljudi utihnulo je i kao zamrlo. Projurili smo kroz graničnu ži-čanu ogradu... Ceškoslovačkoj: Na zdar! Zdravo! Neko je još doviknuo: Nedame se!.. I opet mir. Madžarski kondukteri tra-že vodu voza, karte, putnice... V. B. Svetsko gimnastičko prvenstvo 1938 u Pragu Za vreme veličanstvenih svečanosti X jubilarnog svesokolskog sleta u Pragu održane su i medunarodne utakmice za svetsko prvenstvo. Brača i sestre iz češkoslovačke obec sokolske dospeli su da uz sve ostale mnoge brige pri-rede savršeno i doterano takmičenje za najviši naslov što ga jedan svestrani vežbač i vežbačica mogu da osvoje. Ovogodišnje utakmice za svetsko prvenstvo bile su osobito važne, jer su s njima osnivači ovog starogi i u celom svetu mnogo cenjenog takmičenja proslavili 35-godišnjicu prvih utakmica. Na sednici Medunarodnog gimnastičkog sa-veza u Pragu proslavljen je ovaj značajni jubilej. Utakmice su se delile na utakmice članica posebno i članova posebno. Utakmice članica Kod članica su se takmičila odele-nja po 8 vežbačica, od kojih 6 najbo-ljih daju zbroj i ocenu odelenja, te pojedinke u odelenjima. Utakmice su se sastojale od osam grana: na dvovi-sinskom razboju po jedna zadana i slo-bodna vežba, na krugovimfi i na visokoj gredi po jedna vežba, Slobodan preskok konja, trčanje na 60 metara i ba-canje diska, te za celo odelenje vežba slobodnog sastava sa čunjevima. Na ovim utakinicama članica, koje su druge po redu, prve su bile pre četi-ri godine u Budimpešti, ali bez poje-dinačne prvakinje, takmičila su se sada u Pragu samo četiri slovenska sokolska odelenja! Svetske prvakinje, češkoslovačke Sokolice, su se takmičile sa Po- ljakinjama, Jugoslovenkaina i Bugarki-njama. Nemice, koje su na poslednjim olimpijskim utakinicama u Berlinu 1936 osvojile olimpijsko prvenstvo, te Ma-džarkinje koje su na svetskom prvenstvu u Budimpešti 1934 dale snažan otpor po-bednicama, nisu došle na ove utakmice. Sestre iz češkoslovačke bile su najbolje odelenje na ovom prvenstvu, tako da su odmah u početku odmakle pred ostalima. Dugo vremena su se za drugo mesto borile vrlo izjednačena odelenja Jugoslavije i Poljske, dok u odlučnom svršetku nisu Jugoslovenke boljim us-pesima u atletici stigje i prestigle dota-da na spravama bolje Poljakinje. Po odelenjima su poredane na koncui 1. Ceškoslovačka (l)jekanova, Verž-mirovska, Palfiova, Skalova, Nežerkova,, Hendrihova i Dobešova) sa 552.76 bod. 2. Jugoslavija (Kovačič, Pustišek, Va-zaz, Rupnik, Sket, Hafner, Podpac, Ra-divojevič) sa 513.96 bodova. 3. Poljska sa 510.21, 4. Bugarska sa 286.34. Po prvi put se računalo i pojedinačno svetsko prvenstvo, tako da je prva prvakinja sveta u telesnom vežbanju: 1. Vlasta Djekanova (ČOS) sa 83.66, 2. Zdena Veržmirovska (ČOS) sa 82.71, 3. Matilda Palfiova (ČOS) sa 81.98, 4. Janina Skirlinska (Poljska) sa 80.30, 5. Skalova Marija (ČOS) sa 80.10, 6. Hana Nežerkova (ČOS) sa 78.88, 7. Lidija Rupnik (SKJ) sa 78.86, 8. Anica Hafner (SKJ) sa 78.70, 9. Marija Hendrihova (ČOS) sa 77.83, 10. Božena Dobešova (ČOS) sa 76.96. takmičarke po redu: Milena Sket 12 sa 75.21, Elza Kovačič 13 sa 74.13, Jelica Vazajz 15 sa 73.16, Marta Pustišek 17 sa 72.15, Marta Podpac 21 sa 70.38, a Dušica Radivojevič 22 sa 69.96 bod. Utakmice članova. Utakmice članova za svetsko prvenstvo su XVI po redu. U Pragu su se takmičila četiri sokolska odelenja sa četiri nesokolska: s jedne strane Če-hoslovaci, Jugosloveni, Polja,ci i Bugari, a s druge strane Švicarci, Francuzi, Luksenburžani i Belgijanci. Utakmice su se sastojale od petnaesteroboja za odelenja po 8 vežbača i za pojedince, te od takmičenja posebno na svakoj spravi. Petnaesteroboj su sačinjavale ove grane: po jedna slobodiia i zadana vežba na razboju, vratilu, konju s hva-taljkama, krugovima i preskoku konja uzduž, od zadane i slobodne proste vežbe, trčanja na 100 m, skakanja u vi-sinu zaletom i metanja kugle s ramena. Od početka do konca vodila se uz-budljiva i izjednačena borba češkoslo-vačkog i švicarskog odelenja za prvo mesto. Neko vreme je izgledalo da če Švicarci opetovati svoju pobedu, kao na prvenstvu 1934 u Budimpešti, ali je to izgledalo samo zato, što su se zbrajali uspesi sve osmorice članova o-delenja, dok je baš najbolji vežbač na spravama u švicarskom odelenju zbog slabih uspeha u atletici kod zbrajanja najbolje šestorice osetljivo oslabio o-cenu svoju i svog odelenja. Sem ove borbe za prvo mesto, vrlo zanimljiva i važna za nas bila je borba za treče mesto, gde su se naši izabrani vežbači ove godine namerili na vrlo dobre i odlično uvežbane francuske gimnasti-čare. Do poslednjeg časa nije bilo iz-vesno, ko če zauzeti treče тезјкУ i samo upornim nastojanjem naših požrtvova-nih takmičara uspelo je za malu razli-ku pobediti odlične Francuze, koji od naših nisu bili, kako se očekivalo, slabiji u prostim granama. Donosimo samo uspehe u pojedinim razredima takmičenja. Svetsko prvenstvo za odelenja (bolje šestorice): 1. Ceškoslovačka (Gajdoš, Sladek, Hudec, Hrubi, Lefler, Petraček) sa806.8, 2. Švicarska (Mak, Širman, Bek, Ne-gelin, Šmid, Bahman) sa 791.833, 3. Jugoslavija (Vadnav, Pristov, Primožič, Gregorka, Kujundžič, Forte) sa 741.3, 4. Francuska sa 740.133, 5. Poljska sa 681.233, 6. Luksenburg sa 626.033, 7. Belgija sa 558.4, 8. Bugarska sa 518.933. Sem uspeha celog odelenja, koje se pokazalo kao najbolje na ovim takmi-čenjima, brača Čehoslovaci su uspeli da kao i njihove sestre Sokolice o-svoje i svetsko prvenstvo pojedinaca: 1. Jan Gajdoš (ČOS) sa 138.06 bodova, 2. Jan Sladek (ČOS) sa 137.46, 3. Eugen Mak (Švic.) sa 136.4, 4. Alojz Hudec (ČOS) sa 136.33, 5. Širman Leo (Švic.) sa 134.53, 6. Gustav Hrubi (ČOS) sa 133.83, 7. Valter Bek (Švic.) sa 132.6, 8. Negelin (Švic.) sa 131.36, 9. Emanuel Lefler (ČOS) sa 131.03, 10. Vr. Petraček (ČOS) sa 129.83. Medu prvom desetoricom nema ni jednog Jugoslovena, što je velika razlika od prošlih prvenstava, kada smo u Ljubljani 1922 imali pojedinačnog prvaka Petra Šumija, 1926 u Lionu opet Petra Šumija, a 1930 u Luksenburgu Josipa Primožiča! Naši su po redu: Joža Vadnav 14 sa 127.36 bodova, Janez Pristov 15 sa 127.26 bodova, Josip Primožič 19 sa 124.63, Boris Gregorka 22 sa 123.76, Josip Kujundžič 26 sa 119.36, Miroslav Forte 28 sa 118.9. Ova šestorica daju zbroj odelenja. Stjepan Boltižar je 31 sa 116.03, a Milan Skrbinšek 34 sa 111.866. Svega 60 takmičara. Švicarci su imali u svom odelenju od-ličnog vežbača na spravama, izrazitog o-liinpijskog takmičara M. Rojša, koji je do preskoka konja uzduž bio najbolji takmičar celog prvenstva. Kako je vrlo malog rasta; i vrlo lak, to mu skakanje konja uzduž, bacanje kugle i skakanje u visinu zadaju mnogo poteškoča, koje če vrlo teško ikada svladati. Ali na drugim posebnim utakinicama biče ubu-duče jedan od najuspešnijih takmičara na svetu. To dokazuje veliki broj uspe- venstvu u Pragu na pojedinim spravama. Posebno razboj: 1. Rojš (Švicarska) sa 19,56, 2. Hudec (Ceškoslovačka) sa 19,53, 3. Primožič (Jugoslavija) sa 18.73, 4. Mak (Švicarska) sa 18.66, 5. Negelin (Švicarska) sa 18.46, 6. Gajdoš (Ceškoslovačka) sa 18.33, 7. Mase (Francuska) sa 18.16, 8. Šmid (Švicarska) sa IS.13, 9. Bek i Širman (Švic.) sa 18.1. Posebno vratilo: 1. Rojš (Švicarska) sa 19.76, 2. Hudec (Ceškoslovačka) sa 19.7, 3. Bek (Švicarska) sa 19.63, 4. Mak (Švicarska) sa 19.33, 5. Primožič (Jugoslavija) sa 19.3, 6. Širman (Švicarska) sa 19.16, 7. Valter (Francuska) sa 19.06, 8. Kujundžič (Jugoslavija) i Gajdoš (Ceškoslovačka) sa 19.03, 10. Sladek (Ceškoslovačka) sa 18.86. Posebno krugovi: 1. Hudec (Ceškoslovačka) sa 19.63, 2. Rojš (Švicarska) sa 19.3, 3. Petraček (Ceškoslovačka) sa 18.76, 4. Lefler (Ceškoslovačka) sa 18.43, 5. Kosman (Poljska) sa 18.33, 6. Mak (Švicarska) sa 18.3, 7. Skrbinšek (Jugoslavija), Gajdoš (Ceškoslovačka) i Tintjera (Češko-slovačka) sa 18.26, 10. Forte (Jugoslavija) sa 17.9, Posebno konj; s hvataljkama: 1. Rojš (Švicarska) sa 19.56, 2. Petraček (Ceškoslovačka) sa 19.46, 3. Širman (Švicarska) sa 19.4, 4. Gajdoš (Ceškoslovačka) sa 19.16, 5. Sladek (Ceškoslovačka) sa 19.06, 6. Mak (Švicarska) sa 18.9, 7. Bahman (Švicarska) sa 18.76, 8. Šmid (Švicarska) sa 18.46, 9. Hudec (Ceškoslovačka) sa 18.3, 10. Tintjera (Ceškoslovačka) sa 18.23. Posebno konj uzduž: 1. Mak (Švicarska) sa 19.83, 2. Bek (Švicarska) sa 19.66, 3. Negeliii (Švicarska) sa 19.5, 4. Hrubi (Ceškoslovačka) sa 19.36, 5. Valter (Francuska) sa 19.16, 6. Širman (Švicarska) sa 19.C6, 7. Kugeler (Luksenburg) sa 18.96, 8. Bahman (Švicarska) sa 18.93, 9. Vadnav (Jugoslavija) i Hudec (Če-škoslovačka) sa 18.9. Posebno prosta vežba: 1. Gajdoš (Ceškoslovačka) sa 18.83, 2. Hudec (Ceškoslovačka)) i Mak (Švicarska) sa 18.56, 4. Rojš (Švicarska) sa 18.36, 5. Petraček (Ceškoslovačka), Bealin (Francuska) i Širman (Švicarska) sa 18.26, 8. Mase (Francuska) sa 18.23, 9. Lefler (Ceškoslovačka) sa 18.06, 10. Bek (Švicarska) sa 18.00. Po ovim uspesima na pojedinim spravama vidi se kako su Švicarci virtuozni spravašii i odlični specijalisti. Samo što se takmičenje za svetsko prvenstvo sa-stojalo i od lakoatletskih grana, koje su uticale na konačni uspeh. Makar u tim granama nije bilo raspisano posebno svetsko prvenstvo, ipak sam iZ' računao uspehe postignute u trčanju» skakanju; i bacanju za svakog takmičara i donosim izvan rasporeda ove uspehe u prostim granama, da se vidi 11 čemu je bila sokolska snaga: Proste grane (30 mogučih bodova): 1. Pietrzikovski (Poljska) sa 29.6, 2. Hrubi (Ceškoslovačka) sa 28.7, 3. Sladek (Ceškoslovačka) sa 28.4, 4. Bealin (Francuska) sa 26.6, 5. Kosman (Poljska) sa 26.2, 6. Gajdoš (Ceškoslovačka) sa 26.1 >. 7. Širman (Švicarska) i Radajevsk1 (Poljska) sa 25.8, 9. Pristov (Jugoslavija) sa 25.5, 10. Gregorka (Jugoslavija) sa 24.4. Dakle od deset najboljih samo dva nisu Sokola! Sa uspehom naših takmičara i nas*1 takmičarki možeino biti zadovoljni, najviše zato, što smo na ovom svetskofl1 prvenstvu videli, da smo iia dobrom P^~ tu da ponovno postignemo nekadašnj slavu. Ali treba marljivo i bez statik raditi, mnogo učiti i proučavati, i,. korak stalno slediti one najnaprednije> koji se stalno usavršavaju. : t HRVOJE MACANOVIĆ* (zdaje zaSavez Sokola Kraljevine Jugoslavije Đ. Paunković, Rumunska 56 • Glavni i odgovorni urednik Stjepan Celar, Jovana Rističa 32 • Uredjuje redakcioni odbor štamparija Drag. Gregoriča, Strahinjića Bana 75. — Beograd