ACTA. HISTRIAE • 1 í • 21)03 • 1 prejelo: 2001-11-04 UDK 342.28:355.426(497.1)" 1991 HRVATSKA I SLOVENIJA U ZAJEDN1ČKOJ BORBI ZA NEOVISNOST Zdrav ko TO MAC Sabor Republike Hrvatske. H R-i0000 Zagreb, Trg. Svetog Marka 6 e-maii: zdravfco.tomac@sai30r.hr IZVLEČEK Avtor v svojem prispevku izrecno poudarja, da o problematiki tokrat namerno ne govori kot znamtvenik temveč kot neposredni akter dogajanja ob osamosvajanju Republike Slovenije in Republike Hn>aške, saj je kot predsednik hrvaške vlade v času osamosvajanja dogodke spremljal predvsem kot politik. V teh časih je redno pisal dnevniške zapiske in jih tudi objavil v knjigi z naslovom Izza zaprtih vrat, ki je izšla v Zagrebu leta 1992. Prav tako avtor pozdravlja približevanje Slovenije Evropski zvezi in NA TU, saj po njegovem mnenju to lahko bistveno pripomore k hrvaškemu približevanju evrop- skim in evroatlatitskim povezavam. Ključne besede: razpad Jugoslavije, Hrvaška. Slovenija, JLA, mednarodna politika, vojaške akcije, 1991 LA CROAZIA E LA SLOVENIA NELLA LOTTA COMI.ÍNE PER L'INDIPENDENZA SINTESI L'auto re nel suo contributo sottolinea esplicitamente di non voler presentare intenzionalmente la problemática in veste di scienzjato, ma come añore diretto degli avvenimenti che riguardcino iindipendenza d.ella Repubblica di Slovenia e della Repubblica di Croazia, poiché essendo stato presidente del Governo Croato nel periodo dell'indipendenza., ha seguito gii avvenimenti soprattutto in qualítá di político. In quel periodo ha tenuto regolarmente i! diario degli avvenimenti che ha poi pubblicato in un libro dal titolo "Dietro la pona chiusa", dato alie stampe a Zagabria nell'anno 1992. 103 ACTA HISTRIAE • ! j • 2003 • I Zdnrvko TOMAC: HRVATSKA 1 SLOVENIJA LI ZAIEDNICkOJ BOR8I 2 A tfEOVteMJST. I0J-1 IP L'auto re e favo rev ole pure all'en trata de! la Slovenia nell'UE e ne!!a NATO, poiché è sua opimone che cío possa contribuiré sostanziahnente ai miglioramento dei rapport; europei ecl euroatlantici 'della Croazia. Parole chía ve: sfctídament o de lia Jugoslavia, Croazia, Slovenia, Armala Popo ¡are Jugoslava, política internazionale, operazioni militari, 1991 D a na s deset god i na posiije, nakon što su završeni burni povijesni procesi stva- ranja samostainih i suverenih drŽava Hrvatske i Slovenije moguče je na raz!ščite načine govoriti o protekiom burnom desetlječu te na različite načine ocjenjivati ono što se dogadaio prije deset godina. Kao aktivni učesnik tih dogadaja, kao potpred- sjednik Hrvatske vlade u vrijeme rata imao sam mogučnost da neke procese i do- gadaje procjenjujem i na bazi onoga Sto se dogadaio iza zatvorenih vrata, Sto nije dostupno mojim kolegama profesorima i znanstvenicima koji opisuju i ocjenjujti do- gadaje na bazi pisanih izvora i drugih dokumenata. Zato sam se i odlučio da na ovom značajnom skupu ne govorim kao profesor i znanstvenik o preteklim dogadajima nego kao aktivni učesnik i svjedok tih dogadanja. J joS neSto sam odiučio. Neču govoriti iz današnje perspektive o proteklim dogadajima nego ču govoriti na osnovu svojih zapažanja u vrijeme kada su se dogadaji zbivali. Vodio sam dnevnik i povremeno pravio bilješke u kojim sam komentirao dogadaje u tijeku. Pri kraju osamdesetih godma vrlo sam blisko suradivao sa sadašnjim predsjed- nikom Republike Slovenije gospodinom Milanom Kučanom i tadašnjim predsjed- nikom Centralnog komiteta SK Slovenije gospodinom Cirilom Ribičičem. Tada sam znao govoriti da sam po političkom opredjeljenju Slovenac, jer sam pripadao onoj manjini u tadašnjem Savezu komunista Hrvatske koja je čvrsto bila uz Slovence u njihovoj borbi u Beogradu proti v centralizma i sve agresivnije Miloševičeve politike. Nakon 11. Kongresa Saveza komunista Hrvatske i nakon što je na vlast u Hrvatskoj došla nova demokratsko-nacionalno svjesna ekipa uspostavlja se čvrsta suradnja i zajedništvo Slovenije i Hrvatske u borbi protiv centralizma i velikosrpske politike. Na brojnim zajedničkim susretima formulira se zajednička strategija Slovenije i Hrvatske koja je došla do izražaj a na 14. Kongresu SK Jugoslavije kada je u stvari učinjena prva pretpostavka da bi se mogao otvoriti proces stvaranja samostainih i suverenih država Hrvatske i Slovenije. Raspad Saveza komunista Jugoslavije bio je početak kraja SFRJ. Nakon slobodnih višestranačkih izbora bez obzira što u Hrvatskoj na vlast dolazi predsjednik Tudman i HDZ suradnja izmedu vodstava Slovenije i Hrvatske i dalje se nastavlja. Rezultat te suradnje jeste i dogovor da se na isti dan 25. 06. 1991. u Hrvat- skom i Slovenskom parlametu donesu odluke o osarnostaljivanju Hrvatske i Slove- 104 ACTA HJSTRIAE * II -2003 • 1 Zdiavko TOMAC: HRVATSKA I SLOVENIJA U ZAjEDNIČKOJ 8 0 R B I ZA N'EOV!SNOST, 103-j Si) nije i raskidanju odnosa sa SFRJ. Pod pritiskom medu narodne zajednice i tadašuje trojke ria Brionima. Hrvatske i Slovenija bile su prisiljene potpisati Sporazum o tromjesečnom moratoriju primjena odluka o samostalnosti Hrvatske i Slovenije. To je kritična točka od koje počinje različiti put Slovenije i Hrvatske u borbi za stvaranje samostalnih i suverenih država. To je i kritična točka od koje više Slovenija i Hrvat- ska ne djeluju kao tandem jer su objektivno u različitim pozicijama, jer nije više moguče da imaju istu politiku. To je i kritična točka gdje počinju i prvi nesporazumi izmedu Slovenije i Hrvatske oko kojih cijelo ovo vrijeme postoje različita mišljenja i različite ocjene. Kako se ne bi naknadno pravio previse pametan mislim daje pošteno i korisno da ovdje ponovim bez bilo kakvih promjena ono što sam o ti m dogadajima uapisao lažjem 1991. godine, nakon Sto je 8. listopada i Hrvatska proglasila svoju suverenost i nakon što su več burni dogadaji u Sloveniji več bili završeni. U svojoj knjiži Iza zatvorenih vrata, koja je izašla 1992. godine u Zagrebu o tim dogadajima napisao sam siijedeče: "Slovenija i Hrvatska su u borbi za svoju samostalnost i suverenost dugo vremena djelovale kao uigrani tandem. Predsjednici Tudman i Kučan dnevno su se dogovarali i redovito postizaii punu suglasnost o svim bitnim pitanjima zajed- ničkogdjelovanja, sve do donošenja odluke Hrvatske i Slovenije o proglašenju samo- stalnosti i suverenosti, potkraj lipnja 1991. godine. iako je i Slovenija bila prisiljena prihvatiti ultimatom medunarodne zajednice i pristati na brijunski moratorij, sloven- sko je vodstvo, usprkos tome zapravo odlučilo da ga se ne drži, pa je nizom praktič- nih poteza več prvih dana nakon proglašenja Odluke o samostalnosti i suverenosti, počelo prirnjenjivati tu odluku. Odmab su preuzeli granice i granične službe, stavljajuči th, ako treba i siiom, pod svoju kontrolu. Douijeli su i druge odluke, koje su značile da Slovenija odmah, bez obzira na brijunski moratorij, ostvaruje svoju suverenost i samostalnost, i ne priznaje više zakone jugoslavenske države. Bilo je niz signala da Miloševič i JNA neče ratovati protiv Slovenije, odnosno da če ipak u dilemi ratovati protiv Slovenije, ako ona jednostrano raskine odnose sa Jugoslavijom, ili Sloveniju pustiti da izade iz Jugoslavije, naposljetku prevladati rješenje da se Srbiji ne isplati ratovati protiv Slovenije. Medutim, usprkos svim signalima nije bilo lako donijeti odluke o kršenju brijunskog moratorija, jer se znalo da u to vrijeme Amerikanci još uvijek igraju na kartu Ante Markoviča koji i dalje vjeruje da se svi problemi mogu riješiti ekonomskim reformama j na taj način sačuvati Jugoslavija. James Baker ne ohrabruje samo An tu Markoviča u njegovom planu da ekonomskim reformama i dalje pokuša trans formirati Jugoslaviju u moder- nu tržišnu državu s višestranačkim sustavom, nego i državni vrh, Srbiju i JNA. In- zistiranjem na integritetu Jugoslavije, on zapravo daje prešutnu suglasnost Miloševiču i JNA da vojnom šilom ne samo ozbiljno zaprijete Sloveniji, nego i da pokušaju ponovno uspostaviti federainu vlast na zapadnim granicama Slovenije. 105 ACI'A HI STRIA*. • U • 2003 • 1 Ztiravku T O M A O HRVATSKA I SLOYENUA U ZA M-DNICRtti BORBI ZA NEOVISNOST. 103-1 !0 Sečovlje, Začetek gradnje mejnega prehoda (Foto: Arhiv Primorskih novicj Sečovlje, beginning of the construction of the border crossing (Photo: Primorske novice archives) 106 ACTA H ISTRI AE • ¡1 • 2003 • 1 Z d r a v l o T O M A C HRVATSKA i SLOVENIJA L Z A « B M Č K . O J BORB) ZA NEOVISNOST. ¡tU-110 Kontraobavještajna služba JNA i državni vrh Jugoslavije i Srbije u to su vrijeme smatrali da Slovenci uisu spremni za rat i da i h se može zastrašiti i slom iti spektakularnom akcijom demonstriranja sile. To je još vise ohrabrilo Beograd da krene u akciju. Nakon što su Slovenci preuzeli granice, državni vrh Jugoslavije do- nosi od I uku da vojnom šilom vrati granice na zapadu Slovenije, odnosno Jugoslavije, pod kontrolu savezne države. Organizira se spektakularria akcija demonstriranja sile. Iz Hrvatske kreču tenkovi prema zapadnim granicama Slovenije, dakle, s ciljem da prijedu odnosno pregaze cijelu Sloveniju. Daje cilj bio samo zauzimanje graničnih prijelaza, a ne demonstracija sile, vojska bi to vjerojatno učirtila sa snagama iz naj- bilžih garnizona iii desantnim jedinicama, a ne na takav način. Dakle, tenkovi idu u Sloveniju da bi demonstrirali silu i stvorih podlogu za poliiičko rušenje rukovodstva Slovenije. Barikade koje Slovenci posta vijaju na putovima, tenkovi kao u ratnim filmovima s puno pirotehnike spektakularno ruše, uz odusevljenje oficira u domo- vima JNA sirom Jugoslavije, koji gledajuči televizijske snimke, urlaju od zado- voljstva. Prvi dan vlada na strani agresora opča euforija, očekuje se da če Slovenija kapitulirati, da če več sutradan biti zauzete granice koje če biti zatvorene prema Zapadu, i da če nakon toga doči do političkog obračuna s političkim rukovodstvom Slovenije i Hrvatske, a Jugoslavija če biti spašena. Medutim, sutradan več Slovenci pokazuju zube. Napadaju skladišta omžja i streljiva, naoružavaju se te počinju uništavati tenkove i rušiti helikoptere. Blokiraju vojarne. JNA je iznenadena. Vojnici se u vojarnama predaju. Tenkovi bez pješadije na cestama postaju neupotrebljiva hrpa željeza. Slovenci medijski izvanredno rade. Čak dobivaju na svoju stranu i dio javriog mnijenja u Srbiji. Roditelji vojnika koji ratuju u Sloveniji demo ostri raju, provaljuju u skupštinu u Beogradu. Srbija i vojni vrh uvidaju da Srbi ne žele rat protiv Slovenije. U takvoj situaciji Srbija i vojni vrh našii su se pred ditemom, početi pravi žestoki rat protiv Slovenije ili se povuči i dopustiti Sloveniji da se osamostali, a sve vojne potencijale usmjeriti na Hrvatska Prihvačena je druga alternativa. Odločeno je pustiti Sloveniju da se na miran način osamostali kao država a svim snagama pokušati slomiti Hrvatsku. Za takvu odluku bilo je više razloga. DotadaŠnja propaganda je u Srbiji kod mnogih Srba uspjela stvoriti ratničko raspoloženje protiv Hrvatske i Hrvata, uspjela je izmanipulirati mnoge koji su mislili kako im je sveta dužnosl braniti navodno ugorženu braču u Hrvatskoj, kojoj prijeti genocid i uništenje. Os i m toga, mislilo se da če, ako se slomi Hrvatska, i svi ostali prihvatiti diktat koji če nameinuti Miloševič u oču vanju Jugoslavije. Čak se pred vida lo, ako se slomi Hrvatska, bit če vremena da se disciplinira i Slovenija. Ali mora se još jedanput naglasiti da je od početka, kao rezervni plan Srbije i Miloševiča, bilo stvaranje Jugoslavije bez Slovenije. Tako da se Slovenci s pravom nisu previse bojali ponovnog vračanja jedanput otišle vojske, pa je zbog toga razumljivo da mnogi u Sloveniji rat protiv Hrvatske nisu više doživ- Ijavali kao svoj rat. Ako je takvo ponašanje Slovenije razumljivo ipak je teško shva- 107 ACTA H IS TRIA li » 11 • 2005 • 1 Zdiavko TOMAC HRVATSKA ! SLOVENIJA U ZA.fEDNtCKOJ BORBI ZA NEOViSNOST 103-1 10 titi ponašanje ostalih: BiH, Makedoni je, Kosova, čija je sudbina zavisila od sudbine Hrvatske. Mi u Hrvatskoj biii smo svjesni daje najbolje rješenje stvaranje antisrpske koalicije, da je to najefikasniji oblik obrane i zaustavljanja rata, ali ni Muslimani, ni Albanci, ni Makednoci, nisu bili spremni ni na kakvu koalieiju. Prevladala je politika čekanja i nemiješanja, tako da se Hrvatska morala ugiavnom sama boriti protiv velike vojne sile. Znali smo da se borimo i za druge. lako su Makedonci, Muslimani i Albanci to znali, ipak su kalkuiirali. Ako Hrvatska izgubi, tražiti če sa Srbima po- litički kompromis. Ako Hrvatska pobjedi, onda če svojom pobjedom stvori ti priliku i njima da bez žrtava i lavi ostvare svoju samostalnost. Dakle objektivno bez bilo čije krivnje Slovenija i Hrvatska iz dana u dan nalaze se u sve različitijim situacijama. Interesi Slovenije i Hrvatske sve su više različiti, Što mora dovesti i do pukotina u odnosima nekada nerazdvojnog tandema Tudman - Kučan, Dakle, iako smo znali da čemo se morati ugiavnom samo boriti i da od antimiloševičevske koalicije nema nista, iako smo znali da če Srbija i JNA pokušati slomiti Hrvatsku, iako smo tako znali, ako ne želimo kapitulirati i ako ne želimo propustiti povijesnu šansu da stvorimo svoju samostalnu državu, da Hrvatska ne smije zaostali za Siovenijom i njenom radikaliziranom politikom. Morali smo slije- diti Sloveniju, bez obzira na posljedice. Ako bismo dopustili da se Slovenija sama izdvoji iz Jugoslavije, Hrvatska bi propustila posljednji vlak za Europu. Zato su predsjednik Tudman, Vrhovno državno viječe i Vlada demokratskog jedinstva, poli- tičke stranke, Sabor i svi ostali u Hrvatskoj nastojali u kolovozu I rujnu 1991, do isteka brijunskog moratorija, sve pripremiti za uspostavljanje samostalne suverene hrvatske države. Trebalo je promijeniti i vrlo negativno raspoloženje prema tom činu u svjetskoj zajednici, koja je čak htjela pustiti Sloveniju, odnosno dati suglasnost Sloveniji da ne produžava brijunski moratorij, a natjerati Hrvatsku da ga produži. Zato su ta dva mjeseca, kolovoz i rujan, vrijeme naše najjače diplomatske ofenzive u svijetu. Tražili smo i koristile se najsitinijim mogučnostima kako bi mijenjali uvje- renje svjetske javnosti i kako bi uvjerili zapadne političare da Hrvatska mora slijediti Sloveniju. Uspjeli smo u tome, usprkos svim teškočama, tako da je na Zapadu pre- šutno prihvačeno da se ne produžuje brijunski moratorij. Time je de facto raspad Jugoslavije prihvačen kao neminovan, te su udareni temelji za medunarodno pri- znanje Hrvatske i Slovenije, Neki zapadni poSitičari, a posebno Gianni de Micheiis, u to su vrijeme i kasnije tvrdili da su Slovenci svojim nestrpljenjem i nespremnošču da postupno ostvaruju svoju suverenost, natjerali Hrvatsku na radikalne poteze, koji su takoder pridonijeli proširenju rata. Mislim da su te ocjene pogrešne. Kao glavni argument da su po- grešne potvrduje stanje u Bosni i Hercegovini, koja je kasnila u donošenju odluka, koja je slušala medunarodnu zajednicu. Kašnjenje pri donošenju potrebnih odluka kasnije se pokazalao katastrofalnim. Prilikom sedmodnevnih sukoba u Sloveniji, koji je bio neuspjelo zastrašivanje i demonstriranje sile, čime se ne umanjuje važnost 108 ACTA HISTR1AE • 1 i • 20(13- i Z t f r s v k o T O M A C HRVATSKA I SLOVENIJA ! ZAJEDMlC'KO.1 BORB! ZA NEOVISNOST. «KM 10 hrabrog otpora i jedinstva siovenskog naroda za buduče dogadaje, sukobiie su se u Hrvatsko], osobito u vladajučoj stranci, d vije političke struje, radikalna i umjerena. Radikalna je tražila da se u to vrijeme, bez obzira na nespremnost Hrvatske za rat napadnu s ve vojarne, Umjerena je to od bacil a kao avanturizam i katastrofa. Tada započet sukob trajao cijelo vrijeme rata. U vrijeme formiranja Vlade demokratskog jedinstva, radikalna struja je narasla do tih razmjera daje predsjednik Tudman morao potražiti savez s oporbom i formirati Vladu demokratskog jedinstva, jer je radikalna struja čak prijetila državnim udarom i prenzimanjem vlasti. Od početka rada Vlade demokratskog jedinstva do njena rasformiranja u s vi m kriznim trenucima suočavali smo se s tim dvjema strujaroa. Mislim da je bilo u interesu Hrvatske što je uvijek pobjedivala umjerena struja. Koja je, uz čvrstu orjentaciju na obranu i jačanje naše vojne sile, težište stavljala na internacionalizaciji! krize, na izbjegavanje globalnog rata. I na traženje političkih iješenja. Pobjeda te struje omogučila je i dolazak Mirov- nih snaga, odlazak vojske iz Hrvatske bez globalnog rata s vojskom i sačuvala je velik dio teritorija Hrvatske i njenih potencijala od ratnih razaranja." To je tekst koji sam napisno pri je deset godina. Svakako da bi danas deset godina kasnije uakon što su procesi završeni, kada raspolažem novim činjenicama i ocje- nama, neke stvari mogao drugačije opisati. Medutim, mislim da je zanimljivije ¡zlo- žiti kako sam vidio procese i odnose Slovenije i Hrvatske u tijeku zbivanja, kada nije bilo jasno kako če sve završiti. Zato tadašnjim ocjenama neču ništa dodavati. Danas je Slovenija modema europska država pred ulaskom u NATO i Europsku uniju. Ona je znatno ispred Hrvatske. I na nama u Hrvatskoj je da pokušamo jer je to i interes Slovenije da ne bude zadnja zemlja Europske unije prema Istoku da se ponovo vratimo na odnose kakvi su bili u vrijeme stvaranja samostalnik i suverenih država, da Hrvatska i Slovenija u zajedničkom interesu ne samo uspješno suraduju kao susjedne prijateljske države nego i da se medusobno pomažu u nasto anjima da se obje što prije uključe u NATO i Europsku uniju. Mi se veselimo što če to Sloveniji poči za rukom vrlo brzo, jer če tada Hrvatska graničiti s Europskom unijom što če povečati šanse t za priključi vanje Hrvatske Europskoj uniji. 109 ACTA HI STRIAE • 11 • 2(103 > 1 Z d r s n e TOM AC: HRVATSKA i SLOVENIJA U ZAJEDNiC'KOJ BORBI ZA M-XiVISMJST. ¡OS-! if) CROATIA AND SLOVENIA IN THEIR JOINT STRUGGLE. FOR INDEPENDENCE Zdravko TOMAC Croatian Parliament, HR-10000 Zagreb. Trg Svelog Marka 6 e-mail: zdravko.tomac@sabor.lir SUMMARY In his contribution, the author explicitly emphasises that he speaks not as a scientist, rather as a direct protagonist in the events that took place when the Republics of Slovenia and Croatia were striving for their political independence. As the Croatian Prime Minister, he followed these events mainly as a politician, though he regularly wrote daily chronicles which were eventually published in his book entitled From Behind the Closed Door (Zagreb, J 992). The author states that during the disintegration of Yugoslavia, the Republics of Slovenia and Croatia functioned as a harmonious tandem, but only until the Serbian politicians and the Army decided to "let" Slovenia "go" and channel all their available forces into aggression towards Croatia. Croatia was thus left alone, since other Yugoslav ethnicities (Bosnians, Macedonians, Albanians) opted, as claimed by the author, for the "waiting game". The author further declaims that the course of events forced Slovenia and Croatia to adopt vety different politics, concluding that in doing so Slovenia cannot be reproached, considering that it successfully defended itself against the Yugoslav Army's attacks; the war in Croatia was no longer "Slovenia's war", but this circum- stance preveiited the Republic of Croatia from being surrounded and attacked from "all" sides. In the end, the author welcomes Slovenia's integration into the EU and NATO, for in his opinion this should substantially contribute towards Croatia joining Europe and its political/military organisations. Key words: disintegration of Yugoslavia, Croatia, Slovenia, Yugoslav People's Army, international politics, military campaigns, 1991 110