Poštarina plaćena u gotovu Cena Din. 1.— COKOUJM 0~~GLA-predak naše velike sokolske porodice, na čijem se vodstvu on nafazi i aktivno radi več bezmalo pune tri decenije. Starijim Sokolitna vrlo je dobro pognat sokolski rad našeg slavljenika, brata Dure Paunkoviča. Ne ulazeći sto-ga u detalje, mislimo da je dovoljno, a * da nam je dužnost da na današnji dan istaknenio najmarkantnije momente sokolske ličnosti i rada brata Paunkoviča. Jedan od osnovnih inomenata sokolskog delovanja brata Paunkoviča jeste, Ja se njegova ličnost na naročiti način ističe baš u najvažnijim i najkrup-nijim momentima sokolske istorije u poslednje tri decenije. Takav značajan mo-Hienat pojavljuje se 1410 g., t. j. upravo 11 onoj godini, u kojoj brat Dura Paun-kovič postaje prvi put starešina najsta-r'jeg sokolskog društva u Beogradu. A uskoro posle toga, več iduče, 1911 g., 0n postaje podstarešina Srpskog sokol-kolskog save/a, i na tome mestu ostale sve do 1019 g., kada je vidovdanskim saborom stvoren Save/ Sokola Srba Hrvata i Slovenaca. Ovaj period vremena, od 1910 do 1919 godine, pretstavlja period sokolskog rada od vanrednog istoriskog značaja. U tome vremenu u našem Sokolstvu vrše se najznačajniji potezi. Godine 1910 kroz Beograd prolaze češki, sio-venački, hrvatski i srpski Sokoli. Pre no što su otišli za Sofiju, održane su u Beogradu sokolske priredbe i sa-stanci od večeg značaja. Od naročitog značaja bio je i tadašnji beogradski sastanak srpskili Sokola s jedne i s druge strane Save, Dunava i Drine. Na ovom sastanku odlučeno je o daljem zajedničkom istupanju srpskili Sokola, kao jedne jedinice, bez obzira na po-litičke granice, koje su nas delile. Posle toga, naši sokolski događaji, krupni po svoine značaju, redali su se tako reči iz dana u dan. Došla je 1911 godifta, sa značajnim istupanjem u Zagrebu na II hrvatskom svesokolskom sletu, zatim 1912 godina sa isto tako i još značajnijim istupanjem na VI svesokolskom sletu u Pragu, nadalje drugi dogadaji, od sokolskog sastanka u Kragujevcu do značajnog poverljivog sastanka delegata srpskih, hrvatskih i slovenačkih Sokola u Zagrebu. Ovaj poverljivi zagrebački sastanak održan je juna meseca 1914 godine. U celome ovom značajnem razdo-blju brat Dura Paunkovič učestvuje u vodenju sokolskih poslova kao starešina tada jednog sokolskog društva u Beogradu, odnosno kao podstarešina Srpskog sokolskog saveza. U tome do- hu dolazi intimna saradnja brata Dure Paunkoviča sa najistaknutijim vodama Sokolstva na Slovenskem Jugu. Tu spa-daju, da navedemo samo neke sokolske vode iz predratnog doba: Steva Todorovič, Ljuba Jovanovič, Sreten O-bradovič, Voja Živanovič i drugi, zatim dr. Oražen, dr. Laza Popovič, dr. Srdan Budisavljevič, dr. Lazar Car, Če-da Milič, dr. Voja Besarovič, Jovo Popovič, Stevan Zakula, Vlada Malič i mnogi drugi. U ovom periodu vremena, u kome je brat Dura aktivno učestvovao kao jedan od voda srpskog Sokolstva, po-stignuto je veliko delo: ujedinjavanje (Nastavak na str. 2 stupac 1) Brat Gangl bratu Paunkoviču Brat Gangl uputio preko našeg lista bratu Duri Paunkoviču povodom njegove šezdesetgodišnjice pismo sledećeg sadržaja: — Brate Đuro! Dve godine je od tada, kada su u Narodnom pozorištu u Beogradu proslavili 25-godišnjicu Tvoga delovanja u vodstvu Sokolstva — pre srp-■ikoga, a zatim jugoslovenskog. Tada sam Ti u »Sokolskoj prosveti« napisao nekoliko redaka, ko ji su u tisku možda več izbledeli, ali ko ji su ostali živi u mo jo j uspomeni. A takoder i u Tvojo j. Sada pak dolazi ona j vremenski medaš, kada i Ti moraš medu staru sokolsku gardu: šezdeseti kamen na putu života je za Tobom. Na to j činjenici ne može da se nista izmeni, jer je vreme najkruči gospodar. Zato ni je glavno, koliko Ti je godina, več kako Ti sam prosuduješ svoje doba i kako mi — Tvoja brača — gledamo na Tebe. Na tom Tvom putu od kolevke u Vršcu, preko Kragujevca, Ciriha, Berlina, Rusije, balkanskog i svetskog rata pa do Tvoga doma u Beogradu u Rumunskoj ulici, u knjiži Tvoga života povučena je erta razvodnica: fizička mladost pro-hujala je u gromu i vihoru prošlosti, a na površini, koju nosi Tvoje vreme u budučnost, ostala su dela, ko ja su iznikla iz skupnih potreba i ko ja su posvečena našoj zajedničkoj sokolsko j stvari. Težina života ni je u godinama starosti, več u gor kosti i bolnom spoznanju, da je sve promašeno i sve izgubljeno. Ako pak u sivo j starosti zuje harmonično dve strune, tada je u duši sve dobro, sve radosno, sve mlado. Te dve strune su: dužnost i pravo. Dužnost, koju si sam preuzeo kao svoje život no načelo da budeš trajno opterečen radom za druge, ' pravo, koje proizvire iz te dužnosti da zauzimaš svoje mesto i ispunjaš vreme u našoj narod noj i sokolsko j zajednici. Samo iz tih dve ju struna odzvanja i u daljini od jeku je puno, jasno i skladno poslanstvo brata Sokola! Ne slavospev, ko ji je ozbiljnom mužu odvratan, več vlastita svest punog shvačanja svega zla i sve radosti iz narodne celine, tako reči smeli i pobedonosni prodor kroz suzu i smeh, kroz uzdah i krik narodne duše -- to je Tvoja plata, to su kamati uloženih kapitala! Soko živi za narodnii budučnost, koju on stvar a iz vlastite pobude, a bez obzira na samoga sebe. Soko seje — drugi Žan ju. Najteže je sejaču, ko ji je negde na vrhu. Dole pod njim je na tisuče d lanova, na tisuče srdaca, na tisuče duša, koje opravdano čeka ju da dobi ju nešto od onoga čega nema ju, a osečaju da im je to potrebno, da bi se i s vi ti gladni i žedni radosno i po nosno uzdigh. Jer bez tih mnoštva, ko ja se nalaze povezana u bratskom krugu, svi vrhovi ostali bi osamljeni — bed ni ji od njih, ko ji hoče da žive. U mladim godinama bio si saradnik »Dnevnoga lista«. Toga lista več davno ni je, ali Ti si, brate Duro, stu panjem u Soko počeo da pišeš naš sokolski dnevni list. Nisi ga pisao sam, ali Tvoja erta se u njemu pozna: jasno je tamo zapisana Tvoja reč, koju si održao u Novom Sadu 1919 godine, da iz plemenske pocepanosti Slovenskog Juga moramo da stvo-rimo jednu i jedinstvenu sokolsku narodnu celinu! I to se je zbilo. Sada pak imamo pravo da tražimo budučnost za buduča pokolenja, koja če svojim delima dalje ispunjavati dnevni list budučnošču naroda i slave domovine! Danas, kada Ti pišem ovo pismo, mislim na nebrojene susrete s Tobom i na duge godine našeg zajedničkog rada. 1 čini mi se, da je svega bilo premalo učinjeno što hi moglo da zakliče poslednji: Stoj! Zato pak — samo krepko i junački napred! Zdravo! Metlika, dne 14 avgusta 1937. E. L. Gangl Brat Đura Paunkovič Prigodom 60~$odišnjice njegova života srpskog Sokolstva i priprema, idejna i tehnička, za stvaranje jednog jugoslo-venskog Sokolstva. Ova ideja o stvara-nju jednog jugoslovenskog Sokolstva dobila je svoje najrealnije oblike na pomenutom poverljivom sokolskom sa-stanku, održanom u Zagrebu 18 juna 1914. g. Na ovome sastanku prisustvo-vali su delegati slovenačkog i hrvat-skog Sokolstva, zatim pretstavnici Srp-ske sokolske krajiške župe i Saveza-srpskih sokolskih društava „Dušan Silni”. Kao delegat Srpskog sokolskog sa-veza prisustvovao je ovom sastanku njegov potpretsednik brat Dura Paun-ković. Sarađujući sa Jovanom Skerličem, brat Dura Paunković bio je pretstavnik one, uostalom več mnogobrojne inteli-gencije Srbije, koja je bila ispunjena sadržajem jugoslovenske nacionalne ideologije i najšire političke demokratije. Inspirisan ovom ideologijom, brat Dura na tome poverljivom zagrebačkom sastanku, u toku svog velikog i značaj-nog govora, predlaže da se osnuje je-dan Jugoslovenski sokolski savez, u koji bi ušli Sokoli svih južnih Slovena, kao jedna organizaciona celina, bez obzira da li se nalaze na teritoriji tadašnje Austrougarske, odnosno Kraljevine Srbije i Bugarske. Ovaj predlog brata Paunkoviča jednoglasno je prihvaeen. Poznati veliki i sudbonosni istori-ski događaji, koji su ubrzo nastupili, onemogućili su praktično izvođenje o-voga plana. Za vreme ovih velikih do-gadaja, svi sokolski radnici zamenili su dotadanji svoj sokolski rad sa raznim dužnostima i mestima: neki na frontu, a neki na optuženičkim klupama i tamnicama. Brat Dura Paunkovič za vreme svih ratova vršio je svoje duž-nosti: prvo, u balkanskom ratu, kao sekretar sanitetskog odeljenja za prl-vatnu pomoč pri Ministarstvu vojnom, zatim, ’za vreme svetskog rata, kao komandant zarobljenih oficira, a posle po-vlačenja kroz Albaniju kao delegat srp-ske vlade pri Crvenom krstu u Ženevi. * Drugi značajan period sokolske akcije brata Dure Paunkoviča pretstavlja razdoblje od Vidovdanskog sokolskog sabora do stvaranja Sokola Kraljevine Jugoslavije. Vidovdanski sabor, održan u Novo-me Sadu 1919 godine, izvršio je formalno proklamovanje odluke, donesene još 1914 na pomenutom poverljivom sokolskoni sastanku u Zagrebu. Tu, na ovom saboru u Novom Sadu, izvršeno je proklamovanje Saveza Sokola Srba, Hrvata i Slovenaca s tim, da več iduče, 1920 g., na skupštini u Mariboru ovaj Savez dobija svoje pravo ime: Jugoslovenski sokolski savez. I vidovdanskom sokolskoni saboru i ma-riborskoj sokolskoj skupštini prisustvovao je brat Dura. Na novosadskom saboru on je prisustvovao kao pretstavnik Srpskog sokolskog saveza te je kao takav i pretsedavao ovom našem veoma značajnom saboru. Na maribor-skoj skupštini prisustvovao je kao pot-starešina novog ujedinjenog Sokolstva. Ovaj položaj potstarešine dobio je brat Dura na Vidovdanskom saboru i za-držao ga sve do 5 decembra 1929 godine, kada je novim zakonom stvorena naša današnja organizacija: Savez Sokola 'Kraljevine Jugoslavije. U tome vremenu ime brata Dure Paunkoviča dobija sve jačeg i dubljeg izraza u životu jugoslovenskog Sokolstva. Posle brata Ljube Jovanoviča,^ br. Dura postaje starešina Sokolske župe Beograd. Na ovome položaju ostaje sve do 1929 godine, kada preuzima poslove drugog zatnenika starešine Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije, čije sre-dište postaje Beograd. Za to vreme brat Paunkovič vrši veoma značajnu ulogu i u Savezu slo-venskog Sokolstva. Kao pretstavnik Jugoslovenskog sokolskog saveza uče-stvuje 1924 g. u Varšavi pri stvaranju Saveza slovenskog Sokolstva. Kao stalni delegat jugoslovenskog Sokolstva pri Savezu slovenskog Sokolstva, brat Dura svojim načinima istupanja, ličnim au-toritetoni a naročito dubokim poznavanjem realnih sokolskih problema čini velike usluge i našem Sokolstvu i Savezu slovenskog Sokolstva. * Dalji period rada brata Dure Paunkoviča pretstavlja vreme od donošenja Zakona o Sokolu Kraljevine Jugoslavije do danas, kada navršava punih 60 go-dina svog veoma plodnog života. U o-vome vremenu sokolska ličnost brata Paunkoviča dobija svoje najmarkantnije črte. Učestvujuči u živoj istoriji na-šeg Sokolstva, brat Dura i u najtežim momentima čini poteze koji dolaze kao izraz ličnosti, koja ne samo poznaje problem, več zna i ume da učini u danom momentu i energičan gest. Mnoge od ovih gestova brat Dura Paunkovič izvršio je sugestivnom snagom svoje ličnosti. Pri tome uvek je pokazivao neobičnu, lucidnu intuiciju. Ta-kvu intuiciju pokazivao je naš slav-ljenik u svima krupnim sokolskim momentima. Prvi od takvih momenata u ovom poslednjem razdoblju pretstavljali su oni značajni dani, u kojima je donošena odlitka o stvaranju Sokola Kraljevine Jugoslavije. Brat Dura odmah, u prvome momentu, instinktivno je osetio delikatnost situacije. Osetio je ujedno sve o-pasnosti, koje bi proizišle iz nekog po-grešnog gesta. Trebalo je sačuvati ne-okrnjenu i neoštečenu ideološku i mo-ralnu sadržinu jugoslovenskog Sokolstva. Postojale su opasnosti: povesti se za osečajima i učiniti da sudbina Sokolstva dođe možda u ruke onih, koji ne poznaju pravi sadržaj i intiman karakter sokolske ideologije i organizacije. Svi smo mi tada imali isto mišljenje što se tiče čuvanja čistote sokolske ideologije i organizacije. Ali brat Dura Paunkovič kao da je bio jedan od onih, koji je najbolje uineo da ukaže na taktične puteve, kojima se postižu ciljevi zaštite čistote sokolske ideologije. „O, deco, gde su vaše ruke, gde je vaš polet? Gde je ona vatra stara, što svetla dela i čudesa stvara i jedro zrnje po brazdama seje? (Aleksa Šantić — „Stari sejač“) Naš sokolski ideal i naša sokolska stvarnost U mnogim i mnogim prilikama naši sokolski pripadnici mogli su da čuju toliko lepih misli o ideologiji sokol- skoj i da se upoznaju s osnovnim i-dejama Sokolstva, kome služe s to- liko dirljive predanosti i oduševlje-nja. I u nizu tih lepih misli pred njihovim duhovnim očima razraden je i biče još razradivan čitav jedan sistem, filozofski, etički i sociološki, koji če u toku vremena i daljeg razradivanja biti povezan u jedan jedinstveni, integralni, pogled na svet i život, koji če se, recimo, zvati sokolizam. Ovako je u našim sokolskim redovima sazre-valo jedno radosno uverenje, da se iz svih tih inisli, maksima i uputa može izatkati jedan divan, drukčiji i bolji svet i da se na svim ovim postula-tima može da kroz Sokolstvo izgradi jedan bolji jugoslovenski čovek. Ali da sada za čas otkloniino glavu od svega toga boljeg i lepšeg za čim svi zajedno u našem Sokolstvu težimo i da pogledamo na našu sokolsku stvarnost. 1 mi černo tada videti, da je ona antipodna onoj slici, koju smo sebi često dočaravali. Nečemo ovde da govorimo o opštim jugoslovenskim prilikama, nego o našoj sokolskoj sredini i o našem sokolskoni čoveku,. 1 pitamo se, da li smo mi stvorili u jugosloven-skoj sredini od naših jedinica oguji-šta koja bi zračila blagotvorno i vršila osetan uticaj na jugoslovensku na-cionalnu sudbinu? Da li smo uspeli da stvorimo novog jugoslovenskog čove-ka, čiji bi se uticaj osetio u našoj po-rodici, u našem društvu i u našem opštem nacionalnom životu i iz či-jeg bi delovanja zračile sve one vrline, kojima smo mi okitili jugoslovenskog čoveka naših snova i naših ideala.'' Treba smelo kazati istinu kao odgovor ua gornja pitanja: ni naše Sokolstvo ni Svojini razlaganjima i tumačenjima, koja je iznosio tada pred sakupljene pretstavnike Sokolstva iz cele naše zemlje, brat Dura kao da je pružio naj-jače sugestije o traženju realnih i je-dino ispravnih puteva, koji su se po-javljivali tih dana na sokolskom horizontu. Pokazalo se, da je ovakvo mišljenje bilo potpuno pravilno. Sokolska organizacija, poslovanje u njoj i ceo ideološki, prosvetni i tehnički rad na- stavljen je i dalje prema čistim sokol-kolskim shvatanjima i sve pozitivne strane kao i nedostatci u ovome radu pretstavljaju naše sokolske pozitivne strane i nedostatke, za koje smo mi lično zaslužni i krivi. U svakom svom daljem sokolskom radu brat Dura pokazivao je osnovne karakterne črte svoje pozitivne ličnosti. Te su črte uglavnom: brzo ula-ženje u problem i gledanje u realne potrebe Sokolstva, čuvajuči pri tome n a j b r i ž 1 j i v i j e autoritet i ugled našeg Sokolstva. U ovom pogledu brat Dura nikada nije dozvoljavao da se povede samo za čistom osečajnošču. To nije dozvoljavao ni sebi, pa ni drugima. Ako bi osetio, da bi povoden je samo za osečajnošču bilo štetno po bitne interese Sokolstva, on bi onda veoma energično, iako vrlo taktično, istupao u zaštitu tih bitnih sokolskih interesa. Rekli bi, da se u tome pogledu nikada nije prevario i da mu je vreme davalo za pravo. Ali noseči tako sokolsku stvar pod-jednako u svome srcu kao i u svome razumu, brat Dura morao je nailaziti naš sokolski čovek ne samo da se nije približio idealu, jer to se ne može ni očekivati, ali je daleko i od onoga što od njega s pravom očekuje naša jugoslovenska nacionalna sadašnjica. Sokolska Petrova peto* ljetka — veliki moralni poisirek Kako to, razmišljamo, da Sokolstvo ima tako uzvišene rukovodne ideje i tako nezadovoljavajuču aktuelnu stvarnost? Nemojmo pohitati da kažemo jednu zabludu: da je to otuda, što naše članstvo nije obavešteno o tim velikim sokolskim idejama. Po toj zabludi do-voljno bi bilo da čovek zna što je istina pa da po njoj radi, da zna što je pravda pa da pravedno čini, da zna što je dobrota pa da bude dobar. Ali na žalost, stvarnost je vrlo često o-bratna: naime oni koji najviše znaju najviše greše, a oni koji su najvište o-bavešteni o istini i pravdi često znaju nači najbolje puteve da ih zasene i o- besvete. To je zato što svest i in- teligencija. ne upravljaju našim životom i što su one samo na površini naše opšte svesti. Mi čemo danas samo da potsetiino, da i sva nauka govori u potvrdu ove istine o nepodobnosti inteligencije i svesti d'a pokrenu akcije, bilo to na ličnotn preporodu bilo na opštem društvenom podizanju. široke domene potsvesti, pasvesti, instinkta, o kojima govori i nova filozofija i psihologija, a i narodna filozofija, to su izvori života, to su izvori kretanja i delovanja. Na te duboke i racionalne snage trebalo je apelovati u našoj želji da pokrenemo sokolskog čoveka i sokolsku zajednicu na nove puteve i nove akcije, koje čemo osvetlja-vati našom inteligencijom i našim pro-svetiteljskim delovanjem. Trebalo je nači živil snagu, duboki moralni pot-strek, koji če nas sve pokrenuti da o-životvorimo naše ideale i ispunimo naše programe'. 1 samo tako treba shva-titi i ideju Sokolske Petrove petoljet-ke, koja je taj moralni potstrek, koja je taj živi i duboki pokretač na akciju, i na teškoče, pa možda i na momen-tano neshvatanje i nedovoljno razumevanje kod pojedinaca, koji u svome srcu gaje — razume se — istu veliku ljubav i predanost prema ideji jugoslovenskog Sokolstva. Pa i ovakvi momenti nisu zadržali brata Duru od stva-ralačkog i pozitivnog rada. Primajuči na svoju ličnost punu odgovornost za sve svoje postupke, on je uvek umeo i da ih najbolje odbrani. Prema svo-joj karakternoj črti, brat Dura nije se uklanjao nikad kada je bilo potrebno davati obaveštenja i obrazložiti postupke. Na sva, kadgod i veoma kri-tički postavljena pitanja, davao je potrebne odgovore, postupajuči pri tome bratski i džentlmentski: odgovarao je često i na pitanja o postupcima, koji padaju u domen rada i odgovornosti celokupnog saveznog vodstva, uzima-juči na taj način na sebe teret, kadgod i neugodnosti večih diskusija i oba-veštavanja. * Brat Dura Paunkovič pretstavlja jednu od veoma dostojnih i vrednih ličnosti vodstva našeg jugoslovenskog Sokolstva. Njegov rad zadire u prošlost predratnog i posleratnog Sokolstva. Brazda, koju je zaorao na sokolskoj njivi duboka je i plodonosna. Želja je iskrena našeg Sokolstva, da brat Dura Paunkovič, i posle navr-šene 60-te godine života, sačuva svoju čilu telesnu i duševnu snagu za još dugo i dugo vremena. Jer ta snaga služiče, nesumnjivo, i dalje dobru jugoslovenskog Sokolstva, kome je i do sada tako predano i obilato poslužila. na delo, na žrtvu. Sokolska ideologija, kako smo joj danas odani, postojala je i pre rata, ali je Sokolstvo imalo tada jednu pokretačku ideju, ideju oslo-bodenja i ujedinjenja. Sokolstvo u Jugoslaviji i danas treba da nade svoju i-deju pokretača i Sokolska Petrova petoljetka je prvi korak da se ta ideja izrazi i formuliše i da prede u svest svih pripadnika, da ih oduševi i da tako dobije snagu ideje pokretača. Zavet je srce i pokretač Sokolske Petrove petoljefke Ideja Sokolske Petrove petoljetke za-paljena je jednom tragičnom istorijskom iskrom. Marsejska pogibija bila je sna-žan udarac u savest nacije, a u prvom redu u savest Sokolstva. Velika poruka „Čuvajte mi Jugoslaviju” — bilo je pitanje koje nije smelo ostati bez odgovora. Postavljeno je pitanje na svu sa-dašnju generaciju, da li je ona izvršila svoju dužnost prema zajednici, prema otadžbini, prema svim onim velikim i divnim žrtvama, koje su date za slobodu. Sokolstvo je smelo stalo pred to sudbonosno pitanje i sa odvaž-nošču, koja je vrlina junaka, priznalo je, da nije izvršilo dužnost, da se nije odužilo svim velikim žrtvama i da nije učinilo ono što od njega traži naša nacionalna sadašnjost, a još više naša teška i neizvesna r sutrašnjica. Stoga se Sokolstvo u jednom istorijskom času prenulo i odlučilo da izvrši svoju dužnost. Odlučilo je da dade odgovor na veliku poruku „Čuvajte mi Jugoslaviju”. Taj odgovor je Sokolska Petrova petoljetka. Sokolstvo je spoznalo, da u svom dosadašnjem radu nije dalo ni približno pravu meru žrtve i pregaranja za opštu stvar. Mi smo ustanovili, da smo mi daleko premalo odmerili udeo našeg doprinosa na žrt-venik opšteg dobra zajednice. Ta mera treba da se poveča. To iziskuje i te-žina prilika u kojima živimo i teške perspektive u koje gledamo. Polazna tačka je dakle Sokolske petoljetke žrtva. Veličina posla i sudbonosna odgovor- UOČl PRVE GODIŠNIICE SOKOLSKE PETROVE PETOLJETKE Čeličeci se pet godina na zavet u i žrtvi, jugoslovensko Sokolstvo će se osposobiti da izvrši svoju istorijsku miši ju Šta je Sokolska Petrova petoljetka i u čemu je njen smisao? — Zavet i zavetnica suština i osnova Sokolske Petrove petoljefke. — Važnost ličnih zavetnica Proslava rođendana Nj. Vel. Kralja Petra II Svitn bratskim jedinicama! nost koja pretstoji Sokolstvu u današnjem vremenu prisilila nas je da u iz-'ršenju Sokolske Petrove petoljetke na-•netnemo svakom pojedincu tešku oba-'e^u, da ga za dužnost vežemo naj-dunljim vezama njegove unutrašnjosti. isii to obaveze vanjske discipline, nije ° vanjski mehanički pritisak nego du-boka unutrašnja obaveza. Otale je ni-kaot i zavet. To je najveći stepen oba-'e,ze. Јес^по&а čoveka. On se daje u teškim nevoljama i sva naša teška prostost je ispunjena zavetom i sve naše 'elike pobede delo su zaveta. Mi du-boko osećamo i krvavo smo svesni, da se posle pogibije Kraljeve naša o-tadžbina i naša nacionalna jugoslovanska misao nalaze u jednoj od naj-težih istorijskih nevolja i tvrdo verujemo, da ih samo može spasiti jedan 'eliki sokolski zamah, ponesen snagom zaveta. Zavet je apel na najdublje svetosti čoveka i naroda, on je veza sa bogom i obaveza najintimnije unutrašnjosti čoveka. Zavet je srce, pokretač sokolske Petrove petoletke. On je njena suština. Ode nema zaveta nema sokolske Petrove petoljetke — bez zaveta je Sokolska Petrova petoljetka obično pravljenje programa bez unutrašnje po-kretačke snage. Zavet je Sokolskoj Pe-trovoj petoljetci i ono po čemu je taj pokret naš izvorni sokolski i narodni Pokret. Pet njemu se Sokolska Petrova petoljetka razlikuje od sličnih planskih akcija u drugim zemljama, akcija koje se ne pokreču unutrašnjim impulsom, nego vanjskim mehaničkim pritiskom. Smisao zavetnice Rekli smo, da je suština i bitno jem-stvo Sokolske Petrove petoljetke zavet. Njeno svedočanstvo je zavetnica. Svaka jedinica treba da potpiše zavet-nicu, da se zavetom obaveže na izve-stan broj zadataka i dužnosti koje če izvršiti u toku 5 godina. To je uuzetan napor koji ona ulaže kao svoj doprinos Sokolskoj Petrovoj petoljetci i kao svoje oduženje velikog istorijskog duga. Jer, još jednom ponavljamo, Sokolska Petrova petoljetka nije nikakav nov program, nego moralni potstrek, ona nije ^nzetan posao, nego izuzetan napor. * e jedinične zavetnice treba sa odušev-‘jenjem i zanosom izvršavati. Ni je-dna jedinica se ne prisiljava od viših foruma na izvršavanje zavetnice, jer je sila za njeno održavanje unutra-snja, u samoj zavetnici, u zavetu i u zavetnom osečanju našega naroda. Za-datak viših foruma, župe i Saveza je: da potstiče, da propagandom daje novo oduševljenje, da evidentira i da smi-sljenim radom organizuje i poveže sve napore u Sokolskoj Petrovoj petoletci, da je razraduje i razgranjava. Zavetnice se mogu popunjavati svake go-dine na t. zv. popunbenim formulari-ma. Veliko značenje ličnih zavetnica Ove jedinične zavetnice obuhvataju °ne poslove koji se mogu samo kolektivnim snagama da posvršavaju. Pored njih su uvedene i lične zavetnice, čiji je značaj dalekosežniji, jer one obuhvataju ličnost čoveka, tangiraju njegov nnutrašnji život, idu za njegovim ličnim preporođajein. Jer, to podvlačimo sa največom važnošču, lični preporodaj je pretpostavka i polazna tačka čitavog rada u Sokolskoj Petrovoj petolet-Mi tvrdo verujemo, da ovakvi kakvi smo sad nečemo moči izvršiti ovaj veliki posao Sokolske Petrove petoletke. G z lične zavetnice dobiva svaki član i spisak zadatalka u 6 grupa. Iz tih zadataka koji se odnose na lični preporodaj čoveka, na njegove dužnosti prema poroditi, prema bližnjem, prema zajedni-ci itd. svaki pojedini član treba da iza-bere sebi jedan broj zadataka koji če preuzeti obavezom zaveta na sebe kao svoj udeo u Sokolskoj Perovoj petoletci. Lične zavetnice unose se u matičnu knjigu zavetnica, a njihovo izvršenje nadzire društvo ili četa kojoj pripada Cvetnik. Svaki Soko posle potpisa za-yetnice postaje Soko-zavetnik i dobiva i zavetnu značku koja pretstavlja srce iz koga bukti zavetni oganj, na čijem se crvenom polju nalazi zlatna glava Kra-4a Petra II. Konačni cilj Sokolske Petrove petoljetke Svake godine vrši se pregled rada na Sokolskoj Petrovoj petoljetci u ob-liku župskih sabora sokolske Petrove petoljetke. Jedinice koje su pre vremena izvršile svoje zavetne obaveze, popu-njuju svoju zavetnicu popunbenim for-mularom. U taj formular unosi se kao udeo jedinice i ono što članovi te jedinice budu izvršili preko svojih ličnih zavetnica. Nakon 5 godina, kad se navrši rok punoletstva našeg inla-dog Kralja, sabiraju se rezultati čitavog zavetnog pothvata jugoslovenskog Sokolstva. U jednoj velikoj knjiži, koja če se predati toga dana Kralju Petru II, biče izloženi rezultati ovoga našega napora. Svaka jedinica če imati u toj knjiži svoj pergamentni list, na kome če biti upisana sva ona dela koja je jedinica izvršila kroz 5 godina sokolske Petrove petoljetke za slavu Boga, za pokoj duše Kralja Aleksandra, za sreču i dug život Kralja Petra II i za sjaj i veličinu Jugoslavije. Toga dana treba da se nade u Beogradu, oko prestola našeg mladog Kralja, ogromna sokolska armija, da posle 5 godina žr-tava i napora udari pečat nepovredi-vosti onih velikih nacionalnih i sokolskih misli, koje su stavljene u osnovu naše države i njene sudbine. Ali, to treba upamtiti: toga dana ne prestaje sokolski zamah. Pet godina čeličenja sokolskog duha na žrtvi i zavetu stvoriče jednu sokol-sku generaciju, koja če učiniti Sokolstvo maticom čitavog našega nacional-nog života i zdravim rukovodnikom njegove sretne sudbine. Pet godina o-vakvog očeličenja kroz zavet i žrtvu osposobiče Sokolstvo da izvrši u okviru svojih opštih ideja svoju istorijsku misiju u slobodnoj Jugoslaviji onako kako je znalo da izvrši i u njenim borbama za slobodu. Mi ulazimo u jedan veliki patriotski posao, na koji pozivamo i svu našu braču i sestre, da uskoče u redove sokolskog zavetnog pokreta i da doprinesu da Sokolstvo učini Jugoslaviju velikom, sretnom i dostojnom njenih velikih boraca i vi-zionera. R. G. Živ rad olseka Saveza SKJ za Sokolsku Petrovu pefoljetku Otsek za Sokolsku Petrovu peto-ljetku pri Savezu SKJ živo radi na organizaciji Sokolske Petrove petoljetke na području čitavog Saveza. Ovih dana upučena su župama pisma, u ko-jima se one obaveštavaju o stanju rada na izvršenju Sokolske Petrove petoljetke na njihovom područjjUi i šalju im se upute, šta treba da preduzmu za življi i bolji rad oko organizacije Sokolske Petrove petoljetke. Bratske župe su dobile formulare, na kojima če najdalje do 31 avgusta o. g. uputiti Savezu spisak svih zavetovanih radnja i zadataka, kako bi Savez mogao 6 septembra da ima definitivan pregled svih zadataka koje su pojedina društva i čete pre-duzeli u izvršenje kroz razdoblje Sokolske Petrove petoljetke. Isto tako je Savez pozvao sve bratske župe, da mu upute zavetnice svih svojih jedinica, jer je to potrebno otseku za Sokolsku Petrovu petoljetku pri Savezu, kako bi mogao organizovati svoj posao na iz-vodenju Sokolske Petrove petoljetke. Savez če ovih dana preduzeti takoder široku akciju na uvadanju ličnih zavetnica, pa če u tom pravcu uputiti svitn župama i svini jedinicama op-širne upute. Savez također radi na or-ganizovanju VII medužupskog sastan-ka u Kragujevcu, jer smatra ove sa-stanke kao najbolji put za efikasnu pro-pagandu i organizaciju Sokolske Petrove petoljetke. Očekuje se da če župe, društva i čete urednim odgovaranjem na sve savezne raspise omogučiti Savezu da izvrši svoj deo dužnosti na izvršenju ovog velikog sokolskog pothvata. Tečaj za društvene načelnike neče se održati Na osnovu zaključka radnog zbora župskih načelnika i načelnica u Kaštel-Sučurcu, tečaj koji je bio predviden od 1 — 10 septembra o. g. neče se održati. Jugoslovensko Sokolstvo če ove godine na naročilo svečan način proslaviti 15-rodendan Nj. Vel. Kralja Petra II. Sve jedinice, stoga, treba da preduzmu sve da proslava ovog veiikog juga-slovenskog i sokolskog praznika bu-de veran i dostojan izraz one bezgra-nične ljubavi, koju čitav jugoslovenski narod, a naročito Sokolstvo, u ovim časovima, neguje prema svom uzviše-nom Kralju. Savez SKJ smatra za dužnost da najozbiljnije upozori sve uprave bratskih župa, društava i četa, da ne propuste nijedan napor i da ne zanemare ništa što je potrebno da ovo-godišnja proslava rodendana Nj. Vel. Kralja nadmaši i po vejičanstvenosti i sjaju izraza i po broju učesnika, Sokola i naroda, sve dosadašnje proslave. Savez SKJ uveren je, da se ova njegova odluka potpuno podudara sa opštom željom i raspoloženjem nje-govog članstva i da su vreme i prilike u kojima živimo najbolji tumači i objašnjenje za potrebu jedne snažne i veličanstvene manifestacije sokolske i jugoslovenske nacionalne misli na ro-đendan onoga, koji je simbol nerazo-rivosti i srečne budučnosti jugoslovenskog narodnog i državnog jedin-stva. Neka se ne izostavi nijedan dostojan izraz odanosti Sokolstva prema Nj. Vel. Kralju Petru II, neka se ne propusti nijedan dokaz naše predanosti ideji jugoslovenskog narodnog i državnog jedinstva i naše odlučnc sprem-nosti da uložimo sve napore i dademo sve žrtve u službu Kralja i Jugosloven-stva. Toga dana navršava se i godišnjica od proglašenja Sokolske Petrove petoljetke. Ta godišniica treba da dade naročit pečat i proslavi rodendana našega Kralja, kome smo i posvetili o-vih pet godina izuzetnih napora jugoslovenskog Sokolstva. Stoga ova proslava treba da bude ne samo največa manifestacija našeg oduševljenja, nego i dokaz naše istinske spremnosti na žrtvu i delo. Na svečano j sednici, čiji vam program dajemo naniže, trebače dati mesta jednom izveštaju o radu svake jedinice na izvršenju Sokolske Petrove petoljetke, a kod jedinica koje su kasnije ušle u pokret Sokolske Petrove petoljetke izveštaj o zavetovanim radnjama tih jedinica. Tek na ovaj način izvedena proslava biče prava sokolska proslava: biče manifestacija jed-nog stvaralačkog oduševljenja, jednog pozitivnog konstruktivnog patriotizma, jedne ljubavi prema Kralju, simbolu toga patriotizma, ljubavi koja se divno izražava, ne samo oduševljenjem, nego i dcliina i žrtvom. Savez koji sama želi da ta proslava bude što veličajnija, prepušta bratskim župama da prema svojim mesnim prilikama i običajima nadu za to naj-bolja sredstva, držeči se uvek opštih sokolskih načela i čuvajuči strogo di-sciplinu i dostojanstvo ove največe nacionalne organizacije. Savez je dobio nekoliko inicijativa za način proslave toga dana. Neke župe, shvačajuči same potrebu što veličanstvenije proslave, odtočile su da uoči toga dana prirede ba-kljade, pohode kroz sela sa ilumini-ranim kolima i pevanjem patriotskih pesama, paljenjem „Kraljevih vatri” na svim uzvisinama i islaknutijim mesti-ma, organizovanje večernjih zborišta sa čitanjem sokolske poslanice, štafete sa bakljama i t. d. Ostavijajuči bratskim župama da same promisle o torne, šta bi za njihove prilike bilo najshodnije, Savez SKJ se ograničava da dade op-šta uputstva za održavanje svečanih jav- „Sokolski vjestnik" ČOS o našem Sokolstvu Prat Frantjišek Koudelka napi-sao je u „Sokolskom vjestniku ČOS oduži članak o V pokrajinskom sletu jugoslovenskog Sokolstva u Skoplju. Iz-medu ostalog pisac članka veli: „Neču da se upuštam u pojedinosti o samim vežbama, več to prepuštam stručnja-cima, samo ču u opštem pogledu izve-stiti, da su vojnici, osobito mornari, vežbali sjajno. Veoina prijatno iznena- nih sednica pri svim sokolskim jedinicama, društvima i četama. Te sednice če se održati pre podne u vreme kad ne bude službe Božje u bogomoljama, jer se u bogomoljama treba da nade toga dana što veči broj pripadnika o-nih jedinica koje gravitiraju bogomolji u kojoj se vrši služba Božja. Svečanoj sednici treba da, bez izu-zetka, prisustvuju svi članovi, članice, naraštaj i deca. U mestima, gde ima više društava, prepušta se oceni društvenih uprava, da li če održati zajed-ničku sednicu ili svako društvo za sebe. O torne če odlučiti uprave tih društava na zajedničkoj konferenciji, rukovodeči se pri torne samo interesom Sokolstva u torne kraju. Svečana sednica treba da bude pri-premljena tako, da na sve prisutne o-stavi dubok utisak snage, oduševljenja i vernosti Sokola svom Kralju. Stoga ne treba zanemariti vanjski izgled dvorane u kojoj se drži sednica, naročito pozornice, podijuma, odnosno mesta na kome če biti postavljene slike Nj. Vel. Kralja Petra II i Viteškog Kralja Aleksandra I Ujedinitelja, i gde če se nalaziti starešinstvo i govornici. Preporučuje se da se to mesto iski-ti zelenilom, jugoslovenskim zastavama i raznim sokolskim emblemima i geslima. Dnevni red svečane sednice trebao bi da izgleda od prilike ovako: 1) Sokolski pozdrav, odnosno zavetna molitva Sokolske Petrove petoljetke. (Ta molitva glasi: „Za slavu Boga, za pokoj duše Kralja Aleksandra, za sreču i dug život Kralja Petra II i za sjaj i veličinu jugoslavije”). 2) Pozdrav zastavi. 3) Govor o značenju dana i predavanje o mladom Kralju. 4) Recitovanje pesme o Kralju. 5) Govor o Sokolskoj Petrovoj petoljetci. 6) Pesma „Stari sejač” od A. Šan-tiča. 7) čitanje proglasa Saveza SKJ. 8) Recitacija pesme „Zakletva težaka”. 9) Izveštaj o izvršenim radovima u Sokolskoj Petrovoj petoljetci, odnosno o tek zavetovanim radnjama. 10) „Oj Sloveni ’. 11) Zaključak sednice. Prema mesnim prilikama, može se ovaj program popuniti pesmama za gu-slare, muzičkim kompozicijama za hor ili orkestar, živim slikama i t. d., ali pri torne paziti da sve bude strogo u jugoslovenskom i sokolskom duhu, a nastojati da program ipak ne traje pre-više dugo. Ovom prilikom skrečemo pažnju, da je potrebno, da oni koji čitaju predavanje i govore budu dobri govornici, odnosno čitači, i da govore nekoliko puta ranije pročitaju, kako ne bi ostavili rdav utisak na prisutne i promašili smisao govora. Predavanje, proglasi i recitacije, spo-menute u načrtu programa, dostaviče se svim bratskim jedinicama na vreme. Korističe mnogo uspehu naše zajed-ničke stvari ako nam župe što hitnije dostave podatke o torne, što su več predvidele za proslavu ovog praznika, izvan okvira ovoga što je navedeno u ovim uputstvima. To nam je potrebno, da o zgodnim pojedinačnim inicijativa-vama obavestimo i druge župe, kako bi se i one mogle time koristiti i u-veličati svečanost u svom kraju. Zdravo! Beograd, 18 avgusta 1937. Savez Sokola Kraljevine Jugoslavije dile su nas vežbe seoskih sokolskih četa, njihovo vladanje i sve što se tiče ured-nog nastupa. Bilo je sve na visokom nivou, što pri/najem sa radošču”. Nadalje „Sokolski vjestnik” donosi izveštaje i o nekojiin našim manjim sletovima i priredbama i hvali o tome strogu kritiku u našem „Sokolskom glasniku”. List u vezi s time kaže: „Ova iskrenost je jemstvo napretka. U njoj je i opomena za sve one, koji javne vežbe uzimaju olako”. Brat K. Zahara seča se u povečem članku velikog prijatelja Sokolstva bla-gopokojnog biskupa d-ra Frane Uče-linija-Tice. List donosi i sliku pokoj-nikovu, koju je pisac sam snimio za vreme jednog svog boravka na Lo-pudu. Pisac pripominje, da čuva ovu sliku kao oko u glavi. U broju 30 „Sokolski vjestnik” donosi opširan izveštaj o ovogodišnjoj U cilju što jačeg razvijanja prosvet-nog rada u našem Sokolstjvu; i spreina-nja za taj rad što večeg broja dobrih sokolskih prosvetnih radnika, Prosvetni odbor Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije organizovao je i ove godine u okviru savezne prosvetne škole peti op-šti savezni prosvetni tečaj. Tečaj je o-tvoren dne 9 o. m. u 8 časova u Stu-dentskom domu u Beogradu. Tečaj je pod vodstvom i stalnim nadzorom novog saveznog prosvetara pro-fesora brata Miloša Stanojeviča, a orga-nizovan je, kao i svi dosadašnji savezni prosvetni tečajevi, na strogoj inter-natskoj osnovi. Tečaj polaze 42 tečajca, 34 brata i 8 sestara, koji su došli iz sedamnaest župa. Medu učesnicima ovo-ga tečaja ima profesora, sudija, učitelja, privatnih činovnika i studenata. Po sokolskim funkcijama tu ima načelnika, prosvetara, tajnika i jedan starešina društva. Rad u tečaju počinje svakog dana, ne izuzev ni nedelje, u 6.30 časova, prvo s časom telovežbe, a zatim od 8 do 11.30 časova drže se predavanja, koja se opet nastavljaju u 16 te traju do 17.40 časova. Zatim sledi čas pitanja i odgovora o održanim predavanjima, za ovim opet čas telovežbe i nakon toga razvija se kritika raznih govora pred vrštom! i drže debate. Kao što se vidi, ceo dan je osim popodnevnog odmora od par časova, ispunjen intenzivnim radom, Tačno u-utvrdeni nastavni plan tečaja obuhvata brojne predmete, o kojima predaju sledeča brača i sestre, naši poznati sokolski radnici: dr. Milivoje Pavlovič: Sa-vremeni nacionalni zadaci Sokolstva, Slovensko Sokolstvo, Istorija jugoslo-venskog Sokolstva i Jugoslovenska i sokolska misao: dr. Vladimir Belajčič: Kulturna orijentacija Sokolstva, Narodno-odbrambeni rad u Sokolstvu, Sokolska organizacija, Staranje o novom članstvu i Sokolski sastanci i /borovi; dr. Nikola Mrvoš: Idejni osnovi Sokolstva i Sokolstvo i nacionalno oslobodenje; dr. Aleksandar Tabakovič: Sokolstvo i fa-šizam, Sokolstvo i nacional-socijalizam i Sokolstvo i klerikalizam; dr. Milorad Dragič: Eugenika i Sokolsko novinarstvo; Radmilo Ordič; Sokolska Petrova petoletnica; dr. Alfred Pihler: Sistemi telesnog vežbanja i Tiršev sistem; inž. Milan Cvejič: Sokolska prosvetna statistika; dr. Tihomir Protič: Sokolska štampa; Mirko Skovran: Vaspitanje sokolskog naraštaja; Franja Malin: Sokolski muzeji; Dušan Jovanovič: Sokolski prosvetni rad i telesno vaspitanje; prof. Miloš Stanojevič: Putevi i ciljevi, Sokolska administracija, Sokolsko be-sedništvo, Sokolske škole i tečajevi i Sokolske debatne večeri; Zorka Vojnovič: Prosvetni rad u Sokolstvu, Sokol- glavnoj skupštini Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije sa dve slike. Na koncu tog svog izveštaja list veli: „Po svemu može se bez preterivanja kazati, da skupština SKJ znaci velik napre-dak u sjedinjenju jugoslovenskog naroda, u sokolskom radu u Jugoslaviji i u učvrščenju veza slovenskog Sokolstva. To nas ispunja istinskom radošču”. stvo i žena, Socijalno staranje u Sokolstvu i Rad sa ženskim kategorijama u sokolskim četama; Velja Popovič: Sokolska taborovanja i izletti i O trezve-nosti; prof. Svetislav Marič: Sokolstvo, dom i škola, Sokolske priredbe, Sa-radnja Sokolstva sa drugim organizacijama i Sokolske knjižnice; prof. Mi-lisav Sakulao Sokolski pozorišni otseci; Dura Brzakovič: Sokolski prosvetni rad selu; prof. Bogoljub Krajčik: Sokolska propaganda putern radia, Sokolstvo i šport te Sokolska propaganda putern filmja i diapozitiva; Mihailo Nikolič: Sokolska štednja; dr. Milorad Feliks: Sokolski lekarski otseci i Saradnja lekara i sokolskih prosvetara; Ivan Lavrenčič: Sokolsko vaspitanje dece, Značaj i svrha pozorišta s lutkama, Sokolska štampa za decu i Praktični rad sa decom; prof. Vladimir Deduš: Sokolska propaganda putem popularnih predavanja; Mirko Mihaldžič: Organizacija pozorišta s lutkama te Svetislav Paščan: Muzika i Sokolstvo. Časove telesnog vežbanja vodi brat Radomir Gačič, koji ujedno vrši i dužnost prefekta u tečaju, a e-konom tečaja je brat Dragoljub Atanac-kovič. Pored navedenih predavanja, vodstvo tečaja predvidelo je za tečajce i nekoliko izleta. Otvaranju ovog prosvetnog tečaja, pored zamenika saveznog starešine brata Paunkoviča, prisustvovali su: zamenik saveznog starešine inžinir brat Milivoje Smiljanič, savezni gospodar brat Mihailo Nikolič, nastavnici tečaja i druga brača. Otvarajuči ovaj tečaj, zamenik saveznog starešine brat Dura Paunkovič o-držao je sledeči govor: Govor brata Paunkoviča ■— Drage sestre i draga bračo! Dozvolite da vas pre svega srdačno i bratski pozdravim na početku vaše dužnosti, na koju ste došli dobrovolj-no, gonjeni željom da se što više o-sposobite za sokolski rad. Primite moje pozdrave od srca srcu i neka moja radost prede i u vaša srca i neka vas ona ispunjava čitavo vreme vašeg rada. Ta moja radost nije površna, sva-kidanja, ni kratkotrajna. Ona ima mnogo dublji i značajniji koren. Ta radost dolazi od briga za naše Sokolstvo. Mi koji smo več pri kraju svoga sokolskog rada i koji smo dali sve što smo mogli, treba da se brinemo na kome čemo to Sokolstvo da osta-vimo — ko če da nastavi iza nas, da produži onim istim pravcem kojiin je Sokolstvo išlo od svoga postanka do danas. Za ovili 14 dana koje če te provesti ovde u domu, imačete prilike da ču- jete od brače i sestara, starih sokol- skih radnika, mnogo stvari iz našeg sokolskog života i rada, koje če vam korisno da posluže u vašem budučem sokolskom delovanju. Ja sa svoje stane u svom pozdravu želeo sam da kažem nekoliko reči konkretno i stvarno o torne: šta treba da radimo. Postavljajuči to pitanje, mislio sam šta treba da radimo sada — baš u o-vom vremenu, u kome se nalazimo, u ovim prilikama i događajima koje neposredno doživljavamo i preživljava-vamo, čiji smo živi svedoci. A sve to nije ni jednostavno ni lako, pa čak često nije ni shvatljivo. Na lici na svih vas vidim, da se slažete sa mnom, jer i vi sve to osečate — svi osečamo isto. Celokupan život teče i odvija se tako kao da se nalazimo u stanju jed-ne opšte dezorijentacije, političke i društvene, kao na nekom bespuču. Svako-dnevno vidimo, kako se ljuljaju tu pred našim očima sve, pa i največe etičke i moralne vrednosti. Kad sve sabere-mo što se oko nas zbiva, dobiva se uti-sak kao da u životu uspevaju jedino oni koji rade sasvim suprotno od tih vrednosti i kojima je cilj da za svoje lične interese sve ruše i obaraju. Naš unutarnji državni život kao da proži v-ljava najteže dane. Izgleda, kao da su se sva zla sveta udružila da sruše ono što se tolikom m ukom izgradilo. I naši Sokoli stoje zbunjeni. Sokoli — propovednici bratstva, ljubavi, jedin-stva — svih onih velikih ideala o kojima se vekovima sanjalo, za kojima su generacije živele i umirale, doživljavaju danas da budu proganjani, da se otvo-reno i jasno negira sve ono što čini srž sokolske vere — jedinstvo našega naroda — i da se plemenske strasti sve jače raspiruju, potpomagane sasvih strana. Takvi izveštaji svakodnevno stižuod naše brače sa terena. Crne vesti, sve crnja jedna od druge. Sve to teško nam pada i duboko nas pogada. U-prava našeg Saveza ulaže sve svoje napore da pomogne gde se pomoči dade, da spreči nasrtaje, da ukaže na sve te nekorektnosti i nelogičnosti u odnosu prema Sokolstvu. Ali, sestre i bračo, što mi kao Sokoli, ne samo kao funkcioneri, nego i kao široko članstvo naše sokolske organizacije unutar svoga života treba sad da radimo — mi sami u svojoj kuči kod sebe, u vezi sa svim tim što se oko nas zbiva. Kratak i jasan je odgovor: Mi treba da radimo! Šta to znači? Sta mi to treba da radimo? Zar nismo i do sad radili? Sestre i bračo, radili smo, samo možda ne koliko smo trebali da radimo, radili smo u drugim prilikama. Nova vremena, novi dogadaji traže i nov način rada i nove metode. Pre svega mi treba da zbijemo naše redove, svuda, od najniže jedinice pa do vrha, da se složiino u sokolske kolone, da se izbrojimo i da vidimo koliko nas ima. Svaka naša jedinica, odnosno njezino vodstvo, treba poiinenično nekoliko pu-ta da prede popis svoga članstva da se vidi, ko se sve u tim redovima nalazi i da se zna ne samo kvantitativno, t. j. brojno stanje jedne jedinice, nego da se zna tačno i šta svaki član jedne zajednice pretstavlja sam za sebe kao ličnost. Sve ovo potrebno je zato što se od tih naših članova pojedinaca sa-stoji naša organizacija, što je svaki za sebe deo koji čini kičmu naše organizacije. Mi treba da znademo, da čvrstina i snaga naše kičme zavisi od tih delova, tj. od snage Sokola pojedinaca. Vodstvo svake jedinice moralo bi da bude sigurno za svakog svog člana, da je on pravi i istinski Soko; ono bi bi moralo da gotovo bez predomišlja-nja može da garantuje za njega, ve-rujuči da nije mogao u organizaciju uči onaj kome u njoj nema mesta. Dakle, največu pažnju treba posvetiti našem novom članstvu, onima koji prvi put ulaze u našu organizaciju. O tome če te, uostalom, imati prilike da čujete u zasebnom predavanju. Dabijedanput imali potpuno obrade-no i vaspitano članstvo, potrebno je posvetiti što više brige našoj deci i narašta-ju. Kako se to radi, čučete od strane brače i sestara opširnije — ja samo naporninjem to kao jedan od krupnih naših zadataka. Bez sistematskog va-spitanja dece i naraštaja, vodenog po jednom planu, mi nikada nečemo imati onakvo članstvo kakvo želimo. To vaspitanje danas pretstavlja ne malu te-škoču i biče sve teže što se više i hrže život razvija u svima pravcima. Zato treba prva naša briga da bude da se spremi dovoljan broj vodnika i prednjaka koji če, poznavajuči život, u-meti da vaspitaju naš podrnlaJafe i na-raštaj tako, da on bude sposoban da se probije čvrst i nepovreden kroz prilike i događaje u kojima živimo. Sve ovo, sestre i bračo, izgleda da nije ništa novo, jer sve smo to znali i činili i ranije. Ali sada je pokazalo vreme, da sav taj rad nije bio ni do-voljno sinišljen ni planski izveden, da smo mi dosta bezbrižno i olako prelazih preko mnogih dogadaja u našem na-rodnom životu i izvesne pojave, koje su danas izazvale krupne posledice, či-nile su nam se la'