Poštarina plaćena u gotovu Cena Din. 1.— bratske krvi* tina bugarsk OKOLvJ l\l 6LA5ILO 5AVEZA 50K0LA KRALJLVINL JUGOSLAVIJE Čuvajte Jugoslaviju! Izlazi svakog petka ♦ Godišnja pretplata 50 din O Uredništvo i uprava Prestolonaslednikov trg 34 Telefon uredništva 30-866 i 26-516, uprave 30-866 Račun Poštanske štedionice br. 57.686 -<► Oglasi po ceniku Rukopisi se ne vračaju Beograd, 5 mart 1937 God. VIII ♦ Broj 6 Jugoslovenski Sokoli i bugarski Junači na delu zbliženja dvaju bratskih naroda Poseta Sokolske župe Beograd iunacima u Sofiji, koji jugoslovenskoj braći i sestrama pripremaju srdačan bratski doček Izjava brata prof. dra Mihaila C. Mineva Pretsednik Gsloboditelj T. G. Masarik Povodom 87 godišnjice njegovog rođenja Jugoslovenski Sokoli i bugarski Ju naci ustrajno i oduševljeno nastavljajo veliko istorijsko delo na zbližavanju i produbljivanju prijateljskih i bratskih odnosa i Meža izir.edu Jugoslavije i Bu-garske, delo koje se tako uspešno pro-vodi u punome saznanju i dubokoj veri, da je to pravi put koji vodi zajedničkoj boljoj budučnosti. Brat prof. dr. Mihailo Minev U torne cilju i Sokolska župa Beograd, kao naša prestonička župa, po-lazi dne 11 o. m. naveče s većim bro-jem brače i sestara iz svojih jedinica u posetu junačkoj brači i sestrama u Sofiji, kao prestoničkoj oblasti. U Sofiji če Sokolska župa Beograd dne 13 o. m. u Narodnom pozorištu dati sa svojim vežbačima* i vežbačicama sokol-sku akademiju, kojom če se prilikom ujedno beogradska sokolska župa veza-*ati posestrinstvom sa sofijskom junač-kom oblašču. Povodom ovog ponovnog bratskog susreta jugoslovenskih Sokola i bu-garskih Junaka, prvog susreta nakon nedavno sklopljenog pakta,večitog prijateljstva izmedu Jugoslavije i Bugar-ske, veliki prijatelj naše zemlje i naš °dlični junački brat, profesor sofijskog Univerziteta dr. Mihailo C. Minev, jedan uiedu najuglednijim članovima vodstya brače bugarskih Junaka i poznati po-bornik bugarsko-jugoslovenskog zbliže-ženja i bratstva, uputio je preko našeg tista u ime brače bugarskih Junaka ove Pozdravne reči: Draga bračo! Mi Junači s radošču očekujemo dan o. m., kada če Sokoli župe Beograd »tiči u Sofiju, gde če 13 o. m. u Narod-Pom pozorištu prirediti jednu uzotnu Pkademiju, kojom če prikazati sistem sokolskog telesnog vaspitanja, a kojom prilikom starešina župe general brat *taja Stajič iztožiti ideologiju Sokolstva. Brača jugoslovenski Sokoli hili su i biče uvek dragi 1 mili gosti nas bujskih Junaka. Jer Sokoli spadaju me-prve i najbrojnije borce, koji su Pstrajno i nepolebljivo prepovedali i j Propovedaju srdačno i bratsko zbli-enie između Jugoslovena i Bugara. j Sokoli se mogu s pravom ponositi to se njihovi napori za medusobno u-Poznavanje Jugaslovena i Bugara kru-e® uspesima. Verujem, da beogradski ?°koli polaze u Sofiji da naglase ljubav Soslovenskog Sokolstva prema veli- likom delu i da iskažu njegovo duboko uverenje, da če se to delo učvrstiti i da ga u buduče ništa neče uzdrmati. Zaključeni pakt večitog prijateljstva između Jugoslavije i Bugarske ni e samo diplomatsko delo, več je to i plod najdubljih osečaja dvaju naroda, jer taj pakt proizlazi iz duše, srca i irazuma Jugoslovena i 'Bugara. I evo jednog dirljivog primera u pogledu tih odnosa. Meseca juna 1913 godine nalazio sam se kao mlad lekar 52 pešadijskog pu-ka u prednjim bojnim linijama kod Kalimanaca, gde su se iz dana u dan vodili strašni bojev«. Ni srpski ni bugarski vojnik nije ustupao ni pedalj zemlje. Najposle zametnula se ljuta borba prsa u prsa na noževe, borba koju su mogli da izdrže nervi samo srpskih i bugarskih vojnika. U torne momentu pred očima mi se ukaza ova strašna slika: Bojno polje bilo je porumenilo od i pokriveno (rupovima sto-i srpskih vojnika. I jedrni pokazaše besprimernu, divnu hrabrost, kojoj nema ravne, i koju svet vrlo dobro pozna. Tamo negde medu trupovima jedan smrtno ranjen srpski pukovnik podiže glavu i poslednjim silama uzvikuje: — „Bože mili, šta bi mogli da smo zajedno!”... Da, ako smo zajedno — nečemo više da podnosimo žrtve za tude interese; nečemo više da budemo plen ovih ili onih sila. Ako smo zajedno — samo tako če da zavlada mir medu svima na Balkanu; samo tako če se ostvariti i vaš i naš ideal. — „Bože mili, što bi mogli da smo zajedno!”... Bračo Sokoli, s tim željama mi Junači s radošču očekujemo braču iz be-ogradske župe, jer ste vi svi nosioci velikog ideala — da budemo zajedno! Da budemo zajedno! — to je put, koji su Jugoslovenima i Bugarima u-kazali njihovi mudri i veliki vladari, blaženopočivši Viteški Kralj Aleksander I Ujedinitelj i Nj. Vel. Kralj Boris III. Dr. Mihailo C. Minev * U Sofiju polazi iz Sokolske župe Beograd dne 11 o. m. naveče oko 160 brače i sestara, sa zastavama Sokolskih društava Beograd Matica) i Zemun Matica i sa sokolskom glazbom. Od strane uprave župe u Sofiju polaze: starešina župe general brat Staja Stajič, zamenik starešine brat dr. Branko čipčič, tajnik brat Adolf Štefan, načelnik brat Petar čolovič, načelnica sestra Slavka Vučkovič, prosvetar brat Momir Sinobad, brat dr. Hristo Grbin i brat inž. Svetislav Vučkovič, nadalje po jedan pretstavnik iz društava i četa župe, te oko 110 vežbača i vežbačica, i to članova* i članica te muškolgj i ženskog naraštaja. Sokolska župa Beograd predače o-vom prilikom Junačkoj sofijskoj oblasti na uspomenu ove posete i posestrinstva jednu simbolični! plaketu. Pre odlaska u Sofiju, Sokolska župa Beograd prireduje u Beogradu dne 8 o. m. na Kolarčevom univerzitetu akademiju s istim programom s kojim če nastupiti i 13 o. m. u Narodnom pozorištu u Sofiji. Svake godine dne 7 marta naš bratski čehoslovački narod proslavlja dan rodenja svoga največeg gradanina, brata Tome Masarika. I mi imamo puno razloga i puno prava da ga ta-koder proslavljamo. 1 Masarik je jedan medu prvim graditeljima Jugoslavije. U temeljima naše zemlje ima o-snovnog kamenja koje je svojom mu-drošču j svojom duhovnom snagom postavio Tomaš Masarik. Nikada on nije delio interes čehoslovačkog naroda od interesa našeg jugoslovenskog. Šta više, on je slovenski problem postavio na rešavanje pred čitavom novom Evropom, tako da je pangermanska ideja našla u njemu svoga najmočnijeg pro-tivnika, pred kojim je morala da stane. Svojim radom i svojim trpljenjem Masarik je doživeo zlatni vek svoga naroda. U samoj zemlji ili u progonstvu on je u svojim mislima imao samo jednu ideju: sloboda domovine po svaku cenu! U Parizu, u Londonu, u A-merici, njegova reč se sluša na univer-zitetima, a njegovi programi se štam-paju u svima dnevnicima priznate svet-ske štampe. Bez ikakvih sredstava, bez prinudne sile, on može da pokrene svet za pravednu slovensku stvar. Može, jer je njegov autoritet priznat u svetskoj javnosti, a priznat je zato što je čehoslovački narod bio toliko blagoro-dan, da je časno priznao vrednost u-čitelju pravde i istine. Za pravdu, i istinu Masarik je znao celoga svoga veka da se bori. I koliko. god je bio sam oduševljen za ovakve ideale, znao je da ih usadji i u dušu celoga svog naroda. Zato danas čehoslovački narod služi kao primer slobodarstva medu narodima. Zato su misli Masarikove danas prihvačene u svima evropskim demokratijama, i zato se Masarik smatra umnim političarem. I naše Sokolstvo oseča neizmernu radost što je Masarik jedan od naše sokolske brače, čija figura svakom od nas služi kao svetli primer čestitosti i ustrajnosti. Mi još nismo u stanju da sagledamo ogromno delo ovog velikog Slovena. Ali smo dužni da se svakog časa sečamo onih njegovih misli na kojima počiva naša slovenska solidarnost. Naročito mlade generacije se mo-raju toga sečati, jer je Masarik pre nekoliko godina ovako govorio sokolskoj o-mladini: ,,Vi u svome slobodarstvu treba svakako da idete i dalje od nas. Vi morate uvek napred. Ja sam u vašim godinama imao najsjajnijih snova ne samo o sreči našeg naroda, velo i o sreči svih Slovena, pa i čitavog roda ljudskog. Vas ništa ne sme da zbuni kada se tiče pravde i istine, čak i onda kada to vama momentano ne bi bilo drago. Ljudi su tako prolazni na ovome svetu, dok su istina i pravda večni. Zato morate biti neustrašivi pobornici svega što je lepo| i istinito, bez obzira koliko je to drago vama samima ili onima oko vas. Život je tako surov kad ne umete trpeti u njemu, i tako divan kad njegove tegobe savladujete svojim snagaina čiji je koren u vašem samopregoru. Ako to ne shvatite i ako se po torne ne upravljate — promašili ste sreču svojuj i svoga naroda. — Vredno je da se u ovoj nedelji pred očima celokupnog našeg sokolskog članstva duhovno ukaže močni lik velikog Prezidenta. Vredno je, da još jednom ispitamo sebe, da li idemo njegovim stopama, da li smo dostojni sledbenici njegovih ideala. Samo tako istinski priznajemo veliko delo Masarikovo, i samo tako mo-žemo steči duševni mir za svoju si-gurnu budučnost. M. St. 'Veličanstven poslednji ispraćaj pokojne sestre Renate Tirševe cr Poslednji ispraćaj pokojne sestre Renate Tirševe bio je veličanstven. Sokolstvo, narod, pretstavnici svega jav-nogl i kulturnog života, kao i najviši pretstavnici državne vlasti, s najdubljim pijtetom poklonili su se zemnim ostan-cima velike češke i slovenske žene. Les pokojne sestre Renate Tirševe bio je izložen u Fignerovoj vežbaonici Praškog Sokola, koja je bila sva pre-svučena črnim draperijama i udešena za ovu svrhu prema nacrtima profe-fesora češkog tehničkog fakulteta arhitekta Mendla. Na visokom katafalku jednostavnih linija počivao je les sa zemnim ostaneima pokojnice, sav oba-sut cvečem, medu kojim se nalazio buket karanfila gospode Beneš, supruge Pretsednika Republike, i buket belih ruža gospode Štajner, udove pokojnog starešine Češkoslovaške obce sokolske, dra Josipa Šajnera. Pod lesom na katafalku bio je pričvrščen jastuk s pokojničinim odličjima, a na poviše-nom delu postolja katafalka nalazio se pozlačeni lovor-venac, na čijim je trakama bio napis: „Obitelj Masarik Renati Tirševoj”. Pred katafalkom gorela je Fignerova sveča, koja se pali svake godine na dan Fingerove smrti 15 novembra. Sa strane katafalka šest Sokola u svečanim odoramja i s izvu-čenim sabljama te šest Sokolica držalo je počasnu stražu. Ostali prostor pred katafalkom bio je sav prekriven velikim brojem krasnih venaca, medu kojima su se naročito isticali venci: pretsednika Češkoslovaške Republike dra Eduarda Beneša, pretsednika češkoslovaške vlade dra Milana Hodže, češkoslovačkog narodnog saveta, Češkoslovaške obce sokolske, Saveza slo-venskog Sokolstva, Praškog Sokola. Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije, Saveza bugarskih Junaka, pred-njačkog muškog zbora Praškog Sokola, prednjačkog ženskog zbora Praškog Sokola, Saveza ruskog Sokolstva, Međunarodne gimnastičke federacije, Sokolske župe šajne-rove, „Češkog srca”, Masarikovog narodnog vaspitnog zavoda, gospode Ma-lipetrove, supruge pretsednika češkog parlamenta, dra Karela Kramarža, pe-šadijskog 28 puka Tirša i Fignera, kao i ceo niz drugih venaca raznih korporacija, ustanova, zavoda, udruženja i ličnih poštovalaca pokojnice. Pored Sokolstva i ogromncg broja praškog gradanstva, sprovodu su uče-stvovaF najviši pretstavnici vojnih i civilnih vlasti, pretstavnici znanstvenih, kulturnih, nacionalnih, socialnih' i drugih brojnih ustanova i udruženja, te veliki broj najprominentnijih praških ličnosti. U Fignerovoj vežbaonici Praškog Sokola, nakon tužaljki koje je otpevao pevački zbor, od velike pokojnice naj-pre se oprostio starešina Praškog Sokola brat dr. Jaroslav Urban, zatim u ime čehoslovačke obce sokolske starešina brat dr. Stanislav Bukovski i u ime Medunarodne gimnastičke federacije te njenog pretsednika brata Adama Zamojskog brat Miler, koji su u svojim krasnim i dirljivim govorima veličali sokolski i nacionalni rad velike pokojnice. Zatim su govorili u ime Narodnog češkoslovačkog saveta njegov potpret-sednik i narodni poslanik F. Fežek, za Češko srce dr. Prohaska i u ime Kar-lovog univerziteta dekan filozofskog fakulteta prof. dr. A. Salač. Pokojna sestra dr. Renata Tirševa bila je na-ime jeditia češka žena, koja je kao počasna doktorica filozofije, nakon smrti Eliške Krasnohorske bila odlikovana tim najvišim akademskim priznanjem. Nakon završenih žalobnih obreda kre-nuo je zatim sprovod iz Praškog Sokola praškim ulicama, na kojima se iskupilo ogromno mnoštvo gradanstva. Na čelu veličanstvenog sprovoda bila je sokolska konjiča, za kojom su se redale mnogobrojne korporacije medu kojima su bili prvi čehoslovački legio-nari sa svojom zastavom. Za ovima stupalo je Sokolstvo, i to najpre načelnik Češkoslovaške obce sokolske brat dr. Klinger, zatim zastava Češkoslovaške obce sokolske vanjske župe, za ovima pet praških župa: Barakova, Jungmanova, Podbje-lohorska, Srednjočeška i Praška, i to najpre članovi a zatim članice, svi u kroju. Učešče Sokolstva bilo je ogromno, tako da su se praške ulice zacrve-nile od sokolskih košulja. Od Sokolstva ostalih župa najbrojnije su bile zastu-pane one iz Moravskošleske, Slovaške i Podkarpatske Rusije. Nakon što je pevački zbor Praškog Sokola otpevao koral „Kol Slaven”, les pokojnice bio je položen na pogrebna šesteroprežna kola, pred kojima je bilo nošeno desetak velikih krasnih venaca, dok su ostali bili položeni na troja pdsebna velika kola. Za lesom, 'koji su sa strane pratili Sokoflji i Sokolice, išli su starešina Češkoslovaške obce sokolske brat dr. Stanislav Bukovski i starešina Praškog Sokola brat dr. Jaroslav Urban, a za njima s jedne i s druge strane članovi uprave Praškog Sokola i članovi uprave Češkoslovaške obce sokolske. Medu ovim sokolskim redovima išli su pretstavnici vlade, senata i parlamenta, narodnog češkoslovačkog saveta, Češkog srca i drugi. Zatim je stupalo članstvo Praškog So-kolg i ostalih sokolskih društava u gra-danskom odelu sa sokolskom značkom. Sprovod je zaključivala redateljska četa Praškog Sokola u kroju. Od doma Praškog Sokola sprovod je krenuo iz Žitne ulice Štjepanskom, ’ Vaclavskim namjestima i Fošovom u-licom na trg kralja Jurja. Posvuda kuda je sprovod prolazio bilo je na deset-ke hiljada gradanstva koje se iskupilo da oda svoju poslednju poštu veli-koj ženi. Na koncu trga kralja Jurja sprovod je stao. Tu se Sokolstvo koje je stupalo u šesteroredovima postepeno kako je nadolazilo delilo u troredove i za-uzimalo jednu i drugu stranu trga i ulice pred građanstvom, okretajuči se čelom prema sredini ulice. Najednom su odjeknuli zvuci češkoslovaške himne „Kde domov muj” i sokolske zastave spustile su se odajuči poslednju po-' čast. I kada su utihnuli poslednji a-kordi himne, šesteropreg s posmrtnini ostaneima sestre Renate Tirševe krc nuo je opet lagano napred, prašen sada počasnom stražom sokolskih konjani-kg, i kolima prekrivenim vencima, od-mičuči sve dalje i dalje prema praškom krematoriju... Poseta ministra dr. Rogića Sokolstvu Skoplja Za vreme svog boravka u Skoplju dne 28 pr. m. ministar fizičkog vaspi-tanja naroda dr. Josip Rogič posetio je Sokolsko društvo Skoplje 1 i So-kolsku župu Skoplje. Interesujuči se za pripreme za pret-stoječi pokrajinski slet u Skoplju koji če se održati o Vidovdanu o. g., ministar dr. Rogič obišao je najpre s pretstavnicima Sokolstva teren na kome če se izgraditi veliko sokolsko sle-tište s tribinama, a nakon toga je posetio Sokolsko društvo Skoplje i i učiteljsku školu, kojom je prilikom uče-nicima ove škole održao govor kao budučim nosiocima sokolske ideologije. Ministar dr. Rogič prisustvovao je zatim zajedničkoj sednici uprave Sokolske župe Skopljje i sletskog odbora za pokrajinski slet, koja je održana pod pretsedanjem starešine župe brata Velje Popoviča. Starešina brat Velja Popovič pozdravio je ministra dra Rogiča toplim rečima, zahvalivši mu se na pažnji koju je ovom posetoin ukazao Sokolstvu Skoplja, interesujuči se za sokolski rad i napredak. Posle toga su pojedini pročelnici otseka sletskog J odbora podneli svoje izveštaje o do-sadašnjem radu i pripremama za slet. U govoru koji je ovom prilikom o-držao zahvaljujuči se na pozdravu starešine brata Velje Popoviča, ministar dr. Rogič naglasio je, da dolazi So-kolima kao brat brači, kao Soko So-kolima. — Može da se na ovoj konferenci^ vidi — izjavio je ministar dr. Rogič — da je sletski odbor organizovan na solidnoj osnovi. Nadam se stoga, da če pripreme ovoga sleta uspeti na zadovoljstvo i inerodavnih faktora i našeg naroda, i da če slet biti velika manifestacija sokolske misli. Raduje me štojgj slet pada u vreme proslave dvadeseti- Sprovod sestre Renate Tirševe prolazi Vaclavskim namjestima U Fignerovoj vežbaonici Praškog Sokola starešina Češkoslovačke obce sokolske brat dr. Stanislav Bukovski oprašta se od pok. sestre Renate Tirševe petgodišnjice oslobodenja Južne Srbije, ,cime se afirmira i intenzitet sokolske ideje, za koju se Sokolstvo uvek borilo, a boriče se i u buduće. — U daljnjem svom govoru,u kome je istakao prilično teško stanje na svim stranama i da treba ukazati ozbiljnu pomoč tolikim važnim potrebama zemlje i naroda, ministar dr. Rogič obe-ćao je da će u sporazumu sa Sokolstvom nastojati da se stvore i materi-jalna sredstva potrebna za ovaj po- Za ovogodišn.je IV smučarske utak-mice za prvenstvo Saveza slovenskog Sokolstva i treče utakmice za Hanžekov pehar vladalo je izvanredno veliko zanimanje osobito u redovima ju-goslovenskog i čehoslovačkog Sokolstva. To zanimanje bilo je tim veče što su ove utakmice za prvenstvo Saveza slovenskog Sokolstva bile ujedno i treče za prelazni pehar bivšeg jugo-slovenskog ministra dra Hanžeka. Dva puta uzastopce več su taj pehar osvojili brača Cehoslovaci, pa da su ga bili osvojili i ove godine, pehar bi postao definitivno njihov. I zato je bilo toliko zanimanje za ove utakmice kod nais i brače Čehoslovaka. Za ove utakmice naši takmičari spre-mali su se več od 15 februara u na-ročitom tečaju, koji se održao u Tamarju pod Jalovcem; brača Cehoslovaci pak' došli su u Planicu u nedelj« dne 21, a brača Bugari 24 februara. lako su brača bugarski tak-niičari došli u malom broju, tako da več unapred nisu imali izgleda na neke yid«ije uspehe, oni su baš svojim u-češčem dali ovim utakinicama puni slovenski karakter. Vreme je prva dva dana bilo do-sta naklonjeno, ali je trečeg dana, u nedelju, padala jaka kiša, tako da je daljnje takmičenje bilo u. pitanju, a naročito skakanje. Ipak se je brižljivim i dugotrajnim spremanjem postiglo da ge i skakaonica bila pogodna za takmičenje te da su se takmičenja izvršila tačno prema utvrđenom programu. Pripreme za ove utakmice vodio je smučarski otsek Sokolske župe Kranj, a vodstvo utakmica sačinjavala su brača iz Saveza, župe Kranj i župe Ljubljana. čehoslovačka takmičarska vrsta bila je sastavljena od pobednika na ovo-godišnjim smučarskim utakmicama čehoslovačke obce sokolske. Voda vrste bio je brat Antonjin Benda, za-nienik načelnika ČOS, vodnik članova brat Moulik, vodnica članica sestra Zdenka Pekarkova, zamenica načelnice ČOS, a sudija brat Štrubarž. Vrstu članova sačinjavala su brača: Erlebah, Bu-har, Vitek, Sinovec, Žalski, Mateasko, Fišera, Petriček, Štefan, Pokornjji i Vič-ka, a vrstu članica sestre: Vavrova, Nedomlelova* Sekerova, Vanclova, Haj-kova, čižekova i Plhanova. Vrstu bugarskih Junaka vodio je brat dr. Kostov, a njeni članovi bili su: Karastovič, Kočev, Žumbuljev, Ata-nakov, Angelakov i Sarafov. Jugoslovensku vrstu vodio je brat Polič, a sačinjavali su je brača: Alojz Klančnik, Gregor Klančnik, Žemva, Knop, Rabič, Hedenik, Zupan, Urbar, Kavčič, Bohinc i Cvišenberger, te sestre: Zdenka Ažman, Marjana Ažman, Černetova, Popovič, Karahasanovič i Eni ro vic. • Uspesi utakmica su nadasve zado-Voljavajuči, naročito uspesi naših tak-n,ičara, koji su osvojili skoro sva prva 'nesta. Naročito treba istaknuti naše Ranice, koje su na ovogodišnjim u-j^kmicama po prvi put postigle prj-jčno lep broj bodova i tako znatno ^oprinele pobedi našega Saveza. f*rvi dan takmičenja, 26 februara, o-svanuo je sunčan. U 8 časova počelo takmičenje članova na 18 km. Na cilj je stiglo 13 takmičara. Brača Bu-pr> su odustali od takmičenja zbog °še8 mazanja smučki, a takoder odu-*,°. je i naš brat Zupan, koji je 0,nio smučku. krajinski slet, kao također i za širenje sokolske ideje u tim krajevima. Na koncu svog govora ministar dr. Rogič s radošču je izjavio, da je pre-lazeči kroz sve krajeve naše zemlje na-išao da svuda ima propovednika sokolske misli, a to je najbolji dokaz, da je ona zdrava i da če uspeti, pa stoga' i poziva vode Sokolstva u Juž-noj Srbiji i sve sokolske radnike da i nadalje nastave radom na širenju sokolske misli. Time je sednica bila zaključena. Pobedio je brat Alojz Klančnik (SKJ) u vremenu od 1 časa i 12.54 min; drugi je brat Lovro Žemva (SKJ), a treči brat Gregor Klančnik (SKJ). Tek kao četvrti stigao je brat Mateasko (ČOS) u vremenu od 1.20.17. Isto tako u 8 časova počeo je i start članica, koje su se takmičile na 6 km. Prvo mesto osvojila je sestra Jožica Černe (SKJ), postigavši vreme od 31.59, drugo sestra Sekerova (ČOS) u vremenu od 32.07, a treče sestra Zdenka Ažman (SKJ). U subotu dne 27 februara u 10 časova startovale su pod Jalovcem članice za smuk na 2 km. Pruga je bila dosta teška i iziskivala je od takmi-čarki mnogo odvažnosti. Stoga je bio i razumljiv prigovor sestara iz Čeho-slovačke, koje su naviknute na polože-nije terene, da je naime smuk trebao da bude lakši. Pobedila je sestra Zdenka Ažman (SKJ) u vremenu od 3.04.3/5, druga je bila sestra Vavrova (ČOS), a treča sestra Jožica Černe (SKJ). Za vreme dok su članice još sila-zile niz padine Jalovca članovi su se penjali na 2.000 m visoki plato pod Jalovceml s koga je tačno u 11 časova polazio prvi takmičar. Prvo mesto u ovom takmičenju o-svojio je brat Slavko Urbar (SKJ) u vremenu od 3.56, drugo brat Pokornji (ČOS) u vremenu 3.57, a treče brat Žalski (ČOS). Kao četvrti stigao je brat Kavčič (SKJ). Naš brat Cvišenberger slomio je več na početku pruge smučku te je morao da odustane od daljnjeg takmičenja, a takoder i naš Bohinc morao je odustati radi lakše povrede na nozi. Posle podne na padinama Jalovca održane su utakmice u smučarskim li-kovima za članove i članice. Prva je od članica stigla sestra Vavrova (ČOS) u vremenu od 0.54 3/5 min., druga sestra Zdenka Ažman (SKJ) ii vremenu od 59 i 3/5 min. i treča sestra Olga Popovič (SKJ) u vremenu od 59' i 4/5 min. Da se je ocenjivala lepota izvodenja likova, neosporno bi osvojila prvo mesto sestra Popovič. Posle završenog takmičenja članica, sledilo je takmičenje članova u smučarskim likovima. Prvo mesto u takmičenju u smučarskim likovima osvojio je brat Slavko Urbar (SKJ), koji je prešao prugu u vremenu od 1.16 min, drugo mesto osvojio je brat Žalski (ČOS) u vremenu od 1.18 min, treče brat Pokornji (ČOS) u vremenu od 1.18 min, a če-tvrto brat Kavčič (SKJ). U subotu naveče bila je priredena u hotelu „Ilirija” večera u čast gostiju i stranih i domačih takmičara. U ime Saveza slovenskog Sokolstva kao i u ime Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije pozdravio je goste i sve pri-sutne zamenik starešine brat Gangl, koji je u svom govoru izmedu ostalog naglasio i to, kako i ova takmičenja mnogo doprinose medusobnom upo-znavanju i jačanju sokolskog slovenskog bratstva i uzajamnosti. U ime čehoslovačke obce sokolske govorio je zatim voda čehoslovačke vrste brat Benda, a u ime Saveza bugarskih Junaka voda bugarske takmičarske vrste brat dr. Kostov. Ovo veče proteklo je u najlepšetn bratskom raspoloženju. U nedelju dne 28 februara ujutro u 8 časova nastavljen je ostali deo programa utakmica. Najpre su starto-vali članovi u patrolnom takmičenju na 12 km. I pored jake kiše koja je padala, uspesi su zadovoljavajuči. Prva je stigla patrola SKJ (Klančnik Alojz, Knap i Žemva) u vremenu od 48.12.2 min, druga patrola ČOS (Vitek, Buhar, Žalski) u vremenu od 51.17 min i treča patrola ČOS. U 9 časova počelo je štafetno takmičenje članica na 4 X 2 km. Na startu su se pojavile samo Čehoslo-vakinje, koje su izvršile predaju za 1.04.4 čas. Jugoslovenske sestre nisu se pojavile na startu, a koji je bio tome uzrok ispitače žensko načelništvo našega Saveza. Za patrole kao; i za štafete nije vladalo ni medu gledaocima pa ni medu takmičarima neko naročito zanimanje, a to iz prostog razloga što se uspesi postignuti u ovim granama nisu računali ni za prvenstvo Saveza slovenskog Sokolstva ni za Hanžekov pehar. Kao poslednja tačka ovih takmičenja bili su skokovi, koji su otpočeli u 14 časova na skakaonici kod železničke Staniče u Ratečama. Obzirom na kišovito vreme skakaonica je bila još u dobrom stanju. Pre samog takmičenja skakaonica je polevana salmijakom, da bi sneg bio čvršči. Najpre su skakali takmičari koji su se takmičili u sastavljenom takmičenju, na 18 km' i u Skokovima. Kao prvi plasirao se brat Gregor Klančnik (SKJ) skočivši 43 i 45 me-tara. Time je osvojio i naziv prvaka u sastavljenom takmičenju; drugi je brat Mateasko (ČOS), koji je skočio od 36 i 36 m. Posle skokova za sastavljeno takmičenje otpočelo je takmičenje u prostim Skokovima. Uspesi u ovom takmičenju odlučili su pobedu našeg Saveza na ovim utakmicama. f Orat Miloš NiRolić Dne 27 februara o. g. preminuo je u Beogradu brat Miloš Nikolič-Senta, gospodar tehničkog odbora Saveza SKJ, jedan od najagilnijih sokolskih radnika mlade generacije u Beogradu. sr Jr * шШк ф Љ i Ш- Pok. brat Miloš Nikolič Pokojni brat Miloš Nikolič rodio se 18 maja 1904 u Senti, gde je svršio osnovnu školu i gimnaziju. Preselivši se zatim u Zemun, upisuje se na pravni fakultet u Beogradu, gde je docnije i diplomirao. Godine 1925 stupa u po-štansko-telegrafsku službu u Beogradu, odakle biva 1930 premešten u Subotiču, gde ostaje do 1933, kada se ponovno vrača u Beograd na Direkciju pošta i telegrafa. U sokolske redove pokojni brat Nikolič stupio je 1921 godine u Senti.'Od tada on se više ni na čas ne deli od Sokolstva i aktivnog sokolskog rada, kome se potpuno predao s istinskim oduševljenjem svoje mladenačke, vedre, sokolske duše. Naročito tehničko-vaspitni sokolski rad bilo je polje na kome je on razvijao svoju sve izrazi-tiju, jaču i krupniju delatnost. Njegova vanredna sokolska aktivnost i njegova sprema otvorile su mu put koji ga je doveo do važnih i odgo- Kao prvi plasirao se brat Ivan Zupan (SKJ), skočivši 50 m, drugi je brat Gregor Klančnik (SKJ) 45.5 m, a treči brat Erlebah (ČOS) sa 42 i 41 m. U 16 časova bio je zbor svih takmičara u restauraciji Osvald, gde su objavljeni sledeči rezultati takmičenja: Pregled postignutih bodova: članovi: S. K. J. Č. O. S. Junak takmičenje na 18 km 673.50 585-— — smuk na 4 km 291.58 295.90 185.90 smučarski likovi 282.11 274.05 244.05 slobodni skokovi 640.49 561.56 — ukupno 1.887.68 1.716.51 429.95 članice: takmičenje na 6 km 681*— 690 — — smuk na 2 km 232.91 189.56 — smučarski likovi 259.95 236 70 — ukupno 1.173.86 1.116.26 — Svega 3.061.86 2.832.77 429.95 Izaslanik g. ministra za fizičko vas-pitanje naroda senator dr. Drago Marušič predao je tada Hanžekov pehar Savezu Sokola Kraljevine Jugoslavije, čiji su takmičari pobedili na ovim tak-mičenjima. Tom prilikom održali su prigodne pozdravne govore brat Gangl, brat Benda i brat dr. Kostov. Nakon što su svi otpevali „Hej Sloveni”, za-menik načelnika Saveza SKJ brat Josip Jeras proglasio je da su takmičenja završena. Na zainolbu načelništva i prosvetnog odbora Saveza SKJ ova takmičenja sni-mao je filmski otsek Centralnog pres-biroa, tako da če Savez SKJ opet doči do jednog lepog zvučnog propagand-nog filma u dužini od nekih 600 rae-tara, kojim če se prikazivati sistematski sokolski rad i na gajenju zimskih grana telesnog vaspitanja. vornih sokolskih funkcija, počam od prednjačkog pripravnika do prednjaka i člana društvenog prednjačkog zbora, zatim kao člana i kao tajnika župskog tehničkog odbora i dalje kao tajnika župe, te kao člana i gospodara tehničkog odbora Saveza, u kojoj ga jel funkciji zadesila tako prerana, i za sve koji su ga poznavali tako nenadna smrt, koja je duboko bolno odjekla u sr-cima sve njegove toliko brojne brače i sestara širom svega našega Sokolstva. Koliko je njegov sokolski rad bio još pred godinama otskočio i kao takav bio zapažen i priznat od vodečih sokolskih faktora, videlo se najbolje što je več godine 1930 bio pozvan u sletski odbor Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije za organizovanje tadanjeg pr-vog svesokolskog sleta u Beogradu. I u znak vidnog priznanja za to svoje veliko, savesno i požrtvovano sokolsko delovanje bio je odlikovan redom sv. Save. U bratu Milošu Nikoliču naše Sokolstvo izgubilo je jednog od svojih najvrednijih i najoduševljenijih sarad-nika i pobornika, u čijoj su ličnosti tako retko izrazito i harmonično bile utelovljene tolike odlike i vrline, telesne, duševne i duhovne, koje mogu da krase jednoga čoveka i u kome je kucalo jedno istinsko, otvoreno i plemenito sokolsko srce. Koliko je pokojni brat Miloš Nikolič bio voljeni, i cenjen, pokazao je to njegov poslednji put do večne kuče, na kome je bio ispračen 28 pr. m. u Zemunu od ogromnog mnoštva gradan-stva, svojih poznanika i prijatelja, a posebice od svoje toliko brojne a duboko ucviljene sokolske brače i se stara. Od strane Sokolstva oprostili su se od pokojnog brata Miloša Nikoliča dir-ljivim govorima: u ime Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije kao, i u ime sa-veznog tehničkog odbora brat dr. Mi-lorad Dragič, u ime Sokolske župe Beograd brat Milojko Jeftimijades, a u ime Sokolskog društva Zemun brat Dušan Živkovič. Neka je večna slava bratu Milošu Nikoliču, čija če svetla i draga uspo-mena biti trajno sačuvana u sokolskim srcima! Smučarske utakmice za prvenstvo Saveza slovenskog Sokolstva i Hanžekov pehar održane su u Planici od 26—28 pr. m., na kojima su pobedili jugoslovenski Sokoli i osvojili pehar ministra dra Hanžeka Str. 4 SOKOLSKI GLASNIK God. Vlil broj 6 Naš ptvi sofiotsfii zvučni film „Oj letni sivi sol