Poštarina plačena a gotovom God. XII. Broj 34. U Zagrebu, 30. augusta I94o. Pojedini broi Din i.— Narod, koji se odreče ma i jedne stope krvlju i znojem otaca svo- , jih natopljene zemlje nije dosto- jan da se nazivije na-odom J Prije godim dana kros čitavu je prvu polovicu kolovoza, a i kros dobar dio druge, sva javnost u državi bila u nekom grozničavom iščekivanju. Nije to bilo samo u Jugoslaviji. Srbi, Hrvati i Slovenci, gdjegod izvan granica živjeli, s istim su, a možda još i večim uzbudje- njem, pratili dogadjaje u domovini. Razumljivo je da ni mi nijesmo ostajali ravnodušni. Istina, svaki je od nas imao u raznim strankama, grupama i pokretima svojih simpatija i antipatija, svojih prijatelja i protivnika, ali to nam je kao slobodnim gradjanima u slobodnoj domovini i moralo biti slobodno. Možda se je jedan više, a drugi manje zagrijavao za ovu ili onu ide- ju ili ideologiju, no svima je nama jedna misao . bila ipak zajednička. Sve je nas pro- žimala jedna želja, jedna (ežnja: da domo¬ vina bude velika i jaka i da sva brata u njoj budu zadovoljna, smirena i sretria. Kao Hrvati pak, teznuli smo posebice za tim, da baš Hrvati budu u svim svojim na¬ cionalnim aspiracijama zadovoljeni. U zraku se osječala bura, koja se pri- bližavala i koja je imala da prohuji nad Evro pom, te joj prodrma temelje. TJ takvim časovima zlo državi, u kojoj narod nije za- dovoljan. Slabost pozadine najjače osjecaju prve Unije. I mi smo to i te kako osječali. Zato smo življe željeli da konačno ta naša po- zadina bude što sredjenija, što čvršča i što zadovoljnija. Zbog toga je trebalo likvidirati dugogo- dišnje borbe, koje su iziskivale goleme na¬ pore i žrtve, koje su trošile največi dio narodnih snaga. Osjetala se instinktivno popibelj, koja se bliža, a jasno je da te na¬ rodne snage, koje su se trošile u medju- sobnoj borbi, biti potrebnije za daleko bo¬ lje, Ijepše i uzvišenije ciljeve. Konatgo je u subotu 26. kolovoza pro¬ šte godine, nekoliko dana prije nego što je buknuo ovaj strašni rat, objavljeno, da je sakliučen sporazum. Prije godinu dana mi smo na ovom istom mjestu pozdravili narodni sporazum. S mnogo smo a/iše nade i vedrine gledali otada u budutnost. Od onda je prošlo godinu dana. Plodovi toga značajnoga čina nijesu izostali. Do¬ movina je jata, narod spremniji da doteka svaki udar vihora, jedinstveniji u obrani svote slobode i svojih prava. Danas se izgradjuje domove, utvrštuje se pozicije, popravljaju temelji, kako bi se zajedniika kuta lakše oduprla orkanu, koji huji nad Evropom i prijeti da nam i ovaj skromni, s toliko muka i žrtava steteni do- mak. poruši ili bar okrnji. Zahvaljujuči aktu od 26. kolovoza pro¬ šte godine Jugoslavija je izdržala u miru dosad"*nju buru. Bog sam zna, gdje bismo mi svi danas bili, da su se sporovi, koji su do tada bili zaoštreni do vrhunca, nastavili i tokom prošle kritične godine. Kao djelo smirenja Jugoslavije, kao po- ietak nove ere u životu hrvatskoga naroda, čiji smo sinovi, mi smo lani u to doba po¬ zdravili sporazum Pozdravljamo ga i da¬ nas na prvu godišnjicu njegovu, uvjereni da on znati izgradnju zajedničke nam kute. Jugoslavija prema svojim susjedima Na obljetnicu potpisa sporazuma Cvetkovič—Dr. Maček održana je u Za¬ grebu sjednica vlade. S te sjednice iz¬ dano je službeno saopčenje, u ko jem se s obzirom na pitanja vanjske politike, o ko j ima je na sjednici raspravljeno, kaže: »Vlada narodnog sporazuma posvetila je na današnjoj sjednici naroči tu pažnju pitanjima vanjske politike Naš stav u ovim velikim europskim dogadjajima svima je dobro poznat: Mi slijedimo po¬ litiku čuvanja mira našega naroda i politiku iskrene i prijateljske politike i ekonomske suradnje sa svima našim su¬ sjedima, a u prvom redu s velikim su¬ sjedima Njemačkom i Italijom. — Kra¬ ljevska vlada je sa zadovoljstvom kon- statirala sretne rezultate, koje je do sada postigla ovakovoni svojom akcijom i želi, da i ovom prilikom podvuče da prijateljstvo sa Njemačkom i Italijom nije konjunkturnog karaktera. več da se zasniva na našim bitnim interesima. Niz posljednjih godina jasno je pokazao svu uspješnost ove suradnje koja svakim danom postaje sve prisnija Danas, kada se cio svijet nalazi na prekretnici i kada se pojavljuju nove smjernice u pogledu preuredjenja po- retka u Europi, Jugoslavija je svijesna, da u ovim dogadjajima mora takodjer sudjelovati. Kraljevska vlada se stoga nada, da če naši veliki susjedi, sa ko- jima nas vezuju prijateljske veze shva- titi napore jedne prijateljske jemlje.« ZAHTJEVI SLOVACKE MANJINE U MADZARSKOJ na podme ju škoilstva, vjere, prosvjete i administracije Jedini slovački tjednik u Madžarskoj, koji zastupa interese u Madžarskoj — ko- jih ima po slovačkoj statistici preko 600.000 — objavio je nedavno članak, u kojem traži za slovačku manjinu prava, u smislu govora pretsjednika madžarske vlade grofa Pavla Telekya. U članku se izmedju osta- loga kaže: »Slovaci u Madžarskoj savjesno ispu- njavaju svoje dužnosti prema državi. Slo¬ vak redovno plača porez. Ispunjava svoje vojničke dužnosti. Kadgod mu se uruči po¬ ziv, odlazi bez pitanja na vojnu dužnost. On respektira propise vlasti, premda mu se uručuju na nepoznatom jeziku. Manji¬ na treba da ima svoja prava. Garantira ih sam pretsjednik vlade. Mi imamo pravo da upotrebljavamo svoj materinji jezik svuda i konsekventno. Gdje nam se to na brutalan način ne do- zvoljava, žigošemo svaki pojedini slučaj, a tražit čemo strogu istragu. Tražimo da se može slovački pjevatl, moliti se i propovijedati u svima crkvama gdje su Slovaci, jer Krist je rekao: učite sve narode. Svečenici, koji ne ispunjuju Kristov nalog i koji se ne drže naredaba ministra pretsjednika. moraju biti uklo¬ njeni. Tražimo da se odmah premjeste oni svečenici iz manjinsk ; h krajeva, koji ne znaju ni da pročitaju propovijed i koji su največi neprijatelji plemenitih namjera mi¬ nistra pretsjednika. Tražimo slovačke škole u onim opčina- ma, gdje smo u večini. Tražimo da se suspendiraju učitelji, koji cirkularima zabranjuju djeci da se mole slovački i koji sakupljaju potpise za madžarsku školu, što je proti v intenci ja ministra pretsjednika i ministra prosvjete. Tražimo da se smjesta otpuste željez- nički činovnici, koji hoče nasiljem da ma- džariziraju imena namještenika. Tražimo da se dozvole slovačke kaza- lišne priredbe na siovačkom jeziku; traži¬ mo dozvolu za rad Društva katoličke omla- dme i ostalih društava, jer nam ministar pretsjednik izričito garantira kulturnu slo- bodu. Tražimo da se primjerno kazne oni lju¬ di, koji nas vredjaju i nakon objavljivanja zakona o zaštiti narodnih manjina. Tražimo da se službeni spisi u manjin- skim krajevima pišu na siovačkom jeziku. Tražimo da suci i bilježnici u slovač- klm krajevima i u krajevima gdje je mije- šano stanovništvo, razgovaraju sa stran¬ kama na siovačkom jeziku. Kršitelje čemo prijaviti mjerodavnim oblastima. Tražimo da činovnici i predstavnici oblasnih ureda u narodnostno miješanim krajevima razgovaraju sa strankama na siovačkom jeziku, da se službena akta i molbe primaju na siovačkom i da se stro¬ go pazi na podčinjene administrativne či- novnike, žandare i policiju, da ne čine ne- pravdu. ZAKAJ NI ..ISTRA m Ni težko naslutiti odgovora in tudi podpore svojih naročnikov. Dolžniki so v prvi vrsti po pram listu. Od njihovega odziva zavisi ker drugače, poleg vseh drugih težkoč, list še naprej boriti za svoj obstanek. Čez nekaj dni bodo dobili vsi posebno opozorilo naše uprave s poštno prej vsaj del zaostale naročnine, č e ž e dolga, ako želijo, da jih še naprej s Obenem naprošamo tudi zabijo na »Istro« in mi se bomo potru dosedaj. Ali sme »Istra« prenehati V tem vprašanju se skriva tudi o nost vsakega pravega čitatelja. PRETEKLEGA TEDNA IZŠLA? ga ne skrivamo. List potrebuje večje klicani, da izvrše svojo dolžnost na- predvsem redno izhajanje našega lista, ki jih ni težko pogoditi, se bo moral tisti, ki še niso poravnali naročnine, položnico. Prosimo jih, da pošljejo čim- ne morejo poravnati vsega matramo za naročnike. - vse os ta le prijatelje, da ne po¬ dili, da bomo list redno izdajali kakor z izhajanje m? dgovor in v njemu se nahaja tudi dolž- RAZVOJ NJEMACKOGA SKOLSTVA U JUGOSLAVIJI Njemačka realna gimnazija u Zagrebu Uredba o otvaranju nove srednje škole Pregled medjunarodnih dogadjaja: U »Narodnim Novinama « od 26. VIII. proglašena je uredba o njemačkoj gimnaziji u Zagrebu. Uredba glasi: »Čl. I. Njemačkoj evangeličkoj crkvenoj optini odobrava se izuzetno od § 5. i. §.127. zakona o srednjim školama otvorenje pri¬ vatne realne gimnazije s pravom javnosti u Zagrebu. — čl. II. Privatna njemačka real¬ na gimnazija s pravom javnosti u Zagrebu ima se držati svih zakona i drugih propi- sa, koji su na snazi za javne realne gimna¬ zije. — čl. III. Profesori te škole moraju imati kvalifikacije, koje se po zakonu tra- že za profesore srednjih škola. Njihovo po¬ stavljanje odobrava Banska Vlast banovine Hrvatske. — Čl. IV. Privatna Njemačka realna gimnazija s pravom javnosti u Za¬ grebu može otvoriti u školskoj godini 1940- 1941. I., II. i III. razred, a u buduče poste- peno svake godine po jedan razred. — Čl. V. Poslije otvorenja IV. razreda može se na toj školi svršiti niži tečajni ispit, a po¬ slije VIII razreda viši tečajni ispit. — Uredba stupa na snagu s danom objave u »Narodnim Novinama*. TKO ČE POLAZITI NOVU GIMNAZIJU Evangelički biskup dr. Popp, senator, dao je suradnicima zagrebačke štampe iz- javu o njemačkoj realnoj gimnaziji u Za¬ grebu. koja če se otvoriti na jesen. Dr. Popp je naglasio, da je zagrebačka evan- gelička crkvena opčina zatražila otvorenje ove gimnazije i da če je ona izdržavati, ali da če ipak biti interkonfesionalna. te če je moči polaziti djeca svih krščanskih vjeroispovijesti. U gimnaziju primat če se u prvom redu djeca Nijemaca iz Banovine Hrvatske i Jugoslavije, zatim iz Reicha i drugih država. Ako banska viast odobri, primat če se u gimnaziju i stanoviti posto- tak hrvatske djece. Evangelička crkvena opčina zamolit če bansku viast. da u nje¬ mačkoj realnoi gimnaziji imenuje ravna¬ telja iz redova njenih banovinskih srednjo- školskih profesora Nijemaca. koie če evan¬ gelička opčina predložiti i plačati. Nastavni jezik bit če njemački, osim za hrvatski je¬ zik. hrvatsku književnost, povijest i zem¬ ljepis, koji če se predavati na hrvatskom jeziku. Od stranih jezika davat če se u gimnaziji veča pozornost engleskom je¬ ziku nego francuskom. kao što se to čini i u Reichu. Profesori bit če evangeličke i katoličke vjere. Na koncu je biskup dr. Popp naglasio, da postoji cpravdana nada, da če nova njemačka gimnazija, kao što i njemačka pučka škola u Zagrebu, biti u gradjanstvu sa simpatijom primljena, te da če njeno otvorenje naiči u Reichu na največe sim¬ patije i pružiti Nijemcima dokaz o kultur- nom shvačanju hrvatskog naroda. VLASTITI NJEMAČKI DJAČKI DOM UZ REALNU GIMNAZIJU Ravnateljstvo nove njemačke realne gimnazije, koja se otvara početkom škot¬ ske godine u Zagrebu, razaslalo je na nje¬ mačke roditelje okružnicu, u kojoj ih po¬ ziva. da svoju djecu upišu u tu gimnaziju. U proglasu se veli. da če u školu biti pri¬ mljena sva njemačka djeca, djevojčice i d.iečaci. bez obzira na vjeroispovijest i dr¬ žavljanstvo. Naučna osnova njemačke real¬ ne gimnazije u skladu je s naučnom osno- vom drugih državnih realnih gimnazija. Profesori gimnazije bit če Nijemci. koji su svoje nauke svršilj dijelom u Jugoslaviji, a dijelom u Njemačkoj. Vodstvo gimnazije bit če povjereno profesoru srednjih škola Hans Kiihnu ili sveučiiišnom asistentu dru Karlu Weberu. Djeca, koja dolaze iz pro- vincije. moči če za prvo vrijeme stanovati u ovdješnjim več postoječim internatima ili privatnim kučama. ali se nastoji. da se več u toku prve školske godine uredi vla- stiti njemački d.iački dom. PRIVATNA NJEMAČKA GIMNAZIJA U BEOGRADU Ove godine otvorit če se — kako jav- IJaju iz Beograda — prvi razred njemačke privatne gimnazije sa pravom javnosti u Beogradu. Ostali razredi otvarat če se po- stepeno. sve do osmoga. U NAŠEM NEPOSHtDNGM SUSJEDSTVU dominiraju posljednjih dana neki dogadjaji, koji zaslužuju posebnu pažnju. Mislimo ovdje na grčko-talijanski spor, koji je izbio u povodu umorstva Dauta Hodže, o čemu smo izvjestili u prošlom broju lista. Stanovito vrijeme nakon čina lalijanska štampa i talijanski radio počeli su optuži vati Grčku radi progona Albanaca i krše nja neutralnosti, ističuči da se Grčjca samo prividno drži formule neutralnosti, a u stvari da simpatizira s Engleskom, koja na vodno namjerava zaposjesti neke grčke baze Talijanski lislovi iznosih su da če Italija biti svakako ona, koja če se domoči taiijan- skih uporišta, u koliko bi se pokazalo, da' Engleska doista namjerava uz privolu Grč ke poslužiti se grčkim pristaništima. Kako je talijanska protugrčka kampanja bila ne obično ostra nije čudo, da se u Grčkoj a i izvan nje pojavila sumnja, da je to uvod u nove teže komplikacije, možda čak i iz- ravnu intervencija Položaj je na neko vrijeme bio u toliko teži, što je gotovo neposredno nakon što je izbio spor jedna podmornica torpedirala grčki krstaš »Hellk. koji je bio usidren pred otokom Tinos u grčkim vodama. En gleski listovi su javili da se radilo o tali- janskoj podmornici, dok su Talijani taj čin pripisivali Englezima Umješna diploma¬ cija a i novinstvo našlo je medjutim proku- šan izlaz još iz vremena gradjanskoga rata u Španjolskoj n onoj poznatoj formuli, da je brod torpedirala podmornica »nepozcate narodnosti«. Medjutim i jedan i drugi dogadjaj ka¬ rakteristični su više kao simptomi sadanjega spora, u kojemu je Grčka, kao mala država, nužno prisiljena na defenzivnu ulogu Za sada se još cijeli ovaj spor — u vezi s ko jim albanski listovi iznose otvoreno zahtjev za teritorijalnim ispravcima, a ni talijanska štampa toga ne krije, zaodijevajuči te za htjeve u plast aibanskoga nacionalizma — nalazi u centru novinske polemike, a njime se dakako bave i kabineti u zainteresiranim prijestolnicama. Diplomacija na obim stra- nama živo radi, pa valja sačekati kakvo če se rješenje nači, da li za zelenim stolom ili pak primjenom drastičnijih sredstava. Mo- guče je i jedno i drugo, samo je pitanje, koje če bolje odgovarati željama i intenci- jama ne samo Grčke i Italije, kao nepo¬ sredno zainteresiranih država, • več i ostalih faktora, koji imaju pri tom riječ. Odlučna če takodjer biti i ocjena, koji je način rje šenja u danome momentu prikladniji. *** U Craiovi — da i dalje ostanemo u su sjedstvu — uspješno se nastavljaju prego¬ vori izmedju Bugara i Rumunja u vezi s pitanjem Dobrudže. Dok je u pogledu nove bugarsko-rumunjske graniee čini se nadjena formula, koja nije u svim detaljima još po¬ znata, dotle se još imaju raspraviti financi- jalna pitanja i pitanje izrojene stanovništva. Kako su to veoma važna pitanja ne treba još očekivati kraj pregovora u Craiovi, čiji uspješni završetak nije medjutim u pitanju. Druga je stvar s madžarsko-rumunjskim pogad jan jima. Prva faza tih pregovora za vršena je neki dan u Turn Severinu, ali negativno. Tok pregovora bio je ukratko ovaj: najprije su Madžari podnijeli svoje prijedloge, koje su Rumunji odbili. Potom su Rumunji podnijeli madžarskoj delegaciji svoje konkretne prijedloge, koji su takodjer bili glatko odbijeni. Razlika izmedju onoga što su Madžari tražili i onoga, što su Ru munji pripravni da im dadu, bila je i odveč velika, a da bi mogla poslužiti za bazu pre govora Na to je došlo do prekida pre govora. Dok se opčenito očekivalo da če doei do nove faze pregovora, došlo je izne¬ nada do sastanka četvorice ministara vanjskih poslova — Njemačke, Italije, Madžarske i Rumunjske — u Beču. što če donijeti taj sastanak još se ne zna pozitivno dok ovo pišemo, ali je svakako ovaj sastanak znak, da i Ber¬ lin i Rim žele da se madžarsko-rumunj- ski teritorijalni pregovori što prije li¬ kvidiraj u. *** Kratki ovaj prikaz treba upotpuniti spo- menom žestokih zračnih operacija, koje se vode iznad Engleske i iznad Njemačke Po broju aviona. koji sudjeluju u borbi, i po intenzitetu samih operacija vidi se. kakva je velika uloga namijenjena zračnom oružju U tim borbama ne štede se ni aparati, ni njihova posada, a najmanje se naravno štede neprijateljski objekti, koji se nemilice uništavaju. Od operacija na afričkom bojištu valja spomenuti talijansko osvajanje britanske Somalije, kome se u Italiji pripisuje veliko strateško značenje, dok se na engleskoj strani talijanski vojnički uspjeh promatra u^ mnogo čednijem svijetlu. Nakon Somalije očekuje se sada početak operacija na drugim britanskim pozicijama, a po pisanju talijan skih listova moguče je da to bude Egipat. MIKANA 2. ISTRA« BROJ 34 Jelo i pice u Statutu Kastavskom Razmatranja o stva rima, ko je nisu samo prozaične... Kapi tul 1: Naj prvo dužni su kme¬ ti od Kastva na svako leto dati u tu val- putiu 1 ) sto marak, svaka marka libar * i 2 * * ) osam, i to ima ju mej sobom složit i u nedelju za Martinju zbrojit je temu val- putu. K a p i t u 1 2: Ošče smo mu dužni dat desetinu od vina, janjac, kozlič i od sva- koga žita, a ta valput je dužan od te de¬ setine dat svim stare] im i plovanu jedan obed na svako leto ča se zove Kraljev pir. K a p i t u 1 3; Ošče se ima to dese- tinsko vino prodavat po čem najdraže poteče kmesko, i ima se počet prodavat i na tovernu') postavit u nedelju pred svetu Luciju; i ne mozi niedan prodavat vina na toverni dokle gosposko teče, pod penu libar pedeset, i da ima platit sve vino gosposko koliko ga se onda najde. Kapi tul 27: Ošče na dan svetoga Jakova ta opat’) ima dati strašcem 5 ), ki čuvaju grada, jedan spud vina i jedan mesta kadi se ti Česni prodaju, jedna četrt volovja mesa i dvanajst kruh od j rešta. 18 ) dopuščenja sudac; i da ti bekari tega veči dio. Kastavski statut prelazi suve- oderanoga mesa te velike živine nemo- zite prež štimanja prodat, pod penu sol- dini četrdeset. Kap it ul 53: Jošče za tih muži ki prebivaj u na tem Voloskem i totu u tem Preluke, 1 ”) te ribe loviti budut, za to ordinamo: da ta suca od leta mozita slo- bodno penu suprot tem svakem naložit i postavit da oni od takovih ulovenih rib jednim pravim delom budu u mesto, grad, nositi i na plače prodavat kako je pravo i podobno. K a p i t u 1 57: Jošče temu dvorni- ku 14 ) ima svaki kmet na svako leto da- vati soldini četin aliti jedan badnjič vi¬ na; i temu svakomu kmetu jest dužan njegovo vino na tovernu prež plače kli¬ cati. 18 ) Jošče temu dvorniku gre na dan sve¬ toga Jakova tamo na Opatie od svake toverni jedan soldm vina i od svakoga soldin svaki. Kapi tul 28: Imamo zakon na Sen- su 8 ) pojt s križem k svetomu Jakovu i tem česčanom 7 ) ima dat opat jedan spud v ina, i po jedan hlibac, koliko ih bude. Kap it ul 30: Ošče odluči gospodin Ivan Faturnar 8 ) i svi stare ji da niedan tovernar ne mozi u jednoj konobe ni u hiše tovernit dvojega vina, pod penu li¬ bar osam. Kapi tul 65: V dan 29 juleja 1591. Visoko naučeni, plemeniti, zveličeni go¬ spodin Wolfgango šronc, arciduka Karla oc’ Austrie otajni svetnik i kanciler, ka¬ pitan u Kastve, njega milosti logotenent plemeniti gospodin Ivan Zanki, Matej Crljenac, Matej Tonkovič suci ordinarii i ostali svetniki kastavski nahodeči kako renom šutnjom čas i preko uoojstva a kako nebi prelazio nreko »Černiče (= ča- robnice, vještice), ter bi imela s vragom dela« (Trsatsk' 37) i »ženske glave, ka je noseča, ter bi pošla pod krunčicu da se pozakoni« (isti 39) lli preko »udovice i žakna« vrbničkog (28). Mogao bi tko reči, da u Kastvu ili nije uopče bilo uboj- stava ili, ako ih je bilo, nisu se kaznila jer, valaj, niti ima zločina ni kazne bez zakona. Jest, kad bi Statut pretstavijao kodifikaciju cjelokupnog prava, pretva- ranje nepisanog običaj nog u pisano pra¬ vo, neki naš zakon od XII ploča. Ali ni¬ je tako. Običaj ostaje i pored Statuta glavni izvor prava osobito privatnog, a na pismo se stavlja što bi mače moglo biti neizvjesno i sporno ili što treba sa- vremene izmjene i dopune. Tako se Sta¬ tut prema potrebama života povečava poput Edikta rimskog pretora. Ali prav¬ na povijest bi bila zahvalnija kastavskim zakonodavcima da su stavili na pismo još više pravila, osobito iz nasljednog prava, jer bismo ih danas točno pozna¬ vali a ovako ih možemo tek da naga- djamo. To bi poznavanje imalo i prak¬ tične koristi u doba kad smo u moguč- nosti da, mjesto prepisivanja tudjeg, unesemo u naše zakone vlastito samo¬ niklo pravo. Pa šta onda ima u Statutu da oprav- da upornost, kojom su ga naši djedovi branili izdržavši i pet krvavih buna? »Plačila«, po njemu, nisu bila mala. I temu valputu i tema sucema i tem svet¬ nikom i temu satniku i temu dvorniku i tem markarom. Materijalni interes nije dakle bio prvenstven. Duša zakona na- ti bekari kastavski jesu do se dobe činili ših predaka nalazi se u njegovom kapi- preko zakona prvo udržanoga, i tako od | tulu 81 u kome čitamo: Kap it ul 41; Jošče svaki koga sta- . sa( j a na p rvo narejujemo i statujemo: da reji izberu i meju svoj svet 9 ) postave ta jest dužan gospodinu plovanu i svem re¬ dovnikom i svetnikom dati jedan obed ili večeru. Kapitul 42: Jošče ta satnik 10 ) na svako leto more za sebe zet van od stra¬ že od tih dvanajeste deseti od svakoga deseta kmeta vinur 11 ) s poznanjem teju dve ju sucu, i tako od svakoga stana ov- čarskoga jedan sir. Od toga ima svako leto davati gospodinu kapitanu, gospodi¬ nu plovanu i svim stare jem i kancelaru jednu večeru pred mesopustom ponede- lak, pak jedan obed na dan svetoga Ja¬ kova tamo u Opatie, paki jednu večeru ponedelak po svetem Mihovile. Kapitul 50: Rečeni gospodin opat jest na svako leto od tega kostanja tema sucema i satniku u Kastve dužan dati svakomu jedan star kostanja kastavske mere, j ere su ti njemu dužni svoju obla- stu pomagati suproti svakomu ki bi či- nil škodu u rečenom kostanjevu. Kapitul 52: Jošče, po starom obi¬ čaju i zakone tem bekarom za to mesto narejujemo: za svaku živinu kada bude dognana pred stari borg 13 ) ili nutar, ni¬ ma se van peljati do tretega dne prež ') valputia je kapitanija, a valput (staro- njemački: valtbote) je upravni izaslanik, predsjednik feudalnog gospodara, po doma- ču: kapitan, iiji je glavni zadatak bio po¬ birati »stivre, dacije i druge angarije« (kap. 63). ‘) Libra se opet dijeli na 20 soldini. Približna vrijednost toga novca razabire se iz samog statuta: za soldin se dobije hljeb kruha (kap. 27), tetvrt »badnjiča« vina (kap. 57). Pošto uz ietvrt vola ide dvanaest hljebova (kap. 27), rekao bih, da su hlje- bovi od soldina bili dosta krupni. 3 ) Konoba. *) Poglavica crkve sv. Jakova u Opatiji. *) Stražarima. *) Uzašašče (Ascensio). f ) Učesnicima (u procesiji). ') Fatumar = Ventura. Feudalci »von Walsee« bil su, za Veprinčane, »Favaliči« (Statut Veprinački — uvod). ‘) Dva suca su se birala svalee godine, a dvanest » svetnikov« doživotno. Ako bi koji od njih umro ili inaie prestao biti sa- vjetnik, ostali su mu koopcijom postavljali zamjenika. 1 °) Zapovjednik straže sastavljene od 12 »sirašcev«. Djelokrug i nagrade satnika u novcu, navodi kap. 43: Temu satniku od svakoga pozvanja ča jest u našem kunfine i od svakoga posesa, ča se na pravde spo¬ zna, gre mu soldin osam; od svakoga žu stanja ( — popravka) mere soldin jedan , od svakoga domačega, koga stavi u peržun. soldin četiri; od gosta (— stranca) soldin osam. Zato ima držati stražu na dne i u noči puli vrat gradskih i po svuda kako se njemu od sudac ukaže. Dužan je zločince hitati i na konop vezati i u peržune čuvati < zločinca s temi strašci do mesta smrti sprovoditi i te sohe (— vješala) temu osu- jenomu s temi strašci na mesto pripraviti i načiniti. Jošče ima u grade čuvali za vri me od velike suše, da ne bi se oganj učt- nil, od koga bi mogla škoda bit u grade, i s tem dvornikom da ima po svem meste čt- nit klicat, da svaki čuva svojega ognja, da se ne bi kakva škoda pripetila. ”) vinur (wenn nur?) = ali samo. ") Burg, Kaštel veliko meso, ča je meso govedje i toli- kajše ovčje meso nimaju seč prež Štirni pod penu s. 25, ke peni gre četrti del onomu ki kuža 17 ), a ostanak gospodinu kapitanu i sucem ordinariim; a skopče- vinu po beči pet, a kozinu i jarčevinu po tri beči, a škopac po soldini dva 18 ). I da nima niedan kmet ni človek, budi ki se hoče, vane grada bekarit pod penu s. 25; razvi 19 ) dopuščamo bekarit na Vo¬ loskem. I da ima se meso štimat po suče Petre Marote ili Tomiče Tomiciče, ili po Rokine Zavidiče. I da rečeni bekari jesu obligani dat najprvo mesa gospo¬ dinu kapitanu, plovanu, sucem ordina- riem, starejem i kancileru; ki bekar nebi hotel tih više rečenih mesom akomodat mimo sveh oneh drugeh, da pada penu libre dve, ohranjujuči drugeh kaštig. 20 ) Ošče narejujemo da niedan bekar ne mozi na dan vazet za se nego jedno obi- šte a ); ako bi vede vazel nego jedno obi- šte, zapada penu s. 2, toliko bekarom u Kastve koliko na Volosken. Ovaj je »kapitul« kasni ji dodatak Sta¬ tutu. Statut je, prema Tomičičevom pri- jepisu bio napisan god. 1400, a prema mišljenju Račkoga g. 1490. Datirani do- daci u Statutu počinju sa kap. 58, a sa godinom 1546 i idu do kap. 81 (g. 1614). Zato Rački (u Akademij inom izdanju Statuta 1890 g.) naziva kap. 1 do zaklj. 57 »prvobitnim« tekstom Statuta, koji bi bio stavljen na pismo odjednom g. 1490. Razloge za Tomičičev datum a protiv Račkovog ostavljamo za drugi put. Još je na jednom mjestu govora o kastavskom staranju za blagoutroblje: u kap. 47. Nnaime na Belu nedelju »po mise pred crikvu svete Trojice« biraju se tri mar kara »i ti isti mar kari jesu du¬ žni teh sto marak izterati i tu valputiu dati i splatiti kako je zakon«, »i na svr- šenju razloženja (- reparticije štivre) k večere ima priti plovan, ta dva suca od leta i kanciler, — i h takovoj večere ti novi markari tri svaki ima pomoč z je¬ dnu kokošu«. II Kako vidimo, kuhinja \ trpeza su u našem Statutu obilno zastupane, obilni- je nego svekoliko gradjansko pravo, ko¬ me su posvečena svega četiri kapitula u deset redaka (kap. 21—24), obilnije nego li i kazneno pravo, koje u drugim pri¬ morskim Statutima zauzima njihov naj- “) Dalcle Preluk a ne Preltlka. '*) Opčinski sluga, ls ) Izvikivati da je stavio vino na »ma tiču«. ") Vijenac, pletenica (česna, kapule). ”) (a) kuzd = tužio. 11 ) pošto je škopčevina bolja od jarče- vine, vidi se da su »beči« nov sitan novac, na koji se dijeli soldin. u ) Razum, osim što, izuzetno. m ) ostavljajuči sucima ovlaščenje da uda¬ re. pored ove. i druge kazne. “) bubreg. Rački primječuje da je to nepoznata riječ. U gornjoj Istri govori se i danas »obist« (»boluje na obisteh«). »Ki buduči se skupili (2 suca, 12 čla¬ nova užega, 24 člana širega sveta, pul- čanov, osim dvojice spriječene) za mno¬ ge potrebščine i prejudici, ki ovomu pošt. komunu čine naša gospoda, a na- vlastito za jednu sentenciu, ku su uči- nili na Reke na šesnajst marča 1652 su¬ prot svetniku Jur ju Bratkoviču, i radi Rečine, ku bi hotili gospoda mat poda se; a buduči da je bila vazda pod oblast pošt. komuna kastavskoga; i druge mno¬ ge stvari ke nam čine suprot našemu staremu zakonu i običaju; i penu ku su storili 100 marak sucem i starejem, da nimaju sudit prež Petra Krstula (= go- spodska pridvorica); za to buduči pošt. svet razumel ti takovi prejudici, bi od- lučeno od svega sveta, da ta sentencia nima se obdržat, nego ako je ča ta su¬ dac Bratkovič pregrešil, tako neka ga gospodin kapitan i suci i stare ji imaju sudit i kaštigat, kako je stari običaj; a ne da se na Reke sudi i sentencie čine, buduči da ovi grad i pravda ima oblast sudit kriminal i civil«. To su dakle naši stari, i uz cijenu krvi, branili: teritorijalnu cjelokupnost i autonomiju. Kroz taj kapitul oni nam i danas, u doba pomračen j a razuma i pada svih duhovnih vrijednosti, doviku- ju ispod čempresa na Sv. Luciji, aa je bolje poginuti nego sramotno živjeti. Kao i stari oštronosi gospari sa Minajla na Lapadu: »Nullo bene libertas vendi- tur auro«. Sloboda se ne prodaje ni za ko ju cijenu. Ovu osnovnu crtu kastavsku istakao je vrlo toplo pok. ljubljanski profesor Mihajlo Jasinski (Zbornik znanstv. ras- prav juridič. fak. ijublj. univerz za god 1928, str. 65.). Zbog toga čemo mu rado oprostiti jednu netočnost u jogledu na¬ šega Statuta. On naime piše (cit. Zbor¬ nik za god. 1923-24, str. 120» da prvo štampano izdanje kastavskog Statuta potječe od ruskog profesora M. Vladimi- rovič Budanova (u Petrogradu 1880). To¬ čno je naprotiv, da je Statut bio štam- pan prvi put u zadarskom časopisu »Pra¬ vo« godine 1874 trudom dra Matka La- ginje. Zbog Barba Mate, svete uspome- ne, stalo nam je da se ova činjenica utvrdi. m. — Ma, Zvane, ne užaš bit ta proto. A ča se nečemo malo i nasmejati ispod brka? Jezik našega zakona, osobito u sta¬ ri j im kapitulima, je za jezikoslovce riz- nica, a za nas čakavce, in oartibus infi- delium, — Kraljev pir. Cesta upotreba zamjenice ta—to daje joj, kao kod Bu- gara, značaj spolnika. Istarski šavrini je i danas mnogo upotrebljavaja, na pr, »Ta stara je bolna ta mlada leži. Ta stara tu mladu za nogu drži«. A posto- janje dvaju sudaca daje Statutu prilike da se obilno služi dualnim oblicima. Ele, zbog tih zamjenica — spolnika — i te dvojine htjela su, još prije starog rata (1914—1918) dva slovenska učenjaka, da nam, na osnovu nečesove »teorije o di¬ ferenciaciji«, htjela su, rekoh, da nam zdipe Kastavštinu onako otprilike, kako se je knjaz Nikola zabrinuo bio, da če Hrvati oteti Srbima Vuka Karadžiča te je, ako čemo da vjerujemo A. G Mato¬ su, u pjesmi zagalamio: Usred grdnog, bračo, trlabuka NAŠA KULTURNA KRONIKA Slovaška kritika o Sedmaku Slovaška revija »Slovenske p o h 1’ a- d y« objavlja v svoji zadnji številki (6—7) kritiko Sedmakovega romana Kaplan Mar¬ tin Čedermac, ki je izšel v slovaškem pre¬ vodu v Bratislavi. Kritik Jožef Ambruš pi¬ še med drugim sledeče: »Osnova Sedma¬ kovega romana se ne naslanja na vnanje okornosti in dogodke, marveč se razpreda iz občutljivo reagirajoče osrednje postave. Kaplan Čedermac je človek čustva, ki tudi svojega svetovnega nazora ne utemeljuje razumsko, ampak čustveno, živliensko. s ‘' uci rT ! akov Čedermac ie torej za- pismk v obliki romana o duševnem življe¬ nju duhovnika, evangeljsko vnetega in opri¬ jemajočega se toplote rodne krvi, ki ga muci usoda naroda in vernikov. Tu ne ere za kolektivističen roman, kar tudi noče in ne more biti. kajti kdor pozna ta kot slo¬ venskega narodiča ve. da se v teh kraiih v posameznikih zrcali narodno živlienie in to prav duhovnikih, ker narod ni imel'ni¬ koli namere upreti se in upor bi bil tudi sicer brez koristi. Zato v romanu ni mogo¬ če iskati nekih masnih dramatičnih napeto¬ sti. ki bi na široko razhudile gladino živ¬ ljenja. Duhovniki navadno izhajajo iz na¬ roda. nosijo torei v duši tragiko narodne manjšine, vedo. kai se da storiti, kaj ne. in končno so to ljudje, nad katerimi stoiiio še strogi cerkveni zakoni. In tako se pro¬ blematika tega življenja umakne navzno¬ ter. njeni nositelii so posamezniki, ki jih nadzirajo in preganjajo, zlomljeni sami v sebi in padajoči v pesimizem. Če ie imel Sedmakov roman uspeh na Slovenskem, ga zasluži nrav tako tudi pri nas. ker nam enaka problematika raste na iugu. kjer bo še sčasoma dobila ta tragi- zem. Prevajalčev izbor ie bil torei zelo dober in tematično aktualen. Pričakujemo od Geraldinija, da se bo sistematično ukvar¬ jal s slovensko književnostjo in da bo obo¬ gatil slovaško prevodno književnost tudi s slovenskimi deli iz starejših obdobij « KUŽA MARIJA PETELINOVA DOBILA TRETJO NAGRADO ZA NAJBOLJŠI DRAMSKI PRIKAZ O KRALJU TOMISLAVU Zagreb avgusta 1940. — Društvo za postavitev spomenika kralju Tomi¬ slavu je razpisalo nekaj nagrad za naj¬ boljša gledališka dela o prvem hrvat- skem kralju Tomislavu. Prvo nagrado je dobil Tito Strozzi, drugo V. Peroš, a tretjo Rade Meštrovič, ki je spisal hi- storijsko dramo v 3 dejanjih »Prva kro¬ na«« pod geslom »Slava dedom«. Po¬ zneje se je ugotovilo, da je to ime povsem neznano in da se za tem pseu- donimom skriva naša rojakinja Ruža Petelinova, članica Društva slovenskih književnikov, znana prevajalka nemških (Wagner) in hrvatskih (Gotovac) libre¬ tov. Tudi sama piše librete ter je za znano Gotovčeve simfonijo »Orači« na¬ pisala dolgo pesnitev. Ruža Marija Pe¬ telinova je znana pesnica, pred kra¬ tkim je objavila nekaj pesmi tudi v hrvatski reviji »Savremenik«. Naši ro¬ jakinji čestitamo za uspelo delo. ALOJZIJ GRADNIK V ITALIJANSKEM PREVODU. Tržaški pesnik Dario de Tuno je pre¬ vedel za literarni tednik »Meridiano di Roma« pesem »Srečanje« našega rojaka Alojzija Gradnika. * Dr. Lavo Čermelj dopisni član bolgar¬ skega kulturnega društva. Znana bolgarska kulturna ustanova »Slaviansko družestvo« v Sofiji ie imenovalo za svojeea dopisneea elana našega rojaka dr. Lava Čermelja s sledečo motivacijo: naučno. splošno in pu¬ blicistično delovanje za zbližanie in kul¬ turno sodelovanie slovanskih narodov, nai- ve ^ D . a . za utrditev in razvoj prijateljstva ter ožjih stikov med Bolgari in Jugoslova¬ ni. Čestitamo! Kroboti če da nam zdipe Vuka! Istina je doduše da su Kastavci, u brojnom nizu gospoštija, od Favaliča do Vranicana, bili pali jedno doba i pod »deželu Kranjsku« (kap. 63) i da ih zato neki još uvijek zovu »Kranjci«, ali je istina takodjer da se oni na taj »pri- vržak« srde, kao što pokazuje i ova priča: Došao putnik (ajente) na Kastav¬ štinu da prodaje satove. I kud ga nez¬ goda ima prvom da nanese nego u Jur- čiče-Milihe, gdje žive najtvrdji Kastavci, koji su Kastavstvo podigli bili na ste¬ pen »nacije« tako da nisu htjeli biti ni Istrijani a kamo li Kranjci. I ponudi ajente Andri Gržinovom koji je baš rankunom čistio graju: — Kranjče, oš kupit reloj? Andre ga, ne zato što ne oi žetio sata, nego zato što ga je naziv razljutio ,ne- ljubezno odbi: — ča če meni tvoj vražji reloj? Kad se svaue, je dan; kad se sinrkn^, je noč; kad sam lačan grem jist; kad 'jam sa¬ nj iv grem spat. ča če meni tvoj praški (od riječi »prasac«, a ne Prag) reloj? Počekaj da te malo I da ni ajente bizero pobegal, bil bi mu, po majku miša, odsekal glavu z ran- kunoml Zvane Kastavac BROJ 34. »ISTRA« STRANA 3. TEŽKA PROMETNA NESREČA PRI COLU Pet mrtvih in deset ranjenih Gorica, avgusta 1940. — V zadnji Številki našega lista smo prinesli kratko vest uradne agencije o veliki prometni ne¬ sreči, ki se je zgodila na Goriškem. Po ita¬ lijanskih listih posnemamo sledeče podrob¬ nosti o nesreči, ki se je zgodila dne 9 avgusta. Ob 5. popoldne se je vračala z dela sku¬ pina delavcev, vslužbenih pri tvrdki Mar- jS chioro iz Vicenze, ki je prevzela cestna de¬ la na odseku Col—Podkraj. Delavci so se peljali na kamjonu državnega cestnega po¬ djetja. Na avtomobilu jih je bilo 17 delav¬ cev, ki so se odpeljali v Ajdovščino, potem ko so dobili izplačano tedensko mezdo. — Kamjon je vozil z veliko brzino po strmi cesti, ko je nenadoma na ovinku srečal cest¬ ni valjar. To se je zgodilo na ovinku pri Dovču na 65. km. Šofer je takoj prijel za zavore, toda te na žalost niso funkcionira¬ le. Težko vozilo je trenutek nato že pre¬ bilo ograjo in padlo v 50 m globok prepad. Nesrečo so opazili vojaki in drugi civilisti v bližini, ki so takoj priskočili na pomoč, ter pričeli izvlačiti ranjence in mrtve izpod ruševin. Pri padcu so bili 4 delavci ubiti, 12 pa jih je bilo ranjenih. Ranjene so vo¬ jaški avtomobili in goriška rešilna postaja »zelenega križa« odpeljali v goriško bolni¬ šnico. Med potjo je še en delavec umrl, ta¬ ko da se je število mrtvih povečalo na pet. Med ranjenimi so sledeči: Josip Furlan,- star 31 let, iz Prvačine, Ivan Gregorič, 18 let, iz Prvačine, Silvester Furlan, 19 let iz Prvačine, Franc Furlan, 30 let iz Prvačine, Radislav Leban. 19 let, iz Stare gore, Jo- sip Beltram. 29 let, iz Stare gore, Josip I Stanič 32 let, iz Trsta in Fortunat Gre- I gorič, 33 let iz Bukovice. Pri nesreči sta ostala nepoškodovana gg šofer in njegov pomočnik, ki sta bila takoj H aretirana. Zagovarjata se, da so zavore de gg lovale, toda zaradi gramoza se je kamjon H spodrsnil. V kolikor nam je znano, niso H pri tem italijanski listi prinesli imena H smrtno ponesrečenih in ostalih ranjencev || Sodeč po imenih ranjencev, so med mrtvi- |g mi gotovo skoro sami naši ljudje. Med ra ■ njenci je tudi nekaj težko ranjenih, točno m število pa ni znano Oblasti še naprej pre m iskujejo in iščejo vzroke te velike nesreče. B PERGNGSPERA UNIČUJE- VINOGRADE Pet odstotkov letošnjega vina bodo 1 uporabili za produkcijo pogonskega materijala Trst, avgusta i940. Peronospera, naj- večja trtna bolezen, je letos težko prizadela italijanske vinogradnike. Zaradi tega bo le¬ tošnji pridelek mnogo manjši kakor v prej šnih letih. Največ škode so pretrpeli vino¬ gradi v Piemontu in Apuliji. V Toskani bo letina za malenkost slabša, na Siciliji sred nja, znatno pa so slabo obrodili vinogradi v okolici Napolija. Tu je pričakovati komaj 40 do 50 odstotkov srednjega, pridelka zad njih let Poleg tega pa je še ta nesreča, da grozdje zori z veliko zakasnitvijo. Še naj¬ boljše je stanje vinogradov v Emiliji, ob Gardskem jezeru in Trentu. Stanje na tr¬ žišču pa je zelo živo. Zanimivo je. da do mača potrošnja raste in da raste tudi izvoz ki je predvsem namenjen v Nemčijo in Švi¬ co. Domača uporaba je narastla predvsem zaradi tega, ker ni kave, za to pa ljudje pijejo mnogo več vina. ki so ga v mnogih italijanskih krajih že preje pili mesto za- jufrka. Cene na tržišču so stalne zaradi splošne prepovedi povišanja cen, toda ta B prepoved se ne more' v popolnosti izvajati g| pri vinu in se je tako prav za prav cena vinu B povišala. To opažamo tudi v Julijski Kra- I jini. kjer se nadejajo naši vinogradniki vsaj nekaj dobička od vina. Uradno je javljeno, da bo letošnja trga tev dala 52—53 miljonov met. stotov gro¬ zdja od tega bodo pridelali kakih 34 miljo¬ nov hi vina. Pet odstotkov tega vina pa bo¬ do uporabili za pridobitev alkohola, ki ga bodo zmešali z bencinom, da se tako zmanjša uvoz te dragocene tekočine. 150 tržaških delavcev odšlo v NEMČIJO. Trst, avgusta 1940. — V zvezi z 20.000 italijanskih delavcev, ki so že deloma odšli na delo v nemške tovarne, ie odpotovalo dne 22. t. m. v Nemčijo tudi 156 delavcev iz Trsta. POVEČANA PROIZVODNJA ELEKTRIȬ NE STRUJE. Trst, avgusta 1940. — Proizvodnja električne struje v Italiji je tega leta zna¬ tno porastla napram lanskemu letu. V teku prvih sedem mesecev 1939 je proizvodnja znašala 10.128 miljonov KWh, medtem ko je v istem razdobju letošnjega leta znašala že 11.061 miljonov KWh. * Po informacijah italijanskih uradnih krogov bo letos znašala produkcija celuloze 1,000000 stotov. Lanskega leta so pro¬ ducirali samo pol miljona stotov, a 1. 1934. samo 70.000 stotov. Italijani upajo, da bo Produkcija celuloze v 1. 1944. dosegla 3 do 4 miljone stotov, kar bi popolnoma zado¬ stovalo za kritje domačih potreb. POPRAVI! V zadnji številki našega lista je bil krivo naveden datum, ki se mora gla¬ siti 15. augusta in ne 9. avgusta, prav tako bi morala biti tekoča številka 33 in ne 32. Prosimo čitatelje, da to vpo- števajo. — Uredništvo. OLITIČKE BILJEŠKE TALIJANSKILISTOVI 0 OBLJETNICI SPORAZUMA Talij anske novine prenose članak agencije Stefani povodom obljetnice potpisa sporazuma Cvetkovič—dr. Ma¬ ček. Isti su članak prenosile i talij anske radio-stanice. Članak glasi: »Dan 26. kolovoza ostat če u sječanju svih Jugoslavena kao naj važni ji datum u novijoj povi jesti Srba, Hrvata i Slove- naca. Zadovoljstvo, kojim je primljen sporazum potpisan u Zagrebu, bilo je duboko. Posli j e čitavog niza godina ra- sprava i prepiraka učvrstlo je ta j spo¬ razum jedinstvo Jugoslavije u trenutku, ko ji je bio naročito težak za mir u Ev¬ ropi. Stvaralac ovog sporazuma i pret- sjednik vlade Dragiša Cvetkovič pret- sjednik JRZ i pretsjednik dr. Maček, su- dionici su jednog novog razdobij a, ko j e počinje u Jugoslaviji i koje daje srp- skom, hrvatskom i slovenskom narodu novi pravac razvoja na temelju praved- nosti i jakosti izmedju Srba, Hrvata i Slovenaca. Vlada, koja je sastavljena poslije postignutog sporazuma od Srba i od Hrvata, čiji je pretsjednik Cvetkovič, a podpretsjednik dr. Maček, učinila je mnogo za unutrašnje smirenje zemlje i za ispravno rješenje onih pitanja, koja su do sada dijelila Srbe od Hrvata. — U ovom novom duhu sporazuma Jugosla¬ vija se sprema da proslavi o ve godine obljetnicu tog dana, pojačana u svojoj kompaktnosti i u svojoj unutrašnjoj ot- pornosti. Jugoslavija danas slavi prvu obljetnicu sporazuma Srba i Hrvata. Ci- jela jugoslavenska država i svi narodi, koji su joj prijatelji, primili su s veli¬ kim zadovoljstvom ovu novu slogu, koja je zavladala u unutrašnjem životu Jugo¬ slavije i koja če narodnom životu biti od velike koristi na svima poljima narodne djelatnosti. Sporazum Srba i Hrvata imao je nov doprinos ravnoteži u ovom evropskom odsjeku, koji je maloštonije bačen u vrtlog rata. Što se je to izbjeglo uspjeh je Italije s n jenom politikom mi¬ ra i dalekovidnosti. Njegova ekselencija pretsjednik ministarskog viječa Cvetko¬ vič svojim izjavama, koje je dao ino- zemnom novinstvu, kao i potpretsjednik vlade dr. Maček, više su puta u posljed- nje vrijeme istakli veliko značenje te politike. Jugoslavija, ujedinjena spora¬ zumom Srba i Hr%'ata os ječa više nego ikada značenje prijateljstva sa svojim velikim susjedom koji je zauzet u jed- noj impozantnoj borbi za osvajanje car¬ stva pod vodstvom svog Ducea«. KAKO JE UREDJENO PITANJE OBUKE NJEMAČKOG I TALIJANSKOG JEZIKA NA NAŠIM SREDNJIM ŠKOLAMA Javili smo o odluci vlade i Banske Vlasti o uvodjenju njemačkog i talijan- skog jezika u srednje škole u Jugosla¬ viji odnosno na području Banovine Hr- vatske. Iz odluke bana dra šubašiča vi¬ di se, kako če biti uredjeno pitanje obu- ke njemačkog i talijanskog jezika na hrvatskim srednjim školama. U klasične gimnazije uveden je tali- janski jezik obligatorno od V. razreda, a njemački jezik od I. razreda. Da bi se medjutim omogočilo učenje njemačkog jezika i onim učenicima, koji ga do sa¬ da nisu učili u I. i II. razredu počet če se učenje njemačkog jezika u ovoj škol- skoj godini u n. i III. razredu za one učenike, koji ga nisu do sada učili. U realnim gimnazijama uvodi se nje¬ mački jezik od I., II., odnosno III. raz¬ reda, dok od III. razreda mogu učenici birati hoče li učiti talijanski, francuski ili engleski. U učiteljskim školama uči se od I. razreda ili njemački ili talijan¬ ski jezik. U gradjanskim školama uči se od I. razreda njemački ili talijanski, dok su do sada učenici mogli birati iz¬ medju njemačkog i francuskog. NJEMAČKI LIST O OTVARANJU PARALELNIH RAZREDA ZA MANJINE U HRVATSKIM PUČKIM ŠKOLAMA »Deutsche Allgemeine Zeitung« od 10. kolovoza 1940. godine donosi od svog beogradskog dopisnika izvještaj pod na¬ slovom »Hrvatska stvara školske razre¬ de za manjine. Starosjedioci Nijemci na- daju se kraju starih nevolja«. U članku se izmedju ostalog kaže: »što se tiče položaja nehrvatskih ma- njina u Hrvatskoj, to je nedavno teme¬ ljito regulirano školstvo na taj način da je osigurano postajanje paralelnih raz¬ reda stranog jezika na onim školama, gdje se za taj razred prijavi najmanje 30 d ječe koja nisu Hrvati. Kod 25 djece je stvaranje ovakvog paralelnog razreda ovisno od specijalne dozvole mjerodav- nih vlasti. Ove nehrvatske razrede mogu posječivati i djeca drugih narodnosti, ako su strani državljani. Time je na pri- mjer d ječi njemačkih državljana omo- gučeno da na hrvatskim školama posje- čuju te paralelne razrede.. Od učitelja paralelnih nehrvatskih razreda traži se da osim državnog jezika perfektno govo¬ re i materin ji jezik dotične manjine. Važnost ove odredbe za njemačku manjinu u Hrvatskoj leži pri j e svega u torne, što je pitanje njemačkog školstva izuzeto iz hrvatsko-srpskog spora i do- šlo u nadležhost hrvatske Banske Vlasti. Dobri odnošaji izmedju njemačke ma¬ njine i hrvatske Banske Vlasti došli su izmedju ostalog do izražaja i u torne da je jedna njemačka delegacija pod vod¬ stvom pretstavnika hrvatskih Nijemaca dra AItgayera, čestitala dru Mačku ro- djendan i predala mu počasni dar nje¬ mačke manjine. pa se može s pravom očekivati da če njemačka nestašica ško- la u novoj Hrvatskoj konačno nestati. Važno pitanje školskog upisa u raz¬ red dotične manjine tako je uredjeno, da roditelji upravljaju na školsku upra- vu samo netaksiranu molbu, u kojoj iz- j avl j uju da pripadaj u dotičnoj manjinii da žele upis svog djeteta u takav razred. Ravnatelj škole je obvezatan da takvu izjavu primi k znanju«. ❖ Iz Beograda novine javljaju, da je mi- nistar prosvjete stvorio odluku, da se ob¬ zirom na opterečenje njemačke gimnazije u Novom Vrbasu otvori postepeno nje¬ mačka nepotpuna gimnazija i u Apatinu, gdje če se ove godine otvoriti prvi razred. Potpunu njemačku gimnaziju u Novom Vr¬ basu j nepotpunu u Apatinu izdržavat če školska zadužbiua Nijemaca u Jugoslaviji. jugoslavenskih Madžara Časopis »Ravnopravnost«, koji izlazi u Beogradu odnosno Pančevu, objavio je gornji članak, koji preno- simo od riječi do riječi. članku u Ravnopravnost’ naslov je »Dajte našim manjinama ista prava«: »Pretsjednik kraljevske vlade Dragiša Cvetkovič primio je nedavno dr. J. Va- radya, prvaka madžarske manjine. Dr. Varady iznio je ministru-pretsjedniku želje jugoslovenskih Madžara. Prema jednoj izjavi. dr. Varadya novinarima, Madžari traže dozvolu osnivanja sre- Madžari traže dozvolu osnivanja sre- dišnje kulturne organizacije — madžar- skog kultumog saveza, po uzoru švap- sko-njemačkog prosvjetnog saveza u Novom Sadu. Madžari su početkom maja predali u ministarstvo unutrašnjih poslova pravila »Madžarskog kulturnog saveza« radi odobrenja. Zna se, da je kulturni rad Madžara u Jugoslaviji veoma razvijen. Pored ne¬ kih 125 prosvjetnih društava djeluju razni madžarski klubovi i mnogo vjer-j sko-prosvjetnih organizacija. Madžari bi sada htjeli da sve ove prosvjetne orga¬ nizacije povežu u središnju političko- kultumu ustanovu koja bi mogla da preko svojih mjesnih grupa vodi sav po- i litički i prosvjetm život Madžara u; zemlji. Madžari zatim traže olakšanje odre-, daha u pogledu ograničenja prometa nekretnina. Dr. Varady se zatim žalio protiv postupanja školskih vlasti u ne¬ kim mjestima, koje prave smetnje onim roditelj ima koji žele da upišu svoje di- jete u madžarsku školu, a čija su imena slovenskog por jekla Prema navodima dr. Varadya još postoii u nekim mje¬ stima analiza imena iako je Ministar¬ stvo prosvjete izdalo odredbe da svaki roditelj ima prirodno pravo, da upiše dijete u školu ko ju hoče. Madžari na kraju traže da se u ma¬ džarskim gimnazijama u Subotici i Senti postavi više madžarskih profesora. Mi smo — nastavlja »Ravnopravnost« — svoje načelno stanovište pri rješava- nju manj inskih problema več više puta istakli: Dajte našim manjinama u ino- stranstvu samo to što strane manjine imaju kod nas! Osim nekih 10.000 Srba u Madžarsko j, koji imaju konfesionalne osnovne škole i vlastito svečenstvo, 165 hiljadu Jugoslovena ne uživaj u nikakva prava! Oni nemaju ni osnovnih škola ni gimnazija, ni učiteljske škole ni pravih kulturnih organizacija, ni novina, dok Madžari sve to kod nas imaju! što se tiče analize imena: zna se, da su Madžari stoljecima madžarizovali naš narod i Sla vene uopče; zna se da se madžarizacija imena u Madžarskoj spre¬ vodi uveliko, a da su pomadžarena i imena hiljada naših rudara i radnika u okolini Pečuja. Analiza imena kod nas, u koliko uopče pošto ji, pretstavlja samo mjeru obrane, čak naši Nijemci sprevo¬ de kod nas regermanizaciju pomadžare- nog elementa, dok smo mi u viastitoj nacionalnoj državi problem reslavizacije potpuno zanemarili, pa čak dopuštamo, da se naš živalj u nekim mjestima i još danas madžarizujs.« »Vesta revizionistlčka propaganda" Pod tim naslovom donio je časopis »Ravnopravnost« (Beograd - Pančevo) ovaj članak: U Budimpešti izlazi pored mesečnog časopisa na francuskom jeziku »Hongrie Nouvelle» i »The Hungarian Quarterly« na engleskom jeziku, periodični časopis za proučavanje dunavskih i srednje¬ evropskih problema i učvrščivanje poli- tičkih i kulturnih odnosa izmedju Ma¬ džarske i anglosaksonskog sveta. Pret- sednik izdavačkog odbora je Stevan Bethlen, a potpretsednici Tibor Ekhart i Georg Ottlik. Revija ima dopisničke odbore u Sjedinjenim Državama i u En- gleskoj. Na postizavanju revizionističkih cilje- va radi i »Madžarski obaveštajni ured« (Budimpešta—Posta-fiok 35), koji če, prema obaveštenju časopisa »The Hun¬ garian Quarterly«, izdati prvu serij u propagandističkih knjiga za anglo¬ saksonski svet. Ova serija obuhvata sle¬ deče publikacije: 1 nezavisnost Ma¬ džarske (istorijski pregled), 2. javne do- brotvorne ustanove u Madžarskoj, 3. agrarna reforma u MadžarsKoj, 4. ma¬ džarske manjine u Rumuniji, 5. Ma¬ džari, Rumuni, Cincari i latinstvo. U pi¬ tanju su publikacije propagandističkog sadržaja (od 16 do 32 stranice) uz cenit cd 10 centa. Američka javnost može da dobiva ove brošure u Njujorku (Colum¬ bia University Press), a Engleska u Lon¬ donu (Roll’s House Publishing Com- pany).« Prolaz Nijemaca iz Besarabije i Bukovine kroz Jugoslaviju Povodom repatriiranja Nijemaca iz Bukovine i Besarabije u Njemačku, »Deutsches Volksblatt« (Novi Sad) do¬ nio je saopčenje pretsjednika Kultur- bunda dra Janka Šepa, u kojem se kaže: »Vodja Reicha Adolf Hitler odredio je, da se naši sunarodnjaci iz Besara¬ bije i Bukovine vrate u Njemačku. Ka¬ ko ovaj put vodi preko naše države, to je osnovan jedan komitet u Beogradu, koji če preuzeti brigu za ove putnike. U ovom radu sudjelovat če i naša grupa. Ovaj nalog preuzimam ja sa ponosom i radošču. Odred j ena su dva m jesta za zbrinjavanje naših sunarodnjaka, i to u Prahovu, na bugarskoj granici i u Ze¬ munu. Na oba mjesta odredjena je slu¬ žba rada. Poslovi oko zbrinjavanja u Prahovu povjereni su Heinrichu Reiste- ru, a u Zemunu Jakovu Lichtenbergu, dok de brigu za žene i djevojke preuzeti Jolan Ot i Lisi Lehmann. Kao posrednik izmedju putnika i naših vlasti odred j en je Franjo Hamm.« Saopčenje se završava pozivom svim Nijemcima i njemačkoj omladini da se odazove ovom pozivu i da svojim radom kao i skupljanjem i donošen jem rublja i živežnih potrepština pokažu svoje so- cijalno držanje * Organizator seobe Nijemaca iz Be sarabije i iz Bukovine u Reich imeno¬ van je Toni Schnitzler, član Centralne nacionalne organizacije za preseljenje Nijemaca u Reich, koji je u tom radu sudjelovao prilikom seobe Nijemaca iz onog dijela Poljske, koji je sada pod vlašču Moskve, stigao je u Beograd, te je pregledao na lijevoj obali Save u Ze¬ munu, prostor, na kojem če se podiči logor za Nijemce iz Besarabije i Buko¬ vine. U logoru če biti mjesta za 12.000 ljudi. Svaki pojedinac ostat če u logoru dva do tri. najviše četiri dana, dok se odmori, a zatim če nastaviti put u Reich. Nijemci če dolaziti u grupama od najviše 3000 ljudi G Schnitzler, koji je pregledao zemljište u pratnji inspekto- ra ministarstva unutarnjih poslova g. Zeca i izaslanika beogradske opčine dra Adamoviča, ižjavio je novinarima: »Preseljavanje njemačkog življa iz Besarabije trajat če, kako po svemu iz- gleda, mjesec dana. Za to vrijeme 120.000 Nijemaca bit če u Jugoslaviji, svaki po nekoliko dana. Ne mogu, a da ovom prilikom ne istaknem iskrenu su- sretliivost, koju smo našli kod jugosla¬ venskih vlasti. koje su nam iskazale sve- stranu i srdačnu pomoč. Moram tako- djer spomenuti, da je pomoč došla i on njemačke manjine u Jugoslaviji.« Nova smer italijanske književnosti V italijanskem slovstvu se opaža znova stremljenje, da bi se od Marinettija zaoo- ceta smer futurizma nadaljevala in če mo¬ treče _še boli stoDnievala. Že lani v decem¬ bru ie »Giornale dTtalia« razpisal nekako glasovanje za ali proti futuristično-sinte- tičnemu romanu. Določil ie tudi enaist točk po katerih nai se pisatelii novovrstnega romana ravnajo. Odmev na to elasovanie ie bil. doma in v inozemstvu pritrdilen. Izid ie mlade pisatelie opogumil in ie že izšel sintetično-futuristični roman »Picchia- ta neH’amore«. V romanu opisuie Piero Bellanova moderno liubezensko doeodbo. ki se plete na snežiščih rimskih gor pri smučanju in v letalu »79« ki strmoglavila z viša (sistem »Stuka«), Ozadie dogodov- špine so boii legijonarjev v Afriki in Špa¬ nih in lepote Rima. Vse ie zgoščeno spisa¬ no na tridesetih straneh na poseben liričen način. Poskus ie prav gotovo svojevrsten: vprašanje pa ie, ali se bo obdržal, kakor je bilo vprašanje pri Marinettijevih zaplod- kih in pri njegovih slednikih STRANA 4. ISTRA HKUJ 34. Prošli tjedan „Istra u ni je izašia Zašto? Odgovor nije teško naslutiti, a mi svojih pretplatnika. Dužnici su u prvom redu z listu. Od njihova odaziva u prvom redu «e se morati — pored ostalih poteškoča svoj opstanalc. Skorih dana dobit če svi oni, sebnu obavijest od administracije lista varno da nam pošalju — žele li da ih ma — ako več ne m o g u čitav z dugovanja. Ujedno molimo i sve ostal a mi čemo se truditi da list izdajemo Srni j e li »Istra« prestati i U tom pitanju krije se i odgovor, a pravog čitatelja. ga i ne krijemo. List treba večti potporu v a n i da izvrše svoju dužnost prema zavisi hoče li list izlaziti redovito ili koje nije teško dokučiti — boriti za koji su u zaostatku s pretplatom po- s čekovnom uplatnicom, pa ih umolja- i dalje smatramo svojim pretplatnici- aostatak za sada barem dio svoga e prijatelje da ne zaborave »Istre«, redovito kao i dosada. z I a z i t i? u njemu je sadržana i dužnost svakog Bivšim a^sesal. radnieima Odbor za penzije bivših arsenalskih radnika saznao je da se neki bivši arse- nalski radnici ponovno obračaju, vje- rovatno tražeči i novac na stanovite osobe u pitanju njihovih penzija. Još jednom skrečemo pažnju svim bivšim arsenalskim radnicima, da ne troše u toj stvari. Projekat nove uredbe za bivše arsenalske radnike je izradjen, potrebno je još samo da ova Uredba bude uobičajenom procedurom uzako¬ njena. Doduše saznali smo da je ova Uredba zapela kod g. Ministra finan- cija, ali ne sumnjamo u njen konačni uspjeh, jer se za tu Uredbu svojski za- uzeo i g. podpredsjednik Min. viječa predsjednik H. S. S g. dr. Maček. O svim stvarima koje budu intere- sirale samo bivše aisenalske radnike u vezi s pitanjem njihovih penzija, naš če ih list redovno informirati. Odbor za penzije bivših arsenalskih radnika ODHOD PODNAČELNIKA VADNJALA Kamnik, avgusta 1940. — Pred časom je odšel od nas na novo službeno mesto v Novem mestu sreski podnačelnik e Adolf Vadnjal. Njegov odhod je zelo težko nriza- del emigrante in naše društvo »Tabor«. — Gospod Vadnjal je bil soustanovitelj emi¬ grantskega društva v Kamniku, kateremu je ves čas posvečal veliko pozornost in mu nudil dobrohotno pomoč. Le težko ga bo¬ mo zato pogrešali! Društvo »Tabor« se je tovarišu Vadnia- lu ob slovesu prav iskreno zahvalilo za de¬ lo in skrb, ter mu je zaželelo na novem službenem mestu mnogo sreče in uspehov. A. Z. ISPRAVAK U zadnjem broju našeg lista potkra- la se pogreška. Mjesto pogrešnog teku- čeg broja lista 32. i datuma S. augusta trebalo je stajati pravilno br. 33. i da¬ tum 15. augusta. Molimo čitatelje da to uvaže. — Uredništvo. Peter Primožič še&tdesetletnik Kamnik, avgusta 1940. Naš rojak iz Pevme pri Gorici, Primožič Peter po domače Francev je te dni praznoval v Kamniku šestdesetletnico svojega življenja. Kod priljubezniv in poznani bivši gostilni¬ čar in posestnik v okolici zavedne Pevme. je vztrajal na svoji rodni grudi v Gorici vse do leta 1927. Po prihodu v svojo novo domovino Ju¬ goslavijo ie naš slavljenec prebdel marsi¬ katero grenko uro v skrbeh za obstoj svo¬ je nepreskrbljene družine, ko se ie končno pred devetimi leti znašel v Kamniku, kjer še sedaj sodeluie kot pristna briiska kore¬ nina tudi v naših emigr. vrstah. Čestitamo mu k njegovem iubileiu in želimo da bi še mnoga leta v krogu svoie zavedne družine užival srečne dni. 80-letnica ge. Paitemostcve Ljubljana,. avgusta 1940. — Pretekli petek ie v ožjem družinskem krogu pra¬ znovala 80-letnico rojstva ga. Josipina Paternostova. Jubilantka se je rodila 23 avgusta leta 1860. v Senožečah na Krasu, v ugledni Zelenovi rodbini. Ko je bil po¬ kojni Hinko Paternost, do takrat učitelj v Lozicah v Vipavski dolini, premeščen v Senožeče, sta se vzela in od takrat je mla¬ da gospa s soprogom napravila pestro, ži¬ vahno razgibano potovanje po vsej nekda¬ nji Kranjski, kakor je v tistih časih vodila kariera učitelja v borbi za delo in kruh. Ustavila sta se v Mengšu, kjer ji je soprog leta 1927 umrl, po 43 letih trdega, zvestega dela, ko je imel samo 2 leti priliko uživati zasluženi pokoj. Iz Mengša se je gospa preselila na Vič. — Še mnogo let! DEMANTI Italijanska uradna agencija »Stefani« demantira vesti nekaterih tujih listov in agencij po katerih bi Nemci, ki so se pre¬ selili iz Južnega Tirola v Nemčijo požgali svoje domove pred odhodom. Vse te vesti so neresnične. NAŠI POKOJNICI • Dragutin Lukež U utorak, dne 13 kolovoza umro je u Su- šaku nakon duge i teške bolesti, koju je snosio s vanrednom strpljivošču, učitelj •Dragutin Lukež. Dragutin Lukež bio je prototip onih na¬ ših pravih istarskih narodnih učitelja, koji su svu svoju ljubav, sve svoje znanje i energiju uložili da prosvijetle, osvijeste i pridignu i materijalno i moralno našeg istarskog malog čovjeka. > Rodio se u Picnu 10. lipnja 1891., gdje mu još i sada živi stari otac i ^ra¬ ce i sestara. Kao darovitog dječaka šalju ga u učiteljsku školu u Kastav, odakle iz- lazi pun poleta i ambicije, godine 1910 u narod. Služi u Zabrežanima, Kaščergi, Go- logorici i Tinjanu i svagdje ostavlja za so- bom glas izvrsnog pedagoga i pravog, po- žrtvovnog i nesebičnog narodnog radnika. Kad je za velikoga svjetskoga rata u Istri zavladala glad, Lukežu je palo u duž¬ nost, da spasava djecu svoga kraja. On ih skuplja ko kvočka piliče i vodi ih na pre- hranu u Hrvatsku. Taj je svoj put s izglad- njelom i iznemoglom istarskom djecom^ ka- snije vanredno dirljivo i osječajno opisao. Poslije svjetskoga rata, želeči posvetiti sve svoje snage odgoju istarske djece u no¬ vim prilikama, on ostaje u Istri. Polazi u Fireneu i svršava tečaj za talijanski jezik, osposobivši se tako za učitelja na području kraljevine Italije. Kao idealan učitelj znao je, da mu je mjesto uz narod i da mora s njima dijeliti i dobro i zlo. Med ju tim je kasnije ipak morao s_ obitelju preči u Jugoslaviju. Predaje molbu da ga se namjesti na bilo koje prazno mjesto u Hrvatskoj. Dobiva Krasicu u Hr- vatskom Primorju. Po naravi svojoj blag i prijazan sa svakim, a naročito imajučivan- redan način ophodjenja s djecom, stiče Lu kež nbrzo mnogo iskrenih prijatelja i od- gaja čitav niz mladih ljudi, koji ga se još i danas sječaju s mnogo ljubavi. Od godine 1927 služi u Sušaku. U sva- koj prosvjetnoj i kulturnoj akciji Sušaka ističe se i njegovo ime. Posebnom ljubavlju odaje se svome učiteljskom pozivu, te vječ- no snuje kako bi djeci što zornije podao nastavnu gradju, pa slovi kao jedan od naj- boljih metodičara u onom kraju. Dragutin Lukež bio je i omladinski pi- sac, te je mnogo suradjivao u »Malom Istraninu«, »Našoj radosti« i »Dječjim no- vinama«. Poseban njegov stil, osječajan i topao, obradjujuei uz to uvijek interesantnu aktuelnu temu, bio je kod mladih čitatelja vanredno omiljen. Zbog teške bolesti, koja ga je godinama morila, nije nažalost mogao da se više po¬ sveti pisanju. Sve patnje i tegobe života podnašao je učitelj Lukež junački i mirno. Nijedna ga nesreča u životu, a on ih je imao i previ- še, nikada nije ubila. Svaka ga je životna neprilika poticala na još jači i intenzivniji rad. Imao je tu — kod nas ljudi rijetko po- sijanu — manu, da nije znao štediti sebe i da je bez granice trošio svoj organizam, kad se radilo o dobru povjerene mu djece ili naroda. I tako je učitelj Lukež prerano završio svoj život. pokopan na samu Veliku Gospu, uz sudjelovanje vanredno velikog broja prija¬ telja, štovatelja i školske djece. na drevnom trsatskom groblju. Neka mu je laka gruda zemlje, koja ga pokriva, a njegovoj obitelji naše iskreno saučešče! * ZAHVALA Buduči da nam ie nemoguče osobno se zahvaliti svima. koji su nas utiešnom riie- či kriiepili za vriieme duee i teške bolesti neprežalienog nam supruga. oca. sina i brata Dragutina L u k e ž a. učitelja na Su¬ šaku. koji ie dne 13 kolovoza o. g. ispustio svoju plemenitu dušu. to im ovim outem izričemo svoiu naiusrdniiu zanvalnost. Posebno se zahvaljujemo onim njegovim prijateljima i poštovateliima. koji ga otora- tiše na vječni počinak i onrostiše se s nii- me po oosljednii put. supruga Marija Lukež, sin Boris, otac, brača i ostala rodbina, Franc Kavčič Ljubljana, avgusta. — Bela žena smrt je zopet iztegnila svojo koščeno roko in utrgala mlado, mnogo obetajoče življenje. Dasiravno še mlad je pokojni France že stopil daleč v življenje. Skozi vrsto let je vodil cerkveni zbor v doma¬ čem kraju Zagorju na Pivki. Kot vnet in dober pevec je spravil zbor lepo na noge in vsem je bilo močno žal, ko je moral leta 1935. prekc meje. Sledila so leto bede, pomanjkanja in zapuščenosti. A 25 letni mladič ni klo¬ nil, temveč se je z železno vztrajnostjo vrgel v borbo. Posvetil se je slikarstvu in risanju. Bil je delaven član pri raz¬ nih pevskih zborih in končno dobil lan¬ sko leto skromno mesto pri zboru »Ope¬ re« v Ljubljani. Tam so kmalu spoznali njegovo sposobnost in marljivost ter ga začeli upoštevati Ko je bil pretekli teden na oddihu v Bohinju, ga je kopajočega se v je¬ zeru, zadela kap Pogreb ki se ga je udeležilo obilo znancev prijateljev, ra¬ dovljiški gospod dekan in pokojnikova mati, ki je prihitela od doma k posled¬ njemu slovesu, se je vršil dne 16. t. m. na pokopališče v Srednji vasi. Tam počiva pod tistimi krasnimi go¬ rami, ki jih je tako ljubila njegova sli¬ karska duša. Bodi mu lahka slovenska zemljica. SMRT LORDA STR1CKLANDA V Londonu je pretekli teden umrl bivši guverner Malte lord Strickland v 79. letu starosti. Omenjeni lord je bil pred nekaj leti guverner Malte, ter je ukinil italijanski jezik v korist domačega malteškega jezika. Zaradi tega so v Italiji zelo ostro nastopili proti njemu in vodili odločno borbo proti Angležem. Kako so pred 24 leti Italijani zavzeli Gorico Iz knjige »L’artiglieria italiana nella preša di Gorizia«, ki jo je napisal gene¬ ral Dallari povzemamo glavne momente ostre borbe za Gorico, ki se je končala z italijansko zmago. Prve dni junija 1916. je bil generali- sim Cadorna že prepričan ,da se je av¬ strijska akcija na asiaški visoki planoti približavala kraju ter je zaradi tega dal povelje, naj čete in topništvo pridejo takoj iz Trentina na Sočo. Tak projekt je eksistiral že v decembru 1915. Priprave proti mostobranu na Soči pri Gorici, katerih ofenziva je imela namen razbiti fronto na Primorskem, niso bile prekinjene, čeprav je grozila »Strafekspedition« in italijanska ofen¬ ziva v Trentinu. Avstrijska ofenziva je celo pomagala in nudila prav za prav priliko za ta manever v notranjih itali¬ janskih linijah, ter je tako dopustila hi¬ tro koncentracijo velikih množin čet in sredstev najprej na Trentinskem, potem pa na Soči. Medtem ko se je na soški fronti z veliko vnemo pripravljala ofenziva (dela za topniške podstavke, telefonske zveze, prevoz municije v skladišča in re¬ zerve, izbor opazovališč za topništvo) so se v Trentinu nadaljevala dela za ma¬ skiranje tega strategičnega manevra. Prevoz čet in topništva z vsemi pri¬ tiklinami na soško fronte je potreboval preko 60.000 prevoznih sredstev. Treba je bilo prevoziti 300.000 mož, 60.000 ko¬ njev, ogromne količine trena in muni¬ cije, okrog 150 topov srednjega in veli¬ kega kalibra, 50 malega kalibra, ki niso bili prišteti v divizije, 22 minskih bate¬ rij. Prevoz se je začel 27. julija in kon¬ čal 2. avgusta. Dne 6. avgusta je tretja armada, ki je bila razvrščena od Sabotina do morja pod vodstvom Emanuela Filiberta, aost- skega vojvode, obsegala sledeče forma¬ cije: dva armadna zbora v liniji in dva v rezervi, skupno 16 divizij pešadije, 1 divizija konjenice, skoro 600 topov sred¬ njega in velikega kalibra ,skoro 700 to¬ pov malega kalibra, 800 metalcev min in 60 aeroplanov. Kakor je znano, soški mostobran pri Gorici je bil branjen od dveh stebrov gore na jugu z višinami 206, 240 (vrh Podgore) in 1-84 (Kalvarija), čeprav ne preveč visoke so te vendar predstavljale zelo uspešno zapreko Med Sabotinom in Podgoro so oslaVški griči in griči oko¬ li Pevme izpopolnjevali obrambo Gorice. Poveljstvo VI. armadnega zbora na goriški fronti je moralo izvršiti odločil¬ no vlogo v bitki in je dalo povelje, da čete izvrše dva glavna napada ter ene¬ ga stranskega Glavni napadi so bili usmerjeni na Sabotin in višino 184 na severu, na Podgoro z njenimi obronki, in Kalvarije na jugu. Stranski napad pa je bil usmerjen na Oslavje in Pevmo. Manj pomembnejše akcijo so morali izvršiti armadni zbori XL., XIII. in VII. in to med Šmihelom in Tržičem. Manj pomembnejše akcije so morali armadni zbor je določil Sabotin in nje¬ gova pobočja do Soče 45. diviziji (gen. Venturi) napad na Podgoro, Kalvarijo in goriško ravnico 12. diviziji (gen. Ma- Sabotin. On je dobro poznal avstrijske razzi), napad na Pevmo 11. diviziji (gen. Sachero) .napad na Oslavje in višino 188 in na »bosanski hrbet (znameniti »Dosso del Bosniaco«) 24. diviziji (gen. Gatti). Med ostalimi manjšimi povelj¬ niki naj omenimo samo nekatere, ki so danes postali slavni in znameniti mo¬ žje. Takratni polkovnik Badoglio je po¬ veljeval 1 kolono, ki je imela za cilj višu del Sabotina, rezervnim četam pri napadu na srednji Sabotin "e povelje¬ val general De Bono, Gšm«' 188 m »bo¬ sanski hrbet« je im« 1 ! napadati polkov¬ nik Grazioli. Med Ločnikom in Pevmo nasproti soškemu mostobranu je bil razvrščen samo VI. armadni zbor, okrepljen in po¬ množen, tako da je štel 49 bataljonov pešadije, 87 lažjih baterij, 89 baterij te¬ žkega in srednjega kalibra in 40 oatie- rij metalcev min. Na nasprotni strani je bila ravzrščena 5. Borojevičeva ar¬ mada od Bovca do morja, ki je obsegala 3 armadna zbora s skupno 110 bataljoni in skoro 500 strojnimi puškami ter rko- ro 700 topovi težkega, srednjega in la¬ žjega kalibra. Prvič v tej vojni, piše <• lari, so imeli Italijani številčno premoč v topovih napram Avstrijcem. Dotlej je po pravilih italijanska arti¬ lerija izvajala samo nekatere svoje na¬ loge kot pripravo, spremljavo, in aadr mogočnega Sabotina na severu in Pod- I ževanje zavzetih pozicij ter -ni na pr Odgovorni urednik: »Istra« izlazi svakog otvarjala protibaterijskega ognja, bli¬ žnje in daljnje spremljave ter zaporne¬ ga ognja. Toda v bitki za Gorico, ki je bila tako natančno preštudirana in pri¬ pravljena, so bili že aplicirani racional¬ nejši koncepti o uporabi pešadije kakor topništva, da bi prišlo do tesnega sode¬ lovanja med obema rodoma orožja. Topništvo je moralo izvajati priprav¬ ljanje z veliko močjo ,toda v mnogo krajšem • času, da bi s tem prišlo do dezorganizacije v sovražnikovih po¬ veljstvih in opazovališčih, ter da bi se uničila sovražnikova obramba. Med na¬ padom pešadije ki je napredovala pod topniškim ognjem, jo je moralo topni¬ štvo spremljati ter potem preiti v pro¬ ti baterijski in v zaporni ogenj. Prvič v tem času se je polagala ve¬ lika važnost na zvezo med pešadijo in topništvom. Uporabljale so se topniške patrulje pri raznih pešadijskih edimcah in pošiljali so se pešadijski častniki na topniška opazovališča. Velika skrb je bila posvečena tudi organizaciji povelj¬ stev, da bi se tako pridobila večja gib¬ čnost pri napadu. Akcija italijanskega topništva v bit¬ ni za Gorico se je morala razvijati po specialnih normah. Za 7. uro je bil na¬ povedan ogenj proti poveljstvom, zbi¬ rališčem, opazovališčem, prometnim ži¬ lam. Od 8. pa do 16. ure je bil protiba- terijski ogenj in ogenj za uničenje žič¬ nih ovir, da bi se napravili prehodi. Ob 12. in 14. sta bili dve pavzi, da se je ve- ricifirali prehodi. Pri ustvarjanju pre¬ hodov so sodelovale mine, toda tudi te¬ žko topništvo je moralo pomagati. Ob 16. uri je bil napovedan vzlet pešadije, ki naj bi bil spremljan od premikajoče zavese topniškega ognja. Dne 3. avgusta je izdal vojvoda aost- ski proglas na čete v katerem se je predvidevala ostra bitka. Proglas je kon¬ čal: »Treba je zmagati«. Dne 4. in 5. avgusta je bila izvršena demonstrativna akcija na jugu, na gri¬ čih okoli Tržiča, da bi se pozornost Avstrijcev obrnila na to stran. Med tem je bil VI. armad, zboru prideljen še VIII armadni zbor. Dne 6. zjutraj so italijanski topovi na goriški fronti nenadoma pričeli bru- °senj na avstrijska opazovališča Skladišča municije, poveljstva, promet¬ ne centre in prihode na most. Ob 8. uri, piše omenjeni general, je sovražnikova obramba padla. Poveljstva ERNEST RADET1C. Krajiška uL 12. — Vlasnik i izdava) 5 - t;-,,™ ,• T” 7TT i— --— tiedna u četvrtak. --Broj čekovnog računa 36.789.. — Pretplata za Ma ^? r Z kova so bila zadeta, zveze prekinjene in mo¬ stobran izoliran. Potem se je pričel pri¬ pravljalni ogenj. Mine so raztrgale žične ovire. Protibaterijski ogenj ie dobro uspel. Ob 16. je začel napad pešadije. Hitro je bil zavzet vrh Sabotina, po zaslugi polkovnika Badoglia, ki je takrat zapro¬ sil za izstop iz štabnega poveljstva, da bi prevzel vodstvo napadalne kolone na linije, ker je prebil 4 mesece v prvih ita¬ lijanskih linijah, nasproti njim. Napa¬ dalne čete so napredovale potem proti Sv. Valentinu in vili Vasi. Tudi okoli trakta Kalvarija—Ločnik so čete zma¬ govito napredovale. Avstrijci so zapu¬ ščali pozicije, ne da bi pokazali živega odpora. Težje je bilo pri Pevmi in Pod- gori. Reakcija avstrijske artilerije je bila šibka, neurejena in brez zveze. Toda prav smrtonosna so bila nekatera gne¬ zda strojnih pušk v trdnjavici na Pod- gori in na višini 157 pri kamnolomu. Vso noc se je bila ostra bitka posebno v dolini Pevmice. Dne 7. zjutraj po dolgotrajni in krva¬ vi borbi in protinapadu Avstrijcev je prevzela akcijo italijanska pešadija. Topništvo ji je pomagalo s svojim pri¬ pravljalnim ognjem. Dne 8. avgusta so tri divizije in sicer 48., 11. in 12. bile razvrščene v VIII. armadni zbor Pešci so na več krajih dosegli bregove Soče in prešli reko v malih oddelkih ob bobnajočem sprem¬ stvu topništva malega kalibra. Dne 9. avgusta so vse čete prešle Sočo in VIII. armadni zbor je zavzel Gorico od Sv. Katarine do Vrtojbice. Dne 10. in 11. so bile pozicije še ojača¬ ne, tako da bi bil o zavzetje ozemlja var¬ no pred avstrijsko ofenzivo. Bitka, pravi general na koncu, je da¬ la italijanski državi in vojski nov obču¬ tek moči in zavesti ,kar je bilo tudi s strani naprotnika potrjeno in ne malo reperkusijo je izzvala na splošen potek operacij na vseh evropskih bojiščih. Tako italijanski general. Seveda ta sličica^ o bojih pred 24 leti ni popolna, temveč nam ustvarja samo del slike, ki i e j se ?, ; -Jpo nekaterih italijanskih podatkih. Da bi slika bila popolna bi bilo treba navesti tudi ostale podatke m podatke z avstrijske strani Važno bi bilo vedeti, koliko žrtev na obeh stra¬ neh je padlo v tej bitki. uL ^a. II. - Brof telefona 67-80 2 dolara na godinu. - Oglasi se računalu po cieniku. _ Tisak; Jugoslovenska Štampa d.