poštarina plačena u gotovom REVIJA ZA GRADEVINSKU, LIKOVNU I PRIMENJENU UMETNOST REVDA ZA STAVBNO, LIKOVNO IN UPORABNO UMETNOST * E V U E DE [.'ARCHITECTURE ET DE L'ART 19 S 3 10 LETO III. URBANIZAM ZAGREB I ARHITEKTURA ARHITEKTURA Revija za gradevinsku, likovnu i primenjenu umetnost. • Pretplata godiinje Din 120'—, za inozemstvo Oin 150*—. • Uprava: Gajeva ulica 9. ■ Izdaja Konzorcij »Arhitekture« (ing. arch. Dragutin Fatur). - Odgovorni urednik loie Zigon. - Grafičkl radovi Jugoslovanske tiskarne u Ljubljani (K. Ceč). ARHITEKTURA Revija za stavbno, likovno in uporabno umetnost. - Naročnina letno Din 120*—, za inozemstvo Din 150*—. Uprava: Gajeva ulica 9. Izdaja konzorcij »Arhitekture« (ing. arch. Dragutin Fatur). • Odgovorni urednik lože Zigon. • Grafično delo Jugoslovanske tiskarne v Ljubljani (K. čeč). ARHITEKTURA Revue de 1'archltecture et de I'art. - Prix de I'abonnement annuel Din 120*—, pour 1'čtranger Din 150*—. Redaction: Ljubljana, Gajeva ulica 9. - Publiče par 1'association »Arhitektura« (ing. arch. Dragutin Fatur). • Redacteur responsable: loie Zigon. - Travail graphique: Jugoslovanska tiskarna, Ljubljana (K. čeč). ^TFI^I O KLEIN O I LIxLW uubuana,wolfova ULICA 4 — TEL. 33-80 II OPREMA I« DRUŽBA Z O. Z. LJUBLJANA, NEBOTIČNIK STALNA RAZSTAVA OPREME Vedno vročo vodo vsako uro, vsak letni čas In neodvisno od vsake kurjave vam daje VAILLANT AUTO-GEYSER Tursystem AGT 13 Ta plinski aparat za vročo vodo oskrbuje poljubno število prostorov v hiši in ne potrebuje nobene postrežbe, ker popolnoma avtomatično prižiga in ugaša plamen, če se odpre ali zapre pipa za vročo vodo v kakem prostoru Prospekte dobite brezplačno od plinarne Vaillant je svetovnoznan, kajti »Kar prinaša Vaillant — je dobro!« Arh. Marko Vidakovič, Zagreb: Arhitektura je nastala stvaranjem svijeta, zgrušavanjem tekuče magme u oblike. Pojavom oblika stvoren je i pojam arhitekture. Njen zakon je kozmički, a njen postanak iskonski. Po-trebom čovjeka da izgradi svoj stan pojavljuje se i urbanizam, on je dakle prastarog porijekla, danas doživljava svoj preporod. Urbanizam je tvorevina čovječjeg uma, nije kozmička pojava kao, recimo, arhitektura; urbanizmu je glavna zadača da odgovori svrsi života: živjeti u sredini koja potpuno odgovara kulturnim potrebama civilizirane današnjice i budučnosti. Raspravljajuči o urbanizmu treba najprije da prikažemo u glavnim potezima razvoj arhitekture, jer ona je početak i izvanjska strana urbanizma. Potrebno je da se upoznamo s njom kao problemom i radi toga, jer ona obuhvata cijeli kozmos, Pa se ne može govoriti o urbanizmu, a da se ne Poznaje ono što tvori vidljivu njegovu stranu. (SI. 1) PROLEGOMENA PRINCIPIMA URBANIZMA Obično se pod arhitekturom razumijeva fasada visokih gradnja. Kada bi to bilo, onda arhitektura ne bi imala onu dubinu koja joj zaista pripada, ona bi u tom slučaju bila samo pitanje mode i stvar sezonskog pogleda; medutim, ona je uisti-nu nešto sasvim drugo. Samom pojavom okruglog planeta dan je oblik, krug, koji pripada arhitekturi. Konfiguracijom tla, visokim bregovima i dubokim dolinama, upoznajemo arhitekturu pri-rode. Ako pogledamo rubove velikih šuma ili kakav hrast, divičemo se njihovoj Ijepoti i nji-hovoj arhitekturi. Zar nas nije kojiput iznenadio kakav divan oblik granitne pečine? I to je arhitektura prirode, a da o Ijepoti fjordova i ne govorimo. Poznato je, najzad, da i cvatuče doba Asiraca, Egipčana, Grka, Rimljana itd. imitira baš prirodne oblike biljki, kristala i životinja upo-trebljavajuči ih kao ukrasne motive na arhitektonskim djelima. Arhitektura je sama priroda, jer vidimo i najprimitivnije narode da daju njene oblike i najmanjim predmetima koji ih okružuju, a kasnije i onim večim, da na koncu svojoj ko-libici dadu zanimljiv izgled, kao simbol svoga vremena. Ako promatramo arhitekturu s toga gledišta, onda če nas iznenaditi shvatanje mnogih velikih filozofa koji su o njoj izricali sudove danas tako čudnovate. A znamo da su se arhitekturom mnogo bavili i da su je proučavali. Goethe je, na primjer, poslije puta u Italiju (1792 god.) bio s talijanskom arhitekturom toliko oduševljen da je, vrativši se natrag u Njemačku, sam projektovao stubište svoga dvorca (1); ono ga je, medutim, poslije toliko ozlovoljavalo, da je napisao karak-terističan članak »O diletantizmu u gradevnoj umjetnosti«. Goethe je tada napustio arhitekturu. Dobio je o njoj rdav pojam smatrajuči je »smr-znutom muzikom«. U stvari, Goethe nije arhitekturu ispravno shvatio, i to zato, jer je ona u to doba davala stilski i površni izgled okoline, bez naročite dubine i pogleda na smisao života. »Najniži stepen objektiviteta volje: težinu, koheziju, čvrstoču, osvjetljenje, te ideje »temeljne bas-tonove prirode«, pokazuje graditelj-ska umjetnost, prema tome i najniža umjetnost. Za čisto estetske svrhe rijetko se kad izvodi i zato se jedva može da ubroji u umjetnost.« Ovo su misli iz Schopenhauerove teorije umjetnosti, koje je tumačio Dvornikovič u svojoj divnoj knjiži Krist, Buda i Schopenhauer. Dakle najniža umjetnost, jer ako je uzimamo samo kao umjetnost, štoviše kao likovnu umjetnost, kako se to donedavno činilo, onda zaista ne možemo daleko doči, i ne možemo pomoču nje, radi njenog preslabog objektivnog promatranja, ot-kriti i shvatiti ritam života. Jasno je da i sam Schopenhauer, kao i Goethe, nije bio u stanju da shvati dublje arhitekturu, pa je — sasvim razumljivo — s velikom skepsom promatrao žbu-kom načičkane fasade, slične napirlitanim halji-nama mladih djevojaka, slične svatovskim tortama Arhitektura je od pamtivijeka bila izraz svoga vremena i ravnala se prema shvatanju društva i arhitekata. Spomenici prastarih vremena poka-zuju nam da se ona nije dijelila od ostalih likovnih umjetnosti, ona je kročila uporedo s njima, pa odatle i nalazimo onu tijesnu vezu sa kiparstvom i slikarstvom u doba cvata grčke gradevne umjetnosti. U samu se stvar nije dublje zalazilo, a o kakovom socijalnom ili ekonomskom utjecaju neraa ni govora. Arhitektura ipak nosi žig svoga doba, pa tako i vidimo te žigove na kraljevskim palatama, na dvorovima bogataša, na spomenicima vlastodržaca itd.; oblijepljeni zlatom i mramorom, ti spomenici uvečavaju na svoj način mistiku samodržaca. Cijena gradnja bila je sporedna, jer im je funkcija bila »božanska«. Tako su i nastale egipatske piramide koje se po svojoj svrsi ne razlikuju od Eiffelova lornja u srcu kulturnog Parisa. I tako je to išlo dalje iz stolječa u stolječe, arhitektura je postala po-modni artikal u trgovini arhitektonskih načrta, dok nije nastupilo današnje doba elektricitete, radija i razbijanja atoma. Tek se danas arhitektura počela shvatati s prave strane, počeo se naslučivati i razumijevati njen iskonski karakter; čovječanstvo je počelo shvatati njenu suštinu ne s jedne nego s više strana: arhitektura je postala važan pomagač napretka kulture i civilizacije čovjeka. A šta je kultura? Pojam kulture odreduje duhovno stremljenje čovječjeg intelekta. Šta je civilizacija? Pojam civilizacije odreduje njegova tehnička komponenta. Time se iscrpno obuhvata suština arhitekture i odreduje njeno polje rada i sve što tome pripada. Ona na taj način dobija svoje pravo mje-sto, njoj se odreduje rad i svrha toga rada u progresu čovječanstva i uopče u životu kozmosa. Arhitektura je urbanizmu ono što su tonovi muzici; ona mu je matrica, a on njen odliv. S njom se odreduju i pokretači urbanističkog na-stojanja i njegovi temelji. Zato ja i želim da ovim djelom pokušam naglasiti pokretače svega onoga što se, sve zajedno, naziva urbanizam. Neču pojedinim primjerima rješevati zadatke koji nam dolaze ili mogu doči u praksi. Jer sve su to detalji, primjeri primijenjeni na stanovitu rasu ljudskoga roda, koja živi u ovom ili onom kraju, gdje je klima podvrgnuta zakonu kozmosa i gdje konfiguracija tla, takoreči, diktuje odre-dena rješenja i oblike regulatornih osnova. Ljudi žive u gomilama i nazivaju kulturni i civilizacioni minimum svojih potreba — socijalni uvjet. Gdje njega nema, nastaje socijalna bijeda. Shvatljivo je da se socijalna bijeda želi onemo-gučiti putem razvoja kulture i civilizacije izvjesne sredine. U tome su zaposlene sve komponente koje pokreču život, pa tako i ona tehnička — urbanizam. Sačinjavajuči živu silu koja omogu-čuje progres čovječanstva, komponente su jed-nake vrednote, kao, recimo, zupci na zupčaniku koji vrši neko gibanje. Njihovo djelovanje mora biti jednako, istovremeno i potpuno, da bi rezultat bio savršeniji. Zato i uzimam sve ove komponente, a ne samo tehničku, kojom bih mogao tek površno riješiti zadatak. Mislim da valja iči ovim redom i osvijetliti urbanizam sa strane sociološke, historijske, higijenske, ekonomske i tehničke. Jedna od sastavnih komponenata jesu dakle i sociološke pojave, koje prate ljudski život od iskona. Mehanističko tumačenje ovih pojava sa-stoji se u primjeni matematike. Ovdje nalazimo vezu tumačenjima primjene socioloških pojava na lehničke probleme, pa tako i na urbanizam. Do ovih je tumačenja došlo napretkom fizike, mehanike i matematike za poslijednjih stolječa, a sem toga i zato, jer je bilo dobrih praktičnih rezultata u rješenju fizičkih pojava pomoču mehanike. Socijalna fizika je rezultat ovih nauča-vanja (Sorokin). Sve se rada na jedan te isti motiv, potaknut samom čovječjom prirodom, kojim čovjek teži da očuva sebe i svoje interese. »Suum esse conservare, suum sibi utile quaere-re«, kaže Spinoza proučavajuči suštinu čovjeka kao člana jednoga društva. Nije, dakle, nerazumljivo da zbog ovog jakog prirodenog osječanja nastaje, kako kod jednog tako i kod više ljudi, gibanje u tom smjeru. Gibanje ne samo fizičke nego i duševne naravi, jer čovjek je počeo ži-vjeti više duhovno, pa je prema tome i izmi-jenio mnoge nazore o svrsi života i životnim potrebama. U povodu toga gibanje je još veče, ono traži restauraciju mnogo čega, što se stolječima činilo nepomičnim i vječnim. Dakle, ovo duhovno svojstvo čovjeka je atom nabijen energijom koja kreče ljudskim društvom, a tehničke su manifestacije samo posljedica i sredstvo da se cilj postigne. Samo se po sebi razumije, da u tom svom djelovanju, u tom gibanju prirode, ima glavnu riječ čovjek, u čijoj sredini ostaje i dalje kao ekonomska jedinica, usprkos tome što je složen iz hedonističkih molekula koji se moraju uzeti u obzir ne samo kod prosudivanja čovjeka u sociološkom nego i u urbanističkom smislu. Priroda opet vrši svoju primarnu ulogu kojoj se čovjek mora povinovati. Ona stremi izjednače-nju, jer ne trpi razlike, ona ih potkresava: to-plinu hladnom, zimu toplom burom, voda teče od izvora do mora razlikom višine terena, bregovi se ruše u dolinu, drvo izraste, da ga priroda kasnije sravni sa zemljom. To je opet jedna sila koja kreče naprijed. Svojstvo prirode, kon-sekutivni dualitet. Čovjek se u svom djelovanju i nazoru pri-lagodava tim svojstvima, jer se tako najbolje iskorištava sirova energija i vrši njeno preobra-čenje u korisnu. Sto je veči njen procenat, to je prilagodivanje povoljnije. Radi toga je i skup ljudskih jedinica koje nazivamo društvo, a koje zajedno djeluju u smjeru opčeg cilja, uredeno tako da ovo prilagodivanje i pretvaranje u korisnu energiju bude što savršenije. Prirodno da nered uzrokuje njeno rasipanje, što se opet ispo-Ijava u gubljenju narodnog dobra. Veliki ekonomski tereti stalna su popratna pojava, i što su oni veči, to je veči koeficient trenja, a rasi-panje energije se povečava. Da se održi red, naravno, mora se upotrjebiti u takovim slučaje-vima nasilje i prinuda, koji postaju uzrokom opet večeg trenja i gubltka. V. Pareto je mišljenja da postoji reziduum kombinacija i reziduum postojanosti agregata; prvi prouzrokuje gibanje i drugi težnju za odr-žanjem odnosa prema ljudima i mjestima. Po ovome su i uzroci gibanja kod urbanističkih problema, i stalnosti, nakon postignutog cilja. Upravo ova gibanja, koja pripisujem naprijed spo-menutim svojstvima prirode, stvaraju medu ljudima i razne tipove. Pareto ih dijeli na spekula-tivne i rentierske. Naravno da oni silno djeluju i kod urbanističkog razvitka ljudskih centara, na-stoječi izrabiti razna trenja i gubitke energija u svoju ličnu korist. Radi toga misli Sorokin da su teorije napretka, solidarnosti, demokracije, pravde, socializma, nacionalizma, patriotizma itd. isto tako nelogične derivacije, i da se one razlikuju samo po obliku madijskih i religioznih vjerovanja. Dedino su teorije savremenog tehničkog napretka neoborive istine, jer se temelje na mate-matskim formulama. Uvjerenja sam da bez sa-vršenih činilaca urbanizma nema ni socijalne ravnoteže. Spencer misli da je život stalno prilagodivanje unutarnjih odnosa prema izvanjskim. ]asno je prema tome da nesreča čovjeka leži u njemu samom, pa i današnja gospodarska kriza nije samo ekonomske naravi, nego je to kriza i čo-vjekovih etičkih životnih pojmova, pošto ti odnosi nisu svedeni u harmoničnu cjelinu. To se naročito opaža baš kod današnjih urbanističkih problema, koji se rješavaju naprečac, jer se misli da se upravo danas moraju riješiti. Urbanizam je nauka koja nema svojih termina, ona proučava izgradnju gradova kao što fizika i kemija prou-čavaju atome, a biologija čelije. Prema tome je potrebno nači i urbanističku jedinicu mjerila i, dalje, metodu mjerenja ove jedinice i metodu njene praktične primjene. Porodica je najprostiji i najelementarniji oblik društva. U njoj počinje zajednički život čovjeka sa svim silama koje ga pokreču u današnjem društvu. Tu počinje borba za samo-održanje, u porodici se odgajaju i spremaju za život novi članovi društva, nove jedinice ljudske zajednice. Ali mi nečemo zači u sociološko razmatranje porodice, niti čemo analizirati teorije Le Playove škole. Konstatovačemo jedino da ako na razvitak porodice i njegov tipa ima utjecaj mjesto i rad, to je potrebno provesti analizu socioloških pojava izvan porodice, analizirati mjesta i ostale veče površine na kojima porodice žive. Prehistorijski je čovjek živio sa svojom »po-rodicom« u špilji, gdje nalazimo sva moguča oruda i oružja kamenog doba, koja su mu služila za njegov opstanak. Sve je bilo primitivno, bez ikakove civilizacije, ali ipak svaki njegov f "s ELiNONTE !l / / v V____l jt socijalnim shvatanjem. Bilo je, medutim, i takovih ljudskih zajednica, koje nisu mogle uhvatiti kor-jena navodno radi nepovoljnog geografskog položaja, pošto je smatrano kao suvišno svako trajno naseljavanje. To su bili nomadi koji su živjeli u nestalnim karavanama, katkad i naoru-žanim, pa ih vidimo s njihovim znamenitim vodama Atilom, Džingis - Kanom, Tamerlanom itd. kao najezdu u civilizirane krajeve. I danas imamo na istoku Azije ostatke ovakovih nomadskih naroda. Naravno da ovakove porodice nisu mogle poslužiti kao temelj novom društvu; to su mogle samo one porodice koje su se razvijale iz stalnih, naprijed spomenutih naselja, bez obzira na geografski položaj. Razvoj je bio uvjetovan jedino čistočom rase koja nam je dala u kasnijim stolje-čima kulturu Egipta, Atene, Sparte itd. Chamberlain veli, po Sorokinu, o rasama sli-jedeče: »Ljudske se rase, u stvari, razlikuju jedna od druge po karakteru, svojstvima i, povrh svega, po stepenu svojih individualnih sposobnosti, kao što se razlikuju hrt, buldog, pudla i pas Nove Zemlje. Zar nema svaka čista rasa svoju sjajnu i neuporedivu fizionomiju? Kako bi se grčka umjetnost mogla podiči bez Grka?... Nema ništa tako ubjedljivog kao što je svijest o čistoči i svojstvu rase. Covjek koji pripada jed- (Sl. 2) pronalazak bio je prema našim pojmovima mo-deran. Tek porastom porodica i njihovim združiva-njem u jednu zajednicu dolazimo do prvih na-seobina koje su imale iste sociološke principe izgradnje nastamba kao i danas, jedino su različne bile tehničke mogučnosti, zahtjevi i uvjeti života. Nije postojao nikakav zakon, postojao je samo prirodni instinkt, isto kao i kod životinja, ono iskonsko i najbliže prirodi: stanovati sigurno i zdravo. Poznavanjem materije svoje okoline upo-znao je čovjek njenu primjenu, počeo je da od nje stvara ne samo orude i oružje, nego je počeo stvarati i stan za svoju porodicu. Za to mu je služila materija koja se nalazila u njegovoj okolini. Ovakovih naseobina nalazimo još i dan-danas kod divljih afričkih plemena; te su na-seobine prvobitno bile utvrdivane protiv zvijeri i elementarnih nepogoda, a kasnije i protiv naj-večeg čovječjeg neprijatelja — čovjeka. Ta su naselja dobijal^, radi praktičnosti obrane, odgo-varajuče oblike, te su se na taj način pojavili prvi počeci urbanizma. Sve, dakako, sasvim primitivno, ali ipak svrsishodno. Slivanje više porodica u jednu zajednicu ima i svoj ekonomski uzrok; na taj način se opčenito olakšava život i daje mogučnost egzistencije i onima koji su nemočni, dakle svrha sa dubokim it-si yf •> • » i .........■ - V. r« f v. r— i'-; - t.'-r ft ' \ . -i,,. .£J • !•* » H • i iNflW « # i * rn^m > h //"v^p™ . .....• c Vv. .V ;c v . . . " * ET-i; -ju V ^ uja SELINONTE PlAN'Dt lJ ACROPOLt Kf STAVKAT lOfN ifc Ve-.vi . * i. J. (SI. 4) noj čistoj i odredenoj rasi, neče izgubiti nikad svijest o njoj . . . Rasa podiže čovjeka iznad sebe; ona ga naoružava izvanrednim — gotovo nat-prirodnim — snagama. Činjenica je neposrednog iskustva da je svojstvo rase od životnog zna-čenja.« Proučavajuči urbanizam važno to spomenuti radi toga što su čiste rase dale u prijašnjim stolječima velike rezultate, a iste rase danas upravo zbog onoga razvodnjavanja pokazuju veliki nazadak. Činjenica je da jedna čista rasna sredina daje u urbanističkom smislu daleko jače rezultate, odlučne po njen razvoj. Čovjek se razvojem društva civilizirao, njegova se zajednica povečala, ona je sačinjavala cijeli jedan narod. Doš danas imamo tragove gradova iz starih vremena, po kojima možemo prosuditi opseg urbanističkog shvatanja dotičnih epoha. U ovih naroda nalazili su se utvrdeni gradovi, okruženi zidovima kao obranom od ne-prijatelja. Imamo bezbroj primjera ovakovih utvrdenih gradova u kojima se odvijao život pod odredenim okolnostima i zakonima, štoviše, imamo jedan klasičan primjer gdje je grad projektiran s velikim razumijevanjem današnjih urbanističkih principa. To je stara grčka naseobina Selinunt na jugu Sicilije iz 628 god. pr. Kr. Histo-rija ovoga grada bila je kratka ali sjajna. Grad je postojao svega dvije stotine godina i stalno je ratovao sa susjedima iz Segeste. Bio je utvr-den. Imao je po duljini 7 met. široku glavnu ulicu, koja se protezala od sjevera prema jugu, i nekoliko sporednih ulica, koje su tekle paralelno s glavnom. Po širini, pod pravim kutom, presje-calo je grad sedam do osam poprečnih ulica, i tako je ona mreža dijelila površinu grada u skoro jednake kvadrate (2, 3). Osnivač ovoga grada bio je arhitekt Hipo-tiamos iz Mileta, savremenik Periklov i autor osnove grada Pireja, Rodosa itd. Ovaj duhoviti projektant dao nam je več onda primjer jasnog, logičnog i naučnog rješenja jednoga naselja; več onda vidimo pravilno položene ulice koje rezultiraju iz ekonomskih gledišta izgradnje, pro-tivno tadanjem i srednjevjekovnom načinu izgradnje gradova. Svojim je djelima doživio tri-umf. Selinunt je, prema tome, klasičan primjer starog, utvrdenog grada, u kojem su privatne kuče, iako iz 5 stolječa pr. Kr., veoma jednostavne i, kako bismo danas rekli, funkcionalne; one su tipizirane. Istina, stari su Grči i Rimljani znali takoder pravilno izgradivati svoje gradske četvrti, ali svoje ulice i zgrade nisu prilagodivali terenu, nego su ih izvlačili do velikih višina. Oni su, doduše, time postizavali izvanredne perspektive, ali su prouzrokovali i izvanredne troškove gradnje. Najbolji je dokaz za to atenska Akropola (4), hramovi u Eleuzisu, Olimpiji, Efesu itd. Privatne kuče Grka i Rimljana bile su jednostavne, dok javne zgrade zadivljuju svojom Ijepotom i veli-činom. Dokaz snažno razvijenog shvatanja i osje-čanja pripadnosti jednoj sredini. Utvrdeni, gradovi sazidani samo u svrhu obrane stanovništva od neprijateljske najezde, postaju vremenom sve veči, dobijaju naročiti oblik tlocrta koji odgovara potrebi obrane grada sa hladnim oružjem. U Srednjem vijeku ovakovi gradovi dostižu kulminaciju, utoliko više što je i barut u to doba bio pronaden. (SI. 5) Srednjevjekovni se grad, kao što vidimo, raz-vio iz prehistorijskih utvrda, gdje se u mnogim slučajevima očuvala autohtona kultura. Prof. Sza-bo kaže u svojoj knjiži »Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji« (Zagreb 1920): »Grad (burg, riječ je indoevropska, veoma bliža grčkoj riječi jivQyoq, toranj i lat. burgus, manja utvrda) jest sredovječni utvrdeni stan, koji je nastao, kad su prilike onoga doba zahtijevale njegovu egzisten-ciju. On je imao ujedno biti i tvrdava i stan, pa je često prevladala u gradu briga za utvrdenjem svaku drugu brigu. Prvo je i najglavnije bila čvr-stoča i otpornost grada, sve što se zove udobnost tek je sporedno. Moramo se promatrajuči gradove kloniti svakog romantičnoga veličanja života u njima; tu je redovno bio krut život, borba je bila glavno«. Higijenski uvjeti po ovakovim gradovima bili su minimalni, jer su gradski zidovi unaprijed odredili prostornu površinu grada, koji se stalno razvijao i uvečavao, pa je konačno morao često da prede gradske bedeme. Vidimo ljudske naseobine izvan gradskih zidina potpuno neutvrdene i izložene navalama neprijatelja. Ni-kakovo čudo što se poradi nehigijenskih prilika u ovakovim gradovima javljaju kuga i kolera, srednjevjekovne pošasti, koje kose cijele kra-jeve. Kao primjer utvrdenog srednjevjekovnog grada donašam sliku grada Karlovca, gdje se po tlocrtnoj dispoziciji jasno vide gradske utvrde, koje točno označuju medu do koje se grad mo-gao razvijati (5). Preko ovih meda nije bio moguč razvoj grada, jer su grad opkoljavali šančevi puni vode, omogučujuči suvereno vladanje anofelesu. Slika pogleda ovo nam još jasnije pokazuje (6). Vrijeme je zbrisalo sve ono što je stajalo na putu razvoju ovoga grada. Tvrdava je postala suvišna, sravnjena je sa zemljom, nastao je spoj sa mladim dijelom grada, izvan zidina, kojega je vrijeme stvorilo upravo pred zidinama tvrdave. Ovakovih primjera imamo veoma mnogo u našoj domovini. Proučavajuči ih potrebno je razlikovati grad (burg) od dvora. Grad je sagraden na oso-bito zgodnom mjestu, ponajviše na brijegu, na uskom prostoru, svi su dijelovi stisnuti jedan uz drugog, kako bi obrana grada od neprijatelja bila što podesnija i lakša. Tražilo se da na malom prostoru bude izgraden centar, koji če pružiti neprijatelju što jači otpor. Kod izgradnje ovakovih gradova pazilo se u prvom redu na mo-gučnost obrane, dok su dijelovi za stanovanje bili sasvim sporednog značenja. Kad je nestao dvor — kaže dalje prof. Sza-bo — nestalo je potrebe dijelova za obranu, pa je glavna postala zgrada za stanovanje, dok su dijelovi potrebni za obranu zadržani neko vrijeme kao dekorativni elemenat, a konačno sasvim napušteni. Za obranu služe odsada tvrdave učinjene iz nasipa, graba i zidova, izvedenih na-daleko s bastijonima u obliku peterokuta. Razvoj savremene arhitekture daje nam več dovoljno rezultata po kojima možemo prosuditi što se hoče i kuda stremi njeno djelovanje. Danas možemo bez zabluda karakterisati, štoviše definisati, savremenu arhitekturu riječima: ona je sinteza svih duhovnih i materijalnih životnih uvjeta. Danas je več potpuno jasno da je sa-vremena arhitektura raskrstila sa starim stilovima, kao i sa vječnim oponašanjem starih oblika; raskrstila je s onim što ju je sprečavalo u njenom razvoju. Savremena je arhitektura posljedica savremene stvarnosti, današnjih pogleda i odnosa. Njena je suština funkcionalizam — svrsishodnost. Štednja, jednostavnost itd., njene su komponente. Pretstavnik joj je urbanizam. Dok su pri-jašnji gradovi, u kojima je vladala stilska arhitektura, prepuni ornamenata na fasadama, za kojima se sakuplja smeče, prašina, blato i ptičje • zmetine koje, u suhom stanju, vjetar odnaša u stanove a kiša spira na pločnik; današnja arhitektura ostavlja na fasadama samo ono što je opravdano. Poskidala je sve ono što košta no-vaca a ne vrši nikakovu funkciju, i tako su se ispunili blokovi »taksametričkim jedinicama«, ulica je postala svijetla, glatka i čista (7). Razvitak modernog grada je uvjetovan nje-govom životnom sposobnošču. Trgovina i proizvodnja njegovi su glavni činioci. Njihov pretstavnik, promet, ujedno je njihov odlučujuči ži-votni činilac. Prema tome, u modemom gradu ulica mora da odgovara prometu, i to ne samo manjem, lokalnom, nego i širokom, internacional-nom, koji ujedno veže grad sa dalekim svijetom. Radio, aeroplan i široka moderna gradska ulica jesu sinergije današnjeg doba. Čovjek je samo egzekutor. Sinergijom mijenjaju savremeni gradovi svoje oblike, jer se i pogled na život i način života mijenja. Utvrde padaju i prelaze, same po sebi, u historiju, ljudi izlaze izvan njih i život počinje da se razvija u beskonačnost. Nema više uskih granica srednjevjekovnih gradova. Stanovništvo se u toku jednoga decenija podvostručuje, daljine se medu gradovima, pro-nalaskom aeroplana i radija i usavršavanjem (SI. 7) telegrafa i ostalih prometnih sredstava smanjuju, a saobračaj medu ljudima postaje življi. Prepo-rodena trgovina i proizvodnja stvaraju sve veče kapitale, gradovi se počinju širiti na drugim osnovama nego oni srednjevjekovni, urbanizam dolazi sve više do izražaja, jer potreba za sa-vršenijom izgradnjom gradova biva sve veča. Komponente, koje gibaju ovim progresom, usa-vršavaju se, funkcionalizam se ispoljuje, sve se nastoji ujednostaviti i privesti svojoj svrsi. Sto nema opravdanja, što je samo ukras, počevši od profilovanog glavnog i kordonskog vijenca, pa do šambrane oko vratiju i prozora, uklanja se. Svuda se izražava tempo današnjeg života — brzina, a ulice dobijaju karakter cijevi pneuma-tičke pošte. Novi ideal nije više mala, usamljena kučica u zelenoj okolici na kakovom brežuljku, nego ravnica, nepregledna ravnica, po kojoj se može trasirati što veči broj ulica i trgova, sa prometom munjevite brzine; ravnica na kojoj se može sagraditi aerodrom sa kojega če poletjeti u svijet hiljade i hiljade aeroplana, da stvaraju i ruše; ravnica na kojoj se mogu sagraditi desetine i desetine nogometnih, teniških in lako-atletskih igrališta; ravnica beskrajna, po kojoj se mogu iskopati ne samo razne podzemne instalacije velikih gradova, nego pod kojom se mogu prokopati tuneli za podzemni saobračaj, jer nad-zemlje ne može više da primi tolika prometna sredstva koliko uvjetuje savremeni promet. U savremenim velikim gradovima nestala je simpatična i lirska kočija, zamijeniše je automo-bili i aeroplani. Doba je rekorda! Život se odvija velikom brzinom i svršava istim tempom svoj opstanak, uništavajuči ono što se zove ze-maljsko. Dok je prije oko velikih gradova bilo nekoliko velikih groblja, danas se nalaze kre-matoriji, koji za kratko vrijeme pretvaraju čovjeka u pepeo; time se štedi, a ujedno se privode boljoj svrsi velike svote novca, potrebne za održanje groblja. Samo je priroda ostala ista. Ona stvara život istim tempom kao i prije toliko hiljada godina. Ako promatramo tlocrte današnjih gradova, opazičemo da se dijele na one koji imaju pravilne i one koji imadu nepravilne likove, zatvo-rene ulicama. Obadvije vrste imaju svoje Ije-pote. Prema tome imamo i dva pogleda na osnovne dispozicije gradova, imamo dva staja-lišta, od kojih jedno zagovara divergirajuče smjerove ulica, i tako nema strogo zatvorene geometrijske likove; dok su kod drugoga ulice paralelne i sacHnjavaju pravilne likove. Zastup-nici prvih ideja misle da prirodu treba ostaviti onakovu kakova je, zato su im tlocrti puni »nepravilnosti«. Drugi misle da se prirodi doduše treba prilagoditi, ali je tamo gdje je potrebno treba prisiliti na poslušnost. Historija nam je ostavila bezbroj ovakovih primjera vrtova u gradu i gradova u vrtu, počevši od Semiramide pa do današnjeg neznatnog zelenog travnika pred kakovim malogradskim teatrom. Na svaki način zelenilo je danas jedan od vrlo važnih uvjeta urbanističkog shvatanja, ne samo radi njegova svojstva, da od izdahnutog čovječjeg ugljičnog dioksida stvara kisik, ne samo radi toga što u doba žege daje toliko potrebnu hla-dovinu, nego i radi estetskih razloga (8). Glavne dispozicije urbanističkih principa kod izgradnje gradova jesu: odijeliti četvrt za trgo-vinu, zanate i industriju od četvrti za stanovanje, a sve opet od onoga dijela gdje se odvija duševni život čovjeka, gdje su škole i naučni zavodi, muzeji, galerije, teatri, koncertne dvorane itd. Razvoju gradova u drugoj polovini prošloga stolječa pogodovala je veoma mnogo baš trgovina, zanati i industrija. Zato se ne smije onemogučiti ovim važnim činiocima slobodno poslovanje i, što je najglavnije, Slobodan razvoj u budučnosti. Trgovačkoj četvrti grada pogoduje zatvoreni način izgradnje. Tako se sprečava proširenje zvuka i smrada, a ružni se izgledi dvorišta zatva-raju. Razvoj ovoga dijela grada mora se pred-vidjeti regulatornom osnovom i dobrim prometnim žilama spojiti s ostalim dijelovima grada. Njegovo je mjesto tamo gdje je pristup ljudi lak, Slobodan i ne predalek, da se tako može posao uz dobru reklamaciju lako odvijati. Naročito treba paziti na to gdje če se smjestiti proizvodnja, zanati i industrija. Oni nisu vezani za trgovačku četvrt i mogu biti od ove udaljeni, na protivnom dijelu grada. Higijenske ču razloge kasnije navesti, ali su isto tako važni i regulatorni momenti. Zanat je od pamtivijeka bio prvo zanimanje čovjeka, počevši od kamenog doba pa sve do dana današnjeg. Kao takav odvijao se neposredno medu ljudima, veoma često u jednoj jedinoj sobi u kojoj je čovjek sa porodicom živio i radio. Zanat (SI. 9) prati čovjeka kroz stolječa i toliko je srastao sa čovjekom, da je postao jedno od glavnih zanimanja, naročito srednjega staleža. I u koliko ovaj rad nije smetao okolini, nalazimo zanat i danas u istom opsegu kao i prije. Tek onda kada je zanat počeo proizvadati za skladište, počeo se širiti i postao je u stambenom dijelu grada ne-poželjan, kao smetnja i štetan za čovječje zdrav-Ije, pogotovo od onoga vremena kada se pojavila organizacija rada i tipizacija proizvodnje stroje-vima. Zanat se u ovakovu opsegu zove industrija, a potrebno ga je osnovati izvan grada zato da ne bude na štetu ljudskom zdravlju i razvoju. Industriji je potreban spoj sa svijetom pomoču že-Ijeznice, vodenih i zidanih puteva, kojima se ra-zašilju produkti i dovažaju sirovine. Proizvodnja je veoma važna za društvo, jer stvara predmete koji služe kao izmjena dobara, tako zaposluje i ishranjuje velike mase ljudi. Nju možemo proučavati sa tehničkog i ekonomskog stajališta. U tehničkom smislu pod proizvodnjom smatramo izradu stvari i pridavanje ovima stano-vite osobine koje odgovaraju čovječjoj potrebi. Procese, koji ovu izradbu prate, dijeli V. Pareto na troje, i to: 1) materijalne, pomoču kojih se mijenja oblik predmeta; 2) prostorne koji se sa-stoje u mijenjaju položaja, 3) vremenske pomoču kojih se bitne osobine proizvoda održavaju ili povečavaju tijekom vremena. Ekonomski cilj proizvodnje je iznašati na tržište robu kojoj vrijed-nost ne premašuje faktičnu tržnu vrijednost, kada su im cijene u skladu sa kupovnom snagom po-trošača. Nas sa urbanističkog gledišta zanimaju svi spomenuti slučajevi, jer urbanizam mora da pruži sve mogučnosti da se gornji uvjeti ispune. Teh-nički se moraju iscrpsti sve prednosti opčih uvjeta pod kojima se stanoviti grad razvija. Odvojeno od ovih dijelova grada, koji bi smetali miru, po-trebnom za duševni rad čovjeka, treba smjestiti onaj dio grada gdje se odvija duševni posao. Skole se moraju po gradu razmjestiti tako da je djeci olakšan pristup do njih za zimskih i kišnih dana. Dj eca treba da idu u školu s veseljem, jer tamo se spremaju za život. Zato škole moraju da budu zdrave, nipošto pretrpane, u zelenoj okolini, sa dječjim igralištem, kupalištem itd. Stambeni je dio grada mirna četvrt, kuda čovjek odlazi poslije dnevnog rada da se odmori, i da na svježem zraku, u krugu porodice, uživa svoju slobodu. Srednjevjekovni su gradovi stvorili za ove ljude kasarne, kojima fale svi spomenuti uvjeti. Čovjek postaje rob jedne zajednice, za-tvoren je u četiri zida. Savremeni principi urbanizma nastoje da čovjeka spasu iz ovih tamnica na taj način, što se svuda propagira higijensko stanovanje u malim kučama za jednu, odnosno dvije obitelji, medu zelenilom ili, ako se več stambenlm kasarnama ne da izbeči, savremeni arhitekt tim najamnim kučama daje po mogučnosti najpovoljnije stambene uvjete, ide se za što večom higijenom stanovanja. Štedi se u kvadraturi koliko se god može: u kuhinji, u kupatilu, u spavaonicama, štedi se takoder i u višini soba; ali se zato svakom odraslom daje zasebna spa-vača soba; kuhinja je snabdjevena električnim ili plinskim štednjakom, toplom vodom, svaki stan ima kupatilo koje se grije plinom ili elektrikom; krovovi su zamijenjeni ravnim terasama za sun-čanje i odmor, a pored toga svi su ovi stanovi okruženi zelenilom. To su t. zv. stanovi za minimum egzistencije (W. Gropius). Spomenuču nekoliko primjera, što ih iznose svjetski arhitekti, gdje se jasno ispoljuju gornje ideje. Tony Gamier u svom djelu »Industrijski grad« donosi izgradnju stambenih četvrti u kojima on zamišlja stanovanje porodica u malim kučama, prizemnicama, najviše jednokatnicama, oko kojih suvišno zemljište, što je ostalo izvan izgradenih ploha, postaje javno tlo, zasadeno vrtom. To je javno tlo slobodno i na raspolaganje svom sta-novništvu. Ograde izmedu parcela nema, jer im je veličina jednaka izgradenim površinama (9). ^ss wm »f- .1 'i i c v n (SI. 11) M 1915 god. donaša Le Corbusier skicu grada na stupovima. Ulice su kao mostovi. Na taj se način ispod gradske, gornje površine, dobijaju ogromne površine za promet, gdje se mogu smjestiti sve instalacije za plin, elektriku, telefon, telegraf, centralno loženje, kanalizacija, pneuma-tična pošta itd. (10). 1920 god. iznosi Le Corbusier prijedlog izgradnje ulica sa zupčastim tlocrtima. Te se ulice odlikuju nepreglednim zračnim i sunčanim slo-bodnim prostorima, sa lijepim, plastičnim perspektivnim pogledom. Kuče se nalaze u sredini vrtova uz javna šetališta i sportska igrališta. Pročelja su glatka, sa ogromnim prozorskim otvo-rima u taksametričkom redu. Ritmičkim istacima tlocrtnog rješenja postizava se lijepa slika sjene i svjetla. Ovakove ulice imaju skladan izgled, jer se rješavaju kao jedna cjelina (11, 12). Iste godine iznosi Le Corbusier novi prijedlog za izgradnju nebodera u sredini Parisa. Oni bi bili u višini od 60 katova (220 met.), poredani u redovima udaljenim 250—300 met. jedan od dru-gog. Le Corbusier misli da bi na ovaj način sta-novnici tih kuča od četrnaestog kata naviše uživali potpuno čist zrak, ozaren suncem, a buka sa ulica u tim višinama bila bi potpuno nečujna. Postavljeni izravno u sredini Tuilerija, neboderi bi bili izvedeni na američki način. U pretpostavci da na svakog stanovnika ove zgrade otpada 10 m'-', stalo bi u ovaj neboder 40.000 osoba. Dakle u nekoliko redova ovih nebodera — milijuni ljudi! Oko nebodera je zamišljen beskonačan vrt sa sportskim igralištima (tenis, nogomet itd.), a izmedu nebodera smještena su brza prometna sredstva. Arhitektonsko je djelovanje ovih ogromnih tornjeva, u nepreglednom zelenilu, izvanredno. Ipak, pitanje je da li je svrsishodno i moguče u tolikoj mjeri mehanizirati savremenog čovjeka i staviti ga u strojarnicu liftova (13). Gradovi su se danas znatno proširili ukazu-juči na stoljetni rad svoje sredine. Pa to je i razumljivo, jer oni su postali središta kulture. Otuda je urbanizam i postavljen na vrlo široku osnovu. Do rezultata dolazimo tek poslije dugog i teškog študija. Danas je rad urbanistima oteščan, pošto moraju računati sa gotovim činjenicama, oni ne mogu porušiti ono što su stvorila stolječa, da bi na odredenom mjestu izveli savršen grad prema današnjim principima. U stvari danas se samo »krpari« i popravlja ono što se može da popravi, a tek novi dijelovi gradova i naselja stvaraju se nesmetano uz potpunu primjenu savremenih pogleda. Na putu ovom »krparenju« stoje interesi pojedinaca. Današnji kapitalistički sastav društva uvelike smeta punom djelovanju urbanizma, pa če izgradnja gradova po svoj prilici dobiti tek onda svoje puno značenje i doči onda do pot-punog izražaja, kada se bude provadala planska I I : I I I ! ! I I I I I M 11 I I I I . I I II I I III I I I ! II I I I I I I II I I I I I I II I : I :I I ' Mil / \ y>v / \ .. \ A- ' kolektivna izgradnja. Danas je, dakako, svaka kuča arhitektonska cjelina, dok je po urbanistič-kom načelu ona samo jedna čelija u cijelom »saču« ulica, blokova, trgova itd. Mnogi če možda pomisliti da se i danas več provodi planska izgradnja gradova, jer se to čini po jednoj regulatornoj osnovi. Medutim to ne stoji. Pod planskom i kolektivnom izgradnjom razumije se ne samo izgradnja po jednoj regulatornoj osnovi, nego i po jednom stanovitom sistemu i interesu i na račun ne samo jednog čovjeka ili nekolicine ljudi, nego u interesu i na račun sviju. (SI. 14) Slika 14 i 15 prikazuju načrt ovakove izgradnje u Rusiji za jedan socijalistički grad kod Novosibirska, gdje su nakon poleta industrije unatrag nekoliko godina urbanistički problemi došli do svoga rješenja. Pojavile su se dvije teorije, dva razna gledišta na tu izgradnju. Jednu zastupa Savrovič, I traži potpuno novu izgradnju gradova, po jednom tipu koji nosi sve atribute socijalističkog rada. Ovaj rad karakterizira težnja da se porodica utopi u zajednički život. U tom slučaju bile bi isključivo izvodene kolektivne gradnje. Druga grupa, pod vočstvom Ohitoviča (SI. 16) i Ginsburga, traži raspuštanje velikih gradova i osnivanje novih gradova sa malim kučicama u zelenilu. Mi živimo danas u doba konstrukcija, kojima je glavna svrha da se prilagode novim socijalnim i gospodarskim prilikama. Zavisi od nas da li čemo razumjeti ove mogučnosti, koje nam daje današnji materijal i konstrukcije, i da li čemo moči, u vezi s tim, pozitivno odgovoriti savre-menom shvatanju socijalnih i gospodarskih potreba. Konstrukcija uvjetuje logiku. Mi moramo biti do skrajnosti logični, i u svom mišljenju i u svom djelovanju. Ono, opet, što nije logično, nije ni lijepo, nije ni istinito. Današnje doba ima svoju estetiku od koje vode novi putevi ka istini. Arhitektura savremenog urbanizma nije u lijepim fasadama nego je u dobrom tlocrtu, diktatoru reda i stvaraocu oblika. Prema tome, savremeni život zahtijeva i novi tlocrt kuče i novi tlocrt gradova. Tlocrt je organizator života jednog arhitektonskog djela, o njemu zavisi da li če novo arhitektonsko djelo živjeti zdravim životom i biti od koristi ljudima u punom smislu riječi; tlocrt je temelj oblika i temelj duševnoj kompoziciji, on je kao znak jedna-kosti u matematskoj jednadžbi izmedu zadatka i rezultata. Kod urbanizma dolazi tlocrt do punoga značenja. Slijedečim slikama prikazujem na jed-nom primjeru razvoj Zagreba kroz nekoliko sto-Iječa. Na ovom primjeru se vidi važnost urbanizma u svim smjerovima i njegov utjecaj na razvoj ovoga grada. Gornja (16) je slika vjerojatno iz godine 1528-9, a donio ju je iz Diesdena u Zagreb Cornelius Gurlitt. Načrti su načinjeni u strateške svrhe. Tu se jasno vide dva grada jedan uz drugi, Kaptol i Grič. Prof. Szabo je mišljenja da je Zagreb prvotni naziv za Kaptolski grad. Ovdje Je utemeljena biskupija, a nema sumnje da je susjedni »Grad na gričkim goricama«, kasnije Gornji grad, postojao več od davnine uz taj stari Zagreb, pa je u novije viijeme Gornji grad pre-uzeo naziv Zagreb za cijeli teritorij grada. To je definitivno provedeno tek u 17 stolječu, a uje-dinjen je sav teritorij tek 1850 god. za Delačiča Bana. Prastari antagonizam izmedu ova dva grada time prestaje. Ovi utvrdeni gradovi imaju isti karakter kao i prije spomenuti grad Karlovac. Zidine koje su opasavale gradove vidimo djelo-mično još danas. Slika 17 pokazuje nam kako se grad Zagreb razvio preko utvrda, koje ostaju samo kao uspo-mena na prošla vremena, a šančevi nestaju potpuno. Slika katastralne mape iz godine 1862-3. Slika istog grada iz 1864 god. (18) pokazuje nam njegov razvoj, kako se sve više i više raz-mahuje, da za nekoliko decenija dobije uglav-nom današnje konture. Ako promotrimo tlocrtnu dispoziciju iz ovoga doba, primjetičemo da se grad razvijao mimo urbanističkih načela. Najbolje nam to dokazuje oblik ondašnjeg Delačičevog trga i ostale ulice, koje su zadržavale smjer no-gostupa. Mnoga mjesta izgledaju danas sasvim drukčije. Zrinjevca još nema, jedino je na slici označeno mjesto gdje če se kasnije Zrinjevac razviti u današnjem obliku. Koliko je bilo štete več onda radi pomanjkanja regulatorne osnove grada, u današnjem smislu, vidi se po tome što je llica ostala i dandanas ista kao i onih godina kada je grad imao jedva 20.000 stanovnika. Danas ima oko 200.000. llica je tek nešto malo proširena, taman toliko koliko ništa. Načrt iz 1923 god. (19) pokazuje nam Zagreb kakav je danas. Tu več vidimo, iako u malom opsegu, djelovanje urbanističkih principa. Grad dobija internacionalnu fizionomiju. Na ovom načrtu je očigledna fatalna pogreška prijašnjih vremena, kad se grad u svom početku nije ra-zvijao po stanovitom promišljenom planu. Ovako je zbijen sa sjevera bregovima, sa juga željez-ničkom prugom, dok mu je zapadna i istočna strana ostala slobodna, kuda se uistinu i razvijao. Od prijašnjih utvrdenih gradova Kaptola i »Grada na gričkim goricama« nema ni traga; je- dino — kako rekoh — ostaci zidina i nekih gra-devina. Bezglava restauratorska ruka učinila je svoje. Slijedeči (20) je načrt nova regulatorna osnova iz 1932 god., sastavljena nakon jednog inter-nacionalnog natječaja. Načrt iz 1923 ostaje isti, jedino je dio od glavnog kolodvora do Save projektiran za veliki grad. Na ovom se načrtu vidi koliko je oprečno prijašnje i današnje shva-čanje u izgradnji gradova. Opaža se kako današnja arhitektura i urbanizam rješavaju ovakova pitanja u širokim potezima ostavljajuči detalje HACB'JP .i i\li'Kn / SV'-- f//. - A? . ..... i .V"""' (SI. 19) na stranu da se rješavaju pojedinačno. Tu se vidi dijeljenje grada u male četvrti od kojih svaka ima svoju školu, svoja igrališta, parkove itd. Time je postignuta organizacija velikih masa ljudi, koje če u gradu stanovati. Riješen je problem prometa, vezana je okolina sa Sajmištem, kiaonicom, itd., a odavde, opet, sa unutraš-njošču grada. Industrija je po strani, da ne smeta. Sportska igrališta, kupališta i si. takoder su izvan mjesta za stanovanje. Svaka je škola, okružena zelenilom, u bližini svoje četvrti. Sava je predvidena plovnom, pa če industrija imati i željez-nički i vodeni put. Sve je ekonomično. ill. Higijena je — kako sam več naprijed spo-menuo — jedan od najglavnijih uvjeta u pro-gresu civilizacije stanovite sredine. Ovaj pro-gres je moguč samo onda, ako sve komponente koje ga pokreču, istovremeno i u medusobnom odnosu izvršuju svoje funkcije. Na taj način omogučuje se da korisni rezultati rada jedne potpomažu rad druge, stvarajuči nepregledan lanac u razvoju. Tehnika i higijena več su od pamtivijeka takove dvije komponente. Današnju medicinu upotpunjuje rad tehničara i omogučuje njezin razvoj. Saradnjom tehnike u medicini po- stizavaju se zapanjujuči rezultati, počevši tamo od Rontgena pa do radija. Na drugoj strani, opet, medicina je diktovala svojim napretkom tehnici smjer rada, u dodirnim linijama obih komponenata, i tako se tehnika razvijala u tome smjeru pod utjecajem — higijene. Higijena ima veliki utjecaj pri stvaranju novih pojmova i nove arhitekture. Pod utjecajem higijene nastali su savremeni zahtjevi i pogledi pri rješavanju arhitektonskih problema, nastala je poznata parola arhitekata: više svjetla i zraka! Nastojanja arhi-tekata idu za tim da se grade novi gradovi prema načelu higijenske tehnike, kako bi njihovo stanovništvo ostalo zdravo i sposobno za rad. Radi se na produženju čovječjeg vijeka: u tu je svrhu potrebna zdrava sredina pojedinih porodica, potrebni su zdravi domovi, cijeli blo-kovi, ulice i gradovi. Djelomično održavanje higijene je nemoguče, jer se prometom i medu-sobnim saobračajem nečistoča širi (21). Tako postaje higijena gradova jedan od najvažnijih činilaca u njihovoj izgradnji. Veoma je važno dijeljenje gradova u gradske četvrti prema načinu života i zanimanju stanovništva. Prometna buka rdavo utječe na čovjekov živčani sistem, a nečisti zrak i prašina djeluju na pluča kao otrov. Potrebno je onemogučiti buku tamo gdje ljudi miruju, a nečistoču otstranjivati po (SI. 20) cijelom gradu shodnlm napravama, kao pranjem, kanalizacijom, zračenjem, zelenilom itd. Isto tako kao što je potrebno zračenje u stanu, potrebno je ono i u gradu. Treba uzeti u obzir stalne vje-trove, koji vladaju nad stanovitim gradom, pa radni dio tako situirati da vjetrovi odnose smrad, nečistoču i buku, i štite dijelove grada gdje se odvija duševni život i mirovanje ljudi. Ulice moraju biti tako projektirane i situirane da Ijeti prolaznici na pločniku i kolniku imaju hladovinu. U krajevima tople klime treba da su ulice široke I zasadene drvoredom. Tarac ulica treba da bude zdrav, osobito u prometnih ulica, jer se od rdava taraca (kocke) stvara buka i prašina, kojom se pune stanovi i pluča stanovnika. Uski svjetlici moraju se likvidirati, jer oni ne daju ni sunca ni zraka stambenim prostorijama. Traži se sunce i zrak, jer treba čovjeka izvuči iz mraka neznanja i uputiti mu pogled s prašnih ulica i taraca prema suncu. Daje se ljudima sunčano svijetlo, jer je ono prvi uvjet života; bez sunca nema regeneracije bolesnih čelija organizma, nema veselja ni zdravog porodičnog života. Zato treba da nestanu uska dvorišta u kojima se redovno stvaraja prljavština, koja se vjetrom raznosila po stanovima i gradu, treba da nestanu legla ga-madi u kojima su se stvarali milijuni bacila, ljudskih neprijatelja. Slika 22 prikazuje nam u izgradnji onaj dio Zagreba, koji spada pod t. zv. regulaciju Kaptola i Dolca. Na slici sprijeda vidimo male kučice kakove obično uzimamo za primjer rdave iz gradnje gradova. Protiv ovakovih kučica higi jena vodi oštru borbu i zahtijeva da se uklone jer ne odgovaraju uvjetima higijenskog života U sredini slike nailazimo na školski primjer no-vije izgradnje gradova i cijelog kraja; takovo se gradenje protivi svim principima savremene izgradnje gradova. To je ono čuveno mjesto radi kojega se vodila duga borba u povodu pitanja kako treba da bude arhitektonski riješeno. Za regulaciju ovoga dijela bio je svojevremeno raspisan natječaj. Prvu je nagradu, kao što je poznato, dobio pok. Kovačič, ali mu nagradena osnova nije na žalost izvedena. Brzi razvoj i povečanje gradova, naročito od polovine prošloga stolječa, upozoruje nas na opasnost gomilanja ljudskih masa, koje traže zaradu na uskom i relativno malom prostoru. Higijenski uvjeti postaju u takovoj sredini sve slabiji, a opasnost od socijalnih bijeda sve veča. Gradovi, koji su projektovani i izgradeni za mali broj stanovništva, moraju danas da prime velike mase ljudi u svoje kuče. Jasno je da ovakav ambijent ne može dati dobre rezultate na polju ljudskoga progresa, i tako se stvara sredina sa velikim procentom bolesnih stanovnika, koji pa-daju na teret društva. Interes je narodne privrede da razmjer za rad sposobnog stanovništva bude što bolji i da koristan period čovječjeg života bude što dulji. Svako dijete koje umre prouzrokovalo je društvu samo troškove. Čovjek koji mlad umre vratio je društvu vrlo malo od onoga što je ono za njega utrošilo. Stoga je velika smrtnost mladih stanovnika za narodnu privredu veoma nepovoljna pojava. Higijena gradova je, dakle, važna sa gledi-šta narodne ekonomije. Svaki je čovjek dužan da vrši stanoviti rad, koji mu daje pravo da živi u stanovitoj sredini, medu ljudima. Tim svojim radom omogučuje i opravdava svoj život, on njime izdržava i ostale članove porodice koji (SI. 21) ne mogu da rade. Čovjek mora da zaslužuje više no što je njemu lično potrebno za održanje života, pa mu je tako i vrijednost radne sposobnosti mnogo veča. Višak zarade mu je potreban i za slučaj bolesti i kao potrebni prinos za održanje opčenitosti. Takav je sastav društva u današnjem kapitalističkom sistemu. Čovjek, me-dutim, ne smije trošiti više energije za sticanje novih sila od onoga što če mu trošenje donijeti. Ovo je načelo ekonomije veoma važno, naročito u današnje doba, kada su gubici narodnih do-bara na dnevnom redu. Ljudi saraduju u privredi i nadopunjuju se medusobno. Zato je potrebna organizacija saradnje. Kod Rimljana to nije bio slučaj, jer industrija nije postojala, a zanat se osnivao na privatnoj kučnoj privredi. Rimljanin je imao u svojoj kuči svoga liječnika, arhitekta, bibliotekara, muzičara, glumca itd.; imao je svoje robove koji su s prvima sačinjavali cjelinu. U feudalnom Srednjom vijeku privreda se razvija, ali kao sekundarna pojava. Tek kada su bedemi gradova uklonjeni i kada su se srednje-vjekovni gradovi počeli razvijati, postaju zanati slobodni kao temelj ekonomskog poretka u današnjem shvatanju, kojega nazivamo kapitalizam. On postaje odlučni činilac u realizaciji urbani-stičkih nastojanja. Koliko su upravo u tome privreda i tehnika usko spojeni, dokazuje prof. dr. Aleksandar Jovanovič u svojoj knjiži »Narodna ekonomija« slijedečim riječima: »Privreda i tehnika su tijesno povezane. Odvojeno vidimo tehniku samo u naučnim laboratorijumima. Ovdje je izolovanoj tehnici cilj da ispituje djelovanje fi-zičkih i kemijskih osobina materije, kao i meha-ničkih snaga. Ona nam pokazuje kakve rezultate možemo postiči obzirom na svojstva materije i prirodne zakone. Tehnika se u svom čistom vidu razlikuje od privrede. Dok nam tehnika pokazuje u kom se cilju i na koji način mogu pojedine materije i snage iskoristiti, privreda odlučuje kako če se one upotrijebiti obzirom na naše potrebe i na kvantitativnu ograničenost samih materija i sredstava s kojima raspolažemo. Svako zadovoljenje čovječjih potreba zahtijeva sarad-nju i tehnike i privrede, i stoga ih u praktičnom životu i ne vidimo razdvojene. Radi toga što čovjek ima vrlo mnogo potreba, koje može zadovoljiti sa odredenom količinom svojih sredstava, on mora činiti odabiranje i truditi se da svoja sredstva što je moguče bolje iskoristi. On se, dakle, ne može rukovoditi samo uput-stvima tehnike, nego mora voditi računa i o ekonomskoj strani svakoga svoga postupka. Nije samo dovoljno da čovjek zna na koji če način sa materijama i snagama, s kojima raspolaže, postiči izvjestan cilj. Njemu je isto tako potrebno da procijeni da li če sa ustrošenim sredstvi-ma postiči i največe zadovoljenje, maksimum koristi. Čovjek, dakle, mora da postupa po načelu ekonomičnosti, mora da se rukovodi ekonomskim a ne čisto tehničkim obzirima. Tehnika nam, na primjer, pokazuje kako se podižu že-Ijeznice. Privredni momenti, medutim, odlučuju gdje če se željeznice graditi i da li, možda, nije probitačnije da se umjesto željeznice izraduju drumovi.« Nezdrava okolina onemogučuje čovjeku da, radi smanjenja radne sposobnosti, dovoljno za-raduje za održanje sebe i svojih, pa tako pada sa svim članovima svoje obitelji na teret društvu. Na taj način zdrav čovjek mora da radi i za ovakove članove društva, te tako se ispoljuje potreba pojačanja rada zdravih edinica, a uvjeti života se pogoršavaju. Što je nezdravija okolina, to su životni uvjeti sve teži i opčenita bijeda je na domaku. Urbanizam mora da da zdravu okolinu i da poveča radni kapacitet zdravih ljudskih jedinica, on mora da da zdrave radne centre, tjelesne i duševne, i zdrava odmarališta. Urbanizam ima več u tom smjeru dobre rezultate, jer se naučnim putem dokazalo produženje čovječjeg vijeka. Obzirom na otsudni utjecaj urbanizma u razvoju čovječanstva, od nekoliko godina urbanizam je postao svuda disciplina koju sačinjavaju iskustva sociologa, arhitekata, inženjera, histo-ričara umjetnosti itd. Kilometri i kilometri zem-Ijišta, koje je donedavno pokrivala zelena trava, pretvoreni su u ulice i trgove. Stvoreni su redovi kuča bez potrebnih socialnih obzira. Djelovali su uglavnom interesi pojedinaca, interesi kapitala, i tako doskora naši gradovi nisu bili ništa drugo nego mjesta za nagomilavanje ljudskih masa. Urbanizam je postavio ovaj problem na pravo mjesto, naučno ga riješio, i danas več vidimo tipove savremenih gradova kao rezultate organizacije rada. Ova organizacija je dovela do tipizacije proizvodnje, pa se tako i izgradnja gradova prilagodila ovom nazoru. Tipizacija je čedo sadašnjice, a ima svoj duboki korijen u ekonomskom shvatanju društva. Ona nas je dovela od najmanjeg predmeta u proizvodnji do tipa savremene ulice i, tako, do tipa savremenog grada. Svaka organizacija rada uvjetuje organiziran primitak i izdatak, uz pretpostavku minimalne upotrebe materijala, a maksimalnog konačnog efekta. Ona se najbolje ispoljuje u industriji, gdje se sve ujednostavnjuje, sve dobija svoj naročiti tip, da bi se tako omogučila proizvodnja stro-jevima, u serijama, na hiljade komada. Zato otpadaju razni komplikovani oblici proizvadani rukom radnika, za koje je bilo potrebno mnogo vremena da ih se svrši. Tako se razvila i gradevna industrija, gdje je organizacija rada omogučila da baci na tržište hiljade komada tipizirane robe, stvorivši na taj način naročiti tip okoline. Pro-izvodnjom tipiziranih prozora en masse htjelo se postiči pojeftinjenje ove robe, često na račun njene kvalitete. To je, uostalom, i suština industrije, njene dobre i rdave strane; uz ostalo, povečanje produkcije pomoču strojeva, smanje-nje potrebe radne snage, a kao rezultat — nezaposlenost. Aristotel definira grad kao mjesto na kojem ljudi provode zajednički život u plemenite svrhe. Ta plemenita svrha sastoji se u olakšanju i usavršenju života bližnjeg. Nagomilavanje ljudskih masa po gradovima treba dakle da posluži u gornje svrhe, a ne u svrhu medu-sobnih izrabljivanja, pa tako ovaj razvoj treba podvrči naučnoj kontroli. Vidjeli smo da urbanizam, kao sinteza svih naučnih komponenata koje zasijecaju u ovu oblast, rješava sva gornja pitanja. Pretstavnik urbanizma je ulica kojom se odvija lokalni i svjetski promet. Ona služi u prvom redu prometu, pa je treba kao takovu i tretirati, osobito tamo gdje je promet od eminentne važnosti po život stanovnika. Opčenit je oblik ulice ravna linija; ulica vodi raznim smerovima, obično pod kutom od 90", i dijeli tako grad na skoro jednake kvadrate. Izgled ovakovog grada biva jednoličan, bez naročitih perspektivnih pogleda kojim su se odlikovali srednjevjekovni gradovi, a naročito stari gradovi. To se nastoji danas postiči zupča-stim tlocrtima. Trgovi koji se osnivaju da olakšaju promet, nisu više ono što su bili u Srednjem vijeku, naime stjecište gradana za javne rasprave i manifestacije, ili mjesto gdje su se izvršavale kazne i objavljivale odluke vlastodržaca. Saobračajni putevi su arterije privrednog organizma. Kroz njih struji privredni život naroda. Ulice i trgovi su krajnji dijelovi ovih arterija, iz kojih pulzira život gradova i naselja. Radi toga je promet svjetski problem, kojim se bave mnogi veliki gradovi. Od velike je prednosti teorija da se u jednoj točci sastaje više prometnih žila, uz dobar nadzor. Ovakova točka mora biti vidna i pregledna. Promet na trgovima ne smije biti za-državan, pa je mišljenje E. Henarda o rotirajučim centrima ispravno. Velika odgovornost pri rješavanju urbanističkih zadataka leži na projektantu regulatornih osnova, jer njegovo djelo ne zahvata samo period od jedne, dvije ili nekoliko godina, nego period stoljetni. Njegovo djelo preživljavaju mnoge i mnoge generacije, užlvajučl dobru ill trpeči zlu stranu njegovih ostvarenih ideja. Projektant treba da upozna sve potrebe stanovite sredine, treba da upozna sve sile koje njom po-kreču. On ne smije biti diktator i svoju volju nametati razvoju jednoga grada. Valja najprije upoznati položaj i osobine stanovništva dotič-noga grada, njegove kulturne i umjetničke kvalitete. Na projektantu leži velika odgovornost, jer on mora da predvidi razvoj grada za mnogo godina unaprijed, te prema tome riješi probleme škola, bolnica, prometa, tvornica itd. Upravo kaošto ga kod osnivanja jedne zgrade vodi glavna misao ekonomije, higijene i funkcionalizam tehnike itd., tako ga iste misli treba da vode i kod osnivanja gradova. Rad i strojevi služe održavanju tempa života. Čovjek postaje u svom radu sve više mašiniziran, radnik broj X u nepreglednim radlonicama. Dokle je broj X cijeli broj, dotle može postojati, kao razlomak pada na teret društva. Istraživalački zavodi proučavaju pod kojima če uvjetima ostati X što duže cijeli broj. Proučava se stroj i čovjek do maksimuma, da bi se od njega mogao maksimum postiči. Proučava se ishrana, zdravlje, dužina života, sposobnost za rad, ekonomski napredak; proučavaju se urbanističke mogučnosti, normalni progres i, kao pozitivna posljedica toga, rad, kapital, opčeniti napredak, a kao negativna posljedica — nerad, bolest, kretanje masa ljudi i emigracija. Naučni istraživalački zavodi čine tako veliku pionirsku službu spajajuči nauku sa praksom. Deviza je svega ovoga naučnog rada: pravi čovjek na pravome mjestu. Naši savremeni gradovi i naselja treba da dadu ovakova čovjeka. GOETHE O DILETANTIZMU U GRADEVNOJ UMJETNOSTI (1799) Dilentantizain u gradevnoj umjetnosti Pomanjkanje pravili majstora-graditelja u odnosu prema potrebi lijepe gradevne umjetnosti vodi ka diletanti/mu; naročito kad imučnici, koji žele da grade, isuviše raštrkano žive. Putovanja u Italiju i Francusku, i naročito lju-ba\ za vrtlarstvo, veoma su pogodovali tome dile-tantizmu. Diletanti nastoje da se što više približe iskonskoj gradevnoj umjetnosti. a) Sirovo drvo. kore i t. d. b) Teška arhitektura, dorski stupovi. c) Oponašanje gotske arhitekture, d) Arhitektura fantazma i osjeta. e) Sitničavo podražavanje velikih oblika. Poradi njene tobožnje neophodnosti ona se pri-činja laganijom nego što je i lakše se damo pri tome zavesti. Korist dilcntantizma u gradevnoj umjetnosti Ona l>udi slobodnu produkcionu snagu. Ona vodi najbrže i naj neposredni je od materije obliku, od grade pojavi, i odgovara s toga najvišim čovjekovim sklonostima. Ona budi i razvija smisao za uzvišeno, prema čemu ona uopee više naginje negoli prema lijepom. Ona zavodi red i mjeru, i uči da i u korisnom i u oskudnom treba stremiti prema lijepom izražaju i izvjesnoj slobodi. Opeenita korist diletantizma, što 011 čini ugla-denijim i u slučaju sirovosti budi izvjestan smisao za umjetnost i tamo ga širi gdje umjetnik ne bi mogao nadoči, važi naročito i u gradevnoj umjetnosti. šteta dilentantizma 11 gradevnoj umjetnosti Poradi velike poteškoče, da se 11 arhitekturi pogodi karakter, i da po tome bude čovjek raznoličan i lijep, diletant, koji toga ne može doseči, uvijek če ])rema prilikama svoga vremena ili 11 oskudnost ili u prenatrpanost, ili u naduvenost ili u ispraznost zapasti. Jedno arhitektonsko djelo medutim, koje bivstvuje samo sa ljepote svoje, sasvim ji; ništavno a ko ova usfali. Poradi svoje idealne prirode vodi ona lakše no ma koja druga umjetnost ka fantastičnom, što je upravo ovdje najštetnije. Pošto se samo rijetki mogu putem suštih zakona o Ijepoti uzvinuti slobodnom obrazovanju, lo zapada graditelj-diletant lako u sentimentalno i alegoričko gradenje i traži da karakter, koji nije znao u Ijepoti naei, ovim putem utvrdi. C.radevni diletantizain, nemočan da ispuni lijepu svrhu, škodi naravno stvarnoj svrsi gradevne umjetnosti: uporabljivosti i udobnosti. Puldieitet i trajnost arhitektonskih dijela čini štetnost diletantizma 11 ovoj struei opčenitijoin i traj- nijom, i podržava rdav ukus, pošto ovdje, kao uopče u umjetnostima, razvikano i posvuda rasprostran jeno opet kao uxor služi. Ozbiljna namjena lijepih gradevnih dijela stavlja ili sa najznačajnijim i najuzvišenijim trenucima čovjeka u vezu, a aljkavost 11 ovim slučajevima pogor-šava djelo upravo tamo gdje je ono moglo biti sa-v ršeno. Preveo s njemačkog 15 o g d a n II a j a k o v a e , Zagreb IV. MEDNARODNI KONGRES ZA NOVO STAVBARSTVO Na krovu ladje SS. Patris 11. je zboroval od 29. VII. do 13. Nlll. t. I. IV. mednarodni kongres za novo stavbarstvo ob udeležbi 18 narodov, in sicer na poti Marseille—Atene. V Atenah so se vršila ob izredno veliki udeležbi oblasti ter občinstva raznovrstna predavanja in za javnost je bila prvič odprta velika, grafična razstava »Funkcionalno mesto«. Na tej razstavi je bilo prikazanih 30 mest iz raznih delo\ sveta (od Berlina, Londona, Pariza do holandskih kolonija I nih naselbin) z istega vidika, da je bila mogoča neposredna medsebojna primerjava. Razstava je vsebovala načrte, ki upoštevajo .zgodovinski razvoj kakor tudi raznolike gospodarske in socijalne razmere v posameznih mestih. Na podlagi tako obsežnega, dejanske razmere upošteva jočega gradiva se je smatral kongres za kompetentnega in upravičenega, da izreče mnenje o vzrokih danes splošnega kaosa v gradnji mest in da poda istočasno smernice za obvladanje kaotičnih razmer v sodobnem stavbarstvu. Delo kongresa se je radi stalnega in nemotenega kontakta udeležencev na krovu ladje vršilo pod jako ugodnimi razmerami. Namerava se izdaja knjige »Funkcionalno mesto na osnovi razširjenega grafičnega gradiva, ki je bilo razstavljeno v Atenah. To delo naj bi bilo začetek večje serije publikacij o gradnji mest. Ker bodo pripravljalna dela za nameravano izdajo zahtevala daljšo dobo, bo že zbrano gradivo v obliki potujoče razstave dostopno širšim zainteresiranim krogom. Naloga mednarodnih kongresov za novo stavbarstvo je bila od vsega početka ta, da daje smernice za sodobno stavbarstvo ter da vrši pijonirsko delo. Radi tega se zdi sprva nekako čudno, da je kongres pod vzel analizo današnje gradnje mest. Spoznanje, da osnova skoraj vseh mest ni dorastla današnjim razmeram, je prodrlo že v širše in tudi nestrokovne kroge. Obstoja obsežna literatura o urbanizmu, obstojajo nešteti idealni načrti mest, večini šol za arhitekturo so priključeni posebni seminarji za urbanizem (izjemo dela Jugoslavija!). Oblasti so poskušale s stavbno-policijskimi predpisi odstraniti nekatere nedostatke današnjih cest. Basel 11. pr. ima raz- širjen načrt za okoliške cone, ki naj uredi način za/.idavc za ves mestni okoliš, in že leto dni dela na njem poseben mestni regulacijski urad. A kaos radi tega ni postal manjši. V Berlinu je bilo v povojnih letih cca pol milijona ljudi nastanjenih v novih stanovanjih; obstojala je možnost moderne izgraditve mesta, a danes Berlin komaj da izkazuje stremljenje po sodobni zazidavi. Dejansko so se dosedaj izjalovili vsi poizkusi, prilagoditi obliko naselbin sodobnim potrebam. Izzveneli so morali negativno, ker so se hoteli sanirati vedno le posamezni primeri in zdraviti simptomi namesto bolezni. Bolezen pa ni vezana na posamezen primer, marveč je vedno ista, pa naj se izraža v zastoju prometa v ulicah starega mesta, v stanovanjski mizeriji delavstva, v kupičenju poslovnih poslopij ob prašnih cestah ali pa v napačni namestitvi industrije sredi stanovanjskih okrajev. Resnično objektivna diagnoza je možna le na mednarodni osnovi, radi tega je IV. mednarodni kongres za novo stavbarstvo obravnaval ta problem. Treba je bilo dobiti pregled kaotičnega mestno-stavbnega delovanja ter določiti obseg nadaljnjega dela. Iz sredine kongresa je bil stavljen predlog, da se ne izda kakršnakoli resolucija, marveč da se zbrano gradivo izpopolni ter znanstveno predela. S tem pa je bil smisel in duh kongresa zgrešen: naloga kongresov je bila vedno načeti nova vprašanja ali znana vprašanja razmotrivati z novih vidikov. 1928. I. so bile v La Sarraz-u postavljene splošne smernice, na čelu katerih je stal moto: »Misija mednarodnih kongresov za novo stavbarstvo je zadati arhitekturi zopet prvobitno nalogo, ki leži v gospodarskih in socijalnih težnjah«. To je bilo prvič, da so tehniki načeli tako daljnosežna vprašanja, ki si jih kongresi od tega časa vedno zastavljajo in jih rešujejo. Za obdelavo statističnega gradiva se bodo k sodelovanju pritegnili v še večji meri kot dozdaj specialisti. Prof. Neurath (Dunaj) je že sedaj pri grafični predstavi funkcionalnega medsebojnega odnosa vseh mestno-stavbnih faktorjev doprinesel dragoceno gradivo. Ima svojstven sistem, ki na nobeni sliki ne prinaša več, kakor je neobhodno potrebno, in to tako, da vsak laik lahko razume. Razen velikega, bolj 'programatičnega dela so bile na dosedanjih kongresih jako korenito predelane posamezne tehnične naloge, tako n. pr. v Bruslju horicontalno smuč-no okno. V Atenah se je kongres odrekel stranski tehnični temi. Zato pa so nudile Atene udeležencem možnost, da so osebno premotrivali grško antiko na licu mesta in na ta način študirali sodobno arhitekturo s principi jelno drugega vidika. Le Corbusier, ki je sam pred 25 leti romal na klasična tla Grške, je izvajal v svojem prvem govoru: »Zgolj estetski čuti in dojmi niso predmet diskusijske teme, ta kongres je kongres tehnikov. Ako so med njimi pesniki — tem bol je«. Med udeleženci pa niso bili samo pesniki, temveč tudi slikarji. Na povratni vožnji iz Aten je govoril Fernand Leger o razmerju med slikarstvom in arhitekturo. Zahteval je od arhitekta le belo steno, na katero lahko slikar pričara stensko sliko. Izdatno dalje je v tej diskusiji posegel Alfred Roth (Ziirich), ki hoče uporabiti barvo kot arhitektonsko oblikovno sredstvo, da iz. stavbnega telesa ustvari plastično-slikarsko kompozicijo. To naziranje izvira od nekaterih holandskih abstraktnih slikarjev (Mondrian in neoplastiki). Navedeno tezo je pobijal prof. Ma-holy-Nagy, ki prav kot slikar zavrača slikovito arhitekturo. Sam je v »Bauhaus-u« napravil jako iutere-santne poizkuse o funkcionalni uporabi barv /. upoštevanjem fizikalnih, praktičnih in psiholoških faktorjev'. Da visoko razvit barvni čut kubistov moderno arhitekturo lahko nenavadno obogati, je nedvomno. Napačno pa je s formalno-estetsko uporabo barv preskočiti naravni razvoj. Ing. arch. D. Fatur NARODNA EKONOMIJA Jednu od najvažnijih doktrina u kompleksu tehničkih nauka je ekonomija, na kojoj se temelji sav privredni život naroda. Mi tehničari, kao pionir i svjetske civilizacije, treba da se na tome polju temeljito upoznamo sa narodnom ekonomi join i da proširimo svoje znanje u tome smjeru. Ovo je pitanje od velike važnosti za naš rad: svakidan imamo posla, na jednoj strani, sa materijom i njenom pro-izvodnjom, a na drugoj strani sa novcem ili, kako ga je neko duhovito nazvao, »ekouoinskom krvi . Ljudi u privredi saraduju i dopunjuju se u tome poslu. Mi, kao tehnički stručnjaci, moramo biti upu-čeni u suštinu ove saradnje u kojoj imamo velikoga udjela. Dr. Aleksandar Jovanovič, profesor narodne ekonomije na beogradskom univerzitetu, napisao je i izdao u vlastitoj nakladi udžbenik narodne ekonomije (cijena 100 Din). Ta je knjiga izvrstan priručnik i za nas tehničare. Poučava nas, na popularan način, što je privreda i kapitalizam, a što se razumijeva pod državom i javnim poretkom; tu je povučena paralela izmedu tehnike i privrede i ukazano u čemu je njihova kolaboracija; ova nam knjiga otkriva zakone narodne privrede i tumači nam što je »dobro«. Iz-vanredno je zanimljiv onaj dio koji govori o proizvodnji i njenim opčim pojmovima. Mi arhitekti i inženjeri obično ne ulazimo u srž ekonomskih pitanja; ali je od velike važnosti da se upoznaju činioci proizvodnje (priroda, klima, kapital). Organizacija rada je naše djelo i glavno oružje tehno-kracije, pa je potrebno da baš nosioci teliničkog pro-gresa — inženjeri i arhitekti — upoznaju ovu organizaciji! ne samo sa tehničke nego i sa ekonomske strane. Na kraju nas ova odlična knjiga uči o historiji ekonomskih doktrina; poradi originalnog tretiranja pojedinih problema ona ima karakter izvornog udž-benika. Arh. Marko Vidakovič Proizvodi Samoborka d. d. - Zagreb Originalna Terrabona suha žbuka za fasade upotrebljava se danas najviše u savremenoj arhitekturi PARKETE hrastove i bukove sa i bez polaganja uz konkurenčne cijene Narodno d. d. Parketunion Zagreb Beograd Trg Kralja Tomislava 10 Wilsonov trg 1 Telefon 85-25 Telefon 28-029 Brzojavke: Parketunion, Zagreb-Beograd Zastupstva: Dubrovnik: Prvo dalmatinsko trg. društvo Ljubljana: Zlatko Pire, Šelenburgova 7/1. Niš: Naum Čermilo I drug Nova Gradlška: Fridrik Holčuh I sin Novi Sad: Našička tvornica tanina i paropila d.d. Osljek: Našička tvornica tanina i paropila d d. Skoplje: Keramika, Karadordeva 13 Slav. Poiega: Trgopromet d. d. Sombor: Našička tvornica tanina i paropila d. d. Subottca: Gustav Fister ml., Fra Ješe trg 6 Vel. Bečkerek: Trgovačko d.d. Vel. Kikinda: V. Reich, drvar, Kralja Aleksandra 87 Vinkovcl: Vilko Ornstein Suho lepljene znamke vezane plošče (šper-plošče) »Ukod« PRVA JUGOSLAVENSKA TVORNICA UKOČENOG DRVA D. D. TVORNICA: SUŠAK. Telefon štev. 5 SKLADIŠČA: BEOGRAD, Pariška ul. 13 LJUBLJANA, TyrŠeVa C. 51 ZAGREB, Samostanska ul. 8 Telefon štev. 27-704 Telefon štev. 32-49 Telefon štev. 85-48 Stalna zaloga: okume, jelše, bukev dimenzije plošč: 220/122, 200/122 LE JUGOSLOVANSKA TISkARNAVLJUBLIANI