Миешшта на различнит^ основатели ira системпгћ вгврху бљджхцето na стенографинта. (Нродт.лжеиие и краи.) Б e р л и н х, 15 пвгусп» 1893 г. 1Цо ее касае до ВЂпроса, какч. мислл азч> за бжджлцето на сте-нографилта. то СЂжаллвамЂ, че не могж да ви дамч> пч.ленЂ отговорч.. Не се СЂМНлвамл., че стенографилта me се употрФблва много по-вече отђ колкото днесв, и наи-много при практическитФ работи, както става днесв вгб Америка; тл me се употрФ>блва и отђ писателитф> н пр. 117. вижда ми се твхрд* схмнително, да-ли стенографилта би могла да истика обикновенното писмо, макарч. че признавамч., че чрф.зч. една опростотворена стенографил би могло много да се постигне за обш;ото и прилагание. Ferdinand Schrey. K e e h i>, 26 августг 1893 r. Ha етенографилта принадлежи бжджгдето вч> училшцата, т, които тл трф.бва да се вЂведе и a;e се вЂведе като задЂлжителенв прф>дметч>. Да-ли вч> взаимната борба на старитФ и новитФ системи лце надвилтч. еднитФ или другитФ, вгрху туи се сбмнлвпмб : нито еднитф, нито другитФ шце не сж до тамгБ опростотворени и вФ.родостоини, както би се изисквало отч, едно училшдно писмо. Нч, сжлцо така сгбмч> твхрдф убФденж, че рано или кжсно 1це изнамФри едиич> гении нФ.1сак'БВБ идеалБ на стенографилта, които me свдЂржа всичкитћ прф-пмуЈцества, и тогазч. училшцето me бжде прФвзето. Wilhelm Velten. Гр ii в ен х агг, 3 сеигемврии 1893 г. Днесв, вгб единч. вФкч., когато всичко се стрФми. да замФ.сти бав-ното с7b бЋрзото, чудесно е, какч. нФкои сч> такава твгрдостБ, кол-го почти граничи на глупостБ, шцв настолватч> вгврху употрф.блението на обикновенното писмо. Повечето модерни стенографически системи сж вече доетигнжли до наи-високата степенБ на лсностб и се отна-слгв кч>игвобикновенното писмо как-го 5:1. Азч> сбмт, твт>рдФ> убфденч., че врФмето не е вече далечв, когато u;e се отдава голФ мо значение на ползата огб стенографилта; и сч> това да се побЂрза, считамч. го за длђжностб на всФкии честенч. и разумно мисллпгб человФ.кљ. J. Z. Wery. Парижг, 16 септемврпи 1893 г. Като отговарлмч, на Вашето уважаемо запитвание, имамч. чествта да Ви искажа своето мнение вч>рху бждхш,ето на стенографилта. Стенографилта е прфдпазначена често пљти да замФ.сти обикновенното писмо, a особенно отг> като ее вч>веде пишугцата машина. Лесно може да ее прфдвижда. че всичкитФ. по-голФми гврговски кжши, т> които врФмето е napa, гце изискватх отч. тФ.нит^ служлгци, да позна-ватт. стенографилта и да могжтч. в'Б доггБлнепие на това практически да работлтч. с/б пишушата машина. Ha тт>рговекото СЂСЛовие отч. всичкитФ цивилизованн народп има да благодари стенографилта, че се счита като необходимо нуждно писмо и че влиза вч> обшо уиотрФбление. Eugene Drouet. П л о в д ii в 'i., 9 септемврпИ 1893 г. Вии желаете да узнаете и моето мнение вч>рху бждлицето на стенографилта. Сх удоволствие Ви го (љобтавамБ вч> кратцФ. Посто-лнно 1це има три категории хора: пхрво такива, които никакч. не зналтч, да пишжтч. (безграмотни); второ такива, които пишжгб само сч> обикновенно писмо (на една или повече азбуки); третво такива, които стенографиратгв (no една или по-вече системи). Нпслото на безграмотпптФ (такива отт> пхрвата категорил) ш,е се на.чаллва вгб тал пропорцил, в’Б каквато напрФ.два образованието между по-долшггћ клаеси на народа; и естественно в'б сжпџш раз-мФ,Ј)7> хце расте числото на тил, които принадлежљтт, јсбјгб вто-рата категорил. Ott> нел все по-вече и по-вече m,e ее набиратч. вт> третлта категорил; при този наборч. разбира се, че не u;o бљде веФ.кии „ годојгб “. Колкото с по-практическа една система, толкозгб по-вече послФ;дователи me брои, безгБ да се вземљтч. при това подч. внимание nliKaicBn националнн пршцевки. Нашил вФкт> се стрф.чи к’бмч. практически и матереални н1пца и обича да отбФгва отб „синптФ^ теории, напуска спекулативната областв и се облага вч>рху емпириката, прф.диочита материалното и полФзното о'гб идеалното и хубавото. Това за жжмстб е така! Стенографплта безч. сЂмнение служи за практически цФли. като ни помогва да спестлваме в))Ф>ме и пространство. Неишггћ правила со основавагв в*Брху опитностБта, тл е нолФзна, и за това е свобразна ст> т'би наречении „дух'Б на вр’ћмето“. A каквото отговара на него, това про-ДЂ.тжава да жив^е сч. него заедно и то си има бжджгцето. СлФдователно. колкото по-вече се разредлва пч.рвата категорил, толкозч, по-вече се пхлни втората, и естественно гце расте и числото на онил, които принадлежжтЂ кчлгб третлта категорил (стенографитФ). По това евображение, всеобшии напргћдгБкч>. споредч> мене, оси-гурлва на стенографилта едно красиво бжджте. A. БезеншекЂ. Берлинт., 19 октоврии 1893 г. Ha стенографилта принадлежи бжджгцето, нч> не като парламен-тарна стенографил, заш;ото за тал цФлб би могли шце да се изнам^ржтЂ clответствун)iци машини; ами тл си има бжджгцето като услужлива спомагателка за всФкиго при пиеменнитФ. му работи. До гдФ/ro стено-графическитћ системи сж придружени сч> натискание и ненатискание нерото при основнитф чхрти, сир'ћчв сч> различил, каквито пишугции не може точно да направи, до тогазч> стенографилта не ipe може да стане обше достжпна. Нч> ш,омч. тл се освободи отч> всички излишни правила и се даде вч>зможностБта на ржката, естественно да ее движи, както го виждаме' вч> историческото писмо и вч> пФкои стенографи-чески системи, тогазч. стенографилта лесно me влезе все вгб по-ши-рокч. крж г'Б между народа u гце принесе вс^киму наи-гол^ма полза. ПрепирнитФ вч.рху системитФ могжтгб само да забавлтч. този напр^дтвкч., и'Б не могжтб траино да му прФ.плтетвуватБ. Matschenz. Шиандау, 10 сшггемврии 1893 г. Ha драго еврдце испЂлнлвамБ Вашето желание. Бч.рзописанието се развива вч> днешнитФ врФмена твгБрдФ> живо, и областБта, гдф/го се употрФ.блва, от'Б денБ на денв става по - голФ.ма, a при туи то не е достигнжло ош,е границитф, до които трФбва да достигне. Вч> едно близко бжджхце сигурно е, че me обема всичгситФ писменни свобтенил и me задгћсти напч>лно обикновенното писмо, което me се употрФблва за документи и за печатг нч. мФ>кои извФстни форми, a бЂрзониса-ниехо me обема всичкитФ други писменни СЂобтенил. Наи-много me служи за забФ>лФ>звание на произнесенитФ думи. До неиде me дотч>к-мф>ватч> с/Б стенографилта тоже и иишупџггћ машини; нч> това само до неиде, загцото иишутитФ машини не могжтч. всФ.кога да се нами-ратч. така при ржка както пилалката; a отч> другл сграна машината не може ome да се надирФварва сч> стенографилга вч> неиното наи-виеоко значение. F. Kounovski. Лондонг, 30 септемврпи 1893. Като отговарлмж на Вашето запитвание, нФмамч. прФ.ДЂ видх никол опрфдфлена система, нљ говорл за стенографилта вЂобгце. ПрФди всичко трФбва да Ви схобгцж, че азч> правл голФма разлика между бч.рзописанне и ржчно писание. Ржчното писание считамж за ггвлент. изразч> на звука — фонетически или конвенционално; a нодч> бЂрзопи-санието си ирf»дсгавллвамч> едшгв неггБленж изразж на звука, гби като трФбва, да се жжртвува за бврзината една частБ отч. него. Че се нпгара това различаванне вл, саиого ебтеетво на нФгцага, това из-лиза отт> обстолтелството, че никол система не може да нрФдаде рфч !»та сђ достатжчна точностб, a обшшовенното писмо, ако се СЂкрати, е сбвсФигб безполФзно. Обикновенното mio .10 не може да се счита като старо-модно и педантично, нђ to е продуктЂ на много вФкове и е даже пт>ленч> израз в на говора. За това бжрзото писмо и ржчното писмо трФбва всФки пжтч, да се различавагв, както прилича: тгћ сж двФ H'lupa, a едно срфдно пропорционално помежду имч> ш,Ф>ше да е безиолФзно. Както етолтч. работитФ днесв, не ми е лесно да искажж едно лсно мнение вгрху бжджгцето на стенографилта. Азгб мислл, чеможе да се утвхрждава, че никол система и никои .четодгБ нФма да стане всеоблџБ. Единии прфдпочита едната система, другии-другата . . . Да принудипгБ всичкитФ лица, които желалтч> да учжтч> бжрзописонието, да се занимаватБ само ег> една система, то 6u имало за слфдствие много излЂгванил. ( )ti> това ее вижда, че не само me сжгцествуватж разии системи, нт> даже че трФ.бва да сжтествуватт. много такива. Bf. товл отношзнне, кагсто и вб политическото и социалното, трФбва всћгси uжтгб да иладФе и) вбзможности голФ.ма свобода на избора и на дФиствилта. Alfred James. Парнвг, 20 септемвриК 1893 r. Бч.рзаигв да отговорл на Вашето писмо, ст> което ми дадохте честБта, да искажж мнението си относително до бжджгцето на стено-графилта. Азч. принадлежж k^mt. онил, които прфдполагатг, че вђ бжджвдето стенографилта me се употрФблва за всичкитФ форми на ин-дивидуалнитФ и социалнитф работи. Ome пр+.ди кратко врФме упо-трФблвахж стенографилта вч> Францил еамо за забФлФзвание на сж-дебнитФ и нарламентарнитФ дебати; a едвамч. има нФколко години, от'Б какгБ тл захвана да служи за тБрговски кореспонденции. Раз-лични тастливи опити се направихж тоже lio учебната частБ, и име:шо ni) това отношение стенографилта има блФскаво бжджте! неината педагогическа полза е безкраина. Можемж да вЂрвимЂ вт, на-деждит^ огце една крачка нататЂКЂ и да пркдвиждаме врФлгето. ко-гато стенографилта — едно кратко и бФгло, лесно четливо и лесно подвижно пнсмо — гце отговарл по-добрф на катадневтггћ изиеква-нил на цившшзовании жнвотх. Стенографилта е просго логическа и лесна за изучвание и за пиеание. Това е моето мнение вч>рху бжджгцето на стенографилта, което е СЖ1ДО така безч> граници, както и моитћ надФжди. Нч. за да ста-нжтг т1; по-скоро на дФло, мислл, че това СЂбитие тр'1;бва бч>рзо да се прпготвлва чр^ћзч. енергическа пропаганда. Това го заслужва на-шето иекуство, загцото то даде на человгћческото обгцество вече много и голФми услуги, ii има прфдназначението, да извЂрши за вч. бжджгце ome по-гол+јМи. 1 Arrnand Lelioux, (Директоро* na стеногр. бгоро вгб Сената, нрћдскдателБ на »Societe des Stenographes Frangais* etc.) 0 početku i razvitku stenografije u Hrvatskoj. (Konac.) . ' i I a prvi Magdičev stenografski rad, o kojem smo u prošlom broju ‘■lA govorili, osvrnuo se god. 1865. u programu osječke gimnazije Izidor Kršnjavi raspravicom «Nešto o našem brzopisu*. Kršnjavi je u stenografiji učenik Vinkovićev, ali raspravu svoju napisao je samostalno kritički te u njoj iznio dobrih prijedloga, koji su djelomice već uvaženi, djelomice će se jošte morati uvažiti, ako se hrv. stenografija imade unaprediti. Dašto da imade i stvari, koje, da se prihvate, ne bi bile na korist stenografije. Značajno je, što je pisac u svojoj raspravi izrekao nadu, da će stenografija u nas »napokon riješiti veliko pitanje o ćirilici i latinici, nu sad (god. 1865.) tomu još nije vrijeme*. — Od onoga vremena pa do danas prošlo je upravo 30 godina. Pa što misli pisac danas o svojoj nadi? — Ja držim, da, kad bi stenografija ovaj čas istisnula u nas obično pismo, Hrvati bi se i Srbi opet razlikovali i u stenografiji, ma da su jedan i drugi poprimili Gabelsbergerov sustav. Neka samo danas Hrvat napiše Magdićevom stenografijom primjerice ovu izreku: «u grmu leži zec*, pa neka mi Srbin stenograf pročita tu izreku, ako je kadar. Eto kako smo kod jednoga jezika lijepo složni u stenografiji, koja bi napokon imala riješiti veliko pitanje o ćirilici i latinici! — Pošto se pisac kako i treba stavio u pravopisu na fonetsko stanovište, zabacuje ć u stenografiji i razložito pobija Magdičev znak za ć, koji je on (Magdić) tek god. 1891. napustio, zamijeniv ga drugim, koji se medjutim niti Milioliću ne čini »mnogo zgodnijim*. Pisac je ovoga članka, ocjenjujući god. 1881. Magdićevu stenografiju u II. izdanju, bio takodjer a i danas je jošte protivnik ć-a u hrv. stenografiji, o kojem se samo akademički dade raspravljati, ali koji nema upravo ni-kakove praktične svrhe. I Miholić govori o ć-u u »Stenografu* II. p. 75. samo s teoretičkog gledišta kad kaže: »Ali ako se držimo temeljnoga načela, da za svaki posebni glas valja imati i posebni znak, onda bar u teoriji, bez obzira na praksu, moramo razlikovati č od ć i u pismu, kad ih već razlikujemo u govoru*. Ne mogu se uzdržati, a da gospodi teoretičarima ne predbacim ovdje krupnu nedosljednost. — Kao što se razlikuje u izgovoru č od ć, isto se tako razlikuje u izgovoru i palatalno dj (—gj) od dž. Tako barem uči gramatika. Pa dok vi teoretičari imate poseban znak i za č i za ć, za dj (= gj) i dž imate samo jedan znak i u teoriji i u praksi! —- Je li to dosljedno? — Dobre primjedbe činio je pisac glede glasa h, te, dc, tc i dč; nadalje znaka za f, nj i v (na koncu), glede simbolizovanja vokala u na početku riječi, za sufiks -ati i za konzonanciju • mn. Nešto je od toga već prihvaćeno, a dobro bi bilo, da se uvažilo i ostalo. Kao što u njemačkoj Gabelsbergerovoj stenografijskoj literaturi postoji jur dulje vremena t. zv. «2-Frage», tako je i u hrvatskoj stenografiji znak za c od prvoga početka sve do najnovijega vremena nestalan, tako da je Magdić prije četiri godine izumio sasvim nov znak za c, koji mi se čini dosta zgodan. Kako je poznato, Njemci imadu za г još uvijek tri znaka. Vinković je za hrvatsku stenografiju predlagao njemački t. zv. početni г, Magdić se u svom »Prilagodjenju* poveo za Česima. Kršnjavi prihvaća početni c, ali primjećuje, da bi ga valjalo stisnuti u veličinu srednjega suglasnika i to poradi vokalizacije. Tako veli Kršnjavi medju inim, da je simbolizovanje vokala a sredinom laglje. Po mom je mnijenju ta stvar individualna, a kao dokaz navodim, što je ove godine V. sastanak njemačkih stenografa Gabelsbergerova sistema u Beču po najnovijim monakovskim zaključcima simbolizovanje vokala a sredinom sasvim zabacio. I Miholiću moram ovdje nešto primjetiti. On naime misli, »da je dugo pisme stisnuto na srednje od dugoga kraće i već tim samim za stenografa vredniji*. (»Stenograf*, II. p. 76.) Nu to ne stoji, jer bi prema tomu bio onaj stenografski sistem najvredniji, koji bi bio sastavljen od što više kraćih, po mogućnosti iz samih malih i srednjih znakova. To je pako krivi nazor; na taj bi naime način stenografsko pismo postalo suviše sitno, a kao takovo ono bi silno umaralo. Baš u shodnom izmjenjivanju dugih, srednjih i malih pismena leži uzrok raznolikom gibanju ruke, a usljed toga ona se ne može tako brzo ukočit, kako bi se bez sumnje ukočila, da joj se je neprestance kretati u prostoru srednjih ili čak malih pismena. Nu dosta o tom, jer me čekaju još druge stvari. Mora se reći, da je Kršnjavijeva ocjena Magdičeva »Prilagodjenja* unapredila razvoj hrvatske stenografije. Dokaz je tomu prva hrvatska naučna stenografska knjiga Magdičeva od god. 1871. pod naslovom: »Stenografija Hrvatska polag sustava Gabelsbergerova*. Ako se to djelo isporedi s onim od godine 1864., opaža se na prvi mah golemi napredak, ma da je ono prvo djelo tek programska radnja a ovo drugo naučna knjiga. Učevno je gradivo u njoj rasporedjeno sasvim sustavno, pa se zato i predmet sam dade lako kao lijepa i skladna cjelina pregledati. Nepostojanosti, koje imade u »Prilagodjenju*, ovdje je nestalo, ovisnost o njemačkoj stenografiji manja jest, osobna samostalnost i sličnost s tjesnopisom češkim veća. Pravila su upotpunjena i protumačena kratko i jasno te potkrepljena udesnim primjerima, kojih imade veliko obilje uz ine vježbe i štiva. Autografija lijepo se izmjenjuje s tipografijom, t. j. stenogram se nalazi u tekstu (kao i kod Faulmannovih «Stenografische Unterrichtsbriefe* od god. 1884.). Sve su to u didak-tičnom pogledu velike vrline, od kojih je pisac deset godina kasnije u drugom izdanju žalibože u mnogom odustao, ali se u ovogodišnjem trećem izdanju na sreću opet povratio. Od godine 1874.—1879. javni je rad na hrvatskom stenografskom polju isključivo Bezenšekov: on je pet godina predavao stenografiju u kr. vel. gimnaziji zagrebačkoj, a tri je godine (1876.—1879.) izdavao u Zagrebu prvi stručni list »Jugoslavenski Stenograf*. Kao učitelj stenografije Bezenšek je u Hrvatskoj polučio tako krasan uspjeh, da mu to i njegovi protivnici apsolutno priznati moraju. Njegova je zasluga, što je Hrvatska dobila prvi stenografski podmla-dak, koji se baš sada nalazi u naponu tvorisnage na cijeloj liniji. On je uzgojio hrvatskomu sveučilištu učitelja stenografije, predsjednik ispitnoga stenografskoga povjerenstva jest Bezenšekov učenik, njegovih učenika nalazimo u saborskom stenografskom birou u Zagrebu i Zadru, u hrvatskom stenografskom društvu i po hrvatskim gimnazijama kao učitelje stenografije. Ele, kao što u Bugarskoj isto tako i u Hrvatskoj prvi i radini stenografski podmladak potiče od Bezenšeka. — Sve je to pako polučio najviše time, što je kao učitelj umio potaći i uzdržati u učenicima najživlji mar za stenografiju, što je prvi i ponajglavniji zahtjev didaktike. — O svojim stenografskim tečajima u kr. vel. gimnaziji zagrebačkoj u petgodištu (od 1874/5—1878/9) izdao je on o svom trošku štampano potanko izvješće s raspravom: «0 rimskom brzopisu i njegovu uplivu na razvoj novije stenografije*. Kao što je Bezenšek bio maran i vanredno pobudljiv učitelj stenografije, isto je tako bio odvažan i požrtvovan izdavač i urednik »Jugoslavenskoga Stenografa*. On je kao sveučilišni slušatelj, — dakle kao čovjek nesamostalan — a u materijalnom pogledu gotovo goloruk, sa svojim žuljevima pokrenuo na slavenskom jugu list, koji je ledinu orao, a nije imao nikake novčane subvencije niti je imao stručnih suradnika. U takim prilikama list je u materijalnom pogledu morao svršiti deficitom. Ali on ga je ipak izdavao u Zagrebu do svog odlaska u Bugarsku, a zatim ondje nastavio i š njim učinio taku propagandu za stenografiju medju Hrvatima, Slovencima i Bugarima, kake ne bijaše ni prije ni kasnije. — Kad je godine 1876. u mjesecu siječnju izašao u novinama poziv na naručbu toga lista, piscu je ovih članaka visjela puška o ramenu. On si je list naručio i od 20. veljače 1876., kad mu je došao prvi broj na ruke, pa do danas on je gorljiv pristaša stenografije, i kano takav uči već sedamnaestu godinu stenografiju na gimnaziji. — Ja ističem sve to kao Bezenšekovu zaslugu, jer vidim, da se je u novije vrijeme pokrenula protiv njega neka omalovažujuća akcija; ne govorim li istine, neka mi se to javno dokaže. Ja ću dočekati svakoga. Kako je pako u ono vrijeme bilo izdavanje stenografskog lista pojedincu bez ikake pomoći teško, to će svatko rado vjerovati, ako pomisli, da »Hrvatsko stenografsko društvo u Zagrebu* 12 godina poslije Bezenšekova odlaska u Bugarsku uz vladinu novčanu potporu i preporuku s velikom mukom i nategom uz neuredan izlazak izdaje tek četvrti godišnjak svoga glasila »Stenograf*, akoprem samo društvo jur 13 godina opstoji. — Bezenšekov stenografski rad ide za tim: a) da se što više približimo Česima; b) da bude medju slavenskim plemenima na jugu u stenografiji što veće jedinstvo. Približavanju Česima u stenografiji ne može biti razložitog prigovora, jer Česi imadu medju svim Slavenima najstariju in najsavršeniju stenografiju. Čeh je Heger i njemačkoj stenografiji u Austriji utirao put, tako da ga je sam Gabelsberger nazvao svojim apoštolom; Ceh je Heger prvi radio na slavenskoj stenografiji. Česi su stajali kod poroda srpske stenografije, Česi su bili Mentorom i Magdiču kod njegova rada, u kojem im se on sve više približivao. Ako to i Bezenšek čini, onda on samo nastavlja započeti proces, koji je dosele hrvatskoj stenografiji samo koristio, pa joj jamačno ni u buduće škoditi neće. Cesi su ko- načno uspješno i blagotvorno uplivali na razvoj stenografije i kod ostalih Slavena, pa će po mom mnijenju i u drugim granama kulturnoga rada još dugo biti svim Slavenima najbolji i najpouzdaniji stjegonoše. Ali se je prigovaralo Bezenšekovoj težnji za jedinstvom u stenografiji medju slavenskim plemenima na jugu, pa se moram i ja na to osvrnuti. Nastojat ću, da budem što kraći i jasniji. Po mom je mnijenju ta težnja opravdana, jer je korisna i moguća. Dakako da to jedinstvo ne valja shvatiti ad verbum niti već sada apsolutnim,, dok mu se još protive opstojeće dijalektološke diferencije pojedinih narječja. Ali bi to jedinstvo moralo biti već sada apsolutno ondje, gdje je to moguće, a baš toga nema. A da imade u slavenskim narječjima na jugu srodnosti više nego li razlike, tko može o tom samo časak sumnjati. Ta sam ih Jagić drži za jednu grupu. Ja pače tvrdim, da je medju nama jedinstvo u stenografiji moguće i ondje, gdje bi čovjek mislio, da se moramo razilaziti. Evo zato primjera: Poznato je, da su zamjenice u stenografiji većinom kao sigle pokraćene; zar se nebi n. pr. hrv. i srpski demonstr. taj, slov. ta mogao kratiti sa a u visini ? I Hrvati i Srbi i Slovenci bili bi u tom složni i jedni, dočim su sada nesložni. Ili zar se mi ne možemo složiti u pokrati recimo zamjenica ja i jaz, njezin i njen, svaki i vsaki, koji i ki itd. Na takav način treba da tražimo medju sobom dodirne tačke, gdje je samo moguće, a ne da idemo svaki svojim putem kao rakova djeca. — Ili zar imade biti hrvatska stenografija Srbinu i Slovencu i vice versa — Hekuba ? — Manimo se već jednom separatizma svagdje, pa i u — stenografiji! A to će biti, ako se ne budemo bez apsolutne nužde razilazili već u alfabetu, ako budemo složni u temeljnim načelima vokalizacije i konzo-nancije, ako budemo u siglama i pokra lama pazili na ono, što nas ujedinjuje, a ne na ono, što nas dijeli i rastavlja. Ne treba jedinstvo shvaćati tako apsurdno, da slov. riječi: «resnica, revež, številka, priča, hlev> Hrvat i Srbin čita: čistina, siromah, broj, svjedok, staja» i obratno; već ga treba shvaćati tako, da će hrv. riječi: zec, janjac, vožnja, zrcatežnja kao takove moći pročitati i Slovenac i Srbin, a to, kako danas stvari stoje, nije apsolutno moguće. — A sada mi, molim vas, nadjite razborita čovjeka pod suncem, koji će tu našu divergenciju odobriti! — Nema druge, već nam valja nastojati o što većem jedinstvu u stenografiji. U staro se doba gojila plemenska osobnost, ali se to indi-vidualizovanje i diferenciranje na duševnom polju nije pokazalo plodnim, pa su s toga duševni umnici kod svih slavenskih plemena u našem vijeku udarili upravo protivnim pravcem. Oni su radije tražili i isticali ono, što ta plemena ujedinjuje i što ih jača, nego li ono, što ih dijeli i slabi. Jer treba priznati, da ono, što nas dijeli, nije poraslo iz našega bića, već su nam to nametnule druge nezgode i neprilike; što nas pako ujedinjuje, to je dijelak našega bića. Ovo valja njegovati i gajiti, ono trijebiti i ništiti. To je bila i temeljna ideja ilirske dobe i umnog osnivača jugoslavenske akademije; a da je ta misao bila zdrava, najljepši je dokaz lijepo cvjetanje naše današnje posvjete. Razrječja medju Hrvatima i Srbima u knjizi nesta, a na njihovo mjesto stupio je jedinstveni narodni jezik. Taj će se proces organski ma i po malo razvijati i dalje. Sam Rački vjeruje u budućnost književnosti jugoslavenske s hrvatsko-srpskim jezikom, koji će napokon primiti i Slovenci i Bugari. Što više, Rački bi rado vjerovao u to jedinstvo i u prošlosti, pa zato misli, da bi se hrvatski i srpski spomenici imali zajedno izdavati kro-nologičkim redom. Za Jagića već sam spomenuo, da on narječja južnih Slavena drži za jednu grupu, a spomenuo sam i to i naveo nepobitni dokaz, da se slovenački jezik u svom sukcesivnom organskom razvoju sve to više približuje hrvatskomu. A sada pitam, kako se naprama tim pojavima razvija u nas stenografija? — Odgovorite na to, vi tjesnogrudni plemenski slijepci, koji znate samo onako naprečac ustvrditi, da je Bezenšek »prema svojoj potrebi nagrdio i iskrivio jezik hrvatski i slovenski*, koji medjutim nikada ni proučavali nijeste. Ako Bezenšek nije pisao odmah lijepom i čistom hrvašti-nom, to ima svoj razlog u tom, što je on odma, čim je došao iz Slovenije u Hrvatsku, počeo izdavati list, pa je sasvim naravski, da jezika još nije mogao imati potpuno u svojoj vlasti. Gotovo je pako.smiješno, ako Miholić kaže Bezenšeku, da je on «nagrdio i iskrivio slovenski jezik!» — Godine'1879. ostavi Bezenšek Hrvatsku, jer ga je ministar Načo-vić u ime bugarske vlade pozvao u Bugarsku, kojemu se pozivu on i odazvao. Deset godina iza prvoga izdanja doživi Magdičeva »Stenografija Hrvatska* drugo izdanje, koje je u »Hrvatskom učitelju* ocijenio pisac ovih redaka. Ako se pomisli, da svaki stručnjak u jednom deceniju mora postati u svojoj struci iskustvom bogatiji a naukom napredniji, te mu i djelo nakon toga vremena ima biti tako, onda treba priznati, da Magdičevo drugo izdanje nije mnogo bolje od prvoga, dapače u nekim je Stvarima upravo zaostalo za prvim izdanjem. Ni približno ne može se ovdje govoriti o takom napredku, kako ga vidjesmo u prvom izdanju naprama »Prilagodjenju* od god. 1864. — ma da je ovo, kako već rekoh, tek programska radnja bila, a ono naučna knjiga, — ili kakav je učinjen u trećem izdanju, koje je izašlo ove godine, naprama drugome od god. 1881. Za drugo izdanje Magdičeve »Stenografije Hrvatske* može se reći, da ga je rodila neodoljiva želja odlučne reakcije naprama neposredno prethodnom petgodišnjem radu Bezenšekovom. Tako eto nasta u hrvatskoj stenografiji mala razrožnost, jer se neki stenografi povedoše za Magdičem, drugi za Bezenšekom. Da se uzdrži nužno jedinstvo, ustrojilo se je god. 1882. »Hrvatsko stenografsko društvo u Zagrebu*, koje žalibože punih devet godina nije pokazalo ni najmanjega znaka života. Iza ovoga vremena postavilo se pako svojim radom isključivo na Magdičevo stanovište, dočim po mom skromnom mnijenju ne bi bilo s gorega, da je nastojalo, da se one male opreke nekako izmire. Od god. 1891. izdaje ovo društvo svoje glasilo pod imenom »Stenograf*, od kojega sada izlazi četvrto godište. Konačno valja priznati, da je u novije vrijeme hrvatska vlada pod predstojnikom presvj. gosp. drom. J. Kršnjavijem u svom djelokrugu vanredno mnogo učinila za napredak stenografije: ona je imenovala učitelja stenografije na sveučilištu, uvela stenografiju kao fakultativan predmet u srednje škole, izdala naučnu osnovu i pravilnik za polaganje ispita iz stenografije, postavila ispitno povjerenstvo za učitelje stenografije, izdala svojim troškom i nakladom naučnu knjigu i podupirala stručni list »Stenograf*. Tim je ona učinila sve, što je nužno za normalan, sistematičan, jedinstven i uspješan razvoj i napredak hrvatske stenografije. Nu da se bude ona i nadalje usavršivala, zato bit će od potrebe, da se pojedina pitanja, tičuća se sustava, budu živo u javnosti pretresala, pa da onda stručnjaci ili pako društvo samo zaključi eventualne promjene, kojih će se imati svi držati. Inače bit ćemo odsudjeni na stagnaciju. Godine 1894. izašla je »Hrvatska Stenografija* po sustavu Ga-belsbergerovu od Stanka Miholića. Ovo je djelo kritika i Dragičeva i Plivelićeva označila manje uspjelim; bolja je Magdičeva »Hrvatska stenografija*, koja je ove godine izašla troškom i nakladom kr. hrv. slav. dalm. zemaljske vlade i o kojoj ćemo još posebice govoriti. Ne rado zaključujem ovaj članak, jer mi je u peru ostalo još mnogo toga, što bi rado istaknuo — osobito o nekim detaljima. — Ali pošto se tečaj lista primaknuo svomu koncu, a ne bi bilo umjesno, da članak segne i u drugi godišnjak, morao sam ga zaključiti. U glavnom držim, da sam kazao sve, te si čitatelj može stvoriti ne samo sliku o početku i razvitku stenografije u Hrvatskoj, nego i u drugim nekim mislima i idejama, koje su po mom mnijenju u savezu s tim predmetom. Bude li tko zaželio, da se o kojoj stvari zapodjene daljni razgovor, mene će naći uvijek spremna. ff. Stenografija v Rusiji. (Spisal prof. dr. Zeibig.) rv* P°kus sestaviti rusko stenografijo napravil je neki Henri v fes:/ Moskvi 1. 1792. s svojo »tahigrafijo*. Leta 1806. in 1809. izdal je Godefroys «okigrafijo» (po Blancu), 1. 1820. Korff »grafodromijo* (po Astieru), potem 1. 1844/5. neki anonimen pisatelj »stenografijo*; a vse te izdaje so bile brez uspeha, tako rekoč kurioznosti, o katerih se je malokaj čulo. Važneji je bil pokus Hegerjev, prirediti Gabelsbergerjev sestav za ruski jezik. A Ivaninu gre zasluga, da je javno mnenje v Rusiji z vspehom na stenografijo obrnil, in to 1. 1858. s svojim delom; »O stenografiji ali brzopisu in nja priredbi za ruski jezik*. Ivanin govori — kot izjema od drugih izumiteljev stenografskih sestavov — z veliko skromnostjo o svojem izumu. On nikakor me misli, da bi bil s tim delom v stenografiji dovršenost dosegel; pripoveduje, da je že 1. 1833. sestavil stenografijo za svoj materin jezik ter ž njo bilježil učena predavanja. Te studije in te vaje je on delal v svojih starih letih, kar mu je bilo dokaj trudno; a vendar se je prepričal, da se more po pridobitej spretnosti z njegovim sestavom šest do sedemkrat brže pisati, kakor pa z navadnim pismom, torej da se more vsako predavanje bilježiti. Ivanin tudi dokazuje v omenjenem delu, da je stenografija v sedajnosti neobhodno potrebna ter pretresuje že vprašanje o stenogra-fijskih črkah. Skoraj potem (okolo 1. 1860.), začeli so v Rusiji o reformah pravosodja snovati. Nekoliko ruskih pravnikov došlo je v ta namen na Nemško v Draždane izučevat ustrojstva pravosodnih oblasti in sodno praktiko, kakor tudi zakonodateljstvo. Med njimi bil je državni svetnik baron Tornauvv, kateri je znan v pravniškem svetu po svojem izvrstnem delu o mohamedanskem pravu. Imel sem srečo upoznati se ž njim po svojem prijatelju dr. Hiintsche-ju; in v njem kakor v meni se je vzbudila želja, ko se je zanimanje za stenografijo v Rusiji že začelo, da bi priredila Gabelsbergerjev sestav za ruski jezik, posebno ker so začeli v Rusiji ceniti važnost naše umetnosti za pravosodno stroko. To je bilo 1. 1863. Lotila sva se resno tega dela. Jeden članek, katerega sem istega leta v prvem zvezku »Ruske Revue-je» o stenografiji v Rusiji obelodanil, dal je precej povoda za polemiko z nekim pristašem Stolzejevega sestava — Hartwigom, kateri se je nalašč, da bi večo senzacijo obudil, podpisal s poruščenim imenom Tverdevatov. Ta je bil protivnik vsakega iz Francije ali Nemčije done-šenega brzopisa ter je bil tega mnenja, da se mora za ruski jezik kaj izvirnega narediti. Ob jednim pa je omenjal, da se že prireja poseben sestav, osnovan na zakonih ruske slovnice, kateri se obzira na obča načela brzopisa, kakoršni se nahajajo v najboljših tujih sestavih. Hvalil je Hartwig posebno Stolze-jev sestav, ter s tim javno pokazal, kakšen namen ima. Med tem sta tudi Paulson in Messer Stolzejevo stenografijo na ruski preložila. Za njeno razširjevanje je jako mnogo žrtvoval Dl us ki, najbolj nadarjeni ruski Stolzejanec; vendar s svojimi napori, po tem kar vemo o razširjenju in uporabi Stolzejevega brzopisa v Rusiji, nij dosegel pričakovanega uspeha. Prevod Tornauwov, kateri se — mimohodom rečeno — glede znakov strogo drži izvornega sestava, se je precej rabil v Rusiji za bilježenje predavanj in sodnijskih razprav. Kot vrle učitelje in propagandiste imenujem sledeče: Ustinov v Harkovu in Temnikov v Odesi; kot odlični praktiki so znani: Goršenjev, Tu-linov, Levič in Markuš, kakor tudi gospodične: Serdukova, Krilova in Romanova. Baron Tornauw, rabil je v širjem razmeru Gabelsbergerjevo stenografijo po lastnem prevodu pri svojih pravniških študijih. Med tem je priredil tudi Olhin naš sestav za svoj materin jezik. Ob svojem času je on prosil kr. stenografski zavod v Draždanih za oceno istega dela. Da se tej prošnji nij ustreglo, izvedel sem pozneje iz nekega Olhinovega pisma. Tudi njegov prenos nij bil brezuspešen. Ker govorimo tukaj o prevodih Gabelsbergerjeve stenografije, naj še omenimo zaradi natančnosti, da mi je tudi naš tovariš Wahltuch, kateri živi v Manchestru, pred nekim časom doposlal svoj načrt priredbe našega sestava za ruski jezik; a neki drug Gabelsbergerjevec iz Rige je izročil ruskej vladi podoben načrt, katerega mi je dalo v presojo tukajšnjo rusko poslaništvo. V novejem času izišli ste v Rusiji dve knjigi o stenografiji: «Samo-učitelj ruskega brzopisa, sestavil V. J. Krivoš. (Petrograd 1883. Izdal baron A. O. Tiesenhausen). Ta nova učna knjiga sama po sebi je dokaz simpatije, katera vlada v drugih slavjanskih deželah, kakor tudi v Rusiji za Gabelsbergerjev izum, ter kot tako jo radostno pozdravljam. Kakor govori skoraj vsak pisatelj veče učne knjige o stenografiji v predgovoru o njenej koristi v javnem in zasebnem življenju, isto piše tudi Krivoš na prvih desetih straneh svoje knjige, ter ocenjuje razne sestave te umetnosti, a posebno Gabelsbergerjev. Pri svojem prevodu omenjenega sestava vzel si je Krivoš — in to s polnim pravom — za vzor «Tesnopis česky>, kateri prevod našega sestava se je že često v praksi jako dobro obnesel. Torej je ta ruski stenograf posnemal primer onih strokovnjakov, ki so priredili Gabelsbergerjev brzopis za jezik polski, srbski, slovenski, bolgarski itd. O podrobnostih Krivoševega prevoda ne mislimo tukaj pisati; — natančno ga je ocenilo pero strokovnjaka v poslednjem tečaju «Tesno- pisnih listov*. Samo moramo grajati slabo avtografijo stenografičnega oddelka. Pred kratkim je izišla še jedna učna knjiga o ruskej stenografiji od gore omenjenega stenografa Goršenjeva, a druga nova se pripravlja za izdajo v Petrogradu od nekega profesorja. Službeno se dandanes stenografira v Rusiji pri carskem senatu, pri civilnej najvišej sodniji (kasaciji) in pri drugih sodnijah v Petrogradu, kakor tudi pri raznih sodnijah v gubernijah, pri magistratu v Odesi itd. Z obzirom na uporabo stenografije pri sodnijah je torej Rusija Nemčijo nadkrilila, a drugače se tam stenografija seveda še ne rabi v tako širokem razmeru, kakor je to mogoče samo v ustavnih državah. Стенографија v Србији. У првом броју овога цењеног листа било je речи о стеногра-фији у Србији. И онда смо још рекли горку истину, да ова лепа и корисна вештина писања не напредује у Србији како би требало и могло да буде, и ако je за њу иознато у Србији већ одавно. У на-родној скупштини у Србији појавио се и радио први стенограф Србин још 1870 године, a отада je иећ 25 година! Да je се срећом радило како треба, Србија би данас требала да има неколико стенографских дружина, свој стенографски лист, своју стенографску књижевност u — школе за стенографију. A она од свега тога ништа нема! Ова немила појава наложила нам je дужност, да данас понова узмемо реч о стенографији у Србији, и — у колико можемо — да покажемо узроке њенога слабога развијања у времену, када се цел остали образовани свет од Мадрита до далеког Јапона за њу све већма интересује. У' исто време држимо, да ћемо испунити само једну дуж-ност, ако апелујемо најозбиљније на све стенографе у Србпји, да се прену на рад и да нашу стенографију. уздигну до развијености и ви-сине, на којој треба да je и у нас ова толшсо корисна и благодарна вештина иисања. Погледом на друге земље и народе морамо рећи, да je стено-графија у Србији лоше среће била. Да би то потврдили и доказали, не треба нам ићи далеко, не треба нам указивати на снажније и про-свећеније земље и државе. Погледајмо еамо на Бугарску, ту најновију балканску државу, како je она прихватила и неговала стенографију. У њу je дошла стенографија тек при крају 1879 године заједио еа њеним врсним обожаоцем г. проф. A. Безеншком; na куд u камо je стенографија у БугарСкој данас распрострањенија, познатија и ви-ђенија него у нас у Србији! Што еу Бугари постигли за непуних 15 година, ми нисмо могли за 25. Зашто? Казаћемо, ма n укратко. У Бугарској се стенографија дочекала и неговала радо као дете љубимче; a у нае се прихватила no потреби и неговала као пасторче. To ne говоримо ми, neli то го-воре и потврђују сама дела меродавних чињеница на једној и na дру-гој страни: у Србијм и у Бугарској. Mn ћемо се само нотрудити да одмах и докажемо ово твч.рђење У Србији немамо данас још ни 30 добро изучених и потпунце спремних стенографа за наставнички и практични рад на стенографији, и ако већ 25 година знамо за стенографију и no невољи овде ош,е служимо се љоме. Прва школа српске стенографије у 1872/3 години потпомогнута je била од стране владе и одржана под њеним над-зо])ом, — али зато су и дан дањи ђаци из те школе no готову једини ноуздаии стенографи у Србији. Од тада истина донет je и закон, да се стенографија као иеобавезан предмет изучава у нашим гимназијама, али тај закон није извршен, веч je само кроз неколике године поку-шано извршење н.егово у гимназијама београдској и крагујевачкој и у реалци београдској. Данас пак, не знамо зашто, ако није из штедње, нема у Србнји пиједног сталног наставнмка за стенографију, јер су још у прошлој години и једине две катедре у I београдској гимназији и у реалци преврнуте, a ca ових je катедара годишње повећи број младића могао да ее упозна с овом лепом и корисном вештином пиеања. A шта видимо у Бугарској! Како je тамо гајена стенографија за минулих непупих 15 година, од када се тамо упознадоше са њом? У Бугарској држава не штеди на настави у стенографији. У свима већима градовима њеним учи се стенографпја, и прошле године она je изучавана у свима њеним већим гимназијама. Ha њој раде настав-иици у. Софији, Пловдиву, Триову, Т. Пазарџику, Казанлику, Лому, Шумену, Сливену, Борисовграду и т. д. У Бугарекој je прошле го-дине учило стенографију 458 ученика, a ове године, како сазнајемо, бике их на 700. У Бугарској постоје поодавпа већ два друштва стено-графска. Бугарска je имала у ГГловдиву 1892 год. изложбу и конгрес стенографски. Ona има своју етенографску кљижевиост, која je и на међународшш стенографским конгресима у Европи виђена и одлико-вана. У Бугарској сем школе и развијена практика изазива стено-графе na рад, јер тамо немају потребе за стенографијом само у на-родном представпиштву (свбранве), као у Орбији, већ се стенографишу и радови ошитинских савета у већнм градовима, претреси судски о значајнијим кривицама, не изузимајући ни оне у војним судовима; na и у комисијама стручним за израду закона употребљује се у Бугарској стенографисање, као што je било ту скоро приликом пре-устројства пореског система; a иоред свега тога још и свака трго-вачка камера у Бугарској мора имати стенографа, коме се плаћа 1800 до 2400 лева годитње . . . Ну да се манемо даљег упоређивања са Бугарском, na да се за-питамо о узроцима: зашто je у нас у Србији овакав опасан застој у напредовању и развићу стенографије? Јесмо ли у то.ме кривци је-дино ми стенографи? И — шта треба да радимо? Морамо признати одмах, да нам je најтеже дати сигурна одго-вора na прво питање. Користи од стенографије тако су добро познате сваком нашем иоле интелигентнијем човеку, a нарочито нашим велико-школцима, да нам je ваистину необјашњива појава, да се ha и они тако мало интересују овом корисном вештином, која би им многе ча-сове њихова умна рада и њихових штудија могла да скрати. Осим тога стенографија није мање потребна и корисна ни научнику, ни адвокату, ни учитељу, ни чнновнику, ни војнику, ни трговцу, — јер она свима, који имају да пишу, јако олакшава послове. Али шта чини све то, кад у нас ипак нема раденпка на пољу стенографије, и кад при евему томе што се знају све огромне користи, које стенографија нружа, није ни дан дањи лака ствар саставити добар и поуздан стенографски биро за послове у иародној скупштини ни цилго ед 10 л>уди! Од куда то? Чини нам се, да ће први и главни узрок таквој појави бити у — нашој природи, у нашој навици. Ми емо, рекао бих, сувише склони томе да радимо no налозима. Због тога мислимо, да није успео ни покушај са стенографијом у нашим школама, што се оставило ученици.ча и еувише на вољу, да стенографију уче и.ли не уче, јербо je предметт> необавезан. Стенографија je дакле примљена и у паше школе као — пасторче. < )ставл>ена je на милост и немилост самому учитељу, и што je најгоре — и самим ученицима. Али није само школа и школска власт крива, што у Србији етенографија не напредује. По пашем мишљењу у том погледу су већи кривци сами наши стенографи. Ми ако немамо много, имамо бар де-сетину добро изучених стенографа. Па шта су они урадили за стено-графију и iheno папредован.е у Србији? Колико je њих, што су о стенографији пашој што написали ? Колико их je, што озбилније прате кретање и напредовање стенографије у других народа? Зашто то и од куда то, да наши изучени стенографи сво своје знање стенографско у саме себе аатрпавају? Ми знамо, да су свега двојица тројица етено- графа од времена на време обучавали и обучшш у нас стенографпји, али већина не сматра то за свој позив“ ! Ми знамо, да су изложбе стенографске виделе радове само двојице или и једнога нашег стено-графа*). Ми знамо стенографа наших, који се еамо пред сазив нар-скупштине појављају са молбеницом, да уђу у скупштински биро стенографски. Немојте тако, браћо стенографи! Прените, прионите послу и радите, колико год можете, да оживите и унапредите стеногра-фију нашу! — Да кажемо још, шта би требало да радимо те да стено-графија у нас унапред пође, да буде виђенија и распрострањенија; ми се и опет морамо обратити свима друговима својим међу стеногра-фима са нредлозима, које смо некима од њих iseli имали прилике да учинимо, али који — на жалост — још нису остварени. Тако, opalio стенографи српски, ако хокемо да стенографије у Србији одиста има и да она живи и развија се, a не само животари као сада, онда нам je на првом меету та дужност: да се што upe удружимо и заверимо нa заједнички сложaн рaд на пол>у српске стенографије у сталну „дружину српских стенографа“. Таква дружина прописала би правила, којима би био најтачније од-ређен круг рада нас свију. Ta правила имали би смо да вршимо као закон, a ona би cisa једино на то била управљена, да у Србији стено-графија задобије стална места пре свега у школи, a затим и у парла-менту, и у суду, и у општини — у целом грађанству нашем. Ви знате еви мок удружења. Вн знате, да таквих удружења има век одавна у сви.ма братскнм нам словенским зеиљама: у Чеха, у Слове-наца, у Бугара, у Хрвата, у Пољака, — a да и непомињемо Немце, који су у прошлој годинн имали таквих удружења не мање од 783. — Кад будемо удружени, знаке се и за нас у цело.м свету, да радимо на унапређењу једне напредне и најсавршеније установе, — установе брзога писања. Кад будемо удружени и на озбил.номе послу озбиљно виђени, можемо с правом очекивати, да ke нае у томе послу и сама државна власт снажно потпомоки. Кад будемо уружени, лакше кемо одговорити својој дужности и према стенографији и према отаџбини. .1 a з a П o п о в u k. *) Писац овога чланка на Минхенској сгенографској наложбв 1890 г. одлп-кован јо на својо стеиографске радово часгном дипломом. Урсдн. Стенографически новини. Stenografske viesti. Stenografske novine. Стенографске вести. ОТЂ БЂЛГАРИЛ. — Стенографидта вч> Македонин прћподавана е no нашата метода отт> г-нт> A. Нетровч., бившии учителБ вт. Разлогт. отт. 1884—1888 год. Имало е вскка година около 30 ученпци. Слиции е пзучилт. стенографнлта вт» 1882/3 год. на софииската гимназил. Cera е началникт. на станцилта вт> Ка-вичане. Желателно е, тои да иолучи спо-собенч> замћстникч* вч> Македонил; осо-бенно се надћваме, че хце се вт>веде стенографилта вт> Солунската бхлг. гим-назил, sa да може веднажБ захванатото дгћло да усп-ћва и между нашитк бра-тил Македонци. — Стенографическото б к> p о ири народното сгбрание iipb8T> вркмето на текушата сесил се сгбстои отч> 10 души: 1 началннкт*, 3 ревизори-стенографи, 9 редници или рулери и G бшро-стено-графи. Заскдаиилта сљ. обшшовенно много дт>лги, Н'б ири веичко това бк>-рото успћва да изработва стенографи-ческитћ иротоколи вч> наи-кгБСО врћме. Вч> идухции брои nje ивложилгБ подроб-ности. — Вт> зас-ћданилта на тч>ргов-ско-индустриллната камера бгб Софил сљ. дчфжани стенографически ирото-коли отт> стеиографитћ: Хр. II. Кон-стантииовч* , Лука Малкевт*, Тодорч. Г^лчтовт* и Сииридонч. Велевч*. Вгб сљ.-1цата камера вт» Пловдивт* стенографи-рахл,: Тачевч», ДанчевгБ, Чплингировч. и Клинчаровч>. — Вч> висшил учебенч. c^bIjt'b, тоже се дч»ржахл\. стенографически иро-токоли ирћзч* сентемврииската му сесил. — Вч> IIловдивската окрл^жна иостолниа комucrta сљ. дч.ржанн стено-графпчески ијјотоколи iipIi8T> мпиалата сеснн оп> дзама стенографи — учеипци отч» VI класгв на гпмлазилта „Ллек-саидрз. 1“ в'б Иловдивт.. — Студентското стенографи-ческо дружество при висшето училшце вч» Софпл вгбзооновп ст» новата учебна година сволта дЗјлтслностб, каго избра sa пр^дсћдателБ г-нч> II. Вч.жаровч, и за секретарБ г-нгб Минчевч*. Отч> устава на дружеството заслужватч> особенно внимание чл. 5 и G. Чл. 5 гласп: „Дру-жеството ст»стои отт> членове редовшг, сномагателни и иочетни. Редовнп чле-нове могЖтч* да 6лл.дж/гб всичкп, kojito сљ. заиознатн ст> стенографилта п вна-слтгб ежемксечио no 1 левт>. Спомага-телни членове сљ. онил, които иодпо-магатч, дружеството ст> книги или napu. Почетни членове моглтч. да бл,-дж,тгб онил стенографн, коиго сљ. при-несли заслуга на стенографилта14. — Чл. G. „Всичкигћ учрћжденил и частни лпца, нуждаклци се отч, стенографи, могл,тч» да се отнеслкгв до бгБлгарското стенографическо дружеетво при впс-шето учплшце вч» Софин, стига само да внесАтч* 5 лева вт> дружеетчелата каса.“ — ЖелаемгБ наи-добрт* успћхч. на дружеството, което брои между своигћ членове твгБрдћ способни и д!ш-телпи стенографи — студенти. IZ SLOVENSKIH DEŽEL. — Na gimnaziji v Mariboru pred- naša letos stenografijo v prvem oddelku g. prof. J er o v s ek, v drugem g. prof. dr. Schvvaighofer. Prvi oddelek šteje 72 učencev, a drugi 20. — Za privatni pouk v slovenski stenografiji se je oglasilo lepo število četrto- in petošolcev. Ti so si osnovali «stenografski venček*, v katerem se uče slovenske stenografije pod vodstvom sedmošolca Alojzija Potrča, kakor je bilo tudi lanskega šolskega leta. A letos je zanimanje za stenografijo v krogih mariborskih slovenskih dijakov še večje, ter upamo, da bode od leta do leta rastlo. Naj bi jih posnemali tudi dijaki po drugih srednjih šolah na Slovenskem. Stenografski venček šteje letos 25 dijakov: 2 osmošolca, 6 sedmo-, 7 šesto-, 8 petošolcev in 2 četrtošolca. — Iz Ljubljane se nam piše, da se tudi tam v dijaških krogih začenjajo zanimati za slovensko stenografijo. Oni dijaki, kateri so se učili nemške stenografije pri g. prof. Schellerju, poprijemajo se z veseljem potem slovenske stenografije. «Vaša „Slovenska stenografija" — piše jeden izmed tamošnjih stenografov — nam povsem jako ugaja, ona je docela dovršena in nam Slovencem pač ne bo treba drugega sistema, kakor je Gabelsbergerjev, niti drugega prevoda kot je Vas. n — Iz Novega mesta smo prejeli do- pis o stenografskih razmerah med ta-mošnjimi slovenskimi dijaki; a zaradi pomanjkanja prostora morali smo ga odložiti za prihodno številko. IZ HRVATSKE. — Naš suradnk g. Slavo Dragic, položio je izpit iz stenografije u Zagrebu i to s krasnim uspjehom. Čestitamo 1 ИЗ СРЕИЈЕ. — Г. Лаза Поповић позвао je r-ду српске стенографе на сасганак у великој школи, 0 децембра о. г. у 9 часова upe подне, да се договоре о дру-жини српских стенографа. Отт> странство. Iz stranoga svieta. Из странога света. Iz drugih dežel. — Ивмежду 876 баварски офи-цери има 684 такива, които знаатч* да стенографиратч* сноредт* Габелсбергеро-вата система. — Вч> Виена се учреди дамско стенографическо дружество „Г абелс-бергер'Би, което брои вече cera надт> 100 членова. Курсоветћ на дружеството се нос'ћ1цаватт> отч> 250 дами. Буданешенскии градскии счдвћтч. е постановилЂ, да се вч>веде Габелсбергеровата стенографил вт» всич-KHT'Jh градски училшца като незадч.л-жителент, ирћдметч,. Книжовностб. Književnost. Книжевност. Književnost. — Стенографическитћ дневници на VIII обпкиовепно народно свбрание, пч>рва редовна сесин. T-h сљ напечатани вт> два обемпстп тома, iri.piiiurn, отч. които сч>дч>ржа протоколигћ I—XXXI вч, 102 нечатнп колп, на гол4ма осмина, a вторилтч. протоколптћ XXXII—XLV Bi. 120 печатни коли. Кт.м’1. втории TOM't сљ. добавени вч, 4 печатни коли: тч>ржествонното вакриваиие сесивта на сгбранието, списч.кч.гв na прћдстави-телитћ, ćuiic/i.K"i,'r'i. на членоветћ отч. бгорото, подробпа таблица аа внесенитћ ваконопроекти и прћдложешш, гласува-un'H; аакони, приетпт-fi ркшенип н пр. lipu пч.рв'1. шце погледч. големината na казанптк дневници всћкп 1це равбере, какгввч, трудч. е положило стенографи-ческото бгоро за изработванието имч., колкото Јцателно. ri.ii и наврћменно. — Oppikirija Soumalaisessa Pi-kakirjoituksessa«, т. e. учебникч. no фин-ската стенографиа отч> д-ргв Л. H е о-виусч,. IV иадание. Хелсипгфорст,. 73 стр. печатани и 29 стр. автографирани. — Това свчинение се отличава no чпсп> печа'Г1. и много хубаво pacuph-дћленпе na материлла. Д-рч> Неовиует,, KoitTo е нрћлоашлч. Габелсбергеровата сиетема на финскни езикт,, позиава добр-h и русскии и полвскиВ евикч.. За това Toii u шжнославанскитћ езици може да чете, та се интересува много u sa нашил нркводт. на Габелсбергеро-вата стенографил, sa които е написалч. в'в бр. 9. на финскии стеногр. вћстнпкч. «Pikakirjoituslehti* една хубава статил. — Tesnopisne Listy, tečaj XXIV, lir. 1. imajo sledeče članke: Tesnopis češki na narodopisne] razstavi. Izučevanje. Društvene vesti. Češka čitanka tesnopisna za srednje šole. Objave. Bibliografija in literatura (Hrvatska stenografija). Zmes. — «Pikakirjoituslehti» (stenografski list), ki izhaja v Helsingforsu v finskem jeziku po sestavu Gabelsbergerjevem v prevodu dr. Neoviusa, ima v br. 9 letošnjega VIII tečaja sledeče članke: Kaj se more zahtevati od dobrega stenografskega sestava? — Ocena zjugoslavj anskega stenografa i glasnika* pisana jako laskavo od dr. Neoviusa. — Razne novine. (Naslov našega lista v finskem prevodu se glasi: »Etela slaavilainen pikakirjoittaja ja airut«). LISTNICA UREDNIŠTVA. — G. A. P. v M. in g. I. M. v Lj. Prav radi ustrezamo Vašej želji, da objavimo nekatera pravila o zlogotvornem r in nekoliko primerov. Bolgarsko тгрнЂ ali трЂНЂ je isto kot slov. „trn“ ; tedaj se je zlogotvorno r razvilo od ra (re) m, odnosno rrb. Poluglas t> (љ.) je po izgovoru nekaj srednjega med u in a, zato mu je simbol nizka lega in jaka poteza. Med „krt“ in „krat“ je v stenografskem pismu ta razlika, da se v prvej besedi nadebeljeno kr piše pod črto, a v drugej isti nadebcljeni znak v navadnej legi. Prosto kr pod črto bi se čitalo „krut44, a v navadnej legi ,,kret“. (Druge primere glej na str. 72. stenografske priloge.) V našej šolskej knjigi »Slovenska stenografija* to pravilo še ni bilo povedano, ter smo pisali n. pr.: gčrd, mčrzel, merčes itd., zjedinjujoč rd, rz, rč itd. v jedno sestavljeno konzonancijo. Tudi temu se ne more oporekati, saj se je poprej še v navadnem pismu pisalo „gerd“ itd. A no-vej pisavi: „grd, mrzel, mrčes“, odgovarja gornje pravilo o zlogotvornem r. (Glej prilogo isto tam.) — Kar se pa tiče zlogov id in iv v početku besedi, naj se d in v malko povzdigneta od osnovne vrste, da se pred nju ložej postavi i, ter se tako razločujeta od jed in jev; a ed in ev imata pred sebo vodoravno črto t. j. znak za e, kateri se pred v povzdigne nad vrsto ter obrazuje v zvezi ž njim oster ogel. (Glej prilogo str. 72). Lastna imena: Ratej, Kociper, Krevl, Koprivšek, Mrkvička, Trstenjak, Grčar (Gerčar), se pišejo kakor je istotam na kraju označeno. „Pri“ si ima samoznak (siglo) samo kot predlog, a v besedi kopriva se mora pisati pr in i sim-bolizovati. Sploh se predlog pri ne sme zjediniti z nobenim predstoječim znakom, ker drugače bi se spremenil v j; n. pr.: „neprijatelj, doprinašam, zaprisegam, poprijemam, nepiiznan44; morajo se ne-, do-, zapo- oddeliti od pri ter pisati vsak za sebe (Glej prilogo). — Kakor v tem slučaju, tako smo pripravljeni drage volje odgovarjati tudi na druga^vprašanja* tičoča se naše stroke; ker z vzajemnim sporazumljenjem se pojmovi bistrijo, a tako nauka napreduje. — Na Vaša vprašanja glede j odgovorimo v prih. listu. УЧЕБНИЦИ ПО СТКНОГРАФ! ШТА: A. Беаеншекч,: БЋЛГАРСКА СТЕНОГРАФИН ио системата на Ф. Kc. Га-белсбергера, частв I Цћна 2 л. 50 ст. ДЕБАТНО ПИСМО (Бч.лгарска стенографиа частв II.) Ц1ша 2 лева'50 ст. БЂЛГАРСКА СТЕНОГРАФИЧЕСКА ЧИТАНКА. Цћна 2 л. 50 ст. СТЕНОГРАФИЧЕСКИ КНИЖКИ, na домашии и класни унражненнл." Ц. 30 ст. ЈЧГ~ НамиратгБ се аа нродаич. in. книжарннцата на .1 уи Беаеншекч, bi. Пловдивч,, както н B'b други по-главии кнпжарници bi> Бч.лгариа u in. страпство. Lastnik A. Bezenšek. — Odgovorni urednik S. Magolič. — Tisek D. Hribarja v Celji. |Ц>- JUGOSLAVJANSKI«§>§— c/7 Of -će- < JI u // /S ж/ / f-S> 9 ' 7ЛУ cr- / o / ГМ, /° >> J ,У G 'f', У j /2 f Л9 ^ ^\vv/ - Сг^/г j> ' 'У UU ilu Ж з/S f 4/>V ^9- ^ _, ^ od/oo б' oe ^ЖЈсјр^ sJp đ' OO, ' ^\/ ° W^ ✓ £2^ , ^ o ^\; *- X - >y > _ C '■'v* <#” » /2-, >C cf/ш/0'f. VclO ^Го 0/aj, * ^ / c/ f/' 4 r 1а im v У^Х) 2) пг)/9 e Су-г^ o?.— %г^ ^и/ čv v ~~n ~ ^ n* ~ f /,--^ ' lo / rW> , . J~ ^ J? &0 , n e* o- v2/^,6 f3 ' <£' ^ J* c ^ v/V "/ ^ /O^ / • '^лчу / уУо . ćts e ' ’ W?X~^ ^ /? , / jj? чА ^ %(:^02, /ОП & ° J' еуЈ - . A ^Л ^ - C —ч /W jj2 c $/>p* , u с/ ~ f? '2Г; , ^ сиг °i / г e y~o~0 ^ o^A' A /~Чл/ - ~ /» 47 / dv? , Gf ' cr- гу s UV' < ___ u ге и/г (У^2 (/ 'uJ У ^ /о ~uf, $ (^и ° с/ ^ ir^, / ^ ^ 61 ' ^ - ^ &Т6 d/ Ј$ '2&> s &2о су? , / Лју 6 е_А V'/' /^Л cr / r^u6?s Ouć-^^-^s r #Lf lać - ć.^7 ^7 и_- £ «- fr / У — &хл € j.** ' y?~{/ —^ fr''* /^v' ^ /Irj ' r\/ frfr^c ~J^fr1 ^ /Z nx O r-\ft o—^ fr*~~frxfr^ fl/^У^ frx — €_, IsU ^ 7^ <%L> ( X frC s/k£~—X > / / /njv—' /2s , ^ 4<*/ •"' ^y// ° r ,y /? СГ" rv2 ° У hfrL- ' У - 6 > /y ^ <У£ ^ /б\\ , ćJl ^ ^ v~* (^7 ( ' yv7 У v/ бУ7 %x. , /°y ^ , ~^C o~x_ £ n 6 fu-Jb jfr /6" & > S***’ S ~m+ vz T — 7'/ — oA/eeVC ЛСЈ Tr /- vi- / V ^ r\v^4 ^^ ^ V-^V^ ^'7°^ $ f V A—-A ^ (9/7? <2 ✓ ^ -7 «/^V //- <-J d^V" / s-yy^L/f сг7 w~v/ - ? rT'tj-'pJlf'ji-jfl, At Л ^ O- 4 g le - , o , r\ m AV х//' , ;, A ? 6s sf (/ mrd, rd 4 Qć s ^ s ^ s j*, ^ сСл {/~xJ / z® ^ - /o- 'v^ 9/^- 9 9^, ^J*/^/ ^ /c 4-4 'jj/'y- j.-/"/j°— ^/?»9 СУ ć/t^ ' er' /L r rw cn en v rv//Cj-, q/ ~ ^97 w a s-mt-f 2 2/ <, c\ '~ ЈПу Ur o__y tf/i_p / o 2— 62 V' ^/ Jv/?_ / <г_А J S CN /y ~ «9 ^y> 4 ^ /2 ^ел/ _ <4- c ^e * c ^cP n°/^4 ć <^4 2o 9 - /oAe / v^v — „ ^4 '' & A А^уд^/r v 4/< ^ A 7 o -%yj o\ r^s (\У e џј, o_r '-e/1' - 4- /7 /4r Um ULr m eu r s& rr n T -/*- (пш -rtvcoctttsuftas LM?- s ^ S9 (t — ‘ ft^ Muc/,, -ft/г/м/. ivz*x*6, / . (/& s&ćz-eirM. { L sS^r truts, (/ftzcc6 crfti, ft^ rrisz /; у:> . ^zsvsjcc j J /j (tf£) тлигбо, ftJiviCA, 'jć (Ув) - -rt ^ ^ ^%, / ' с^лХ/l Ć 4? f €fc "j- ~^~/'V "ХГул^ <£*>, . ->A/ C /•/' ./r, C ^ C-SIU, '" -* «_S 'V-^-' ’~ ^ Ts’ U2'I~' nuw (p# Ус rPt * od'/ ć 'ds) Z-j -£ ■ )Ж, J <& 93- f ć JlĆZ ’Z ✓ "V—- ^ /-«/ — o f P oj cry/°~- -K^ ~/г 3 V7 0,£ Z2,-v^' ,Jl ey((Wif), r/*, ’rv 13)

^/ J^j- ПС / C (/' , / -/Lca s^ O- / ^ ^ ć*' /^pc ~ СУ, c /7 ^ o^2—' ~/? ~/ */ - CP\ o— (/2/ s s '—/Ćć^/jPC f~^T Zwr s^6> %f ^ a-- -гг^', -erj'’' n*/y Jj?- /^— C s — '^■' ^ a~ ^c^-p $jZZ <_/jj/ , l/° ~ ^ ^ ^fJef ° 'PC O- \K^^ d Ć /^'PC O- yrj J*s' y// Ćs3 \, ^rJ* fng^ Г\ (/* rć^ ( ć-f ) — O / / '-wć/ ^ЈУ^ /O 'n/? / / ^ o Ćd /)/ S--— o r\ rr -7Ф- (Ц ^ *iJ -) ( • л- 2/у ~~ ' 7/Ф '' / О. * ^ / —• ^/- /S ' , I <*J> 1 «_/f , si L /J- ~ / «y*^ 7C^/ '7 „6^ " - rw 02 ''.Jr- CV г „ r^e С^. ,re (? bjL. " - .y? -XS 7 C/l ГЛ : e r\Opr^ /'šjr &1%7. . ГлС O- ^ ^ s f/7’ * r /: ^ , C— v O * — J<7~ r\ć ,r /х' ^_£ (/ f Jm. c, f ; . rs J*е7?~ J>nг rr <У y ^s\S ^ ^.77 6^)CS ^'У ^— • oC* ^/i^ v 7 v 7 t ,, n.— £'-' > (rf tj J /J O - S Cr~ ^jčri s/ U -6 / ° **'У' ‘ ■ *7p '~cj'—' t~-- (J° ~~ ~^r 4_$) / z -//- ć/ĆcuJst/JtO'tHX/' ( ог ,^Ji, ЧГ " O" £ ■J ^/li2^ cr~ ^2 ~ fr JrVV ~ J-' CT^fS 2 /Z «*_/^\ f 7_J^ O— Ji* s, n^O- */ 2&- e /i e^r/ ^o, /-v—^ <%/%._____S '~\As£-— Y Z' Л^гЈп*, , vi n^č- јсл. ^^е/г ^(/V fif C? 2^, Si ~er V - (9C~ / £— , ^^ ćđ"- ^lCcn&CCe* С_ј^Ј2/ /r*£~- s / г. f ifcP^f S s/, i 6) o- - C-rLO-V)&C->'rt' ■ <5? ~ i-S) L~yxjl A' ' cr^», (f* • 'V ^ г /- A/o /o г— te /- —so- U/ /nPJcLZO'ZtCJC'. Ofee+oo^fscii^i^as yO ^e^ J/l!p,J-./z^ ~lc /ђрЈ^с/Л' л^-о- ^гт^Су j7q_-C_j~S r/J'Jp&~t J/ $ rs л/1а O-r^jH) глс*с~2_^- K'Jtf a~ ^У^-у. ( - Л \ O jOOls 'N_^/ -%/ f\sO , f Јр~гЈ^ђГехр. .^£ r c у^у,гР/<1У/'^ !TiO /6> ZoyJfj*£ ^^/\Y? ^JZg/P-o лГ“Jj w)"'Jbj-'Vj 77 ~ q£j •^jp/ 'y ј, ЛГо-Jz/ 7 J J7- o л? ^ *лу’ i 7^ X7 ^ ^ ^ C7 / cT- &> - /b*; sxJi <, /v'"* /л, Г\. г^рхс 0^/^г, ^уЈ/у^Ј'~yJ J (i^cf'7 &,/J)-ол? JLw/ S кЈг j7. Jj*\*nJ*£ j%>t&U- J?JTjTJJ^^ ći*Mx/uy, ■