Ocene, zapiski, poročila	- Review,s, Notes, Reports
na izhodiščna področja oziroma poglavja med branjem deluje metodično in didaktično učinkovito, predvsem pa v svoji poglobljenosti predstavi teorijo pripovedi izredno sistematično, natančno, večperspektivno. Poleg omenjenega je vsekakor velika odlika monografije upoštevanje prezrtih, zamolčanih pisav, upoštevanje najnovejših sodobnih romanov in ponazarjanje teoretičnih izsledkov v odličnih literarnih interpretacijah.
Monografija Alojzije Zupan Sosič Teorija pripovedi je zanimivo, koherentno napisano delo, ki odpira številne nadaljnje možnosti raziskovanja (avtorica na primer predlaga sistematično raziskavo ljubezenskega in erotičnega romana) in bralca vabi k večkratnemu branju.
Janja Vollmaier Lubej
janja.vollmaier. lubej@univie.ac.at
PRVA DIJALEKTOLOGIJA CRNOGORSKOGA JEZIKA (Adnan Cirgic, Dijalektologija crnogorskoga jezika, FCJK, 2017)
Afirmaciji imena i identiteta crnogor-skoga jezika, istorije i kulture doprinosi-li su pojedinci, oni rijetki črnogorski intelektualci što su o tome pisali 1960-ih i kasnije. Duga ce i uporna nastojanja, ra-dovi i knjige Vojislava P. Nikčevica, Ra-doja Radojevica, Radoslava Rotkovica, Milorada Stojovica, Danila Radojevica i drugih uglednih intelektualaca - ostati upisana kao trajni doprinos montenegri-stici u periodu dominacije tradiciona-lističkoga serbokroatističkoga pristupa
crnogorskome jeziku i književnosti. Te su generacije utirale put ozvaniče-nju standardnoga crnogorskoga jezika, izradi zvaničnoga pravopisa i gramatike i svih neophodnih publikacija što ih današnji učenici, studenti, novinari, istraživači i svi dr. potpuno pouzdano mogu koristiti.
Montenegristika ce 2017. dobiti prvu Dijalektologiju crnogorskoga jezika. Ta je dragocjena knjiga nastala iz pera jezikoslovca Adnana Čirgica, dekana Fakulteta za crnogorski jezik i književnost i danas jedinoga istinskoga nastav-ljača generacije vrijednih dijalektologa što su se ostvarili u vijeku koji je za nama. I nije mali broj, potvrdujemo to svakodnevno, onih koji su djelo Adna-na Čirgica prihvatili kao prvorazrednu literaturu o temama kojima se naš lingvista bavi. Golem je Čirgicev doprinos u stvaranju, priredivanju i uredivanju izdanja crnogorske filologije koja po-tvrdjuju identitet crnogorskoga jezika u istorijskim, duhovnim i kulturnim nataložinama multietničke Crne Gore.
Činjenica je da je danas crnogorski jezik dostojan član slovenske porodice jezika. Institucija koju je Adnan Čirgic utemeljio i na čijem čelu je od osniva-nja takvome je položaju crnogorskoga jezika najviše doprinijela. Fakultet za crnogorski jezik i književnost dosad je izdao više od stotinu monografija, antologija, zbornika radova, leksikona i bibliografija. Na svaki je način neobično za crnogorske filološke prilike da istraje tako mlada izdavačka institucija, a uza sve to s veoma skromnim budžetom. U dragocjenome nizu knjiga u sklopu jedne od osam biblioteka FCJK ima i onih utemeljiteljskih, onih čije su po-javljivanje godinama odlagale različite prilike i neprilike. Dugo su odlagane, ali nijesu mogle biti zaustavljene. Ta-kve su, na primjer, trotomna Istorija
— 113 —
Ocene, zapiski, poročila - Reviews, Notes, Reports
črnogorske književnosti (2012), takva je i 2017. godine objavljena Dijalektologi-ja crnogorskoga jezika autora Adnana Čirgica.
Adnan Čirgic autor je više knjiga, monografija, udžbenika i priručnika, recenzent i urednik znatnoga broja iz-danja te (ko)autor Gramatike crnogorskoga jezika i autor radne verzije Pravopisa crnogorskoga jezika. Posebno je značajna i citirana njegova knjiga Crnogorski jezik u prošlosti i sadašnjosti (Institut za črnogorski jezik i književnost i Matica črnogorska, Podgorica, 2011). U toj se knjizi nalaze neki od radova neophodni za razumijevanje istorije našega jezika, klasifikacije govora crno-gorskoga jezika i uopšte standardnoga crnogorskoga jezika, te stoga treba reci da je ona korisnicima u cjelosti dos-tupna i u e-formi. Podsecamo da je do prije tri godine Čirgiceva bibliografija zapremala oko šest stotina jedinica. S obzirom na to da se uz dijalektologiju (uže polje njegova interesovanja) bavi i istorijom crnogorskoga jezika, kao i standardnim crnogorskim jezikom, od najranijih dana ovaj je lingvista dopri-nosio razrješavanju tzv. tamnih mjesta naše filologije. Radovi Adnana Čirgica dali odgovore na mnoga pitanja što ih je montenegristika nosila kroz cio XX vijek. Ako se ima u vidu njegov ukupni naučni rad, jasno je dakako da danas dijalektologiju našega jezika niko po-zvaniji nije mogao pisati.
Prve detaljnije navode o govorima crnogorskoga jezika dao je Vuk Ste-fanovic Karadžic u predgovoru koji je objavio uz poslovice na Cetinju 1836. godine. Iako je interesovanje za neke osobine crnogorskoga jezika počelo još tokom prve polovine XIX vijeka te uprkos činjenici da govori crnogorsko-ga jezika spadaju medu najbolje opisane u slovenskome svijetu - na izradu
dijalektologije crnogorskoga jezika če-kalo se sve do danas.
Dijalektologija crnogorskoga jezika objavljena je kao 19. knjiga biblioteke Montenegrina Fakulteta za črnogorski jezik i književnost. Čirgiceva Dijalektologija ima sve elemente ozbiljno osmi-šljene dijalektologije. Još i više: opisani su i klasifikovani črnogorski govori s aspekta jedinstvenoga metodološkoga modela koji nataložine tradicionalistič-ke lingvističke misli odlučno odbacuje. Dijalektologija crnogorskoga jezika sa-stoji se iz ovih cjelina: »Predgovor« (str. 7-13), »Istorijat izučavanja črnogorskih govora« (str. 13-41), »O dosadašnjim klasifikacijama črnogorskih govora« (str. 41-67), »Problem klasifikacije cr-nogorskih govora« (str. 67-77), »Akce-natski sistem crnogorskih govora« (str. 77-89), »Alternanti jata u crnogorskim govorima« (str. 89-95), »Sudbina polu-glasnika u crnogorskim govorima« (str. 95-101), »Sudbina vokalske grupe ao u crnogorskim govorima« (str. 101-109), »Osnovne osobine pojedinih govornih skupina u Crnoj Gori« (str. 109-115), »Severozapadni crnogorski govori« (str. 115-121), »Jugoistočni crnogorski govori« (str. 121-145) i »Rezime« (str. 145-151). Rezime je dat na crnogorsko-me, engleskome i ruskome jezike.
Poglavlju »Istorijat izučavanja cr-nogorskih govora« prethodla su dva obimna toma portreta naučnika koji su se bavili crnogorskim jezikom (Dija-lektolozi i crnogorski jezik (do 1945) i Dijalektolozi i crnogorski jezik (od 1945)). I ta nas činjenica obavezuje da konstatujemo da je Čirgič od samoga ulaska u svijet nauke temeljno i vrlo pouzdano slagao mozaik crnogorske dijalektologije. Zbog toga ova knjiga, recimo i to, jeste najveci spomenik svim istraživačima-dijalektolozima koji su ispitivali jezičke materijale s prostora
- 114 --Slavia Centralis 1/2018
Ocene, zapiski, poročila	- Review,s, Notes, Reports
crnogorskoga jezika - i onima iz Rusije, Poljske, Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, kao i svim lingvistima rodenim Crnogorcima koji su živjeli širom bivše Jugoslavije. Vidljivo je da je autor Dijalektologije otvoreno prikazao sve doprinose i zasluge prethodnika, kao što je uvijek i do kraja precizno ar-gumentovao svako ogrešenje o stvarno stanje posvjedočeno u materijalima s terena crnogorskoga jezika (potvrduje se to u njegovim komentarima uz ra-dove Pavla Iviča, Asima Peca, Mitra Pešikana, da spomenemo samo neke).
Naredna dva poglavlja knjige posvečena su klasifikaciji crnogorskih govora. U Dijalektologiji crnogorskoga jezika naši se govori dijele na severo-zapadne i jugoistočne. Razmotrena je tradicionalistička podjela tih govora na dva, kako se tvrdilo, oštro podijelje-na područja. Takvu je podjelu prati-la afirmacija osobina koje su govorile
0	razjedinjenosti crnogorskih govora, kao i takvo terminološko rješenje da su za naziv dijela govora crnogorskoga jezika obično uzimani djelovi naziva susednih država. Dakle, u knjizi koju predstavljamo razobličen je i odbačen tradicionalistički pristup našemu jeziku
1	uopšte Crnoj Gori kao nejedinstveno-me kulturnome, duhovnome i jezičkom prostoru (u tom kontekstu, skrecemo pažnju na Čirgičevo pravilno objaš-njenje pojmova hercegovački, Hercegovina, Stara Crna Gora itd.). Termin istočnohercegovački dijalekat koriščen je za naše sverozapadne govore, dok je za jugoistočne govore postojao cio niz naziva: istočnocrnogorski dijalekat, zetsko-lovcenski dijalekat, zetsko-sje-nički dijalekat, zetsko-južnosandžački dijalekat, zetsko-gornjopolimski dijalekat itd. Čirgič če u pristupu tome pitanju uputiti i na neke davno potvrdene činje-nice da se »granice govora, dijalekata
i jezika samo u rijetkim slučajevima poklapaju s državnim granicama (kad te granice idu kakvim okomitim planinskim stranama, riječnim klisurama, neprohodnim šumama ili kad presijeca-ju slabo naseljene prostore), pa u tome dijelu Crna Gora ne predstavlja nikakav izuzetak« (str. 43). I ono što je za našu priču najvažnije daje se u ovoj rečenici: »Bitno je odrediti centar javljanja jezičkih pojava koje markiraju odredeni dijalekat ili govor« (str. 43). Da bi rečenome pitanju pristupio sveobuhvatno, Čirgič se posebno osvrnuo na pitanje seoba. Pravci kretanja crnogorskoga stanov-ništva (potvrdu za to autor nalazi i kod najuticajnijega srpskoga lingviste druge polovine XX) objašnjavaju rasprostira-nje opštecrnogorskih jezičkih osobina izvan crnogorske državne granice.
Spomenuto je da se težnje tradiciona-lističkoga pristupa jezičkome materijalu s prostora Crne Gore ogledaju, pored ostaloga, u izdvajanju dva dijalekta, kao i potrebi da njihove opise načine prema sličnostima s govorima izvan granica Crne Gore. Detaljna če analiza pokazati da su razlike »izmedu severozapadnih crnogorskih govora i govora istočnoher-cegovačkoga dijalekta mnogo veče nego što se to (tradicionalno) ističe. Ako se izuzme akcenatsko stanje tih govora, sa sigurnošču se može utvrditi da oni (severozapadni crnogorski govori - N. V.) čine dio crnogorskog koine sloja, tj. da su neodvojivi od crnogorskih govora kao cjeline jer medu navedenim osobinama ne postoji nijedna koja se ne javlja u crnogorskim 'arhaičnijim' govorima, tj. u govorima jugoistočne Crne Gore« (str. 61). Nema sumnje, na osnovu postoječih materijala što su nam ostavile generacije dijalektologa zapaža se da je »največi broj osobina koje se u njima javljaju zajednički i jednome i drugome 'dijalektu' u Crnoj Gori« (str.
— 115 —
Ocene, zapiski, poročila - Reviews, Notes, Reports
49). Autor, uostalom, samo konstatuje činjenice i pošteno se služi literaturam: »No bez obzira na neprihvatljiva imenovanja črnogorskih govora i neodrživost pojedinih interpretacija, doprinos je tih dijalektologa montenegristici nemjerljiv
jer su pružili obilje materijala koji služi kao potvrda postojanja crnogorskoga jezika i črnogorskih govora kao cjeline, tj. gradu koja stoji protiv njihove teze o postojanju dva strogo odijeljena dijalek-ta na teritoriji Crne Gore« (str. 44-45).
o
žabljak
J®
. Savnlk
jBIJelo Polje
OPetnjica
O
Nikiič
6«"

Bjelopavliii
A . i / D Danllovgrad
'»o l
. Dobrota
iKotorj Cetinje %
O
S	Rljeka
% Pobori .^ Cmojevlda I /V.,.»
GusiQj«
SEVEROZAPADNI ČRNOGORSKI GOVORI
JUGOISTOCNI ČRNOGORSKI GOVORI
Dijalektološka karta na kojoj je predstavljena granica izmedu severozapadnih i jugoistočnih crnogorskih govora. Kartu je za potrebe Cirgiceve Dijalektologije izradio Milutin Mijovic.
- 116 --Slavia Centralis 1/2018
Ocene, zapiski, poročila	- Review,s, Notes, Reports
Nadalje, u Dijalektologiji se nalazi spisak zajedničkih osobina črnogorskih govora (sačinjen prema klasifikacijama i materijalu koji opisuju Pavle Ivic i Asim Peco): »1. ijekavica; 2. duži oblici zamjeničko-pridjevske promjene (npr. tije(h), tijem); 3. jekavska jotacija (te > ce, ce > ce, de > de, se > se, ze > ze); 4. dvje, svje, cvje > de, se, ce (npr. meded, sedok, Cetko); 5. prilično zastu-pljena jotacija labijala; 6. konsonantski sistem proširen fonemima s i z; 7. e + j > i (npr. cio, sijati), ali u gl. pridjevu radnom nijesu nepoznati ni oblici tipa: sedeo, video; 8. -st, -zd, -št > -s, -z, -š (npr. plas, groz, priš); 9. česta upotreba -j < -d, -c (npr. goj, doj, moj); 10. česta upotreba infinitva bez krajnjega -i (npr. trčat, pričat); 11. dativ i lokativ mene, tebe, sebe; 12. enklitike ni i vi; 13. aktivna upotreba aorista i imperfekta; 14. deklinacija Pero - Pera - Peru...; 15. poremecen odnos izmedu padeža mje-sta i pravca; 16. upotreba genitiva mn. umjesto lokativa mn. uz prijedlog po (npr. po kuca)« (str. 50).
Nakon Dijalektologije crnogorskoga jezika jasno je da je neodrživo oslanja-nje na sudbinu jata i akcenatski sistem kao kriterijum za podjelu govora crnogorskoga jezika. Čirgic je o podjeli govora našega jezika pisao i ranije, neke svoje zaključke djelimično korigovao i dopunio novim saznanjima, no o klasifikacijama koje su nastale prije njegove dao je nepomjeren sud: »sve su dosadaš-nje podjele crnogorskih govora manj-kave, i to prije svega iz dva razloga: 1. zato što se zanemaruje činjenica da su crnogorski govori naddijalektalnoga tipa, tj. da predstavljaju zasebnu cjelinu, a da se glavne razlike medu njima tiču ak-cenatskoga stanja; 2. zato što ne postoji zajednički kriterijum za njihovu podjelu. Ovaj drugi razlog prirodno proističe iz prvoga, a vec je videno da zamjena
jata kao osnovni kriterijum za podjelu štokavskih govora nema veceg značaja kad su u pitanju črnogorski govori. S druge strane, ako se za kriterijum uz-me akcenatsko stanje mjesnih govora, desice se da se pojedini govori, koji su akcenatski prilično raznovrsni, poklope u vecini drugih osobina« (str. 72-73).
Črnogorski su govori, rekosmo, podi-jeljeni u dvije velike skupine: severoza-padnu i jugoistočnu. O nešto izraženi-jim distinktivnim crtama unutar druge skupine naših govora obavještenje nam se nudi kroz podjelu jugoistočnih crnogorskih govora na osam grupa, i to: 1. podlovcenska govorna grana, 2. ozrinicka govorna grana (uključuje i Brocanac), 3. jugoistočna bokeljska govorna grana, 4. mrkovicka govorna grana, 5. kučko-pipersko-bratonožicka, 6. zetsko-podgorička, 7. donjopješivačko-bjelopavlicko-vasojevicka i 8. rožajsko-petnjičko-bjelopoljska govorna grana.
Čirgiceva podjela crnogorskih govora prema akcenatskome sistemu dala je pet tipova:
1.	oba silazna akcenta na otvorenoj ultimi (od Dobrote do Grblja i kučko-pipersko-bratonožicka oblast);
2.	tip u kojemu se kratkosilazni akcenat ne može naci na otvorenoj ultimi (od Paštrovica do krajnjega juga Primor-ja, Crmnica, Riječka nahija i Katun-ska nahija bez Ozrinica i Brocanca);
3.	dva silazna i dugouzlazni akcenat (Ozrinici (čevska sela), Brocanac i plavsko-gusinjska oblast);
4.	oba silazna i oba uzlazna akcenta, s kratkosilaznim akcentom koji se može naci na svim slogovima osim na ultimi. (Donji Pješivci, Bjelopavlici, limsko-ibarska oblast);
5.	četvoročlani akcenatski sistem bez silaznih akcenata izvan prvoga sloga i sačuvane postakcenatske dužine (severozapadna Črna Gora).
— 117 —
Ocene, zapiski, poročila - Reviews, Notes, Reports
S tim u vezi je autorov zaključak da su odlike akcenatskoga sistema »glavna markantna razlika medu črnogorskim govorima«.
Adnan Čirgic je podjelu črnogorskih govora sagledao i s aspekta sudbine sta-roga poluglasnika, kao i vokalske grupe ao. Kad je riječ o poluglasniku, odnosno njegovu alternantu (vokal na razmedi a i e), posvjedočen je »u Cijelome Primorju od Dobrote do krajnjega juga. Odatle zahvata kompletno neposredno zalede i zalazi duboko u unutrašnjost zemlje« (v. detaljnije u poglavlju o sudbini po-luglasnika).
Pregledno je predstavljena istorija pitanja sudbine vokalske grupe ao, od-nosno areali njezina sažimanja u dugo a ili dugo o.
Vidljivo je da je svaka Čirgiceva tvrdnja podastrta literaturom (videti spisak literature str. 163-174) ili stanjem u govoru konkretnoga područja s kojim je autor upoznat. Velika je vrijednost ove knjige u precizno i pregledno ura-denim kartama (ukupno šest).
Navodenje primjera i odredenih oso-bina govora crnogorskoga jezika učinje -no je metodom deskripcije, bez precera-noga zalaženja u pojašnjenja, tumačenja i polemike (detaljnija tumačenja i opo-vrgavanje nekih zaključaka unošeni su samo kad je to bilo neophodno). Buduci da je knjiga koju predstavljamo udžbe-ničkoga karaktera, jasno je zbog čega nema dugih spiskova literature kojima bi se samo uvecao broj stranica. Medu-tim, najpravilnije je ovu knjigu čitati nakon iščitavanja gorepomenutih knjiga portreta naučnika: u tim je knjigama uza svaki segment rada o kojemu piše Čirgic dao ocjenu, komentar i komplet-nu literaturu.
Dakle, prvi put je napisan udžbenik iz crnogorske dijalektologije. Prepoznat je utemeljen pristup i pošten rad
jednoga vrijednoga lingviste koji se sve vrijeme bori protiv neznanja i jalovih rasprava kabinetskih dijalektologa. Na srecan je način povezano ukupno filo-loško znanje, adekvatna selekcija relevantnih dijalektoloških podataka i, što je nemjerljiva vrijednost svih Čirgicevih radova, dobro poznavanje terena i isku-stvo s informatorima.
Nema filologa na prostoru bivše Jugoslavije i šire koji je pošteno zamočio pero u mastilo naučnoga rada da na-predak i utemeljenost montenegristike danas nece potvrditi. Zaslužni su za to jezikoslovac Adnan Čirgic i mladi montenegristički kadar s Fakulteta za crnogorski jezik i književnost - Cetinje.
Novica Vujovic (Nikšic)
Fakultet za crnogorski jezik i književnost -Cetinje, novica.vujovic@fcjk.me
SEDMI MEDNARODNI ZNANSTVENI SESTANEK SLOVENSKI DIALEKTI V STIKU (2018)
Znanstveno-raziskovalno središče Koper je od 23. do 34. aprila 2018 v Portorožu ponovno gostilo jezikoslovce na mednarodni znanstveni konferenci z naslovom Slovenski dialekti v stiku 7/ Dialetti sloveni in contatto 7. (Prejšnje srečanje Slovenski dialekti v stiku 6/ Dialetti sloveni in contatto 6 je potekalo v Portorožu od 18. do 19. septembra 2017). V dveh dneh se je zvrstilo 17 nastopov in 19 predavateljev iz treh držav (Slovenije, Avstrije in Hrvaške). Predstavitve so potekale v slovenskem jeziku, eno predavanje v hrvaščini in eno v
- 118 --Slavia Centralis 1/2018