Poštarina plaćena ti gotovom U /.agremi, 4. juna 1937. Pojedini broj Din. 1.5(1 ■ i&vtt Bnroz&tea-vti 6/TI ■ JjJU<AHA JuUJske Krajine LJUBLJANA. Erjavčeva 4a. GlASHO SAVEZA Godina IX. Broj 22. V J ŠALJITE DUŽNU PRETPLATU! NE DOZVOLITE DA PROPADA OVAJ NAS JEDINI LIST! _____________ > JUGOSLOVENSKIH EMIGRANATA IZ HUMSKE KRAJINE Ceriti oblaci se nadvijaju Prošle sedmice, prigodom zasjedanja Društva naroda, napisao je francuski novinar Gabriel Perry u jednom pariškom listu i ovo: »Danas u Ženevi više nitko ne krije, da )e sudbina Evrope i Društva naroda povezana sa uspjehom ili porazom republikanske Španije. Danas politički krugovi u Ženevi ne sumnjaju više u poraz generala Franca. Danas više nitko ne krije, da bi svako nepravedno miješanje u gradjanski rat Španjolske bilo neoprostivo od cijeloga svijeta. Ako se Francuska umiješa bilo kojim činom u korist generala Franca, to joj neće nitko u Evropi zaboraviti. Demokracija mora pobijediti, jer je ona jedina u stanju da dovede Evropu boljim i mirnijim danima«. Povodom tog zasjedanja izdala je španjolska vlada »Bijelu knjigu«, koja je pobudila veliku pozornost i uzrujanost u cijelom svijetu. U toj knjizi ima 100 Izvornih dokumenata o aktivnom učešću talijanske vojske u Španiji. O Njemačkoj se tu ne govori, i to iz razloga, izjavio je pretstav-, nik Španije, što Njemačka nije član Društva naroda. Ali za Italiju se tu tvrdi da u Španiji postoje potpune jedinice redovne talijanske vojske, koje su podredjene talijanskom vodstvu. Te čete se ponašaju kao u okupiranom zemljištu. Neki dokumenti, koji to dokazuju, nose potpis šefa talijanskog generalštaba Rossia. Posebne tajne naredbe tiču se prevoza motorizovanih talijanskih jedinica, koje nose znak OMS (Operazione militare in Spagna). U toj »Bijeloj knjizi« je i telegram Mussolinijev sa krstarice »Pola« talijanskim vojnicima kod Guadalajare, kao i zapovjedi bataljunu »Crnih strijela« na Biskajskem frontu. Puno dokumenata spominje »talijanski armadni korpus u Španiji«, a većina naredaba nosi potpis »talijanskog generalštabnoga šefa za Španiju«, generala Eerarisa, a do-kumenat broj 67 poziva talijanske čete da viju španjolsku zastavu jedino ispod talijanske. Po tim dokumentima proizlazi da u Italiji postoji posebna pošta broj 500, kojoj je svrha da održava kontakt s Talijanima u Španiji. Iz neobično oštre naredbe generala Manzinia vidi se da su se talijanski vojnici sami ranjavali kako bi bili otpremljeni kući. Iz svih tih dokumenata proizlazi očigledno da Italija vodi pravi rat u Španiji, a to bi se moglo zaključiti i po samoj izjavi Mussolinija koju donosi »Petit Journal« 5 maja, u kojoj je, navodno, Mussolini izjavio von Neurathu: »Talijanske trupe ne mogu da napuste Španiju prije nego što general Franco ne zadobije odlučujuću pobjedu bilo ispred Madrida, bilo ispred Bilbaoa«. Ta izjava nije bila nigdje demantirana. Kada je uzrujanost u Ženevi i u svijetu radi objavljivanja tih dokumenata bila na vrhuncu, došla je vijest da su španjolski vladini avioni bombardirali talijanski Pomoćni ratni brod »Barletta« u Palmi na Mallorci, kojom zgodom je poginulo nekoliko talijanskih oficira. Odmah iza toga dolazi vijest o bombardiranju njemačke krstarice »Deutschland«. Španjolska vlada tvrdi da je »Deutschland« otvorio prvi vatru na avione španjolske vlade l da nje-•nački i talijanski brodovi nisu imali nika- kova prava da se zadržavaju u španjolskim teritorijalnim vodama. Uzbudienje je dostiglo vrhunac, kada je došla vijest da su njemački brodovi radi toga bombardirali Almeriju, srušili vodovod, poštu i nekoliko blokova kuća, kojom zgodom je poginulo mnogo žena i djece. Nekako u isto vrijeme su neke podmornice, za koje španjolska vlada tvrdi da su talijanske, potopile neke španjolske trgovačke brodove, medju kojima i velik putnički parobrod »Ciudad de Barcelona« sa skoro svim putnicima i posadom. Današnji listovi donose još senzacional-nije vijesti. Tako zagrebačke »Novosti« od 3 o. mj. donose ovu vijest iz Rima prigodom dolaska u Rim generala Blomberga:, »Iz inače uvijek oslonjivih vrela dozna-je se danas, da je talijanska vlada u suglasnosti sa vladom trećeg Reicha već izdala nalog zapovjednicima svojih ratnih brodova u Sredozemnom moru da zadrže i spriječe sve sovjetske brodove, koji bi pokušali da donesu ratni materijal ili ljudstvo za valencijsku vladu. Nadalje se do-znaje iz istih vrela, da se u Italiji poduzimaju dalekosežne mjere za svaku eventualnost Ako dodje do sukoba — taj će izbiti nenadano i posve neočekivano. Svaki pokušaj od ratnih brodova ili aviona va-lencijske vlade da ometu ili se suprotstave djelatnosti talijanskih ratnih ladja u španjolskim vodama bit će dovoljno za sukob, koji će nelzbježivo dovesti do svjetskog rata. Talijanski ministar pretsjeđnik g. Mussolini vratio se je sa odmora i sam vodi sve što će otsada poduzeti Italija. Veliki značaj se daje današnjem dolasku nje- mačkog ministra rata generala von Blomberga u Rim. Očekuje se, da će oba državnika odrediti tokom ovih dana sudbinu svijeta i riješiti pitanje »Rat ili mir!«. »Rat ili mir« — to je ona kobna alternativa koja se nije ni 1914 postavljala s takovom težinom. Ako taj rat bukne otvoreno, jer do sada se u Španiji vodio neke vrsti kamuflirani evropski rat, tada niko ne može predvidjeti šta će iz toga nastati. Po onome što dolazi iz Španije, taj rat bi momentano koristio generalu Francu, koji ne može da osvoji Bilbao, a kamo li Madrid. Cini se da je pobjeda vlade skoro sigurna, ako bi stvari išle dosadanjim tokom, t. j. ako se Italija i Njemačka ne bi jače angažirale nego do sada. Medjutim će i Engleska s Francuskom imati u tom mi: ješanju svoju riječ. Svi oni koji strepe od novoga svjetskoga klanja priželjkuju tu odlučnu riječ dviju velikih demokratskih država sa nestrpljenjem. Ljudsko društvo ne podnosi diktaturu u bilo kojem obliku. Dr. Eduarđ Beneš Ne jauci, nego stisni zube i upri. Iz »Pogleda« Ante Dukića »e«««««««««««« Pretplaćujte se, čitajte, širite NAROČAJTE, ČITAJTE, ŠIRITE »ISTRO!« Karel Sirk na konfinaciji Vlšnjevka v Brdih, maja 1937. 27 aprila je kvestura aretirala sedem poštenih domačinov iz te vasi, in sicer Antona Sirka, po domače Blaževega, uglednega gospodarja in hišnega očeta, ter štiri njegove sinove, poleg tega še njihovega hlapca in zeta Jožefa Sirka (Kristančičevega). Povod za aretacijo je dal neki Sirk iz iste vasi. ki se je pred kratkim vrnil iz Abesinije. Omenjeni so pred kratkim pričali pred sodiščem proti njemu kot pretepaču. Radi tega se je hotel nad njimi maščevati in jih ie ovadil karabinjerjem, češ da so mu strgali spominski znak na abesinski vojni pohod. Aretirane! so še vedno v zaporu. Domačini se bojijo, da jih nebi konfinirall. • Kakor smo doznali iz najboljšega vira, niso bili vsi aretiranci obsojeni na konfl-nacilo. temveč samo sin Karel Sirk in sicer za dobo enega leta. Njegov oče Anton Sirk je bil samo posvarjen, ostali štirje pa so bili oproščeni. Ante Bastjančič iz Pomera bio je u zatvoru Pula, maja 1937. — 30. aprila su bili uhapsili Antuna Bastjančiča tz Pomera. — Bastjančič je bio več na konfinaciji radi svojeg narodnog uvjerenja. Ovog puta su ga držali pet dana u zatvoru i pustili su ga već 3 mala. OTROKI POJEJO SLOVENSKI Trst. 30 maja 1937. — 12 maja je bila v Miljah (Trst) otroška veselica. — Po končani slavnosti so se otročki iz vasi Plavij in Badihe spravili v vrste in pred autoriteto korakajoč na vse grlo zapeli pesem »Čez tri gore...« Ali ni ta glas nedolžnih otročičev dospel tam gor do vas. Ali se ne solača samo za te mlade otroke žrtvovati vse koristi in tudi lastno kri? Prlmorc. EMIGRANTI! ŠIRITE OVAJ NAŠ JEDINI LIST! PRETPLAĆUJTE SE NA »ISTRU!« PORADITE KOD SVOJIH PRIJATELJA DA SE PRETPLATE! »ISTRA« JE DANAS POTREBNIJA NEGO IKADA! Ivo DidiČ na svobodi Trst, junija 1937. — Znani hotelier iz Idrije Ivo Didič je šele sedaj, to je dva meseca po podpisu beograjskega prijateljskega pakta bil izpuščen iz konfinacije. Nadaljna poitalijančevanja slovanskih priimkov Uradni list Kraljevine Italije »Gazzetta ufficiale« je objavil v številk! 118 od 22 maja tega leta zopet celo vrsto dekretov o Izpremembi slovanskih priimkov In sicer takrat 45 dekretov, s katerimi je tržaški orefekt poitalijančil slovanski priimek 119 osebam. PROSLAVA 20-G0DIŠNJICE MAJSKE DEKLARACIJE U SLOVENIJI Ljubljana. 30 V. — U Ljubljani i Mariboru proslavljena je na veoma svečan način 20-godišnjica poznate majske deklaracije pročitane u bečkom parlamentu. Zbog te proslave došao je u Ljubljanu začetnik deklaracije dr. Anton Korošec. U Ljubljani je dr. Korošec svečano dočekan. U velikoj kino-dvorani hotela Union održao .\i-skom kralju tri zlatna cekina grada Splita, koji su se nalazili u madžarskom nacionalnom muzeju. Ne znamo iz kojeg vijeka su ti cekini. Ne kloni nikada, i ne žali ni za čim. Jer ništa nije u životu izgubljeno. Iz »Pogleda« Ante Dukiča TRŠĆANSKI »PICCOLO« HVALI Tršianski ^Piccolo« prenosi iz »Otadžbine« članak dra Svetislavo Stefanoviča prolio Guglielma Ferrera. »Piccolo« stavlja slijedeći uvod tom članku: . »U organu jugoslavenskog korporativnog pokreta »Otadžbina* dr. Sveti slav Stefanovič, iskreni branič talijansko-jugoslo-venskih kulturnih odnosa, koji je pred malo vremena upoznao svoje sunarodnjake sa knjigom »Korporativna država« Renila Mussolinija, u lijepom prijevodu objavljuje sada jedan članak u kojem junačk i zauzim-Ije stav protiv Guglielma Ferrera. Onog Guglielma Ferrera, koji se još i danas služi izvjesnim beogradskim dnevnicima da nabaci svoje otrovne antifašističke kritike. Dr. Stefanovič je na taj način prvi koji ustaje protiv Ferrera, pokazujući da ugasli odjeci aitklora »Storia đi Roma« ne mogu sakrili nedosljednost njegovih političkih doktrina«. Mi mislimo da bili prvi napadač na Guglielma Ferrera nije baš osobita čast. A nije niti junački podvig, kao što piše »Piccolo« napadah jednog starog učenjaka koji je radi svog uvjerenja morao ostaviti svoju domovinu i iza kojega ne stoje ni akademije, ni diplomati, ni armije. Mussolinijevi govori na latinskom U Napulju je upravo izašao latinski prevod triju Mussolinijevih govora, koje je održao u tri razno prilike, a odnose se na talijanski rat protiv Abes/nije. Prvi je govor izrekao 2 listopada. Tim je govorom, kako je poznato, dao znak za početak ratnih operacija. Drugi je govor održao Mussolini 5 svibnja 1936, kojim je popratio vijest maršala Bgdoglia o zauzeću Addis Abebe. Trećim je govorom, nekoliko dana kasnije proklamirao imperij. Govore, je preveo Nicola Festa, za kojega novinski recenzenti ističu da je prevodio s istančanim umjetničkim osjećajem i savješću učenjaka i Talijana. Mussolinijevi govori prevedeni na latinski jezik će bih čitani u školama, jer da se u njima osjeća Mussolinijev genij, Koji da je sav latinski i talijanski, dakle mediteranski. 30000000(I)0[300C*I ČITAJTE, »ISTRU!« 300000000000001 NOGOMET l IPERIT Talijanski listovi javljaju lp Addis Abebe, da će skorih dana na cijelo] teritorije. Abesinije započeti utakmice za prvenstvo' u nogometu. U ovoj konkurenciji sudjelovat će talijanske vojničke momčadi i. jedna abesinska nacionalna momčad, koja da se već prilagodila novom stanju. Logično: iza iperita nogomet, pa će tako Abesince naskoro vrag odnijeti, — misle organizatori nogometnih Utakmica u Ab«-sinijt. NEPISMENOST RIMA Revija »L’Europe Centrale« donosi statistiku analfabeta u pojedinim prijestolnicama Evrope. Broj nepismenih u osam velikih gradova je slijedeći: Berlin 0.Ì3 posto, Prag 0.69 posto. Pa- f riz 3.36 posto, Budimpešta 4.76 posto, R i m 10.9 posto, Moskva 13.81 posto. Dakle: jedino u Moskvi ima za blizu 3 posto više nepismenih negoli u Rimu. Eto polja za djelovanje društva »Italia Redenta«. Namjesto da u Julijsko! Krajini baca milijune za izdržavanje dječjih vrtića — bolje bi bilo da nauči nepismeno gro-djane Rima čitati i pisati. Pa i onaj dar, skupocjeni križ, kojega je Sv. Otac Papa iz Rima poslao u Pulu ;a lutriju »Italia Redenta«, mogao je da s« bogougodnije upotrebi u Rimu. »HISTORIJSKI DOGADJAJ« »II Piccolo« javlja da je Rina Alesst, prigodom posjeta u palači Venezia, darovao Mussoliniju, izmedju ostaloga, i knjigu dr. Ante Tresića-Pavičića. — »U teatro di Rino Alessi.« Historijski momenat — pa ss nadajmo da će radi toga stvari u Evropi krenuli sretnijim putem. Kako i ne bi — tako velik dogadjajl Cestitami Nje.povoj Ekscelenciji, gospođinu dru. Anti Trcsiču Pavtfiću. Francuska knjiga o rasizmu Čuveni antropolozi francuski profesor* Jacques Millot i P. Lesler izdali su jedno naučno djelo pod naslovom »Ljudske rase«, koje su naučni krugovi primili sa velikim priznanjem. U tome se djelu izmedju ostaloga veli: Moderni rasizam ima kao osnovicu tri postulata: 1) postojanje Čistih rasa, u prvom redu arijevske, 2) inferiornost mješovitih rasa i 3) nejednakost rasa Postojanje rasnih konstitucija — veli Millot — ne može se poreći. Ali razlike medju rasama su minimalne. Postulat o postojanju čistih rasa uslovljava njihovu stabilnost. Medju-tim, rase se mijenjaju bez prestanka. Velika ljudska djela su uvijek produkt raso sa mješovitim nasheijem, kao Što su biR Egipćani faraonske ere i Grci Periklot« epohe. Rasna teorija, ima za cilj rušenje humantstitkog nasljedstva naše civilizacije — zato se treba boriti protiv toga idola- MALE VESTI — Za vrijeme arapske proslave rođen» nana Mohamedova u Jcruzaliinu, postavili su Arapi usred rasvjete prema Davidovu tornju tri velike slike: u sredini je bila kralja Iraka, s lijeve je bio Hitler, a sa desne Mussolini. — Mate Božac Matin iz Šikići teže je ranjen na radu u Puli. — Učenice sušačke gimnazije bile su neki dan na izletu u Opatiji i Lovranu. To je prvi skupni školski izlet iz Sušaka u Opatiju poslije rata. — Na Pazinštlni je 27 maja bilo veliko nevrijeme s tučom. Nevrijeme je napravilo veliku štetu, a naročito su stradala sela Ciritež i Ordoselo. — Iz Rijeke dolaze ponovno autobusi s izletnicima u Zagreb 12 i 13 juna. Cijena je SO lira. a ide se kolektivnim pasošima. ' — U Cairo izlaze naskoro Mussolinije- vi govori i članci na arapskom u prijevodu i redakciji arapskog pisca Sobhi Vi-heda. — U Rim je stigao vrhovni poglavica koptske crkve u Abesinijl Abuna Ciril. — U Lovranu če se ovog ljeta održati euharistički kongres riječke biskupije. — Talijanski kolonisti u Istri se množe. Žena jednog talijanskog koloniste u Vulturi kod Pule rodila je jedanaesto djece, pa su još fašističke vlasti priredile svečanost i obdarile je. Tim povodom piše »Corriere istriano* o tom dogadjaju aludirajući na to kako će talijanski kolonisti u našim krajevima svojom plodnošću istisnuti našega seljaka. . _ Cehoslovacka je 28 maja proslavila 53 rodjendan pretsjednika Beneša. Svi gradovi i sela održali su svečanosti uz sudjelovanje mnoštva naroda, koji manifestiraše duboke osjećaje poštivanja prema držlvnom poglavaru. — U Vatikanu se izradjuje »Bijela knjiga« u kojoj će biti izneseni svi podaci o nacionalsocijalističkoj propagandi protiv katoličke crkve. — Prema izjavama poljskog delegata kod Društva naroda može se očekivati da će Poljska ovih dana priznati de iure talijansku aneksiju Abesinije. — Pobuna u Albaniji je sasma ugušena i svršena je smrću pobunjenika Eten Toto-a, koji je organlzovao ovu pobunu. _ Prigodom boravka njemačkog ministra vojnog maršala Blomberga u Italiji koji dolazi u Rim 3 juna, obavit ce se 'manevri te velika revt1^',pttfiÌa!^n! ratne flote. Manevri će otpočeti 6 juna u Tlrenskom moru te će im prisustvovati i maršal Blomberg. . — Jedna nepoznata »podmornica« torpedirala je španjolski putnički brod »Uu-dad de Barcelona« koji ie potonuo sa nekoliko stotina putnika. , r ,, __ Rumunji su prestali da saiiu stoku na riječki sajam. Rumunjski izvoznici ugnili su probu sa pošiljkama stoke na rljeČKi sajam. Do sada su poslali svega 2 vagona goveda sa 24 grla i 2 vagona koma. Ot-sada su sasvim odustali od izvoza stoke preko Rijeke. __ Talijanski ambasador u Washingto- uu Suvlcb protestirao je u američkom ministarstvu vanjskih poslova zbog pisanja jednoga lista nazvavši Mussolinija »advokatom utrkivanja u naoružavanju«. — Na parlamentarnim izborima u Nizozemskoj pretrpjeli su nacionalsocijalisti osjetljivi poraz dobivši svega samo nekoliko mandata, dok su kao najjače stranke izašle iz izbora katolici i socijalisti. — Objavljena je »bijela knjiga« valen-ciiske vlade u Ženevi u kojoj se govori o bombardiranju španjolskih gradova po stranim avijatičarima. U Rimu izjavljuju da Italija ne pridaje nikakva značaja dogodja- iima u Ženevi. ___ — Njemačka ipak priznale Ligu Naroda, kad joj to konvenira, što se pokazalo na taj način, da su Nijemci uloži» protest mandatnem odboru, jer vlada Južne Afrike krnji prava Nijemaca koji žive u ovoj zemlji. __ Izvoz jugoslavenskih krava muzara u Italiju. U srednjoj Bačkoj boravi jedna ‘albanska komisija pod vodstvom talijanskog trgovačkog atašeja u Beogradu. Ova komisija razgledala je krave muzare, pa je ustanovila da roba odgovara zahtjevima talijanskog tržišta, te će kroz kratko vn-ieme otkupiti nekoliko vagona krava muza-‘a, koje će slati u Italiju. — jedan engleski časopis za pomorstvo °bjavljuie da će Italija ove godine sagrar diti 2Ò podmornica. Onda će njena flota ‘•nati 108 podmornica, od kojih su 100 najmodernije. Francuska ima 85 modernih podmornica, Japan 64, Engleska 54. Sjedinjene Američke Države 51. — Ugovor o prijateljstvu potpisat će naskoro Italija 1 Japan. — Delegacija radnika šezdeset ora* skih fabrika posjetila je njemačko poslanstvo u Pragu i predala njemačkom pret-s‘*vniku pismenu pretstavku čehoslovačkih vadnika protiv njemačkog miješanja u sPanjolske dogadjaje. — Mnogobrojne ofenzive nacionalista ll* fronti pred Bilbaom do sada nisu dale 0£ekivane uspjehe, jer se Baski brane sa Veliklm požrtvovanjem. i., ^ ^ ^ - Ideali mogu rasti i granai j^ema nebu, jedino ako in Wjen u zemlji. Iz »Pogleda« Ante Duk SELJAK NE MOŽE DA POMOGNE SUSJEDU U POLJSKOM RADU BEZ DOZVOLE PAŠI STIČKOG SINDIKATA U »Corriere Istriano« izašla je obavijest Poljoprivredne sekcije ureda za na-mještenja u kojoj se upozoruju seljaci da ne smiju uzajamno jedan drugome pomagati u poljskim radovima, ako zato ne dobiju za svaki slučaj prethodno odobrenje tog ureda. Ko se ogriješi o te propise, snosit će zakonske posljedice. sta ta mjera znači za seljaka, znade najbolje onaj koji pozna strukturu našeg sela u Istri. Naši seljaci su sve mali po- sjednici, koji u sezoni pomažu jedan drugome u poljskim radovima, a sve to bez plaće, već jedino zamjenom. Onaj ko ima stoku ore onima koji ie nemaju, a ovi mu rade druge poslove. U žetvi, košnji Ud. gdje katkada uspjeli zavisi od brzog svršetka posla, nemoguće ie tražiti radnike preko tog ureda, jer tuča i nevrijeme ne čekaju da gospoda iz grada odrede ko može a ko ne može pomagati susjedu u tom radu. NEZAD0V0LJST0V0 U ITALIJI ZBOG ODAŠILJJANJA »DOBROVOLJACA« U ŠPANIJU Zagrebačke »Novosti« donose iz Rima: U ovdašnjim političkim krugovima više ne taje da je odašiljanje talijanskih »dobrovoljaca« u španjolsku veoma nepopularno, te da su na dnevnom redu hapšenja i progonstva u koncentracione logore mnogobrojnog civilnog pučanstva u Italiji. Na Siciliji i u sjevernoj Italiji, naročito u pokrajini Liburniji, opaža se veliko nezadovoljstvo civilnog gradjan-stva, koje se protivi daljnjem odašiljanju talijanskih vojnika za generala Franca. U službenim talijanskim krugovima usprkos svih tih spoznaja izjavljuju, da g. Mussolini nema »razloga« da mijenja svoj dosadašnji stav prema gradjanskom ratu u španjolskoj, te da ne odgovaraju istini glasine s time u vezi. U tim istim krugovima uporno se naglašuje, da je »prestiž« Italije u pitanju, te da g. Mussolini neće nikada dopustiti pobjedu komunizma u španjolskoj. Italija nudi Jugoslaviji, Grčkoj i Bugarskoj udio u eksploataciji Abesinije Engleska revija »Great Britain and East« piše u posljednjem broju, koji je izišao 20 maja u Londonu: »Balkanski narodi su kolonizatorski narodi. U svakom selu na Balkanskom poluotoku mogu se naći ljudi, koji su bili u Americi, Australiji i Kini, kao i u drugim udaljenijim krajevima svijeta, tražeći da zarade hljeb i imetak. Pa ipak ovi balkanski narodi čije se stanovništvo naglo povećava nisu postavili nikakav službeni zahtjev da dobiju kolonije. Ovo pitanje ipak je potaknuto neslužbenim putem u vidu zajedničkih kolonija ili mandata za Malu Antantu ili u vidu zajedničkih kolonija za države Balkanskog sporazuma. Sada je pitanje pokrenuto u izmjenjenom obliku od strane Italije, koja predlaže da bi balkanske zemlje trebale da sudjeluju u izvjesnoj mjeri u eksploataciji Abesinije. Već su otpočeli pregovori izmedju Bugarske, Grčke i Jugoslavije s jedne strane i Italije s druge. U Bugarskoj je stvoren Institut za izvoz u Abesiniju, koji bi imao da ispita trgovačke mogućnosti. U Grčkoj i Jugoslaviji učinjen je pokušaj da se suvišak proizvoda tih zemalja stavi na to novo tržište«. POD PRETVEZO KOMUNIZMA ZAPIRAJO PO VSEJ DEŽELI SLOVENSKE IN HRVATSKE FANTE IN MOŽE. Trst, junija 1937. — V Lokvi, Divači in Škocjanu so sredi maja aretirali 9 naših fantov. Obdolžujejo jih, da so širili komunizem. Vse pa kaže, da uporabljajo sedaj oblasti in fašisti to pretvezo, da postopajo proti našim narodno zavednim fantom in možem. JUGOSLAVIJA DOSTIŽE ITALIJU U TURIZMU Več nekoliko godina bore se talijanska kupališna mjesta na istočnom Jadranu očajno za turiste, koji u sve većem broju dolaze radie u Jugoslaviju, nego u Italiju. Prijašnjih godina su talijanski listovi lansirali vijesti o morskim psima, vukovima i revolucijama u Jugoslaviji, a sada, iza sporazuma je to prestalo, pa su se utekli kulturnijoj borbi — oglašivanju, reklami. U svim većim listovima u Jugoslaviji su oglasi za ljetovališta u Italiji, naročito u Opatiji. Već smo jednom zgodom spomenuli servilnost naše štampe, koja Opatiju oglašuje kao Abazziu ili Abaciju. uz iznimku jednog zagrebačkog i jednog beogradskog dnevnika, koji ispravno pišu Opatija. (I Nijemci na pr. Veneciju oglašuju kao Venedig, iako Venecija narodnosno ne pripada Nijemcima). Uza sve to Jugoslavija dostiže Italiju, klasičnu zemlju turizma, za koju je još Goethe pravio reklamu. Donosimo statistiku o tome. Za glavnije turističke zemlje znamo, pored broja turista, još i broj noćivanja. Da bi se ovi podaci za razne zemlje mogli medjusobno usporediti utvrdjuje se gusti-na turističkog saobraćaja na taj način, što se izračunava odnos izmedju stanovništva dotične zemlje i broja turista, koji su u tu zemlju iz inostranstva došli, odnosno bro-ia dana njihovog boravka (noćivanja). Na 1000 stanovnika dolazi: Švajcarska — 1936 stranih turista 279 dana boravka 1.371 Austrija — 1936 151 927 Čehoslovačka — 1936 30 224 Italija — 1936 19 132 Jugoslavija — 1936 17 107 AUTOMOBILSKA NESREĆA U PREMANTURI Pula, juna 1937. — Prošle nedjelje dogodila se u Premantuii kod Pule automobilska nesreća, koja je sretnim slučajem prošla bez smrtnih žrtava: Tog jutra je kamionom Josipa Mikovilovića (Osipića) išla jedna grupa djece i žena na krizmu u Pulu. Baš u najvećoj nizbrdici ispod Gradine, eksplodirao je motor. Auto se prevalio, ali srećom na lijevu stranu prema šumi. jer da je na desnu, svi bi se razmrskali na sigama ili popadali u more. Tako su ranjeni: Tereza Rakić. rod. Ma-vrović, stara 2 Sgodina; Ljubica Iveša (Tonova), dijete od 9 godina, ima razmrskane prste, a lakše ozlijede su zadobili Fuma Premate (Pomerka) i Frane Rosanda Fran-celov: Autom Crvenog Krsta preneseni su u bolnicu, -r- Šofer ie bio Ivan Mezulič. BRISANJE HRVATSKIH NATPISA SA NADGROBNIH SPOMENIKA U ROĆU Roč, juna 1937. — Svi oni ljudi koji imaju na rockom groblju spomenike svojih pokojnika ispisane hrvatskim jezikom, dobili su sada nalog da sa spomenika bez odlaganja izbrišu hrvatske natpise i da ih zamijene talijanskim. ŽIVLJENJE V NOVI KOLONIJI LITTORIA Jugoslovanski iurnalisti, ki so bili povabljeni od italijanske vlade, bi morali po programu si ogledati tudi novo naselbino Littoria. Ne vemo, kdo jim je bil pri tem voditelj in mentor. Badi tega dvomimo, da so imeli priliko seznanili se s pravim iiv-ljenjem v tej koloniji. Pogoj za sprejem med koloniste je družina s čimvečjim Me vil o m moških. Vsi morajo biti čez dan na polju, bognedaj, da bi koga varnostni organi ali nadzorniki dobili po dnevi v stanovanju. Vse pridelke morajo izročati upravi. Ta jim odmerja zato mesečno toliko moke, krompirja in drugega, kolikor jim je potrebno za prehrano Za ooleke so jim v začetku dajali po 200 lir na mesec, sedaj pa so jim ta prispevek znižali na 150 lir. Seveda velja la znesek za vso družino. Jasno je, da s takimi prispevki ni mogoče oblačati tako številnih družin. Radi tega bi bili vsi že zdavnaj bosi in nagi, ako ne bi imeli že nekaj obleke in obutve od prej. Ako kaka družina redi prašiče, morajo mladiče odstopiti upravi. Družinam ki štejejo le do 11 članov prepoščajo samo enega prašiča, še bolj številnim enega več. Tem tudi plačujejo nekoliko večji prispevek sa obleko. Podobno velja tudi glede goveje živine. Le izredno številne družine smejo imeti več kot eno kravo. Za slučaj bolezni imajo zdravnika brezplačno na razpolago, toda tudi bolniki so obsojeni, da jedo skromno hrano, ki jim jo odmeri uprava. Uprava jim noče dati nobenega priboljška, sami pa nimajo denarja, da bi ga lahko preskrbeli bolnikom Perutnino lahko redijo po prosti volj’, toda praktično je skoro sploh ne morejo re- diti, kajti če dajo perutnini hrano, je njim samim primanjkuje, kajti od uprave ne prejemajo krme za perutnino. Zrak je nezdrav, povsod polno komarjev. Malarija se širi med kolonisti. Zvečer morajo biti v hišah. Okna pa morajo biti zamrežena. Vsi prejemajo od uprave kinin. Pred hišami ni, z redkimi izjemami, prav nič zelenega, nikjer ni nobenega drevesa ne cvetličnega grma. Težko jim je življenje. Ta ali oni si je skušal pomagati s tem, da je oddajal eno sobo svojega itak skromnega stanovanja v najem, toda radi tega so bili kaznovani, ker jim je to strogo prepovedano. S takim življenjem so priseljenci zelo nezadovoljni in si želijo proč, da bi le kje dobili primernega posestva v obdelavo. Svoji nejevolji dajajo duška samo v godrnjanju proti upraviteljem, češ da se ti ne ravnajo po navodilih in ukazih samega dučeja. V tej veri jih prepriča dejstvo, da se ob žetvi pojavi v njihovi sredi sam duče in jim milostno podari nekaj lir. Med kolonisti je tudi nekaj Slovencev, ki jih pa imenujejo tedeške. Le ti se odlikujejo po čistoči in snagi v hiši in okoli. nje. Radi tega je tudi ena taka slovenska družina dobila prvo nagrado za red in snago. SPOŠTOVANJE »F nobeni deželU piše ^Giornale dTtalia« ne sme biti dovoljeno pisati o fašistični Italiji drugače kakor s spoštovanje m.« »Lavoro fascista* piše o obisku jugoslovanskih novinarjev v Italiji: »...njih delo bo ogromnega pomena, pri utrjevanju tistega prijateljstva, ki mora temeljiti na spoštovanju in medsebojnem razumevanju. (Neodvisnost.) JURINA I FRANINA Eranina: Danas ti iz Pule, Jure. Jurina: Kako vidiš, da, ali malo bolje volje nego ti pasane sride. Eranina: A ča si to veseloga doživlja? Jurina: Nije baš veselo, ali ni tako žalosno kaj s tvojin prascin. Eranina: Nu, da čujemo. Jurina: Slušaj. Id jen ti ja u općinu, pa znaš kod onoga ebreja ča ima veliku bu-tigu, vidim ti niku stvar i za smijat i za plakat. Eranina: Ča kod onoga Štajnera? Jurina: Da baš u veltrini kod njega. Veltrina lipo okićena, a u njoj je izložen jedan lipi križ u finoj škatuli od kože. Eranina: O, o. ča se Štajner pokrstija? Jurina: To san ti i ja isprva mislija, pa san iša bliže, prikrižija san se i reka: »Pomozi Bože« a jedan frkalas blizu mene se počeja smijat, pa mi je reka: »Štite, barba, ča piše gori« — Ne znan ti ja. sinko, talijanski, već mi ti kaži ča piše. I on ti mi je proštija da piše kako je Sveti Otac Papa iz Rima posla ti križ onoj Italiji Ridenti ... Eranina: Ča onom društvu, ča drži oni ažil u našen selu. Jurina: Baš onon. Posla je za niki lot toga društva, i na ton lotu je ta Italija Ridenta dobila puno Soldi. A ti frkalas mi ie reka. da su tot Italiji Ridenti poslali svoje dare i ministri, oni Čano ča je bija u Biogradu, i drugi, a i sam prinčipe ere-ditarijo. Eranina: To će. ondak. to društvo dobi1 dosta soldi, da dobro plati onu našu ćoravu maeštrovicu. Jurina: Da, da, onu ča onu malu dicu. koja nisu ni za školu, bije kad govore po našu i ča njin govori da smo ja i ti i svi drugi starci stari bedaki kad ne znamo po talijansku. Franina: Tako ti je moj. Frane. Ali se čudin da Sveti Otac, Bog ga poživlja, nije zna ča je na stvari. Ja ne virujen da bi bija posla svoj dar ton društvu kad h! bija zna kakvo ie to društvo. Jurina: 1 ja tako mislin. I zato mi je bilo za smijat i za plakat. Za smijat mi je bilo kad san vidija kako u Puli nije bilo nijedne druge butige da se izloži sveti križ, nego butiga enoga ebreja. a bilo mi je za plakat, kad san dozna ko je posla ti križ. i zašto ga je posla. Franina: A ja san čuja baš enu veselu, ča ima malo sličnoga s ton Italijon Ri-denton. Jurina: Nu. da čujen. Franina: Moj unuk. oni ča je nekoliko lita bija u školan, štija mi je niki dan iz nike franceske Sloge da u samon građu Rimu svaki deveti Talijan ne zna ni štit ni pisat. Još mi ie reka da u našem Pragu je samo edan čovik na dvisto koji su slipi kod oči. Jurina: Pa ča je to za smij? Franina: Pa ča ne vidiš. Oni iz Rima šalju dare da se našu dičicu uči tudji jezik štit i pisat, kako bi zabili svoj lipi jezik, a doma imaju veće siipi nego ih mi brižni imamo sad kad nan ne daju ni škole ni naše sloge. Pa da se nećeš smijat na tu munještinu. Jurina: Smij se simo, smij se tamo, kad je čili svid manikoniiio. Franina: Najgore je to ča oni ča su za manikomijo drže vezane nas zdrave pameti. Jurina: I baš zato ti to gre ovako lipo. Franina: I baš zato se dogadjaju ovake munještine. kaj ča je ova zadnja iz Pule- Stočni sajam u Prestranku kod Postojne Zagreb, 2 juna 1937. — Zagrebački »Jugoslavenski Lloyd« donosi: Stočni sajam u Prestranku kraj Postojne privlači stoku iz Rumunjske, Bugarske i iz naše zemlje. Na prošlom sajmu u Prestranku cijena je bila za 15 do 20 centezima po kilogramu jeftinija nego li na Rijeci, s obzirom na vijesti da će Madžari povući polovinu stoke sa tržišta. Od strane Riječnog stočnog sajma vodi se propaganda da se stoka iz Jugoslavije privuče na to tržište. Izgleda, medjutim, da su naši izvoznici prilično rezervisani. Oni strahuju od eventualnosti da stoka ostane neprodata i ne vide one koristi, koje im se obećavaju sa Rijeke. U Prestranku firma Gonrand ima staju za 700 grla, a Frioli za 2700. Stoka ovdje nije izložena vrućini kao na Rijeci, a osim toga je sijeno i slama jeftinije nego na Rijeci. Troškovi su u pola manji, a prevoz za razne talijanske gradove povoljniji je i jeftiniji. NAŠA KULTURNA KRONIKA Frane Ujčlć premješten iz Sušaka UMRO JE DR. KAREL KRAMARŽ MARAKOVIĆEV RUKOPIS ZA ZBORNIK O ISTRI U posljednjem broju »Hrvatske Prosvjete« nadodaje e. Li. Maraković na članak »Istra i Hrid« bilješku o čitanki za Američke Hrvate i o projektu za Zbornik o Istri, pa o rukopisu za Zbornik čitamo sli-i edcćc* — Drugi jedan takav »besposleni« rad (Prvi je čitanka. Op. ur.) zapao me je, ta-kodjer pred kojih desetak godina, kada sam. na poziv pok. Spinčića i nekih njegovih suradnika, p'sao monografiju o hrvatskoj istarskoj književnosti, za namjerava-ni zbornik o Istri. Izradio sam dio o pripovjedačima (glavni i najveći) i poslao ga On je, valjda, negdje oohranjen; ali kako ne mogu sebi priuštiti luksusa kopija, ja ni od američke čitanke ni od te istarske kniiževnosti nemani više ni slova kod se-be. No dok od čitanke imam bar popis štiva i otkuda sam ih uzeo. o istarskoj književnosti ne znam više ni šta sam pisao. U tom članku kaže na jednoj mjestu g. prof. Lj. Maraković i ovo: — Iz tog se može vidjeti kako nije uvijek na nama krivnja kad se radi o našim dalekim sunarodnjacima, ’ kako je to pita-nie silno oteščano i zamršeno KRITIKA RADETIĆEVE DRAME »ZA GOLI ŽIVOT«. U aprilskem broiu »Hrvatske Prosvje-te« ohiavio ie prof Mate Ujević kritiku Radetičeve drame »Za goli žizot.« MALI ISTRANIN Sušak. 1 juna 1937. — G. Frane Ujčič, viši policijski komesar na Sušaku, premješten je. Na Sušaku je proveo u toj službi skoro dvadeset godina. Prije rata je bio učiteljem u Istri. Viktor Car-Emin je u »Primorskim novinama« napisao 31 maja topao članak o Frani Ujčiču, koji završava: »A što da kažemo mi, njegovi zeinljaciV Što da kažu one silne hiljade naših ljudi, primoranih da napuste svoja mila ognjišta f da pribjegnu ovamo? Svi su se oni jedan po jedan svraćali k njemu i jedan po jedan iznosili mu svako svoju tužnu pripovijest uvijek onu istu, samo malo drukčiju? I on je sve to slušao, do kraja strpljivo i mirno. I puštao je da se pred njime isplaču, jer je i to bilo za njih neko olakšanje. I za svakoga je od njih imao po koju dobru riječ. I svakome je gledao da pomogne. Koliko ih ima, koji duguju njemu — i samo njemu svoju današnju ekzistenciju! To svi AUKTOR KNJIGE »ADRIAFRAGE«, JOSEF MAERZ U ZAGREBU Ugledni njemački geopolitički i geogra-fijski pisac, član Njemačke akademije u Miinchenu, dr. Josef Marz, autor poznatog djela »Adriafrage«, doputovao je u Zagreb. O njegovoj knjizi »Adriafrage« naš list je u par navrata opširno pisao, a i u broju od 14 maja o. g. smo objavili prijevod njegova članka o jug.-tal. sporazumu i uplivu toga sporazuma na naš narod u Julijskoj Krajini. Članak smo bili prenijeli iz revije »Zeitschrift fiir Geopolitik«. Sa dvobrojem za svibanj-lipanj navršio je taj naš dječji list osmu godinu izlaženja. Posljednji dvobroj ima ovaj sadržaj : Peričevo pismo (Ernest Rade-tić), Proljeće (Milan Barišić), Robovi i veslači, Pod Palubom (Vladimir Nazor), Pijetao, pas i lisica, Središte svemira (Šime Fučić), Bademi (Prikodražan), Sitna pričica o Juriču (Barba Rike), Priča o Vilimu Telu (Barba Rike), Ide, ide proljeće (Gabrijel Cvitan), Stari hrast (Prikodražan), Žuna (Ljubo Brgić), Oklada (Ljubo Brgić), šipak (Gabrijel Cvitan), Djedov štap (Prikodražan), T a m o g o r i (Gabrijel Cvitan), Ptičje gnijezdo, »Mali Istranin« (Prikodražan), Vrabac i maca (R. Katalinić Jere-tov), I opet taj Jurič, Pripovijest o ključiću, Leptiri (Ljubo Brgić). Dječje novine, Zdravlje, Naši mladi šaradnici, Klok i Flok, Narodne pitalice. Razno, Društvene igre, Naj..., Malo razonode, Zagonetke. »Mali Istranin« izlazi jedamput mjesečno. Pretplata iznosi 12 dinara na godinu. Pojedini broj stoji 1 dinar. Za inostranstvo dvostruko. Uredništvo i uprava nalaze se u Boškovićevoj ulici br. 20. Telefon 59-31. Vlasnik, izdavač i odgovorni urednik: Ernest Radetić, Zagreb, Boškovićeva ulica 20. PETICIJA MADŽARSKE MANJINE U RUMUNJSKOJ DRUŠTVU NARODA Prigodom posljednjeg zasjedanja Društva naroda piedali su članovi Nacionalne madžarske federacije peticiju o postupku sa madžarskom manjinom u Rumunjskoj svima članovima Savjeta Društva naroda. U Českoi ie umro poznati pohtički vodia dr. Karei Kramaf. Dr. Kramar ide mediu češke političare one predratne ge-neraciie. koja ie kroz decenije spremala narodnu samostalnost Ceha i Slovaka. U češkoi političkoj i narodnoj povijesti devetnaestoga i dvadesetoga vijeka nema mn'-'-n takvih ličnosti, koje bi bile tako oštro politički izražene i tako iavno svestrano aktivne kao dr. Krarnaf koji se za svoi poziv spremao studijem u Češkoi i izvan nie. Karei Kramarž se rodio 27 decembra 1860 kao sin gradjevnog poduzetnika. Završio je studije u Parizu na Diplomatskoj školi. Već u svojoj 20 godini je zajedno sa Masarykom ustanovio Realističku stranku,,koja se desetak godina kasnije združila s Mladočeškom strankom. Tada je Kramarž postao zastupnikom u Carevinskom vijeću. Dr Karei Kramšf nije bio samo član i vodia čehoslovačke narodno-demokratske stranke, odnosno Narodnog ujedinjenja (siednoceni): on no opće narodnom zna-čeniu svoga rada pripada cijelom češkom narodu, a zatim kao glavni vodja stranke sa širokim slavenskim programom i idejni vodia »Narodnih listy« zauzima i u Slavenstvu ugledno mjesto. f MATEVŽ VADNAV Kranj. 1 junija 1937. — Dne 24. maja t. 1. je v Kranju, kjer se je naselil potem, ko je moral zapustiti svoj rojstni kraj Vel. Otok pri Postojni, preminul na posledicah težke bolezni dolgoletni član in večkratni odbornik našega društva tov. Matevž Vad-nav. Pok Matevž je bil komaj 44 let star in zapušča ženo s tremi nepreskrbljenimi otroki. Zaposlen v eni zmed tukajšnjih to-varen. kjer je služil kruh sebi in svoji družini. si ie nakopal — ne no lastni krivdi — neozdravljivo bolezen, ki ga ie spravila v prerani grob. Pokojnik je bil blag in pošten značaj in ie bil vsled tega priljubljen in spoštovan, ne samo med nami emigranti, temveč tudi med svojimi stanovskimi tovariši, ki sp mu. kakor člani našega društva, poklonili len venec in se na njegovi zadnii noti polnoštevilno poslovili od njega. Člani društva so mu položili na grob venec svežih nageljnov, medtem, ko mu je pevski zbor v slovo za--pel dve žalostinki. Dragi Matevž, počivaj v miru, mi Te pa ohranimo v trajnem spominu Žalujočim pa naše iskreno sožalje! NAŠ ROD Pravkar je izšla 8 številka »Našega roda«, katerega urejuje naš rojak Josip Ribičič. Osma številka ima zelo bogato vsebino. Zastopani si sledeči avtorji: Vida Taufer France Horvat. Oskar Hudales. Mara Husova, Pastuškin. Anton Ingolič, Karel Širok, Manko Golar, Andrej Debenak, Jože Župančič, Rafael Bačar, L. Marok, Janko Sicherl Fr. Bajd. List obsega dve poli in pol na dobrem papirju. Snov je umetniški ilustrirana. »Naš rod« izhaia v Ljubljani osemkrat med šolskim letom. Izdaja ga JUU za dravsko banovino, a prejemajo ga naročniki »Mladinske matice«, ki plačajo letno naročnino za list in publikacije »Mladinske matice« Din 23.50 v 9 mesečnih obrokih po Din 2.50. NIKOLA ŽIC I TON SMERDEL U »HRVATSKOJ PROSVJETI.« U 4. broju Zagrebačke revije »Hrvatska Prosvjeta« objavljuje • naš saradnik prof. Nikola Žic povjesni članak pod naslovom »Afera princa Siksta.« U istom broju je takodjer i članak našeg saradnika Tona Smerdela »Umjetnik i kritik«, u kojem kritični prikazuje studiju Vice Zaninovića o Dinku Šimunoviću. PRIJATELJ NAŠEGA NARODA YVES CHATAIGNEAU, POSTAO JE DRŽAVNIM POTSEKRETAROM Zagrebački »Obzor« donosi: Na mjesto Julesa Mocha. koji je imenovan državnim podsekretarom. imenovan je za generalnog tainika kod pretsiedništva francuske vlade Yves Chataigneau. Ghataigneau je po struci geograf. Šest godina proboravio je u našoj zemlji, a boravio ie Često u Zagrebu. Bio je neko vrijeme lektor francuskog jezika na sveučilištu u Beogradu, a prije nego što je stupio u diplomatsku službu stalno je suradjivao u »Obzoru«. Govori dobro hrvatski. Pisao je o našim prilikama stručne rasprave i publicističke članke. U našem sporu s Italijom zbog Rijeke, Istre i Dalmacije odl ično je stupio na našu stranu podkrepljujnći svoja izlaganja geo-grafsko-historijsklm dokazima. Prošle godine dodijeljen je predsjedništvu vlade, a sada mu je povjereno važno mjesto glavnog tajnika, te će kao takav neposredno •suradjivati s Leonom Blumom. RUMUNJSKA ODBILA PONUDU ITALIJE Povodom posjeta ministra vanjskih poslova Rumunjske Antonescua ministru Delbosu, listovi ističu, da Antonescu nije oduševljen ponudama Italije za sklapanje talijansko-rumunjskog ugovora, jer da ne želi izazvati neraspoloženje u Francuskoj i Engleskoj. FAŠIZEM NAPOVEDUJE »ŠESTLETKO«. Trst. maja 1937. — (Agls). Po vzgledu Rusije in Nemčije napoveduje tudi fašizem gotovo delovno razdobje za kolonizacijo Abesinije. »Šestletka« se bo imenovala in bo trajala od leta 1937. do 1943. Dalje napoveduje tudi. da bodo vsi kolonizacijski delavci v Abesiniji vpisani v milicijo. IZVANREDNA SKUPŠTINA »ISTRE« U ZAGREBU U nedjelju 6 o. mi. bit če izvanredna skupština društva »Istra« u Zagrebu u 10 sati prlie podne u dvorani »Kola«, s ovim dnevnim redom: 1. Promjena pravila, 2. Osnivanje pjevačkog društva. Skupština će se odižati bez obzira na broj prisutnih članova ODBOR, U FOND „ISTRE" Flego Anton, Ljubljana . ■ D V prošlom broju objavljeno . Ukupno 50.— D 40.636.60 D 40.686.60 DOKTORIRAO G. Ivan Zaharija. naš saradnik, doktorirao je na zagrebačkom veterinarskom fakultetu. Zaharija je rodom iz Žminja. — Čestitamo! KOMPANJONA Istrana, Primorca, sa kapitalom od D. 20.000 tražim za eksportni artikal. Zarada trajna. Eventualno dobije stan i hranu u Zagrebu onaj koji pristuoi. Ponude na upravu lista pod »Ozbiljnost« DJAČKI PLANINSKI DOM NA SLJEMENU U pitomom kraju, u najbližoj okolini Zagreba, naći će svatko kraj za oporavak i razonodu. Dom je udaljen dvadeset minuta od piramide prema crkvici Sv. Jakov. Cijene su umjerene, a djaci imaju popust. Sve potanje informacije mogu se dobiti telefonski iz samog Djačkog planinskog doma. Broj telefona 52-52. Preporuča se: Sonano Celestin. ITALIJANSKA KNJIGA O DIPLOMACIJI L. ALDOVRANDI MARESC OTTI: GUERRA DIPLOMATICA V aprilski številki ljubljanske revije »Misel in delo« je ižšlo tole poročilo dra Lava Čermelja o knjigi L. Aldovrandia Marescottia o kateri smo u kratkem poročili u božični številki »Istre«. Prinašamo to zanimivo poročilo iz revije »Misel in delo» z dovolieniem auktora samega. Knjiga »Diplomatska vojna«, ki jo je spisal italijansk ambasador L. Aldovrandi Marescotti, je skoro edino delo te vrste od italijanske strani. Razni državniki, diplomati in vojskovodje drugih narodov, ki so sodelovoli uri svetovni vojni in pri mirovnih pogajaniih, sc izdali obsežne spominske spise. Italijani pa so bili v tem pogledu dokaj skopi. Aid ivrandi je hotel s to knjigo izpolnit* to vrzel vsaj delno. To pa ie tem laže storil, ker je bi! sam soakter pri najvažnejših fazah svetovne vojne. Ko je Avstrija napovedala Srbiji vojno, je bil legacijski svetnik pri italijanskem poslaništvu na Dunaju in je prehodno nadome-stoval samega poslanika. Ob sklepanju londonskega pakta, na podlagi katerega je Italija vstopila v vojno, je bil najožji sodelavec tedanjega italijanskega zunanjega ministra Sonnina in kot tak je tudi sestavil vojno napoved Avstro-Ogrski monarhiji. Sejam sveta četvorice, ki je odločevala pri mirovnih pogodbah v Parizu in ki so jo tvorili Wilson, Lloyd George. Clemenceau in Orlando, sta poleg tolmača Man-tòuxa prisostvovala samo še polkovnik Hankey in Aldovrandi. Ker se je vsak govor sproti prevajal v francoski, odnosno angleški jezik, je Aldovrandi imel dovolj časa, da si je napravil točne beležke. Po teh le tudi v glavnem sestavil svojo knjigo Da bi j* dal še bolj poudarek resnično- dasi je tu ali tam tudi manj ugodna za Italijo. Tudi ni, kakor je to običajno pri drugih podobnih italijanskih knjigah, spisal knjige s sedanjega fašističnega stališča Saj omenja celo Mussolinija samo dvakrat: v uvodu, ko se mu zahvaljuje, da je smel primerjati svoje beležke z dokumenti v arhivih zunanjega ministra, in nekje v izvlečku svojega dnevnika, ko omenja, da je socialistični poslanec Modigliani v oktobru 1917 radi nekega članka v »Popolo d’Italia« pozval Mussolinija na dvoboj. Ton, v katerem je spisana knjiga, priča c diplomatu stare šole. Nikjer ne napada in ne obsoja osebno kake osebe ali dejanja, vedno polaga to, kar je morda sam hotel reči. na jezik drugim. Aldovrandijev namen pri tej knjigi ie bil predvsem ta. da ovrže očitek, da je Italija ob izbruhu svetovne vojne izdala Avstrijo, ter ca postavi italijansko »zmago« pr* Piavi v »pravo luč« ter tako po-Kaže krivico, ki «e je godila Italiji pri mirovnih pogajanjih. Radi tega dokazuje na podlagi lasinih beležk krivdo Avstro-Ogr-ske za izbruh svetovne vojne. Kot dokaz krivice, ki jo ie morala trpeti Italija ob koncu vojne. p& navaja še posebej dejstvo, da sta »neki« srb. vojvoda in »neki« francoski general aeset dni po premirju v Villi Giusti z emisarjem grofa Karolyja sklenila posebno premirje z Ogrsko. Prvo poglavje (»Oh začetku svetovne vojne« julij-november 1914) prinaša Aldo-vrandijeve zapiskr ii te dobe. s katerimi skuša odvalit' od Italije očitek »izdajstva«. Seveda vmes tudi marsikatera opazka zanima našega čitatelja, ki se podrobneje bavi z zgodovino svetovne vojne Omenim naj samo ekscerot iz poročila, ki ga sti’ in točnosti, je ohranil obliko direktnega I je poslal italijanski zunanji minister di San „ovoj-a Giuliano neposredno po sestanku z av- Priznati moramo, da se je avtor res strijskim zunanjim ministrom Berchtoldom potrudil podati verno in resnično sliko, v Opatiji meseca aprila 1914 mi je nato govoril o nevarnosti, da lahko v doglednem času nastanejo na Balkan- »Berchtold skem polotoku nove teritorialne izpremem-be in da se v bližnji bodočnosti lahko razruši otomansko cesarstvo. Po njegovem mnenju je nemški cesar pesimist glede bodočnosti Turčije; Venizelos pa mu je izrazil bojazen, da se utegne Bolgarija sporazumeti s Srbijo ter si prisvojiti Kavalo in prepustiti Solun Srbiji. Toda ne ^glede na to se Berchtold boji, da se ne bi zopet ustanovila balkanska zveza, kateri bi se končno priključila tudi Bolgarija.« Drugo poglavje (»Reka v londonskem paktu«. 16 feb.—26 apr. 1915) je za avtorja posebno važno, ker z njim utemeljuje poznejše stališče Italije pri mirovnih pogajanjih v Parizu. Za nas pa je posebno radi tega zanimivo, ker zvemo iz njega, da se moramo tedanjemu francoskemu poslaniku v Londonu Paulu Cambonu zahvaliti, da ni bila že s samim londonskim paktom kompromitirana usoda Reke in vse vzhodne obale Jadranskega morja, kolikor ni bila že itak prisojena Italiji. Italijanski osnutek londonskega pakta je namreč zahteval, da naj bi Evropa šele po Končani vojni sklepala o usod* omenjenega teritorija ob zgornjem in spodnjein delu Jadrana. P. Cambon. ki je redigiral francosko besedilo, pa je napisal da bodo štiri velesile. ki tvorijo antanto, severno ozemlje prisodile Hrvatski, južno pa Srbiji in Črni gori. V tem pogledu je po Aldovrandijev! sodbi Cambon celo prekosil ruskega ministra Sazonova. ki se je protivi! samo odstopu Dalmacije in istrskih otokov Italiji. Značilno za pripravljalne razgovore, ki so dovedli do londonskega pakta, je dejstvo, da nobena izmed sklepajočih držav ni računala s popolnim razpadom Avstro-Ogr-ske monarhije še manj pa z ustanovitvijo zedinjene Jugoslavije. V tretjem poglavju (»Z interaliirano komisijo v Rušili«) nas popelje avtor v za četku 1 1917 v Rusijo, odkoder so že tedaj prihajali nepovoljni glasovi o vojaški moči in sposobnosti velikega carstva. V svojem dnevniku je 4 februarja 1917 zabeležil, da so se zbrani zastopniki antante razgovar-jali med drugim tudi o srbskih (jugoslovanskih?) ujetnikih in o želji srbske vlade da bi smela poslati lastne komisije v Italijo za rekrutiranje teh ujetnikov. Četvrto poglavje (»Sestanki v Rapalllu in Peschieri« 6, 7 in 8 nov. 1917) je moralo biti avtorju posebno težko, kajti v njem piše na široko o polomu italijanske armade pri Kobaridu, in sicer očitno brez olepšavanja in pod neposrednim vtisom same katastrofe. Iz tega poglavja jasno izhaja, da sta se po mnenju članov vseh antantnih držav Cadorna in Porro izkazala kot nesposobna. Radi tega so na neki taki skupni seji tudi sklenili, da naj se ta dva odstavita radi forme in italijanskemu kralju na ljubo pa naj se Cadorna formalno poviša za člana novega vrhovnega vojaškega sveta v Parizu in tako odstrani od armade. Sonnino sam je v tistih dneh izjavil c Cadorni: »Kadar človek ni več za nobeno rabo. mu preostaje samo še strel iz revolveria« Vendar se celo v tedanjem kritičnem položaju ni italijanski minister Sonnino mo^el vzdržati, da ne bi pokazal svojega strahu pred izpremenjeno. dasi še ne boljševiško Rusijo in pred nevarnostjo, da bi se pojavile tudi manjše države (sc. Srbija!) s svojimi željami in zahtevami-Da ne bi bila Italija prisiljena umakniti svojih čet iz Albanije in za niimi braniti nove postojanke ob Piavi, si je izmislila vest o neki nemški diviziji, ki se je baje izkrcala pred Dračem. Že peto poglavje (»Premirej z Avstro-Ogrsko« 28 okt. - 6 nov. 1918) razkriva vso atdmoznost Italije proti nastajajoči Jugoslaviji in kaže v pravi luči njene zastopnike. Tako ie Orlando na seji. kateri je prisostvoval tudi Vesnič, izjavil, da »ne pozna bolj italijanskega mesta, nego je Re' ka: Reka je bolj italijanska kakor Rim*-Važna so za nas ona mesta tega poglavja, ki govore o trgovinski mornarici prejšnje Avstrije še posebej pa o njeni vojni mornarici, ki je prešla tedaj v roke Jugoslovanov. (Konec v prihodnji številki) ... M-rtna » nptnlt — Brni ćekovnos rafnna 36.789. — Pretplata: za cijeni godinu 50.— din., za pola godine Z5.— din., za Inozemstvo dvostruko, za Ameriku i dolar« nagodinu — Oglasi se raćuna lu^o cjeniku — Vlasnik I Izdavač: Konzorcij »Istre«. Masarykova 28a 11. broj telefona 67-80. — Za uredništvo odgovara I VAN STARI, Zvonimirova 48fH1 na godinu. - Oglasi se s^aJnlna Jugoslovenske Stampe d. d„ Zagreb. Masarykova 28a. - Za tiskaru odgovara Rudo Rudolf Polano vtč. Zagreb. Ilica 131.