RADIOLOGIA JUGO SLAVICA 
Anno 15 1981 Fasc.4 
PROPAIETARli IDEMQUE EDITORES: SOCIETAS RADIOLOGIAE 
ET MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE ET SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE FOEDERATIVE REI PUBLICAE IUGOSLAVIAE 
LJUBLJANA 
UDK 616-073.75 + 615.849 +616-()()6-07 /-08:621.039.8(05)(497.1) 

Radiol. lugosl. 1 1 YU ISSN 0485-893X 



RADIOLOGIA IUGOSLAVICA 
PROPRIETARII IDEMQUE EDITORES: SOCIETAS RADIOLOGIAE 
ET MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE ET SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE FOEDERATIVE REJ PUBLICAE IUGOSLAVIAE 
LJUBLJANA 
ANNO 15 1981 FASC. 4 
Colleglum redactorum: 
N. Allegretti, Zagreb -Xh. Bajraktari, Priština -M. Bekerus, Beograd -E. Bic;;aku, Priština -F. Cengic, Sarajevo -M. Dedic, Novi Sad -J. 0orc1evic, Sarajevo ­S. Hernja, Ljubljana -D. lvanicevic, Zagreb -B. Karanfilski, Skopje -B. Kastelic, Ljubljana -K. Kostic, Beograd -S. Ledic, Beograd -A. Lovrincevic, Sarajevo ­
B. Mark, Zagreb -N. Martincic, Zagreb -L. Milaš, Zagreb -J. Novak, Skopje -l. Obrez, Ljubljana -F. Petrovcic, Zagreb -S. Plesnicar, Ljubljana -S. Popo­vic, Zagreb -B. Ravnihar, Ljubljana -Z. Selir, Sremska Kamenica -P. Soklic, Ljubljana -G. Šestakov, Skopje -V. šobic, Beograd -š. špaventi, Zagreb ­
M. Špoljar, Zagreb -D. Tevcev, Skopje -B. Varl, Ljubljana 
Redactor principalis: 
L. Tabor, Ljubljana 
Secretarius redactionis: 
J. Škrk, Ljubljana 
Redactores: 
T. Benulic, Ljubljana -S. Plesnicar, Ljubljana -B. Tavcar, Ljubljana 
UDK 616-073.75+615.849+616-066-07 /-08:621.039.8(05)(497.1) 
Radiol. lugosl. 1 YU ISSN 0485--893X 
lzdavacki savet revije Radiologia lugoslavica: 
M. Anti6, Beograd -Xh. Bajraktari, Priština -D. Bilenjki, Sarajevo -N. Grani6, Beograd -N. lvovi6, Titograd -N. Kapidži6, Sarajevo -A. Ke,ler, Niš -M. Ku­bovi6, Zagreb -L. Lincender, Sarajevo -M. Lovrenci6, Zagreb -M. Matejci6, Rijeka -Z. Merkaš, Beograd -P. Milutinovi6, Beograd -J. Novak, Skopje ­
P. Pavlovi6, Rijeka -S. Plesnicar, Ljubljana -L. Popovi6, Novi Sad -fv1. Porenta, Ljubljana -R. Stankovic, Priština -V. Stijovi6, Titograd -l. šimonovic, Zagreb ­
J. Škrk, Ljubljana -L. Tabor, Ljubljana -l. Tadžer, Skopje -B. Tavcar, Ljubljana 
Tajnica redakcije: Milica Harisch, Ljubljana 

Doprinosi ustanova na osnovu samoupravnih dogovora: 
-Onkološki inštitut v Ljubljani 

-Inštitut za rentgenologijo KC, Ljubljana -Institut za radiologiju Klinicke bolnice u Novam Sadu 
Radiološki institut Medicinskog fakulteta Priština 
-Klinika za nuklearno medicino, KC, Ljubljana 
Pomo6 reviji: 

KRKA, Novo mesto GALENIKA, Beograd CILAG-CHEMIE, Schaffhausen MEDEX, Ljubljana ELEKTRONSKA INDUSTRIJA, Niš VINCA, Beograd SLOVENIJALES, Ljubljana TUR, Dresden SCHERING A. G., Berlin (Alkaloid) NAFTAGAS, Novi Sad FOTOKEMIKA, Zagreb SIEMENS LEK, Ljubljana JUGOBANKA GAMMA, Budapest HOECHST BYK-MALLINCKRODT BOSNALIJEK, Sarajevo 
Univerzalna decimalna klasifikacija: Institut za biomedicinsko informatiko. Medicinska fakulteta, Univerza v Ljubljani 
RADIOLOGIA IUGOSLAVICA 

casopis za rendgendijagnostiku, radioterapiju i onkologiju, nuklearnu medicinu, radiobiologiju, radiofiziku i zaštitu od ionizantnog zracenja Glasilo Udruženja za radiologiju i nuklearnu medicinu Jugoslavije i Udruženja za nuklearnu medicinu Jugoslavije 
lzlazi cetiri puta godišnje 

Pretplata za ustanove 400 din, za pojedince 200 din 
lzdavaci: 

Uprava Udruženja za radiologiju i nuklearnu medicinu Jugoslavije i Izvršni odbor Udruženja za nuklearnu medicinu Jugoslavije 
Adresa redakcije: Onkološki inštitut, Vrazov trg 4, 61000 Ljubljana Broj cekovnog racuna: 50101-678-48454 Broj deviznog racuna: 50100-620-000-32000-10-5130/6 LB -Ljubljanska banka -Ljubljana 
Odgovorni urednik: prof. dr. L. Tabor, Ljubljana 
Reviju Radiologia lugoslavica indeksiraju i/ili abstrnhiraju: Medico -informationdienste GmBH, Berlin, revija »Physics in Medicine and Biology« i Biomedicina Slovenica 
Tiskala Tiskarna Slovenija, Ljubljana 

RADIOLOGIA IUGOSLAVICA 
ANNO 15 1981 FASC. 4 
SADRžAJ 
Rendgenska dijagnostika 
Nova saznanja u primJeni neionskog kontrastnog sredstva AMIPAQUE 13,5 kod i. v. urografije u bolesnika s jakom alergijskom preosjetljivošcu na jodna kontrastna sredstva 
Temmer B., M. Bašic, M. Bosnar, J. Smolkovic 463 
lzmjena katetera za angiografiju luka aorte 
Hebrang A. 469 
Radiološki znak intrahepatalno akumuliranog plina 
Kacic P., M. Orlic, B. Nj1475 i,ric 
Naša metoda spinalne angiografije s HEXABRIX-omr kod vertebralnog i pa­
ravertebralnog patološkog procesa 

Stojanovic J. 481 
Komparativna analiza nuzpojava na vodotopivi kontrast »DIMER-x« »AMI­
PAQUE« kod lumbosakralne radikulografije 
Stojanovi,c J. 487 
Kompjuterizirana cisternografija pontocerebelarnog prostora unutrašnjeg 
slušnog hodnika negativnim kontrastom Nutrizio V., V. lvekovic, J. Paladino Prikaz nervus trigeminusa kompjuteriziranom cisternografijom negativnim kontrastom Nutrizio V., J. Paladino, V. Marinšek cioin-šain, V. lvekovic, N. Bešenski 497 

Nuklearna medicina 
Obeležavanje (imunih) gama globul1ina za in vivo ispitivanja u nuklearnoj 
medicini 

Nastic-Miric D., J. Horvat, V. B. Bošnjakovic, B. D. Jankovic 499 
Utjecaj stiirnulacije s egzogenim TSH (Ambinon) na koncentraciju endoge­
nog TSH 

Latkovic l., M. Vlatkovic, N. Greguric, N. Krpan 503 
Radio1za odredivanje koncentracije h-TSH u serumu imunološka metoda 507 Lukinac Lj., A. Kurtz 
UDK 616-073.75+615.849+616-066-07 /-08:621.039.8(05)(497.1) 
Radi,ol. lugosl. 1 YU ISSN 048S-893X 
Važnost biološ.ih parametara u odredivanju internih apsorbiranih doza zracenja 
švarcer V. 513 

Radioterapija i onkologija Postoperativna telekobaltna terapija karcinoma cerviiksa uterusa Pavlovic P., E. Lovas1i6, L. Kontus, D. Brumini  517  
Radiološka istraživanja lnhalaciona bronhografija pulveriziranim jodnim kontrastnim u psa --Preliii minarna istraživanja Šehic M., B. llijaš, V. Butkovic, P. Zupet, A. Brkic, M. Japelj  sredstvima  521  
Osteoarthropathia dliabetica Kerekeš J.  Prikaz slucaja  525  
Varia  


RADIOLOGIA IUGOSLAVICA 
ANNO 15 1981 FASC. 4 
TABLE OF CONTENTS 
Diagnostic radiology 
Recent achievements in the use of non-ionic contrast medium 
AMIPAQUE 13.5 in ,intravenous urography in patients with allergic hyper­
sensitivity to iodiine-containi,ng contrast media 
Temmer B., M. Bašic, M. Bosnar, J. Smolkovic 463 
The change of catheter tor aortic arch angiography 
Hebrang A. 

Radiological signs of intrahepatic gas accumulations 
Kacic P., M. Orlic, B. Niiric 475 
Spinal angiography with "HEXABRIXr " in the diagnosis of vertebral and 
paravertebral processes 

Stojanovic J. 481 
The analysis of side effects of DIMER-X and AMIPAOUE used tor lumbo­sacral radi,culography Stojanov,487 
ic J. 

Computerized oisternography of the cerebellopontine angle and interna! 
a.uditory canal

Nutrizfo V., V. lvekovic, J. Paladino 493 
The presentation of the t,ifth cranial nerve (N. Trigeminus) by computerized 
cisternography 

Nutrizio V., J. Paladino, V. Marinšek .icin-šain, V. lvekovic, N. Bešenski 497 

Nuclear medicine 
Detection of thrombosis w,ith the use of the radiolabelled anti(human)­
Nbrin ant,ibody method 

Nastic-Miric D., J. Horvat, V. B. Bošnjakovic, B. D. Jankovic 499 
The effect of stimulation with exogenous TSH (Ambinon) on the levels of 
endogenous TSH 503 Latkovic l., M. Vlatkovic, N. Greguric, N. Krpan 

RIA method tor determination of h.TSH in human serum 507 Lukinac L_j., A. Kurtz 
UDK 616-073.75 +615.849+616-066-07 /-08:621.039.8(05)(497.1) 
Radii·ol. lugosl. 1 YU ISSN 0485-893X 
The importance of biological absorbed radiation doses švarcer V.  parameters  in  the  assessment  of  interna!  513  
Radiotherapy  and  oncology  
Postoperative telecobalt irradiation in the management of the uterine cervix carcinoma Pavlovic P., E. Lovas,i6, L. Kontus, D. Brumini  517  
lnvestigative  radiology  
The inhalation bronchography with pulverized iodine contrast dogs -Preliminary results Šehic M., B. li'ijaš, V. Butkovic, P. Zupet, A. Brkic, M. Japelj  medium  in  521  
Case  report  
Osteoarthropathia diabetica Kerekeš J.  525  
Varia  

ZAVOD ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU KLINICKE BOLNICE »DR M. STOJANOVIC«, ZAGREB 
NOVA SAZNANJA U PRIMJENI NEIONSKOG KONTRASTNOG SREDSTVA AMIPAQUE 13,5 KOD l. V. UROGRAFIJE U BOLESNIKA S JAKOM ALERGIJSKOM PREOSJETLJIVOšCU NA JODNA KONTRASTNA SREDSTVA 
Temmer B., M. Bašic, M. Bosnar, J. Smolkovic 
Sadržaj: Autori iznose svo.ja iskustva i rezultate kod primjene novog neion­skog vodotopivog kontrastnog sredstva Amipaque 13,5 (metrizamid) u 30 bo­lesnika s ranije utvrdenim jakim alergijskim reakcijama, odnosno preosjetlji­vošcu na ionska jodna kontrastna sredstva. Ukazuju na važnost pripreme i administraciju preparata. Iznose svoje dobre rezultate bez pojave lokalnih ili opcih reakcija i vrlo dobar radiografski efekt. Smatraju da je primjena metrizamida daljnji napredak u usavršavanju kontrastnih sredstava i radio­loških pretraga. 
UDK 616.6-073.755.4-056.3 

Deskriptorji: urografija, kontrastna sredstva -škodljivi ucinki, metrizamid, alergija 
Radiol. lugosl., 15; 463-468, 1981 

Uvod -Uvodenjem ekskretorne urogra­fije po Swicku 1929. godine (1), zapocinje era jedne od najvažni,jih radioloških meto­da pretraga unitnarnog trakta. Usavršava­njem kontrastnih sredstava, osobito uvada­njem vodotopnih, post,ignut je velik napre­dak ove radiološke di1jagnosticke metode. No 1i usprkos savršenijih kontrastnih sred­
,

stava, p11imje6eno je prilikom njihove i. v. p11imjene velik broj reakcija, veoma drama­ti'cnih koje ponekad mogu završiti fatalno (2, 3). Stoga se pribjeglo pronalaženju kon­trastnog sredstva, koje bi bilo dobro pod­nošljivo, a i'stovremeno omogu6avalo dobar prirkaz organa na rendgenskoj slici. 
KemijsKi' razvoj vodotopivih kontrastnih sredstava slrijedi preko mano-i dijodnih pi­ridonskih spojeva, sve do danas najcešce upotrebljavan,ih trijodnih spojeva, gdje je osnovna organska materija aminobenzoje­va kiselina. Piri·
donskli spojevi su do 5 puta toksri,cniji od benzoata i vecim dijelom se izlucuju preko tubularne sekrecije, dok se benzoati izlucuju glomerularnom filtraci­
,
jom (4). 
Farmakološke karakteristike u ,

smislu in­diferentnosti i• podnošlj:ivosti ili na drugoj strani· toksicnost kontrastnog sredstva, naj­više ovise o njegovoj kemijskoj ',konstHu­
ciji. 
WskozHet hipertonicnog vodotopivog kon­trastnog sredstva igra sigurno odlucujucu ulogu, ne samo za brzine­
inu ubrizgavanja, go i za lokalnu i opcu podnošljivost. lspiti­vanja su pokazala da kontrastna sredstva sa visokim osmotskim aktiiV1itetom dovode do depresije volumena plazme. Stoga je osobito potreban oprez kod djece i• kod bolesnika sa primarno smanjeni'm volume­
,nom plazme (5). Postaji veliki broj eksperi­mentalnih i klinickiirh stud:ija ,i ispitivanja nuzpojava ,i oštecenja kod primjene vodo­top'ivih jodnih kontrastnih sredstava (6, 7). 
Reakcije mogu biti lokalne ili opce, ve­zane na pojedine organe: 
1. oštecenje endotela krvnih žila, javlja se 
.
kod vece koncentracije kontrastnog sred­
stva kao i kod višestrukog injiciranja vecih 
kolicina kontrastnog sredstva, 
2. 
promjene eritrooita (aglutinacija, ,trom­boza), 

3. 
oštecenje bubrega (promjene glomeru­larne filtracije, promjene tubularnog izluci­vanja, krvarenja iz bubrega), 


Rad primljen: 1. 9. 1981. 

_ em_mc._er.:...._B_ . .:....• _M_. _B..:c.:....ašio..__lk ov_______
__ 
.:..:.__

__________T _:_ c, M_._B__sn_ar,_J__Sm_o_ __ic _ _ 
4. 
oštecenje srca i krvnih žila, 

5. 
promjene na plucima, 

6. 
poremecaji mijene tvari u štitnjaci. 


,Obicno se teške reakcije dijele na respi­
ratorne, kardiovaskularne •i konvulzivne. 
Premda je simptomatologija promatranih oštecenja raznoi'ika, a i mehanizam nastaja­nja još nije potpuno objašnjen sadašnjim osnovnim saznanjima, pa je zbog toga kla­sifikaai•ja moguca samo shematski. 
Epohalnim otkricem metrizamida 1969. godine (8) otvara se novo razdoblje u radio­loškoj dii1jagnostici sa kontrastnim sredstvi­ma. Sve više autora (9, 1 O, 11, 12) izvješta­va o odlicnim rezultatirna primjene metriza­mida u neuroradiologiji, kao i o niskoj tok­si•cnosti i dobroj podnošljivosti preparata. Takoder se pocinje prirnjenjivati s uspjehom 
,kod djece kod urografski1h i angiokardio­grafsk,.
ih pretraga (13, 14, 15). Nisu primje­cene tromboze kod flebografi.ja u kompara­ciji sa primjenom ionskih kontrastniih sred­stava, gdje je ta kompf1ikacija dosta cesta pojava (16, 17). Na temelju tih rezultata i naših vlastitih iskustava došli, smo na ide­ju, da ispi,
tamo kontrast Amipaque 13,5 kod bolesniika preosjetljivih na jodna kontrastna sredstva. 

Materijali i metode -U razdoblju od stu­
denog 1979. do ožujka 1981. primjenili smo 
neionsko vodotopivo kontrastno sredstvo 
Amipaque 13,5 (metrizamid) za i. v. urografi­
ju kod 30 selekcioniiranih bolesnika s vec 
ranije utvrdenom teškom alergijskem pre­
osjetljivošcu na jodna kontrastna sredstva. 
Osnovna je karakteristika preparata me­

trizamida da je monomerni glikozamid i da 
ne ionizira na kation soli i anion ostatka or­
ganske kontrastne supstance kao sva osta­
la kontrastna sredstva (18, 19, 20, 21, 22). 
Supstandja met.i·zamida je otkrivena i usa­
vršena u laboratorijima firme Nyegard & Co. 
iz Osla, a u njenoj sintez!i imao je odlucu­
jucu ulogu norvešk!i naucenjak Almen (23). 
Kemijski je metrizamid: 2-(3-acetamido-5­

N-methylacetamido-2, 4, 6-trijodobenzami­
do )-2-deoxy-D-glukoza. 
Osmolalitet metri•zamida od 170 mg J/ml 

je 0,30 mol/kg H20 i izotonican je sa krvlju 
i f,ikvorom. 
Priprema solucije Amipaque 13,5-metri za mi da za i. v. pri m je ­n u -U svih naših bolesnika upotrijebili smo otopinu Amipaque od 170-200 mg J/ml. Amipaque kao suha supstanca od 13,5 g metrizamida sadrži 48,2 % organsk-i vezanog joda. Svakoj bocici suhe supstan­ce dodana je i jedna ampula od 40 ml oto­pine natrijumbikarbonata. Potrebnu koncen­tracIiju joda postigli smo dodavanjem vece ili manje kolicine solvensa, a na osnovu tabele. Suhoj supstanci Amipaque 13,5 do­dal·i smo 26-33 ml solvensa. Najprije 
,smo navukl,u 
i odredenu kolicinu solvensa ste­rilnu štrcaljku i probušili cep na staklenki sa suhom supstancom, paze6i da ne ude zrak pokraj r,gle, što dovodi• do stvaranja mjehurica i usporenog otapanja. U staklenki je negativni tlak, koji povuce otopinu za rastapanje u boc,iicu. Laganom trešnjom bo­cice supstanca se brzo otapa. Nakon toga se potrebna kolioina pripremljenog prepa­rata ponovno uvlaci u štrcaljku za primje­nu. Važno je spomenuti da smo uvijek za­grijavali otopinu na tjelesnu temperaturu, cuvajuci je od izlaganja svijetlu, a priprem­
ljeni rastvor smo uvijek odmah i upotrije­
bili. 
N a š 1i bo I e s n i c i -Prema tom po­stupku pripremljen preparat Amipaque 13,5 primijeniili smo u 30 bolesnika u dobi od 23 do 62 godine starosti (18 žena i 12 muška­raca) kod intravenozne urografije. Radilo se 
o bolesnicima koji su dulje vrijeme lijeceni na urološkom ili nefrološkom odjelu Klinic­ke bolnice Dr M. Stojanovic. Kod svih je bolesn,i.ka pri ranijim i. v. urografijama usli­jedila teška alergijska reakcija. Kod 24 bo­lesnika preosjetljivost se pojavila prilikam prve i. v. urografije, a u 6 bolesnika reak­cija se pojavila tijekom višekratnih urogra­fija. Respiratorne reakoi,su 
je bile najcešce 

(edem glotisa, bronhospazam uz klinicke 
znakove edema pluca) u 19 bolesnika, kar­
dio-vaskularne kod 7 bolesnika, te konvul­
zivne u 4 bolesnika. Prilikom pojave tih re­
akcija na kontrastno sredstvo svi su boles­
nici b·
ili uspješno odmah reanimirani. Tri su bolesnika medutim bila zadržana nekoliko dana u intenzivnoj njezi•. 
Nova saznanja u primjeni neionskog kontrastnog sredstva Amipaque 13,5 kod l. V. urogra!!j. _:_
_. _· _ _ 
Vlastiti rezultati -Teška osnovna bolest urinarnog trakta kao i pogoršanja, recidivi, krvarenja, bolovi 1i, postoperativne komplika­cije neophodno su indioirali1 ponovnu i. v. urografiju zbog utvrdivanja patološkog pro­cesa i1 daljnje, bilo operativne, ,bilo konzer­vativne terapije. 
Retrogradna pijelografija cesto zbog la­kog prijelaza kontrastnog sredstva u krvni optok i nedovoljnog uvida u funkcionalno stanje, kod ovih bolesnika nije se provodila. 
Rastopinu Amipaque 13,5 inji1
1cirali smo našim bolesnicima polagano i. v. kroz 5 do 6 minuta, ·bolesnika, a 
promatrajuci pritom mjerili smo im i krvni tlak i puls. 
Kod 29 bolesnika nisu se pojavile nika­kove lokalne ni opce reakcije. Samo kod jednog bolesnika, 5 minuta nakon injicira­nja cijele doze kontrasta došlo je do muc­niine i1 povracanja bez drug1
1

ih reakcija. Kod nijednog bolesnika prije pretrage nije pro­,
vedena priprema kaloijskim, antihistamin­skim ili kortikosteroidnim preparatima. 




Temmer B., M. Bašic, M. Bosnar, J. Smo\kovic 
Slilkanje smo vrŠlili standardno 5, 15, 30 i 45 minuta nakon injekcije kontrasta, bez primjene kompresije. Kod usporenog lucenja bio je Iizveden odložni pijelogram (slika 1). ,Prikaz kanalnog sustava urotrakta bio je kod vecine bolesnika dobar (slike 2 i, 3), 
'

osim u ,
teških slucajeva zastojne uropatije zbog konkremenata ili stenoza. Nešto sla­biji priikaz i koncentraoiju kontrasta primije­tili smo kod debljih bolesnika zbog relativ­no male kolicine kontrasta, pošto dvostruke doze kontrastnog sredstva nismo primjenji­vali. 
Diskusija -U posljednjih nekol-iko godi­na primjetili smo porast broja neželjenih nuzpojava na jodna kontrastna sredstva. Tome priidonosi i znatno veci broj izvršenih kontrastnih pretraga u radiološkoj dijagno­stici, kao :i• senzibilizacija na kontrastna sredstva kod opetovanih pretraga, te sve veca pr,imjena raznih medikamenata. 
Farmakološko-toksikološki faktori 1i sadr­žaj grupe vodotopivi.h jodnih kontrastnih sredstava su u prvom planu klinickog inte­resa 1i ispitivanja, jer ti spojevi u visol<'im do­·zama i ubrzanim ubrizgavanjem u krvne ži­le mogu uzrokovati štetne nuzpojave (24). 
Danas se smatra da je vi-sok osmolalitet 
-jedan od glavnih cinilaca odgovoran za tok­sicnost kontrastnog sredstva (5). Za razliku od metrizamida sva ostala vodotopiva jodna kontrastna sredstva ,imaju osmolarnost vecu od jedan. Disociraju6i u otopini kao elektro­litii· zacijom izazvati mole­
mogu svojom ioni,,kularne promjene na stanicnim membrana­ma u odnosima intra i ekstra-celularne te­kucine, što može dovesti do funkcionalnog 
,i organskog oštecenja sta11ica (25, 26). Vo­dotopiva ionska monomerna kontrastna sredstva koja se obicno upotrebljavaju za angiografi;
ju i urografiju 1imaju osmolalitet 5 do 8 puta ve6i od ljudske plazme. Ova hi­pertonicnost je odgovorna za nastanak ozbiljnih toksicnih nuzpojava, kao što je povišen pnitisak u pulmonalnim arterijama, vazodilatacija 1i bolovi pri, njiciranju (27). 
ii

lspitivanja autora na životinjama (19, 21, 24) su pokazala, da je akutna i subakutna tok­sicnost metrizamida evidentno manja u usporedbi s ostalim ionskim kontrastnim sredstvima. 
_ 
_ 

Veca koncentracija joda u uninu i srna­njena osmotska diureza kod upotrebe me­trizamida u odnosu na metrizoate, omogu­cava bolju kontrastnost na rendgenogrami­ma sa relativno manjom dozom sredstva (20, 28, 29). 
Naša iskustva i rezultati, premda na re­lativno malom broju bolesni1ka identicni su sa iskustvima ostalih autora. Zato smo i odabrali ·ispitivane bolesnike iz grupe pre­osjetljivih na vodotopiva kontrastna sred­stva, osobito one koji su pokazivali najbur­nije lokalne 'i opce reakcije organizma. Sve te nuzpojave u istih bolesnika, nisu se po­javile kod primjene otopine metrizamida. Mucninu i povracanje kod jednog bolesnika, pnipisujemo nešto bržem i-njiciranju kon­
trasta. 
Zakljucak -Pnimjenom novijeg prepara­ta Amipaque 13,5 -metrizamid, kao kon-· trastnog sredstva kod i. v. urografije u bo­lesnika s ran'ije utvrdenim teškim reakcija­ma kod primjene ionskih kontrastnih sred­stava, postigli smo vrlo zadovoljavajuce re­zultate 'i izbjegli neželjene reakcije, što predstavlja daljniji napredak u usavršava­nju kontrastnih sredstava u radiološkoj di­jagnostici. Ovaj preparat se odlikuje vrlo niskom toksicnošcu, odlicnom to!erancijom tkiva i organa, tako da ga danas stavljamo u prvi plan kod indiciranih pretraga, pa da­pace i kod najmanje sumnje na alergijsku preosjetljivost bolesnika. Ukazujemo na važ­nost pripreme 'i administracije preparata. Upravo primjenom ovog preparata izbjega­vamo danas neugodne reakcije i posljedice, a posbzavamo i vrlo dobar radiografski efekt. Pri· primjeni ovog preparata kod 30 bolesnika, samo u jednom slucaju smo ima­li laganu reakciju u smislu mucnine i po­vracanja što pripisujemo ,nešto ubrzanom injiciranju kontrasta, tako da se ova reak­cija može prakticki· zanemariti. 
Nova saznanja u primjeni neionskog kontrastnog sredstva Amipaque 13,5 kod l. v. urografije ... 
Summary 
REGENT ACHIEVEMENTS IN THE USE 

OF NON-IONIC CONTRAST MEDIUM AMIPAQUE 13.5 IN INTRAVENOUS UROGRAPHY IN PATIENTS WITH ALLERGIC HYPERSEINSITIVITY TO IODINE-CONTAINING CONTRAST MEDIA 
Temmer B., M. Bašic, M. Bosnar, J. Smolkovic 
The re.ults of i ntravenous urography in 30 pa­
. _ 

t1ents using Am1paque 13.5 (metrizamide) who had shown all _ergic reactions to iodine containing c.ntrast med1a were presented in this paper. WIth the use of Amipaque 13.5 good results were obtained and the undesirable side effects were avoided. The observed low toxicity and good to­lerabil ity make Amipaque 13.5 the contrast me­dium of choice in cases where allergic hyper­sensitivity reaction could be expected to occur. In only one out of the 30 cases studied nausea and vomiting appeared, however this was with ali probability due to the way of injecting the contrast medium. Therefore, in the present pa­per, also the importance of preparing and the tecnique of injecting were stressed. It was concluded, that using this compound unpleasant reactions and consequences could be avoided and good quality of radiograms obtained. 
Literatura 

1. Sussman, M. L., G. Jacobson, E. J. Howard: 
Urologic Roentgenology, Williams-Wilkins Co., Baltimore, 1967. 
2. 
Radoš, N., B. Temmer: Anafilakticki šok uz­rokovan trijodnim kontrastom, Anali bolnice »Dr M. Stojanovic«, 4:509, 1965. 

3. 
Pendergrass, E. P., P. J. Hodes, R. L. Tonde­reau, C. C. Powell, E. D. Burdick: Further conside­ration of deaths and unfavourable sequelae fol­lowing the administration of contrast media in urography in the United States, Amer. J. Roent­genol. 74:262, 1955. 

4. 
Schlungbaum, W.: Verteilung, Ausscheidung und Reso,mit 


r-ption nierengii.ngier, Jod-131-mar­kierter Rontgenkontrastmittel. Fortschr. Rontgen­str. 96 :795, 1962. 
5. Harris, P. D., E. B. D. Neuhauser, R. Ger\h: 
The osmotic effect of water soluble contrast me­dia on circulating plasma volume. Amer. J. Roentgenol. 91 :694, 1964. 
6. 
Lindgren, P.: Rena! circulatory insufficiency after renal angiography. An experimental study. Acta radio!. 56:423, 1961. 

7. 
Hornykiewytsch, Th., G. Bargon: Die Gefa­hren und Schii.den bei der modernen rontgeno­logischen Diagnostik und Strahlentherapie. In­ternist 3:487, 1962. 

8. 
Holtermann, H.: Metrizamide. lntroduction. 


Acta Radio!. Suppl. 335:1, 1973. 

9. Gonsette, R. E.: Biologic tolerance of the central nervous system to metrizamide. Acta Ra­dio!. Suppl. 335:25, 1973. 
Radio!. lugosl., 15; 463-468, 1981 
10. 
Lovrencic, M., V. Vesely, l. Jakovac, M. Ka­lousek, H. Kumar: Tehnika grudne i vratne mije­lografije vodotopivim kontrastnim sredstvom -metrizamid. Radio!. lugosl., 13:455, 1979. 

11. 
Ledic S., M, Vujicic, R. Citic, S. Dulic, Lj. 


Lišanin: Ventrikulografija sa Amipaque-om. Ra­dio!. lugosl., 13:339, 1979. 
12. 
Belancic l., M. Ferkovic: Cervikalna, tora­kalna, lumbalna te funkcionalna mijelografija s metrizamid ami,paque kontrastom. Radio!. lugosl., 14:165, 1980. 

13. 
Brun B., M. Ege.'1l ad: Metrizamide in pedi­atric urography. Ann. Radio!., 22:198, 1979_ 

14. 
Eklof, O., C. Hugosson: Metrizamide as contrast medium in childhood urographies. A preliminary report. Ann. Radio!., 22:195, 1979. 

15. 
Kunnen M., A. Devloo-Blacquaert: Compa­rative study in angiocardiography in children, evaluating the side-effects of non-ionic and ionic contrast media. Diagnostic lmaging, 48:228, 1979. 

16. 
Albrechtsson U., C. G. Olson: Thrombo-tic side-effects of lower-limb phlebography. Lancet, 1 :723, 1976. 

17. 
Albrechtsson U., C. G. Olsson: Thrombosis following phlebography with ionic and non-ionic contrast media. Acta Radio!. Diagnosis, 20:46, 1979. 

18. 
Golman K.: Excretion of metrizamide. l. Comparison with diatrizoate and iothalamate after intravenous adrninistration in rabbits. Acta Radio!. Suppl. 335:253, 1973. 

19. 
Golman K., T. Almen: Metrizamide in expe­rimental urography. l. lodine concentration and flow of urine following intravenous injection of an ionic and non-ionic contrast medium in rab­bits. Acta Radio!. Suppl. 335:312, 1973. 

20. 
Webb J. A. W., l. K. Fry, W. R. Cattell, B. 


smotic diuresis on urinary iodine concentration using contrast media of differing osrnolality. Brit. J. Radio!. 51 :106, 1978. 
Cummack, S. E. Jewell: The effect of o­
21. 
Salvesen S.: Acute toxicity tests of me­trizamide. Acta Radio!. Suppl. 335:5, 1973. 

22. 
Moreau J. F., D. Droz, L. H. Noel: Nephro­toxicity of metrizamide in man. Lancet, 1 :1201, 1978. 

23. 
Almen T.: Cardiovascular effects of ·me­trizamide and other contrast media into the aortic bulb of cats. Acta Radio!. Suppl. 335:209, 


1973. 
24. 
Aspelin P., T. Almen: Studies on the acute toxicity of ionic and non-ionic contrast media following rapid intravenous injection. An experi­mental study in mice. lnvest. Radio!. 11 :309, 1976. 

25. 
Almen T., P. Aspelin: Cardiovascular ef­fects of ionic monomeric, ionic dimeric and non-ionic contrast media. Effects in animals on myocardial contractile force, pulmonary and aortic blood pressure and aortic endothelium. lnvest. Radio!. 10:557, 1975. 

26. 
Salvesen S.: Local toxicity of metrizamide on intravascular injection. Effect on kidney, !iver and blood-brain barrier. Acta Radio!. Suppl. 335: 166, 1973. 



Temmer B., M. Bašic, M. Bosnar, J. Smolkovic 
27. 
Almen T., P. Aspelin, B. Levin: Effect of ionic and non-ionic contrast medium on aortic and pulmonary arterial pressure. An angiocar­diographic study in rabbits. lnvest. Radio!. 10: 519, 1975. 

28. 
Almen T., M. Hii.rtel, K. Golman: Metriza­mide in experimental urography. 111. Effects o! temporary ureteric stasis on urinary iodine con­centration after intravenous injection of ionic and non-ionic contrast media. Acta Radio!. Suppl. 335 :330, 1973. 

29. 
Evill C. A., G. T. Benness: Urographic excretion studies with metrizamide and "Dimer". A high dose comp:,rison in dogs. lnvest. Radio!. 12:169, 1977. 


Adresa autora: Prim. dr Boris Temmer, Zavod za radiologiju i onkologiju, Klinicka bolnica »Dr 
M. Stojanovic«, 41000 Zagreb, Vinogradska 29. 
KLINICKA BOLNICA »DR OZREN NOVOSEL«, ZAGREB 

iZMJENA KATETERA ZA ANGIOGRAFIJU LUKA AORTE 
Hebrang A. 
Sažetak: Prikazuje se izmijenjeni kateter za angiografiju luka aorte kod bo­lesnika s ishemijom mozga. U angiografskoj dijagnostici kod ovih bolesnika važno je prikazati ekstrakranijalne kao i intrakranijalne arterije mozga. Uz n·iz danas primijenjivanih angiografskih postupaka, jedan od najboljih je an­giografija luka ao.te sa ograncima, koja obuhvaca prikaz intrakranijalnih ali i ekstrakranijalnih arterija na kojima je moguce kirurški odstraniti uzroke mož­dane ishemije. U namjeri da poboljšamo prikaz ovih arterija jednokratnim injiciranjem kontrasta u ulaznu aortu, napravili smo kateter koji usmjerava veci dio injiciranog kontrastnog sredstva u moždane arterije. Prikazujemo rezultate ispitivanja ovog katetera na modelu kao i u klinickoj praksi. 
UDK 616.831-005.4-073.753 

Deskriptorji: cerebralna ishemija, aorta torakalna, aortografija -instrumenti 
.adiol. lugosl., 15; 469-47 4, 1981 

L _J 
Uvod -Patološke promjene na vratnim arterijama vrlo su cest uzrok ishemije moz­ga.1• 2 Te lezije mogu predstavljati hemodi­namsku zapreku protoku krvi, ili su -izvor embol·u intrakranijalne možda­
ija distalne ,
ne arterije. Lokalizirane su najcešce na racvištima arter­
ije karotis, polazištu arterije vertebralis ili na racvištima torakalnih arte­rija. Prema podacima iz l'iterature, uzroci i1shemije mozga su samo na ekstrakranijal­nim arterijama u 41,2 % slucajeva,3 dok ostatak c-
ine intrakranijalni uzrooi ili kombi­nirane promjene na arterijama obje reg1ije. Dodamo li ovim spoznajama cinjenicu, da vaskularna kirurgi,i 
ja ima najbolje uspjehe rezultate baš u lijecenju ekstrakranijalnih uzroka ishemije mozga, postaje jasno ko­lika je važnost angiografske dijagnostike tih patoloških stanja. Angiografija mora pri­kazati ekstrakranijalne i intrakranijalne ar­terije mozga, ·rasprostranjenost i vrstu pa­tološke promjene te pružiti uvid u stanje kolateralne oirkulacije. 
Do danas se u literaturi susrece niz an­giografskih postupaka ciji je cilj otkrivanje uzroka ishemije mozga. Medu najstarije po­stupke ubraja se perkutana punkcija poje-
Rad primljen: 1.9.1981 
dinih moždanih arterija, ali ona V1iše ne za­
1dovoljava spomenute zadatke koje angio­grafija mora ispuniti. Osnovni nedostatak je izostanak prikaza ekstrakranijalnih arterija. Vrijedno je spomenuti ,i manjkavi prikaz racvišta artenije karotis ovom tehnikom4• 5, l<ao i ceste komplikacije osobito u bolesni­
89 
ka starije dobi.6• 7• , Isto su tako opce po­znate opasnosti punkcije vertebralne arte­rije. Medu njima se isNce paravazalno inji­c;ranje u cak 40 % slucajeva,10 stenoza i f.istula nakon punkcije10 pa cak i subarahno­idalno injiciranje kontrastnog sredstva.11 
Angiografiju luka aorte s ciljem ispitiva­nja uzroka ishemije mozga prvi su izveli Gensini i Ecker 1960. godine.12 Nakon njih uvode se razne izmjene u tehnici izvodenja i snimanja luka aorte kod ovih bolesnika. Vecina autora izvodi snimanje u tri projek­cije13 · 14 a neki 1i u cetiri.15• 1 6 Nedostatak je višekratno injiciranje kontrastnog sredstva u ishemicno moždano tkivo koje je na to posebno osjetljivo. 
Jedan od osnovnih nedostataka angio­grafije luka aorte je razrjedenje kontrastnog sredstva injiciranog u ulaznu aortu. Brza krvna struja razrijedi kontrast tolli1ko da pri­

Hebrang A. 
1 

kaz vratnih arterija nije dovoljno kontrastan 
(sl. 1). Na dosadašnjim kateterima za ovu 

Slika 1 -Nekontrastan prikaz vratnih ogranaka luka aorte 
dijagnostiku postranicni otvori za istjecanje kontrastnog sredstva rasporedeni su jedno­liko oko vrška. Zato se nerijetko ukazuje 
,potreba za dodatnom selektivnom angio­gra.ijom, koja produžava postupak, poveca­va kolicinu injiairanog kontrastnog sredstva kao i cjelokupni riQik za bolesnika. U namjeri da poboljšamo kontrastni pri­kaz ogranaka luka aorte izvršili smo izmje­nu katetera za angiografa1ju luka aorte. lz­mjenjen1kateter ,smo na modelu 
i ispitivali luka aorte denzitometr,ijskim mjerenjem gu­stoce zasjenjenja pojedinih vratnih arterija, a zatim procjenom opacifikaci,istih 
je arte­rija u klinickoj primjeni, na bolesniku. Re­zultate smo usporedil,i sa istim procjenama ang1iograma izvedenim standardnim katete­rom (kontrolna skupina). 
Materija! i metode ispitivanja -O b I i k svojstva izmjenjenog katete-r a. Na izmjenjenom kateteru raspored po­stranicnih otvora za istjecanje kontrastnog sredstva je takav da usmjerava vecu koli­cinu kontrasta prema ogranc:i,

ma luka aorte. Tako se povecava intenzitet kontrastne sje­ne ovih arterija što je veoma važno u dija­gnost1ici uzroka moždane ishemije. Ovaj ras­pored otvora zahtijeva i neke promjene u tehnic'i postavljanja katetera u aortalni luk. 
Najveci broj postranicni,h otvora (1 O) raz­mjesti-li smo na vanjskoj, konveksnoj strani stijenke savijenog katetera (sl. 2). Ti otvori 

e 

Slika 2 -Shematski prikaz izmjenjenog kate­tera, a. b -otvori za istjecanje kontrastnog sredstva prema vratnim ograncima, c -otvori koji sprecavaju pomak katetera, d, e -presa­vinuca za fiksiranje katetera u luku, f -otvor na 
vršku 

moraju biti namješteni uz polazišta ograna­ka luka aorte prema vratu. Prva skupina otvora namješta se u visinu polazišta trun­
1

kus brahiocefalikusa, a druga skupina uz 
lzmjena katetera za angiografiju luka aorte 
polazište lijeve arterije karotis i subklavije. Otvor na vršku sužen je na širinu metalnog vodica, kako bi što manja kolicina kontra-· sta otjecala u smjeru aortalne valvule. Po­znato je da ovaj otvor na vršku propušta istu kol'icinu kontrastnog sredstva kao i sva­ki postranicni, ali mu je smjer drugacij,i.17 Kod probnih injiciranja kontrasta kroz ova­ko izmjenjeni kateter došlo je do nepoželj­nog pomicanja katetera. Jedan pomak bio je uzrokovan istjecanjem l<ontrasta na novo postavljene otvore. Zbog usmjeravanja kon­trasta prema kranijalno, kateter se je pomi­cao kaudalno. Da sprijecimo ovaj pomak, dodali smo na taj kaudalni dio stijenke dva otvora. Drugi pomak katetera bio je u smje­ru krvne struje, a uzrokovan je istjecanjem kontrasta kroz otvor na vršku. Da bi izbjeg­li ovaj pomak, cijeli distalni dio katetera oblikovali, smo na poseban nacin. Pri vršku katetera napravili smo jedno presavinuce, koje se postavlja uz aorta!nu stijenku pro­ksimalno od polazišta trunkus brahiocefali­kusa. Drugo presavinuce postavlja se uz stijenku na mjestu gdje luk aorte prelazi u silazni krak. Na taj nacin dobili smo fiksni položaj katetera, koji se zadržava i za vri­jeme inj'iciranja kontrastnog sredstva. Raz­mak izmedu opisanih presavinuca katetera ovisi o šiirini aortalnog luka, a nju procje­njujemo prema probnim snimkama ucinje­nim u drugom kosom položaju, u kojemu snimamo i angiografiju luka aorte. Zbog va­niranja širine raspona luka aorte kod poje­dinih bo!esnika, izvodimo tri osnovne širine 
katetera,  sa  razmacima  izmedu  opisanih  
pregiba od 8, 10 ili 12 cm.  
Kateter  izradujemo  od  sivih  katetera  

Kii,fa, koji se neoblikovani nalaze na tržištu. Oblikovanje se vrši, zagrijavanjem nad pla­menikom, nakon cega se kateter hladi u vodi. Vršak katetera sužavamo izvlacenjem nad plamenikom, prema ustaljenom postup­ku kojega preporuca proizvodac. Postra­nicne otvore izvodimo pomocu posebnog instrumenta, koji se dobije kod istog proiz­vodaca. Sastoji se od igle za bušenje sti­jenke katetera i mandrena za odstranjiva­nje izrezanog dijela stijenke. Za sivi Kifa kateter, ciji je vanjski promjer 2,80 mm, a unutrašnj1
i 1,80 mm, najpogodnija je igla ko­ja pravi postranicne otvore promjera 1,15 
Radiol. lugosl., 15; 469-474, 1981 
mm. Otvor na vršku je šini'ne 0,90 mm. 
Konacni oblik katetera i1 njegov položaj u luku aorte prikazuje sl. 3. Najveci dio kon-

Slika 3 -Shema položaja katetera i izlazak kon­trastnog sredstva 
trastnog sredstva usmjeren je prema ogran­cima luka aorte, pa je za ocekivati njihov kontrastn,
iji prikaz. 
M e t o d e i s p i t i v a n j a i z m j e n j e­n o g k a t e t e r a. -Novi kateter isp'itan je najprije na modelu luka aorte, a zatim u kli­nickoj primjeni na bolesnioima. Gustocu za­sjenjenja kod angiograma dob.ivenih na mo­delu mjerili smo denzitometrijskfr, dok smo angiograme bolesnika vrš1i,
1i slobodnom pro­cjenom. 
Model luka aorte s ogracnima izradili smo od prozirn1ih Velvik cijevi. Ogranci su lijep­
·,ljeni sintetickim jednokomponentnim ljepi­lom Airstop. Nakon sušenja ljepilo je ela­sticno i nepropusno za vodu i kontrastno 

Hebrang A. _ ______ 
sredstvo. Cirkulaciju krvi na modelu imitira voda koja protice željenom brzinom. Regu­lacija brzine protoka vrši se Michelisovim stezaljkama. Vrh katetera postavi se u mo­del prema ranije opisanim pravilima, tako da su postranicni otvori smješteni nasuprot polazištima vratnih ·ogranaka. Za snimanje smo upotrijebili kontrastno sredstvo Tele­brix 380, u koli6ini od 40 ml po injiciranju {flow 32 ml/sek). Na serijski ucinjenim snim­kama (po 2 snimke u sekundi) obavili smo denzitometrijska mjerenja zasjenjenja nad racvištem arterije karotis i na polazištima vertebralnih arterija. Ove rezultate uspore­dili smo sa mjerenjima zasjenjenja na snim­kama dob'ivenim upotrebom standardnog katetera, bez promjene u položaju postra­nicniih otvora (kontrolna mjerenja). 
lspitivanja na bolesnicima provedena su na 50 uzastopno upucenih bolesnika na angiografiju luka aorte zbog moždane ishe­mije. Procjene kvalitete angiograma vršene su slobodno, na temelju višegodišnjeg is­kustva u ovoj dijagnostici. Rezultati su usporedeni sa kontrolnom skupinam boles­ni1kod kojih je ista 
ka pretraga obavljena standardnim kateterom. Procjena je obilje­žena znakom »dobar«, kada su dobro pri­kazani svi ekstrakranijalnii ogranci kao i intrakranijalni nj1iihovi dijelovi, te znakom »loš« kada je prikaz bio nedostatan za di­jagnozu te je zahtijevao dodatnu selektivnu angiografiju. 
Rezultati -M j e r e n j a n a m o d e I u 

1 u k a a o rte. Denzitometrijska mjerenja 
zasjenjenja racvišta arterije karotis pokaza­
la su jace zasjenjenje kod primjene novog 
izmjenjenog katetera nego li kod standard­
nog (sl. 4, 5). Vrijednosti gustoce zasjenje­
nja dobiven1i su oduzimanjem vrijednosti 
standardnog zacrnjenja filma, a dobivene 
vrijednosti (Dk-D) su medusobno usporedi­
vane. Na pPikazanim grafikonima vidlj,ivo je 
jace zasjenjenje uz primjenu izmjenjenog 
katetera u prvim sekundama nakon inj1ici­
ranja, osobito nad racvištem lijeve arterije 
karotis. U kasnijim sekundama ova pred­
nost novog katetera se gubi, pa su u trecoj 
i cetvrtoj sekundi sjene racvišta jednako 
kontrastno prikazane, bez obzira na kateter. 
Mjerenja nad vertebralnim arterijama nisu 
472 
1.1 
1.0 
0.9 


0.8 
0.7 
0.6 
o.s 
2 3 4 sek 
izmjenjeni kateter 
CCdex 
sto ndordni kateter 

Sli-ka 4 -Graficki prikaz gustoce zasjenjenja nad racvištem desne arterije karotis komunis (CC dex). D -izmjerena gustoca zasjenjenja, 
Dk 
-gustoca zasjenjenja filma, sek -vrijeme 
nakon injiciranja 

1.1 
1.0 

r---­
............. 

....., 

o.s I 
I I 

0.8 / 
I 

0.7 
0.6 
o.s 
2 3 4 sek 
--izmjenjeni kateter 
CC sin ---standardni kateter 

Slika 5 -Graficki prikaz gustoce zasjenjenja nad racvištem lijeve arterije karotis komunis (CC sin). Opis oznaka kao pod slikom 5 
_ _ _____ _ lz mjena katetera za angiografiju luka aorte 
_ 
_ 
pokazale vrijednosti koje bi upucivale na prednost novog katetera. 
P r i m j e n a n a b o I e s n i c i m a. Kod 50 bolesnika na koj1ima je angiografija luka aorte ,
izvedena izmjenjenim kateterom ocje­na »loš« prema prije navedenim kriterijima postavljena je 7 puta (14 %) (sl. 1). U kon­trolnoj skupi,
ni angiograNja standardnim ka-• teterom ocjena loš prema istim kriterijima postavljena je 19 puta (38 %). 
Rasprava -Razrjedenje kontrastnog sredstva u brzoj krvnoj struji ulazne aorte onemogucava dobar prikaz njezinih ogra­naka za mozak. Ovo razrjedenje je propor­cionalno s duljinom puta koje prijede kon­trastno sredstvo. Zato se javljaju modifika­cije kod kojih je najudaljeniji otvor, onaj na 
14 1 8 19 1
vršku, sužen.13, , , Broj postranicnih otvora varirn od tri12• 30 do dvanaest (npr. pig-tail kateter Cordiis). U našoj modifikaciji postranicni otvori su, za razliku od dosa­dašnjih, postavljeni tako da usmjeravaju kontrastno sredstvo prema vratnim arterija­ma i postižu kontrastniji prikaz svih njiho­vih dijelova. Ovo se osobi•

to odnosi na rac­
višta arterije karotis, gdje naši rezultati po­

kazuju znatno kontrastniji prikaz kako u 
eksperimentalnim uvjetima na modelu luka 
aorte, tako i kod primjene na bolesniicima. 

Prikaz tiih d'i,jelova je posebno važan, jer su 
najcešce ekstrakranijalni uzroci ishemije 
mozga smješteni baš na tim racvištima. Re­
zultati mjerenja nad vertebralnim arterijama 
nisu pokazali prednost novog katetera. 
Objašnjenje mažemo tražiti u malom lume­
nu ovih -arteni-ja, tako da je sloj kontrasta 
premalen da bi ispoljio razlike kod ispitiva­
nih metoda. 

Princip postavljanja postranicnih otvora 
na mjestu polazišta arterija koje treba pri­
kazati, bez selektivnog kateteriziranja poznat 
je od ranije. Primijenjen je kod semiselek­
tivnog prikaza koronarnih21 · 22 i renalnih ar­
terija.17• 23 Kod naše modifikacije primije­
njen je na ograncima luka aorte. 

Rezultati mjerenja pokazuju najvecu pred­
nost izmjenjenog katetera u prve dvije se­
1

kunde injiciranja kontrasta, pa zato u tom 
periodu treba programirati vecinu snimaka. 
Prikazani kateter ima i odredenih nedo­
stataka. To su u prvom redu pomaci kate­
tera pri injiciranju koji znatno umanjuju nje­govu vrijednost. lzbje6i se mogu strogim pridržavanjem tehnike postavljanja i prav­ljenja katetera. Kateter se ne može upotri­jebiti za transaks,ilarnu angiografiju luka aorte, kao niti onda kada je potreban deta­ljan prikaz pojedinih i.ntrakranijalnih ogra­naka npr. kod preoperativne obrade za ekstra-intrakranijalni by-pass. Unatoc toga, kateter se može primijeniti kod velike ve­6ine bolesnika upucenih na angiografiju luka aorte zbog utvrdivanja uzroka i•shemije 
mozga. 
Prednost izmjenjenog katetera i jedno­
kratnog injiciranja kontrasta bez dodatnih 
selektivnih angiografija je i u smanjenoj iz­1
loženosti bolesnika zracenju, koja kod an­
giografije nije zanemariva.24 
Zakljucak -Sve do sada objavljene an­giografske metode prikaza moždanih arte­rija kod bolesnika s cerebrovaskularnom insufkijencijom predstavljaju kompromis iz­medu kvalitetnog prikaza arterija i si­
,tih gurnosti, bolesnika. Selektivnom kateteriza­cijom svih arterija, uz višekratno injiciranje kontrastnog sredstva, može se uvijek napra­viti dobra angiografska studija moždane cirkulacije. Medutim, kod tih bolesnika uvi­jek postaji povecana mogucnost komplika­cija kod takve angiografije.25 Prikazana metoda angiografije nov,omo­
im kateterom gucava kvahtetan prikaz ogranaka luka aorte jednokratnim injiciranjem kontrastnog sredstva, s cime se smanjuju mogu6nos1'i komplikacija uzrokovane selektivnim kate­terizacijama vratnih arterija. Uz to se sma­njuje broj upotrijebljenih filmova, kao i vri­jeme izvodenja pretrage. U slucaju nedo­voljnog prikaza pojedinog ogranka, i dalje ostaje mogucnost dodatnog selektivnog prikaza. 
Radiol. lugosl., 15; 469-474, 1981 

Hebrang A. 
Summary 16. Sproul G., Pinto J., Buster C.: Retrograde 
A MODIFIED CATHETER FOR AORTIC ARCH 
ANGIOGRAPHY 
Hebrang A. 

A modified catheter for aorNc arch angio­graphy in patients with cerebral ishemia is pre­sented. The aim of the described catheter mo­dification is the possibility of simultaneous presentation of ali cerebral arteries with a single injection of contrast medium into the proximsl part of aortic arch. 
Results of experimental use of the modified catheter on plastic model as well as clinical experiences are described. 
Literatura 

1. 
Fisher M.: Occlusion of the interna! carotid artery, Arch. Neurol. Psychiat. 65: 346-352, 1951 

2. 
Hutchinson E., Yates P.: Carotico-vertebral stenosis, Lancet 1 :2-8, 1957 

3. 
Hass W.: Joint study of extracranial arterial occlusion: II. Arteriography, techniques, sites and complications, JAMA 203:961-968, 1968 

4. 
Hinck V.,. Judkins M., Paxton H.: Simplified femorncerebral angiography, Radiology 89:1048­1052, 1967 

5. 
Hinck V., Dotter C.: Apprasial of current techniques for cerebral angiography, Am. J. Roentgenol. 107:623-630, 1969 

6. 
Eiken M.: Complications of carotid angio­graphy, Geriatrics 19:517-527, 1964 

7. 
Kaplan A., Walker A.: Complications of ce­rebral angiography, Neurology 4:643-656, 1954 

8. 
Patterson R., Goodell H., Dunning H.: Com­plications of the carotid arteriography, A. M. A. Arch. Neurol. 10:513-520, 1964 

9. 
Simmons S., et ali.: Angiographic evalua­Non of extracranial vascular occlusive disease, Arch. Surg. 107:785-789, 1973 

10. 
Scatliff J., Mishkin M., Hyde l.: Vertebral arteriography: An evaluation of the methods, Radiology 85:14-21, 1965 

11. 
Me Cleery W., Lewtas N.: Subarachnoidal injection of contrats medium: A complicatiion of vestebral angiography, Brit. J. Radiol. 39:112-114, 1966 

12. 
Gensini G., Ecker A.: Percutaneous aorto­cervical aortography, Radiology 75:885-892, 1960 

13. 
Cronquist S.: Total angiography in eva­luation of cerebrovascular disease: A correlative study of aortocervical and selective cerebral angiography, Br. J. Radio!. 39:805-810, 1966 

14. 
Liliequist B., Hellstri:im L.: Technique of aortocervical angiography, Acta Radiol. 9:17­29, 1965 

15. 
Mi.iller R. et ali.: Aortocervical angio­graphy in 1cerebrovascular disease, 


occlusive Neurology 14:136-146, 1964 aortography. A screening method tor cerebral vascular insufficientcy, Am. J. Roentgenol. 95:837 -844, 1965 
17. Boijsen E.: Angiographishe Diagnostik der nichttumori:isen prrenchymati:isen Nierener­krankungen,. In.: Deutcher Ri:ientgenkongress, 
O. Hug. Thieme, Stuttgart, 1972 
18. 
Poser C., Snodgrass R., Fari-nas A.: Radio­logic v-isualisation of neck vessels in cerebrova­scular insufficiency, J. Amer. Med. Ass. 182:126­131, 1962 

19. 
Bussat P.: Thoracic aortogra-phy -in cere­brovascular insufficiency: Report of 250 cases, Angiology 18:6-14, 1967 

20. 
Bonte G., Riff G., Spy E.: Possibilities du catheterisme femorale pour l'angiograph1


ie verte­brale: A propos de 120 exames, J. de radio!. 39:874-879, 1958 
21. 
Williams A. et ali.: Coronary arteriography (II). Clinical experience with loop-end catheter, New Engl. J. Med. 262:328-336, 1960 

22. 
Paulin E.: Coronary arteri-ography, Acta Radiol. (Suppl) 233, 1964 

23. 
Manilla T., Wiljasalo M.: Selective renal arteriography. lnvest. Radiiol. 39:176-181, 1967 

24. 
Hebrang A., i sur.: Zaštita bolesnika od rentgenskog zracenja kod angiografskih pretraga, Zbornik IX simpozija Jugoslavenskog društva za zaštitu od zracenja, 151-156, 1977 

25. 
Takahashi M., Kawanami H.: Complications of catheter cerebral angiography, Acta Radio!. 13 :248-258, 1972 


Adresa autora: Dr. Andrija Hebrang, 41000 Za­greb, UI. prol. brigada 14. 
MEDICINSKI CENTAR U DUBROVNIKU, SLULBA ZA RADIOLOGIJU, DUBROVNIK 
RADIOLOŠKI ZNAK INTRAHEPATALNO AKUMULIRANOG PLINA 
Kacic P., M. Orlic, B. Njiric 
Sažetak: Radiološki znak nakupljanja plina u odvodnim i dovodnim putevima jetre posebno u biliijarnim putevima i pnrtalnim intrahepatalnim ograncima zahtijeva tocnu radiološku diferencijaciju. U diferencijalno ,dijagnostickim ana­lizama su uzeti u razmatranje intrahepaticni apsces, biliodigestiv,ne Nstule razne provenijencije, aerobil.ija, bronhobilijarne fistule, emfizematozll!i holeci­stitis, akumulacija plina oko stranih tijela i nakupljanje plina u ogranc:ima vene porte. Na vlasNtom obdukcijskom materija,lu ustanovljeno, je da u 50 % slucajeva se može nakon 1 sat radiološki ustanoviti pliin u ograncima vene porte, a nakon 24 sata vec do 78 % slucajeva. Razmatraju se mogucnosti na­stanka plina u ograncima vene porte. Dok se plin u bilijarnim putevima loka­lizira u vecim ogranciima, plin u veni port.i se nakuplja u manjim ograncima. 
UDK 616.36-008.7°073.75 
Deskriptorji: biliarni trakt, portalni s·istem, plini, radiografija 

Radio!. Iugosl., 15; 475-480, 1981 


I_ _J 
Kompleksna fiziologija jetre 1i, komplicirana U pocetnoj eri radiologije ustanovljena anatomska grada zahtijevaju više irigac·ij­je vec radiološka simptomatika apscesa je­sk!ih si'Stema da bi jetrene stan:i•ce adekvat­tre 1sa polumjesecastim nakupljanjem plina no obavljale svoje funkoije. Stoga je i ra­i stvaranjem razine plin-tekucine u usprav­zumlj,ivo da ona posjeduje više dovodnih nom položaju. 
i odvodnih si'Stema nego ostali organi•. Arte­Plliin u bilijarnom sustavu je prvi radiolo­rijski sistem putem arterije hepatice dovodi ški, opisao Hegner 1931 premda je bilo i ra­arterijsku ·krv, venski skuplja vensku preko nijih obdukcijskih (Stolz 1901, Lobinger cetiri do pet hepaticnih vena za venu kavu 1908) i klinickih opisa (K-irchmayer 1925). kaudalis, portalni ··U zadnje vrijeme je objavljeno više radova ,
s:istem dovodi vensku krv iz gastrointestinalnog trakta .na metabolliicko o nakupljenom plinu u b1i1lijarnom sustavu razgradivanje, bilijarni sakuplja Izlucenu žuc kao posljedice emHzematoznog holecistitisa i odvodi je u duodenum, a limfni sistem (Grainger 1961, Blom i Stagg 1963, Wilson obavija jetrene stan1ice i ulijeva se u central­1958, Parsons 1963, Rosoff i Meyers 1966, ne Vimfne vodove. Knego, Ilic, Kacic, Knego 1974) gdje se 
plin sakuplja u žucnom mjehuru, zidu žuc­Radiološke pretrage ovi1h dovodnih i od­nog mjehura i žucnim vodovima. lpak naj­vodni,su 

h puteva dobro poznate u vidu billi­cešci uzrok nakupljanja pl1ina u bilijarnom grafije, portografije, arteriografije, kavogra­sustavu su ,postoperativne anastomoze ·iz­fije i ostalih pretraga, te obilato razradene medu žucnih vodova i intestinalnih vijuga 1
u razl.i,

citim patološkim stanjima i tehn+ckim (holedohoduodenostomija, laterolateralna inovacijama. 
holedohoduodenostomija, holedohojejuno­Dijagnosticka vrijednost nakupljanja plina stomija i hepatojejunostomija (Hermann u odvodnim i dovodnim putevima jetre i to 1979), pa je ,opisano dosta 'Slucajeva nakup­
1

pretežno bi'1i1jarnom sustavu i u portalnim ljenog plina u žucnim vodovima kao poslje­intrahepatalniim ograncima je znatno manje d'i•ce operativnih zahvata. Spontane patolo­poznata i' pri,daje joj 'Se manja pažnja. ške fistule mogu nastati izmedu žucnih vo-
Rad primljen: 11.2.1981 

_____ _ 
___ _Kacic P., M. Orlic, B. Nj. 
dova i gastrointesUnalnog trakta kao hole­dohogastricne, holedohoduodenalne, hole­dohojejunalne i holedohokoi'icne zbog pato­loških procesa, najcešce konkremenata ali i tumora i kronicnih upala. Prvi radiološki opis ovih fistula je dao Hant 1915 godine prolazom kontrastnog sredstva iz digestiv­nog trakta u bilijarne puteve. Ove fistule ta­koder omogucuju prolaz plina iz probavnog trakta u žucne vodove (Teschendorf 1963, Marinkovic, Obradovic 1974, Hermann 1979). 
O nakupljanju plina u portalnom sistemu prvi radiološki opis se pripisuje Wolfe i Evans 1955 u djecjoj dobi, a Susman i Senturia 1960 godine su objavili prvi ra­diološki prikaz nakupljenog plina u ogran­cima vene porte kod odraslih. Do sada je radiološki za vrijeme života utvrden plin u ograncima vene porte u 50 slucajeva od kojih je samo sedam preživjelo (Haswel i Carsky 1979). 
U svakom slucaju dokaz plina unutar je­tre i njenih irigacijskih sistema ima velriki, ali raznoliki dijagnosticki znacaj, pa je po­trebno tocno izvršiti diferenciranje radiolo­ških ,simptoma ·i egzaktnu intrahepatalnu lokali-zaciju pl1 ina unutar irigacijskih sistema jetre. To je osobito važno jer, dok nakup­ljanje plina u bilijarnom sustavu nakon ope­rativnih anastomoza predstavlja normalan postoperativni nalaz, nakon spontani1h fi­stula zahhjeva lijecenje osnovne bolesti, holecistitis emhzematoza ima svoj pataloški entitet i svoju klinicku sliku kao ozbiljna bolest, pretežno starije dobi, a dokaz plina u ograncima vene porte ima vrlo ozbiljnu prognozu, tako da se egzitus može oceki­vati unutar nekoi'iko sati nakon radiološkog dokaza. 
lntrahepatalni apsces, bronhobilijarne fi­stule te plin oko stranih tijela zahtijevaju adekvatnu radika•lnu operativnu terapiju. Zbog ovakve razlicite prognoze radiološki ustanovljeno nal<upljanje plina u podrucju jetre zahtijeva detaljnu radiološku diferen­cij.alnu dijagnozu. 
1. lntrahepaticni apsces je karakteriziran klasicnom i poznatom radiološkom prezen­tacijom raz•i·ne pl·in-tekuci1ne u uspravnom položaju sa polumjesecastom nakupinom plina. Takav apsces može perforirati i in­
476 kapsulirati se sa nakupljanjem plina ispod ošita. Ultrazvuk •i kompjuterizirana tomogra­
,fija pružaju karakter,isticnu sliku. Takoder je moguce da intrahepaticni apsces stvori komunikaciju i sa bronhalnim ograncima i na taj nacin plin -odnosno zrak perfun­dira i1te do formacije 
ntrahepatalno, dolazi bronhob•fistula Mi smo 
ilijarnih (slika 1). 


Sl1ika 1 -Bronhobilijarna fistula. Bronhografija, plin intrahepatalno 
takve komunikacije opažali i kod perforira­
nog ehinokoka intraduktalno. 
Oko stranih tijela koja se zbog raznih uzroka nalaze u podrucju jetre moguce je nekada radiološk·i ustanoviti nakupine plina. To su amorfne akumulacije koie ne ook;i­zuju prav,ilnu distribuciju u perforiranim pu­tevima irigacijskih sistema jetre, a rijetko -se javljaju i razine plin-tekuciina sa polumje­secastom svjetlinom u uspravnom položaju (slika 2). To im je najkarakteristicniji znak. 

Radiološki znak intrahepatalno akumuliranogp ilna 
Takva strana tijela mogu biti razlicite pro­venijencije. 
2. Emfizematozni holecistitis je upalne 
,eNologije uzrokovan organizmima (Clostri­dium Welchi, Clostridium oedematiens i En­terischia colli) koji razmnažanjem stvaraju pl-in. Vodeci, radiološki simptom je nakup­ljanje plina u lumenu žucnog mjehura 1i žuc­nih puteva te u stijenci žucnog mjehura. 


Na nativnoj slici abdomena se registrira svjetlina nakupljenog plina u lumenu žuc­nog mjehura i upalom zadebljanoj stijenci organa (slika 13). U uspravnom položaju može se ustanov-i1!i i razina plin tekucina u žucnom mjehuru (slika 4). Karakteristicna je pojava svijetlog nepravilnog okruglog prstena u stijenc1i žucnog mjehura, ako plin penetrira u slojeve stijenke žucnog mjehura. U ovoj bolesti• može doci istovremeno i do nakupljanja plina u žucnim vodov-ima iz istih razloga pa je opisano i do 60 % slu­cajeva (Orlic, Kacic, Knego 1974) ali izoli­rano nakupljanje plina samo u žucnim vo­dovima nije dokaz ovog patološkog stanja. 
3. Biliodigestivne komunikacije. U raznim stanjirna može doci do prolaza plina u od­vodne žucne vodove iz podrucja digestiv-


Slika 4 -Emfizematozni holeoistitis. Slika Slika 5 -Aerobilia. Nakupina plina u vecim 
uspravno žucnim vodovima 
Radiol. lugosl., 15; 475-480, 1981 

______________ Kacic P., M. Orlic,__B._N.j.ir_______ __
____ 
_ic _ 

nog trakta. Uvjeti za nakupljanje plina u žucnim vodovima mogu bi,ti posljedica patoloških procesa stvaranjem komuni­
kacije izmedu bi-lijarnog sustava .i želuca, tankog i debelog crijeva, a u novije vrijeme i in­strumentalnim zahvatima. Osim toga, torne može pri'donijeti i stvaranje operati-vnih ana­stomoza izmedu duktus holedohusa i duo­denuma -i• tankog crijeva _stvarajuci široke veze zbog lakšeg otjecanja sadržaja žuc­nih vodova. Kroz ove široke otvore može lakše ulazi,u žucne vodove. Konsti­
ti i plin tucionalna ,,
insufioijencija sfinktera Odi1i mo­že u nekim slucajevima olakšati prolaz pl1iina iz lumena duodenuma u žucne vodove. Aerobilija , može biti i jedan od simptoma holangitisa. Pli,n u bilijarnim vodovima bilo koje provenoi1je (slika 5) je stacioniran •
jenciipretežno u vecim ograncima žucnog siste­ma jer mu centrifugalni smjer otjecanja žuci ne dozvoljava ulaz u manje intrahepatalne žucne puteve vec ga zadržava u glavnim odvodnim žucnim putevima. 
4. Plin 1u ograncima vene porte. Plin u ograncima vene porte sastoji se u dokazu nježnih i'inearn+h svjetlina unutar sjene je­tre (Slika 6). Nekad se lakše mogu doka-

Slika 6 Postmortalna plucna arteriografija, 
detalj, nakupine plina u veni porti 

zati ove linearne svjetline u slikanju boles­nika koj'i leži na lijevom boku sa horizon­talnim smjerom rendgenskih zraka a naj­bolje tomografijom (slika 7). Nakupine su lokalizirane u perifornim zonama jetre, jer se plin centripetalnim smjerom protjecanja u veni porti, zaustavlja u perifernim ogran­cima. 
Nastanak nakupljenog pHna u portalnom sistemu ima po literaturi uglavnom dvije 

Slika 7 -Frontaln.i tomogram podrucja jetre. 
Pl-in u man-jim ograncima vene porte 

mogucnosti. ,U statistickoj anaHzi 23 -slucaja (Jachs i Pogue 1966) više od polovine slu­cajeva (14) kojima je ustanovljena nakupina plina u portalnom sistemu jetre pokazi,
valo je znakove nekrotizirajucih promjena stijen­ke crijeva •etiologije. Dok jedni 
razliaite autori (Wolfe i Evans 1955, Susman i Sen­turia 1960, Rigler i, Pogue 1965, Haswell i Carsky 1979) misle da jaka distenzija eri­jeva i· ,nekroza stijenke mogu uzrokovati ras­cjep sluznice i tirne omoguciti prolaz plina iz lumena cri,u 
jeva intramuralni dio crijeva i odatle u. portalni sistem, drugi smatraju (Fred, Mayhall i Harfe 1968, Wiot, Felson 1961, McCandless 1964) da nekroticne sti­jenke crijeva dozvoljavaju nrolaz anaerob­nih bakterija koje stvaraju svoj'im razmna­žanjem plinsku fluktuaciju u sistemu vene po rte. 
U svakom slucaju po podacima iz ,lite­rature se predvida ili prolaz vec stvorenog plina u cri,jevu iiz lumena crijeva u venski sistem koj,i se akumuHrn u veni porti i nje­zinim intrahepatalnim ograncima ili prolaz bakterija kroz rascjep sluznice cri1jeva u ve­nu portu pa tek tu one svojim prisustvom i rastom stvaraju pnn koji se rad+ološ.i-re­gistrira unutar portalnog si·
stema jetre. 

Kod 15 slucajeva radiografski obraden'ih leševa jedan sat nakon egzitusa u 50 % slucajeva smo mogli utvrditi plin u ogranci­ma vene porte. To se lakše može ustanoviN na tomogramima nego na sumaci,jsk•
im rendgenogramima. Na obdukcijskem mate­
Radiološki znak intrahepatalno akumuliranog .p_li_na __ 
rijalu od 20 leševa nakon 24 sata omjer je veci, i dosiže do 78 %. 
Ovaj obdukcijski materija! nije biran pre­ma uzrocima smrti, i bolesnici nisu poka­zivali akutnih klinickih znakova abdom1i,
nal­n1ih smetnji. Stoga vjerujemo da bakterije preko ogranaka vene porte dosižu intrahe­patalnu portalnu ciirkulaciju, te se razvijaju stvarajuci pli iin. Može se registrirnti nagli rast ovih bakterija postmortalno koji su prvi ali brzi i, neotklonivi znakovi dezagregacije živog organizma. Taj simptom se može ra­diološki, utvrdliti ,još i za vrijeme života. Neposredno nakon smrti iz lumena crijeva ne bi se mogao plin tako naglo prošiiriti kroz nepromjenjenu stijenku crijeva. Napro­tiv, krvni medij u veni porti 1i u mezenterij­skim arterijama pruža povoljne uvjete za razvoj i rast ovih bakterija. Na obdukcijama ovih bolesnika dokazan je plin u veni porti ali 1i u mezenterijalnim žilama kod cega se ove bakterije nakon smrtišire retrogradno. 
1 
Taj pl'in sadržava visoki postotak ugljicnog dioksida (Deli 1967). Radiološki se može jasno utvrditi, plin u portalnom sistemu i u portalni im ograncima u jetri dok dokaz u mezenteni"jskim žilama izbjegava radiološ­koj prezentaciji (Rigler, Pogue 1965) rndi superpozicije drugih radiografski diferent­ni·h struktura. 
U 18 slucajeva objavljeni ih do 1967 godine 
,u postmortalnoj kulturi krvi su izolirani organizmi (Escherichia 1coli, •Clostri,dium p:1­rabotulinum, Clostridium Welchi l,i Clostri­,dium perfringens) koji u svom rastu i raz­množavanju stvaraju plin. (Pacdulli, Jacob­son 1967). 
Prema torne možemo se dokumentirano prikloniti drugoj tvrdnj1i1 da prolaz anaerob­n1ih bakter1ija, koje stvaraju plin, a ne per­
,
fuzija (vec stvorenog) plina iz lumena cri­
jevnih vijuga kroz lediranu sluzni,cu stijenke 
u 'i,
ntrahepatalne portalne ogranke je rezul­tat radiiološkog simptoma nakupljenog plina u portalnim ograncima. 
Pr,i torne treba razmotriti i mogucnost intravitalne prohodnosti ogranaka vene por­te il mezentericnih arterija. Ukol·iko su ovi ogranci tromboz-, za vrijeme života slo­
iranibodan plin iz crijeva nece se moci nakup­lja.i· u intrahepatalnim ograncima. Prema torne treba osobito u slucajevima koji su preživjeli tj. 7 slucajeva do 1980 (Haswel i Carsky 1979) smatrati da plin iz .gastro­
intestinalnog trakta može 1i direktno prijeci 
u sistem vene porte kako to opisuje (Schorr 
1963, Rigler ti Pogue 1965, Haswel i Carsky 
1979). Svakako pri torne je uvjet prohodnost venskih ogranaka u sti,jenci probavnih 1or­
gana. 
Jatrogena temporerna akumulacija plina u ogranc.ima vene porte može nastati i kao zracna embolija preko venskog katetera i ne zahtijeva posebniidijagnosticki postu­
1 
pak, a uzrok je jasan. Ultrazvucna dt
ijagno­stika 'i kompjuterizirana tomografija pro­dubljuju i proširuju mogucnosti klasicnih radioloških postupaka dokaza plina intra­
hepatalno. 
U svakom slucaju potrebna je prvenstve­no tocna radiološka dliferencijaoija i lokali­zacija nakupljenog plina 'iintrahepatalno. Klasicna slika intrahepatalnog apscesa je opcenito poznata polumjesecastim nakup­ljanjem plina intrahepatalno kao i emfize­matoznog holecistitisa, premda ova, posljed­nja nešto manje po akumulac-ijama plina u lumenu 1i1 stijenci, žucnog mjehura. 
Bronhobilijarne fistule je potrebno doka­za.ti bronhografijom. U dijagnostici amorfno nakupljenog plina oko stranih tijela pomažu anamnesmcki podad, a osim toga akumu­lacija plina ne slijedii anatomske intrahepa­
,talne irigacijske sisteme. Biliodigestivne komunikacije bilo koje geneze ·su karakte­rizirane l!i,svjetli­
nearnirn intrahepaticnim nama nakupljenog plina pretežno u vecim bilijarnim putevima. Zbog centrifugalnog otjecanja žuci plin je vecinom zaustavljen u vecim žucnirn vodovima. Nakupljanje pli­na u .
ograncima vene porte je naprotiv ka­rakter•.,
izirano prikazom perifernih intrahepa­talnih ogranaka vene porte zbog smjera strujanja krvi. 
Ova dva stanja je vrlo važno diferencirati jer dok je _nakupljanje plina u ograncima vene porte izrazito ,prognosticki loš znak, aerobil:ija je neuporedivo bolje prognoze. Postoperativne biliodigestivne 
,anastomoze su normalan nalaz pri cemu pomaže anam­neza. i opce stanje bolesnika. Za holangitis sa aerobilijom u d<iferenc1ijaciji odlucuju kli­
1nicka slika i laboratorijski nalazi. 
Radio!. lugosl., 15; 475-480, 1981 

Kacic P., M. Orlic, B. Njiric 
Iz tocne radiološke i klinicke diferenoija­cije proizlazi i razlicita terapija. lntrahepa­ticni apsces, bronhobill­
ijarna fistula i strano tijelo zahtijevaju radikalnu kiruršku terapiju. Holecistitis emfi;zematoza 'ii holangitis pri­padaju u domenu intenZJivnog kirurškog Hi internistickog tretmana. Postoperativne bil1
iodigestivne anastomo­ze su normalan nalaz a biliodigestivne fi­
stule  ostale  provenijenci:je  zahtijevaju  rje­ 
šavanje osnovnog patološkog procesa.  
Nakupljanje  pliina  u  intrahepatalnim  og­ 

rancima vene porte ima vrlo ozbiljnu prog­nozu. Mi još n1ismo opažali ozdravljenje u takvim slucajevima. 
Na temelju naših ispitivanja na obdukcij­skom materi,jalu a i po podacima iz l1itera­ture vecina slucajeva dokazanog plina u ograncima vene porte potjece od razmno­žavanja anaerobnih bakteri•ja, a jedan manji dio nastaje i plinskim embolijama ogranaka vene porte iz procesa u stijenoi gastrointe­stinalnih organa. 
Summary 

RADIOLOGICAL SIGNS OF INTRAHEPATIC GAS ACCUMULATIONS 
Kacic P., M. Orlic, B. Njiric 

Radiological evidence of gas accumulation through the in-and -outflow !iver ducts, particu­larely in the biliary ducts and portal veins re­quires radiological differentiation. lntrahepatic abscesses, fistulae between the gastrointestinal tract and biliary system, bronchobiliary fistulae of different etiology, emphysematous cholecysti­tis, gas accumulation around foreign bodies and hepatic portal venous gas were considered in differential diagnostic analysis. On our autopsy material the radiologic ap,pearance of gas in the portal veins has been found in 50 per cent of examined cases one hour after death, however 24 hours later this findings was present in 78 per cent of examined cases. The possible me­chanisms of gas accumulation in branches of the portal vein were also considered. VVhile the gas in the biliar ducts is located in the larger branches, the gas in the portal system appeared usually 1in smaller branches. 
Literatura 

1. Barrett A.: Gas in portal vein: diagnostic value in intestinal gangrene. Ciin. Radio!. 92, 13, 1962. 
2. 
Blum L., Stagg A.: Emphysematous chole­cystitis. AJR. 840, 89, 1963. 

3. 
Deli J.: Gas in the portal vein. AJR. 424, 100, 1967. 


4. Gildenhorn H., Springer E., Amromin D.: NecroNzing enteropathy. Roentgenographic fea­tures. AJR. 942,.88, 1962. 
5. 
Haswell D., Carsky E.: Hepatic portal ve­nous gas and gastric emphysema with survival. AJR. 1183, 133, 1979. 

6. 
Hermann R.: Manual of Surgery of the gall­blader, bile ducts and exocrine pancreas. Sprin­ger, New York, Heidelberg, Berlin 1979. 

7. 
Hunter N., Maclntosh P.: Acute emphyse­matous cholecystitis: an ultrasonic diagnosis. AJR. ·592, 134, 1980. 

8. 
Klaude J.: Gas im Pfortaderkreislauf und in der Darmwandrcntgenologische Zeichen schwe­ren Darmschaden. Der Radiologe 101, 7, 1967. 

9. 
Knego t., !lic l., Kaoic P.: Emfizematozni holecistitis. XV lntersekcijski sastanak kirurgov Slovenije in Hrvatske, Zbornik radova, str. 133. 

10. 
Marin kovic M., Obradovic D.: Fistule za­jednickog žucnog kanala. Hirurgija zajedniickog žucnog kanala, Galenika, Beograd, 1973., str. 267. 

11. 
McCandless R.: Portal vein gas: a grave prognostic sign. AJR. 1162, 92, 1964. 

12. 
Nedeljkovic D.: Spontane holedohoduode­nalne lis.tule. Hirurgija zajednickog žucnog ka­nala, Galenika, Beograd, str. 261, 1973. 

13. 
Orlic M., Kacic P., Knego t.: Naša isku­stva u emfizematoznom holecistitisu, Radio!. lugosl. 115, 8, 1974. 

14. 
Paciulli J., Jacobson G.: Survival follow­ing roentgenographic demonstration of gas in the hepatic portal venous system. AJR. 629, 99, 1967. 

15. 
Rigler L., Pogue W.: Roentgen signs of intestinal necrosis. AJR. 402, 94, 1965. 

16. 
Sachs D., Pogue W.: Pneumoportogram in idiopath-ic intestinal necrosis. Am. J. Surg. 269, 


111, 1 S66.  
17. Schorr  S.: S mali  intestinal  intramural  air.  
Radiology 285, 81, 1963.  
18. Sussmann  N., Senturia H.:  Gas  embolisa­ 

tion of the portal venous system. AJR. 847, 83, 1960. 
Adresa autora: Prof. dr Petar Kacic, 50000 Dubrovnik, Medicinski centar -Služba za ra­diologiju. 
--· 

SPLOŠNA BOLNIŠNICA V MARIBORU, 
RADIOLOŠKI ODDELEK -NEVRORADIOLOŠKA SLUZBA 
NAŠA METODA SPINALNE ANGIOGRAFIJE S HEXABRIX-omr KOD VERTEBRALNOG I PARAVERTEBRALNOG PATOLOŠKOG PROCESA 
Stojanovic J. 
Sadržaj: Kod 15 bolesnika u toku 1980 godine, autor opisuje metodu i teh­niku pregleda selektivne spinalne angiografije (SSA) uz primjenu novog ni­sko-osmola.rnog kontrastnog sredstva »Hexabrix-ar «, iznosi indikacioni di,ja­gnosticki problem te novije tendenoije korišcenja metode u terapijske svrhe kod vaskularnih malformacija vezanih za spinalni kanal. 
Na temelju prvih rezultata SSA možemo dijagnosticirati 1i lokalizirati verte­braln-i i paravertebralni proces. Takav postupak pregleda -dao je dobar di­jagnosticki rezultat, posebno, u koliko je koštani proces vaskularnog karak­tera, odnosno, u koliko prednjace vaskularne promjene bilo u smislu pato­loške hipervaskularlzacije ili hipovaskularizacije. 
UDK 616.832-07 + 616.711-07:616.134.91-073.75 
Deskriptorji: hrbtenica bolezni, hrbtni mozeg bolezni -vertebralna arterija 
-radiograNja 
Radiol. lugosl., 15; 481-486, 1981 

Uvotl -U navije vrijeme moderne neuro­kirurgije, mikrokirurške operaoija, 
,tehnike javio se 1interes za daljnjim usavršavanjem 
,

dijagnostike aksialnog skeleta, promjena ve­zanih za aksialni skelet i spinalni kanal. 
1

Današnje moderne rentgenske aparature, razli1cito oblikovani i razlicitog promjera arterijski-kateteri, ,te vrlo dobra, narooito nisko osmolarna kontrastna sredstva, otvo­rili su mogucnost bezbolnog selektivnog prikaza vaskularnih regija aksialnog skeleta, spinalnog kanala i medule 'spinalis. 
,

U dijagnostici, prije svega spi.nalnih va­skularnih malformacija ima danas SSA ar­terija vodece mjesto. Od pojave nisko osmolarnih kontrastnih sredstava (Hexa­brixr) za intravazalnu apl1i1kaciju, navedenu pretragu cinimo u lokalnoj anesteziji, koja je za i
pacijenta praktiicno bezbolna pretra­ga. 
Kompltikacije pri SSA su niske. Mi ih ni­smo na našem materijalu zapazili, medu­tim, drugi autori navade mogucnost pojave spinalnog mioklonizma u oko 5 % slucajeva kod torakolumbalne SSA (Doppman et al. 1969, Djindjian et al. 1970, Vogelsang 1973). 
lndikaciono podrucje SSA je višestruko. U prvoj liniji to su vaskularne malformacije: spinalna aneurizma, spinalni angiom. Nešto rijede spiinalni neurogeni tumori, zatim pri­marni illi sekundarni vertebralni tumori (kao npr.: hemangiom), nerazjašnjena posttrau­matska stanja korpusa, intervertebralnog diska, ishemicne lezije korpusa kralježka 
,(Djindj'ian et al. 1979, Moscow i Newton 1975, Theron et al. 1978). 
Mi smo poceli 1izvoditi SSA u našoj usta­novi zbog navedene diferenaijalne dijagno­sticke problematike s zadovoljavajucim teh­nickim i dijagnostiickim uspjehom pocet­kom 1980. 
Materija! i metode ispitivanja -SSA je bila ucinjena kod 15 bolesniika u vremen­skom intervalu od 10 mjeseci (1980 godina) s vertebralnim, paravertebralnim i i1i­
ntrasp·nalnim procesom. Kod navedenog broja pacijenata najcešce su bile pregledane angiografirane aa. ,intercostales posterio­res i aa. lumbales s svojlim granama, puno manje aa. vertebrales i truncus thyreocervi­caliis, truncus costocervicalis. Najmladi pre­gledani pacijent je bio star 15 (muški), naj-
Rad primljen: 17. 11. 1980. 

Stojanovic J. 
stariji 74 (ženski) godina. :Prosjecna dobna starost pregledanih je bila 41,2 godine. Za detaljnli uvid u žilni, odnosno vertebralni, ili paravertebralnii patološko-morfološki pro­ces, kod navedenog broja pregledanih an­giografirnno je ukupno 51 žila, što u pro­sjeku pri jednom paci,
jentu iznosi 3,4 žile. 
1

rnstribucija angiografiranih žila izgleda ovako: dva puta je angiogra1iirana a. verte­bralis, jedan put truncus thyreocervicali's, dva puta truncus costocervicalis, jedanaest puta aa. intercostales posteriores bHateral­no, sedam puta samo unilateralno, sedam puta aa. lumbales posteniores bilateralno i tri puta samo uni1lateralno. 
U toku pregleda, analize, treba ogranioi­tii broj pregleda (inilCiranja) žila na potreb­ni minimum. To nije problem kod jasne kli­nicke situacije (etaže procesa) u torakal­noj 1i1'i, lumbalnoj regijit'. U cervikalnom po­drucju pri nejasno ogranicenom procesu inji1ne­
ciranje kontrasta u ve6i broj žila je izbježno. 
Kolicina kontrasta po jednoj žili je vari­rala od 2-3 ml za interkostalnu iliI· lumbal­nu arteriju, a za a. vertebral'i-s ,truncus 
ili thyreocervicalis od 3-5 ml. Kod svih paci­jenata je .iinjiciran novi ionski nisko osmo­larni kontrast: ·
meglumin-natrium-loxaglat (Hexabrix", od firme Byk-Gulden). Koncen­traclija kontrasta u sadržaju joda Iznosi 320 mg/ml, odnosno 600 m Osmol/kg. Na­vedena osobina novog ionskog niskog osmolarnog kontrasta je prakticno u rela­ciji s prvim neionskim kontrastom metriza­midom (Amipaquer), (Schmiedel 1979). 
N u s p oj a ve -U toku uštrcavanja kontrasta neki bolesnici navodili su prolaz­ni osjecaj topline u lumbalnom podrucju. To je trajalo prakticno par sekundi. Drugih promjena nismo zapazili neposredno po pregledu, koje su inace moguce kod viso­ko osmolarnih kontrasta. 
T e h n ,i k a S S A s i o n s k i m n ·i, s k o 
o s m o I a r n i m k o n t rast o m -Plan pregleda naprav1imo još prije na osno­vu kliniicko-neurološkog, patološko-morfo­loškog statusa kralježnice, medule spinalis ili njenih ovojni:ca. Kod mladih ·pacijenata (do 16 godi1ne) pregled smo vršili u opcoj anesteziji. -Kod starijih u lokalnoj transfemo­,ralnom tehniikom. Plas·
iramo kateter od 5­6 French-a. Oblik katetera se ravna prema injiciranoj žilii . Najveci broj angiografija smo ucinili s renalnirn kateterom (5-tica ili 6-ti­ca) s jedniim (term:
inalnim) otvorom na vrhu ili s dva (jedan terminalni, drugi lateralni) otvora. Obicno s istim kateterom ,pri paci­jentu uspije pregled s1Aih potrebnih 'žila. S renalnim kateterom možemo dobro angio · graflirati srednje i donje interkostalne, te lumbalne arter.i1je. U kol'i1
ko je plasiranje ka­tetera otežano, onda oblikujemo »kita« ka­teter. Kontrast apliciramo manuelno u arte­riju preko katetera ciji je vrh zakrivljen tako da »cvrsto« stoj1
i u ostiumu arterije, ali ju nesmije okludiraN. 
Pregled (ang1zapoc·,son­
iografiju) injemo di'ranjem arterije u nivou neurološkog ili pa­tološko-morfološkog statusa; prvo na jed­noj, pa iza toga na drugoj strani. Zatim pla­siramo kateter u gornju ili donju »zdravu« interkostalnu IH1i lumbalnu arteriju, _te tako prikažemo normalno irigac,podrucje 
iono pregledane žile, kolateralnu cirkulaciju, eventualno kolateralnu cirkulaci,ju vezanu s patološkim problemom. 
U jednoj »seansi« najmanje pregledamo po dvije žile (obostrano), cešce cetiri (dvije i dviije obostrano), što svakako ovis,i o širini patološkog procesa, kolateralnoj cirkulaciji i,,
li u koliko ne bi dokazali sam patološki proces. 
Snimamo u apnoi. Redovito pred aplliju 
,ikac,kontrasta ucinimo pod istim uvjetima nativnu rentgensku sn1imku; zatim apliciramo kon­trast i ucinimo oijelu seriju snimaka u vre­menskom intervalu 6-8 sek. od aplikacije kontrasta. Tako prekrivamo arterijsku, ka­pilarnu ·i, venoznu fazu. U prve dvije sekunde na AOT sistemu ucinimo po dvije snimke, a u daljnjih 4-6 sekundi1 po jednu snimku. Taj program nas u glavnom zadovoljava. Na taj nacin imamo mogucnost dobre ana­lize standardnih arteriograma. S obzirom, da smo pred apl1ikaciju kontrasta ucinili ,nativnu rtg. snimku, istu koristimo za ana­lizu :i, tehniku fotografske subtrakcije. 
Ako pronademo patološki proces kao npr. angiom (slii1,
ka 1 a, b), moramo prikazati njegovu kompletnu hemodlinamiku. Puno puta nije dovoljno prikazati samo artenije 
,

Naša metoda spinalne angiografije s Hexabrix-omr kod vertebralnog i paravertebralnog 



Slika 1 b -Isti slucaj. Strelica: hipertroficna descendentna grana a. radicularis magnae 
Adamkiewicz 

u visini patološkog procesa, nego moramo pri-kolateralnu cirkulaciju, prikazati 
kazati drenažnu žilu (.ile) u ,cijeloj dužini (u koli­,ko se radi o žilnoj malformaci,
ji), (Djindjian et al. 1970). Klinicki je teško i nesigurno 
Radio!. lugosl., 15; 481-486, 1981 
postaviti-nivo spinalnog angioma (A-V mal­
1formacije), (Di• Chiro 1972, Olcott et al. 1976, Dick 1977, Djindj'i-an 1978). Odredivanje"vi­sine takve vaskularne malformacije je još teže, u koliko ocekivane promjene na ske­
,letu kralježnice ne nalazimo ili ne nalaZJimo bilo kakve druge promjene u toku mielo­grafije (Rrichter 1980). Zbog toga je indici­rana SSA, kojom obicno uspijemo prikazati patološko-morfološ.i problem, vi-sinu .ivoa, vizualizirati hemodinamske odnose. .,< 
Spinalni tumor, patološki substrat kra­lježaka se obicno prikazuje iz arterije pri­padajuce vis·i,tako, da u tom slucaju oi­
ne, nimo angiograf.iju uskog podrucja s dobrim uspjehom u smislu riješavanja patološko­morfološke problematike (slika 2 a, b). 

Slika 2 a -Pozna arterijska fa,za. Anteroposte­riorna projekcija. žilna ,anomalija unutar korpu­sa LIII. kralješka, .arakteri:hemangiom. 
sticna za Tocke oznacavaju rub kralješ.a i patološke va­
skularizacije 
Kod jako vaskulariziranih tumora i angio­ma obicno moramo ciniiti angi1:ogratiiju veceg podrucja, odnosno moramo prikazati veci broj ž-i-la radi bogate kolateralne cirkulacije. 

Stojanovic J. 

Slika 2 b -Isti slucaj. Kapilarno-venozna faza. Protrahirana difuzna imbibicija korpusa kralje­ška 
Posebno se tu ukazuje problem u koliko bi pomišljali na kateter embolizaciju dovod­ne ž•i,le angiioma (paliat<ivnu metodu tumor embolizacije), što se vec oini, kao jedina, odnosno definitivna metoda lijecenja, ili kao metoda pripreme za definitivni mikro­neurokirnrški operativni zahvat (Doppman et al. 1968; Djindjian et al. 1975, 1975; Hu­meau et al. 1975; Goldstein et al. 1976; Wal­lace et al. 1979). 
Rezultati -Angiogrami kod svih pregle­danih bolesnika pokazival,i su vrlo dobar kontrast. Kolicina kontrasta (Hexabrix'") je ovisila o broju pregledanih žifa. Po jednoj žili u jednoj projekciji je aplicirano cca 2­3 ml Hexabrixa'· s sadržajem joda 320 mg/ ml, odnosno 600 m Osmol/kg. Angiografska pretraga ukljucuje angiografski prikaz arte­rijskog, kapilarno-venoznog irigacionog po­drucja patološkog procesa vertebralnog, paravertebralnog i spinalnog podrucja. 
Patološke su promjene na talwim ang.io­gramima u vecini :slucajeva bile evidentne 
,i ukazivale su na osnovni etiopatoh·istološki proces. 
Angiografski nalazi su bili slijedeci: 
Kod jednog pacijenta je bio klasicni to­rakalni spinalni ang·(prikazan na sl. 1). 
iom Kod drugog pacijenta žilna malformacija u visini TH VI., VII. Kod dva pacijenta hipo­plazija, rarefikacija interkostalnih ,aa. bila­teralno (osteoporoticna fraktura korpusa kralješka; •ishemcna lezija?). Kod slijedeca dva pacijenta žilna anomalija unutar korpu­sa kralješka, relativno karakteristicna za hemangiom. Kod druga dva pacijenta lum­balno paravertebralno patološka vaskulari­zacija je ukaz,ivala na ekspanzivni infiltra­tivni proces (operativno, patoh-istološki do­kazan maligni proces bubrega, koji poka­zuje infiltrativni rast). Kod tri pacijenta pa­tološka konfiguracija, pojacana tortuoznost, nepravilnost kalibra, isprekidanost toka krv­nih žila uz patološku »obojenost« kralješka, angiogram je ukazivao na tumorozni proces kralješka (kod dva s!ucaja ucinjena biopsi­ja: meta). Kod jednog pacijenta je angio­grafski nalaz govorio za destruktivni cistic­ni proces paravertebralnog di'jela rebra (operativno i patoh­
istološki nalaz je odgo­varao nalazu SSA). Kod tri pacijenta angio­grafski nalaz nije govorio u prilog klinicke dijagnoze. 
Rasprava -»Hexabrix« je novo ionsko nisko osmolarno kontrastno sredstvo, koje ,
je prikladno za bezbolni prikaz najmanjih ž'i-la ljudskog tijela, cijom aplikacijam svo­dimo pojavu nusreakcija na najmanju mje­ru. NjeJovom aplikacijam dobijemo vrlo dobar intenzitet sjene angiograma. Navede­ni postupak pregleda na našem materijalu je dao dobar dijagnosticki rezultat, poseb­no, u kol1•
iko je vertebralni, paravertebralni proces vaskularnog karaktera, odnosno, u koliko prednjace vaskularne promjene i u kol'iko neoplasticki, ili neki drugi proces ima znacajan ucinak na sp'nalne arterije. 
Na temelju angiografskog nalaza je mo­guce govoriti i o histološkoj sl1(osobini) 
ici ,

ekspanzivnog procesa (Sartor 1978). Mogli bi slobodno reci, da slicne rezultate daje i CT dijagnosticka metoda (jedna drugu dopunjuje, ali jedna drugu ne iskljucuje; je­dino su metode done!<le l<onkurentne), (Sar­tor 1978). 
1 ako, danas u dijagnostici nerazjašnje­nih bolnih stanja, patološko-morfološkog 
___ Naša metoda spinalne angiografije s Hexabrix-om' kod ve.tebralnog i e__aravE:_rtebralno g. ___ 
_ 
_ 
_ 
substrata vezanog za vaskularnu situaC'iju intra i extraspinalnog podrucja koristimo mogucnost neinvazivne dijagnostike kao npr. CT (kompjuteriziranu tomografiju) i ga­ma scintigrafiju, •i,pak ostaje SSA kao me­toda izbora: kao specijalna neuroradiolo­ška metoda, koja ne samo da omogucuje direktno ili indirektno prikazivanje patolo­škog substrata, nego istom tehnikom u vri­jeme pregleda (angiografije) omogucuie prelazak dlijagnosticke metode u metodu 
•terapije (kateter embolizacija), bilo da ona daje samo trenutni rezultat (pred definitiv­ni operativni), ili definitivni (ovisno o žril­nom, klinickom, neurološkom problemu) (Djinjian et al. 1975, 1975; Doppman et al. 1968; Humeau et al. 1975; Goldstein et a!. 1976; Wallace et al. 1979). 
Za l<ateter embolizaciju ž,iia se upotreb­ljava Gelatinska pjena (Marbagelan), ili lio­fizirana dura mateer {Lyodura). Materija! za embolizaciju se modelira u obliku tankih 
10,5-1,0 cm dugih štapica koji• pasiraju lu­men katetera potopljeni u fiziološku otopi­nu, te se na taj nacin inj1idraju u patološku žilu. Svakako se mora pri tom paziti, da je vrh katetera u kompromitirnnoj žii'i, samo ju isti ne smije kompletno okludirati. 
Summary 
SPINAL ANGIOGRAPHY WITH "HEXABRIX'"" IN THE DIAGNOSIS OF VERTEBRAL AND PARAVERTEBRAL PATHOLOGICAL PROCESSES 
Stojanovic J. 
A me,hod and technique of selective spina! arteriography (SSA) which was applied in 15 patients is presented and described. The n:::iw, low osmolarity, medium "Hexabrixr" was used which proved to be usefull particularely tor pre­senting the "narrowest" vessels, thus giving good arteriographic pictures. Subsequently, in­dicatio:1s tor SSA are discussed, particularely in situations in which already an osteological X-ray diagnosis was made. Some of the new possibilities offered by selective spinal arterio­graphy were described particularely when used together with the angiographic examination of the diseased area. According to the presented experience it seems that selective spinal arterio­graphy •could be used when an exact •diagnosis is necessary in cases with localized vertebral 
Radiol. lugosl., 15; 481-486, 1981 

and paravertebral pathological processes. It could be used especially when dealing with hypervascular as well as with hypovascular ab­normaliNes of the bone. 
Literatura 

1. 
Dick R.: Radi-ology now. Thera,peutic an­giographic embolization. Brit. J. Radio!. 50 (1977), 241-242. 

2. 
Di Chiro G.: Development of spinal cord angiography. Acta Radio!. 13 (1972), 767-770. 

3. 
Djindjian R., J. Theron, J. J. Merland: Em­bolisations dans les malformations et tumeurs cervico-thoraciques et rachidiennes. J. Neuro­radiol. 2 (1975), 39-72. 

4. 
Djindjian R., R. Houdant, M. Hurth, J. Co­phignon, A. Rey, J_ Thurel: Embolisation dans les angiomes de la moelle. J. Neuroradiol. 2 (1975), 73-172. 

5. 
Djindj·R., M. Hurth, R. Houdanrt: 



ian L'an­giographie de la moelle epiniere. Angi·ography of the spinal cord. Masson et Cie., Paris 1970. 
6. 
Djindjian R.: Clinical symptomatology and natura! history of arteriovenous malformations of the spina! cord. In: H. W. Pia, R. Djindjian, Eds.: Spina! Angiomas. Springer, Berlin, Heidel­berg, New York (1978). 75-83. 

7. 
Doppman J., G. Di Chiro, A. K. Ommaya: 



Selective arteriography of the spina! cord. War­ren H. Green, St. Louis 1969. 
8. Doppman J., G. Di Chiro, A. Ommaya: 

Obliteration of spinal-cord arteriovenous malfor­mation by percutaneous embolisation. Lancet 1968, 477. 
9. 
Goldstein H. M., S. Wallace, J. H. Ander­son, R. L. Bree, C. Gianturco: Transcatheter occlusion of abdominal tumors. Radiology 120 (1976}, 539_c545_ 

10. 
Humeau F., D. Fourre, P_ Le Roquals, J. 



N. Le Saint: L'embolisation arte>rielle dans l•J traitement des tumeurs neoplasiques. La Nouvel­le Presse medticale 23 (1975), 1709-1715. 
11. 
Moscow N. P., T. H. Newton: Angiogra­phie features of hypervascular neurinomas of the head and neck. Radiology 114 (1975). 635. 

12. 
Olcott C., T. H. Newton, R. J. Stoney, W. 


K. Ehrenfeld: lntra-arteri,embolization in the 
al management of arteriovenous malformatious. Surgery, 79 (1976). 3-12. 
13. 
Richter H. P.: Unsere Methode der spi­nalen Angiographie und Katheterembolisation. Electro medica, 3 (1980). 92-95. 

14. 
Sartor K.: SelecNve spinale Arteriographie bei vertebralen und paravertebralen Krankheits­prozessen. Rolo 128 (1978), 346-353. 

15. 
Schmiedel E.: Prii.klinische Untersuchungs­ergebnisse mit AG 6227 (loxaglinsii.ure), ein neues Kontrastmittel fur die Angiographie. Sym­posium am 7. Juli 1979, Frankfurt/Main. 1979, 9-24. 

16. 
Theron J., J. M. Derlon, J. de Preux: An­giography of the spina! cord after vertebral trau­ma. Neuroradiol. 15 (1978). 201-212. 



Stojanovic J. 
17. 
Vogelsang H.: Die selektive spinale Arte­riographie und ihre Bedeutung tur die Diagno­stik spinaler Angiome. Rofo. 119 (1973). 692­702. 

18. 
Wallace S., M. Granmayeh, L. A. de San­tos, J. A. Murray, M. M. Romsdahl, R. B. Bracken, 


K. Johnsson: Arter.ial occlusion of pel vic bone tumours. Cance,r 43 (1979). 322-328. 
Adresa autora: Dr. J. Stojanovic, Splošna bol­nica Maribor, Radiološki oddelek, Nevroradiolo­ška služba, 62000 Ma.ibor. 
486 
i 7 
SPLOŠNA BOLNICA V MARIBORU, 
RADIOLOŠKI ODDELEK -NEVRORADIOLOŠKA SLU2BA 
KOMPARATIVNA ANALIZA NUZPOJAVA NA VODOTOPIVI KONTRAST »DIMER-x« 1 »AMIPAQUE« KOD LUMBOSAKRALNE RADIKULOGRAFIJE 
Stojanovic J_ 
Sadržaj: Na temelju klinickog pregleda 300 bolesnika s slikom lumboishialgije u vremen­skem intervalu od 12. mj., indicirana je lumbosakralna radikulog,(LSR), je 
rafija koja ucinjena s vodotopivim jednim kontrastom uz predhodnu premedikaciju. 
,

U 250 bolesnika upotrebljen je jodni kontrast »Dimer-x« u kolicini izmedu 4,5-6,5 ml. Kod 50 bolesnika apliciran je novi vodotopivi neionski kontrast »Amipaque« u kolicini 1izmedu 6-10 ml i koncentraciji koja je varirala od 180 do 220 mg.J/ml. »Amipaque« je apliciran samo u LSR u 35 bolesnika i u 15 bolesnika kod prikaza cijelog sprnalnog kanala. ,
Vrlo dobar intenzitet sijene kontrasta je postiginut kod svih LSR s »Dimer-x«. ls1o takav intenzitet sijene kontrasta je postignut kod svih LSR s »Amipaque« i u slucajevima ascen­dentne mielografije kod ko jih je postojao »stop« u gornjem torakalnem ili cervikalnom diijelu. 
,Na temelju usporene studije s navedenim vodotopivim kontrastom uz premedikaciju kod 300 LSR, te na temelju rezultata LSR kod naših 1190 bolesnika koje smo ucinili s »Dimer-x« 
1

susretali smo ,procentualno manje rnakcija, kod »Amipaque« nešto cešce uz jedan »epi« napad. 
UDK 616.833.5-009.7-073.755.4 

Deskriptori: lumbalgij,a, ishialg.ij,a, lumbosakralna reg,ija, mielog.afija, kontrast-na sredstva -škodljivi ucinki 
Radiol. lugosl., 15; 487-491, 1981 

L _J 
Uvod -Rezistentne radiikularne ir<itacije a eventualne popratne pojave su uglavnom u lumbosakralnom podrucju (LSP) sa ili bez bezopasne. neurološkog ispada su prije svega indika­Za LSR uglavnom upotrebljavamo »Di­cije za kontrastni pregled, koji egzaktno mer-x«, zbog dobre sijene kontrasta, zbog ukaže na lokalizaciju (etažu) bolesnog pro­rijetkih prolamih bezopastnih reakcija i zbog cesa i u velikom procentu na prirodu sa­pr.istupacne cijene. mog procesa (Agnoli 1974). U koliko je kl1i,nicki indioirano da ujedno 
prikažemo donj'i torakalni dio spinalnog ka­Još uvjek klin:icki pregled, neurološk1i sta­nala ili :onda svakako 
torakalni-cervikalni, tus, elektromiogram (EMG) i korektna na­primjenjujemo »Amipaque« kao neionski vo­tivna rentgenološka obrada LSP 'imaju zna­dotopivi kontrast, kojeg generalno akcepti­cajnu mjesto u postavljanju diagnoze, koju raju u skand'i-navskim zemljama, ciji su re­LSR-om i operativno potvrdimo ili iskljucimo zultati vec dobro poznati (Ahlgren 1975, (Stossel i, surad. 1959, Jeanmart i Retif 1967, Gonsette 1973, Amundsen i Skalpe 1975, Daun 1972, StojanoViiC 1980). 
Presthus 1973, Hindmarsch 1975, Valk 1976). 
Kod vlastite studti1je trudio sam se, da od­Na temelju vlastitog rada-studije smatramo 
govorim na pitanje podnošljivosti na aplici­da je to svakako dalji tehnicki napredak u 
rani vodopivi1 kontrast u bolesnika koji su razvoju kontrasta (Lovrenoic ,i surad. 1977, 
dobili premedikaciju. Te rezultate sam uspo­Barton 1976). 
rediivao s našim pnijašnim rezultatima bez 

,Napominjemo da je prikaz lumbalnog spi­premedikacije •i s rezultatima veceg broja 
nalnog kanala i pripadajucih recesusa bio 
drugih autora, koje prikazujem na tabeli 1 

vrlo dobar u 281 pregledanih (93,6 %), dobar i 2. prikaz spinalog kanala, a nešto slabiji pri­
Ucinili smo usporednu analizu podnošlji­padajucih recesusa u 19 bolesnika (6,4 %). vosti izmedu »Dimer-x« 1i »Amipaque« kon­Kod potonjih se u glavn.m radilo o širokom trastnog sredstva za LSR, oiji je neurotok­(ekstremno širokom) spinalnom kanalu. Slab S'icni efekt sveden na najmanju mjeru, prikaz gotovo i nisam imao. 
Rad primljen 17. 11. 1980. 

Stojanovic J. 
M ucnina 

Autori Glavobolja i povracanje Meningizam 
Dimer-x Amipaque Dimer-x Amipaque Dimer-x Amipaque Gonsette, 1971 16% 1,8% 2,2% Caron ,i surad., 1971 7,5% 2,5% 
Occleshav i surad., 1971 s% 2:0% 
Hammer i sunad., 1972 20% 6 O/o 5,00/o 
Gottesleben i surad., 1972 230/o 11,0 O/o Lehtinen i surad., 1972 5,50/o 
Agnoli, 1974 25-27 %* 3 puta* 
Lovrencic i surad., 1977 250/o 190/o 
Dugstad i Eldvik,. 1977 320/o 11 % Grainger i Ronald, 1977 43% 140/o Laasonen ,i surad., 1977 440/o 470/o 17% 250/o 
Bake.r i surad., 1978 620/o 380/o 
Hicker i surad., 1979 45% 58% 10% 130/o 
* -25 % aplicirano 5 ml. kontrasta 27 % aplicirano 7 ml. kontrasta * -3 put kontrast delno apliciran epiduralno. 

Tabela 1 -Komparacija nuzpojava po lumbalnoi aplikaci,ji »Dimer-x« i »Amipaque« 
,

Autori 
Gonsette, 1971 
Hammer i surad., 1972 Occleshav i surad., 1972 Lehtinen i surad., 1972 Gottesleben i surad., 1972 Agnoli, 1974 
Skalpe, 1977 
Hickel i surad., 1979 
_____ R_a_dik__ulit_ _is Mioklonij. _ _ ---.il.psija 
Dimer-.paque Dimer-x Amipaque Dimer-x Amipaque 
2% 1,1 % 4 % 0,00/o 6 % 0,00/o 
3;5% 5,5% 10% 1,0-7 O/o 2 sluc. o% 0,0% 0,0% 0,00/o 0,00/o 3 sluc. 
0,00/o 0,00/o 0,00/o 0,00/o 0,0% 0,00/o 
Tabela 2 -Komparacija nuzpojava po lumbalnoj aplikaciji »Dimer-x« i »Amipaque« 
Materija! i metoda pregleda -Od 1971 do konca 1978 godine na našem Radiološkom odjelu ucinjeno je ukupno 1245 LSR, u glav­nom s »Dimer-x«-om. 1971 i 1972 godine uci­njeno je 55 LSR s »Conray 60«. S obzirom da smo imali s navedenim kontrastom ozbilj­nije komplikacije, brzo je napušten i pri kon­cu 1972 uvodimo »Dimer-x« kao manje ne­urotoksi:cno kontrastno sredstvo, kojega i danas svakodnevno koristimo. 
»Amipaque« smo uveli pri koncu 1978 god'i­ne. Vlastiti pregled kontrolne grupe ucinjen je od 5. marca 1979 do 5. marca 1980 (12 mjeseci). Ukupno bilo je 300 bolesnika s is­hialgicnim tegobama, kod kojih je klinicki 'nalaz govorio za prolaps ,intervertebralnog diska (IVD). 
Od ukupnog broja bolesnika je bilo 176 (58,6%) muškog i 124 (41,4%) žens!<og spola. Najmladi pacient je bio pregledan s 15 godina, najstariji s 78 godina starosti. Neurološki status i EMG je bio evidentno pozitivan u 97,8 %, nesiguran u 2,2 %. 
Unutar navedenog materijala pacienN su bili distribuirani na tri bolnicka odjela i to: na neurološkom (102, 34 %) na nevrokirur­škom (42, 14 %) na ortopediji (144, 52 %). 
Sva tri odjela su samostalno, nepovezano pratila eventuelne reakcije (nuzpojave) na kontrast. Napominjem da uglavnom nisu znali za vrstu kontrasta, niti za dozu kon­trasta. Svi, pacienti su bili kompletno klinic­ko-laboratorijski pregledani pred LSR. Uzet 
i

je cerebrospinalni likvor za analizu. U _casu same pretrage na rtg. odjelu pratil,j smo 
Komparativna analiza nuzpojava na vodotopivi kontrast »Dimer-x« i »Amipaque« 
ev. reakc·
ije na kontrast. Kod ni jednog pa­cienta nismo registrirali na rtg. odjelu reak­ciju; jedino lakšu bol u kri•
žima (i to rijetko}, koju inace vidimo kod obicne lumbalne punkc,
ije. 
Kod ispitivane grupe bolesnika, svi su cca 1/2 -1 sata dobili premedikaciju: Valium 10 mg. Dexamethason 4-8 mg. Slicnu pre­medikaciju su ordinirali i drugi autori (Dug­stad i Eldvig 1977, Hickel i surad., 1979, Me Lennan 1i surad 1971 ). 
Zamjetili smo, da bolesnici po premedi­kacij1i na maticnom odjelu dolaze sad na rentgenski odjel psihicki spremniji i u casu samog pregleda prakticno nema problema. 
Tehnika LSR -Bo lesnike lumbalno punk­hramo u sjedecem položaju na rtg. stolu, rijetko ležeci na boku. Nakon ispuštanja 5-10 ml. likvora injic1iran je sam kontrast i to: 
-kod 220 (73,3 %) 4,5 -5 ml »Di­
mer-x-a«, 
-kod 30 (10 %) 6,5 -7 ml »Dimer-x« 
-kod 50 (16,7 %) 5,5 ml -10 ml »Ami­
paque« u koncentraciji izmedu 180 -220 mg J/ml. 
Bolesrnik se po aplikacij,i, polegne na tr­buh i to tako, da mu je glava položena više, a noge niže (za cca 15-30 ° ). Pod kontro­lom oka (dijaskopska kontrola preko TV mo­nitora), fokus-film d'istanca 100 cm. cinimo standardnu seriju snimaka, koja obuhvaca 7 razlicitiih projekcija pri okomitom snopu rtg. zraka. Nakon izvršene pretrage bolesnik 
Nuzpojave 
glavobolja 
mucnina i povracanje hipotenzija 
bolovi i grcevi mišica problem sfinktera 
povecana tjelesna temperatura men.ingizam 
epilepticki napad 
alergicna reakcija 
na maticnom odjelu sijedi, ili, leži s uzdignu­tim uzglavljem kroz 8-12 sati. Daljna 24 sata uglavnom leži s uzdiignutom glavom. 
Rezultati rada -Lumbosakralni radiikulo­
•grami 300 bolesnika imali su uglavnom vrlo dobar kontrast. Pretraga je ukljucivala pre­gled do vis•
ine LII s »Dimer-x-om«, a ako je apliciran »Amipaque«, pretraga je ukljuci­vala i pr,
ikaz medularnog konusa, pa i viiši nivo, ovisno o neurološkom statusu pregle­danog. 
U slijedecoj tabeli (tabela 3) vidimo pro­centualno podjelu znacajnih nuzefekata kod »Dimer-x-a« i »Amipaque«. Kod oba kontra­sta je bila glavobolja najcešce registrirana komplikac,ija i to nešto cešce kod »Amipa­que (22 %) i 8,8 %) kod »Dimer-x-a«. U 8 % mucni na s povracanjem kod pacije­nata s »Amipaque-om«, a u 3,6 % kod »Di­mer-x-a«. Kod ukupnog broja 4 -0/o pacije­nata s aplicirnnim »Amipaque-om« imaii su lakšu prolaznu bol mišica u nogama, 1,2 % kod »Dimer-x-a«. 
Kod jednog slucaja ascedentne mielogra­fije smo registrirali epi napad (grand mal) po aplikaciji 10 ml 220 mg J/ml »Amipa­que-a«. Isti se je javio na maticnem odjelu cca 1 sat po okoncanoj preiskavi. Pregled klnicko i tehnicno na rtg. odjelu je bio pod­
1puno bez komplikacije i ev. predznakova epi napada. Pacijent je u anamneZ!i imao epi napade. Po obicajnoj terapij,se 
i napad je hitro kupirao. 
Dimer-x Amipaque Oba kontrasta 

(N = 250) (N = 50) (N = 300) 
22 (8,8%) 11 (22 %) 33 (11 %) 9 (3,6%) 4 (8%) 13 (4,3 %) 
o o o 
3 (1,2%) 2 (4%) 5 (1.6%) 
o o o 
1 (slucaj) 1 (slucaj) 2 (slucaja) 
o o o 
o 1 (slucaj) 1 (slucaj) 
o o o 

Tabela 3 -Znacajne nuzpojave u procentima kod LSR sa »Dimer-x-om« i »Amipaque-om« (N = 300) 
Diskusija i zakljucak -U toku aplikacije kontrast koji bi• posebno mogli evidentirati. kontrasta (Dimer-x, Amipaque) na rtg. odjelu Isto tako u toku snimanja navedene serije nismo zapazili neposredne reakcije na sam snimaka ni,, 
smo registriralireakciju na kon-
Radio!. lugosl., 15; 487-491, 1981 

Stojanovi6 J. 
trast. Drugi autori navode u toku aplikacije osjecaj topline u lumbalnom podrucju, a po samom završetku rtg. pregleda dosta cesto glavobolju. Mi to nismo zapazili. Mislim, da je to rezultat naše premedikacije, koju sva­kako preporucujemo. 
Cešce tipicne reakcije na kontrast smo registrirali na navedena 3 maticna odjela što je v-idljivo na tabeli 3. Ako usporedujemo dobijeni rezultat s rezultatima autora nave­denih na tabeli 1 a i 1 b, onda vidimo, da je evidentno manji procenat istih, u odnosu gdje nije biilo premedikaoi1j e. Kod jednog slucaja s aplikaoijom »Amipaque« registri­rali smo epi napad (u anamnezi epilepsija). Mislimo da •isti nije kontraindikacija uz do­bru premedikaciju za pregled s »Amipaque­om«. 
Ukupno gledano registrirane reakcije su bile lakše prirode, gdje nije bila potrebna specijalna terapija. Isto tako, razlike ,izmedu dva kontrasta nisu bile posebno znacajne kako pri nuzpojavama, kvaliteti sjene kon­trasta (reliefnost nešto bolja kod »Amipa­que-a« pri lumbosakralnoj radikulografiji, nešto slabija pni ascendentnoj cervikalnoj miielografiji). Na temelju vlastitog rada, sla­žem se s mišljenjem ,i rezultatima drugih autora, da reakcije na kontrast nisu uvjeto­vane samo vrstom i dozom kontrasta, nego su one ovisne i o na6inu aplikacije, snima­nju i drugim brojnim manje znacajnim fak­,torima (Tourtellotte i surad., 1964, Me Len­nan i surad., 1971, Skalpe i Amundsen 1975). 
Na temelju 1245 pregledanih (od 1971­

1978) i kontrolne grupe 300 pacienata pred­
lažemo mogucnost ambulantnog pregleda, 
s tim da po pregledu pacijent ostane na 
rtg. odjelu cca 2-4 sata na posmatranju, 
zatim na kucnoj njezi 2-3 dana u ležecem 
položaju s uzdignutom glavom cca 30 ° . Za 
eventuelno glavobolju ordinirati analgetik, 
eventuelno Valium od 5 ·-ili 10 mg. 
Summary 
THE ANALYSIS OF SIDE EFFECTS 
OF DIMER-X AND AMIPAQUE USED FOR 
LUMBOSACRAL RADICULOGRAPHY 
Stojanovic J. 

During the period of tirne from March 1979 to March 1980, in 300 patients with the diagnosis of ischialgia a lumbosacral radiculography was 
performed. In 250 cases Dimer-X was injected in quantities from 4.5 to 6.5 ml, while in 50 pa­tients Amipaque was applied in varying quanti­ties from 6.0 to 10.0 milliliters with varying con­centrations of iodiine ranging trom 180 to 220 mgJ per milliliter of solution. Amipaque was used in 35 cases for lumbosacral radiculography and in 15 cases for presenting the whole spina! canal. In cases in which lumbosacral radiculography was performed a good intensity and shadows contrast was achieved with Dimer-X. The same was achieved also with Amipaque when used for lumbosacral radiculography or in cases with a contrast stop in the tho-racic and spina! region. The intensity was observed to be of lesser inten­sity when the myelography was negative, that is in cases of the so called „free spina! canal«. 
The frequency and severity of side effects was studied in the reported 300 cases, and, additio­nally in 1190 cases with lumbosacral radiculogra­phy performed during the period of tirne from 1971 to 1978. It w.as observed that fewer side effects were noted when Dimer-X was used in comparison with Amipaque. In Amipaque group only one cases presented epileptic seizures, ho­wever, the following study revealed that this particular paNents was already previously treated for epilepsy. Finally, the author believes that based on clinical examination the lumbosacral radiculography could be performed on an out-pa­tients basis. 
Literatura 
1

1. Agnoli A. L.: Untersuchungen mit einem 
wasserloslichen Kontrastmittel ohne Anasthesie zur Diagnose krankhafter Prozesse in Lumbosa­kralen Bereich. Fortscahr. Ri:intgen str. 120, 5 (1974) 608-616. 
2. 
Ahlgren P.: Amipaque myelography: the side effects compared with Dimer-x. Neuroradiology 9 (1975) 197-202. 

3. 
Amundsen P., l. Saklpe: Thoracic and cervi­cal myelography with Metrizamide; clin·ex­


ical periences with a water-soluble, non-ionic con­trast medium. Radiology 116, (1975) 101-106. 
4. Baker R. A., B. J. Hillman, J. E. Me Lennan, 
R. D. Stranci, S. M. Kaufman: Sequelae of Metri­zamide myelography in 200 Examinations. Am. J. Roentgenol., 130 (1978) 499.502. 
5. 
Barion A.: Der Wert der Pneumomyelograp­hie in der Abschatzung des terminalen Dura­sackantei ls. Fortschr. Ri:intgenstr. 124,2 (1976) 143-149. 

6. 
Daun H.: Kritische Befunde bel lumbalen Bandscheibenschaden. Med. Weil. 23/39 (1972) 

7. 
Dugstad G., P. Eldevik: Lumbar myelography. 


1330-1331. 
Acta Radio!. Stockh. Suppl. No. 355 (1977) 17-30. 
8. 
Gunsette R. E.: Metrizamide as contrast me­di um for myelography and ventriculography. Acta Radio!. Stockh. Suppl. 355 (1973) 346-358. 

9. 
Gonsette R. E.: Utilisations nouvelles dex produits de contraste hydrosolubles en neurora­diologie. J. Belge Radio!. 54 (1971) 385-402. 


Komparativna analiza nuzpojava na vodotopivi kontrast »Dimer-x« i »Amipe.que« 
10. 
Gonsetle R. E.: An experimental and clini­cal assessment of water-soluble contrast medium in neuroradiology A new medium Dimer-x. Ciin. Radiol. 22 (1971) 44. 

11. 
Gottesleben A., G. Selle: Die lumbosacrale Radiculographie mit Dimer-x. Nervenarzt, 43, (1972) 646-648. 

12. 
Grainger G. R.: Technique of lumbar mye­lography with metrizamide. Acta Radiol. Stockh. Suppl. No. 355 (1977) 31-37. 

13. 
Hammer B., H. Scherrer: Choice of contrast medium in lumbosacral myelography_ Neuroradi­ology 4 (1972) 114. 

14. 
Hickel D., K. Reisner, H. Dinkloh: Verglei­ch.nde Untersuchungen uber Nebenwirkungen be1 der lumbalen Myelographie mit Wasserlcisli­chen Kontrastmitteln. Fortschr. Rcintgenstr. 130,4 (1979) 470-471. 

15. 
Hindmarsch T.: Lumbar myelography with Meglumine locarmata and Metrizamide. Acta Ra­diol. Diagnosis 16, (1975) 209-222. 

16. 
Jeanmart L., J. Retif: Confrontations des resultats de l'examen myelographique avec les donnees cliniques et les constatations opera­to1res. A propos de 150 cas de hernies discales lombaires. J. Belge Radiol. 50, (1967) 415-423. 

17. 
Laasonen E. M., J. Ehrstrcim, E. Toivakla, 


M. Rakkula: Die Nebenwirkungen von Metrizamid und Meglumin-locarmat bei der lumbalen Myelo­graphie. Fortschr. Rcintgenstr. 127,5 (1977) 483­-486. 
18. 
Lehtinen E., S. Seppanen: Side effects of Conray Meglumin 282 and Dimer-x in lumbar myelography. Acta Radiol. 12 (1972) 12-16. 

19. 
Lovrencic M., l. Jakovac, H. Kumar, N. Po­pov: »Amipaque« -Hidrosolubilni neionski kon­trast za cervikalnu, torakalnu i lumbosakralnu mijelografiju. Lij. vjes. 99 (1977) 683-687. 

20. 
Me Lennan J. E., A. E. Rosenbaum, H. R. 



Tyler: Preventation of post-myelographic and post-pneumoencephalographic headache by sin­gle-dose intrathecal methylprednisolone acetate. Headache 13 (1971) 39-48. 
21. 
Occleshaw J. V., J. N. Holyland: Compara­tive study of the effects of Conray 280 and Di­mer-x in lumbar rad,iculography. Brit. J. Radiol. 44 (1971) 946-948. 

22. 
Presthus J.: Lumbar myelography with Me­trizamide. Acta Radiol. Suppl. 335, (1973) 376­-379. 

23. 
Skalpe l., P. Amundsen: Lumbar radiculo­graphy with metrizamide. Radiology 115 (1975) 91-95. 

24. 
Skalpe l.: Lumbale Myelographie mit was­serlcislichen Kontrastmitteln .(Metrizamid). Akt. neurol 4 (1977), 179.183. 

25. 
Skalpe l., P. Amundsen: Thoracic and cer­vical myelography with metrizamide. Radiology 116 (1975) 101-106. 

26. 
Stojanovic J.: Novi znak etaže »diskopati­je« iz nativnog snimka lumbosakralne kralježnice. 


XI. Kongres radiologa Jugoslavije N. Sad. Rezi­me radova. 17.-20. IX. 1980, 166-167. 
Radiol. lugosl., 15; 487-491, 1981 
27. Stcissel H. G., W. Fassbender, G. Haussler: Die Bedeutung der Ubersichtsaufnahme (Leerauf­nahme) der Ledenwirbelsause beim Lubalen Bandscheibenvorfal l. Rolo. 91,3 (1959) 329-334. 
28. 
Tourtellotte W. W., A. F. Haerer, G. L. Hel­ler, J. E. Somers: Postlumbar puncture headache. Spr-ingNeld, III., Thomas, 1964. 

29. 
Valk J.: Myelography with Metrizamide (Amipaque) Medicamundi 21 1976, 164-177. 


Adresa autora: Dr. Stojanovic Josip, Splošna bolnica Maribor, Radiološki oddelek -nevrora­diološka služba, Maribor. 








AMIPAQUE® 
METRIZAMID 

RENTGENSKO KONTRASTNO SREDSTVO ZA SUBARAHNOIDALNO PODRUcJE 
lndikacijsko podrucje 
LUMBALNA MIJELOGRAFIJA 
TORAKALNA MIJELOGRAFIJA 
CERVIKALNA MIJELOGRAFIJA 
VENTRI KU LOG RAFIJA 
Pa kovanje 

kutija od 5 kompleta sadrži 
-bocice sa 3,75 g. suve substance metrizamida i bocice sa 20 ml sredstva za topljenje (natriumbikarbonat otopina 50 ppm) 
Kutija od 5 kompleta sadrži 
-bocice sa 6,75 g. suve substance metrizamida i bocice sa 20 ml sredstva za topljenje (natrium bikarbonat otopina 50 ppm) 

6 CI LAG-CH EMI E AG -8201 Schaffhausen/Schweiz 
Zastupništvo za Jugoslaviju: 
AGROPROGRES -Ljubljana, Gradišce 13 Predstavništvo: Beograd, Narodnog Fronta 72 
1 7 
ZAVOD ZA RADIOLOGIJU I KLINIKA ZA NEUROKIRURGIJU KLINICKOG BOLNICKOG CENTRA U ZAGREBU 
KOMPJUTERIZIRANA CISTERNOGRAFIJA PONTOCEREBELARNOG PROSTORA I UNUTRAŠNJEG SLUŠNOG HODNIKA NEGATIVNIM KONTRASTOM 
Nutrii:io V .. V. lvekovic, J. Paladino 
Sažetak: Prikazana je metoda kompjuterizirane cisternografije negativnim kontrastom kojom se prikazuje pontocerebelarni prostor i unutrašnji .slušni hodnik. Metoda je lagano izvediva a daje vrijedne podatke 1 i o vrlo malenim pontocerebelamim tumorima još u ranoj fazi bolesti te tocne podatke o ana­tomskim odnosima te regije. 
UDK 616.831.94-073. 755.4 

Deskriptori: subarahnoidni prostor. pontocerebelarni kot, pnevmoencefalo­grafija -metode 
Radio l. lugosl., 15; 493-495, 1981 
_l 
Uvod -Bez obzira na dosadašnje teh­nickii vrlo razvijene metode neuroradiološke dijagnostike i nadalje je aktuelan problem patoloških zbiivanja u podrucju pontocere­belarnog prostora. Pri torne mislimo na ko­risnost kompjuterizi rane tomografije u di­
,jagnostici ekspanzivnih procesa prvenstve­no neurinoma VIII moždanog živca i me­ningeoma tog podrucja (2). Problem je tim ve6i jer se radi o malom regionu endokra­niuma kao što je pontocerebelami prostor, u kojem su smještene mnogobrojne ana­tomske strukture a koje dosadašnjir n stan­dardnim neuroradiološkim metodama nije moguce sa sigurnošcu izdiferencirati. Vrlo 
je važno naglasiti potrebu što ranijeg dija­,gnosticiranja ekspanzivnog procesa ponto­cerebelarnog prostora napose, neurinoma 
VIII moždanog živca, dok je tumor još ma­len cime se omogucuje operativno rješenje problema u najranijoj fazi bolesti, a to je upravo bio nedostatak dosadašnjih metoda, kojima se tumor mogao prikazati tek u po­odmaklom stanju rasta. Standardna kompju­teriz,se 
irana tomografija mozga morala do­puniti intravenskom primjenom kontrastnog sredstva da bi se nakon 1imbibicije tumor što bolje pri-kazao (2). 
Kompjuterizirana cisternografija neion­skim vodotopivir n kontrastnim sredstvom: 
,
Amipaque, lodamidol (1, 4), pružila je mo­gucnost tocnije diferencijacije anatomskiih struktura i• identifikacije patoloških procesa, pri cemu je važno naglasiti, znacaj tocnog poznavanja anatomskih odnosa u pontoce­rebelarnom prostoru radi ispravnog tuma­cenja rezultata dobiven•oisternografijom 
ih 
(6, 4). 
Pontocerebelarna cisterna je proširenje subarahnoidalnog prostora, smještena iz­medu cerebelluma i stražnje plohe pirami­de temporalne kosti duga 25-35-mm a ši­roka 0,5 do 3 mm (3, 6). lspunjena pozitiv­nim kontrastnim sredstvom tijekom kompju­teri·
zirane tomografije daje vrijedne podatke 
o stanju u tom podrucju, ali ona ne ispu­njava sve zahtjeve koji su ranije navedeni, posebno ne onaj koji se odnosi na prikaz unutrašnjeg slušnog hodnika. 
Kompjuteni,cisternografija 
zirana negativ­nim sredstvom omogucuje prikaz anatom­skih struktura pontocerebelarnog prostora, 
Rad primi jen: 8. 4. 1981 

_________ _ 
_
_ N_u_t_riz_io_V__:..,_V_. lvekovic, J. Paladino 
moždanih ži,,vaca i krvnih žila koji prolaze kroz pontocerebelarnu c:isternu te porusa i meatusa akusti-kus internusa. Negativni kon­trast u pontocerebelarnoj cisterni ocrtava i jasno istice anatomske detalje te 
•regije te ujedno omogucuje prikaz i najmanjih promjena na njima. Negativni kontrast ušav­ši iz pontocerebelarne cisterne duž VII i VIII moždanog živca u unutrašnji slušni hodnik omogucuje direktno i indiirnktno utvrdivanje ekspanzivnog procesa intrakanalikularno (5, 
7). 
1

Metoda rada -Pretragu izvodimo na aparaturi Delta FS-50. Bolesnik leži na boku zdrave strane. Trup je podignut za oko 30 stupnjeva od ravn,ine stola a glava položena horizontalno. Lumbalnom punkoijom insu­fliramo 8-10 ml zraka, nakon cega slijedi fleksija glave sa rotacijom za 45 stupnjeva prema zdravoj strani. lza toga glava boles­nika se vraca u ·
hor.izontalni položaj iz ko­jeg se lagano rotira prema bolesnoj strani do 30 stupnjeva. Ovim postupkom postiže se punjenje zrakom pontocerebelarne ci­sterne i unutrašnjeg slušnog hodnika, uko­Hko ne postoji zapreka njegovom prolazu (slika 1). Prvi sloj sn1imamo oko 0,5 cm ispod 

Slika 1 -Vidljiva, zrakom dobro ispunjena pon­tocerebelarna cisterna 
vanjskog sluhovoda i nastavlja se u razma­cima od 0,5 do 1,5 cm kranijalno. Slojeve prekrivamo. Po potrebi vršimo i manje ko­rekcije položaja glave bolesnika da bi po­sNglii optimalni prikaz pontocerebelarnog prostora. SHjedi kadriranje i povecanje de­
talja što pruža mogucnost fine dijagnostike najmanjih detalja (sNka 2). Mjenjanjem ši-

Slika 2 -Uvecan detalj u cjelini prikazuje pon­tocerebelarnu cisternu uz ulazak zraka u unu­
trašnji slušni hodnik 

rine prozora postižemo tocniji prikaz košta­nih struktura što je od posebne važnosti za mjerenje velicine porus akustikus internusa (si'ika 3). 

Slika 3 Uvecan detalj sa mjenjanjem s1rine prozora, zrak ispunja unutrašnji slušni hodnik koji je oštro konturiran bez patoloških promjena 
Rezultati i zakljucak -Metoda je lako izvediva, brza i nema neugodnijih poprat­n ih pojava kod bolesnika osim lakše kratkotrajne glavobolje. Potrebno je na­glasiti važnost tocne procjene indikacije. Ovdje želimo naglasiti da vel1iki procesi 
,

koji  1ispunjavaju  i  onako  maleni  prostor  
pontocerebelarne  cisterne  ne  dozvoljavaju  
prolaz  zraka  pa  se  niti  tako  veliki  tu­ 

mori ne mogu prikazati. Naša metoda na­
Kompjuterizirana cisternografija pontocerebelarnog prostora ; unutrašnjeg slušnog.h_o_dnika 
mjenjena je vrlo malim procesima u ranoj fazi oboljenja. Uredno zrakom ispunjen unu­trašnji slušni hodnik deduktivno ukazuje na normalni nalaz a njegovo ne punjenje na mogucnost razvijanja intrakanalikularnog tumora. Uz kompjuter.iziranu cisternografiju negativnim kontrastnim sredstvom može se intravenski dati i kontrastno sredstvo da b·i se što bolje uocile patološke promjene. lsticemo precizne podatke koje metoda da­je za ranu dijagnostiku procesa u pontoce·­rebelarnom prostoru što je od posebnog znacaja za što uspešniju kiruršku interven­ciju. 
Summary 
COMPUTERIZED CISTERNOGRAPHY 
OF THE CEREBELLOPONTINE ANGLE 
AND INTERNAL AUDITORY CANAL 
Nutrizio V., V. lvekovic, J, Paladino 
The authors describe the method of compu­terized gas cisternography by means of which cerebellopontine angle cistern and interna! audi­tory canal are displayed. The method is easy to perform and offers valuable information on even small cerebellopontine angle tumors at the early stage of the disease and precise dala on the anatomical relations of the region. 
Literatura 
1. Felder, E., Pitre, D., Tirane, P,: lopamidol­Radiopaque contrast media, Farmaco-Ed, Se. 
32:835, 1977, 
2. 
Gvozdanovic, V., Nutrizio, V., Papa, J., Šimu­nic, S., Marinšek Cicin-šain, Crkvenac, L., šur­donja, P., Jelicic, L: Computerized Tomography in the Diagnosis of Acousticus neurinoma, Acta med. lugosl., 30, 365:367, 1976, 

3. 
Lenzi, M,, Salvolini, U.: Neuroradiologia, Edizioni Minerva Medica, Modena, 1978, 


4, Manelfe, CI., Guiraud, B., Espagno, J., Ra­scol, A.: Cisternographie computerisee au metri­zamide. Rev. Neurol., 134, 8-9, 471 :484, Paris, 1978, 
5. 
Manelfe, CI.: La cisternographie copmpute­risee gazeuze. Une nouvelle methode d'explora­tion tomodensitometrique de l'angle pontocere­belleux et du conduit auditif interne. Ann, Ra­dio!., 23, 1, 47:48, 1980, 

6. 
Nutrizio, V., lvekovic, V., Paladino, J., Papa, J., Marinšek cicin-šain, V.: Radiologic Anatomy of Subarahnoid Space of the Brain displayed by Means of Contrast Materials during Compute­rized Tomography. In press Acta med. lugosl. 


7. Sortland, O.: Computed Tomography Com­bined with Gas Cisternography for the Dia­gnosis of Expanding Lesions in the Cerebello­pontine Angle. Neuroradiology, 18, 1, 19:22, 1979. 
Adresa autora: Primarijus dr Vedran Nutrizio, 41000 Zagreb, Nalješkoviceva 39 
RadioL lugosL, 15; 493-495, 1981 

Rentgenska dijagnostika iz Scheringovog asortimana 
Za angiografiju: 

Angiografin 

Za oralnu holegrafiju: 
Biloptin 
Za i. v. holegrafiju: 

Biligrafin 30 %, 50 % 
Biligram 


Biligram za infuziju 

Za lokalnu primenu: 

Endografin 

Za snimanje gastro-iniestinalnog trakta 

Gastrografin 

Za uro-i angiografiju: 
Rayvist 180, 235, 300, 350 
(takode i za kompjutersku tomografiju ) 
_ 


Urografin 60 %, 76 % 
Za urografiju: 
Urovison 

Urovison za infuziju 

Urovist za infuziju za decu 
SCHERING AG 
Berlin/Bergkamen 
1 Berlin 65 

MOllerstrasse 170-178 
Zakoniti zastupnik: 
ALKALOID 

Zastupnicki sektor SCHERING 
11000 Beograd 
0. Jakši6a 5 
P. f. 205 

ZAVOD ZA RADIOLOGIJU I KLINIKA ZA NEUROKIRURGIJU KLINICKOG BOLNlcKOG CENTRA U ZAGREBU 

PRIKAZ NERVUS TRiGEMINUSA KOMPJUTERIZIRANOM CISTERNOGRAFUOM NEGATIVNIM KONTRASTOM 
Nutrizio V., J. Paladino, V. Marinšek Cicin-šain, V. lvekovic, N. Bešenski 
Sažetak: Autori izlažu metodu kompjuterizirane cisternografije negativnim kontrastom u istraživanju pontocerebelarnog prostora. Kao rijedak nalaz pri­kazali su V moždani živac koji prolazi kroz pontocerebelarni prostor, šlo predstavlja doprinos poznavanju neuroradiološke anatomije tog prostora. 
UDK 616.832.94-073.755.4 

Deskriptorji: subarahnoidni prostor, trigeminus, pnevmoencefalografija 
Radio!. lugosl., 15; 497-498, 1981 
Uvod -Kompjuterizirana cisternografija n3gativnim kontrastom (zrakom), selektivna je metoda. Zrak injiciran lumbalno, puni pontocerebelarne cisterne i omogucuje to­can prikaz anatomskih struktura pontocere­belarnog prostora. Negativni kontrast u pon­tocerebelarnoj cisterni bolje ocrtava i istice anatomske detalje moždanih živaca i krvnih žila koje prolaze kroz pontocerebelarnu ci­sternu. Zrak prolazeci duž VII i, VIII možda­nog živca u unutrašnji slušni hodnik osim toga omogucuje tocan prikaz i porus i mea­tus akustikusa internusa. Meioda daje tocn'.'; podatke za ranu dijagnozu procesa u f)On­tocerebelarnom prostoru što je od poseb­nog znacaja za pravovremenu i uspje3nu ki­ruršku ,intervenciju (1, 2, 3). 

U jednog bolesnika kojern smo ovom pre­tragom iskljucili postojanje ekspanzivnog procesa pontocerebelarnog prostora, kao nuzgredni nalaz uspjeli smo prikazati V mo­ždani živac. Pretragu izvodimo na apara­turi »Somatom 2«. Lumbalnom punkcijom insufliramo 10 ml zraka. Snimamo poprecne slojeve paralelno sa gornjom plohom pira­mide temporalne kosti. Presjeke debljine 4 milimetara snimamo pocevši od donje gra­nice porus akustikusa eksternusa do 1,5 cm 
iznad njega. 
Na slici 1 prikazana je pontocerebelarna cisterna i unutrašnji slušni hudnik. Na sloju u nivou gornjeg ruba piramide prikazan je V moždani ž,
ivac koji od gornjeg ruba pon­sa prolazi kroz pontocerebelarni prostor do gornjeg ruba piramide temporalne kosti. 
Nakon povecanja detalja piramide prika­zan je V moždani živac i izmjeren njegov dijametar (slika 2). 
Ovaj nalaz interesantan je zbog dvaju ra­
zloga: 
Ponajprije na našem dosadašnjem mate­rijalu neuroradiološkim metodama, bez pri­mjene ove metode, nismo bili u mogucnosti prikazati V moždani živac. 
Drugi važan razlog zbog kojeg ovom na­
lazu pridajemo poseban interes sastoji se u torne da se kompjuterizirana cisternogra­fija s negativnim kontrastom pokuša primi­jeniti i u ispitivanju trigeminus neuralgije, kod koje smo dosadašnJim neuroradiolo­škim metodama vrlo teško mogli otkriti uzrok. 
Rad primlien: 25. 6. 1981 

Nutrizio V., J. Paladino, V. Marinšek Cicin-šain, V. Ivekovic, N. Bešenski 


Slika 2 -Na snimci sa uvecanjem prikazan nervus trigeminus sa mjerenjem njegova pro­mjera 
Summary 
THE PRESENTATION OF THE F!FTH CRANIAL NERVE (N. TRIGEMINUS) 3Y COMPUTERIZED CISTENOGRAPHY 

Nutrizio, V., J. Paladino, V. Marinšek cicin-šain, 
V. lvekovic .and N. Bešenski 

The metod of ·computerized cisternography using negative contrast media in pontocerebel­lar area is presented. As the contribution to neuroradiologycal anatomy of the very area the scan of the fifth cranial nerve passing trough pontocerebellar area is reported. 
Literatura 

1. 
lsherwood, l.: Air meatography. Ciin. Radiol. 23, 65-77, 1972. 

2. 
Nutrizio, V., lvekovic, V., Paladino,. J.: Kom­pjuterizirana cisternografija pontocerebelarnog prostora i unutrašnjeg slušnog hodnika negativ­nim kontrastom. U štampi. 


3. S•F. P., Kricheff, l. l., Chase, N. E.: De­
iew, monstration of small acoustic neuromas, using negative contrast with tomography. Radiology 91, 764-769, 1968. 
Adresa autora: Prim. dr. V. Nutrizio, Zavod za radiologiju i klinika za neuro.irurgiju Klinickog centra u Zagrebu, Nalješkoviceva 39, 41000 Za­greb. 
MEDICINSKI FAKULTET U BEOGRADU, 
CENTAR ZA IMUNOLOŠKA ISTRAŽIVANJA U BEOGRADU, 
LABORATORIJA ZA PRIMENU RADIOAKTIVNIH IZOTOPA U MEDICINI 
OBELEžAVANJE (IMUNIH} GAMA GLOBULINA ZA IN VIVO ISPITIVANJA U NUKLEARNOJ MEDICINI*,** 
Nastic-Miric D., J. Horvat, V. B. Bošnjakovic, B. D . .Jan kovic 
Sadržaj: Razvili smo i saopštili novu metodu za detekciju tromboza zasnova­nu na primeni radioobeleženih anti(human)fibrin antitela; u preliminarnoj stu­diji antitelo (antifibrin globulin -AFG) je obeležavano sa radioakNvnim jodom 131-J. 
Prikazana studija odnosi se na primenu indi.juma lllln i tehnecijuma 99mTcaza obeležavanje AFG-a, kao povoljnijih radi-oobeleživaca za vizualizaciju sa scintilacionim kamerama. Prikazane su konjugaciona i instant tehnika za obeležavanje AFG-a sa lll In odnosno 99mTc. Efikasnost radioobeleža­vanja i ne-izmenjena imunoreaktivnost pokazani su ispitivanjem pomocu pa­pirne elektroforeze, scintilacionog skeninga i dvostruke difuzije u gelu. lstak­nuto je da jedino polikarbonatni (»Acrodisc«) Np bakteriološkog filtra može adekvatno da se iskoristi za sterilizaciju preparata za humanu aplikaciju. 
UDK 616-005.6-097:612.115.3:539.163 

Deskriptori: tromboza, gama globulini, izotopi markiranje, indij, tehnecij, radio­metrija 
Radiol. lugosl., 15; 499-502, 1981 
_J 
Uvod -Imuni gama globulini kao nosioci specificnih ant-itela predstavljaju izvanredan potenc,ijal za razvoj odredenih obeleži-vaca uanuklearnoj medicini. Prethodno smo saop­štili primenu radioobeleženih humanih anhfi­brin antitela za vizualizacionu detekoijuatromboza 1• 2; in v1itro eksperimenti i, inicijal­ni in vivo nalazi dobijeni sa anti-fibrin glo­bulinom (AFG) obeleženim radioaktivnima
131J 
jodom pokazali su mogucnost »pozi­tivne« Vizualizacije fibrinskih depoa u bole­
snika  sa  svežim  tromboflebitisom  donjiha 
ekstremiteta.a 
Radioaktivni  jod  131 J,  medutim,  svojim  

fizickim karakteristikama (dug poluživot uz posedovanje beta emis1i,je, relativno visoka energija gama fotona) ne zadovoljava ideal­no kriterijume savremenog markera za vi­zuaHzaciona in vivo ispitivanja u nuklearnoj niedicini1, ,posebno .ona koja .se obavljaju 
1
gama scintilacionom kameram. U cilju izna­laženja obeleživaca optimalnih fizicki,
,h ka­rakteristika kao i tehnologije -radiohemi-
• Rad prikazan na XV Jugoslavenskom sastanku nu­klearne medicine, Banja Luka, 1979. 
•• Rad finansiran sredstvima Republicke zajednice na­uke SR Srbije. 
zrna njegove ugradnje u molekulu gama globulina, primenili, smo radioaktivni indijum 
99
lllln ,j tehnecijum mTc za mark,iranje 
·nor­normalnog zecjeg globulina 1i• AFG-a. 
Materija!· i metode -U radu su za obe­!ežavanje korišceni normalni-zecji gama globulin kao celokupna globul,,frakcija 
inska zecjeg seruma i (zecji) anti-human fibrin glo­bulin (AFG). Specificni AFG dobijen je ,irnu­nizacijom zeceva humanom fibrinskom pe­nom i proceduram kvantitati,imunoad­
vne sorpcije, na racun detaljno opisan u pret­hodnim publikacijama.1, 2a
131J 
P1iilotsko obeležavanje AFG-a jodom primenom »jodmonohlorid« i elektrolHicke tehnike, bila je istovremeno -i studija koja je pokazala mogucnost primene drugog radio­izotopa joda optimalnijih karakteristika, joda 
l23J,a
Obeležavanje gama globulina, odnosno AFG-a, sa indijumom 111 In obavljano je u principu helatno konjugacionim postupkom.3aZa konjugaci-ju korišcen je transferin -koji promptno gradi kompleks (helat) sa indiju-
Rad primljen: 28. 1. 1981. 

Nastic-Miric D., J. Horvat, V. B. Bošnjakovic, B. D. Jankovi<': 
mom. Kao supstanca za kuplovanje trans­ferina i AFG-a koriš6en je glutaraldehid koji pomo6u svoje dve aktivne grupe vezuje slo­bodne amina grupe molekula gama ,globu­lina 'i transfenina. Procedura se sastoji u sle­de6em. Liofiliziranit• AFG rastvara se u pu­ferizovanom fiziološkom rastvoru (PBS) u koncentraciji 10 mg/ml. lzmeša se 1 ml ras­tvora, AFG-a i 0,05 ml transferina u 4 mg/ml PBS, sa 0,025 ml sveže spravljenog 0,5 % glutaraldehida (dobijenog razblaživanjem komercijalnog 50 % rastvora), i smeša osta­vi da stoji 2 h na sobnoj temperaturi•·. Posle stajanja nagradeni konjugat se dijalizira u toku 24 h u 1 litru PBS na temperaturi od 
+4° C.aDijal1i1zat se zatim centrifugira okoa20 min. na oko 2500 obrtaja na +4° C, da bi se uklonio eventualno stvoreni precipitat. Ovako dobijeni konjugat stabilan je 3-4 ne­delje ukoliko se cuva na +4° C. U trenutku upotrebe konjugat se obeležava dodava­njem indijuma rnIn u kapima, koji se prak­ticno trenutno vezuje za transferinski deo konjugata. 
Za obeležavanje AFG-a sa ,tehnecijumom 99111Tc 

primenjen je tip »instant« tehnike,akakva je originalno razvijena za markiranje 
•

serumskog albumina.4 U rastvor normalnogazecjeg globulina. odnosno AFG-a, dodavano je 0,05 mg kalajnog hlorida, SnCl2 X 2H20; za­dovoljavaju6a kiselost rastvora postignuta je sa pH manjim od 3,0. Prilikam obele­žavanja u ovakav rastvor dodaval,i smo 99111Tc u specificnoj koncentrac1iji ,od okoa2 mCi/0,1 ml (74 MB2/0,1 ml). Za in vivo pri­menu 100 µI ovog rastvora neutralisano je sa oko 10 p,I 1 N NaOH do pH-6,0. Radi pro­vere ugradnje tehnecijuma u molel<ulu gama globulina preparat je, posle otstojavanja od najmanje 30 sekundi, nakapavan na trake za papirnu elektroforezu. 


Elektroforeza obeleženog i neobeleženog preparata, pre i posle propuštanja kroz bak­teriološke filtre, obavljana je na trakama Watman 3M, u veronalnom buferu sa pH-8,6 i strujam od 100 V u toku 24 h. 
Nakan bojenja, obavljana je scintigrafija elektroforetskih traka sa obeleženim globu­linom -AFG-om radi evidencije markira­nja d, distribuoije radioaktivnosti u protein­skim frakcijama. Koriš6en je pravolinijski skener sa kristalom velicine 12,5 X 7,5· cm i odgovaraju6im kolimatorima. 
Sterilizaoija obeleženih preparata gama globulina obavljana je prvobitno sa »Milli­pore« bakteriološkim filtrom, pora velicine 0,22 µm, kakav se najceš6e koristi za ste­rilizaciju drugih (obeleženih) proteina plaz­me. Merenjem radioaktivnosti i elektrofo­rets.im kontrolama pokazalo se, medutim, da i do 95 % gama globulinske frakcije ­AFG-a (posebno lgG-a) ostaje na filtru ne prolaze6i kroz njega, nezavisno od velicina pora (primenjen je i Millipore tiltar sa po­rama velicine 0,45 I.tm). Tek je primena bak­teriološkog filtra polii1karbonatnog tipa ­»Acrodisc«* istih veVicina pora (0,22 I.tm)adovela do zadovoljavaju6e efikasne sterili­zacije obeleženog preparata.a
lmunoreaktivnost AFG-a posle obeležava­nja sa 1IIIn i 99111Tc proveravana je testomadvostruke difuzije u gelu. 
Re,zultati -Rezultati prikazane metodo­logije ilustrovani su slikama 1 i 2. 
Na slici 1 dati su elektroforegrami AFG-a obeleženog konjugacionom tehnikom sa in­
111tn-;. G l 111/rlllk J.l 
Slika 1 -Elektroforegra­
mi AFG-a obeleženog sa 
1111n pre i posle filtriranja 

11Ľ.c-J.JO fC6U llL IIUffJA 
l<roz bakteriološki »Acr0­disc« filtar i scintigrami distribucije radioaktivnosti 
*a»Gelman«.a

___ _ _Ob_ele__žavanje (imunih) gama globulina za in vivo ispitivanja u nuklearnojmedic_i_n_i ___ _ 
dijumom lllln i odgovaraju6i scintigrami distr,ibucije radioaktivnosti. Prikazani su elektroforegrami i scintigrami pre i posle propuštanja kroz bakteriološki »Acrodisc« filtar. Evidentna je koncentracija radioak­tivnosti u oblasti, lokalizacije AFG-a, kao i nalaz obeleženog AFG-a posle propuštanja kroz bakteriološki filtar. Razlika u kolicini radioaktivnosti izmedu dva elektroforegra­ma primarno je uslovljena kolicinom apli­kativnog materi,

jala, što je naznaceno i in­tenzitetom obojenosti. 

Na slici 2 prikazani su elektroforegrami AFG-a obeleženog »instant« tehnikom sa tehnecijumom 99 mTc, sa odgovarajucim soin­tigramima distnibucije radi'Oaktivnosti, pre i posle propuštanja kroz »Acrodisc« filtar. Takode je evidentan kako efekat ugradnje tehnecijuma u molekulu AFG-a, tako i pro­laz obeleženog preparata kroz primenjeni bakteriološki filtar. 
Nalaz testa sa dvostrukom difuzijom u gelu ukazao je da imunoreaktivnost AFG-a 
posle obelešavanja sa 

ferin plazme ukoliko se slobodan nade u cirkulaciji što kriticno iziskuje efikasni i postojanii, radiohemizam njegove ugradnje u AFG, kao i da komercijalno spada u sku­pe radionuklide. 
Poslednji navedeni nedostatak indi1juma upravo je prednost tehnecijuma 99 mTc kao obeleživaca najšire primenjivanog i svako­dnevno na raspolaganju u svim institucija­ma nuklearne medicine. Dok je njegova 
energija gama fotona idealna za vizuali,za­
ciju sc1intilacionom kamerom, njegov fizicki 
izmen jena. 
Diskusija -U okvirima primenjene ko­'
njugacione tehnike, naši nalazi su u pret­
hodnim pokušajima nagovestili da je efikas­111 1
nost vezivanja indijuma n za molekulu AFG-a u ovakvoj proceduri kriticno zavisna od svežine rastvora kuplujuceg agensa -glutaraldehida; isti je iz ovog razloga kao izvorna supstanca nabavljen u obliku svoje maksimalne 50 % komercijalne koncentra­cije u azotu. Pr,ikazani in Vli,
tro eksperimen­ti kao i pozitivni 'in vivo nalazi sa indijumom 111 1n obeleženim AFG-om ukazuju da je lll In, imajuci u vidu njegov povoljan fizic­
.i poluživot u odnosu na evaluiranu kine­tiku AFG-a i povoljne energije svojih gama fotona za vizualizaciju scintilacionom ka­merom, jedan od potenoijalno optimalnih obeleživaca AFG-a. lzvestan nedostatak in­dijuma bio bi da se rapidno vezuje za trans-poluživot, medutim, u odnosu na evaluira­nu kinetiku AFG-a bio bi relativno (ali ne i kriticno) kratak. 
Zadržavanje gama globulina od strane bakterioloških filtara koji nisu polikarbonat­nog sastava bila je relativno neocekivana pojava. Veoma oskudni podaci su, medu­rim, ukazali da je ova pojava zapažena, da se odnosi na gama globulinsku frakciju i posebno na lgG, i predloženi su polikarbo­natni filtri za sterilizaciju ovih frakcija.5 Pri­menjen i u našoj studijii, ovakav tip filtra (»Acrodisc«) nije zadržavao gama globulin­sku frakciju zecjeg seruma (AFG) kao ni lgG istog seruma. Objašnjenje .ovoga feno­mena nije poznato; jedna od mogucih pret­postavki je da su od efekta elektrostaticki fenomeni izmedu molekularnih struktura gama globulinskih frakcija i molekularnih struktura odredenih filtara. 
Radiol. lugosl., 15; 499-502, 1981 

Nasti6-Miri6 D., J. Horvat, V. B. Bošnjakovi6, B. D._J _an___ic _ 
kov__________ 
Summary 

DETECTION OF THROMBOSIS WITH THE USE OF THE RADIOLABELLED ANTI (HUMAN) ­FIBRIN ANTIBODY METHOD 
Nasti6-Miri6 D., J. Horvat, V. B. Bošnjakovic, 
B. D. Jankovic 

The method for thrombosis detection with the use of radiolabelled anti (human}-fibrin antibody is described in the present report. In a prelimi­nary study the antibody (Anti-fibrin globulin ­AFG) was labelled with radioactive iodine "'l. However in the present investigation indium min and technetium 99mTc was used for label­lung the AFG and it was found that were a more suitable radiotraces for imaging with scintillation cameras. The coniugation and instant techni­ques for labelling of AFG with min and 99mTc were respectively described. The efficiency of radiolabelling and preservation of •immunologi­cal properties have been checked by paper electrophoresis, scintillation scanning and double diffusion technique in gel. Finally, it is pointed out, that only the polycarbonate ("Acrodisc") bacteriological filter can be used for an ade­quate sterilisation of the preparations which will be used for application in humans. 
Literatura 

1. 
Bošnjakovic v. B., B. D. Jankovic, J. Hor­vat, J. cvoric: Radiolabelled Anti-Human Fibrin Antibody: A New Thrombus-Detecting Agent. Lancet, i, 452-454, 1977. 

2. 
Bošnjakovic V. B., B. D. Jankovic, J. Hor­vat, D. Nasti6-Miri6, V. Kalezic: Detekcija trom­boza novam metodam pomocu radio-obeleženih anti-fibrin antitela. II. Jugoslovenski kongres nu­klearne medicine, Bled, 1978; Radiol. lugosl. U tisku. 

3. 
Pritchard J. H., M. J. Ackerman, M. Tubis, 



W. H. lBlahd: Conjugation of Antibodies with Compounds Capable of Rapidly Binding lndium 111. J. Nucl. Med., 16, 559, 1975. 
4. 
Eckelman W. C., G. Meinken, P. Richards: 99mTc Human Serum Albumin. J. Nucl. Med., 12, 707-710, 1971. 

5. 
Mileti6 V.: Licni kontakt. 



Adresa autora: Dr. Nasti6-Miri6, Laboratorija za primenu radioaktivnih •izotopa u medicini, Medicinski fakultet u Beogradu, 11000 Beograd. 
1 7 
KLINICKI BOLNICKI CENTAR, ZAGREB, ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU 
UT JECAJ STIMULACIJE S EGZOGENIM TSH (AMBINON) 
NA KONCENTRACIJU ENDOGENOG TSH 
Latkovic l., M. Vlatkovic, N. Greguric, N. Krpan 
Sažetak: Prikazani su rezultati ispitivanja vrijednosti koncentracije endogenog TSH u 58 atireoticnih bolesnika. Bez izuzetka se je radilo o bolesnicima u kojih je zbog karcinoma štitnjace ucinjena totalna ablacija štitnjace. Kon­centraciju endogenog TSH odredivali smo prije i nakon trodnevne stimulacije s egzogenim TSH (preparat Ambinon firme Organon). Statisticka obrada do­bivenih podataka pokazala je da davanje egzogenog TSH (Ambinon) nema nikakvog utjecaja na koncentraciju endogenog TSH. Pokazano j.e nadalje da nema oscilacija u koncentraciji endogenog TSH u toku dana bez obzira na to da li se takvim bolesnicima njihova supstituciona terapija (preparati hormona štitnjace) daje u obliku jednokratne ukupne dnevne doze ili se ukupna dnevna doza daje podijeljena na 3 dnevna obroka. 
UDK 616.44-089.87 :612.443.441 

Deskriptori: tireoidektomija, tireotropin -diagnosticna raba, tireotropin -kri 
Radiol. lugosl., 1'5; 503-506, 1981 

L _J 
Uvod -U klinickoj kazu,istici sve cešce no otkrivanje metabolicki aktivnih metasta­se susrecemo s bolesnioima u kojih je zbog za (6, 7, 8, 9). Tim pitanjem se necemo malignog tumora štitnjace ucinjena opera­bavit1i, u našem izlaganju, nego uzgred sa­tivna ili radiojodna ablacija šti,tnjace. Takvi mo spominjemo kao nešto o cemu treba bolesnici moraju zbog konzekutivne hipoti­voditi racuna u dijagnostioi metastaza kar­reoze uzima.i• trajno preparate hormona štit­cinoma štitnjace. njace, kao supstitueionu terapiju. Ta terapija Da bi pospješili akumulaciju radiojoda u 
,

mora ne samo nadomjestiti nedostatak en­metastazama nekih tipava karcinoma štit­dogenih hormona štitnjace (tj. da bude sup­njace i tako ih uoinili »vidljivim« pomocu stituciona u užem smislu rijeci) nego mora scintigrafije cijelog tijela s 131 J služimo se 
1,
biti dovoljno izdašna kako bi koncentracija dvostru.im postupkom. Prvi i važniji je na­hormona štitnjace bila na gornjoj granici cin da bolesniku izostavimo kroz 5-6 tje­normale ·i toleranc'ije. Na taj naoin postiže dana davanje hormona štitnjace 'i na :taj se ne samo supstitucija nego i supresija nacin ga ucinimo hipotireoidn,im. U takvoj sekrecije endogenog TSH. Kontrola endo­situaciji, raste koncentracija endogenog TSH genog TSH daje nam najbolji uvid u efi­i kada ona naraste na željene vrijednosti kasnost supstitucione terapije, odnosno su­tada možema ucini-ti scintigraiiju cijelog ti­presije endogenog TSH (1, 2, 3, 4). jela pomocu 131J. Nakupljanje radiojoda u Neki tipovi karcinoma štitnjace su meta­nekim dijelovima tijela ujedno je i, dokaz 
,

,bolicki aktivni tj. nakupljaju u sebe radio­postajanja metabolicki aktivnih metastaza 1
aktivni jod i metaboliziraju ga stvarajuci karcinoma štitnjace. Treba imati na umu da prekurzore hormona ili cak akHvne hormone se radiojod 'i normalno nakuplja u manjim štitnjace (1, 5). Tu cinjenicu iskorištavamo kolicinama u sluznici želuca, u slinovnii·cama u ranoj detekciji metastaza takvih tipava i naravno u mokracnom mjehuru (izluciva­karcinoma štitnjace. U navije v.i-sve putem te torne 
jeme nje radiojoda mokrace) o više pažnje obraca se odredivanju tirnoglo­treba voditi racuna priliikom interpretacije bulina kao dasta pouzdanog kriterija za ra-scintigrama cijelog tijela pomocu 131 J (1, 2). 
Rad primljen: 26. 3. 1981. 

Latkovi<: l., M. Vlatkovic, N. Greguric, N. Krpan 
Drugi nacin je da, ne prekidaju6i davanja hormona štitnjace, dajemo bolesniku egzo­geni TSH (najcešce se radi o bovinom TSH) te na taj nacin stimui'iramo nakuplja­nje radiojoda u potencijalnim metastazama. Ovaj drugi inacin ima sve manje pristaša, jer predstavlja unašanje stranih bjelancevi­na i može kod ponovljenog davanja dovesti do teških anafilaktickih reakcija. 1 mi smo u našoj praksi imali tri takva slucaja, koji su, zahvaljuju6i brzoj intervenciji, sretno za­vršili. lpak se u odredenim situacijama mora pribje6i i toj vrsti stimulacije. S tim u vezi javljaju se dva problema koja smo ovim našim radom pokušali riješiti. To su: 
1. 
da 1-i davanje egzogenog TSH utice na koncentraciju endogenog TSH i 

2. 
da li nacin davanja dnevne doze sup­stitucione terapije (cijela dnevna doza u je­dnom obroku il pak u tri obroka) ima utje­caja na koncentraciju endogenog TSH u toku dana. 


Da bi odgovorili na ta dva pitanja ucinili smo odredena ispitivanja na našim bole­snicima. 
Metode rada i ispitanici -Odredivali smo koncentraciju endogenog TSH u 58 ati­reoticnih bolesnika. Bez izuzetka se je ra­dilo o bolesnicima u kojih je zbog karci­noma štitnjace ucinjeno bilo kirurška bilo radiojodna ablacija štitnjace {ili pak kom­binacija tih dvaju postupaka). Zbog kon­zekutivne hipotireoze svi bolesnici uzimaju trajno hormone štitnjace kao supstitucionu terapiju. Naši bolesnici uzimaju kao sup­sNtuoionu terapiju ili takve preparate koji sadrže iskljucivo tiroksin (na pr. Eltroxin, L­Thyroxin, Thyrex, Euthyrox, Thevier itd.) ili pak takve preparate koji sadrže kombinaci­ju tiroksina i trijodtironina (na pr. Novothy­ral firme Merek i Lek-Ljubljana u suradnji). 
Koncentrac.

iju endogenog TSH odredivali smo u istih bolesnika prije i nakan trodnev-­ne stimulacije s egzogenim TSH. Time smo želili odgovoriti na pitanja da li egzogena stimulacija 1ma utjecaja na koncentraciju endogenog TSH u serumu atireoticnih bole­snika. Za egzogenu stimulaciju upotreblja­vali smo bovini TSH i to preparat Ambinon (firme Organon-Oss, Holland). Bolesnicima smo davali tr.i dana uzastopce po deset l. J. Ambinona intramuskularno. 
Drugi dio naših ·ispitivanja trebao nam je dati odgovor na pitanje da li naoin davanja dnevne doze supstitucione terapije hormo­na štitnjace ima utjecaj na koncentraciju endogenog TSH u toku dana. Koncentraci­ju endogenog TSH odredivaH smo ujutro 
,,(7 sati) i navecer (izmedu 18 i 19 sati) u toku supstitucione terapije, koja je bila da­vana jednokratno (cijela dnevna doza na­l<on jutarnjeg obroka hrane). 
Koncentraciju endogenog TSH odreduje­mo radioimunološkom metodam uz upotre­bu standardnog kita Ria mat TSH firme Byk Mallinckrodt. 
Za statisticku obradu odredivali smo sred­
nju vrijednost, standardnu devijaciju i stan­
dardnu pogrešku za svaku grupu podataka, a za odredivanje razlike lizmedu aritmetic­kih sredina služili smo se »metodam dife­renc.ija«. 
Rezultati i diskusija -U prvom dijelu naših ispitivanja želili smo odgovoriti na pitanje da li davanje egzogenog TSH utice na koncentraciju endogenog TSH u našim uobi•uvjetirna rada. Kako se radi 
cajenim 

o radioimunološkoj metodi odredivanja en­dogenog TSH bilo je logicno pretpostaviti da davanje egzogenog TSH bovinog porije­kla ne6e utjecati na koncentraciju endoge­nog (dakle humanog) TSH. Raniji radovi nekih autora to su i potvrd.ili ,(1 O, 11, 12). Kako se u praksi dasta cesto susrecemo s tom problematikam želili smo provjeriti da li to isto vrijed'i u naš·im uvjetima rada. Kao što smo ve6 spomenuli mi smo našim bolesnicima davali kroz tri dana bovini TSH (Ambinon) i to po 10 l. J. dnevno. lnjekc-ije se daju iskljucivo duboko intramuskularno. Koncentraciju endogenog TSH u serumu odredivali smo prije i nakan trodnevne sti­mulacije s egzogenim TSH. Rezultati, tih 
1

ispitivanja prikazani su na tabeli 1. Uspo­redba tih dviju grupa rezultata pokazuje da nema znacajnije razlike izmedu vrijednosti koncentraci,je endogenog TSH prije i na­kan stimulacije s egzogenim TSH. To 'dru­gim rijecima znaci da davanje egzogenog (bovinog) TSH ne utice na koncentraciju 
Utjecaj stimulacije s egzogenim TSH (ambinon) na koncentraciju endogenog TSH 
Raspon ,Srednja Standardna Standardna 
T-test 

vrijednosti vrijednost devijacija pog,reška 
Konc_ endogenog TSH 

prije davanja bovinog 0,60-80 1.1.IJ/ml 7,88 17,85 2,34 
TSH (Ambinon) N = 58 
T= 1,35 
Konc. endogenog TSH 
P> 0,10 

nakon davanja bovinog 0,60-80 1.1.IJ/ml 9,23 20,63 2,70 
TSH (Ambinon) 

Tabela 1 -Staitisticka obrada vrijednosti koncentracije endogenog TSH prije nakon stimulacije 
•,
s bovinim TSH (Ambinon) 
endogenog TSH. Za praksu to dalje znaci da je svejedno da li, u toku klinicko-labora­torijske obrade takvih bolesnika, odreduje­mo koncentraciju endogenog TSH prije ili ,nakon davanja bovinog TSH. 
Drugi dio naših ispitivanja trebao je dati odgovor na pitanje da li nacin uzimanja dnevne doze preparata hormona štitnjace (koji atireoti,cni bolesnici uzimaju kao traj­nu supstitucionu terapiju) utice na nivo kon­centracije endogenog TSH u toku dana. Ako jedan takav bolesnik mora uzeti dnevno na pr. 2 tablete nekog preparata koji sadrži hormon (ili hormone) štitnjace (na pr. Novo­thyral, Eltroxin itd.) postavlja se pitanje da li ih mora uzeti u uobicajena tri dnevna obroka (na pr. 1/2+1/2+1 tbl.) ili može ci­tavu dnevnu dozu uzeti jednokratno (na pr. ujutro nakon prvog obroka hrane). 
Raspon 
vrijednosti  
Koncentracija endogenog TSH u 7 sati  0,60-10,20 µIJ/ml  
Koncentracija endogenog TSH u 18-19 sati  Q,60-10,30 µIJ/ml  

Rekli smo da je svrha terapije hormonima : 
štitnjace u atireoticnihbolesnika (ablacija štitnjace radi karcinoma) ne samo supstitu­cija necega što organi,zmu nedostaje a ne­ophodno mu treba nego 1i, supresija endo­genog TSH kako ne bi, zbog povecane kon­centracije istoga, došlo do bržeg rasta tu­mora, odnosno metastaza tumora štitnjace. Upravo radi toga trebalo je odgovoriN na pitanje da li, možda kod jednokratnog uzi­manja dnevne doze hormona štitnjace (na pr. ujutro) ne dode do povecane razine en­dogenog TSH u drugom dijelu dana (na pr. navecer). U 14 ispitani-ka koji su uzimali svoju dnevnu dozu hormona štitnjace u jed­noj (jutarnjoj) dnevnoj dozi odredivali smo koncentraoiju endogenog TSH u 7 sati uju­tro i izmedu 18 i, 19 sati navecer. Rezultati tih vrijednosti prikazani su na tabeli 2. 
Srednja Standardna Standardna T-test vrijednost devijacija pogreška 
3,00 2,67 0,71 
N = 14 
T= 0,209 
P> 0,10 
3,07 2,83 0,76 

Tabela 2 -Statisticka obrada vrijednosti koncentracije endogenog TSH u toku dana kod jednokrat­,nog davanja ukupne dnevne doze hormona štitnjace 
Usporedba tih dviju vrijednosti pokazuje da nema znacajnije razlike u koncentraciji en­dogenog TSH ujutro i navecer iako se ukup­na dnevna doza hormona štitnjace daje jed­nokratno (nakon jutarnjeg obroka hrane). Moramo naglasiti da se rezultati tih ispiti­vanja odnose na preparate koji sadrže ili iskljucivo tiroksin (na pr. Eltroxin, L-Thyro­xin, Euthyrox, Thyrex, Thevier itd.) ii'i kom­
1binaciju tiroksina •i trijodtironina (kakav je pr. Novothyral firme Merek i Lek-Ljubljana u saradnji, koji sadrži po tableti 100 mcg 
Radiol. lugosl., 15; 503-506, 1981 
tiroksina i 20 mcg trijodtironina). Nismo vr­
,šil1sa­
i takva -isptivanja sa preparatima koji drže iskljucivo trijodtironin jer 1ih u praksi samo iznimno upotrebljavamo. Obzirom na to da trijodtironin ima znacajno kraci bio­loški t,t, od Nroksina moguce je da kod da­vanja takvih preparata zbog vecih i bržih oscilacija u koncentraoiji trijodtiron1i,
na u kr­vi dode i do osilaoija koncentrac-ije endo­genog TSH pa je za pretpostaviti da bi uzi­manje dnevne doze trijodtironina trebalo podijeliti na 3 dnevna obroka. Ako bi se, 

Latkovi/: l., M. Vlatkovic, N. Greguric, N. Krpan 
zbog bilo kojeg razloga, prešlo na supstitu­ciju s tnijodtironinskim preparatima onda bi trebalo provjeriti da li se može davati jed­nokratno ili ga treba davati podijeljeno u tri dnevna obroka. 
Zakljucci -Na temelju podataka iz lite­rature i rezultata naših ispitivanja možemo doni jeti slijedece zakljucke: 
1. 
Davanje egzogenog (bovinog) TSH ne uNce na koncentraciju endogenog TSH od­redivanog radioimunološkom metodom. 

2. 
Nema razlike u koncentraciji endoge­nog TSH ujutro i navecer iako se dnevna doza supstitucije s hormonima štitnjace daje jednokratno nakon jutarnjeg obroka. 


To vrijedi za slucajeve kada se supsti­tuciona terapija provodi sa »cistim« tirok­sinskim preparatima 1ili pak sa preparatima koji sadrže kombinaciju tiroksina i trijodti­ronina (naš preparat Novothyral). 
Summary 
THE EFFECT OF STIMULATION WITH EXOGENOUS TSH (AMBINON) ON THE LEVELS OF ENDOGENOUS TSH 
Latkovic l., M. Vlatkovic, N. Greguric, 
N. Krpan 

The values of endogenous TSH levels were examined in 58 athyreotic patients. They had ali undergone complete thyrold ablation for thyroid carcinoma. The levels of endogenous TSH were dete-rmined by radioimmunoassay before and after a threeday stimulation with exogenous TSH (Ambinon, Organon). 
The dala processed statistically have shown that the administraton of exogenous TSH (Am­binon) does not effect the levels of endogenous TSH. Furthermore, no oscillations in the levels of endogenus TSH were observed in the course of the day regardless of whether the substitution therapy dosage (of thyroid hormone) was ad­ministered in one daily dose or in three doses. 
Literatura 

1. 
Hedinger, C. E.: Thyroid cancer, Springer­Verlag 1969, s. 64 

2. 
Selenkow, H. A., Karp, P. J.: An approach to diagnosis and therapy of thyroid cancer. Se­minars in nuclear medicine, 1 :461, 1971 

3. 
Mazzaferri, E. L., Young, R. L., Oe-rtel, ,J_ E., Kammerer, W. T., Page, C. P.: Papillary thyroid carcinoma. The impact of therapy in 576 pa­tieni


ts, Medicine, 56:3, 1977 

4. Black,  M. A.: How  do  you  gauge  effecti­ 
veness  of  thyroid  hormone  therapy  of  thyroid  
cancer? JAMA 231 :298, 1975  

5. 
Petite, J., Jenny, M., Bouzakoura, C.: Evo­lution et traitement du cancer de la thyroide. Etude clinique de 84 cas. Schweiz. Med. Wschr. 98 :672, 1968 

6. 
Van H.Uller, R. P.: Elevated se­


arle, A. J., rum thyroglobulin. A marker of metastases in differentiated thywid carcinoma. J. Ciin. lnvest. 56:272, 1975 
7. Marinkovic, B., Sinadinovic, J., Kraincanic, M., Kostic, G., Micic, J. V.: Radioimunološko odredivanje tireoglobulina u humanom serumu 
•i mogucnost njegove primjene u kontroli dife­renciranih karcinoma tireoideje. Radiol. lugosl. 13:503, 1979 
8. Sinadinovic, J., Micic, J. V., Kraincanic, M.: 
Tireoglobulin i solub•proteini papilar­
drugi ilni nog i folikularnog adenoma tireoideje: osobine i biosinteza in vitro. Radio!. lugosl. 13:499, 1979 
9. 
Schlossberg, A. H., Jacobson, J. C., lbbert­son, H. K.: Serum thyroglobulin in the d-iagnosis and menagement of thyroid carcinoma. Ciin. Endocr. 10:17, 1979 

10. 
Hershman, J. M., Edwards, C. L.: Serum TSH levels after thyroid ablation compared with TSH levels after exogenous bovine TSH: lmpli­cations for "'I treatment of thyroid carcinoma. 


J. Ciin. Endocr. and Metab. 34:5, 1972 
11. Schneider, P. B., Robbins, J., Condliffe, 
P. G.: Thywid response to human TSH in man, 
J. Ciin. Endocr. 25:514, 1965 
12. 
Lemarchand-Beraud, Th.: Comparison be­tween antibodies to bovine and human TSH for radioimmunoassay in plasma: cross reaction studies with clinical results, Acta Endocr. 64: 610, 1970 

13. 
Cotton, G. E., Gorman, C. A., Mayberry, 


W. E.: Suppression of TSH in serum s of patients with myxedema of vary-ing etiology treated with ihyroid hormones. The New Engl. J. of Med. 285:529, 1971 
14. Taunton, O. D., McDaniel, H. G., Pittman, 
J. A.: Standardization of TSH testing_ J. Ciin. 
Endocr. 25:266, 1965 
15. 
Reichert, L. E.: On the relationship between human TSH research Standard A, the United States pharmacopeia TSH Standard (bovine) and the lnternational Standard tor TSH (bovine). J. Ciin. Endocr. 31 :331, 1970 

16. 
Hershman, J. M., Pittman, J. A.: Utility of the radioimmunoassay of serum thyrotropin in man. Ann. of lnt. Med. 74:481, 1971 

17. 
Dargent, M.: Considerations sur le traite­ment du cancer thyroidien. Le Sem. Hop. 30: 


1949, 1969 
Adresa autor-.a: Prof. dr. l. Latkovic, Zavod za nuklearnu medicinu, Rebro, Klinicki bolnicki cen­tar, Kišpaticeva 12, 41000 Zagreb. 
1 7 
K. B. »DR M. STOJANOVIC« U ZAGREBU, 
KLINIKA ZA NUKLEARNU MEDICINU I ONKOLOGIJU 


RADIOIMUNOLOŠKA METODA ZA ODREOIVANJE KONCENTRACIJE h-TSH U SERUMU 
Lukinac Lj., A. Kurtz 
Sažetak: Poznalo je da koncentracija TSH u serumu ima širok raspon vrijed­nosti u humanoj fiziologiji, pogotovo patologiji. Poznavanje tocne koncentra­cije tireotropina u serumu može imati veliki dijagnosticki znacaj, bilo da se radi o izrazito niskoj ili znatno povišenoj vrijednosti. Da bi se omogucilo što bolje razdvajanje patološki niskih koncentracija od normalnih, nužno je pri­mjeniti radioimunološku metodu velike osjetljivosti. Koristeci vlastitu modi­flkaciju RIA metode u ko-joj je specificni TSH antiserum kovalentno vezan za cvrstu fazu, izmjerena je koncentracija TSH u serumu 82 ispitanika. Prosjecna vrijednost tireotropnog hormona u serumu 23 bolesnika s hipertireozom izno­sila je 0,65 mU/1 (sd = 0,29), a u skupini od 59 kontrolnih ispitanika 2,39 mU/1 (sd = 0,49). 
UDI< 616.441-008.61-073-097:539.163:612.433.441 
Deskriptori: hi,pertireoidrizem, tireotropin -kri, radioimunski testi 
Radiol. lugosl., 15; 507-511, 1981 

Uvod -Budu6i da su lcomercijalni kom­2. TSH antiserum M 168/2, zecji (od prof. pleti za odredivanje koncentraciije tireotrop­Butt, The Birmingham and Midland Hosp. nog hormona u serumu uglavnom nedovolj­for women, U. K.), no osjetljivi i vrlo skupi, željeli smo razviti 3. h-TSH (Calbiochem), vlastitu metodu odredivanja TSH u serumu. 4. Sephadex OP 45 (Pharmacia Diagno­Prvenstveno je trebalo postici odredeni, stu­stics AB, Sweden), panj osjetljivosti metode kako bi se moglo 5. h-TSH NIH HS 4 (National lnst. for mjeriti i one niske koncentracije TSH u se­Health, USA), rumu koje vecina postupaka ne može regi­
6. Na125 I (IMS 30, Radichemicals, Amer­strirati (Smith, Hall, 1976; Hall, Amos, 1971; sham, U. K.), 

Lukinac, 1979). Primjenjenom metodam mo­7. Fosfatni pufer 0,05 mol/I pH 7,3 (0,01 guce je odrediti, donju granicu normalnih mol/I EDTA, 0,2 % BSA, 3,08 mmol/I NaN3, vrijednosti TSH u serumu i te vrijednosti 0,077 mol/I NaCl, 0,5 % tween 20). 
razlikovati· od subnormalnih koncentracija koje npr. postaje u stanju hipertireoze. 
Metoda obilježavanja h-TSH lstom metodam može se dobiti uvid i u po­pomocu enzima laktoperoksi­višene koncentracije tog hormona, ali uz d a z e -Humani TSH (5 µg) obilježava se smanjenu preciznost odredivanja. Pri,kazani Na125I 

sa (37 mega Bq/10 P-I) uz dodatak postupak predstavlja »solid phase« sistem laktoperoksidaze vezane za mikrokristali21i­u kojem je TSH antiserum vezan za cest•ice ranu celulozu (10 µ1 razrijedeno u fosfatnom sephadex-a (Wide, 1969). 

puferu 0,5 mol/I pH 7,3 u omjeru 1 : 50), 

Materija! i metode -U našem postupku 20 µI 0,5 mol/I fosfatnog pufera i 10 µI H2O2 odredivanja TSH u serumu koristili smo sli­(razrijeden u dest. H2O u omjeru 1 : 10000). jedece reagencije: t\Jakon inkubacije od 30 minuta reakcija se 
1. Standard TSH 68/38 MRC (Medica! Re­zaustavlja dodatkom 200 µI fosfatnog pufera search Council, MHI Hill U. K.), 0,5 mol/1. Obilježena smjesa se propušta 
Rad primljen: 10. 12. 1980. 

Lukinac Lj., A. K_u_rt_z __ 
kroz kolonu sephadex-a G 100 (dim. 30 X 
X 1,5 cm) i frakcionira uz fosfatni pufer 0,05 mol/1 koji sadrž,i 1 % BSA. Brzina kro­matografiranja ,iznosi 3 ml/sat, a volumen sakupljanja 0,5 ml/epruveti. Frakcije koje odgovaraju monomeru i imaju najviše akti­viteta izmješaju se, podijele u porcije, za­mrznu u mješavini alkohol/C01 i pohrane na -20° C. 
Priprema kompleksa TSH an­t i s e r u m -h T S H -s e p h a d e x O P 45. -Aktivirani sephadex OP 45 (CNBr) u koli­cini od 100 mg promiješa se sa 10 1-1-g hTSH i 3 ml 0.1 mol/1 NaHCOJ. Poslije rotacije od 48 sati (25° C) kompleks se 1isp'ire u 0,5 mol/1 NaHCOJ (pH 8) i u acetatnom puferu (pH 4) da bi se uklonio sav nevezani pro­tein. lspranii1 materija! se razrijedi u 10 ml fosfatnog pufera 0,05 mol/1 i drži na +4° C. Volumen od 2 ml tog kompleksa pomiješa se s 10 µI TSH antiseruma i 3 ml fosfatnog pufera 0,05 mol/1 i sadržaj roti,ra 48 sati (25° C). Poslije centri-fugiranja talog se još tri puta ispere u istom puferu i na kraju raz­ri.jedi u konacnom volumenu od 10 ml. Pri­­premljen kompleks TSH antiserum-hTSH­sephadex OP 45 cuva se u hladnjaku na 
+4 ° C. 
Postu pa k -Inkubacijski volumen od 700 µI sastoji se od 100 µI standarda TSH 68/38 ili seruma ispitanika, 500 µI komplek-
\ 

50 
ľBI 
30 
20 
10 
sa TSH antiserum-hTSH-sephadex OP 45 (konacno razrijedenje 1 : 156800) i od 100 µI 1251-TSH. U prvoj fazi reakcije inku­bira se standard TSH 1ili serum ·ispitanika sa kompleksom TSH antiserum-hTSH-se­phadex OP 45 u vremenu od 48 sati (25° C) uz stalno potresivanje epruveta. Poslije do­datka obilježenog antigena sve se epruvete ponovo inkubiraju daljnjih 24 sata pod i-
stim uvjetima. Vezana frakcija (kompleks anti­gen-antitijelo) odvaja se od nevezanog hor­
i

mona (TSH, 125 1-TSH) centrifugiranjem na 2000 g, 5 min, na temperaturi +4° C. Talog se ispire dva puta sa 3 ml fiziološke otopine koja sad rži 0,5 % tween 20. AkHvitet uzo­raka mjeri se u gama brojacu. 
Rezultati -Iz prikazanih rezultata može se vidjeN kakve su karakteristike navedene metode, kolika je pouzdanost mjerenja i ko­je su koncentracije TSH nadene u serumu bolesnika s nelijecenom hipertireozom i u kontrolnih ispitanika. U postupcima za ra­dioimunološko odrediivanje hormona koje l<oriste ant-iserum vezan za cvrstu fazu, uobicajeno je maksimalno vezanje (B/T %) od oko 10 % (Wide, 1978). Da bi utvrdili koji je odnos izmedu postotka vezivanja (B/T %) i koncentracije TSH antiseruma (titar) napravil1i smo pokus razblaženja kom­pleksa TSH antiserum-hTSH-sephadex OP 45, sllika 1). Iz dobivene krivulje v,se 
,idii 
OOREEllVANJE TITAA ANTISEAUMA Anli TSH Ab {M 168/21 

STOCK; 100 mg Sephadex OP 45 lOµg TSH 
10 µ1 anli TSH Ab 10 ml O.OS mol/1 PO,. pH 7.3 
Slika 1 -Odredivanje titra TSH 
antiseruma i kolicine h-TSH 
sephadex-a OP 45 u inkubacij­
1: 156800 0.87 ng TSH/1 
skoj mješavini 700 µI 

6.7 µg Sephadex OP 45/1 
Fig. 1 -The determination of litre of TSH antiserum and the quanti1ies of h-TSH and sep­

1 :14K 1 :28K 1 :56K 1 :112K 1 :224K 1 :448K 1 :896Kl:1792K1 :358.K 1 :7168K!Final DIL. A8 1 
hadex OP 45 in, 700 p.l •of incu­

10.0 S.O 2.5 1.25 0.625 0.312 0.156 0.078 0.039 0.0195 µg TSH/1 
100.0 SO.O 25.0 12.50 6.25 3.125 1.56 0.78 0.39 0.195 µg Sephadex/t bation volumen 
Radioimunološka metoda za odre<1ivanje koncentracije h-TSH u serumu 
da se maksimalno vezanje od oko 10 % postiže uz titar TSH antiseruma od 1 : 156800 i kolicine od 8,7 l-'-9 sephadex-a OP 45/tubi 
D 
D 

i 0,87 µg hTSH/tubi. liipicna baždarna kri­vulja (slika 2) ima raspon koncentracija TSH od 0,146 do 75,0 mU/I, a dobivena je 

11 
10 
0.146 0.29 0.59 


1.17 2.34 4.69 9.37 18. 75 37 .50 75.0 mu t TSH 
uz konacno razrijedenje TSH antiseruma od 1 : 156800 i koncentraciju obilježenog hormona 125 1-TSH od 5600 cpm/tubi. Inku­bacija je iznosila 44 i 21 sat na sobnoj tem­peraturi. Preciznost odred.ivanja naše me­tode predocena je mjerenjem koeficijenata 
CVľ 
12 
11 
10 
·. 

10 
niskih koncentracija TSH u serumu boles­nika s hipertireozom (N = 23, x = 0,65 mU/I, sd = 0,29) od koncentracije TSH u serumu zdravih, kontrolnih ispitanika (N = 59, x = = 2,39 mU/I, sd = 0,49) vidi se na slic,i 4. 
Slika 2 -Standardna kri­vulja za odredivanje kon­centracije ·:J"SH u, huma­
nom serumu 
Fig. 2 -Standa,rd curve for ,determination ,of TSH i,n. human ;serum 
varijacije svih uzoraka koji se rade u tripf.i­katu (tocke standardne krivulje) i u dupli­katu (nepoznati uzorci i kontrolni serumi). Odnos koeNcijenata varijacije (CV%) i pri­padajuce koncentracije TSH graficki je pri­kazan na slii:ci 3. Uspješnost razdvajanja 
Slika 3 -Ut11rdivanje preciznosti mje­renja izražena kao koeficijent va,rijacije 
(KV%) 

Fig. 3 -The determination of preci­75 mU/1 TSH sion by CV% 
Kako promjena htra TSH antiseruma utje­ce na raspon koncentracija TSH na baž­darnoj krivulji prikazano je na sl1ici 5. 
I
Jace razblaženi TSH antiserum omogucuje bolje ocitavanje niskih koncentracija TSH 
Radiol. lugosl., 15; 507-511, 1981 

Lukinac Lj., A. Kurtz 
3.5 
3.0 
2.5 
2.0 
1.5 
1.0 
0.5 

HIPEATIREOZA EUTIAEOZA 
n = 23 n = 59 
X= 0.65 X= 2.39 
sd = 0.29 sd = 0..9 

Slika 4 -Koncentracija TSH u serumu bolesni­ka s nelijecenom hipertireozom i u kontrolnih bolesnika 
Diskusija i zakljucak -Prikazana metoda može posluž,iti· za pouzdano odredivanje normalnih i sniženih koncentracija tireo­tropnog hormona u humanom serumu. Bu­duci da je granica detekcije ovom metodam niža nego u vecini komercijalnih postupaka, moguce je definirati donju granicu normal-
nih vrijednosti TSH u serumu (N = 59, x ± 2 sd = 1,43-3,40 mU/1). Takoder je moguce mjeriti razinu TSH u serumu bolesnika s 
hipertireozom (N = 23, ; ± 2 sd = 0,07-1,23 mU/1). U originalnom obliku metoda nije predvidena za odredivanje povišenih kon­centracija TSH premda se i to može postici s jednom od modifikacija. 
Metodološki postupak je vrlo jednostavan i sastoji se ,iz samo tri faze pipetiranja. Zbog antiseruma koji je vezan za cestice nosaca, odvajanje kompleksa antigen-anti­tijelo od slobodnog antigena postiže se krat­kotrajnim centrifugiranjem od nekol-iko mi­nuta (1-5 min). !spiranjem taloga (kompleks antigen-antitijelo) u fiziološkoj otopini koja sa.drži 0,5 % tween 20 snizuje se nespeci­
ficno vezanje na oko 0,1-0,2 %. Reagenoije 
Fig. 4 -The concentrations of TSH in sera of hyperthyroid patients and in the control group su postojane kroz duži vremenski, period. 
70 
60 
50 
,o 
30 
20 
u 
PAOMJENA TITAA ANTI-TSH AB (M 168/2) 
1 Inkubacija 37 sati 
II Inkubacija 20 sati 
T = 10000,cpm/l 

" 1:6250 
• L 12500 
\ 
1 :25000 
Slika 5 -Ut,jecaj razbla­živanja TSH antiseruma na -raspon koncentracije TSH nai baždarnoj krivulji 
Fig. 5 -The effect of 









-...-.­
....:-__ . ': .":::::=::::--::.-:---__: antiserum dilution on TSH 
0.122 0.24.-0.-18 0.96 1.95 39 7.8 1562 3125 6250 125.0 250.0 5000mU/IT.14 conce,ntration 
serumu, jer dovodi do poma'<a baždarne Kompleks TSH antiserum -hTSH -sephadex 
krivulje ulijeva, u podrucje nisk:ih koncen­OP 45 ostaje imunološki reaktivan i dulje od tracija. Obratno, slabije razrijedeni antise­godinu dana ako se skladišti na +4° C. Obi­rum povecava pouzdanost mjerenja poviše­lježenii hormon {1251-TSH) prireden enzi­nih vrijednosti tireotropnog hormona u se­matskom metodam pomocu laktoperoksida­rumu. ze može se upotrebljavat,i bez procišcivanja 
Radioimunološka metoda za odreoivanje koncentracije h-TSH u serumu 
i posi'ije dva mjeseca nakon obilježavanja. Prednost metode je u torne da se može mo­dificirati s obzirom na kolicinu obilježenog hormona, titar antiseruma, vrijeme inkuba­cije 1i1 temperaturu. Nedostatak ove metode je relativno dugo vnijeme inkubacije, jer je zbog antitijela koje je vezano na cestice sephadex-a otežano stvaranje kompleksa antigen-antitijelo. Drugi nedostatak je neop­hodnost potresivanja epruveta tokom perio­da inkubacije. 
Ovu metodu je potrebno i dalje usavrša­vati i tražiti nove modifiikacije pogodne u svakodnevnoj praksi. Nužno je, takoder, u ispitivanje ukljuciti ve6i broj ispitanika s razlictim koncentraoijama TSH u serumu da bi se dobio još bolji uvid u znacaj ove metode i njen doprinos dijagnostici tiroi,
one žlijezde. 
Summary 
RIA METHOD FOR DETERMINATION OF h-TSH IN HUMAN SERUM 
Lukinac Lj., A. Kurtz 

It is known that the concentration of serum TSH in human physiology and pathology has very differant values. The knowledge of exact con­centration of TSH in serum can be of great value far clinical diagnosis. 
Far better distinction of low pathological TSH concentration from normal values it is of great importance to use a very sensitive radioimmuno­assay method. We have been using ,our own modification of RIA-THS method in which the specific TSH-antiserum was ooupled onto solid phase matrices and the number of 82 subjects were investigated. The mean walue of TSH in sera of 23 hyperthyroid patients was 0,65 mU/1 {sd =0,29) and the control group of 59 subjects had TSH concentration of 2,39 mU/1 (sd =0,49). 
Literatura 

1. 
Smith, B. R., R. Hall: Pituitary thyroid sti­mulaNng hormone and thyroid stimulating immu­noglobulins, Peptide Ho-rmones, Ed. J. A. Parsons, The Macmillan Press 1976, 223-246. 

2. 
Hall, R., J. Amos: Methods of assessing se:i­sitivity of human TSH antisera, Radioimmunoas­say methods, Ed. Kirkham, Hunter, Churchill Li­vingstone 1971, 143-147. 

3. 
Lukinac, Lj.: Odredivanje niskih koncentra­oija TSH u serumu, Radio!. lugosl., 13, 489-493, 1979. 


4. 
Wide, L.: lmmunoassay of gonadotropins, 

5. 
Wide, L.: Solid phase Radioimmunoassay, Radioimmunoassay and related procedures in medicine, IAEA 1978, 143-154. 


Karolinska  Symposia  on  research  methods  in  
reproductive  endocrinology,  Ed. Diczfalusy,  E.  
1969, 207-221.  

Adresa autora: Ljerka Lukinac, Klinika za nu­klearnu medicinu i onkologiju, K. B. »Dr M. Sto­janovic«, Vinogradska 29, Zagreb. 
Radiol. lugosl .. 15; 507-511, 1981 
Garamycin 
injekcije, injekcije za otroke, mazilo 
Baktericidni antibiotik izbire pri hudih infekcijah, ki jih povzrocajo po Gramu negativni mikroorganizmi 
• 
pljucnice 

• 
infekcije secil 

• 
septikemije 

• 
infekcije ran 



... leta klinicnih izkušenj zahtevajozaupanje 
Kontraindikacije 

Preobcutljivost za Garamycin. Garamycin ne priporocamo v nosecnosti razen v življenjsko nevarnih stanjih, 
ceprav poskusi na živalih niso pokazali teratogenega delovanja. 
Opozorilo 

Pri bolnikih s hudimi ledvicnimi okvarami je obcasno treba kontrolirati delovanje ledvic in osmega možganskega živca. Treba se je izogibati kombinacijam Garamycina 
z nevrotoksicnimi ali nefrotoksicnimi preparati 
ali z i. v. diuretiki. 


. tovarna zdravil. n. sol. o., Novo mesto
KRKA 

ZAVOD ZA FIZIKU ·MEDICINSKOG FAKULTETA 
1 ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU KLINICKE BOLNICE 
»BRACA DR SOBOL«, RIJEKA 
VAŽNOST BIOLOŠKIH PARAMETARA U ODREOIVANJU INTERNIH APSORBIRANIH DOZA ZRACENJA 
švarcer V. 
Sažetak: Poznata je da se u nuklearnoj medicini koriste radioaktivni izotopi povoljnih dozimetrijskih karakteristika, te su doze zracenja bolesnika »male«. No, ,primjena radioaktivnih izotopa na sve vecem broju bolesnika obavezuje nas da sve više vodimo racuna i o tim, malim dozama zcracenja. U ovom smo ,radu razmotrili pouzdanost dozimetrijskih podataka koje nalazimo u literaturi. Analizirali smo fizikalne i biološke parametre koji ulaze u racun za izracu­navanje internih apsorbiranih doza. Zbog promjenjenih b'ioloških parametra, doze zracenja bolesnika mogu biti znacajno razlicite od onih izracunatih za zdrave ljude. 
UDK 615.844.5.015.3 

Deskriptorji: radiobiologija, radiacija doziranje, radiacijski ucinki, radioaktiv­
ni izotopi 
Radiol. lugosl., 15; 513--'516, 1981 
Uvod -Kod pnmiene radioaktivne tvani za odredenu dijagnosticku pretragu, najce­šce se zadovoljavamo podacima o iznosima apsorbiranih doza koje daje proizvodjac, odnosno, literaturnim podatkom. U ovom smo radu razmotrili, pouzdanost tih podata­ka. AnaliziraH smo moguca odstupanja tih, nominalnih iznosa internih apsorbiranih do­za od onih kojima izlažemo bole­
'zaista 
snika. 
Izracunavanje internih apsorbiranih doza -Poznato je da je doza zracenja tkiva pro­porcionalna broju radioakhvnih raspada koji su se zbiH u vrijeme kad se radioiizotop na­
,lazio u tkivu, za slucaj beta cestica i nisko­energetskog gama zracenja, odnosno u or­ganizmu, za slucaj gama zracenja. U pninci­pu, odreduje se energija koja se apsorbira u tikvu. Intenzitet doze 'ili brzina doze pro­porcionalna je broju radioaktivnih raspada koj!i su se zbil>i u jedinici vremena ·i energiji zracenja (slika 1). 
Za b e ta z r a c e n j e racun je relativno jednostavan: sva beta energija se apsorbira na mjestu gdje se nalaze radioaktivni atomi 
_J 

(Emery i Fowler, 1971 i Gaillard et al., 1975). 
Dozimetrija gama zracenj a znatno je složenija, doživljavala je niz promjena i poboljšanja, te je tek u poslednjem dece­niju zadovoljavajuca (Emery •i Fowler, 1971, Gai,se 
llard et al., 1975, Wolf, 1969). Danas gama doza odreduje pomocu »apsorbirane frakcije«, faktora koji pokazuje koj1i se dio energije apsorbirao u tkivu odredenog geo­metr-ijskog oblika. Pomocu Monte Carlo me­tode izracunati su kompjuterski faktori za apsorbirane frakcije za geometrijske oblike koji dolaze u obzir u neklearnoj medicini (flere, cilindre, sfericne cilindre, elipsoide najrazli6itijih it2nosa i odnosa osi), i za sve energ.,gama zracenja (Brownell et al., 
ije 1968, Lovinger i Berman, 1968, Snyder et al., 1969). 
Izrazi na sliC'i 1 prikazuju brzinu, odnosno intenzitet doze u jedinici vremena. Ukupna doza dobiva se •integriranjem u vremenu od O do ne.izmjerno (slika 2). 
Doza zracenja direktno ovisi1, o maksimal­noj koncentracij,i u organu (Co) i o efektiv­nom vremenu poluelimi,nacije. Prosjecno vri-
Rad primljen: 2.7.1981. 
švarcer V. 
IZRACUNAVANJE INTERNIH 

APSORBIRANIH DOZA ZRACE NJA 
-Intenzitet ili brzina doze 
.. 
-1k-1 E 
l. D.. Broj rad. rasp. s g x nerg1Ja 


IZRACUNA/ANJE UKUP/IE MERNE APSORBIRANE DOZE 
-
U D = _f I D "J,f" d t 
UD.= K.Je (t) dt ->-ett 
C(t)= Co e 
-Ae ft 
C (t) d t = C. f-e 
_J_ 
f­
_, 1 ­
l. D.A = Broj rad. rasp. s -kg x E ;3 
-
T, 
f C(t)d t = Co 5[93 = Co' 1,44 ·Te,= 
' 



/J --1 r. -1J 
I.D-;3=cxE;3 xs LGys 
. 



4 i· ..... konstanta ekvilibrija 
apsorbirane doze 

• i ...... apsorbirana frakcija, dio 
energije koji se apsorbira 
u odretfenoj masi 
od retfenog geometrijskog 
oblika. 

Slika 1 ,-Intenzitet ili brzina doze (l. D.) pro­porcionalna je broju radioaktivnih raspada koji se zbivaju u jedinic-i vremena, i energiji zracenja 
jeme (T prosjecno) predstavlja srednji efek­tivnli život svih atoma u tijelu. Iz rezultatnog izraza se vidi da doza zracenja ovisi o fizi­kalnim i biološkim parametrima. Fizikalni pa­rametri relevantni za iznose internih doza za sve izotope koji se koriste u nuklearnoj medicini, odredeni su sa zadovoljavajucom tocnosti•. 
Kod bioloških parametara situacija je, me­dutim, znacajno drugacija. Biološki parame­tri -maksimalna koncentracija i efektivno vrijeme polueliminacije va.irnju u širokom rasponu. 
Razmatranje maksimalne koncentracije ­Vec u zdravi•
h ljudi postoje znacajne razlike u masi, odgovarajuceg tkiva ili organa, što direktno utjece na koncentraciju, odnosno ,iznos apsorbirane doze. U ljudi s promje­njenom kinetikom radioaktivne tvari, a što 
UD.= K• C.• Tp,osjecno 

Co 
2r., JT.f 


T pros;,cro 

Slika 2 -Ukupna doza zracenja (U. D.) jednaka je vremenskom integralu intenziteta doze od ca­sa maksimalne koncentracije (pretpostavljenom 
t = O) do neizmjernosti 

i jest najcešci slucaj u bolesnika koji do­laze na pretrage s radioaktivnim izotopima, dolazi do znacajnih razlika u maksimalnoj koncentraciji radioaktivne tvari. Najpozna­tiji je primjer bolesnika koji je prirnio ra­dioaktivni jod za ispitivanje funkcije štitne žlijezde, gdje pojacana akumulacija može povecati dozu zracenja 1i do 80 %. Slicna je situacija u primjeru koloidnog zlata. U zdrava covjeka oko 90 % intravenozno da­nog koloidnog zlata odlazi u jetru, 5 O/o ostaje u krvi, 5 O/o u slezeni ilii vrlo slicno. Doze zracenja odredene su, naravno pre­ma tim parametrima. No, upravo u boles­nika koji dolaze na pretragu jetre taj je od­nos znacajno poremecen. Detaljnijim raz­matranjem može se ustanoviti da ozracenje kriticnog organa-slezene bolesnika može biti i 5-8 puta vece od nominalnog. 1 kod ostaHh pretraga dolazi do slicne situacije. 
Važnost bioloških parametara u odrec1ivanju internih apsorbiranih doza zracenja 
Razmatranje efektivnog vremena polueli­minacije -Znamo da efekNvno vrijeme po­lueViminacije ovisi o brzini fizikalnog raspa­da i brzini b·
iološke eliminacije 
Tb X T1 
Tei= Tb + Tf 

Razmotrimo li kako se mijenja efektivna eliminacija kad se mijenja vrijeme biološke eliminacije, znaci deri,
vaoija dT.1 po dTb, uz odredeno fiksno vrijeme fizikalnog poluras­pada, dobit cemo izraz prikazan na slici 3. 
CMSNOST KVOC/JENTA . f•: O C<NJS/J 
BIOLOŠKE ELl/i1!NAC!JE I FIZl<ALMJG · RASAt..DA 

1/, 
˝. ---------------------­

IJ,_ ,,  
Slika  3  -Graticki  prikaz dT.,  iznosa  derivacije  
dTb  

u ovisnosti od omjera vremena biološke polueli­minacije i fizikalnog poluraspada 
Iz slike se vidi da promjena efektivne eliminacije može biti jednaka promjeni bio­loške eliminacije, ukoliko je biološka elimi­nacija znatno manja od fozikalne. Buduci da je ukupna doza zracenja direktno pro­porcionalna s efektivnim vremenom polueli­minacije, znaci, da ona može varirati toHko koliko varira biološka eliminacija. 
Diskusija -Uzmu li se u obzir navedene mogucnosti varijacija doza zracenja, i ako se ovome doda mogucnost nehomogene koncentracije unutar tkiva i,li organa, za koje se smatra da može iznositi i do 5 puta, moguce je ocijeniti da doze zracenja zbog 
1
icitosti ih parametara, mogu biti 10 i više puta vece od doza koje nalazimo u I ite ratu ri. 
razl•biološk
Kod davanja radiofarmaka obilježenih s kratkotrajnim radioaktivnim izotopima, utje-
Radio!. lugosl., 15; 513-516, 1981 

caj biološk,ih parametara je razumljivo, znat­no manj.i. Dobro je poznata da su doze zra­cenja kod upotrebe radioaktivnih izotopa kratkog vijeka trajanja male zbog kratke efektivne eliminacije. Poreci toga, buduci da je biološka eliminacija u velikoj vecinii, slu­cajeva sporija od fizikalnog raspada, ranije pokazane varijacije doze .zracenja zbog pro­mjene biološke eliminacije, bit ce male. Nadalje, može se zakljuciti da ce varijacije doze zracenja u patološkim stanjima, kad je poremecena kinetika radioaktivne tvari ,biti znatno manje pri• upotrebi kratkotrajnih izotopa. 
Zakljucak -1. Prije pocetka pretrage, kad ne znamo funke'ionalno stanje bolesnog covjeka, mažemo samo pribHžno ocijeniti ozracenje bolesnika. 
2. 
Doze zracenja kod razl,icitog funkcio­nalnog stanja mogu biti deset i više puta ve6e od doza zracenja koje nalazimo u H­teraturi. ,

3. 
Kod primjene izotopa kratkog vijeka trajanja varijacije doza zracenja znatno su manje. 


Doprinos kojeg daju radioaktivni izotopi medicinskoj dijagnostici je nesumnjiv i naj­cešce nenadoknadiv. No, prema svakom da­vanju radioizotopa treba biti kritican. Doza zracenja bolesnika može biti znacajno veca od teoretski izracunate doze za prosjecna zdrava covjeka. Ovo je još jedno upozore­nje da pri,je odluke o primjeni radioaktivno­sti treba ocijen•korist od ucinjene 
iti dija­gnosticke pretrage u odnosu na rizik ošte­cenja od izloženosti zracenju. 
Summary 

THE IMPORTANCE OF BIOLOGICAL 
PARAMETERSIN THE ASSESSMENT 
OF INTERNAL ABSORBED RADIATION DOSES 
švarcer V. 

Radioactive isotopes have a growing role in 
the modern medica! diagnostics. The radioiso­
topes are applied on a pari of population which 
can not be neglected. Because of that we have 
to pay more attenl'ion in administering radio­
activity to patients. 

We analysed physical and biological parame­
ters which .are involved in calculations of doses 
:after interna! application of some most fre­

švarcer V. 

quently used radioactive substances in nuclear medicine. The author concludes that biological parameters can cause incertainities in interna! dosimetry. 
When nuclear medicine procedure are per­formed, one has to be aware that the radiation dose to patient can be higher than the dose reported in the literature. 
Literatura 

1. 
Emery, E. W., F. F. Fowler: »Rad·iation dosi­metry in diagnostic procedures« u Beltcher, E. H., H. Vetter: »Radioisotopes in medica! diagno­sis«, Butterworths, London 1971. 

2. 
Gaillard, G., D. Ducassou, D. B. lsabelle: »Dosimeir-u: »Traite de Medicine nucleaire«, 


ie« Flammarion medicine-sciences, Paris 1975. 
3. Wolf, R.: »Radiation exposure of a patient in routine clinical scintigraphic investigations« 
u: »Proceedings of a Symposium on medica! ra­dioisotope scintigraphy«, Salzburg, IAEA 1969. 
4. Brownell, G. L., W. H. Ellett, A. R. Reddy, 
J. Nucl. Med., MIRO Suppl. 1, Pamphlet No. 3, 1968. 
5. Loevinger, R., M. Berman, J. Nucl. Med. 
MIRO, Suppl. 1, Pamphlet No 1, 1968. 
6. Snyder, W. S. et al., J. Nucl. Med., MIRO, Suppl. 3, Pamphlet No '5, 1969. 
Adresa autora: Doc. dr Vesna švarcer, Medi­cinski fakultet, Olge Ban 22, Rijeka 
516 
ZAVOD ZA RADIOTERAPIJU I ONKOLOGIJU MEDICINSKOG FAKULTETA 
1 KLINICKE BOLNICE »BRACA DR SOBOL«, RIJEKA 
POSTOPERATIVNA TELEKOBALTNA TERAPIJA KARCINOMA CERVIKSA UTERUSA* 
Pavlovic P., E. Lovasic, L. Kontus, D. Brumini 
Sadržaj: Autori prikazuju rezultate postoperativnog zracenja 110 bolesnica sa karcinomom cerviksa uterusa. Jedna skupina od 58 bolesnica primila je intravaginalnu apl-ikaciju radija u kombinaciji sa transkutanom rnndgenskom odnosno telekobaltnom 'Druga skupina od ,52 bolesnice zracena 
terapijom. je samo sa telekobaltnom terapijam. Postotak recidiva i udaljenih metastaza uaobe skupine je podjednak (13,8 % i 13,4 %) a bez bitnih razlika su i 5-go­dišnji rezultati lijecenja (81 % i 84,6 %). Prema torne i jedna 'i druga metodaaimaju slicne indikacije i vrijednost za primjenu u postoperativnoj r.adiote­rapij,i karcinoma cerviksa uterusa.a
UDK 618.146-006.6-089.168.1 :615.849.2 

Deskriptorji: cerviks novotvorbe -terapija, kirurgija operativna, radioizotopna 
teleterapija, kobalt radioizotopi 
Radiol. lugosl., 15; 517-520, 1981 

L 
Uvod -Radioterapija je danas metoda izbora u lijecenju karcinoma cerviksa ute­rusa. Pri, torne najbolje rezultate postiže kombinacija intrakavitarne brahiterapije i teleterapije. 
Jedan dio bolesnica sa ranim stadij,ima tumora ,se predhodno operira a zatim 
ipak upucuje na postoperativno zracenje. To su redovito bolesnice sa I i II stadijem, a ki­rurškii zahvat je najcešce operacija po Wertheimu ili proširena hysterektomija s obostranom adneksektomijom i limfadenek­tomijom. 
Ucestalost metastaza u susjednim limfnim žlrijezdama zavisi o stadi,jima i na6inu lije­cenja. Prema Grahamu pni operaciji kod 1 stadija one su zastupljene kod 16,6 % a kod II stadija kod 31,1 % dok u kombinaciji sa zracenjem broj metastaza je reduciran. Drugi autori (Murphy, Sarrazin) .navade još višu incidenciju metastaza. Naprotiv ,Fle­tcher kod samo zracenih bolesnica p.i na­knadnoj transperitonealnoj limfadektomiji 
•aRad predstavljen na strucnom sastanku povo­dom 40 Obljetnice Onkološkog inštituta u Ljub­ljani, 1978. godine.a
_J 

nalazi kod I stadija pozitivne limfne cvorove ua3,3 % slucajeva, a u II stadiju od 10,3­20 % slucajeva.a
Zbog svih hh razloga, a prvenstveno da 
,

bi se sprijecio nastanak recidriva ginekolozi obicno ,i, šalju operirane bolesnice na do­datno zracenje. 
Kod ovih bolesnica, kao što je bilo uobi­cajeno, primjenj,ivali, smo i mi intravagrinal­
,
nu aplikacriju radija u kombinaciji sa trans­kutanom rendgenskom terapijam, koju smo 1965. godine zamjenili sa telekobaltnom te­rapijam. Medutim, kao ,i, neki drugi autori 
r

(Fletcher, Kuttig, Bekerus, Bul'ic) i mi smo došli na ideju da u jednoj skupini operira­nih bolesnica primjenimo samo telegama zracenje. 
Kod operiranih bolesnica zapravo radi, se samo o potencijalnim malim nakupinama stanica karcinoma u operativnom podrucju primarnog tumora ili susjednih prenosnih limfnih puteva, koji se obicno manifestiraju kao recidivi najcešce u prve dvije godine. Njihova potpuna sterilrmoguca je i 
izacija upotrebom vece doze samo sa teleterapi­;jom. Svakako da kod pri,sutnog primarnog 
Rad primljen: 1.10.1981. 
-

--------
-
----'--P-'---av_lo'-'v-'--ic_P.• E._Lovasic, L. Kontus, D. Brumini 
_ :__ _ 

tumora i mi smatramo da brahiterapija ima predominantnu ulogu. To se odnosi i za karcinom bataljka kao i, sve lokalne recidi­ve gdje je intrakavitarna brahiterapija oba­vezno potrebna. 
Tehnika zracenja i klinicki materija! -Kod bolesnica vaginalnu aplikaciju radija ,
prirnjenjivali smo služe6i, se mancesterskim ovoidima u dozi od 3000-4000 mgh. Sa rendgenskim odnosno telekobaltnim zrace­njem davali smo dozu na sredinu antero­posteriornog presjeka 1od 3000­
zdjelice 3600 cGy upotrebljavajuci dva para suprot­nih polja velicine 8-10 cm prema 12-15 cm sa centralnim razmakom od 4 cm i zašhtom. 
Kod skupine bolesnica gdje smo 1967 /68. godine poceli priimjenjivati samo telekobalt­nu terapiju polja zracenja su bila slicne ve­l1ali sa centralnim medupoljnim raz­
icine makom od 2 cm i bez olovne zaštite pa je doza zavisno o debljini bolesnice u central­nom podrucju od 3,5-6,5 cm širine bila veca za 10-20 %. Obicno dajemo tumor­sku dozu od 4600 cGy kroz 5 tjedana. Sl1ic­nu dozu davali smo i· pri upotrebi zracenja dvostrukom biaksijalnom pendulacijom sa razUcitim razmakom izmedu dviju osi. 
,

Za naše ispitivanje uzeli smo dva 5-go­
dišnja razdoblja sa veoma sl1icnim brojem bolesnica lijecenih razlicitim metodama pogodnim za usporednu analizu. 
Tijekom tog desetgodišnjeg razdoblja na našem Zavodu l1smo 
ijecili ukupno 514 bo­lesnica sa karcinomom cerviksa uterusa (tabl,ica 1 ). 
Svi Predhodno 
Razdoblje 1 i II stadij 
stadiji operirane 
1963 -1967 252 152 (60,3%) 58 (38,2%) 
1968-1972 262 153 (58,4%) 52 (34 %) 
Ukupno: 514 305 ( 59 ,3%) 110 (36 %) 
Tabl,ica 1 -Pregled bolesnica sa ,karcinomom cerviksa uterusa, lijecenih na našem Zavodu od 1963. do 1972. godine 
Iz ovih podataka se uocava da oko 60 % bolesnica iz obe skupine su bile sa I i II stadi,jem tumora, od kojih nešto više od tre­cine su bile predhodno operirane. 
Rezultati lijecenja kod postoperativnog zracenja -Kod prve ispitivane skupine (razdoblje 1963.-1967. godine) od 58 bo­lesnica primjenjivali smo kombinaciju radija i transkutanog zracenja, a kod druge sku­pine (razdoblje 1968.-1972. godine) od 52 bolesn,ice samo postoperaNvnu telekobalt­nu terapiju. Rezultate lijecenja prikazali smo u tablici, 2. 
Ukup-Vaginalni Paravag. Udaljene Bez 5 god. 
Razdoblje Stadij 
no recidivi recidivi metastaze podataka preživjelost 
2 ( 5,1 %) 1 ( 2,6%) 1 ( 2,6 %) 35 (89,7 %) 
1 

1963-1967 
II 19 1 ( 5,3 %) 2 (10,5 %) 2 (10,5 %) 2 (10,5 %) 12 (63,1 %) 
Svega 
+ II 58 3 ( 5,2 %) 2 ( 3,4 %) 3 ( 5,2 %) 3 ( 5,2 %) 47 (81 %) 
·-­
%) 1 ( 2,3 %) 38 (88,4 %) 1 43 1 ( 2,3%) 
1968-1972 
II 9 1 (11l1 °lo) 2 (22,2 %) 
6 (66,7 %) 
Sveg. + II 52 2 ( 3,8%) 2 ( 3,8 %) 3 ( 5,8%) 1 ( 1,9 %) 44 (84,6 %) 
Tablica 2 -Raspodjela bolesnica prema stadijima i rezultatima lijecenja 
Iz ovih podataka uocava se ve6i broj bo­lesnica sa II stadi,
jem u prvoj skupini jer se u novije doba taj stadij sve manje predhod­no operira. Ucešce vaginalnih reciidiiva sko­ro je podjednako ali se zapaža nastanak paravaginalnih recidd,va u obe ,skupine samo u II stadiju. Zatim je interesantna pojava udaljenih metastaza u drugoj skupini u 3 bolesnice samo kod I stadija. Konacno, uzevši, u obzir zastupljenost bolesnica po stadijima tumora te izgubljene iz evidencije, vidi se da se konacni, rezultati bitno ne raz­likuju za obe skupine. 
Diskusija i zakljucak -Prednosti post­operaNvne radioterapije karcinoma cerviksa uterusa su ocite, ali postoje razlike u ·,
izboru metode i tehni,
ka zracenja. 
Bekerus kod slicnog ispi·

tivanja kao i mi, ali bez raspodjele po stadijima što je važno, uocljivo ,nalazi ve6i broj recidiva u skupini sa samo telekobaltnom terapijam koja je 
Postoperativna telekobaltna tera pija ka rcinoma cerviksa _ut_e_ru_sa_· _ _ 
inace znatno veca od predhodne -187: 455 bolesnica. Medutim pojava recidiva, osobi,znatno veca u II 
to paravaginalnih, je stadiju što je i razlog da se taj stadij sve manje operira. Paravaginalne recidive mi 
,

smo imali u obe skupine samo kod II sta­dija •tumora. Visoka incidencija recidiva osobito je izražena kod II b stadija koji se danas prakticki 1-ijeci samo radioterapijom, jer i Fletcher nakon zracenja kod 10,3 % II a stadija nalazi pozitivne limfne žlijezde a vec 20 % kod II b stadija. Postotak zbroja reci­diva i metastaza u našoj prvoj skupini je 13,8 % a u drugoj skupini bolesnica 13,4 % što je praktickii jedan ,iznos. 
Napominjemo da smo u daljnjem 8-godiš­njem razdoblju (1973-1980. godine) samo telekobaltnu terapiju primjenili i, kod 93 no­vih bolesnica gdje takoder nismo zapazili neke znacajne razlike i odstupanja u inci­denoiji recidiva i metastaza. 
Poreci i, slicnih rezultata lijecenja (uzevši u obzir izgubljene iz evidencije) koje smo imali s ove dvije metode potrebno je upo­zoriti ,i na razliku u ucestalosti •i intezitetu nuspojava i komplikacija. 
Upotreba tri vida terapije (operacija -radij-teleterapija) iza.iva znatno više kom­plikac·O torne su 1i i drugi (Pod­
ija. izvjestilgornik-Runovac) dok smo mi pri toj kombi­niranoj terapiji imahi 1 slucaj rektovaginalne fistule i relativno cesto prokticne i cisticne smetnje. Naprot-iv u skupini sa samo posto­perativnom telekobaltnom terapijom nuspo­jave su rjede i blaže i bez ikakvih kompli­kacija. 
Postoji ·i veoma važan momenat da na­kon operacije nastaju znatne anatomske promjene u položaju mokracnog mjehura i rektumu te u eventualnom nastanku prira­sl1ica. cesto je prostor u vagini znatno iz­mjenjen, smanjen, pa je intravag·inalna tera­pija gama ,izvorima obicno otežana, a pogo­tovo pravilna raspodjela doza zracenja. 
Doza za cijelu malu zdjelicu sa teleko­baltnom terapijom od 4600 cGy a u central­nom podrucju od 5100-5500 cGy po našem miš•ljenju je dovoljno kancericidna za manje nakup,
ine tumorskih stanica. 

Premda naša skupina bolesnica nije veli­ka ipak dobri rezultati, lakša podnošljivost te odsustvo bilo kakvih komplikacija poticu nas na daljnju primjenu samo telekobaltne terapije kod operiranih ranih stadija karci­noma cerviksa uterusa. 
Summary 
POSTOPERATIVE TELECOBAL T 

IRRADIATION IN THE MANAGEMENT 
OF THE UTERINE CERVIX CARCINOMA 
Pavlovic P., E. Lovasic, L. Kontus, D. Brumini 
The results of a clinical trial where the value of postoperative percutaneous cobalt irradiation was assesed in patients with early stages of ute­rine cervix carcinoma were reported in the pre­sent paper. For this purpose 110 patients were entered in the study and subsequently devided in two groups. In the first group including 58 patients the treatment consisted of intravaginal radium application followed by external cobalt beam irradiation, while, the second group with 52 patients was treated with percutaneous cobalt irradiation alone. The observed incidence of va­gina! and pelvic recurrences and distant meta­stases was 13.8 and 13.4 per cent respeclively with five-years survival rates being 81 versus 84.6 percent tor both groups. It could be concluded that bolh methods give approximately similar re­sults, therefore the telecobalt irradiation alone is sufficient in cases where radiation therapy is necessary after surgical treatment. The recom­mended technique consist in applying four fields with the total dosis of 4600 cGy on the whole pel­vis with and increment of 10 to 20 per cent hig­her dose in the central region. With thi•s techni­que the radiation reactions and complications were significantly reduced. 
Li teratura 

1. Murphy, T. W. Radiation Therapy, W. B. 
Squnders company, Philadelphia, 1962. 

2. 
Graham, J. B., and Graham, R. M.: Curabi­lity of regional lymph node metastases in cancer of uterine cervix, Surg., Gynec. Obst., 100:149, 1955. 

3. 
Sarrazin, D.: Place et indications de la ra­diotherapie externe dans le cancer du col uterin, 


J. Belge Radiol., 53:364, 1970. 

4. 
Fletcher, G. H.: Cancer of the uter,ine cer­vix, Janeway lecture, Am. J. Roentgenol. 111 :225, 1971. 

5. 
Fletcher, G. H.: Textbook of Radiotherapy, Lea & Febiger, Philadelphia, 1966. 

6. 
Bulic, N., Konstantinovic, M., Bistrovic, M. i Bulic, M.: Mogucnosti dopune Kiri terapije tele­terapijom Co-60 u lijecenju cervikalnog karci­noma, Zbornik radova III kongresa kancerologa Jugoslavije, Libri Oncologici, II: 1157, 1972. 


Radiol. lugosl., 15; 517-520, 1981 
_ _Pavlovic P-• E. Lovasi6, L. Kontu s, D. Brumini 
7. 
Bekerus, M., Merkaš, .Z., Milcic,. K. und Vuj­nic, V.: Kombinierte chirurgisch-radiologische Behandlung -des Collum-carcinoms: Beitrang der postoperativen Brachytherapie, Votr. XIV lnt. Kong. Radiol. Rio de Janeiro, 1978. • 

8. 
Marcial, V. A.: Carcinoma of the cervix-pre­sent status and future, Cancer, 39:945, 1976. 

9. 
Gilbert H. A. and Kagan, R. A.: Modem ra­diation oncology, Harper & Row, New York, 1978. 

10. 
Podgornik-Runovec, Z.: Fistule pri naših bolnicah, zdravljenih zaradi karcinoma maternic­nega vratu, IX kongres radiologov Jugoslavije, Ljubljana, 1972. 


Adresa autora: Prof. dr Predrag Pavlov,Za­
ic, vod za radioterapiju i onkologiju, Klinicka bolni­ca »B.aca dr Sobol«, Kidriceva 44, 51000 Rijeka. 
1 7 
ZAVOD ZA RENTGENOLOGIJU I FIZIKALNU TERAPIJU VETERINARSKOG FAKULTETA SVEUclLIŠTA U ZAGREBU 

INHALACIONA BRONHOGRAFIJA PULVERIZIRANIM JODNIM KONTRASTNIM SREDSTVIMA U PSA -PRELIMINARNA ISTRAžlVANJA 
šehic M., B. llijaš, V. Butko,vic, P. Zupet, A. Brkic, M. Japelj 
Sadržaj: Eksperimentalnim istraživanj-ima na psima 
•razradena je bronhograf­ska metoda inhalacijam pulveriziranih jodnih kontrastnih sredstava. Tim na­cinom dobiveni su tubularni pr•ikaz•i bronha oba plucna krila. Nakan izvršene pretrage kontrast se vrlo brzo eliminira. Metoda se pokazala podnošljivom i vrlo prakticnom. 
UDK 616.233-073. 755.4-092.9 

Deskriptorji: bronhografija -metode, kontrastna sredstva, jod, psi 
Radiol. lugosl., 15; 521-524, 1981 

L _J 
Uv.od -Današnja metoda bronhografije tiska od 3 :.do 4 atmosfere daje ,sjenu pri­·· se instalaoijom izotonicniih vodenih gustoce Dobiven,i 
izvodi1bližne mekanih dijelova. suspenzija jodnih kontrastnih sredstava u rezultati spomena su vrijedni mada nisu 
libronhalno stablo jednog plucnog krila (Pro­pokazali svoju prakticnu primjenu. 
pyliodon -Cilag i Hytrast -Laboratories Nastavljena su 1istra.ivanja da se kon­
,Andre Guerbet). Ona je lako izvodljiva, ali trastno sredstvo uvod:i1 u ,bronhalno stablo zato ima niiz svojih. nedostataka. tiziološkom inhalaoijom. Tako je više auto­
Pomo6u ,nje mogu nastati odljevne sjene bronha, ra objavilo preliminarna istraživanja aerosol kontrast rado otjece u alveole a s t1ilm u bronhografije upotrebom kontrastnog sred­vezi dolazi ,do otežanog dlisanja i, produ­stva u prahu koje se adhezi.na 
:1jom fiksira žene eliminacije kontrasta. Osim funkcio­sluznicu bronha u poput filma tankom sloju 
1

nalnih smetnji skoro redovito nastaju i mor­da bi, se na taj naai-n postigao tubularni, pni­fološke promjene bronha i plucnog paren­kaz bronha. ,
U eksper.imentima na životinja­hima. Zajedno s endoskopskom metodam ma upotrijebljeni su u obliku finog praha za raste broj i:ndikacija 1i1 ;ovu vrlo vni:raspršivanje barijev sulfat (Shook, 1970), 
1za jednu dli1j agnostiicku metodu zracnih prohoda, ko­Propyliodon (Fischer, 1969, Parrisius, 1972) ju je potrebno usavršiti do te mjere da ,se i tantal (Nadel, 1968,, Kammler, 1971). Sali,ler uklone ,svi nabrojeni nedostaci, a da se isto­je 1973. godline upotnijeblio u obliku praha dobno dobiju kvalitetni bronhogrami oba tantal, volfram ,i1 Hytrast. 30 %-tna suspen­plucna krila. zija barijevog sulfata koja sadrži karboksil­,
Iz tih razloga se posljednj1metilcelulozu,, dobro se naljepljuje na sluz­
ih godina istra­žuju nova manje škodlji1,va kontrastna sred­nicu bronha. Kao i sa barijem, tako isto ,
stva i lakše :izvodl.ive metode bronhografije upotrebom tantala dobiveni rezultati poka­koje bi dale bolji dlijagnosticki ucinak i ko­zalii, su nepotpuni pdkaz bronhalnog stabla. 
1je bi bile manje riskantne. Opisani su po­Oba kontrasta ocrtala, su sluznicu traheje kušaji· da se Xenon (W1inkler,, 1968) upotni­i pocetne tokove ve6ih bronha. Tu ,i, tamo jebi kao kontrastno sredstvo koje kod pri-su se prikazali i pojedini periferni sitni 
Rad primljen: 1.10.1981. 
šehi6 M., B. llijaš, V. Butkovi6, P. Zupet, A. Brki6, M. Jape.lj.-___ _ _ 
-
,_ --

ogranci bronha. Navedene su rnogucnosti štetnog djelovanja tantala na plucno tkivo 
o cemu bi trebala prosudiN daljnja toksiko­loška ispitivanja. Tantal i volfram, koji daju izvanredno dobru gustocu sjene, imaju ;mat­no vecu specificnu težinu u odnosu na jod. Aplikacijom volframa u bronhalno stablo nakon 24 sata pojavljuje se jako alveolarno 
punjenje. 
Strecker i dr. godine 1979. izvršil1i, su eksperimentalna istraživanja kod 16 pavija­na upotrijebivši 400-800 mg praha iogli­kamne kiseline. Autori su dobili prikaze ždrijela, grkljana i dušnika sa racvanjem, dok su lobularni i segmentalni bronhi pri­kazani samo nakon duže inhalacije. Od spomenutih autora vrijedno je istaknuti Par­risiusa i Sailera, koji su u svojim eksperi­mentalnim istraživanjima upotrijebili Propy­liodon i Hytrast. Pomocu ov:ih kontrastnih sredstava autori su dobili kvalitetne bronho­
grame. 
Materija! i metoda -Naša eksperimen­talna istraživanja pocela su sa pripremom kontrastnih sredstava u prahu (barijev sul­fat, Propyliodon) da bi u kasnijoj fazi otpo­celi sa razradom tehnike inhalacione bron­hografije u psa. Prvi pokušaj da se oisti barij usitni u fine cestice i da se osuši nisu dali dobre rezultate. Propyliodon i još neko­liko preparata jodnih kontrastnih sredstava (esteni 3,5-dijod-4-piridon-N-karbonskih ki­selina) sintetizirani u kemijskom laboratoriju tvornice lijekova »Krka« Novo mesto, pri­premljeni su tako da su se usitnili do ce­stica milimikronskih velicina (0,056; 0,5 i 0,2 mikrona) i osušeni su na temperaturi od oko 248 ° C. Ovako fini prah, koji se uskovitla kod slabijeg strujanja zraka, pohranjen je u bocama i zašticen je od prodora vlage. Za aplikaciju kontrastnog praha izradena je speaijalna staklena boca sa tri otvora. Na gornjem otvoru izraden je prikljucak za fen, koji se može zatvoriti, a kovitlanje cestica se postiže pojacanom strujom kisika iz pri­kljucenog balona (dostatno je 203 inspirija pomocu balona za svako plucno krilo). Dru­ga dva otvora nalaze se bocno jedan na­suprot drugoga. Na jednog se spaja cijev putem koje se dovodi k!isik, dok se na dru­gu pnikljucuje intubaciona cijev. lzmedu 
522 ovog prikljucka i intubacione cijevi umetnut je jedan poput slova ipsilon razvodnik koji nam omogucuje na slobodnom kratkom di­jelu da Ž'ivotinja nesmetano ekspirira. Taj ekspirirani zrak ako dospije u bocu navla­žio bi kontrastni prah. Osim da se sprijeci ekspirij u bocu, taj nastavak nam je poslu­žio da zatvaranjem njegovog otvora regu­Viramo dubinu inspir,ija. 
Nacinjeno je v,

iše bronhografija na psima. 
Na nekim psima ponovljene su dvije ili tri bronhografske pretrage. Psi su narkotizira­ni ·i/v Vetanarcolom (0,15-0,2 ml na kg tje­lesne težine). Nakon intubacije tubus se prikljuci preko navedenog razvodnika na si­stem za inhalaciju. cestice kontrastnog praha se uskovitlaju pod utjecajem struje zraka iz prikljucnog fena ili pojacanom stru­jom kisika 1iz boce. Vrijeme ,inhalacije traje 3 do 5 minuta u dubokoj narkozi životinje. Za izvodenje bronhografije potrebno je 5­8 g kontrastnog praha. Fluoroskopsk!i se praN tok inhalacije, a rentgenografski u dvi­
,

je osnovne projekcije registrira se prosti­ranje kontrasta u zracnim prohodima. Kod pretraga rentgenski se prati zadržavanje kontrastnog sredstva u bronhalnom sistemu. Kontrole se vrše svakih 10 mi,nuta u prvom satu, a nakon toga svaki jedan sat tako du­go dok se kod snimanja ne registrira pot­puni nestanak kontrasta. 
Rezultati -Dobra fiz;ikalna svojstva kon­trastnog sredstva omogucila su da se kri­stali nalijepe na sluznicu traheje i bronha. U tom slucaju umjesto vode i karboksime­
1

tilceluloze kod vodeni,h suspenz;ija taj vehi­
, 

kulum zamijenio je zrak. Upuhane cestice u bronhalno stablo kratko vrijeme nakon toga miješaju se s bronhalnom sluzi. Radi toga nastaje ravnomjeran i poput filma na­neseni sloj kontrasta koji je dostatan za prikaz sluznice zracnih prohoda. Na profil­noj snimci {sl. 1) v1,
idljivi su tubularni prikazi bronha do njihovih najsitnij,
ih perifernih ogranaka. Kontrast nije sadržan u alveola­ma. U sagitalnoj projekciji {sl. 2) prikazano je traheobronhalno stablo oba plucna krila. Prostiranje kontrasta u traheobronhalnom stablu je skoro ravnomjerno u sViim dijelo­viirna gdje je bilo normalno strujanje zraka. Znakovi prvog odlaganja kontrasta dija­
lnhalaciona bro nhografija pulveriziranim jodnim kontrastnim sredstvima u PSA -prelim_i_n_ar_na 



Slika 2 -Sagitalna projekcija plLica. Prikazano je traheobronhalno stablo ravnomjerno LI svim dijelovima. Znakovi prvog odlaganja kontrasta vidljivi SLI na mjestima granianja glavnih bronha 
skopski je v,idljivo na mjestima grananja glavnih bronha. Upuhavanjem vece kolicine kontrastnog praha postiže se mjestimicno odljevni prikaz pojedinih perifernih ograna­ka bronha (sl. 3). 
Nakon prestanka ,inhalacije snimanjem se može prikazati put i vrijeme eliminacije 
Radiol. lugosl., 15; 521-524, 1981 

Slika 3 -Mjestimicno odljevni prikaz pojedinih perifernih ogranaka bronha posle LIPLihavanja 
vece kolicine kontrastnog praha 

kontrastnog sredstva. 20 minuta nakon in­halacije kontrastnog praha može se regi­strirati uznapredovala eliminacija. Samo su pojedini glavn1i bronhi mjestimicno oštro ocrtani. Takoder je istaknut oskudniji i za­mucen prikaz perifernih sitnih ogranaka. Oko 6 sati nakon ,inhalaoije kontrasta na snimkama se može vidjeti potpuna elimina­cija kontrasta. Snimke nacinjene 24 sata nakon inhalacije kontrasta pokazuju nor­malnu transparentnost pluca i uredan pluc­ni crtež. 
Klinickom pretragom pluca za vrijeme i nakon 1inhalaoije kontrastnog praha nisu ustanovljene nikakove promjene. Zamijece­no je da su se u pasa nakon nekoliko pre­traga znali pojaviti slabiji znakov,i kašlja. 
Diskusija -Rezultati naših eksperimen­talnih istraživanja pokazuju da je moguce ovom metodom unijeti jodno kontrastno sredstvo u prahu, da bi se na taj nacin pri­kazali dišni putovi. Bitna razlika od dosa­dašnjih metoda je u torne, što se kontrast unosi u bronhalno stablo putem inhalacije 
523 

______ _ š h_ci_M.•·_B_.llijaš, V. Butkovic, P. Zupet, A. Brkic, --J_a.,_p-'--el.,_j _________ _ 
_ __ _e_ _ 
gdje zrak služi kao wehikulum. Na sluznici poput frilma nanesenri, tan.i' sloj kontrasta omogucava nesmetan prolaz zraka, što nije slucaj kod odljevnih prikaza bronha postig­nutih tekucim kontrastnim sredstv,ima. lzljev kontrasta u alveole te nastanak atelektaze može biti uzrokovan instilacijom tekucih 
1kontrastnih sredstava. Ove smetnje nisu pri­,sutne prli1,
Hkom inhalacije pulverizirani1h kon­trastnih sredstava. Lokalni podržaj kontrast­nog sredstva na sluznicu bronha sveden je na minrimum. Dokazana je veoma brza eli­minacija kontrasta, medutim njezini putovi i dalje ostaju neistraženi. Na kraju je po­trebno ista6i, još jednu veliku prednost in­haladione bronhografije u odnosu na insti­lac1
iju tekucih preparata. lnhalacionom bron­hografijom postižu se istovremeno prikazi bronha oba plucna krila, a osim toga za 
1

veoma kratko vr,iijeme iza toga mogu se na pacrijentu ponoviti bronhografske pretrage. 
Summary 

THE INHALATION BRONCHOGRAPHY WITH PULVERIZED IODINE CONTRAST MEDIUM IN DOGS -PRELIMINARY RESULTS 
šehic M., B. llijaš, V. Butkovic, P. Zupet, 
A. Brkic, M. Japelj 

Using an experimental approach in dogs a technique of inhalation bronchography using the pu,lverized iodine contr.ast medium was deve­loped. With the presen! method the tubular pre­sentation of bronchi in bolh lungs was made possible simultaneously. After the examination the contrast medium is quickly eliminated and the only complication observed was a mild cough of the animals. The technique proved to be easy to perform ·in dogs .and may ha.ve several prac­tical applicaNons. 
Literatura 

1. 
Fischer H. W., S. M. Blaug: Aerosol bron­chography, Radio'logy 92:150-154 (1969) 

2. 
Kammler E., W. T. Ulmer: Ein neuer Weg in der Bronchographie: Ueber die Darstellung des Tracheobronchialbaums beim Tier durch lnhalation von Tantal. Pneumologie 144:344­351 (1971) 

3. 
Nadel J. A., W. G„ Wolfe, •P. D. Graf: Pow­dered tantalum as a medium for bronchography in canine and human lungs. lnvest. Rad'i-ol. 3: 229-238, Jul-Aug (1969) 


4. 
Parrisius G. S., W. P. Kaiser, K. Leucht, et al.: Die lnhalationsbronchography im Tier­experiment mit jodierten Kontrastmitteln. For­tschr. Ri.intgenstr. 117:1-8 (1972) 

5. 
Sailer R., B. Kissler, G. Stauch, T. Franken, 


F. Huth: Pulverfi.irmige Kontrastmittel zur Bron­chographie. Tierexperimentalle Untersuchungen mit Tantal, Wolfram und Hytrast, Fortschr. Ri.int­genstr. 119, 6:727-736 (1973) 
6. 
Shook C. D., B. Felson: lnhalation broncho­gra,phy, Chest fomerly diseases of the chest. 58, 4:333-337 (1970) 

7. 
Strecker E. P., Christel Krnemer, W. D. 


Reinbold, U. Speck: lnhalation bronchography using powdered calcium ioglycamic acid, Ra­diology 130:303-309 (1979) 
8. Winkler S. S.: Xenon as an inhalation con­trast medium under hyperbaric conditions. The Amer. J. of Roentgenol., 104, 4:756-761 (1968) 
Adresa autora: Doc. dr. Mensur šehic, Zavod za rentgenologiju i fizikalnu terapiju Veterinar­skog fakulteta, Heinzelova 55, 41'000 Zagreb. 
DOM ZDRAVLJA »DR JANOŠ HADžl«, BACKA TOPOLA 

OSTEOARTHROPATHIA DIABETICA 
Kerekeš J. 
Sadržaj: Osteoarthropathia diabetica je destruktivna koštana pozna kompli­kacija dugotrajne šecerne bolesti, koja najcešce zahvata kosti stopala i to tarsusa, metatarsusa i falange. U radiološkoj slici dominiraju poraza kostiju sa kortikalnim defektom, subluksacija i luksacija, osteoliza, fragmentacija frakture i periostalne reakcije, te deformiteti u vidu ank,
iloze. Opisan je slucaj bolesnlka starog 51 godinu koji se u 22 godini razbolio od diabetes melitusa. Rentgenski snimak ,/evog stopala prikazuje promjene karakteristicne za dia­beticku atropatiju sa osteoporozam. 
UDK 616.379-008.64-06:616.71-002.26 

Deskriptorji: diabetes melitus -komplikacije, osteoartritis -radiografija 
Radlol. lugosl., 15; 525-527, 1981 
_J 
Uvod -Osteoarthropathia diabetica je teška destruktivna koštana, pozna kompli­kacija dugotrajne šecerne bolesti, koja naj­cešce zahvata kosti stopala i to tharsusa, methaarsusa i phalange. 
lstorijski podaci -Prvi opis datira od 
,1936. god. od strane Jordana. U svetskoj li1­teraturi za sad je objavljeno 145 slucajeva dijabeticne osteoartropatije Shina i sarad­nici. U Madarskoj literaturi publikovano je 19 slucajeva ove bolesti Zsebok i ·sarad­nici. 
Patogeneza -U patogenezi u svim slu­cajevima dijabeticne ostheoarthropatije su­srecemo perifornu neuropatiju, zato sa pra­vom ga svrstavaju u neurogene artopathije, ali u nastanku bolesti ne možemo zanema­riti vasosklerozu, ketoacidozu, hypo i hyper­glikemicnu komu, kao i, traumu. 
što se tice pola podjednako su zastup­ljene obe populacije. Prosek starosti kod muškarca po statistikama iznos•i 47,4 god., a kod žena 52,3. Najmladi bolesnik je imao 19 god. Svi oboleli od dijabeticne osteoar­thropathije bolovali· su preko 10 god. od se­cerne bolesti. Ucestalost nastanka dijabetic­ne osteoarthropathije po svetskim statishka­ma iznosi 0,2-0,4 % svih šecemih bolesni­ka, znaci u buducnosti moramo racunati na veci broj obolelih od ove. bolesti. 

,

Klinicka slika -što se tice klini·cke simptomatolog,ije razlikujemo IV grupe sim­ptoma. U I grupu spadaju periferni neuro­loški simptomi. Ovaj simptom je prisutan u svim stadijumima osteoarthropathie dia­betice. U vecini slucajeva imamo poremecaj senzibiliteta i to smanjenost osecaja vibra­cije, parastezije, neretko imamo i neurolo­ške ispade. 
II grupu simptoma sacinjavaju otoc•
i zglo­bova koji su mekani testasti i bezbolni. Usled olabavljenosti zglobnih veza 1i1 caura dolazi do subluxacije ,i luxacije zglobova. Važno je napomenuti da su otoci bez infla­mac:ije. To je. vrlo važan znak u diferenci­jalnoj dijagnostic,
i dijabeticne osteoarthro­pathie. 
III grupu simptoma sacinjavaju neurotro­ficni ulcusitabana, koji su tvrdi, duboki, 
Rad primi.jen: 8. 5. 1981. 525 
Kerekeš J. 


bezbolni ulcusi šecernih bolesnika i nasta­ju na mestima statike. Ne retko ispod tih ulcusa se !okalizuje teška destrukcija ko­štanog tkiva, alii to nije pravilo. Zaceceni ulcus neznaci povlacenje osteolitickog pro­cesa na kostima i obratno. 
IV grupa simptoma u kHnickoj praksi su deformiteti stopala, ankiloza, kockasti· ta­bani, pedes plani. ,To je ustvari završni sta­dii•
jum dijabeticne osteoarthropathie. 
Ovi klinicki znaci su vrlo važni jer upu­6uju lekara da zatraži radiološki pregled koji je obavezan u svim ovim stadijumima jer odlucuje diagnozu. 
Radiološka slika: osteoarthropathie dia­
betice -Osnovna karakteristika radiološke slike diabeticne o;teoarthropathie može se svrstati u III stadi,
juma. Pokušaj sistemati­zacije prema osteolizii ili hypertroficnoj for­mi koštanih pramena je neadekvatan, jer skleroza nastaje kao sekundarna pojava u stadijumu zalecenja. 
1 stadijum obuhvata uvodne promene koji se odlikuju okolnom porozom na epi,phizi, koja je u stvari halisteresa. Tu susrecemo još subluxadje i luxacije zglobova, kao i kortikalni koštani• defekt, naroc·ito na gla­vicama tharsusa i phalangi. ,
U II stadijumu ve6 vidimo uznapredovanje procesa koji se odlikuje brzom osteolisom, a ona je karakteristican znak dijabeticne osteoarthropathie. Tu susrecemo fragmen­tacije kostiju i fracture. U ovom stadiijumu vec •imamo i perisotalnu reakoiju na kostima. 
III stadijum koji predstavlja. zalecenje na­lazimo sledece: kortikalni defekt se lagano ispunjava, koštani fragmenti se resorbuju, a ·iz zaostalih osteoblata stvara se nova kost. Ovde je važno napomenuti da jedino kod dijabetiicne osteoarthropathie zaostali osteoblato mogu u potpunosti reproduko­vati nestalu kost, za razliku od ostalih 
losteoliticnih procesa. To je vrlo važan .znak u diferencijalnoj dijagnostici. U stadijumuzalecenja u slucaju hypertroficne forme (ne­adekvatna terapija) nastaju deformiteti sto­pala, kao što je izneto u klinickoj simptoma­tologij·i. 
Diferencijalna dijagnostik. -U diferen­cijalnoj dijagnostici teško je odvojiti dijabe­ticnu osteoarthropathiu od ostalih osteoli­
526 

Osteoarthropathia diabetica 
bolesnika, koji, u svoJOJ anamnezi u vecIni slucajeva imaju i ostale komplikacije šecer­ne bolesti, kao što su: periferna neuropat­hia, retino ii nephropathia (tripathie), koje nastaju usled lošeg tretiranja šecernih bo­lesnika ili od strane lekara, prelazak na in­sulinske th. na oralne antidijabetice, ili od strane bolesnika usled loše dijete. 
U klinickoj simptomatologiji razlikujemo: 
,
1. 
perifernu neuropathiu, 

2. 
otoci zglobova, subluxacije ·j luxacije, 

3. 
neurotreficni ulcusi tabana, 

4. 
deformiteti 


U radiološkoj slrici domini-raju: 
1. 
poroza kostiju sa kortikaln1im defek­tom, subluxacija i luxacija, 

2. 
osteoiisa, fragmentacija, fracture i· pe­ristalne reakcije, 

3. 
deformiteti u vidu ankilose 


lzvrš1io sam selektivno radiološko snima­nje stopala u dva pravca kod 52 šecemih bolesnika. Svi su oni bolovali više od 10 go­dina od diabetes Mell,itusa. Zastupljena su bila oba pola izmedu 45 i 70 godina (24 mu­škaraca i 28 žena). Redovno su lecen'
i Anti­diiabet.icnom dispanzeru. Od njih 11 ima i ostale komplikacije šecerne bo!esti (Reti­nopathia 6 slucaja, Vasosclerosu 5, a jedan Retinopathiu i Osteoarthropathiu diabeticu). Svi ostali su na radiogramu imaLi izraženu osteoporosu i arthrosu stopala. 
Prikaz slucaja -V. š. roden 1930 god. sa stanom u Backoj Topoli dolazi na radio­loški pregled zbog ostoka stopala dana 11.12.1980. god. 
Porodicna anamneza bo. Decjih bolesti se ne seca. U 22 god. se razboleo od Dija­betes meiitusa. Pre 6 god. radena je foto­koagulaeija na oc-ima u Beogradu. 1974. go­dine operisan je od žucnog kamena. 
Status prezens: svi nalazi u granicama normale. Na desnoj nozi nedostaje IV prst. Pulzacija arterije uredna. Laboratorijski na­lazi u granicama normale. Oscilografija do­njih extremiteta. Unalaz uredan. Rtg. levog stopala: osteorthropath•ia diiabetica. Levo stopalo: osteoporosis. 
Summary 

OSTEOARTHROPATHIA DIABETICA 
Kerekeš J. 

Osteoarthropathia diabetica is a destructive complication of the bone system which appears as the late complication of a long lasting diabe­tes. It usually affects predominately the bones of the foot, particularely tarsus, metatarsus and phalanges. The radiological picture is characteri­zed by the presence of porotic changes of the bones, with defects in the co-rtical substance, luxations and subluxations and fractures, as well as with the appearance of fragments and periostal reactions and ankylotic deformations. In the presen! communication a case is presen­led of an 51 year old male who developed at the age of 22 years diabetes mellitus. The radio­logic examination revealed changes of the left foot which were characteristic tor diabet,ic arthro­pathy with osteoporosis. 
Adresa autora: Dr. J. Kerekeš, Naserova 15, 24300 Backa Topola. 
Radiol. lugosl., 15; 525-527, 1981 
NOVO! 




IODAMID 420 
steklenicke 

Trijodno kontrastno sredstvo z višjo koncentracijo joda: 420 mg na ml 
-angiokardiografija 
-aortografija 

-abdominalna arteriografija 
-intravenska urografija 

IODAMID 420 

... pri selektivni angiografiji velikih vej aortnega loka se je pokazal kot odlicno kontrastno sredstvo, ki ga po doslej zbranih podatkih lahko zanesljivo uporabimo 
za tocno dolocanje kongenitalnih anomalij, posttravmaticnih poškodb, degenerativnih procesov kot tudi za odkrivanje zveze med velikimi krvnimi žilami in tumorji 
Zsebok Z., L. Szlavy: Rontgen-BI. 32, 319-328, 1979 
Sestava 

1 steklenicka (30 ml) vsebuje 20,78 g jodamida 
(v obliki megluminske in natrijeve soli) 
1 ml vsebuje 420 mg joda 

1 steklenicka (50 ml) vsebuje 34,64 g jodamida 
(v obliki megluminske in natrijeve soli) 
1 ml vsebuje 420 mg joda 


Doziranje in nacin uporabe 
Uporabljamo enake kolicine lodamida kot so obicajne 
pri uporabi drugih trijodnih kontrastnih sredstev. Ustrezne doze za novorojencke in male otroke so 0,5 do 1,0 ml 
na kg telesne teže. Pred uporabo steklenicko s kontrastnim sredstvom segrejemo na telesno temperaturo 

Kontraindikacije 

Hujše okvare jeter, ledvic in srcne mišice, mb. Basedow, preobcutljivost za jodna kontrastna sredstva. Tromboflebitis je kontraindikacija za venografijo obolele vene 

Oprema 

Steklenicke po 30 ml lodamida 420 
Steklenicke po 50 ml lodamida 420 

. tovarna zdravil, n. sol. o., Novo mesto KRKA s sodelovanjem firme Bracco, Italija 
Varia 

PERCUTANEOUS BIOPSY ANO THERAPEUTIC 
VASCULAR OCCLUSION 
Internacionalni simpozij, Miinchen 1979 
Edit. H. Anacker, U. Gullotta, N. Rupp 

G. Thieme Verlag, Stuttgart-New York, 1980, VIII + 224 strani, 130 slik, 67 tabel, cena DM 98. 
V knjigi so objavljeni prispevki z internacio­nalnega simpozija o dveh specialnih, vendar zelo aktualnih temah: o perkutani biopsiji in te­rapevtsk-i vaskularni okluziji. V prvem delu knji­
,

ge je govora o splošnih vidikih perkutane biop­sije organov vk!ljucno s tehniko. Potem je po­drobneje prikazana perkutana biopsija pljuc, ko­sti, abdominalnih organov {pankreas, jetra, led­vica, limfne žleze) in dojke. Pri punkciji abdo­minalnih organov uporabljajo avto-vecinoma 
rji ·ultrazvocno in/al,i CT tehnologijo. Na prehodu prve teme v drugo je objavljen prispevek B. Nordenstrcima o novem konceptu rentgenske aparature za specialne preiskave (sino, bino si­stem). 
Drugi del knjige je posvecen metodam in teh­nikam terapevtske vaskularne okluzije. Podrob­
·neje so opisani materijali za embolizacijo. Pri­kazane so izkušnje pri zdravljenju travmatskih 
,,krvavitev, anevrizem trebušne aorte, neoplazem jeter in kosti, krvavitev v gastro-intestinalni trakt (vkljucno z varicami požiralnika) in hemoptize; dalje pri ledvicnih tumorjih, zdravljenju hiperten­zije, krvavitev iz secnega mehurja in okluziji vene spermatike pri varikokeli. Na koncu so pri­spevk•
i o nekirurškem zapiranju Botallovega voda in o uporabi tega nacina zdravljenja v kranI0­cerviko-facialni regi,ji. 
ceprav je obseg posameznih prispevkov razli­cen -vecina je v obliki razširjen1ih povzetkov -zagotavljajo imena povabljenih avtorjev iz Evrope in ZDA ustrezajoco kvaliteto. Razen hitre infor­macije o današnji stopnji razvoja na tehaP?_drn.­
_ 

jih so bralcu na razpolago tudi ustreza1ocI spi­ski literature. 
Knjiga je bogato ilustrirana in tehnicno· naa
_ 
_a

visokem nivoju že po tradiciji izdajateljske h!s.; priporocamo jo radiologom in draugim speciali­_a
stom, ki se bavijo s to problematiko. 
l.aObreza
MEDIZINISCHE RONTGENTECHNIK, ,BAND l. PHYSIKALISCHE UND .ECHNISCHE GRUNDLAGEN 
H.aGajevski, D. Miiller, T. Schmidta

Georg Thieme Verlag, Stuttgart 1979, IV izda­nje, 478 stranica, 420 slika, 589 opisa i prikaza, 48 tabela .. 
Ova knjiga je ve6 cetvrto izdanje tog rada što ukazuje na dejstvo da je knjiga veoma tra­žena a to znaci da odgovara svome cilju. U njoj mog. na6-i osnovne podatke . sv.joj .tru.ir.­
-
diolozi, tehnicari, radioterapeut, pa I rad1of1z1can. Osnovni cilj te 'knjige je da kao udžbenik na 

recenzije 
najbolji i najefikasniji nacin posreduje znanje iz tog podrucja onima koji to traže, m'.1kar .ut?r obraduje relativno kompliciranu matenJu koJa Je ponekad i za medicinca dosta t.ško razumljiva. 
_a

To izdanje je prilicno modern1zIrano; obrade­ne su osnove on•ih grana koje su se u vremenu od prvog ,izdanja, to je od godine 1952, tako jako razvile. To su na primerpoglavlja o nastan­
_a

ku i kva!litetu rendgenskih slika, o n1ezin1m ovIs­nostima od uslova snimanja i o slikanju sa spe­cijalnim rendgenskim aparatima. ·U poglavlju o radioterapiji egzaktno su prikazani principi rada pojedinih aparatura, tehnika plan!r.nj. i ozraci­
_avanja, a na kraju i upotreba telev1z1Jsk1h aparataa

_a

i ojacivaca slika. Dalje su prikazani princip, ra­diološke zaštite, sa posebnim osvrtom na rad u dijagnostici i radioterapiji, i osnovi nuklearne medicine. Ova zadnja poglavlja nisu obradena detajlno, jer su ,za ta široka podrucja potrebni 
specijalni udžbenici. 
_ . 

Tekst je napisan na suvremenom n-Ivo1u, upo­trebljavane su Sl-jedinice i druge novosti. Auto­rima je pošlo za .rukom da su sacuval.i jasnost izražanja, makar su bili zbog širokog i opsežnog podrucja prinuždeni skracivati du.inu tekstova. 
Knj,iga je vanredno, bogato ilustrovana; prak­ticki nema lista bez ilustracije što veoma olak­šava preglednost, a tirne i ucenje. Naak.ajuajea
_ 
_ 

dodat kratak spisak IHeratur.e za poJedinacna poglavlja, •i to spisak tekstova koji dolaze uao?­_ 
zir za onoga koji želi produbiti svoje znanJe Iz odredenog poglavlja. 
Smatramo da ce knjiga dobro poslužiti kao studijsko pomagalo medicincima i drug!m st.­dentima koj,i žele osvojiti osnovno znanJe ?. fI­zikalno-tehnickim osnovama rendgenske d1Jag­nostike i radioterapije, a istotako i lekarima i drugim specijalistima koj,i žele da osveže svoje znanje sa poznavanjem dostignuca na tim po­drucjima u zadnje dve ili tri decenije. 
S. Plesnicar 
TYMPANOPLASTIK UND STAPEDEKTOMIE 
U.aFischa

Aktuelle Oto-Rhino-Laryngologie, Heft 8 
Deutsche Obersetzung von R. Grossenbacher 
Georg Thieme Verlag, Stuttgart-New York. 1981 VIII 82 strani, 158 •ilustraoil, 25 tabel, kar­tonir.na, pribi. 48 DM. 
Delo svetovno znanega oto-nevrokirurga je zasnovano v prvotni obliki kot dopolnilo medna­rodnega tecaja ki,rurgije srednjega ušesa na zii­riški univerzitetni kliniki in je ·izšlo najprej leta 1980 v angleškem jeziku, sedaj :pa še v nem­škem prevodu. 
V kratkem uvodnem delu navaja splošne smer­
,

nice o namenu operati,vne terapije, o pred in pooperativni negi, o anesteziji •in potrebnem priboru. 
Varia -recenzije -saooštenfa 
V obsežnem drugem delu se posveti izkljucno kirurški ·tehniki timpanoplastik, stapedektomije in stapedotomije. Težišce rprispevka so izredno pregledne risbe, dopolnjene v spremnem bese­dilu s kratkimi in bistvenimi pripombami o indi­kacijah, kontraindikacijah in možnih spodrslja­jih. Vsako posamezno poglavje zakljucuje s kri­ticnimi pripombami in z lastnimi dolgoletnimi statisticno obde,Janirni rezultati. 
Posebna odlika knjige je do potankosti izdela­na metodika operativnih posegov, ki je odlicno ilustrirana in omogoca strokovnjaku hitro infor­macijo o trenutnem stanju na tem podrocju, uce­cemu pa izredno razumljivo predstavitev pro­blemov. 
Jedrnatost sporocila in sloves avtorja uvršcata knjigo med dela, ki naj bi bila v kirurgiji sred­njega ušesa pri roki za ,vsakodnevni posvet. 
S.Povhe 

SASTANAK O HEMIOTERAPIJI NAPREDOVALOG BRONHIJALNOG KARCINOMA 
Beograd, 1. juna 1981 

Ovaj strucni susret su organizovale farma­ceutske kuce Farmitalia -Carla Erba iz Italije, Pliva iz Zagreba, i Institut za onkologiju i radio­logiju u Beogradu. Farmitalia proizvodi Adria­mycin, koji je jedan od najcešce korišcenih ci­tostatika u lecenju bronhijalnog karcinoma. 
Sastanak je bio pre-dviden kao diskusija za okruglim stolom na kojem su bili pozvan] zastup­
riici pojeqinih onkoloških centara u Jugoslaviji, kao · i po jedan predstavnik iz Milana i Varšave. Kao publika su sudjelovali više od pedeset, isto tako pozvanih strucnjaka iz cele države, koji se bave ovom problematikam. Na žalost, vecina 
ucesnika je shvatila sastanak više kao otvorenu 
diskusiju pa je verovatno zbog toga samo ne­koliko ucesnika imalo prethodno pripremljene 
referate. 
Epidemiološki podaci su prikazivani iz americ­kih publikacija mada vec više decenija imamo dasta precizne podatke Registra za rak SRS, koji se u svetu prikazuju kao podaci za celo­kupnu Jugoslaviju. Prikazane su brojne hemio­terapeutske sheme iz anglo-saksonske literature, aH skoro da ·ni·je oilo nikakvih podataka o vla­sti\.im iskustvima slecenim prilikam korišcenja tih istih citostatika. Iz referata i kasnije diskusije se moglo zakljuciti da postaje vrlo razlicita sta­novišta kako u pogledu indikacija i nacina he­mioterapije, tako i u pogledu odnosa hemiote­rapije do operacije, i zracenja plucnog raka. Tako su se mogla cuti -od potpuno nihilistic­kih stanovišta do bilo koje terap·ije u lecenju plucnog raka, do preterano optimistickih oceki­vanja od polihemioterapije kod svih histoloških tipava. 
Takode ni gosti iz Milana i Varšave nisu pri­kazali upotrebljivije novosti. Jedino u referatu iz Onkološkog instituta u Ljubljani je bio kom­pleksno prikazan problem hemioterapije bronhi­jalnog karcinoma u Sloveniji. Ovaj referat je bio dokumentovan serijam ,od 117 bolesnika sa mi­krocelularnim plucnim karcinomom iz poslednjih godina, lecenih hemiotera,pijom. U ovih boles­nika je bio postignut prosek proživljavanja od blizu jedne godine, što je komparabilno sa po­
dacima u literaturi. Zbog toga je bila i prihva­
cena odluka da se ovaj referat štampa i pošalje kao zakljucni dogovor ovog sastanka na korišce­nje svim zainteresovanim. 
Farmaceutska fabrika Farmitalia -koja je dala inicijativu i finansirala celokupni sus•
ret, je bez sumnje napravila koristan potez. Pared toga što je upozorila na svoj citostatik Adriamycin, omo·gucila je zainteresovanim spoznaju stvar­nog stanja u kome se danas nalazi lecenje bo­lesnika sa plucnim rakom u nas, mada to sa­znanje ne može biti baš ponos jugoslovenskoj medicini. 
M. Debevec 
Vllh MEETING OF THE EUROPEAN ASSOCIATION FOR CANCER RESEARCH 
Budimpešta, 12.-15. oktobra 1981 

šesto srecanje evropskega združenja za razi­skovanje raka (EACR) je zbralo okrog 400 razi­skovalcev iz vse Evrope, ZDA in Japonske, ki so pripravili okrog 260 raziskovalnih porocil. Pogo­vor je tekel o dveh glavnih temah: metastaze in pa tumorski markerj,i. To porocilo seveda lahko poda le manjši del tistega,. kar smo v treh dneh slišali v predavalnicah nove Semmelweisove me­dicinske fakultete. ,
Zanimiva uvodna porocila 0, metastaziranju so podali Suzanne Eccles iz Sultana, George Poste iz Philadelphie, D. Tarin iz Oxforda in Luka Mi­las, ki trenutno dela v Houstonu. G. Poste je po­jasnjeval teorijo o selekciji klonov tumorskih ce­lic, sposobnih uspešno premagati vse faze v pro­cesu metastaziranja. Trdil je, da citostatska te­rapija vodi v selekcijo klonov, sposobnih pre­živeti tudi v neugodnih razmerah in s tem do ne· uravnoteženih celicnih populacij. To· naj bi bil argument proti uporabi citostatikov. Ugovarjali so mu, da prav z isto selekC'ijo lahko pojasnimo uspešnost kombinirane dtostatske terapije. 
Uvodno predav\anje v tematiko o tumorskih markerj,ih je imel George Weber iz lndiannapo­lisa, podal je tr•i glavne 'locke za njihovo upora­·bo: 1. dolocevanje mase tumo,­
rja stadij, prog­noza; 2. spremljanje terapije; 3. odkrivanje bio­kemicnih posebnosti tumorja (vecina markerjev so encimi), to uporabijo pri nacrtovanju novih oblik terapije. Na tem zadnjem in najnovejšem podrocju uporabe tumorskih markerjev v zad­njem casu mnogo obeta Acivicin, ki deluje si­nergisticno z Aktinomicinom na nekatere tumor­je. Vrsta avtorjev je nato porocala o CEA -edi­na slabost mu je, da je test še premalo obcut­ljiv in ga ni mogoce uporabljati za detekcijo, saj 
V_a_ri_a_-_s_a_o.,_pš_t_e__,_nja ___
imajo majhni še operabilni karcinomi debelega crevesa pogosto še normalne vrednosN CEA. 
·

Visoke vr-ednoS'ti nad 100 ng/ml prakticno vedno pomenijo velik inoperabilen tumor in/ali oddalje­ne zasevke in s tem slabo prognozo; podobno velja za visoke vrednosN beta-HCG, AFP in osta­lih hormono,v pri raku testisa. Nov tehnicno zah­teven pristop je prikazala skupina J. Macha iz ·
,

Švice: markirana anti-CEA protitelesa se vežejo na tumor ali metastazo, nato jih prikažejo s CAT emisijskim scintigramom. Mocno obetavna no­vost prihaja iz Londona: M. L. Knapp je porocal oaonkopankreaticnem antigenu (OPA), ki po spe­cificnosti dosega CEA (seveda OPA pri karcino­mu pankreasa, CEA pa pri-raku -cre­
debelega vesa), po senzibilnosti pa ga še presega. Zgodba bolnika s karcinomom pankreasa je pogosto ta,ada mu neznacilnih trebušnih težav 'lle uspejoapojasniti z obicajnimi rtg in endoskopskimi pre­iskavami; nekaj mesecev nato trajajo poskusi »ex iuvantibus« terapije, seveda neuspešne, medtem pa karcinom pankreasa ,postane inoperabilen. Ko so p-ri• prvih težavah napravili OPA in pri po­zitivnem izvidu ,takoj laparatomijo, so odkrili vrsto karcinomov. velikih nekaj cm. -Reagenti za OPA test še niso na tržišcu, pac pa mi· je dr. Knapp zagotovil, da je pripravljen odstopiti manjšo kolicino protiseruma vsakomur, ki bi se tega resno lotil. 
Da ni vse zlato, kar prihaja iz znanih ustanov, 
je pokazala diskusija, ki je, sledila referatu prof. 
dr. Sata ·iz Sendai, Japonska. Njegovo trditev, da 
lahko skupaj z angiotenzinom uspešne.je aplici­
ramo citostatike, so diskutanti (med njimi pose­
bej prof. Tanneberger iz Berlina) postavili pod 
velik vprašaj, ko so opozorili na vec pomanjklji­
vo-sli poskusa. Podobno se je godilo v diskusiji 
tudi dr. Karrerju iz Dunaja: diskusija je opozo­
rila na vrsto slabosti in neznank v po-ki 
,skusu, zato ne dovoljuje nobenih zakljuckov. 
Naš prispevek »Metastatic caroinoma from an occult primary tumor« (Zwitter, Soklic, Bizjak­Schwarzbartl, Majdlic, Sever, Lamovec) je zbudil precej zanimanja, saj gre tudi v svetovnem me­rirlu za zelo veliko serijo bolnikov (504 prlime-
r-i). Nekaj (upravicenih) pripomb je bilo na racun racunalniške diagnostike, ki pni sedanji tocnosti (48 % pravilnih odgovorov) še ne more bistve­no prispevati k bolj usmerjeni diagnostiki; di­skutanti so zato !Predlagali, naj racunalniku ,po­sredujemo vec parametrov, na podlagi katerih bo postavljal diagnozo. Pohvale pa smo slišali za 43 % praviln1ih odg,ovorov, kot jih je na pod­lagi mikroskopske slike posta-vil patolog: to kaže na velike izkušnje v patologiji tumorjev. 
Zanimivo, je bilo srecanje s prof. dr. Tanneber­gerjem (eden redkih, ki je v diskusiji povezal eksperimentalne ·z izkušnjami klinike), 
izsledke pa z dr. Juhaszom (predstavil je zanimivo študijo 
oavplivu nitrozaminov v pitni vodi na incidenco želodcnega raka) in z dr. Hausnerjem iz Prage, ki se ukvarja z racunalniškim ocenjevanjem pro­gnoze za maligni melanom in s katerim 1smo seadogovarjali o sodelovanju pri racunalniški diag­nostiki v prihodnje. ­

Na koncu še vprašanje, kje smo v eksperimen­talni onkologiji Jugoslovani. ce lahko kongres nudi vsaj orientacijo, potem lahko recemo: z iz­jemo Zagreba, ki ima številne mednarodne po­vezave, smo mocno zaostali ne samo za Zahod­no Evropo, ampak tudi npr. za Madžari. Osnovni vzr-ok temu zaostanku bržcas ni toli:ko pomanj­kanje sredstev, kot silna nepovezanost; širša razprava o tem pa bi že presegla namen tega prispevka. 
M. Zwittera
8. SAVJETOVANJE O NAUCNIM I STRUCNIMaPUBLIKACIJAMA I POLUPUBLIKACIJAMAa
Zagreb, 14.10.1981 

Predavanja: P. Novosel: Znanstvenik kao ko­munikator ili neke od zapreka boljoj razumljivosti znanosti, V. Silobrcic: Znanstveni stil, S. Maricic: 
Vrednova,nje znanstvenosti domacih casopisa, Referati ,na posterima. 
Namen znanstvene publikacije in vrednotenje znanstvenosti domacih casopisov -to je bila tema posvetovanja strokovnjakov s podrocja strokovne izdajateljske dejavnosti. 
Ker je namen strokovnega dela posredovanje 
rezultatov drugim, in to tako, da ti lahko preizkus 
ponovijo in preverijo -potem moramo od avtor­­
jev zahtevati strokovno preciznost in moralno od­
govornost za trditve. V Jugoslaviji, izhaja letno 
od 80 do 120 medicinskih publikacij, zat,o se lah­
ko upraviceno vprašamo, komu so ti clanki na­
menjeni: bralcem, ali pa, so tiskani le zato, da 
so objavljeni? V naših casopisih je 90 % clan­
kov slabo• napisanih (Sil·obrcic), moti pretirana 
dolžina clankov,. nejasnost v izražanju, clanki 
niso jezikovno uglašeni s pravopisom, uporablja 
se pisanje v pasivu ali ,pa se avtor skriva za 
»mi«, ceprav bi se lahko sodelavcem oddolžila
v zahvali-, opazne so pomanjkljivosti v kriticnosti 
in uporabi standardov, v uporabi ilustracij, kia
same po sebi niso razumljive, v tekstu se upo­
rabljajo žargonski •izrazi ipd. Moralna odgovor­
nost avtorjev je ocitna v raznih pretiravanjih,a
poudarjanjih ali pa zakrivanjih dejstev, ki bi lah­
k·o vplival-i na rezultat.a

Stil znanstvenega dela je odraz avtorjevega 
razmišljanja, vendar znanstveno delo ni literarna 
stvaritev z olepšava-nji, zato naj bo clane:k pisan 
kratko in jedrnato. Vsaka trditev naj bo doku­1
mentirana, vsaka beseda naj ima svoj pomen. 
Pri pisanju clanka se moramo izogiba,ti raznih 
okrajšav, posebno še v naslovu. Avtor se mora 
zavedati za koga piše, zato si mora prizadevati 
za razumljivost -delo naj bo razumljivo tudi 
strokovnjakom drugih strok. 

Vrednotenje znanstvenosti naših casopisov je 
potrebno zaradi njihove vkljucitve v mednarodne 
in kompjuteri21irane informacijske sisteme, s po­
mocjo katerih bi se lahko vkljucili v najširšo 
(svetovno) mrežo informaci,j. Zaradi tega morajo 
biti strokovni casopisi• in clanki vsebinsko in ob­
likovno podobno (standardno) urejeni. Kljub te­
Varia -saopštenja -strucne obavesti 
mu, da do danes še niso dokoncno izdelana merila za vrednotenje strokovnih (medicinskih) ,casopisov je skupini strokovnjakov z Instituta za medicinska istraživanja v Zagrebu uspelo ovrednotiti 20 domacih medicinskih casopisov, med njimi je bila tudi naša RadiO'log.ia lugpsla­vica. Z upoštevanjem 13 kategorij je naša revija uvršcena v drugo kategorijo znanstvenih casopi­
,

sov !predvsem zaradi: nerndnega izhajanja, ker niso bil.a objavljena navodila avtorjem, nedo­sledn,v citiranju literature in nerazdelitve 
osti clankov na znanstvene oz. strokovne, revija nima CODEN šifre. 
Diskusija po predavanjih in pred razstavljeni­mi posterji je ·najbolje pokazala. nujnost nada­ljevanja takih. sestankov -nekateri prispevki so zašli v »širino« •in se odmaknili od zastavljene teme. 
T. Benulic 

13. MEDUNARODNI KANCEROLOŠKI KONGRES 
Seattle, Washington, USA 
Septembar 8-15, 1982 

Rad kongresa razvijat ce se u devet opštih simpozijuma sa. predklinickom i klinickom pro­blematikam te sa kHnickim istraživanjima. Vršit ce se 48 kongresnih simpozijuma i svakoj od znacajnih subspecijalnosti biH ce posvecen bar jedan simpozijum. Vršit ce se i 20 podiplomskih kurseva sa savremenom tematikam, kao što je naprimer lecenje sarkoma mekih delova, rekon­strukciona hirurg.ija i drugo. lzmedu 21 semina­ra biti ce veoma mnogo takvih, gde ce se ras­pravljati o savremenim smernicama razvoja on­kologije, kao naprimer transplantacija koštane moždine, intervenciona radiologija, a i rehabili­tacija rakavih bo1lesnika. Diskusije za okruglim stolom neka bi služile kao forum za intenzivnu diskusiju najprovokativnijih problema medu po­znatim ekspertima raznih podrucja. Konacno, deset plenarnih predavanja. neka bi sumaricno krila sva podrucja onkologije. 
Znacajni termini (deadlines): 
Decembar 1, 1981: Predaja sažetaka predlo­ženih predavanja 
Januar 29, 1982: Uplata kotizacije, koja iznosi 210 US$ za rednog clana kongresa 
Julij 31, 1982: Poslednj.i rok za obezbedenje hotelske rezervacije. 
Za dalje informacije: 
Opšte informacije: Congress Operations Office, 13th lnternational Cancer Congress, Fourth and Blanchard Building, Suite 1800, Seattle, Washing­ton, 98121 USA. 
Strucne informaci1je: .
Dr. -Enrico Mihich, Chair­man, National Program Committee, c/o Roswell Park Memorial Institute, 666 Elm Street, Buffalo, New York 14263, USA. 
STRUCNE OBAVESTI 

12.-15. 10. 1981 Budapest: 6th Meeting of the European Association for Cancer Research. The­men: Metastasis of tumours; tumour specific mar­kers in diagnosis and therapy, Leitung: Dr. A. Je­ney. Auskunft: Congress Bureau, MOTESZ, POB 32, H-1361 Budapest, Ungarn. 
Oktobar 1981, Dubrovnik: Hormoni i karcinom. 
Klinika za unutrašnje bolesti Medicinskog fakul­
teta u Zagrebu u KB »Dr M. Stojanovic« Zagreb, 
Vinogradska c. 29, 41000 Zagreb, tel. 041/674-666. 
Novembar 1981, Beograd: Tiroidea -primena radioaktivnog izotopa u dijagnostici •i terapiji. Centar za obrazovanje kadrova, Institut za nu­klearne nauke »Boris Kidric« Vinca, Kosancicev venac 29, 11000 Beograd, tel.011/626-759. 
Novem bar 1981, Beograd: Gastroenterologija­primena radioaktivnih izotopa u dijagnostici i te­rapiji. Centar za obrazovanje kadrova. Institut za nuklearne nauke »Boris Kidric« Vinca, Kosanci­cev venac 29, 11000 Beograd, tel. 011/626 759. 
29. -31.10.1981 Lausanne (Schweiz): UICC Conference on Clinical Oncology held conjointly with the 7th Annual Meeting of the European Society of Medica! Oncology hosted by the Swiss Cancer Lea.gue with the, collaboration of the European Organization far Research on Treat­ment of Cancer. Thema: Clinical Oncology. Lei­tung: lnternational Union. Against Cancer, Swiss Cancer League. 
Askunft: Secretary General: Dr. P. Siegenthaler, 
P. O. Box 248, CH-1000 Lausanne 6 Schweiz. 
Jul 1982, London: 5. svetsk,i kongres o ultra­zvuku u medicini. The secretariat, 4 »L« Portman Mansions, Chiltren Street, London WIM 1 LF, UK. 
29. 8.-2. 9. 1982, Paris: 3rd World Congress of Nuclear Medicine and Biology. C. Raynaud, WFNMB Secretary General, PO Box 28, F-91403 Orsay, France. 
8.-15. 9. 1982, Seattle, Washington USA: 13th lnternational Cancer Congress. General lnforma­tion: Congress Operations Offiice 13th lnternatio­nal Cancer Congress, Fourth and Blanchard Building, Suite 1800, Seattle, Washington, 98121 USA. 
Literatura 

1. Naucni i strucni skupovi u Jug-oslaviji i u inostranstvu -1. Jugoslovenski centar za teh­nicku i naucnu dokumentaciju, Beograd 1981. 
2. Medizinische Kongresse 81. Verlag G. Witz­strock, Baden-Baden, Koln, New York, 1981. 
3. Ther. Hung. 28:4, 1980. 
4. Cancer 10:1, 1980. 
5. Obavesti o sastancima, simpozijumima,. kon­gresima i drugim priredbama u zemlji j,, 1inostran­stvu korišceni uz pomoc INDOK službe Onkološ­kog inštituta v Ljubljani, Ljubljana, 1981. 
UPUTSTVA AUTORIMA 
Radiologia lugoslavica objavljuje original­ne strucne radove sa podrucja rendgendijag­nostike, radioterapije i onkologije, ,nuklearne medicine, zaštite od jonizirajuc,ih zraka, radio­biologije i srodnih podrucja. 
Za sve navade u svojim radovima odgo­varaju autori. 
Radove upucivati redakciji preporuceno u dva primerka, na naslov: Redakcija revije »Radiologia lugoslavi,1ca«, Onkološki inštitut, Vrazov trg 4, 61'000 Ljubljana. 
Redakcija si pridržava pravo, da traži od autora dopune i izmene sadržaja te j.ezicne i stilske ispravke. Izbor i redosled objavljiva­nja su iskljucivo pravo redakcionog odbora, uz saradnju izdavackog saveta casop,isa. 
Radovi se objavljuju na j.ednom od jezika naroda i narodnosti SFRJ, izuzetno i na stra­nom jeziku (strani autori, radovi sa medu­narodnih kongresa, na želju autora koji plati troškove štampanja). Autorima se preporu­cuje upotreba domacih izraza, osim za poj­move koji nisu prevodivi. Takoder izbegavati skracenice, ukoliko one nisu zvanicne ili tek­stom objašnjene. 
Sve tehnicke podatke navaditi u novim medunarodno prihvacenim merama i jedini­cama (Systeme lnternational -SI). 
Radovi moraju biti sadržajno podeljeni i oblikovno usaglašeni sa uobicajenim naci­nom štampanja u poslednjem broju revije Ra­diologia lugoslavica. Radovi neka ne budu du­ži od 10 mašinom pisanih strana, proredom broj 2, uz izdašne slobodne rubove i pisani bez rukopisnih ispravka. Uz to štedljivo oda­birati broj slika. 
Naziv ustanove, naslov rada, imena auto-
ra i sadržaj ispisati na posebnom listu. 
Naziv ustanove navadi prvo glavnu usta­novu, pa tek zatim radnu jedinicu, koja rad šalje. Na kraju, iza zapete, navadi se mesto ustanove, ukoljko mesto ni,je razvid­no vec iz naslova glavne ustanove. 
Naslov rada se ispisuje sa proredom is­pod naziva µstanove,, velikim slovim.a. Na­slov neka bude što kra6i i obuhvata sadr­žinu rada. 
lm.en.a auto.a se ispisuju ispod naslova rada, obicnim slovima. Obavezan je tacno propisan redosled prezimena, pocetnih sla­va imena, tacaka i zapeta, -drukcije za prvog autora i drukcije za ostale sarad­nike. 
Uzorak: 
KOMPJUTORSKA ANALIZA RADIOIMUNO­LOšKIH TESTOVA 
Loncaric S., l. šimonovic, B. Kajic, S. Po­povic 
-Sadržaj pisati na poseban list i oblikovati u propisanoj dužini za karticu medunarod­ne evidencije, najviše 1100 zna kova. 
-UDK i deskriptore odreduje redakcija. 

Glavni tekst napisati logicki, prema uobi­cajenom redu u Radiologiji lugoslavici: uvod, metodologija (materija!, kazuistika, metode rada itd.), rezultati, rasprava (diskusija), za­kljucak, sažetak (summary), literatura, adre­sa autora. 
-Slike moraju biti ciste, kontrastne, i ob­rezivanjem smanjene do preglednog de­talja. Na poledini slike olovkom oznaciti arapski broj. ispisati ime prvog a.utora, ispisati prve dve recenice naslova rada i okomitom strelicom oznaciti gornji rub. Jednako opremiti ostali graficki materija!. 
-Tabele i grafikone, nacrtati tušem na be­lom tehnickom papiru i jednako oznaciti na poledini. 
Tekt uz slike, tabele i grafikone pisati na posebnom listu, na jeziku rada i na stra­nom jeziku u kome je pisan sažetak (su­mmary). Na oba jezi·ka -ispisaN li tekst na slikama, tabelama i grafikonima. Tekst nosi redni (arapski) bro-j i ukratko mora objasniti prikazane pojedinosti. 
-Sažetak (summary) obuhvata kod radova na našim je.icima naslov ,i tekst na stra­nom jez,1!spod naslova napisati imena 
iku. autora kao pod naslovom rada. U radovima štampanim na stranom jeziku sažetak (su­mmary) se pretvori u sadržaj sa naslo­vom i tekstom na našem jeziku. U sažet­ku (summary) i u sadržaju moraju biti navedeni svi podaci, koji oitaocu mogu u dovoljnoj merf prikazati glavne navade rada. 
Literaturu otkucati na posebnom listu, ob­likom istovetnom uobicajenom nacinu. Abecedni i brojcani redosled i nacin ispi­sivanja prezimena i imena autora, kao i primena ugovorenih skracenica casopisa i izdavaca treba prilagoditi podacima ln­dex Medicusa (Vol. 15, No. 1, Part 1, Ja­nuary 1974). 
Uzorak: 
-Za knjige: 

Buli J., W. Me .issock: An atlas of po­sit,ive contrast myelography. New York, Grune & Stratton 1962. 
-Za poglavlje iz knjige: 

Leissner H., C. Nystrom: Cancer of the cervix uteri and aging. U: Enegl A., 
T. Larsson (eds.): Cancer and aging. Stockholm, Nordiska Bokhandels For­lag, Stockholm 1968 (strana od -do). 
-Za revije: 

Edsmyr F., R. Walstam: Complications in postoperative ·irradiation of mamma­ry carcinoma. Acta Radio! (Ther.) (Stockh.) 1, 397-401, 1963. 
-Adresa autora, koju staviti obavezno na kraju spiska literature, mora sadržati pu­no ime glavnog autora sa najvišim aka­demskim nazivom i poštanskim naslovom. 
Redakcija revije 
I»RADIOLOGIA IUGOSLAVICA« 




ENDOBIL 


heksajodno kontrastno sredstvo za parenteralno holecistografijo in holangiografijo 
ENDOBIL 

ampule, steklenica za i. v. infuzijo 
in nova oprema 


ENDOBIL 
steklenicke po 30 ml 

-omogoca optimalno kontrastnost žolcnih poti in žolcnika v ugodnih casovnih presledkih 
-hitro in selektivno se izloca skozi jetra v visokih koncentracijah 
-zasicenje za izlocanje z žolcem se pojavi pri višjih koncentracijah v krvi kot pri sorodnih preparatih -povzroca bistveno manj stranskih pojavov in je manj 
toksicen kot podobni preparati za holegrafske preiskave 
-v obliki infuzije je posebno primeren za prikaz žolcnih poti pri bolnikih z jetrnimi obolenji 
Indikacije 

intravenska ali infuzijska holangiografija, holecistografija 
in holangioholecistografija 
Kontraindikacije 

Hude okvare ledvic, jeter in srcne mišice, mb. Basedow 
Oprema 

5 ampul po 20 ml Endobila 
5 steklenick po 30 ml Endobila 
1 steklenica za infuzijo po 100 ml + infuzijski set 
. tovarna zdravil, n. sol. o., Novo mesto KRKA s sodelovanjem firme Bracco, Italija 


Krkina 


kontrastna sredstva 
UROTRAST® 

-trijodno kontrastno sredstvo za urografije, angiografije 
i ostale pretrage 

UROTRAST 60 % UROTRAST 75 % 
5 ampula od 20 ml 5 ampula od 20 ml 1 boca od 100 ml 1 boca od 100 ml 

IODAMID® 

-trijodno kontrastno sredstvo za angiografije, urografije i ostale pretrage 
IODAMID 300 IODAMID 420 5 ampula od 20 ml 1 bocica od 30 ml 1 boca od 100 ml 1 bocica od 50 ml 
IODAMID 380 

5 ampula od 20 ml IODAMID 36 % 1 boca od 100 ml 1 boca od 250 ml za iv. infuziju 

ENDOBIL® 

-heksajodno kontrastno sredstvo za parenteralnu 
holecistografiju i holangiografiju 
ENDOBIL 
5 ampula od 20 ml 5 bocica od 30 ml 

1 boca za infuziju od 100 ml + infuzijski set 

HOLEVID 

-trijodno kontrastno sredstvo za oralnu holecistografiju i holangiografiju 
6 tableta od 0,5 g 100 tableta od 0,5 g 

Za tocnije podatke o preparatima obratite se proizvoclacu! 
\®\ tovarna zdravil, n. sol. o., Novo mesto KRKA s sodelovanjem firme Bracco, Italija 



delovna organizac1Ja slovenijales-trgovina ljubljana 

Izvozna dejavnost DO Slovenijales-trgovina vkljucuje polfinalne izdelke: žagan les in elemente listavcev, žagan les iglavcev, lesne plošce, furnir, gozdne proizvode, lesene gradbene ele­mente in konstrukcije, celulozo, papir, kemicne surovine in repromaterial. Med finalnimi izdelki so najpomembnejši izvozni artikli kolonialno in rustikalno pohištvo iz masivnega lesa, moderno ploskovno pohištvo, športni artikli, kemicni izdelki in stroji ter naprave za lesno industrijo. Velik razvoj je dosegel izvoz inženiringa objektov in opre'predvsem hotelskih, turi­
me, sticnih in drugih gospodarskih objektov. Uvozna dejavnost ob­sega proizvode kemicne, bazne in finalne industrije, repromate­riale za lesno industrijo in druge industrijske veje, papir in celulozo, lesno obdelovalne in gradbene stroje ter orodja. V 
okviru uvozne dejavnosti so organizirana zastopstva in kon­
signacijska prodaja repromaterialov, orodij, strojev in avdio­vizualnih programov. 
Na notranjem trgu prodaja delovna organizacija Slovenijales­trgovina stanovanjsko opremo, ki vkljucuje pohištvo, belo teh­niko, svetila, talne in zidne obloge ter ostalo notranjo de­koracijo. Ustrezno širok asortiment, gosta mreža prodajnih lokalov in sodobna skladišca omogocajo ob podpori racunalnika uvajanje družinskega inženiringa in zadovoljujejo najzahtevnejše kupce. Poleg stanovanjske opreme za izgradnjo in finalizacijo stanovanjskih in drugih objektov nudi delovna organizacija Slo­venijales-trgovina veliko izbiro žaganega lesa, lesnih tvoriv, stavbnega pohištva, osnovnih gradbenih in instalacijskih mate­rialov, sanitarne keramike ter izolacijskih materialov. Izvajal­cem gradbenih del DO Slovenijales-trgovina posreduje dobavo vseh gradbenih elementov in oskrbuje lesno industrijo s suro­vinami in repromaterijali. Na podrucju opreme in inženiringa, ki vkljucuje kompletne hotelske in poslovne objekte, šole in vrtce, bolnišnice, banke ter športne in kulturne objekte delovna organizacija Slovenijales-trgovina nudi investitorjem svetovanje, projektiranje, celotno organizacijo, montažo in tehnicni prevzem. 
Delovna organizacija Slovenijales-trgovina oskrbuje jugoslovan­sko tržišce s hlodovino, žaganim lesom, furnirjem in drugimi elementi iz tropskih drevesnih vrst. Del tropskega lesa izvira iz mešanega podjetja Slovenia Bois, ki ga je 1971. leta usta­novila delovna organizacija Slovenijales-trgovina v CAR. Poleg gozdne proizvodnje (secnja in izvoz hlodovine) se podjetje od leta 1978, ko je bila zgrajena sodobna žagalnica in furnirnica z lastno energetsko postajo, ukvarja s proizvodnjo žaganega lesa in furnirja. Precejšen del uvožene tropske hlodovine se razžaga v sodobnem obratu, ki je bil v ta namen ustanovljen v Kopru v neposredni bližin! mednarodnega pristanišca. 

SIEMENS 




Za maksimum informacija Computer-Sonograph 
Sonographski sistem RA-1 je prvi racunsko upravljani automatski Real-tirne Scanner 
sa visokim razlucivanjem statickim B-Scanom za sve abdominalne preglede. Dosad jedinstvena kombinacija snimanja slike i digitalne obrade slike osigurava optimalnu kvalitetu, skracuje vrijeme pregleda i omogucuje mnogostranost sistema 
Najvažnije osobine: 
-lateralni snimak 
2mm -64 stupnja u prijelazu crno-bijelo 

-3 puta krace vrijeme pregleda u odnosu na Compound-Scanner 
-3 racunski upravljana sektora slike: cijela površina, 60° i 11 o0 površine slike 
-digitalni proracun udaljenosti i opsega, automatski proracun površine 
-automatsko snimanje i dokumentacija svih numerickih i geometrijskih podataka 
Scan-a. 

lscrpne informaclije o Sonografskom sistemu RA-1 i o našem kompletnom ultrazvucnom programu dati ce Vam naš predstavnik ili pišite na 
Zastupstvo u Jugoslaviji: 
BANEX 
Trg Sportova 11, 41000 Zagreb 

BANEX 
Makedonska 33/V, 11000 Beograd 


BANEX/MEDITEHNA 
Belasica B. B./Rajon 40, 91000 Skopje 

Nova tehnika koja pruža više: 
Sonografski sistem RA-1 od Siemens-a 


antagonist histaminskih 
H2 receptora inhibira bazalno 
i stimulirano izlucivanje želucane kiseline 
i izlucivanje pepsina 

PROIZVODI 
TOVARNA 

®
FARMACEVTSKIH IN KEMICNIH 
LEK ..3:t.fJA n.sa1.a. 
TOZD FARMACIJA 

INDIKACIJE 
-rendgenski ili endoskopski dijagnosticiran ulkus duodenuma, rezistentan na klasicnu terapiju -Zollinger-Ellisonov sindrom -refluksni ezofagitis -hipersekrecija želucane kiseline 

KONTRAINDIKACIJE 
Lijek je kontraindiciran za trudnice, dojilje i djecu do 14 godina starosti. 

MJERE OPREZA 
Oprez je potreban kod bolesnika 
s oštecenom funkcijam bubrega i jetre. 

NUSPOJAVE 
Cimetidin može izazvati nuspojave kao što su: 
proljevi, bolovi u mišicima, vrtoglavicu, depresiju, umor i kožni osip. Kod duže primjene može doci do pojave ginekomastije. Pqvremeno se može javiti povecanje transaminaza i kreatinina. 

DOZIRANJE I PRIMJENA 
Uobicajena doza je tri puta po 1 tabletu za vrijeme obroka i 2 tablete navecer prije spavanja. U teškim slucajevima doza se može povecati na 4 puta na dan po 2 tablete. Pojedinacna doza za intravensku primjenu iznosi 200 mg. Injekcije treba davati 
u razmacima od 4-6 sati. 

OPREMA 
Kutije s 35 tableta. 
Kutije s 50 tableta. 
Kutije s 150 tableta. 
Kutije s 10 ampula. 

MEDICINSKI STANDARDNI RENDGEN FILMOV! garantiranri, rendgen snimci sa najboljim kvaliitetom slike 
sa dobrim detaljnim ponavljanjem 
. 11111 1 1 li 
., .,, 
RIi· . •• . . . . 








_ ¦ 1 • • 
= 
1111 1 a . . • li .. 
. . ., Pl . 
-
i., "" . 
.-. . r.il . ,:,i 
. . " " '1i . 
"'m a -
lli: . "" . a 
...... .., 

. .,. .., .... "' !!:,III 
""" ... . . p_;; """ 
""" . O;"! fli ..... """ 
. "' . fli .,. ­
"' 
O;"!' 

.. ..... .., . .. 
-.,. P:.,i . . """ 
. "'"" ...... ., 11.'1 ..-:.,. i\\!!111 
.... . O;"! . 
. itlll 
--
'JI l!i . . . -. --C"' 
'lil P).i Pl . . . RIi 
.. 

fli Pl "" . .· 
lll!Jii P:.,i ... . RIi 
,, 

• a III . . . ¦ 1 RIi 
• • • '-l . . . 1 II RIi 111 1 1 • RIi 
Proizvodac: Izvoznik: ORWO-EXPORT-IMPORT VEB FOTOCHENISCHE WERKE, BERLIN VE Aussenhandelsbetrieb der DDR Betrieb im Betrieb im VEB Fotochemisches Kombinat Wolfen VEB Fotochemisches Kombinat Wolfen DOR -1170 Berlin, Friedichshagener Strasse 9 DDR -1055 Berlin, Storkwer Strasse 133 
Generalni zastupnik za SFRJ: INTERIMPEX-PROMET, Skopje 


DARILO NARAVE! 
za vnetja, odrgnine, ranice in dezinfekcijo v vsako domaco lekarno 

ki jo lahko kupite v lekarnah 
..•medex 

.ljubljana ali vecjih trgovinah. 





dijagnosticki rendgen stativi 
UNDISTAT 
Univerzalni dijagnosticki re·ndgen stativ za sve rutinske preglede sa: posebnim pogodnostima za rukovanje. 
Motorno obaranje stola do 
-5° 
ispod horizontale. Gornja placa nepokretna ili motorno pokretna do 40 cm u pravcu 
od podnožja prema vrhu. lsporucuje se kao stativ za 1 rendgen cevi ispod gornje place ili u »tele« izvoclenju sa 2 rendgen cevi, kada je ispod gornje place ugraclena katapult buki blenda, a druga rendgen cev se nalazi na pokretnom subu ili na. plafonskom stativu. Ureclaj za ciljano snimanje je potpuno automatizovan, ne·vezan za tavanicu i može se pomeriti 
u stranu da se dobije slobodna 
gornja placa za snimanje 
odozgo. Mogucnost ugradnje 
merne komore za primenu 
automata za snimanje. Moguc­
nost dogradnje pojacavaca slike 
i TV lanca. 




FABRIKA RENDGEN APARAJ"A NIŠ -JUGOSLAVIJA 
la potrebe medicinskih snimanja proizvodimo: 
-medicinski rendgen film »SANIX R-90«, za brzu strojnu obradu 
-medicinski rendgen film »ORWO HS-90«, za brzu strojnu i rucnu obradu -medicinski rendgen film za mamografiju »SANIX M« 
za rucnu obradu -medicinski rendgen film -zubni »SANIX super D-10« -medicinski rendgen film za panoramska snimanja 
celjusti »STATUS« 
Za potrebe fotomikrografiranja: 

. mikrofilm NF sa kemikalijama za obradu, podesan za razne sisteme 
Za potrebe fotolaboratorija: 

-za snimanja u crno-bijeloj tehnici KB filmova osjetljivosti 14, 17 i 21 DIN 
-za izradu crno-bijelih fotografija fotografske papire EFKEBROM, EMAKS i EMAKS PE 
-za snimanja u kolor tehnici kolar-negativ film NM-20/135-24 i 135-36, NM-20 120 i NM-21 110-12 
i 126-12, te kolor film za izradu dijapozitiva RD-21/135-36 i RD-21 120 -za izradu kolor fotografija kolor fotopapir MC II HS 
s odgovarajucim kemikalijama za izazivanje slika u boji 
Za sve detaljne obavijesti i primjenu na raspolaganju vam stoje naši strucnjaci 

TVORNICA FILMOVA I FOTO-PAPIRA ZAGREB, HONDLOVA 2 




HOPE· INDUSTRIES 
STROJEVI ZA AUTOMATSKO_ RAZVIJANJE 
>·­


RENDGEN FILMOVA 
·• •t'?iq"; 
VELIKI RADNI KAPACITETI 

POUZDANI SISTEM ZA REGENERACIJU VELIKA BRZINA ULAZA 
JEDNOSTAVNA INSTALACIJA KOMPAKTNA KONSTRUKCIJA OSIGURAN SERVIS 

Za sve informacije izvolite se obratiti na: 

ZAGREB, HONDLOVA 2, TELEFON 223 033 
Naslov: vaša diagnoza vredi poverenje uKodak 
\ 

Filma X-OMAT L 
Filma X-OMAT G 
+ ekrani X-OMATIC Regular + ekrani X-OMATIC Regular 
Radiologija pluta. Kratko Radiologija Kostiju i Neuroradiologija. poziranje (1,5/3 MAS . 130 KV Visoki kontrast, odlicna citljivost. 
1,50 metara) (Tomografije lubanje). 
Umereni kontrast. 

FllmaNMB 

+ ekran MINR + kaseta MINR 
FllmORTHOG 

+ ekrani LANEX Regular Radiografija dojke. Vrlo dobra 
Radiologija probavnih organa. definicija i visoki kontrast. Vrlo Brzi par ekran-film. Prezasicenost velika osetljivost omogucujuci ili dupli kontrast, visok ili osrednja 

sistematsko pronalazenje 
Trojni Filma 
raka dojke. 
kilovotaža. Umereni kontrast. 
KODAK X-OMAT S 
Difuziran blesak atenuiran. 
Radiologija kralježnice 
ili arteriografija donjih udava. Vrlo veliki format 
(30 x 90 cm ili 30 x 120 cm). Skladištenje, eksploatacija i arhiviranje Jako. ( + prethodno savijeni filmovi formata 30 x 30 cm i 30 x40 cm). 

lm rayoacope RP 
Film pronalazenja (Tuberkuloza, srcane urodjene mane i kralježnice­rak na plucima). Umereni kontrast 
-Visoka osetljivost. Manipulacija tipa Rentgen. "Rapid Processing", 
Isti su vec prokušani u citavom svetu. Hiljade radiologa smatraju ih neophodnim. St'ižu u Jugoslaviju, radi se o filmovima i parovima eklan­gilm Kodak. 
· Njihova raznolikost omoguc:uje Vam da raspolažete sa specificnim filmom za svaki specifican problem. Njihov ucinak i fiabilnost 
garantuju Vam klišeje savršene kvalitete. KODAK: za najbolje diagnoze; za bolju radiologiju.