sua-< gn.i.oq GUSLE RAZLIČITE PÈSNI 1<3 Stanku Fraza. O QO Knjiga prva. po •er? ZLATNI PRAG. v NAH. CfiSKO#- T1SKAÄN1 J AÄ»'ftlS^TLA. «V -.**5 ' . • » Ferk Museum-Bibliothek PETTAU re Preosvetjenomu i visokoučenomu gospodinu gospodinu Mihov 11» Ja klimi, duhovnoma savètniku liiskupie sekavske, okru/,no mu nadziratelju nar. školah ter dekanu i /Upniku Ljutomeru na Malom Štajeru. Preosvctjeni gospodine ! Predragi strice J tPoznato je Preosvecenstvu Tvomu, koliko Te cčnim i,štujem kao strica Iju-bezna i razburita, koj bi svagda priti cao u pomoč neulcoj i nestalnoj mladosti mo-joj, pametujuci ju i pobudjivajnči na Iju-bav nankah. na poštenje, cestitosi i svaku druga blagu čud. I dan daiias kad god dolazio n Isuéu Tvo ju, Ti me doccia va ii i gledaš leao Sto brižan otac dočekiva i gleda jedinca svoga, koj mu došo sputa daleka■ Želim iskreno ostaviti barem malen spornen priznanja tolike Tvoje brige i ljubavi. IVu koliko Te štujem kao rodja-ka , a ono opet neznam kako da dostojno priznajem štovanje svoje prama Tebi kao najstariem representantu duha slovensltog od prosaste dobe. Krasna je bila mla dost Tvoja. Duša Tvoja čezla je za svilitimi dauci naroda Tvoga. Ti si drugo-vao s mladici, Icojih je srdce igralo za stvar domorodnu kojih su ustu sröd naj-nepriazniih oholnostih pèvalu pesine putte velikog božanstvenog slutenju, luto Sto zuèinju lice sludlce pèsme. dočim još snèg Isrije i gore i dole, sluteči u prsih pro-lètje drugo. Nu zazvuči bojna trublju po poljih naših, ruzleèe se grom bojnih to-povali po nebu sluoljanskom, i glas smčr-nih vaših pòsamah izgubi se u žamoru tom. A kako bi prestuo žamor ratni, sviit naš pane izmoren na krilo mira i mirnog uživanja od tolikih trudovah i žrtvah, zatvarajuci i uši i srdca od svakog glasu, koj bi ga drmao i tčruo opet na polje trudovah i borbah. / tako nastajanja vaša ostanu u smernom krugu posebnog života nepoznata ili nemareua. Nu narodi slavljanski odmoriše se i poskočiše opet nu noge Iuguline. I evo jih na polju jav-nom -— nu mejdunu čestiliem, na putu spasonosniem. Sto ste vi tek slutili. to mi sud vidimo gdè evita i uspèva, i Ji O g ce dati te ée dica i umici naši uživati plodove. Opet se razlega glas pčsamah slovanskih po lugovih i gorah domačih i neodolivom šilom Isàrói si put iz tčsnog kruga družbenog u prostrano polje javnosti. Dragovi, mladosti Tvoie izumroše več ili dušom ili teloni. Sumo Ti jedini još stojiš na svčtn života leuo stari osamljen dub n gori, kojeg se perunicu do-taknuti nesmije. Ti si jedini živi ostu-luilc one prekrasne poetične dobe ; j erto Bog te tiadario duhom, Icoj nudvladajnči tuge i žalosti nestorskih godinah, žive i dan danas sa svom šilom i snu go m mladosti. Ti neprezireš ognja našeg. Ti nisi ni castigator ni censor minorum, nego se veseliš iskreno nad svukim domorodnim korakom sadašnjeg plemena, radujeS nad svakim eoòtom ili plodom književnog sadašnjeg života a ono s istom plemenitem dnšom, s kojom si pod krasnu Tvoju mladost nastojao s drogovi svojimi okò iste svrhe. Zato ti badi slava i hvala ita ljubavi plemenitoj i primi za nju malen ova j uzdar ab uno minorum s tom iskrenom njegovo m željom, da Višnji okrunio plemenita starost Tvoju još s mnogo godinali jasnih i vedrih — kao što je duša u Tebi i božje nebo nad Tobom. Zagreb na prvi dan godine 1845. Pr, Tv. pokorni seslrnnié st. r» . Predgovor i zagovor. Dragi moj štioče! Vi ved u tretju godinu gotovo nisi čtio glasa niti vidio traga vili mojój, nesastavši se s knjižicom, u kojoj bi ona bila iznčla na svèt proizvode svoje. Ti si mi medju tim bio višeputah pisao, pitaj udi me, šla da radi ? da li puluje, da li boluje, ili se mozebit ved i sasvim prestavila? Ja ti istina do-sad nišam odgovorio, misleci da ti kao čovčk od svestranog znanja i to znadeš, da je putovala kojekuda po pazarih srbskih (ti deš do duše kazat) bolujudi, čim je malo kad a iznosila proisvode svog uma, nego ponajviše robu inostranih zema-ljali, prikrojivši ju po naški i prodavajudi ( tako rekudj pod svoje. Znat deš takodjer, da se je lani pojavila opet u hrvatskom jednom dticanu s robom po licu ti poznatom ved od g. 1837., koju je izvadila iz stare nekakve škrinje pa naredila (ti deä opet redi) pred smrt, da se tu imadc iztožiti na razgled. Znat deš i to, da je opet nedavno poslala na prodaj u jedan komad robe svo je na trg svoj prvi. Eto joj sviuh tragovah poslč tri godine! Ti deš, b raj ne moj! dostavit: »I za-ista preslabih znakah zdravlja i života Čvrstog.« Dapače možebiti si se ved spomenuo i na poslo-vicu onu : »Duga bolest gotova s m rt,k i gleded na poslčdnji njezin proizvod izrekao svoj »Pokojna ti duša!« držeči ga ved za posmrtnicu (opus posthumum), za poslednji njezin uzdašac, na ko-jem joj se prenèla duša u raj na krilo božje, odkud je sišla na čalami o vaj sv?t. Ja ti, pobratime moj, ni malo nezameravam prerane te Ijuba-vi krstjanske, kad pomislim, da si na tu misó morao udariti po zakonih razuma i mišljenja ljudskog Nu ja ti da n as kažem i očitujem , da se još nije prestavila, niti je bolovaia, nego je do dan danas radila, mislila i sborila svake godine. A àio do danaske poslč trètje godine nije se razsuo u svet razgovor njezin u prilici čitave knjižice, lomu nije kriva ona, nego ja, koj sam med ju tim ruke svoje ulagao u druge kojekakve poslove, te mi nije preteklo kad, latiti se i nje-zinih razgovorab, pa jih priuredili za svèt. Nu doso je jednom red i na nje , le ti jih danas predajem u poštene tvoje ruke priuredjcne, pri-poruòujué jih i umu i srdcu tvomu, pa da jih pri-grliš s otiom ljubavju, s kojcm si prigrljivao pr-vašnje njezine proizvode. Nemožc mi se pri tom ino, nego da te uvčrim, da su i ovi proizašli iz dubljine srdca njezinog. Nu lioce li ulazit u srdcc tvoje onako ugodno, kao prvašnji, to nežna m; jerbo ti si se medjutim naučio i privi-ko glasom i drugih vilah, mladjih njezinih dru-garicah , koje ume umilatie kucati na uši, razigra vaj uéi i srdce i dušu. Nu kako bilo da bilo: ja ti jih sad meljem na koljeno — skupljene u knjigu, a ti jim sudi polag dušnog svojeg spoznanja. Pa da jim možcš suditi po pravici i bez bludnje, treba da ti u kratko još i kažem, kako i käraa su se porodile, pa tako rekuó s putnim listom da jih pošljem u bèli svet — i pred lice tvoje. Pésni knjižice ove razredio sam na èetiri strane, A strane te ili razdèlci evo su ovi : I »Prvo liätje.« 2. »Cvetje i voce.« 3. »Izza mora.« 4. »Povéstice.« Razdèlak nazvan »Prvo list jen sadržava prve radostne i žalostne uzklike vile moje, kad je kao dète ludo i nejako ostavila prviput kuču i kolèvku svoju. Tu ona stupka-juči desto se još i bojazljivo h vata za skut i ru-kav dadiljab svojih , kao sto to biva gotovo u svakog dèteta godinab njezinih, pa i sa svi m tira još kadkada padne trbuške. Biahu joj tu dadi-lje vile stare klasidke i nove germanske i romanske — naj pade iz luga romantidkog. Medju HŠt-jem o vi m nadi češ i takovog, kojeg šuštnja sami su težki uzdasi, a rosa jutrnja gorke suze. »Jn-fangs sind wir fast zn klüglich a citirat če učenost tvoja L. Uhlaiutn. Nu oprosti jim ; jerbo znaj, narav je dèce, da više pladu nego sto trè-ba, i na svaku i naj manj u nesgodicu zajauču izza glasa ; a razstavi jih s kučom rodnom, skolčv-kom dragoni i sa sestricami ljubljenimi, a ti onda gledaj, kako češ jih utolažiti, da ti se u su zah neutope, i jaukom nezahlipnu. A to isto bilo ti je i s vilom mojom u pàrvoj njezirioj dobi. Molim te još, pobratime moj ! uljudno i to, a ono daj mi poštenu svoju runu, da nečeš zlo gledati nèkoje rèdi i forme (možebiti tebi nepoznate i neobidne), s kojimi češ se sastati u razdelku ovom. Ti čeS iz knjige ove saznati , da su stvari te iz godinali 1833. 1834. i 1835. a ono iz dobe je-dne, gdè se ona tek probudila počimajuč sboriti onako kako je àula govoriti ljude rodnog svog kraja, a rodila se je (kako znade») na Malom Štajeru medju Murom i Dravom. A sada ti jih izničujem u odčči tebi ugodnioj — u narečju književnom. Samo ovdé ondè naé čes tragovah, sto če te spomenuti na zavièaj njezin. Za to te molim, citaj jih kao pravi domorodac. Ako li nisi prijatelj su zah i utdahah, a ti nista bolje, nego okrenuvži nèkoliko listovah prelazi odmah na raz-dèlak drugi. Razdèlak »CvPtje i voce« donosi raznih ko-madah iz raznih godinah (od 1836—1844.) Tu dcS naói po ko j cvčtak ili voéicu koju, Sto ce (ako Bog da) ugoditi umu ili sàrdcu tvomu. Nekolike izmedju njih poznajeà več od drugud ; nu ovdè ti se poklaujaju s obrazom svčtliim i ple-menitiim. Razdčlak tretji nazvan »Izza mora« donosi lépih ponudah zamorskih — svetlih biserah i Carenili ljuhturah, k oje sam prie nèkoliko godinah nabrao na moru, na obalah inostranih, da od njih za predragu svoju s estru Anku sastavim dragocé-ni gjerdan, i da joj tim javim s daljine ljuba v svoju. U njih češ ti nači u siici domačoj nèkoliko od najsvélliih a lemah krasne književnosti na-rodah dalnjih i bližnjih , srodnih i inoplemenih. Izmedju srodnih narodah imade tu komadah s jezika českog, ruskog i poljskog. Izmedju inopie- menih s englezkog, nčmačkog, francuzkog, špa-njoljskog i lalianskog. Da znadcš od kojcg je jezika i pesnika koj komad, na način nadslovka (mota) metnuo sam poslč naslova svake pesni prvi njczin red a k u originalu sa podpisom pč-suika. Cetvrti razdelak ima u sebi samo dva komada (za više nije bilo mčsta). Vrvi komad »Grob izdajice« drugi je proizvod vile moje u narččju knjizevnom; i ovdč izlazi sad u svet s izgladjeniim licem, nego sto je bio one godine. Drugi komad »Hajduk i vezir« porodio se g. 184 l. Možebiti te če se čin njegov gdč kojemu štiocu činiti nenaravski ili nejamaČan. Nu mislim, da če se moči izpričati dogodovštinom, u koj oj ima i za tak ve psychologiùke sgode dovoljnili primerah. Evo ti obširni razlog o pčsnih, sto se nalaze u knjiži ovoj. Osnovao sam za nju i više povečih i pomanjih komadah. Nu prepisivajuč ih toliko mi ih se bilo nakupilo, da budem napokon pri-nudjen osnovu sasvim preokrcnuti, a ono ili pri-grnuvši s ve u knjigu, poskočiti joj s cenom, ili razrediti ju na dva dela. Ja pristanem na drugo s mnogih zdravih razlogah. izostavih dakle iz-mcdju povečih komadah. »Babji klanjac« (pčsan u 6. razdelka h) i »Devu sanjaricu«; a izmedju pomanjih »gazele, sonete, i druge kojekakve pčsme i pesmice« : isto tako odlomke od povečih i ne-dogotovljenih još pčsnih »Bratja« i »Grad Bč-lotinski.« Izmedju prevoda h od luči o sam za tu drugu knjigu prevod sitniih komadah iz »ru- kopisa Kralodvorskog«, od kojih su ti poznati nekoliki ir Danice. I ovoj knjižici dodao sam opel. »Izjasnenja« razsvelljujuča stvari i rčči gdč kojih pesnih , za koje sam sudio , da jih drugČie nebi razumčla večina btiocah naših , a gdčkoje mo/.ebili težko tko drugi do mene samoga. Ima kod nas gospode, kojim nisu u čud dodatci takvi, smatrajuči jih za nakazu ili nagrdu knjige. Gothe kaže: »Wer den Dichter will verstehn, Muss in Dichters Lande gehn.« t. j. Stioc trčba da poznaje zemlju, u kojoj pés-nik žive i dise, ili temelj na k oj se pčsan koja osniva. Istina je, kažu nčkoji krasnoučeni ljudi: svaku savrsenu pčsan trčba da stioc sa mu po sebi razumi. Nu to sc može kazati samo za one stioce , koji su podpuno umom svojim pronikli život narodni i dogodovUinu svoga puka kao i narod ah ostalih. A lakovih štiocah imade malo i kod narodah najprosvčtjeniih, a k amo li kod naroda, koj sam sebe slabo poznaje, a susčde svoje gotovo ni najmanje. A to, brate moj, (kako sam znadeš) biva upravo sada i kod nas. O vi razloži neka me izpričaj u pred licem gori rečene go spode gledeč na izjasnjenja. Eto ti, dragi moj stioče, sve, Što ti imam kazati za ovu knjižica. A tim budi zdravo ! Zagreb d. 15. prosinca g. 1844. St» Ir. KAZALO. Pesni Stanka Vraza. Stranice Predgovor....................................XI A. Parvo listje. 1. Parvi razstanak ....... 3 2. Izpovžst........................... 6 3. Borba .......... 9 4. Nepokornost......................11 5. Cčlovi........................... 12 6. Tuga............................. 15 7. O ponoči..............................17 8. Preprosenoj .........................19 B. Cvètje i vode. 1. Prepirka.........................25 2. Šta je ljubav ?..................28 3. Uzrok ...... M. . . 30 4. Krasna Anka . . . . .... 31 5. Udaljenoj........................33 C. Ti si inoja......................35 7. Rok i staža......................37 8. Tri moči.........................40 9. Sirotica ............................44 10. Dva včtriča.............................. % / 11. Golub i svraka .... 12. Molha....................... C. Izza mora. Sestri Anki (posveta) .... 1. Žalost i radost .... 2. Zimski veder................ 3. Slušat i cčlivat .... 4. Razgovor ................... 5. Sanak ....... 6. Na progorju aktičkorn . 7. Život i du£a................ 8. Srdce ....... >. 9. List..................... . ‘fO, Dioba svéta................ 1 Pod prozorom................ > Metulj..................... àula......................... t 14/ Divna pčsma . . 15. Devojka kraj mora 16. Sestrica................................ 70 D. Povčstice. A. Grob izdajice B. Hajduk i vezir 1. FriStnje 2 Smrt vezlra 3. Smrt hajduka Izjasnjenje Pesni J. Rešetara s Cerovca. Stranica O torne kako su pésni ovc pale konac ove knjige i u kakov je škripac tim zagazio spisovatelj.............................................105 Mlinari i mlatci...........................................113 läti i dat če ti .se.......................................117 Lč|>a gospoja............................................ 122 Platja la ko m osti........................................129 Kralj MatiaS.................................. . . . 131 Grlica................................* .... 134 Jašac ......................................... . 136 1. Strni* Apolonove t. Ilcsperidk» 3. Hu/.i carici 4. Prijatelj u i drugn N. H Tri sitne silnice 1. Nemirni HUHČdi . 2. Posten nank . 3. Silo za ognjilo . Čestitka...................... I/. j a siljenje .... O pro à ta j sa štiocem . Red pred pia tn ikali i predbrojiteljah . . . 165 N. B............................................................185 FogrèMke, «to se nalazc u nèkojih exemplarii». Na «tr. 11 u t. redku od »gora m. in e I r i č k a vitaj : mctrièka. 69 n „ VI n , 412 - HO „ 5. « Hgora p o g od it i „ «gora „ neolmau „ sdola „ bei b r o ja pogodite. n <• o t e h a n. bez br oj a. t A. Prvo lištjc. »II MIIOIIO IM quei MOHpiri, o ml’ io nudrivn il coro In bill mio primo giovanile orrore, filami’ era ili parto altr' noni dii quel i Ii' i' situo K r. 1' o t r a r a. 1. Vrvi rHZNtaimk. loško j' majci zabit ded o drago, Težko j1 momku zabit drage kip, 1’ežko j’ meni zàbit vrème blago —. Od mladosti moje rajski hip. O mladosti ! prva tvoja doba Rumena je kó svibanjski jar : Živio poslé sto godin, do groba Tak v ili danah neéeè nač nigdar. Kan u lice krila bes verigah — Tvoj je um ti slobodan i vit, Srdce mlado bcz luge i brigah, A put glada k i ružam pokril. Bral ja draga, dosad kó angjeli Sto kioz život vodjalm te ta j, Sestre krasne kó gol uhi bèli — Pietvarahu remiju ti u raj. A sad ruke |>ruže ti k rarstanku, Svaku strano m s vom veselo gre, A ra njimi kó sròéa u sankti Ali i tvoje ide veselje. Ilman izza njih vičeS : S Bogom, s Bogom ! Bez obzira na rèè Ijubežim Dalje ib tčra sudba s ài bora strogom, Izpred oka dok ti iačenm. izpred tebe sunce svoje luče Ugasiva u rumen oblak, Izza tebe hura bič svoj v uče, A noč grozna neprozravan mrak. Ah po mraku sad ti j' turn arali ; Mèsto ru/ab putem leži glog, A noga ti nesmè m gdč stali : Dalje /.ove udilj sivée rog. O mladosti ' krasna j’ h ila tvoja Prva doba, al ode kó san: Kó da skrajni za pad n 11 joj dan. I k (S h to mat’ melje povrh groba Dragog čeda rute i ružmariu — Ja ti danas meljem, krasna doba ! Na grob ovu pèsinit u spomin. S Pogoni ostaj ! vapi duša moja, N. Gradac .1 »tud. 1H33 V % tle »°C ti >c S. lzpllvi‘Ht. ( l'inno wluteéi smrt. ) Kad Ičlesni duša skine tovor. Kad lopata zvekne nada mnom — Nece mene slavit ljudski govor; Jer na glavu nemelnii mi lovor Ni besedah, ni topovali grom. Dari svčte, tvoi su sleparije : litrov med je, pelin cvžt je tvoj. Trnje vònac, šlo ga slava vije, Žar mu znanja vir, tko ii njeg pije . . Dok krv igra, ncznaš šta j’ pokoj. Al prestavljen duli bit če ti blagi ; Jer če prestat smelai njemu mir Talli sanci — srdcu to li dragi —, Travne želje i varavi vragi Praznih nadah neprestan prepir. l).i! prestat ée, ita sad duAa trpi, Spasi à nje muke i brigali teret; Križ ec kitit vènac — ne što erpi Iz krvi se il zanje na lirpi Od trupovah — rieg ljuhavi cvet. 11 jedino dobro ! o ljubavi ! Ti si dušah plemenitih kruli, Ključ i zvezda k raju, k pravoj slavi; Rado mladost ja u tebi stravi’, Da još onkraj prati me tvoj duh. Blago l i nam, gd K ud ste svibnja mog časovi k mi ki ? Nade sanci zlalni dan i noé? Kan pod lèto ode slavulj sladki, Vidio sam vas hitrom jagtnom proč . Smrkni sunce ! danai» mi nerodi! Dosta dugo čeko sam tahman Čas mladosti tonu kó tone u vodi Zlatan prsten .. prošo je moj dan. Trazih sladki mir u prašnih knjigah Kan u ružali pi'ela traži med ; Plat ja praha, platja gorkih brigali Sad je meni uspomene jed. Iz srdea mi nauk sanke dere, Mladih mojih danah sladki dar : Kazhjenog se h vatam čuna v óre — Kó razbjenih dasakah mornar. $»< 10 $0« Nu čas bčii ko nocca o 7.ori ; Razhjen čun mi izhaci talas .... Gdč ste sanci ? gdč li zlatni dvori ? Gdč li evčido, slo sjala on čas ? N. Gradac d. 83 travnja 4. Sepuhorn««t. Proilj se, misli, vilinskih obraza’ ! Prodj nje lieah — lčpJili od zoriec ! Prodj ustnicah — sladjih jagodice, I oči uh krasnih, rimska staža 3) Da nejtnade krasnie zvčzdice ! Prodj se, misli, uspomčnah sladkih! Naslonjene glave mi na glavi, Okó grla ruke — i ljubavi Prvih rččeah, prvih čašah kratkih ! Prodj sna svakog u noč i na javi ! Al nesluša : ljubavi se klanja, Koju srd ca cvil i luga negne — Nalik psetu, šlo kad goso segne Po kandšiju, k njemu od drhlanja M rud pripuzi, i — k nogama legne. Žerovinci d. 13. rujnn 1834. 6. Cèlovi. 1 Metrièka igravka.) „Umilia si dodvrie oaciila, panca ilalii» “ Properti ii» ]Ne smij se, seko ! Luila me rovi : Sladji neg mli'ko Tvoi su cèlovi. Šlo si jili dala, Na njih li hvala ; Al gledajuči Tebi sjajuói’ Vlasih prani gusli, Oòiuh arcalo, Lica i usti, S rilce jo» želi A ustna veli : Čuj, moja Hvalo, Još jih premalo ! Da bi jih ilala Koliko ima Pčska srčd rala, — Da bi jih dala Koliko ima Ribicah more, Si h i cali gore, — Da bi jih dala, Koliko ima Zvèzdah p re zore Nebo vèk sjajno, Jod udaralo Srdce bi Lajno : Čuj, moja Hvalo, Joà jih premalo ! Da bi jih dala, Koliko može Čisliti trava, — Da bi jih dala Koliko može Smisi i ti glava, — Koliko može Zudit (tobože) Srdce bezkrajno , Jo» udaralo Srdce bi tajno : Čuj, moja Hvalo ! Jod jih premalo • Al seko moja ! Sestra me zove : Sad na razstanje Ncšted’ celove. Vis gdè hez h roj a Sred rimske staže Zvezde izlaze, A zvézde raju Mom zapadaju ! — Za mi lova nje Za to još jedan. . . A sad posledan . .. Ah, sladka seko ! Luda me zovi: Siati ji neg mleko Tvoi su cèlovi Al škoda, Hvalo, Slo imaš te/.k n Jcdnu pogrešku le ih daeš malo, Malo ah malo — Svedjer premalo ! Ilovci <0 rujna 1834 «t. Tuga. Kn pod jesen laslavice družne Skupljaju se na visokih slSna', Tu začinju pčsme milotuine, Gledajoči na gnjčzda ljubljena ; Za tira dižuč krila prem nerado Krelju dalko za lo sinje more, — Tak sc prašta sad moe srdee mlado S lobom, gujčzdo. moj domači dvore ! Polje j’ dugo, nebo je Široko, Al jim ipak nalaze kraj oči : Sto j’ preda milom, to nijedno oko Nepromčri, nit pamet dokroči. Hrnan odtiskam misli u to more lLele brže od sokola siva), Skoro udare na gusle zaslorc : Šlo j’ za njimi ?—nežna duša živa. Nil opet se vrat jam k dragom . H. VrcproSeiniJ. StraAan das prolazi evo bei obzira, Da slèdnji puL oko spratn oka zablisne, Jos sl obodno srdcc na srdcu umira, Jož ruka u ruku slèd nji »s Bogom« stisne, A potom — kad ruku tu drugom več dadu — Hi lit. cu ja k grobu kó sunce k zapad u. U tebe mi srd co, kó bez duše — Ičlo, A odi srèd suznog mora mao olodac: Bože daj, te tvoje srdce bi imelo Bol ji udes, bolji bio bi tvojih očac’ ; Može tla ti bude po času sadajnu, Ako ljuba v mozeà zaboravit najnu. 5) O mil sladka dušo! ta bèla ruùica Hode 1' bit prikladna okó drugog grla? Zar su ta proovaia d rugo m usta, lica? Zar ta krv i duša za mene umrla ? Zar se to udalo s drugim srdce vruée? (Ta ga j' Bog zaiucio s mojim!) — Mij moguce ! 2' Ima 1’ tu razluke, gdč od včkov sveže Svemoguéom rukom Bog dve složnefi) duše? Može 1’ te slab čovčk mah taj vez razrčže, Da sc u prah večne prisege ra/ruše? Dà može on može dva srdea raztužit, Al včk nece moči dve dušč razdru/it. Dosad h io hi nama udes mio svak s a ta k Al srčca ta biaše kó ruža u travnju ; Svak dan biaše nama sunčan, lčp al — kralak : Lelj nosaše svčtlu izpred naju glavnju, Al Polelj 7) za drugog sad ju upaljiva, Hoče da raztrgne do dva srdea živa. Ah tih rajskih danah, dok još noga moja Onu uzku stažu svak dan hi «lèdila Od dvora do hižke 8), gdč me bez pokoja Na pragu pod večer čekala, grlila : Bio je svčdok ko men 9), prag i svako mesto, Da si ti vek moja, duše mi nevésto ! Pa zar tako brzo prodjoše ti sanci ? Drugi sada tvoju ruku prosi, iste ; Zarast staža, prestat sladki ée s a stanci I cčlovi (svedok sto tolkim ognjište) . . . Jednom još k razstanku ! ... Ne ! Ali usti tvoje Nisu više najne, nisu ljube moje. A da čujeŠ sada ! U pónoéno doba, Kad, grlee te, lica ljubit ée ti mlada, Razkošju ginula kad budela ,0) oba ; Zaklinjem te, dušo, neobziraj s’ tada, Jer izza te bit ée u zračnoj postavill) Ustavljen duh najne nesrètne Ijubavi. Nu vee »s Bogom ostaj !« cvili moja duša: Evo raj ostavljam bez krivnje i greha, Slušaj moje tuge, k oj ih svet nesluša : Gorki j ad me prati, ostavlja utèha — Karto nevoljnika, sto ga sred stratišta Vode da pogube, prem neskrivi nista. S Bogom ljuba ! s Bogom uz te s ve radosti ! Sad slèdnjiput oko sprani oka zablisnu, Srdce s srdcem, duša s dušom se oprosti, Ruka u ruVicu slednji »s Bogom« stisnu . .. . Ja brlim, ostavi v uz te krajnu nàdu, Ko starac prani grobu, kó sunne k zapadu. I lovci d. 80. ruj mi lh3.r). i:i >h ■ Knlrtuj joif'H;'»«k ii 'j JÌ<» • ' Cvètjc 1 voce. Od zdrava se d rè va hoče Hi cvètje ili voce. Vid Dosen >. Vrepirlt». Oku. Snlce, srdce ! kak’ de mi pravo : Sta igranje tvoje pomeni ? Ako si ti jako i zdravo, Zašlo drhlješ k n list jeseni ? Srdce. Oko, oko ! kaž’ de ti pravo : Zašl’ na tebi vlažna koprena ? Ako si ti jasno i zdravo, Zašlo plačeš? od k ud promčna ? Oku. Muci, muči, srdce nesrčluo ! Sta sam krivo, šlo menjam lice ? Vedro gledali na polje cvčlno, Al su došle na ine lužice. Sr dve» Mudi, mudi, oko nesrdtno ! Lahko tebi u tvorne stanju : Gledaš u svet — u polje cvetno, Gdč s ve žive u m ilo vanju. A težko ti meni u njedrih i Tu ja kó rob camini porazit; Oh noó zvézdah nevidim vedrih, Niti oh dan sunca do lazit. Oko. Srdce, srdce, ti zlato moje ! Nišam li ja ved od naravi Odludeno, rad službe tvoje, Da tu stojim — straža u glavi? Sta svdt radi, kó vdrna sluga, Sve ti javljam do tvoje uze; A za tó mi ni j platja druga Od tebe neg — suzc pa suzc, Srdvc. Oko, oko, ti hrano moja! Istina je, lepo mi kažed, Da tu ima krasot’ bez broja, I rajskimi bojam’ predlazeà. JNu s tog' stravi željah me tolko, RazplaČem se ko trs obrezan, Te ti pošljem suzah nekolko, Da ti javim svoju bolezan. To sam duo eto nedavno, Gdè se tiho razgovarahu Oko moe i srdce kuka v no, I priznajem : bio sam u strahu. Ja sam uprav zn a o istinu Sta je uzrok ? koje li krivo ? Al sam mučao kó rog na klinu 1 kip jed a n ruhcem pokrivò. Samobor d. 5 ruju« 1835 S. Ntn Je IJuliHV t Branislavi. Šla je Ijubav ? Včtrič milen, Sto se brati s premaletjem, Cčlivajuc igra s cvètjem. Šla je Ijubav Y Vihar silen, Sto se pod njim oba raju Cvét u vrllju, dub u gaju. Sta je Ijubav ? Sunčni zrači, Sto jos niče od njih brie. Sta je Ijubav ? Sunčni zrači, Sto no lčti travu prte. Sta je Ijubav ? Most do neba, Kud ang j eli k nam silaze, Kazivajuc čiste staže, Noseč komad rajskog hlèba. Sta je Ijubav? Crni djavo, Sto nas trnje kupom lasti, Telo čini u prali pasti, Duši utrne neba pravo. ~ • »v " » v , ” »-« Tvoja ljubav, srdce drago ! Kila uvi'k, kako trčba: Bila vdtrid, Sunce blago, Bila zlatan most do neba ; Bila uvšk i bez kraja Kó tvoa duša — kderea raja. 3. Vzrok. F^emica.* Pitaš me ; Ata uzroči, K ad a nas svèt. razstavi, Zašto nam suzne oci ? Za A tu nas luga travi ? Rada nad réke, gore Odnese sudha drago, Duša u te prostore Svoe ide tražit blago. Tako bez d u se tu ži Srdce nam danke, lčla — Rano metulj na ruzi, IN a kojoj no j ma cvéla. luži i u s ve veke Tuieéi neprestaje, Dokle nad gore, ré k e Nestignc u svoe raje. * U glas mi-ht u o II e r k o L i v a d i Ó. e==C .31 41. lù'pa Anka. Pt-sma.* Ala je lèpa naia Anka ! Da I’ je istina ? da I' je san ? Tresu se bor i jela tanka, Navidjajué joj struk tanan. U lugu sladki sbor slavuljah Šuti nje èujué sladji glas; Nad njome trcpli roj metuljah Mnijué da j’ cvètak nje obraz. U vrtlju s’ dive krasne ruže, Gledeč taj licah, uslali raj ; Hitri ju hladci grlec kruže, Da ju odvedu » svoj gaj. Niz slčnu prska, u dol skače Brže i bric vodopad, Gd*6, igrajuó se, prst namaèe ; Da ga poljubi, nosi hlad. * U glas metu uo Rerko Livadi 6. -»°L .12 >« Tako sve čezne tla ju prali I {-rii ljubeč ujezili slèd ; Samo ja moram ovtlè siali, Gilè me začara nje poglej. fLXVXjL L. lldnljenoj. lesina. * Mlada krasna domorodko, Svètlokosa, béloruka ! Znas li vréroe kùd m.ì desna Vila ti se okó struka ? Od sto svèéah s ja dvorana. Od sto zvezdah — krasnih očiu' y A ja litio hi sad, da niogu, Taj nočni dan sastrl nocju. U kolo se mmnčad hvala, Al ni j meni do zahave, Več ja žudim, kó Sto lani, Igrat s kosom tvoje glave. Žudim čarom od delovali Usta moja k njoj priljepit, Glcdajuč ti rajske oči Za ostali svčt oslepit. *) U *lan invi» uo H e r k o Livad ié Ali s Bogom, ito si proäA, čase kuno strùlja s luka ! S Rogom i ti, domorodko, Svètlokosa, bèloruka ! .. li .....„I r»< .1.) ># II. Ti n! milja. Ilomaiua. 'J i ini se rodi kó clan s iztoèi, fila iena mati tvoja ! Girilo ti usti, gledó li odi, Svako mi, duso, od njih sv#doòi: Ti si mo ja ! Ti si moja ! Svrt se sa svČtom po nehu kretje. Vitiis gdč tu bez broja Rlistaju zvrzde ko alrm-svètje ; Medju uje zlatno pismo se splètje Ti si uioja! ti si moja! Vrti ié se i»ra s lisljrni iluhrave I s miom (livnih boja’ ; Nad cvrtjem letju èelr gizdave I lepir-roji, s ve da mu ja ve Ti si moja ! ti si moja ' 6 U glan metnuo Birku L iv ad té. Tičir.a, šlo ju ]iri Hirtin prozoru Tana Ima njiše hvoja, Glasno proživa u svom žuboru, Da se razlega u dol j goru : Ti si moja ! ti si moja ! Ma se sv čl zakleo, da te ugrabi Prsten mi od pokoja, Neb oj se dušo, i nepozabi: Višnji je močan, a ljudi slabi : — Ti si moja ! ti si moja ! Tako j’ zapisö uepromčnice Višnji u d è la svoja : U jasne zvèzde, u zuhor lice, l) ruže, cvetje i srtfd dušice : Ti si moja ! uvčk moja ! JL S. Itoli i Ktnza. Romanca. Ti me pila il s duiom brižnom, Kako želim da me služiš. Da ini s dušom dušu družiš U životu časobižnom ? Razne roke, razne state Ima I jubav, srdce mlado, Ko ji trèba da se paze. .. Slušaj dobro, moja lado ,J) ! Dok su zlatna vrata raja Otvorena u pokoji, Gdč vladajué Ijubav stoji I bez brige i bez kraja ; Ti onamo vodi mene, Gdè éemo se — dva goloba — Ljubil uvčk bez promčnc, . . . „Ali budi mi tada Huba /« 5»< 38 ><$ t >*,, Kad s’ na nebu bura digne, Žarka munja i grom Ijuti, L)a na zemlji smrknu s »uti, Sve uzdrhtne, k tlam sc [»rigne! Tad u pomoč budi meni, Kokama mi pokrij lica. Da nevidim strelj ognjeni. . . »Ah, budi mi tad sestrica.« Kad pozove domovina '1 rubljem slave sokolove, Pa i mene med ju ove Iste kano verna sina ; blagoslov1 me u to ime, S dužnoštju me ti pobrati, I slohodju nadahni me . . . »»Ab budi tada mati! Kad mi hudu usti modre — K<» àto sad su oči tvoje, I studeno télo moje Kad na črne melnii odre; Ti pred kritiem sklopi ruke, Za d uši n mi moleč dÌSo, Da mi vtxk se spasi muke . . . »Ah budi lad moj ant/jfu /« Ti me pitaš s dušo m brižnom, Kako želim da me služiš, Da mi s dušom dušu družiš U životu časobižnom P Razne roke, razne staže Pokazali ti, srdce mlado, Roje treba da se paze . . . Paniti dobro, moja lado ! L v Ö x #. Tri moči. Ditirambo. Dok sc smès joS gnase srèd prosiora Bcz vrčmena, mere i pravila, Iz bezkrajnog neizmernosti mora Digne višnji i ruke i krila : .lednim trenom du gib trepavicah Otvrde se bčžne smési, Drugim trenom, a uresi Svét se luòom od sunùnih zènicab. Evo nebo, kopno, more sinje: Ljude, erve, raje, pustinje ! Tko ta j izli od svesilc rog ? . . . . — Svemoguči Bog. Dok caruje Bog, to se pojavi Iz umrlih bitje divno smelo (Odi — oganj, krv mn — vino vrelo) Digne glavu sjajucu u slavi, Na šareno vito krilo Krasnih mediali um postavi ; Na zidu m se lužeči nemilo, Kori Boga, dr ma mu prestol je, Hvastajuč se s ve da cini Bolje . . . Prija z nie namestja u nebo Bogove, Svčt prevratja, pravec stvore nove, U raje p re Iva ra bezplodne pustinje, Otoke plovuce 1 divno cvatuče Melje u more sinje ; Med sa dubja kapat čini, C vasti rui e na trnini, Rčke točit sladost mlika Ovce plodit zlatno runo, Gore kamenje blčska puno, Oa s jase s uresa razlika Zemlja svakolika .... Tko biaše taj tv o rac, taj besnik ? . .. — ('.ovčk pčsnik. Time s neba najvedrieg lica Sidje dčvojčica, Ml jezi n če božjeg uma I večne mudrosti : Čelo drago, vedro, od razuma 3>°(( 44 >« O . ’-'jii- Bi re« ila stoji » njem prestò, Oči izvor sviuli blaženosti1, Usta sviuli mil in’ mèsto. Vlail ju krije bèli, prosti ; U desnoj joj pru t a k pozlal jeni, U lèv oj — bič gvoideni. Viinji iznad iarkieli oblaka’ — Svog podnožja — zemlju gledi, Gdè se bori s dobrom strast opaka, l grèli hoče svèt da podit bedi. Rog u svètom s vom gnjevu i srdu, Da pedepsa pa k ost grd n, Digne s trèskom desnicu, Al da vidiš dèvojàicu ! Podbvati ni 11 ruku tvnlu , . . Rog mljezinèe »pazi, A très — nerazi. A pèsnik? Na medjašu svela’ Üad boravi, valru tla ugrabi, (Šlo na vèke zemlji bi olela), Njom da olme smrti rod slabi : U nebeške di že ga visine S prestolja ä njim Boga da skine: Al glè dčte gdè se smijuc ujavi! Pogled ne ga u oči, Oko njega vàs svèt se zatoči, Oholost ga ostavi.... Vaj u kosti strta su mu kl ila !... Ah odkod ta dragohčsna sila? To je prutak zlatni, bič zelje/ni — To si ti, ljubezni! ». Nirotlcn. Vnrabol*. Za zelen vèncac berne qyètljice, Prolazi dčva kraj sirotice : 13) »Ah mili Bože, da je sad meni »K ružam n onaj vènòac zeleni! »Volila bi tu ma òasak stati, »INeoo sto godin’ na lèbi sjati!« — Tako uzdi.še željna bez mère. Dèva ponikne, cvètak ubere, Do kitnih ruiah u vènèac stavi, TNa glavu metne vènèac gizdavi. S prva u vèncu nježnoga téla Cvètljica nasa stoji vesela ; Al èim se sunce više uzdigne, 1 žarkim zračim do vènca stigne, Evo zlo po nju, sirota sahne, Glaviču skloni, težko uzdahne: »Ali mili Bože, da lude glave! »Bila sam srètna sred zelen - trave ; » Ali me tasta ielja zahiti, »Stati uz ruiu ito Venèac kiti ; ii Evo me kako ludo poginu’ ! . . . Čim to izusti, veé i premimi. Koga god u dol iiaiiivsli sudha, Wek ga na goril novnčc iudba. xvxx&y. i(‘X IO. M v» vetriča. Parabola. Izza sinjeg mora a od juga Posije Vesna dva sinka dva druga — Dva vetriča k iz.toku studenti. Da Morani 14j odlud dècu krenu, I riaveste njen dolazak tieam, Vodam, njivam, livadam, sumicam. Prvi leti k visokoj planini, Drugi leti k zabitnoj dolini. Tek što s’ ovaj stane dolom setat, Ustma duhat, topla krila kretat, Neprolaze tri deliri dana, Pridizat se «stane več sva strana, Po prodolili hujit, cvètat trava, Zelenit se livada, dubrava, Polja šarit od zlatnih metuljah, Luzi glasit od drozdali, slavuljah, SuÀtit listje i njiliat se grane. A kad vide to dèca Morane Mraz i Zima ljuto uplaseno Odu dalko za more ledeno. Dok to biva u srèdi doline, Sidje vèlrié k drugu s vom s planine, Vàs ozebo, pogruzen u Lugu Stane ovak sborit svomu drugu . »Ah moj bratco! Bog li dade siètju; »Lepo j’ ovdè. sve sdiva u cvčtju ; »Stvore tvoje sunce milo gleda »Ko nad zibk o m majka sanak deda: »Al zlo ti je ondé srèd planine, »Koju grade tvidom stražo m strne. »Tu ti vise Mraz i ljuta Zima »Prikovana glatnima laneima. »Tu simašce jasno sjà - al hladno, »Buče vihri žestoki bezvladno, »Ljuti orli silnim krilma hi ju, »Zli ga v rani g ra k t ju é krug se vi ju. »Tu nevidis ni zemlje ni drva, »Veče leii večni led od prva. »Tu se kinih tri dni al zaludo, >»Tko ée stopit led, kamenje hudo ? »Vis kako ti jadan vas ozebo'! .. . »Proklelo je ono mèsto nebo c Čujlc, h vat jo ! koih duši sc irude, Da prolèlje sto p ré u nas budu : Nej te nosil ognja u višine, Vcó sla zi te u smerne doline : 'Vu sirite krila zdravog uma, 1 čestitog srd ca rčč bez šuma ; I do mala past če led s naroda. Krasnim cvetom pro c va s ti sloboda : Kad razgrčlo sunce sve doline, A led sam če kopmiti s planine. Tu sc Vesna ud orniti blaga ; dei bo, znajte, brat jo moja draga ! Gdč vidite zelene vrhunce. Tu f več zemlju />ri* razgrPlo sume. 11* fwolub 8 m vrnita. Tica golub pletiaàe gučeči Prosto gnjèzdo kud če mlade leči. Tim odnèkud bés svraku d o nese, Te ti grdno na njeg se otrese: »Oj budalo! sta ti ovdč radis? »Kako pevaS ? kako gnjezdo gradiš ? »Ajd u sumu, ostavi to polje, »A ja éu te naučiti bolje: »Sborit čvršlje, gradit k uče jače, »Pa i uz to bolje j èst kolače.« Poniz.no joj golub odgovori: »,Ja ču ostat, kako Bog me stvori »,Moj je život na njegovo m krilu, ( »,Bog mi podà i narav i silu ; »,On kazuje Sta da svak dan rad im, »,Kako shorim, kakva gnjezda gradim: »,I vazda če mojim bili pita, »,Ako Bog da, u rod iti žita ‘« Tim odleti golub pod oblake. L juto gn jev se upali u sv rake ; Skupi krila, pa se u čemeru Od mah pusti za njim u polčru. Nu, ito kažu, Viànji uzfok inaile, Zaito kozi ilugi rep nedade, Da u svrake nisu kralka krila, Kratka krila, rep težak, dugačak, Gore bi sc njemu «svetila, INcgo misti ili vrabcu mačak. Al svraka jo* goloba nij shvat’la, Izmorenili krilah pade na tla. Čujtc, bratjo, zailravski susAdi! Kó sto ticam viinji Bog naredi, Da sve slmile slot svoje naravi. Svoje ljubeč i radeč s ljubavi, — Tako i nam Viinji narav poda. Da slAdimo slut pravog naroda, Da sborimo, kako dčdi iAtu, Da glcdimo, kud nas votli zvAzda, Da gradimo na svojem zemljiilu, Da branimo naiib starili gnjAzda, Ostavljajuč čiste i umikom .... Zaito dakle Vi prokletom rukom Razgradjujel’ domače nam sgrade? Rotj je otnc i srnine le »finde, Zaito razim liaile narav pukom. 1 53. Molim. Kó najlepši slem Čista U vedrini sjaje luna, A okó nje sjajna kruna Od òstalih zvezdah Mista — Kann vt>nac od kamena’ Blistajuéih srèd prstena. Kand ustnia deda mlada, Kada usnu dobre vdlje, Mirno sniva lug i polje, Odisajué sapom hlada, Tek d to slavulj — nas pobratim Lu^ proslavlja kljunom zlalim. Lèpa j’ zemlja, koju si obrö Ti za narod svoj golubji, Raj na zemlji raja ljubji ; Lčpo j’ nebo, vččno dobro ! Koc razapè bi red prosti Nad njim šator od milosti. . e»°C 52 >«5 Tek jed no još crv tvoj prosi : Iz med j zemlje (znaj ) i neba Digni magie i. odnosi, Da ée imat, kó sto treba, K, tvomu nebu duh narodan Pul s ved j ja sa n i Slobodan. C. Izza mora. . spirinone balwany . . W inilijonowy.rh lerzarh k olii ja wspanialr Mirrar zi eolia inuszlr, perly | koralr Sesiri Anki. Posveta. Sorella, oli nome quanto sei varo ! Sestro Anko, srdce uiilo ! Kako I jubav Ioli iiutogu Nagraditi tvhi mogu, Otl kolèvke moje vilo? Smeli inovnar kad ostavi Dom i Ijubu u nemiru, Šiljc zlato, biser, viru Iz daljine da joj javi. Ja ostavi!» kraj svoj rotini. 1’vog se liAib lica mila, Slaba jiroslrèb svvl vtHrila Ma piai sllizki i zahodni. T Ali na daljne liictmi' su ZaiH-le m v bure strasti, Gdt ja vidtxh slavn c v asti U kitnome »vom urcsti ! A! uve stalna j' bralska včra Zato evo izza mora — Sijem ti svčlao sad u dvora Gjerdan IjuAtuv1 i bisera’. Primi, sestro, darak mio, .S kojem brat te sada dvori, Blagoslovi i govori: »»Opel mi se ali vratio!* ♦«@34* 1. Hartont i >nlost. nArh ridom, arh rationi K. L. C r I a k o v a k y. Kadosti, radosti ! Ružiče rumena ! Samo iao i »koda, Šlo nejmai korena : Dojde včtar — raztrese le, Dojde 1’ voda — raznese te. Ali iao i škoda Sto ncjmai korena. Žalosti, žalosti ! Grki si ti koren ; Nit ijedan na tebi Cvčtak nebi stvore» : Kolko lizdibab srdce pusti, Dokle tebe neizusti ; Kolko I’ suzali nepane, Dok sc tuge nabrane ! 15. Zimski večer. „Buriti »igluju nrliu krnet A I* U s k lìura magioni nebo krije, Vihar s ceste snèg mele, 'l'o kó ljuta zver zavije, To zaplače kó dète ; To li trže krov stiäteni, Da zašušti slamom dvor, To kó putnik zakasnjeni Kuca silno na prOzor. »Kolibica naša stara 'l užna je i hez luči. .., Šla ti laku, moja Mara, 1’okraj vrataii zamuči? »Da li ti je divjim pjenjem Bure duša stravljena ? Ili drčmaš pod zučenjem Svoga šimšir- vretena? »Iipij jediiu, dtugarice Moje s re «e pod mladost ! . Jošte jednu, pó čašice . . . Proč če tuga, doc radost . »Zapoj pčsmu, »kak sèni ca Srèlna bila u rodu« ; Zapoj pèsmu, »kak dèvica Uranila na vodu«. Bura magio m nebo krije, Vihar s ceste snèg mete, To ko ljuta z vèr zavije, To za plače kó dète. Iz pij izpij, moja Mare ! Več je kasno u pònoč. . Zaboravi jade stare: Bog če dati, te če doč. 3. Sliiiat i ciillvat. ,,iVloja pieszczotka *dy w wesoléj ehwili“ . .. A. IM i e k i e w i c z. Kada u veselom počmes razgovoru Saptat, guóat, sborit, sladka in o ja dušo ! Toli milo šaptješ, gučiš po izboru. Da lišit se slova nehtiuc nijednog, Nesmem ti prekinul razgovora mednog, Veé bi uvčk samo slušO, slušd, slušo. Nu kad vatra rečih oči ti zapali, Počme od obrazah ruže ti razkrivat, A biser - zubiči s jat med ju korali,— Ah on čas pogledam očima te smelim, Ustnice primičem, slušati neželim, Več samo celivat, celivat, celivat. S»=C 61 >«s S. Kazicovor. „Kochanko moja! na coz nam rozmowa“. . .. A. .M i c k i e v i c z. IN a »to da je, dušo, besèda nam ova ? Zašto težed réèma svojim žar podelil, Nemogu ti duSe ja u dušu prelit? Zasto se vèk trudim drobit ju na slova, Koja — prvo neg se p ri mu srdca, uba — Ili zrak razhladi il vétar razduba ? »Ljubim te ah ljubim !« stoput vicem tadar, A ti se žalostiš i počimaš gnjevat, Sto 1 j ubavi svoje nišam ipak kadar Dosta izgovorit, izrazit, izpévat, Veé k<> mrtav bledim neznaduč sposoba,**) Udat znak življenja, odkupit nas groba. Umorili veé pamet sv e dokazivanjem, Sad boeu da s tvojim stopim usta ova, Tako razgovaram srdca se kucanjcm, Razbludnim uzdasi i žarom cèlova’, — Tako razgovaram sate, danke, léta Tja do konca sveta i po koncu sveta. Ii. Nnniik. „Chor i a/, z m us z o n n bcdziesz me porzneič . .. A. JVfickiewic z. Premda primorana hočeš me ostavit. Ako lì nego j iS za me ljuba v manju, — Nem oj ipak ta d a žalvstju me travi t: Na ra zs Lan ju niti sl ovca o ra zs lan ju. U oči tog jutra poslédnji tre n uta k U razkoših sladko neka jo» prevali, A rim hude lučio sudbine nas prut.ak Prvo od otrova tri kaplje mi nalij. Tad eu s tvojim ustma sloz.it usta ova, Neodmieat, smrtno dok nemire krilo, Nek razkošno usnem za veke vèkova1 Celivajuč lica, gleda j uc te milo. Nu kad prodje ovi>k slova gledi Usèèena grobnoj ploèi, Da pritežu tvoje odi, Gospft, na se ovi redi. UzùitaS li knjigi» is tu, Kad hudem se presta vio, Znaj u o vom da je listu M o ga srdea živi dio. »< «n >« IO. Hio Im Nvètn. T\>hnit hin die Welt! sprach Zen» von »einen Höhen.” Kr. v S eli i 11 e r »Evo svéta ! (reče Bog nčk’ clanak) »Budi vami i bcz mite! Predo na vas i na vas ostanak ! »Al se bratski pogoditi!« Sve nagi ne k diobi br/.e bolje; Svak izbere po s vom umu : Kmet okupi goricu i polje ; Knez ogradi za lov sumu; Kupac segne po Žitku i vinu ; Pop izluòi za se sveta k ; Car na ceste udari carinu. Reče kmetu : Da j desetak ! Cim razgrabljen kup svčtnib d obara , Do jde i pesnik odnvkuda ; Al irnadc sve vet- gospodara : Ab dodo si veé zaluda ! -»-L Id >« Pisnik. Vaj me! zar éu sàm izmeclj dò vice Tvoje ostat ja bez. dèla ? Ja, koj vèr no dvorim tvoje lice, Srd ca čista i vesela. H oi). \li liog s lobom, gdè si o pet sni\ ao ? Sinko dragi, tvorče pešam’ ' Bàie l.i doc, dok sam razdtijivao ! Šlo s’ zakasnili, kriv ti nčsam! PSsnik. U za te sam s ta o s duiom mlado,». Gledao tebe » tv Oj slavi ; Slušao kako sklad sbori sa skladom ; Tu ti se dub moj zabavi. K oi). Sad šla četno ? Svèt ljudi ima jo : Jedin raj joü moje j’ blagu ; Nu a ko ti mio stanali u raju, A ti dola/.’ kad li drago ' 11. Pod prozorom. Premic«.* „Leiin flehen meine Lieder . . .u L H e 11 s l a b. Moja pèsma krotko moli Kvot tu tihu noé : Dodji s bèla grada doli, vodji, dušo, dodj ! Susteé tresu grane bori U ui^seùini: Nek te, dušo, strah nemori ; TXepriatelj spi. Čuj slavica u d uh ravi ! Va p i pjegov pčv : „Utčsi ga, Sto ga stravi Wajkrasuija dev’ ! u On razumi srdea jade, Milili udes hud; On raz.blažit pésmom znade Svaku nježnu grud. * U glatt metnuo Schubert Ded’ i tebe da razblazi: Sidji k men’ u gaj ! Ali smduj se i pokaži Pčvcu pul u raj ! Ali put u raj ! IS Metulj. h N ai ir v avte It primlrnipa . . • u A 1 p h. «I e La m ar line Rodit se s prolčljem, S ražami unititi, Čistim /.rakom pit val. Na krilili vetrina, Njibal se na njedrili Ruialt tek razviti’, Opajat krasotom, Mirisom r.včlljica’, Prah stresivši s krilati Mlado i he/. tuge Kano dali se uznčt U nebeške kruge ; — Elo od metulja Prekrasne sudbine! Nije 1’ slična želji, Šlo včk dalje hiti; Prvo stvar oskube, Neg se je nasiti; Nakon k nebu vrati, Tu u slast razmine. IHfsXX 1 S. Itiiìa. * „Je vis la rose e kò zora, rano kad Iznese luč nebesku ...« Kaži mi, Krasna d évo 1 Kaži mi: Hočeš li igrat ? . . »Dignc sc šapat, hvale šum, Svako ju dvorit prosi; Jer svako srdce, svak ju um ftad ružc sve uznosi .... « Kaži mi, Krasno srdce! Kaži mi : Hočeš li igrat ?...«< * U Klas mulimo Iter ko Li vadi é. a< ir> >« u Do jele i junak pesnik k n joj, Uzliiljen roiiec pèsme : Divna je ruža i nje goj, Al se je taknut nesme.. sto nanè kuez - Arnalda Zorom na lèp Gjurgjev dan? Na ruci mu sivi sokó, Lov loviti ide mlad ; Pa zagleda brod tanahan, Gdè stiiaše več na kraj : Od svile mu béla jedra, Od šimsira kalarka. Na toin brodu divnu pesniu Zapévao mlad mornar : Utaži se sumno more ; Ukroti se ljut vihar ; Sto plivahu na dnu ribe, Ui/.u glave iz mora ; Sto ieljahu zrakom lice, Sad padaju vrb broda. »O moj brode, drevo tanko ! »Čuvao teh c Bog od zla ! »Od napast ili bvlog svčta, »Kad ti brodiš morski val; »Od plitvinah Almerijsjuh, »Gcbraltarskih Misurali, »Od zatokah Mietaèkijeh, »Od Flanderskih pèàòarah, »I (id burah kraj Leona, «Ode ti prčti zla propast!« — A govori knez Arnaldos Pamti dobro govor ta p: »,A Boga ti, mlad mornaru ! »,Odkud tebe pésma ta?— Odgovara mlad mornaru: »Ja nekažem pòsme ove, »TNeg na more tko se da » IS. Ilèvojha It raj m ura. „Yo me levantara, madre ... II o m m« v e v i e j o. Ja uranih up re d zoru Na Ičp častni Gjurgjev dan, V id čil m o mu gdč tu s Lase Rublje perut; kraj mora. Sama pere, sama /.ima, Sama vèsi na grm mlad. Dok se suši rublje bèlo, Pčva pčsmu u ta j glas ; »Ali ljubavi, m.i 1 j uba vi ! »Gdč da tebe tražim sad?« More pada, more pljuska, Nit bregove ori glas; Moraa drži zlalan češal j ; Njime češe svilen p ra m : »Ah kaži mi, mlad mornaru, »Guvao tebe Bog od zla! »Jesi I’ vidio ljubav moju ? »Kud izčezc njezin trag?« 1(1. Sestric». Romanca. „Kolingo vissi Honza speranze . Luigi C a r r A r. Zivuc samotan bez svake slasti, Mrzili na vence plese i časti, Za radost mrtav, za ljuba v hladan, Svak mi sastanak biase dosadan, I)ok tvoje stilino nevidčh lice, Sladka sestrice! sladka sestrice! Kad me nančla prviput sgoda, Da le ja vidčh u na&eg roda, Duh mi kar ase: a S toni se več skobi’«! Al neznah — kadč ? u kój li dobi. INu sulce reKe : Elo ti j' lice Tvoje sestrice, tvoje sestrice! Sestrice! ime li raže od zlata! Sad slopram čutim, kad si mi data, Da ne j ma d raže g srdascu slov ca, Nit ime »druga« uit glas »ijuhovca« : Zato ce zvečal, vék moje žice : Zlaiua sestrice ! zlatna sestrice! TNaci ceš tragah moj o j ljuba vi Mladim prolètjem u cvetju, travi : Vetrič, sto igra s listjem mladimc, ( Čini se) šaptje krasno to ime, Letjiic žuhore te lasla vice : Moja sestrice ! moja sestrice ! Bud’ ja konjiča vladao po danku, Budi pod večer ladjicu tanku, Livadam, vodam, šumam i njivam Uvčk to sladko ime prizivam ; Klice ma želja ncizmenice : Dodji sestrice ! dodji sestrice ! Kad me pogleda srééa popréko, Pomislim na te, Sto si dal« ko, A brižna duèa mali se okrèpi »Kose svilene, oČiuh lepi' (Kaže mi) imas prija tel j icu — »Znaš li sestricu ! z nas li sesti icu Pošlo mi inajku ole zla srčča, Ljubav brižljiva, briga ljubeča Cim me ostavi (sudili) da pusli Sasvim me luga m pasi u čeljusti ; Al mi po via! ja vedra ju lica — Opel sestrica, opel sestrica. Kad jedilom st igne strašan on ila na k ; Ko j če bil nama slednji razslanak, Prvo neg smrt mi glas obuslavi, Da včrno srdce još te pozdravi Nek skrajne bud.u te besedice : S Bogom sestrice! s Bogom sestrice! e»«#S# 7T* Povèstice. f fc'W' j.k ,11 un III. ime jak .Umih* "“C V.šak del*! in»è n»»l»v*. K H >1 #<•'* f*r»li izilajlce» U 1886.) IN a sablju visoki, Na sablju duhoki Grob na polju sloji jcdan ; Nad grobom križ vrèdan. Na toni križu sèdi, I niz polje gledi Crn ga v ra n, pa grakljuó vièc, I ljulo nariče Zašlo \ičes, lice Grdna /.lokobmit:;' S òije se li rugai raue, Cr ni moj ga vrane ? Ja sc rugam s toga, Sto sad vojna svoga Kapetanka mlada čeka Željno iz daleka. Ja ti vicem s toga, Sto kletva -- nesloga Još u ratno kolo hvala Sv c brata na brata. Jcsu r težke ove Daske ti duhove? Jel’ ti mučno ljube stanje, Težko uzdisauje ? Jel’ ti za o maèa I konja jahača ? Ž90 Ato né m reè 17 ) na krvav u Polju venčat glavu ? — Nisu težke ove Daske mi dubove; Mit mi mučno tvoje stanje, Težko uzdisauje. IN it mi žao maca, Nit konja jahača, Nit sto nem rem na krvavu Polju vènèal glavu. Neg mi žao, sto moja liralja bez pokoja Ali ! prekletstvo u grob meču Na mene nesrecu. Slo ko nizko p selo Biah za tud j e kleto Pleme na zlo vek pripravan, S ve da hudem slavati. Ah ! puno mi žao, Šlo sam za njeg slao, Od reko se svóm narodu, Taruc mu slobodu. To ti mene žestje Sad kida neg klè.Uje ; Jaduu dušu s v ud p roga 11 ja lic/, pomilovanja. A le ljule srde — Uspomene grde — Ali nemože niàta dignut, Nit ublažit, prignul. Mač kraj mene leži, Križ na prsih Leži : iVfad me že/.e kano plamen, Križ tisti kó kamen ; Jer za križ ta j proda’ Svu sreeu naroda, Kàrvcom njegvom mae si masti1, Dok m o rad e pasti. Ali prokleto hudi Ti srdee u grudi1 ! Vèk proklele, oči, krvi! Put i korak prvi ! I vvnac na plavi, S k oj im lisi krvavi U knjigu sam uložio, l on proklet bio! Za to mi je tèsan Grob i prostor lèsati, I pratalt se svak na meni Čini slup gvozdeni. Ah tla ée sc smilit — Tko moj grob razkrili!.. Pa izvadit trup na polje: bilo bi mi bolje! Al zahman! nemrjgu Mirovat mi kosti, Za.što ncjma ni pri Bogu Izdajstvu milosti. .... Tako se duh mori, Iz groba govori ; Tuge nitko neodvratja Neg gavrani b ra tja. A kad pónoé stike, Ka/. u, da se diže Kil vukodlak — trup iz groba, Slèp na oka oba. luko noécu svaku Trup ustavlja raku. Do pètlovili prvih prsni’ Okó groba htVsni ; Dok se smili nebu, l’a ga psi izgrcbu, A gavrani — orni gosti — Raztrose mu kosti. jiXrXjL o( =0= * ■la.jlink i vezir. lR) 1. Prvini e. Istom svane s iztoka dan bèli, IN a poljanu kroz gvozdena vrata Grnc narod kan od tičali jata ; Cook bi reko, vàs se grad vec seli. Kroz ulice iz Travnika grada Vode spelofc Kulaša hajduka, Od kojega, kó janje od vuka, Drhtje isti car srèd Carigrada. Vezir viòe: Davori d zelati ! Brie, d èco, na kolač djaurina ! Uteèe li danas, tako dina, Sutra ée nas po Travniku klati. . .. % Pseto djaursko ! deder besni sad e ! Pleni, robi nasu slavnu tiosnu, Vod’ u grade hajduòad ponosnu, Kolji Turke, plaši bule mlade! Grozno hajduk zu bi ma zaškrtnu, Oòim baci trèsah hiljadicu, . . . Zaljulja se vezir na konjiču, Kan da primio od njih ranu smrlnu. »,Nesprdaj se, krvniče vezire! Paniti dobro, šla ti kažem sada : Srèd pónoci doc éu ti u grada, Pa te ubit, tako meni vire!4« To još s kolca Kulaš progovori, Na vezita besno se nasmehne, Da mah vezir konjiča okrene, S meten ode, u grad se zatvori. 2. Smrt vezira. Vezir jakim stražami obsadi I Kulaša i sebe u gradu, Cim se sunce smili na za pad u, Od hajdukah tim da se zagradi. 1 več hodže k jaciji s in un ara h Razvikaše družbu pravoverno Čut je samo kroz šutnju večeru u Lnju pašah i korak straža rali. Vid« vezir baà okó pònoci : »Gde ste moiuci? gle Kulaš dolazi!« Skoče hrže u Sobu kavazi, Da veziru biulu ilo pomoči. »»Gdje je djaurin?«« .svaki od njih pita. — »Zar nesi dii, gdje me od je i,Zdravo, Tvàrdko ! zdravo, kume!« To rekavši k njemu slupa : Sta Lak čudno gledaš u tr.c ? Ta na časti bjasrno skupa. ».Nisi li mi ti u Kisu8) Sve obečao dušo svoje? Za svedoka u zapisu Tri na j j »r va vraga stoje. »,Nišam li te slusat mora’, A na tretje zime kraju Ti si ima o s ugovora Doči u Iti m na predaj u. »,Zapis dalje vev nesluži, Jur proslo je sedam /ima' : Vas sc pa k o na te tuži, Što n e misli» veó put Rima. ».Danas bil če konac lovu, Kraj dosadtiili tvojih psina’ : Rim ti bo v u kromu ovu. Ovd’ nevalja plemenàtina.*« Tvrdko hoče da kroz vrati Ujde na La j dictum acerbum: Za rukav ga vrag ulivati, kazuó: Gdè je nobile verbum ? 9) Kak ve, Bog zna, s vršil tu red? Vet* ga za vrat drži cljavo ; Ali Tvrdko pane u reč, Pa sc Bogme hrani zdravo. »Gleilaj zapis, m/l sotono ! Vidiš li ti sta je Adje ? PoslA lčtah ovo ono, Kad i na me red vet* d od je ; »Imam pravo jos tri pnta Upregnnt te u tri rad n je A ti imaš drla kruta Bas do točke svrsit zadnje. »Evo visi grb pod krovom — Slikovani konj na platnu: Podaj fcivot Konju ovom. Skuj na njega urdu zlatim. »A od peska bič mi spleti, Da éu imat čim ga tčrat ; U lug sgradi dvor i kititi, Da éu imat gilè vcčerat. »Oil lubahjab budi sgrada, Uiviiena bad vrh Kleka, 10) Krov od židskih budi brada’, Makom pribit prek i preka. »Evo svrdao mère dobre, Pedanj dugi, a prst slabi ; Ti k li naca h lak v ih, p obre, Tri u sva ko zrnce zabij. —« Mah se djavo posla prime: Konja stvori, krmi, poji, I bič splete u to ime, Glč ua služhu sve več stoji. Tvrdko uzjaSe, ria konju se Skokom vrti okó plotov ; Slupa, kasa. tèra kljuse ; Dok dospije — dvor je gotov. »Brate vraže! to je pravo, Al druge n is' jos sgotovio : Skupaj se ti ovile zdravo ; Vodu pop je blagoslovio.« Vrag se grdi i kostreči, Nèki bès ga peče, bode : Al gosine to su reči, ll) Po vrat dukne na st èd vode. Nu izleti mali kó s prače Tvesuči se kó l repo la : », Mo / si ( reče), j er iko nač če Gorju kupe!j za djavola? — »Jošte jedmi ! vid it če mo Rolko ur može car paklenski : G led a j onud ide sènio Moja ljuba, angjeo zenski. »Ja ču služit Relzebuba, 1 pod nosit tvoje t rude, A med ju ti in moja ljuba Nek k<> s muzem s lobom hude. • »Priscgni joj noč i d a na k Služim, ljuba v pum» valve, Ako i jed a n slorniA članak, Pogodba se mali nek salve.« Evo vraga ! vàs uzpreda, Kad smotri tu staru sljuku. Kan da slu ja, kan da gleda, Uzmièuéi traži kuku. 1 dok Tvrdko priporuda, Hrani vrata, kioh se lalio, Vrag kroz luknju prasne kljuèa, Pa se danas jos ni j vratio. ex.fi. E»o([ 129 ><3 Vlatja lAkoniüKti. n) Pred ni a n as lir svaki petak 1 svak drugi postni svetak Morem smudja dva dojdo.sta Za korizmu bogme dosta Jednog djaci tu ulove, I za obéd prigotove, * A za pleme drugi osla — Za kori/.mu bogme dosta. Taj uza se dojdue petak I najbližnji postni svetak Svog dovede op et gosta — Za korizmu bogme dosta Jrdnog o pet tu ulove, I /.a oböd prigotove, A za pleme drugi osta — Za korizmu bogme dosta. Al ih jcdnom djavo smete, Pa nčki djak, ludo dete, Oba zaklà za rad posta — Za korizmu boeme dosi,a. Sad da vidiš, brate, vraga ! Od tog casa nebi traga Veé n ij ed no in od tih gosta’ Za korizmu bogme dosi a. «Mh )o ■4 ral J Fiali aL. I3t Kralj Mati ja.4 s dvanajst dninah Brodi k grobu Isukrsta ; Pa ga uprav nasrčd mora Zakvačila bura čvrsta. Veli župan Vidoslavski : Mač moj znade dobro mlatit, Al je bogme ‘težko s morem, Jer ga nij moč gdč dohvatii. A Hvaletin junak veli: A ja s guslam1 vladam umno ; Al je mučan posò ovdč, Jer neslusa more sumno. Družbi sbori vitez Drago à, Srdce krotko kan u ovce : Meni nij bas stalo do me, INeg mi j1 stalo do ljubovce. IJ to pisne vrli Ratko, Baš kroz zube kuuuč zdravo : Da sam samo ja na suhu, Mak ar sve vas uzd djavoj A vladika Bogdan moli, Motreč more neraztopno : Ja sam, spase, tvoj deli ja, Ali pomoz mi sad na kopno ! A Vragutin zlo proklinja : Vladaoci močna pakla ! Držle ladju, da hude se Sad nekako još izmakla. Tu promrmlja raudri Pučko : Mnogim kazali, k ud je cesta, Al u mora kan u gluha Dobar savét nejma mèsta. Al si misli sta ra c Bčlko : Ja sam jurve star hrvoja, Zato bogrne žudiin zeljno Steč na suhu grob pokoja. Tim iizkliknv star Veselko : Vrag nas zani u tu stranu, Ja sam ucan dobru vinu, A ne lokat vo preko njih da se popne na prestò poljski, nego li domaóeg kojeg po.stenog vojvodu ili dru-gog velikaša, koj bibio poznavao narod ipotrČbstinc njegove i ljubi o domovinu svoju. Tko neče brala za brata, hoče tudjinu za gospodara. Ta izopače-na pohlèpa plemstva poljskog za gospodovanjem i nenavist izmed ju sebe otvori inostrancem u Poljsku vrata na stožer. Evo Stioče moj dragi, kakvim ti načinom propade poštena rčč (nobile verbum) plemiča poljskog a s njom i ustav, briduci osnovan na plemstvo ( per avellentium z va no narod poljski). — Ono isto načelo ustava i uredbah, sto je bilo nekada u Poljskoj. vlada dan danas jos i u U grško j i u sdruženih kraljevinah. I tu je samo plemič gospodar državni. Nu na čast gospodarstvo plemiču, dok je plemenit u svakom smislu, po imenu, umu i srdcu. I d o is ta tak a v ti je bio u staro vreme plemič hrvatski a ono i doskora. »To mi veruj, sinko moj ' na postemi mojn rPd•< (kazivso bi stari hrvatski plemič), a reč la valjala bi koliko da je dao od sebe pismo od sto pečata h. Tako ti je bilo onda. Ljudi su bili još istina prosti, nepismeni, nerazmazani ni odččom ni ničem. O deca njihova bila je koliko od svakog co vek a od ostalog naroda. Prost bio je onda plemič hrvatski, nu pošten , čist, stalan, pripravan svaki čas piatiti dug domovini, ako je trčbovaia, i tjlnvom. Nije se onda nitko nadtr-kivao za službami i gospodstvom. Nije li bilo to zlatno vrème? »Da K ogrne«, kaže prijateljica moja, statica od osamdeset godinah, prolivajuc suze od oči uh. »Krasno ti je bilo onda, sinko moj! Mi sve gospe bile smo jednake, koliko jednoj do božiča toliko i drugoj. A to ti je bilo porad toga, jerbo smo sve znale, da smo korčnite Horvatiče, a niš ta drugo. Nu sada hočemo da bu-demo nčšta drugo , nego na što nas je stvorio Bog. A odtuda ti dolazi gizdost, oholost, i drugo kojekakvo gospodstvo. Ah tomu ti onda nije bilo ni traga ni glasa« I tu ti mi sad stane pripoved a ti kao s brojanice sve dražesti onog nje-linog včka. A kako je sada? pitaš rae, dragi moj stioČe! O to ti sam dobro znaš; ako li ne-znaš, a ono još bolje za te. Neprolčva badava suzah od očiuh stara moja prijateljica s dolnjeg grada. O Bože moj milostivi! pomiluj nas i spasi domovinu ! 10. Klek. Glavicah , Sto se zovu Klek , ima puno u domovini našoj i u gornjih i u zapadnih Stranah. Divna je stvar, te sva gdč okó njih narod pripovčda, da se na njih u nočno doba sastaju vestire dolètjuéi lamo s tl al eli ih strana h jasuéi melle. Do sa vsi lamo (kaiu) da se uhvate u Itolo včštičko te se posle caste i mituju s djavoli. A taj njihov sabor tra j e , dok prvi pèlli nezapoju, pa onda k ud koja a svaka avo jo j kuci. Imam stari jedan rukopis od g. 1711. sadržavajuci za-glavni izpit d vi uh včšticah kranjskih. Tu ima po tanki opis i razlog tih sastanakah , vražjih milo-vanjah i častili polag izpovčsti istih obtuženicah. Znamenit nu strašno dokumenat Lui ine onih vré~ menab i slèposti njihove pravice ! . ». Nu da sc vratimo opel na naš Klek (da bogme kao pošteni ljudi, ko ji s včšticami neue posla da imadu). Klek jedan, a ono za nas najprvi ima u Ogulinskoj regimenti, i ti ga, pobratime moj ! svaki čas mo-žeš vidčti, ako imas srčen živèti u Zagrebu, pa ako se popneš na južno šetalište, pa pogledneš put Primorja [notn bene ako imaš i zdrave bistre oči, a nad lobom vedro nebo). Sto je u nas Klek, to je u Poljaka h Lìjsn górn *, na kojoj se sastaju kažu > poljske včštice. 11. Al g o sine to su rPči. Mickievicz kaže pv-no lčpo : Fjücz pan kaze, sluga musi. Nu ja za-sada to nikako nišam raogo bolje prevesti. 12. Pčsmu tu čila o sam u nčkakvom nèinàè-kom pèsniku, nu poslè mi nije nikako moglo past na pamet, u kojoj sam ju knjiži čila o. Nu buduči mi sasvim tim stalo do toga , da ju f, v h a gora zuavi n n« ki Plešivica (a t a k v i h ime nah od glav inali i gorah ima punti koil uhm). prevedem na na»ki , preveo sam ju za ne v olju onako iz glave kako sam do prilike mislio , da če biti bolje. Ti, učeni moj stioče, sukohit češ se š njo m (po svoj prilici) do k oj c vrčmc, šetajuči se po prostranih dubravah poesie teutonske Ti češ videt njezin tanki stas, sakriven pod dugačku bčlu i zlatem izvezenu svitu ; vidČt češ njczinu okruglu ruùicu, a ono skoro i zdravo lice. i modre oči i dugačke svilene pramove, a srd es tvoje razigrat če sc za tom plavokosom Germankom, pa če sasvim zaboravit na prostodušnu moju kčercu. Jedino se nadam, le če mi ju moči saèuvat u sardcu i pameti Ivo joj poznati i omiljeni glas njezinih ustiuli. Ako ni to, a jadnu si ju ! »Kukati če kano kukavica, Previjati kano lastavica, Uzdisati kano udovica, A plakati kano i dčvojka.« 12. Nasledovanje Uhlandove balladc »Kaiser Karls Meerfart.« Ja sam mèsto njega mctnuo »kralja Matjasa«, i nadam se da se tim tebi nišam z a stàio , buduci u gornjih naših Stranah »Kralj Matjaž« na tolik oj je slavi u pričicah naroda , koliko kod Francuzah Charlemayne (zvan u španjolskih nar. romancah et emperador Don Carlos). 14. Grlico. Sad ču, dragi moj stioče ! kazati nesla, sta u mom rodnom kraju znadu s ve bake, a naj pa če dèvojke, sto su več za udaju , a ti po svoj prilici dosad još neznas. (INi ja nebi znao do danas, da me po srééi nisu hake one zihrtle i n j ilia le, a ja da se ni sa in è njimi prijatelj io, slu-sajuéi kojekakve njihove razgovore.) Tu se najme priča i kazuje, da ce ona dévojka, (sto no onde kažu) zibali do godine (a ono prvo nego je do-sla pod venac), koja je u prolètje prviput dula na taste grlicu. Za to se kod nas dèvojke i ne-poste rado u prolètje, nego melju svako jutro, kako urane, po zalogaj hlèba u usta, dok necuju grlice. U kakvu može nesreču ugreinuti krasna seka, sto to ùiniti proposti, videt deš, dragi moj štiode! čitajuci pèsmu ovu.— 15. Sad, dragi moj pobratime! pripovèdat du ti za nčšto sto po svoj prilici ni ti ni babe mog zavičaja neznadu. Kazat cu ti ndšto o Modrinjaku l veku njegovo m. Lažes, sinko ! (kazat ée stara Prep. mejaši c a pokojnog mog otca). Bogmo la-žeš; ja znam dobro Modrinjaka. Poznavala sam ga, dok je kaplanovao kod sv. Tomasa. Bi o to Čo-vèk prekrasan. Rado bi u našu kuéu dolazio, a osobito rado vidjao na stolu krapce i gibanice. Kad bi on Šla takvog zaglcdao, od m ab bi me uhvatio pod pazuhe, zalmkriuo, pa udri na oko-lo. Pokojna moja mamica (Bog jim daj duši dobro !) mahala bi rukom kazivajudi : »Zn pet rhn božjih, ka; dèlnjn? Post je, pa pleše ju?« »,0 predraga mati ! (odgovorio bi M. na to) post nepost, Bog ni je nikomu odludio vreme, kad da bude vcseo a kad opet da se žalosti. Nego mi se veselimo kad nam je do veselja, a žalost i tuga onako nam dolazi svaki put prerano i u xao čas. A zasto daklc « Ako le ikad zanese zelja, znali kakva je bio obraza i lica Modrinjak, a li možeš dobro sgod-jeuu njegvu sliku vid ili u Srtčdištu kod bra tiča njegova Lovre Modrinjaka, kad te sreča jcduom la mo zavede. 16. Naredi. Narediti slov mčsto : unciniti, stvoriti. O loj slarogrčkoj pričici možeš, učeni moj stioče ! obširnie čitali u Homčrovoj Iliadi, knjiži I. (od kojeg pa do kojeg redka ? to če du-boka tvoja učehost sama pronaci). 17. Uesperidke bile su dèvice čuva j uče zla trie ja bu k e u divnom perivoju u nekak voj zapadnoj jiokrajini (učeni kažu na sadašnjem otoku Madeiri). One su se zvale Aretini»a, Affla i Hesperia. Božica Junona razlj ulila se na Urei j a Heia kleja) (kó slo biva višeputah te se i najkrasnie božice razljule na slabe ljude) i sladkim rččma sklonila kralja Eurystbeja na to? da ga upregnuo u one d va n a estere težke radnje. Medju timi radnja-mi bio je i onaj vratolomni poso , da donese od tih dčvicah rečene zlatne jabuke. Ti češ se može-bili grohotom nasmijati , kad uzčitaš da je poso vratoloman izmamiti jabuku dčvojci. Nu, dragi moj ! bila su ti onda druga vremena. Nišu se onda devojačke jabuke nosile na svčtlu, kao danas šlo se nose. Zato ti onda siromab Hreljo nije ni znao gdč da jih ima tra žiti, dok mu Prometej ne dokaže, u k o joj pokrajini da jih potraži. I ondč kad je pa o, nije još mogo pogoditi za perivoj, u kojem su čuvarice. Na poslčdku dogovori se s Atlasom , koj je ondč poblizu nosio na ledjima svojima ài ta v svèt. I tako se 011 težki in trudom j vda n red dokopa žudjenog tog blaga. (Čitaj o to m u mythologickih réènicih slova Alias i Herakles). Kod nas Slavljanah znaš, što znači jabuka t. j. ljubav. Isto onako mora te imaju i Hesperidske te jabuke svoje znamenovanje (valja da ono isto sto pojas [£iòrrf\ t. j. neoskvrnjeno devičanstvo ili vernost bračne ljub avi, jerbo bi jih poklanjali zaručnicam). 18. Otjrnd znači na slov. ono, sto u dolnjih Stranah baŠča, perivoj, vrt. 10. .Sn. Travenščak P a v a o kap. u Sunji i g Suškovič Josip nadstojnik siro-tišla biskupskog u Zagrebu. — l/kupno 20 izt. un >« 3. (Skupio g. iM r * k Al a x im, protokuliala duhovnog »tul» u Zagrebu.) (P. n.) g. Dr. Iliade vic Krunoslav prof. bogoslovja u Zagrebu, g. Juratovid Josip prebendar stolne crkve Zagr., g. Kugler P a- v a o, tajnik biskup. Zagreb., g. Š panie Ljudevit podbilježnik duh. stola Zagreb., g. Gasparič Franjo kancelista biskup. Zagr., g. K eni k Dragutin kancel. biskup. Zagr. i g. Mrak Maxim (kao gore). Ukupno 7 izt. 4. (Skupio g. Fola ego vic Nikola.) (P. n ) g. Antolek Dragutin mudroljub 1 god. , g. B arabas Adolf Gusta v bogosl. 4 god., g. Barab a 6 Gjuro bogosl. 1 god., g. Cerovac Franko Zagorski, g. Do j kovic Drag. bogosl. 1 god., g. Doljanin Vladislav, g. Drabié Vladisl bogosl. 2. god., g. Doma Mio bogosl. 3. god., g. Folnegovič IN i k o bogoslovac 3. god., g. G. M. Mojslavčanin, g. G ruden ic Vladimir, g. Haukovac Stiepko bogosl. 3 god., g. Herceg Drag. bogosl. 3. god., g Ivekovié Drag. mudrol. 1. god., g. Kralj Ivan, mudrolj. j. god, g. Križman id Hinko bogosl. 1. god., g. Kuril Josip bogosl. 2 god., g Markovič Miloš bog. 3 god. , g. Mars id Josip bogosl. 3. god., g. M a s e k Ivan, bogosl. 3. god., g. Mataòió St i ep a n mudrolj. 2 god., g. Matic Miroslav bogosl 3. god. . g. Matu nei Martin mudr. 1. god. , g. Mih el j id Franjo mudrolj. 1. god., g. Mikulin Josip muilrolj. 1 god., g. Pavice Josip mudi. 2. god., g. Perkovac Ivan m 11 d rol j. 2. god., g. Ra do čaj Janko bogosl. 2. god., g. Šegerc Radoslav mudrolj. 1. god., g. Sna p Konrad bogosl. 2. god., g. Stefina Janko bogosl. 1. god., g. S uti Frane bogosl. 3. god., Svigli n Janko mudrolj. 2. god., g. Vagner Pero bogosl. 1. god., g. V a liter Drag. bogosl. 4. god., Va rdi a n Ivan bogosl. 1. god., g. Vajgand Franjo mudr. I. god , g. Vojaček Drag. mudrolj. 2. god., g. Vuk Ivan bogosl. 4. god., g. V u k-manie Ivo bogosl. 1. god., g. Rača Pa va o bogosl. 4. god., g. Golub Josip sluš. mudr. 1. god. i knjižnica M1 a d c i i duhovne séme nista Zagrebačkog. Ukupno 48 ist- 5. f Skupio g. 11 r a n i 1 o v i è Vladimir.) (P. n. ) g. M a r k o S t i i c sluš. pesništva, d r u ž-t v o m l a d c ž i s è m e n i s. G. S. ()., g. Hèrgcàié Dragió pravnik 2. god., g. Križanič G j uro mudrolj. 1. god. , g. Vodinčič K'run o sla v mudr. 1.god., g. Friš Pavao mudrolj. 1. god., g. Bernard id Antun mudr. 1. god., g. Gajski Vlad. bogosl. 1. god., g. Fra n ko vió Ma to mudrolj. 1 god., g. Katk id Val r osla v mudrolj. 1. god., g. Basar Ivan mudrolj., g. 1) r a-gclic Vladimir, klerik sl. bisk. Križ,, g. S o-I a ri d ek Franjo mudr. 2. god. , g. B u b a-novic Ljuba n mudrolj. 1. god., g. Agnesi Vi no sl a v mudrolj. 2. god., g. Sanic Janko bogoal. 4. god. i g. H r a n i 1 o v i <• Vladimir hogosl. ü. goti. — Vknpnu 17 ■ V c 1 j u t i n priseinik banskog stola, g. Žerjavic ti e r k o (iskal. 2 iit., g. Lovrenčič V č k o s 1 a v kr. lemljomčr, g. H è r i i c D r a g u t in kavandiia , g. Ga veli a Gj oko trgovac, g. U i .a r e v i d Jakov Dr. medicine, g. Zengeval Drag. c. k. poručnik, g. Zengeval Feri slu A. mudr. 2. god., ti č 1 i č Augusto, g. Jankovič Pere, g. Jezerinec Adalbert, g. Užare- v i č Luka bogosl. u Pečubu, g. Ivan Kuku Ij e vid S a k c i n s k i , g. Dr. Demeter Dimitria, g. Nikolič Konstandin, do-morodac, g. He pl er G j uro trgovac , g. V i-danič Janko gradjan. klobučar, g. L i v a d i č Kam ilo sluä, pravah, g. Striga ti è 1 a n pomočnik kod kr. arkiva, g. Pihler Ljudevit vlastelin, g. Ja nožič Janko sluš. mu-droljubja , g. Matošič Adolfo pris. banskog stola, g. Tuška n Marko liškal , g. Čegelj Drag. slu.š. pravah, g. Lisinski V a t r o s I a v pri«, banskog stola, g. Josipovi* S t è p k o slus pcsničlva, g. Pogorelec Jakob gradj. locar, g. Jagodič Jagoda Franjo g rad j. pekar, g. K 1 i n č i č Ivan slu*, mudroljubja, g. Župan L avo.s lav gradj. bukvovez, g. Rada-kovié Matija gradj. remenar, g Spol ja r Ivan gradj. krznar, g. Sna p Berko gradj. pekar, g. Celinič Ivan advokat, g. Ožego-vié Me telo BarlebaSevački poklisar. kr. H. S. D. na saboru Ugrskom , g. Cuculiò To m i s I a v advokat, g. K. r e s t i c Nikola pris. banskog stola, g. Miklousič J. kap. na Ose-kovu, g. Dol hov Gustav slu.4. pravali, g. Vrbančič Anto biljeŽnik stol. občine Dra ganičke, g. Jagodič Josip advokat na Jastre-barskom, g. Popovič Mile advokat u Karlovcu, g. Hat z Pa va o trgovac u Zagrebu, g. Mondekar Ljuba n kr. zemljoročr, g. M i I-6ič Mavro slu». mudr , g. Zdenčaj Gustav Zahromičgradski slu*, mudroljubja, g. Bosiljcvac Marko sluš mudr., g L o-vak Tomo slus. mudr., g. K i e p a eli Milan slus. mudr., g. Horvat Juraj pisar, g. G rabi n a Nikola advokat, g. Muhič Josip advokat, g. Vakanovič Anto veliki fiškal sl. gradomeilje Zagrebačke 2 izt., g. Pro us J urednik Zagr. nČm. novinah, g. UžarevicLuka svilar u Irigu u Slav., g. Uiarevič G j ur o, bilježnik u Orahovici, g Priča Maxim, sl uà. prava h u Zagr. , g Nikolič Vasilj Vladimir pris. banskog stola, g. Miloševič Ciril gradj krojač u Zagr., g. L a u s i n Jakov gr. krojač, g. M a » e k Josip gr. krojač, g. Fuchs Josip gr. mesar, g. Cuci Josip praktikant kod sl. generalkomande u Zagrebu , g. Stazi c Franjo nar. pčvač, g. Bogu no vid Mile, g. RašetaMane, g Kosanovid Jovo, g.Ser-tid Ivo, g. Run j a n in Josip, g. Begovid Pero (sva šestorica kadeti slavnih hàrvatsko-sla-vonskili krajisničkih regimentih), g. Bogovič Mirko začastni podbilježnik slav. gradomedje Zagrebačke, g Malin Alexander, g. Malin Jovan, g. M a 1 i n IV a u m, 8 izt. i g. A r e 5 i c Pere trgovci Zagrcbački, gja. Aresid Eliza rod j. Malinova, g. L a u r i n s e k Tomko lèdili k sl. gradom. Zagrebačke, g. Spai d Damian advokat i biljež. slav. magistrata kapto-loinskog, g. Rozgaj Vladimir pravnik, g. Čižmek Stèpan gr. krojač, g. Tkalčič Stè-pan gr. postular, g. Ferenc Josip tajnik IN j. Preuz. bana hrv. slav. dalmatinskog , g. Dr. Rakovec Alexa lèòitelj i upravitelj toplicah Varaždinskih, g. Rakovec Dragutin tajnik i čuvar gospodarskog druživa, g. Vukutinovid Ljudevit vrhovni sudac slav. gradom. Kri-žcvačke u kotaru Mojslavačkom , g- Rubido Anto fiškal, g, Mažuranid Auto prof., g. Mažuranid Ivan advokat u Karlovcu, g. Mažuranid Matko kovač u Vinodolu, g. Dr. Krieger Josip tčlesni lččitelj Nj. Preuzv. bi-skupa Zagrebačkog 2 izt., g. M r a o v i d V a si- li j trgovac, i g. Andria Andric kap. i propo-včdnik var. Zagrebačke. — Ukujmo 105 izt» Bistrica. (Poslala go k poj a S ta udu ar D r n g o i 1 a.) (p. n.) Križmani c Ivan opat, podjaspnst i župnik kod BI. Mario Bistričke u Zagorju , g. Bèl o Sie Venceslav kapelan, g. Fink Edvard o kapelan, g. Kirlilchner V u r i kapelan , g. Zvozil Josip provisor Podgradski, go s p oj a Šlauduar D r a g o i 1 a rod j. Križmani č e v a i gospodična Stauduarova Gabriel k a kci njezina.— V kupno 7 izt- Krapina. (P. n.) g. Kčrlcža J. bilježnik m. krapin-skog, 10 iztisakah. K orlov ac. (P. n.) g. U tčšen ovic O gn jo sla v, c. kr. poručnik upravitel jstva 12 iztisakah. g. V r a-n i c z a n j Ambrož f mladji) vlastelin 12 iztis. — Vkupno 24 ist. RHovar. (Skupio g. M e s n r i ó V ti k o s 1 a v.) (P. n.) gr. Dcgoricia INikola od F r a u-cnvvalda c. kr. stotnik u miru, g. Mih a 1 i-n e c Josip c. kr stotnik u miru, g. 13 ud im ir P a va o, c. kr. stotnik sl. Gjurgjevačkog puka u Kapeli, g. Sciovie Aleksa, c. kr. stotnik sl. Gjurgjevačkog puka u Pilomači, g. C v a r c k V u j o, c. kr. nadporočnik sl. Križevačkog puka u Križu, g. Cvitar An lun, poručnik sl. Križ. puka. g Travinič Malia, e. kr. poručnik sl. Križ. puka, g. D o 1 o v è a k G j uro, c. kr poručnik sl. Križevačkog puka, g. R u s s an Berk o o. kr. poručnik sl. Križevačkog puka u miru u Semovcù. g. Lovrič Nikola, c. k. poručnik sl. Gjurgj. puka, g. D o ili g G j uro. c. k, poručnik sl. Gjurgj. puka, g. Per če vic Josip c. k. poručnik sl. Križevačkog puka, g- Koci M a v r o, c. k. poručnik sl. Križ puka u 'Zagrebu, g. grof Orsič BI ago rod od Slav eli č a, pitomac u c. k. hranilistu, g. Bedekovič Josip, grad. biljcž. u Bčlov., g. Blaž ur Josip, kap. u Topolovcu, g. Golubič Franjo, u Virju, g. Sp udi č Ivan, učil. nar. škol. u Bč-lovaru, g Čuvaj G j u r o, pomočnik nar. škol. u Bčlov., g. Mesarič V č k o s 1 a v, gradjanin, g. Žulič Gjuro, gradjanin, g. Indjič Svetozar, prakt. kod gospodarstva sl. Gjurgj. puka, g. P e 1 e č Demeter, trg. pomočnik , g. Matič Pero, stražm., g. Filipovič Simon, straž m , g. Dolerne Matko, korp. , g. Sabo lir. Gjuro, c. k. poručnik sl. Gjurgj. puka, g. Fi 1-jak Mirko, učitelj nar. škol. u Kapeli, i g. J a k-čin J o so, gradjanin. — V kujmo 30 izt. Ogulili- IVoslao g. Dr. Aleksander T e o d o r n v i r.) (P. n.) g. Babič Sava, kapelan iztočne crkve u Sadilovcu , g. Bara c Matija upravitelj /.upe Cerovničke , g. BI a g a i č Matko, n. kr. gran, nprav. uadporučnik u Dubravah, g. Božič Dragutin kap. u Ostarli, g. Boroe-vič Nikola, c. kr. gran, uprav, nadporučnik u Ogulinu, g. Bu nje va c Nikola Nikolaje vički, c. kr. kapetan u Ostarii, g. Gazi n Oj uro u Ostarii, g Hranilo vic Ilia, c. kr. praktikant upravit. gran., g. Jurisié Pere u Plaskom, g. Ko san o vic Mih ai 1, c. kr. stražm. u Ostarii, g. Kri z kov ič Anto, kap. u Ogulinu, g. Mandič St èpa n, c. kr. gran, uprav. poruČnik u Modrušu , g. Ma ta Aie Matija, župnik kod Marie Utésnice. g Ma ra d in M ih o vil u Josipovu dolu, g. M ih ano vi e Ivan, c. kr. gran, uprav, poruč. u Brindlu 3 iztiska, g. Mi kaši n o vic G juro, c. kr. podpo-ruč. u Vagancu, g. Miščevič Nikola, c. k. gran, kaplar u Ostarii, g. Filipovi«' Davorin u Plaikom, g. Sebalia Franjo, kap. u Josipovu dolu, g. Tarbuk M o is i a, c. k. g. uprav. poruČ. u Ostarii, g Dr. T e o do ro v i v Alexan-d e.r, c. k praktikant kod gr upraviteljstva u Ogulinu, g. Vučkovič Oj uro, c. kr. kaplar u Otoku, g. Zanič Vinko, vicearkidiakon i župnik u Ogulinu, i g. Zanič Ivan, kapelan u Ogulinu. — Vkujmo 27 izt. RPkn (primorska). (Poslan g. Far k a» Žiga.) (P. N.) g. Dali' A s t a V č k o s I a v kr. ad- voltai., g. I) a u h a eli y Ivan Doljski, zaèastni koncipista kod gubei nia Rèèkog, g. Farle ai Žiga, praktikant od koncepta kod gubernia Rèèkog, g. Klarié Simeon, kr. guhernialni komisar n kotam primorskom, g. Man »oni Ivan. kr. advokat , g. Marja è ev i é Bartol, aktuar kod komisariata gubernia Rèèkog, g. M è r z I j a k Eduardo, kr adjunkt koti inšpektorata tride-setnice i solarstva u Reci, g. Pa v lè tič J a-č i m, advokat i praktikant kod magistrata Rèèkog. g Sabi j ar Mibail, c. k. major u miru, g. I’roj er Josip Kavaliere, auskultant kod kr. rnèmbenog trgovaèkog suda u Reci, — Vkujmo JO izt- S lil v o ni J a. Nova Gr u di.H'a (Skupili gg. trgovci Koka n ovit i sinovi.) (P. n) g. Winkler Franjo iz Novskog, g. Milojevic Niko, straž., g. Jager Malia vodja iz Novske kumpanije, g. M a c k o v ió P a-j o iz Jesenovca, gg. Vas il j i Despot D è d o-viči iz Jesenovca, g. Marinovi c Milan iz Diakova, g- A1 e x i è Oj uro iz Petrovaradina, g. Sa et z (Zajec ? Janko iz Siska, g. Lack o-vic A. iz N. Gradiške, gja A n to no vic Antonija, domorodka, gja Da villa Katarina, domorodka (obèdve iz N. Gradiške) , g. M i h a 1 i-n a c A <1 a m , c. kr poruč. Gr. regim., g. Bo- =*«i no >«5 sanac Edvarde, kod upravitelistva is le reg. g. Raka s sovié V. poruč. upravileljni iste reg., g. K ne •/. e v ič M. iz St. Gradiške, g. Marino- vi 6 Marko iz St. Gradiške, g. Kokaoovič S t è p a n iz St. Gradiške 4 iztiska. — Ukupnu 20 iztisnknh. (Skupio g. kap. J. Vo te k.) '(P. n.) g. Filipovič Ivan, c. kr. pomoč-nik školjski, g. Obradovič J, c. kr. poročnik gr. reg., g. Plavčič J., c. kr. nadporue. kod uprav., g. S var z J. trgovac i g. Petek Jakov kapela». — l/kupno 5 izl. Vinkov n. (po g. prof. To palov 1 6 Malt.) Družtvo mladeži sčmeništa b i s k u p i j e D i a-k o v a r s k o - S r è m s k o - B o s a n s k c 12 i z L i— saka h. Jasenovac. G. Dédovié Nikola trgovac i kči njegova Maria — Ukupno 2 izt- Halmacin. (P. n.) g. Nikolajevič Gjorgjc, paro k iztočne crkve u Dubrovniku, g. Dr. Petra n o-vič Božidar, prelur na Visu 12 iztis., g. An d rij a S la zi č, prof. u Splitu 10 iztis., g. Brooi M a v r o , župnik u Novomgradu u boki Kotarskoj, i g. Preradovié Pere, c. k. nadporudnik kod pčšacke regimente grofa Gjulaja u Zadru. — Uku/mo 25 izlis. Štajerska. 1 f PohUo iz Gradca g. S term an H 1 a ž.) (P. n.) g. M u r S e c Josip, prof. na real-noj školi n Gradcu, g. Slanic Franjo, svečenik bisk. Sekavskc , g. Ila n tu.s a Ju raj, isto, g. P e r n a u s 1 S t é p a n , isto, g. C i r i n-g er Jernej, g. Kram pergar Lovro, g. Goli n ar Josip, g. Stran j sak Davorin, g. Polanec Andrò, g. Korošec J ura j, g. Puksir* Franjo, g. Mihelič Franjo, g. Jež S t è p a n , g. Ter sten jak Josip, g Trampuš Ivan, g. Sabati Mihovi 1, g. Sire T o m k o, g K I o b a s a Franjo, g. Modrinjak Matko, g. Meško Jakov, g. Bratuša Niko i g. S t e r m a n IH a ž (sva osamnacstoricu bogoslovci semeništa Gradaèkog) • g. Cvčtkovi 6 M il osla v pitomac kod upraviteljstva, g. Hol ec Jakov, g. Vuk Andro, g. Simonie Janko i g. Kovačič Davorin (sva četvorica slušaoci mudroljubja), g. Dr. Košar Jakob bilježnik i dvorski kapelan IN j. Uzv. kneza biskupa Sekav-skog , 2 iztiska ; g. KI a j ž a r Ivan Spiritual i npovčdnik milosrdnih sestarali i g. Kvas Ko- lo man prof. slov. jezika. — U kupilo 31 iztis. 12 8. (Powlalo ur od nič tv u kmet. novicah.) (P. n ) g. Stoja n Mihovi l župnik na Gomilškom, g. Drobnič Josip kapelan kod sv. Joba, g. L č č n i k Valento kapelan na Gričah, g. Le rii Matko kapelan u Celju i g. Ulaga Josip kapelan u Zaocu. — Ukuftno ti iztis. 3. (Poslao g. Dr. Kočevar iz Podčetrtka.J tP. n.) g. P i r S Franjo kapelan kod sv Jurja, 3 iztiskaj g Vuk A n t o župnik kod sv. Pelra, 3 iztiska , i g. Dr. Kočevar S t č p a n fizik okruga Podčetrčkog , 4 iztiska. — Vhipno 10 iztisakah. 4. (Ponlao g. Il r a t u 5 a Mirko od Svetinjah.") (P. n.) g. Dr. Gott weis s Ivan posednik, g. Dr. Prelog Matko lèònik , g. Bratuša Mirko kapelan u Svetinjah, g. Satori Franjo posčdnik, g. Kajnih G j uro kapelan u Ormožu, g. Simonie Franjo kapelan u sv. Križu, g. J. Dvorski kapelan u Sredistu (Dravskom), i g. Dr. Vogrin Lovro župnik u Maloj-Ne-dli. — Vkujmo 8 iztis- ■irajnslm. (Poslao g. Jeran Sv itosi a v is Ljubljane.) (P. n.) g. Dr. Bleiweis Ivan urednik kmet. rokodelskih novicah , g. B 1 e u k Josip kapelan u Blokah , g F r k i č Ivan, praktikant kod gu- bernija Ljubljauskog, g, Preuc Davorin kape-lan kuti »enl-Vida, g. P o luč ni k redovnik i od-gojitelj u Radolci, g. Jakšič A n t o, g. Stritar Ivan, g Jeran Svitoslav i g. Zie Nikola (sva čelvorica bogoslovci u Ljubljani); knjižnica m I a d e i i sòmuniita Ljubija u-s k o g. — Vkujmo 10 iztis- 1*<> rn* Iti». (Poslao g. Majer M. iz Celovca.) (P. n.) g. Ferenčak Franjo, g. Grum Jura j, g. Kosar Franjo, g. Bo s ina Ivan (sva čelvorica bogoslovci biskupie Labudske)} g. P i k 1 M i h o v i l Spiritual sèmeniàta Célovaèkog i g. Majer Matija sveltenik biskupie Krčke i kapalen stolne crkve Celovačke. — U kupno G rsi ■losna« (Tosino g. C. O. Jukič Franjo Iz Hvojnice.) Gg. Č. 00. Križanič Pelar, Franko- vi é Franjo, V1 a d i č A 111 o, Jukič Franjo (sva čelvorica iz Hvojnice) ; gg. Č. OO. Vincetič Franjo, Josič Blaž, Kr ai novic Bariša (sva trojica iz Sutiske) ; g. Č. O. Perisič Bon o župnik u Rami, g. Č. O Juričevič Andrija župnik U Rakitnom i g Č. O. Martič Ljubomir kapetan u KreAcvu — U kupno 10 iztis. 8Ärbin< (VoaUo g. l)r. i prof. 8 a far i k Ivan iz Beograda.) (P. n.) g. kavalčr major Stefanovič Tenka vicepredsédatelj savčta nar. u Beogradu, g. 0 k o 1 s k i A le x a prof. francuzkog jezika na iiči-lištu Beogradskom, g. Brankovič Konsta-di n prot. mudvoljubja na istom učilištu, g. Simonovič Maxim advokat nčm. i ugrski i prof. domačih pravah na učilištu Beogr., A. E. M. si ug jel g. J o v š i č Sava exhortator i ka-tiketa učil. Beugradskog, g. Nikolič Sergia prof. prirodnili pravah i ovogodišnji rektor uči-li.šta Beogr., g. Popovič D i o n i s i a iguman Ravanički i konsistorie archidiecesanske član, g. Popovič Miloš urednik praviteljslvenih novi-nali, g. Medovič A Dr. medicine i kirurgije, nadstojnik zdraviteljstva okružja Požarcvačkog, g. Safarik Ivan Dr. medicine i prof tisike na učilištu Beogradskom 2 izt.. g. Ban Malia 1 g. Čavlovič P a j o. — Vkujmo 18 izlis. Austria. (Skupil) g. Jaroslav Mokry u Bevu.) ('esi: g. 11 e 1 š a n Jan, g. C c h u 1 s k i Anton, g. Dr. Grün wald V en d el in, g. Lorene K., g. Dr; Marek Jožef, g. Matzner Jožef, g. Mokry Jaroslav, g. Pa točk a Jaro mir, g. Prochazka Jožef, g. Putsch o egi F r a n t i š e k, g. Dr. S ch ü r e r J. i g. Ton n e r August. — M oravani : g. Bilka Budislav, g. 15 ra* dii Viktor, g. Dr. Dvoraček J., g. Kalina L u <1 c v i k , g. K u d 1 a Anton, g. Ko r ny š1 Eduard, g. M c k i s k a Karel, g. M e t o p i 1 C t i b o r, g. Prudek F., g. S a n k o i Vladislav i g. Dr. Zàkovsky F r a n ti š e k. — Kranjci : g. Ažman Ivan, g Cigale M a-teui, g. Globočnik Anton, g. viter Hofern Leopoldo, g. Klemenčič Joti p, g. Knez Jo zip, g. Kozler Pet ar, g. Marti-nak Hinko, g. Murnik Josipi g. Tandler Hinko. — Srbiji: g. Ger es ki P e t a r, g. Kušcvič Andria, g. Kusevič Svetozar i {j. T h c o d o r o v i c Svetozar. — Hrvati: g. Caič JAnto i g. Pcjakovič S tč p an. — Pol jak: Miro v it zpod Krakova.— V kupno 40 iztisakah. Jloravsha. CVimlao g. prof. Š o m bero A.) (P. n.) g. Slavnič Lukian kadet u Holo-muci, g. P o d k o n i a k isto, g. H el z el et J. M. Dr. i prof. , g. M o 4 n e r J. M. Dr. i prof., g. V asu ra F. nadstojnik gymnas., g. E x i n g e r F. nadporuč, i prof., g. čad a V. Dr. prav. i advokat, g. S e m h e r a A. prof desk. jezika, g. Vik J. slu s. prav., g. Volf Št. sluš prav , g. L el e k C. kooperalor u Hulčini, g. Bernav sky J. justiciar u Moricih, g. Oberai redaktor Moravie u Brnju, g. K u I d a 11 en e š alumnus u Brnju, g. Mii II er J. sliii). filos., g- K e r 4 u e r slu», filo s., g. Škor- |> i k Fr. kooperalor, g. Dudik B. prof., g. Su. i i I F. prof. i g, K i n s k v D. translator, g. T é è i k A. kooperator.— Ukupun 21 izt. Češka. I. (Skupio g. Dr. Wacliw S t * n è k u Vragu.) (P. n. ) g. Kaspar Fant a, doktor Učiteljstva it Pragu ; g Ljubomir N e n a d o v i c it Biogrnda Srbskog , g. Franjo P a 1 a c k y Historiograf stalisah čeških 11 Zl. Pragu ; g. Dr. Josip F riè, advokat državni u Zl. Pragu ; g. W a c 1 a w S ta nek, doktor Uè. i ran. u Zl. Pragu ; g. Erasmus Wocel, urednik časopisa česk. mu sej a u Zl. Pragu ; g. J o s. J un g ma n, nadstojnik gymnasie staromčstske u Zl. Pragu ; g. W o j t. è rii Strojan, archi tek t u Zl. Pragu ; g. E mi lian Dvorak, technik u Zl. Pragu ; g. K. Mil. Letinsky, technik u Zl. Pragu ; g. An to Wiesner. kapclan u kaznionici u Zl. Pragu i g. J o s. K o u h a u Zl. Pragu j g. Ferd. Kop, slus. bogoslovja u Zl Pragu ; g. An t. Marek, dekan i vikar Libunski ; g. Dr. J. Stčt-k a, p raki. Učnik u Kulnoj Dori ; g. Ivan Hra-dec k y, mlinar u Preslanih ; i gg. Simun Prokop Stela 1 i Jos. Boh us la v Bumba bogoslovci u Budèjovicah. — V kupno 18 iztisnknh. 8. (Skupio g. Jaroslav 1* o e p i » i 1 u Zl. Vragu.) (P. n.) g. Antoni 11 Z a I u d, činovni upravitelj; g. Ant. Dobro.s lav H o I y , pivar ; g. Fr. V I a s t i ra i I Sul c, »kolnik ; g. J os. D ra- h o lin Novak, scIjak (sva četverica iz Hosli-cab) ; g. Karel H oj e k, lokalista u Boliuslavi-cili ; g. J o s. L i h o s I a v Ziegler, dekan u Chrudimu ; g. A n t o Jaroslav Vrlatko, kandidat filosotije u Zl. Pragu; g. Felix Würfel, činovnik državna računam« u Lavovu u Galieii ; g. Ludvik Riiter zRittersbergu, prof. glasbe u Lavovu ; g. K a r c l Storch i g. Karel Vlad isI. Za p, (oba ingrnsisle u dilavile računam« u Zl. Pragu); g. Ani. Ladman, kontrolor kod tridcseinicc ; g. A. Ladislav lanata, kapetan i g. Vaclav Vaia, knjigar (sva trojica iz C a s I a v e) ; g. Ferdinand Franzi, gradjanin Pražkij g. Havel Rorovsky, spisa-telj : g. Antonio Frič, slui. pčsničtva u Zl. Pragu; g. Morie Fi alka, c. kr. kapetan u Terezi nu , 3 iztiska, i g. Jaroslav Pospičil, izdavatelj čas. »Kwety« i drugih čeških d èia h u Zl. Pragu, 5 iztis. — Ukupno S>5 izl. 3. (Priobčili 88 Dr- à p j it e, K. J. Erben i V. Fi n ser h u t.} (P. n.) g. J o s. Danèk, pivar u Fricdlandu ; g. J. Horvna, trgovac u Fricdlandu; g. Antonio Hansgirg, prof. oa gvmn. Liloniinčkoj ; g. Dr. Antonio Stroh a eh, advokat Pralki ; g. Dr. J. Čejka, Iččoik Praiki j g. Lo or Matko, starciina ; g. K a ra fiat Vaclav, starešina; g. K. Jaro mir Erben, isto; g. A. Krejči, kapelao Hudčjovički ; g. Ferdinand Finger- li u l, pivar i gradjanin Praiki, i g. Votčch Fingerhut, slui. mudroljuhja u Zl. Pragu; a joi i slèdcéc domorodke: gospodična M i I o-.slava Bridko v a iz Zlal. Praga; gdčna Jos. Milena Capkova iz Hosticah ; gdèna Ljudevita Danko v a s Chlumca ; gdièna Hanka Fričova iz Zlat. Pragu ; gospodja Maria Drali ornila Golova s Chlumca; gdična Anka Hlavsova iz Zl. Praga ; gdčna Maria Libo mi la Jirovicova s Chlumca; gdièna Rožena Mach it k o va iz tirane; gja Božena Nčmcova iz Domailicah ; gdièna Al. Vekoslava Novakova iz ZI. Praga; gdièna Ani. L i bos la va Oubkova iz Zl. Praga; gdična M. Ter. Pia n ko va iz Slrakonicah ; gdièna Vlastimila Ružičkova iz Zl. Praga ; gdična Božena Stankova iz Zl. Praga: gdična Vil. tiranimila Svobodova iz Zl. Praga: gdična Ant. Kvštoslava Vač k o va iz Zl Praga; gdična J o s. Branislava Zelinkova iz Zl. Praga, gospodična Maria Dra h ornila Zelinkova iz Zl. Praga i g. Janko Nevole vrhovni upravitelj graditeljstva u knježevini Srb-skoj. — Vkupnu 30 iztisakah. Prunku. (P. n.) g. Dr. V o j t è ch C y h u 1 s k i, prof jezika i knjiženstva slavljanskog na sveučiliitu Ber-linskom, i g. Dr. F r. Ladislav Č eia k o v.s k y, profesor iste nauke na sveučiliitu Vratislavskoin. M. IS. Eto ti pregled imenah od (p. n.) gg. pred-plalnikah i predbrojnikah. Ja jih obnarodujem ovdè samo da pred svètorn pokažem, tko je u nas podpora te naše mlade književnosti. Tko su dakle ti podupiratelji ? Jesu li gospoda u sku-pocčnih odèéah, gospoda sjajuca od zlata i dragog kamenja ? Jesu li gospoda, kojih rèò zapoved je stotinam pokornih slugah V Jesu li gospoda, pred kojih zvučnim imenom klanja se narod vrveči po novčanih dvoranah i bogatih trgovač-kih kučah ? Nciina u ovoj knjiži imena nijednog izmedju njih. A s kakvimi se dakle imeni mi sa-stajemo u ovili listovih ? S imeni od gospode , kojih kuce nesjaju ni od srebra ni od zlata ; s imeni od otacah, kojih najvece je blago domovina i deca odgojena težkim njihovim znojem i trudom u strahu božjem i u ljuba vi p ra m a narodu s vom i čovČČanstvu. Tu sc na-lazti i imena te iste dèce uzhitjene za s ve dobro i krasno buduc nepokvareno kužnim zrakom nizkog materializma. — Ne im a temelja ona od nèkojih toliko putih pronešena tužha, da je naj v ec a zapreka bržeg napredovanja književnosti naše — siromaštvo, zašto n j u podupire bas samo isto siromaštvo : ljudi , koji polože da nas poslednji svoj novac na oltar književnosti, neznaduči hoče li moči su tra p rimiri ti iste naj si Ini e potrèboóe materialne. A prilog taj oni daju, doòim hoga-tuš sa stolice svog obilja hladno gleda na njeg, le možebiti samo kadkada baci po koj novčič na njezin stol a to s onim ponosom, s k oj im bogat razkošnik baci grosič milostinje u torbu prosjač-ku. Nu zašto da se lužimo na tu vrstu naroda ? Ta je to hod stvarih Čovedanstva. Ni književnost nemaeka (a lomu neima jos gotovo vise od pol veka ) ni je bolje prošla od vel moža b svog naroda ; a sasvirn tim njezino s tablo listnie i cvetnic danas stoji nego li ikoje drugo na svč-tu. Zato se pouzdamo (ako Bog da) te če Višnji i u nas blagoslaviti groš udovi , pa njim obdčlana slaba jos mladica u zrasli u drvo zdravo i krèpko, pružeče korenje svoje duboko u ze-mlju domacu a grane visoko pod oblake nebeške. A sad da jol razgledamo imena gledeč na k raj e ve i pokrajine. Tu demo udariti na znamenite razmčre. — Najjača po broju predplatni-kali jest Hàrvatska. Izza nje slAdi odmali Češka ; izza Češke Slajer ; izza Staj era tek Slavonska ; izza Slavonske Dalmacia ; izza Dalma-cie opet Moravska ; izza nje Srbska ; izza Sàrbske Bosna, Primorje, Kranjska itd. Divno je zaisla pojavljenje, što iz Ceske ima vise pred-platnikab za knjigu ilirsku nego li iz Slavonie, Dal macie, Srbske ili Bosne ; i da ista mala Moravska u lom obziru nad li če Srbsku i Bosnu idr. Imamo li se žalostiti nad tim pojavljenjem ili radovati P Razborit stioc nac če u njem zaisla razloga i za jed n o i drugo. Medju tim, dobro je jos, hvala Bogu, i Višnji če dati te «e i bolje biti. A sada joi i srdačno zahvaljujem svoj bratji, ko jih se imena ovdč nalazc, najpače gospodi, što su predplalili l. j. naprvo položili novce, zasto (u sadaänjih naših le/.kih okolnoslih, gdč svaki pisalac mora da svojini troskom izdaje dèlo) oui su jcdini i pravi Mecenati naši, izbavljajuéi nas iz mnogih neprilikah i nepotrebnih poslo-vah. A navlastito hvalim Vami, draga b ra tj o iz (leske i Moravske! hvalim Vam na ljubavi, ko-jom ste posvčdodili, da uzajeiunost slavljanska nije samo golo slovo. Bože milostivi daj da bi se krčpost ta sve več ma ojačila, te bi mi pružeč si uzajemno ruke sveudilj kao brat ja složno putem zakonitim i pri rodnim koracali k jed n oj istoj svrsi — k prosvčti naroda, a tim k vecoj slavi božjo j i diki čitavog čovččanstva ! Zlalni Prag » Čcskoj d. 15 kol. 1845, St. Vr. Od ifilosa spisalelja izì*/e su i sledeče knjige, i mogu se dobiti kod njega kao i kod g• Vùkoslavtt Kabuki C a tajnika Citaonice Zagrebške : 1. Mar. gìòsni ilirske itd. Razdio I. Zagreb 1839. Céna 1 fr, 30 kr. sr. 2. ■•Jul» ili Je ljubezne ponude itd. Zagreb 1840. Céna 45 kr. 3. litiasi iz dubr. Zerovinske. Zagreb 1841. Céna 40 kr. 4. 14 o lo., èlanci za književnost, umètnost i nar. život. Izdavaoci : Drag. Ra kovač. St. Vraz, L j. V nk ozinovi 6. Knjiga I. Zagreb 1842. Knjiga II. 1843. Knjiga III. 1844. — (Svaka knjiga pose stoji 1 fr. sr., nu tko uzme s ve tri s predplatora i za IV., plati samo 3 fr. sr.) — Na istih sc mestih dobi na J. : 1. l*oliled na Rosim, z iìirského preložil W. Dušan Lambi. W Praze 1845, u dar. PospiAila. Céna 24 kr. sr — (Délcu tonni dodana je i mapa pokrajinah ilirskih.) 2. Stariti «lèjegiis a nejnowèjsi literarni olinomi narod u ilirskélio, od Dra. J. (’, e j k v- W Praze 1845, u J. Pospi-šila. Céna 20 kr. sr.—(Prevod od dela »Ein Wort an Illyriens bodili. Töchter von Grafen J. Draskovic« s dodatkom o uajnovicm životu literature ilirske.) — Studijska knjižnica ptuj