UDK 800.1:808.101 Zvonimir Junkovič Univerza v Nici
DVIJE METODE U REKONSTRUKCIJI JEZIČNIH SUSTAVA
Načela, na katerih sloni klasična metoda rekonstrukcije jezikovnih sestavov se razlikuje od današnjih jezikovnih postavk. Da bi jasno pokazali razliko med dvema vrstama postopkov rekonstruiranja, izhajamo od konkretnega primera - od podmene Frana Ramovša, ki se nanaša na metatonijo v praslovanskem jeziku. Dosežki zgodovinske in primerjalne prozodije se stavijo nasproti rezultatom, do katerih je mogoče priti na podlagi moderne teorije. Ta teorija ima naglas za razmejevalni znak, ki služi za zaznamovanje meja med besedami in med deli iste besede.
The principles on which the classic method of reconstruction of linguistic systems rests differ from today's linguistic notions. In order to clearly show the difference between two types of reconstruction processes, we will examine a concrete example: Fran Ramovš's hypothesis on Common Slavic metatony. The achievements of historical and comparative prosody are compared to the results that can be achieved on the basis of modern theory. This theory considers accent to be a demarcative sign, serving as the marker of the border between words and parts of a single word.
1 Klasična rekonstrukcija
1.1 Hipoteza Frana Ramovša (1950, 1951), koja nam služi ovdje kao ilustracija za klasičnu rekonstrukciju jezičnih sustava, odnosi se na prozodiju riječi u posljednjoj fazi praslavenskog jezika. Glasoviti slovenski dijalektolog pretpostavlja za to doba šest jedinica, koje se tradicionalno nazivaju akcentima, iako se zapravo radi o svežnjevima prozodijskih črta osnovanih na intenzitetu, kvantiteti i melodiji. Tri se akcenta smatraju starima, naslijedenim iz baltoslavenskog: kratki i dugi cirkumfleks te dugi akut, a ostala se tri smatraju novima, nastalim na slavenskom tlu uslijed promjena poznatih pod imenom metatonija: kratki i dugi akut te dugi cirkumfleks. Buduči da su izmedu dva rata i drugi istaknuti stručnjaci na polju poredbene gramatike i dijalektologije zastupali teoretska gledišta bliska Ramovševim, i služili se sličnim metodama, prirodno je da su i oni dolazili do gotovo jednakih zaključaka. U tom je smislu poučno porediti spomenutu rekonstrukciju s hipotezama Rajka Nahti-gala (1952) ili Aleksandra Belica (1914, 1935) te utvrditi slaganja što se tiče broja i naravi rekonstruiranih jedinica. Lako je, medutim, zapaziti da se tako uspostavljeni šesteroakcenatski sustav oštro razlikuje od stanja u živim južnoslavenskim govorima, pa to dovodi u pitanje njegovu tipološku opravdanost. Več su mladogramatičari istakli jedno načelo s kojim se potpuno slaže Ferdinand de Saussure (1972): u jezike iz prošlosti ne bismo smjeli unositi ni procese ni pojave za koje nema potvrda u današnjim živim govorima. Ali to je načelo teško primjenjivati u praksi kad za opisi-vanje i tumačenje odredenih pojava istraživač ne raspolaže adekvatnim teoretskim aparatom. Najbolji poznavaoci južnoslavenskih dijalekata - a ti su dijalekti za slaven-sku prozodiju najzanimljiviji - nisu posjedovali takav aparat. Tome se ne treba čuditi kad znamo da tu teoretski okviri za suvislo proučavanje indoevropske akcentuacije izradeni tek u posljednjih dvadesetak godina - npr. Garde 1976, Kiparsky i Halle 1977, Halle i Vergnaud 1987.
1.2 Saussure je učito u pravu kad kaže da se do rekonstrukcije dolazi jedino pored-bom i da poredba ima za jedini cilj rekonstrukciju. Pitanje je samo kakve se pojave dovode u medusobnu vezu i kakvim se vrstama poredaba daje prednost. Tradicionalni komparativni postupci imaju za posljedicu rekonstrukcije vrlo složenih sustava, iz čega proizlaze dva sumnjiva zaključka: stari su jezici uvijek zamršeniji od suvre-menih; razvitak je uvijek jednosmjeran, jer se svodi na uproščivanje. Dobro se pri-sjetiti činjenice, kako to čini André Martinet ( 1955), da se u početku za indoevropski pretpostavljao konsonantizam bogatiji od onog u sanskrtu, a vokalizam složeniji od onog u starogrčkom. To proizlazi otuda što se prvenstveno poreduju etimološki srodne riječi u različitim jezicima ili jezičnim skupinama, i što se odnosi uspostavljeni tak vim poredbama smatraju odlučnim za utvrdivanje broją jedinica u prasustavu. Tabela I pokazuju vezu izmedu tako zamišljene poredbe i rekonstrukcije. U slovenskom su prozodijski jednake riječi kao nogo i glavo, što nije slučaj u štokavskom. To daje istraživaču pravo da, polazeči od dva posebna odnosa - nogo : nogu i glavo : glavu, pretpostavi dvije posebne jedinice u prajeziku, kratki i dugi cirkumfleks. Dva duga akuta, stari i novi, dobivaju se na temelju odnosa vezanih uz riječi kao vrana i suša, a novi cirkumfleks na osnovu odnosa vezanog uz primjere kao instr. sg. vrano. Pozivanjem na razliku izmedu iskonski dugih i iskonski kratkih vokala, ili proširivanjem poredenja na treču skupinu govora, npr. na kajkavski, utvrduje se razlika izmedu riječi kao vrana i riječi kao volja, tj. razlika izmedu starog dugog akuta i novog kratkog. Jasno je, medutim, da se takvim mehaničkim postup-cima broj odnosa, a prema tome i broj jedinica, dade lahko povečati. Da bismo iz-bjegli preijeranu zamršenost u prajeziku, stanovite odnose moramo proglasiti nebit-nima i zanemariti ih u toku poredivanja. Riječi kao nom. -acc. pl. sela, tone, volja idu zajedno u mnogim južnoslavenskim dijalektima; u kajkavskom se, naprotiv, takve riječi medusobno razlikuju: sëla, töne, volja. To bi nas moglo navesti na pomisao da u praslavenskom nije postojao samo jedan novi akut na kratkim vokalima. Treba li voditi računa o kajkavskim osobitostima ili ih valja proglasiti beznačajnim za rekonstrukciju? Teoretski okvir kojim su raspolagali slovenski i drugi južnoslavenski ak-centolozi izmedu dva rata ne pruža sigurna mjerila za odvajanje bitnog od nebitnog u takvim slučajevima.
Tabela I
		CIRKUMFLEKS	AKUT
KRATKI	STARI	nogo : nogu	
	NOVI		volja : volja : volja
DUGI	STARI	glavd : glâvu	vrâna : vrana : vràna
	NOVI	vrâno : vranom	suša : suša
Jadan je od glavnih nedostataka klasične metode u tome što se ne poklanja do-voljno pažnje poredbama unutar istog sustava i što se u prajezik uvode sumnjive opreke, za koje nema potvrda u živim govorima.
1.3 Na pitanje zašto u novoštokavskom imamo dva različita naglaska na proklitici, kad su posrijedi primjeri kao ü polje - ù blato, može odgovoriti samo nauk o slaven-
skoj akcentuaciji. Tu je misao redovito isticao Stjepan Ivšic ( 1971 ) u svojim pre-davanjima za strane slaviste, a isti je stav značajan i za njegove suvremenike. Gramatika je živih jezika praktična: ona sama izbraja riječi s kojih akcenat prelazi na prokli-tiku u vidu kratkosilaznog iii u vidu kratkouzlaznog. Sinkronijski se opis po tom shvačanju svodi na popis, gramatika se svodi na rječnik. Pravi nam je opis kadra dati tek historijska gramatika - slavenska, baltoslavenska, indoevropska - jer se jedino u njoj prozodijske osobine spojenica izvode iz osobina pojedinih sastavnica. Alter-nacije u staroštokavskim ili čakavskim primjerima kao zâ nogu - nôgu - nogä, gdje se akcenat ostvaruje na proklitici, na korijenu ili na nastavku, objašnjavaju se pozivanjem na stanje u dalekoj prošlosti - kad je mjesto naglaska djelomično zavisilo od raspodjele »razvučenih« i »otisnutih« tonova (Saussure 1970). Kako u živim slaven-skim jezicima tonske opreke u okviru morfema nisu vidljive, alternacije po mjestu akcenta ne mogu se ni opisati ni protumačiti - one se dadu samo ustanoviti. Takva shvačanja danas odlučno pobijamo, jer bi iz njih slijedio zaključak da suvremeni govornici moraju naučiti napamet prozodijske odobine svake riječi. U tom je pogledu vrlo zanimljiv Milasov opis novoštokavske akcentuacije (1898). Pored opreka kratki - dugi i jaki - slabi, autor uvodi i opreku prvi - drugi, te na taj način dobiva osam na-glasaka. Tamo gdje mi danas vidimo isti kratkouzlazni akcenat, u riječima kao bànica i ručica, Milas vidi dvije različite jedinice, a tako postupa i onda kad je u pitanju du-gouzlazni akcenat, pa tvrdi da se bâbo razlikuje od hvâla. Ono što vrijedi za uzlazne naglaske - slabe po Milasovoj terminologiji, vrijedi i za silazne - jake. Prvi jaki akcenat značajan je za parove kao polje - mêso, a drugi jaki za parove kao s je me - priča. Milas - čiji se opis obično smatra potpuno samovoljnim i promašenim (Lehiste i Ivič 1986) - zapravo je preteča u oblasti prozodijskih istraživanja, po tome stoje pokušao objasniti sinkronijski pojave koje su istaknuti akcentolozi, kao Ivšic i drugi, pro-glašavali objašnjivim samo dijakronijski. Opreka prvi jaki - drugi jaki nije izmišljena nego stvarna. Prvi jaki akcenat, kratki i dugi, obilježuje riječi kao polje i meso, s kojih naglasak skače na proklitiku u vidu kratkosilaznog, a drugi jaki akcenat, kratki i dugi, obilježuje riječi kao sjeme i priča, s kojih naglasak prelazi na proklitiku u vidu kratkouzlaznog. Milasova je pogreška u tome što on misli, u skladu s pogledima na jezik značajnim za njegovo doba, da se sve akcenatske posebnosti moraju opravdati fiziološki, pa otuda pokušaj da se na umjetni način uvedu materijalne razlike tamo gdje im nije mjesto.
2 Sinkronijski opis: mjesto akcenta
2.1 Prozodijskih teorija ima danas mnogo, pa se ovdje ne možemo upustiti u po-tanje razglabanje o njihovim osobitostima. Dosta če biti da istaknemo nekoliko črta koje su svima zajedničke. Suvremeni istraživači obično polaze od pretpostavke da se akcenat, kvantiteta i tonovi dadu suvislo opisati i protumačiti bez pozivanja na stanje u prošlosti. U skladu s tim, prednost se daje poredbama unutar svakog sustava - i onda kad se radi o živim govorima, i onda kad su posrijedi prajezici. Veliki broj stručnjaka promatra riječ kao spojenicu s dvojakim sastavnicama, morfemima i slo-govima, i pripisuje pojedinim sastavnicama osobine koje nisu isključivo fiziološke i akustične. Na osnovu tih osobina predvidaju se, izmedu ostalog, sinkronijska smje-njivanja, alternacije, kao npr. staroštokavska metataksa: acc. sg. sïrotu, zâ sirotu -nom. sg. sirota, ili kajkavska metakronija: nom. sg. glâvà, brânà - gen. sg. glavë,
brânè, ili pak slovenska metatonija: acc. sg. vrano - instr. sg. vrâno. Teoretičari se, naravno, ne slažu u svim pojedinostima, i nesuglasice su naročito značajne onda kad treba odrediti kakve su naravi osobine koje se pripisuju sastavnicama u polazištu. Vodeči računa o demarkativnoj funkciji, na koju su se pozivali več i predstavnici praške fonološke škole, mi čemo istači da glavna prozodijska obilježja, a u prvome redu intonacija i akcenat, služe za odredivanje granica medu dijelovima govornog sli-jeda (Junkovič 1978, Jouhannet i Junkovič 1987, Junkovič 1989). Češki je naglasak po funkciji jednak razmaku medu riječima u pismu, jer se ostvaruje na početnom vokalu ili sonantu u okviru akcenatske cjeline; on ima istu ulogu u francuskom, gdje upozorava na kraj riječi. U drugim jezicima, kao u poljskom ili makedonskom, akcenat ukazuje na unutrašnju diobu, pa je sličan crtici kojom u pismu rastavljamo na dvije dionice riječ što se našla na kraju retka. U svim navedenim slučajevima, akcenat je akustični signal koji se vlada kao medaš - skreče pažnju na blizinu date mede. Važno je napomenuti daje medaš tvarno, konkretno demarkativno sredstvo; meda je, naprotiv, netvarna, apstraktna, zamišljena linija - nevidljiva kao ekvator, nečujna kao granice medu morfemima. Medaši se ne ostvaruju uvijek tamo kuda prolaze mede, a brojne mede ostaju bez medaša, tako da ih možemo vidjeti jedino zahvaljujuči geografskim kartama ili lingvističkim transkripcijama.
2.2	Staroštokavska alternacija po mjestu akcenta, navedena u t. 2.1, dala bi se fonološki transkribirati ovako: acc. sg. (si ro tu), (za si ro tu) - nom. sg. (si ro/ta). Oblici za acc. sg. vladaju se kao akcenatske cjeline u češkom: granice su medu slo-govima ravnopravne, tako da riječ - ili potpuna cjelina, proklitika i riječ - pred-
stavljaju homogenu i jedinstvenu dionicu govornoga sllijeda - (......). U obliku za
nom. sg., granice medu slogovima nisu ravnopravne: ona što prolazi izmedu dva posljednja sloga važnija je od one što prolazi izmedu dva posljednja sloga važnija je od one što prolazi izmedu dva početna sloga. Taj je oblik, prema tome, podijeljen na dvije dionice, početnu i završnu - (.../...). Buduči da se uvijek naglašuje prvi vokal jedinstvene dionice ili prvi vokal završne dionice, a svi vokali u početnoj dionici ostaju nenaglašeni, završna se dionica može smatrati glavnom, a početna dionica za-visnom, nesamostalnom. Na taj način prozodijska struktura akuzativnog oblika postaje slična sintaktičnoj strukturi proste rečenice, a prozodijska struktura nomina-tivnog oblika sintaktičnoj strukturi zavisno složene rečenice: poklapanju glavne rečenice s prostom odgovara poklapanje jedinstvene dionice sa završnom.
2.3	Primjeri kao acc. sg. (ra/bo tu), (za ra/bo tu), (/vra no tu), (za/vra no tu), jasno nam pokazuju da se mjesto unutrašnje mede ne može odrediti na osnovu fonološke analize. Kad su posrijedi govori kao staroštokavski, potrebno je uzeti u obzir i diobu na morfeme. Da bismo predvidjeli odsutnost, prisutnost i mjesto unutrašnje mede, pa prema tome i mjesto akcenta, mi čemo pretpostaviti da se sastavnice u morfološkom sloju dijele u dvije vrste: jedne su neobilježene kao korijen »sir«, sufiks »ot«, na-stavak za acc. sg. »u«, a druge su obilježene. Obilježeni se morfemi opet dijele u dva razreda: jednima se pridružuje finalni prozodijski veznik, npr. »rab+«, a drugima inicijalni, npr. »+vran«, »+a«. Prijelaz iz morfološkog sloja, gdje je akcenatska cjelina slijed morfema, u fonološki sloj, gdje ona postaje slijed slogova, vrši se zahvaljujuči vokalima ili sonantima, koji predstavljaju uporišta za jedinice trajanja, za more. Jedinice su trajanja u polazištu neodredene, »x«, ali mogu postati, u toku deri-
vacije, jake, »v«, ili slabe, »w«. Vrijednost mora zavisi od njihova položaja: one mogu pripadati morfemima koji tvore središnji pojas, š...š, ili jedan od rubnih pojasa, (...š ili š...). Tabela II pokazuju kako se pojasi oblikuju i kako se pretvaraju u dionice na osnovu ovih pravila:
TABELA II
Pa.	(sir ot u)	(sir Sot+бб)	(šrab+otš u)	(š+vranš ot+a)
	š š š	š š š	š š š	š š š
Pb.	xxx	w v v	V V w	V WW
	š š š	š š š	š š š	š š š
Pc.	(si ro tu)	(si ro/ta)	(ra/bo tu)	(/vra no ta)
	š	š	š	š
Pd.	A	A	A	A
Pa. Morfemi oko prvog prozodijskog veznika tvore središnji pojas.
Pb. More u jedinstvenom pojasu ostaju neodredene; more u središnjem pojasu postaju jake; more u rubnom pojasu postaju slabe.
Pc. Slog u kojem se nalazi posljednja jaka mora, i svi slogovi iza njega, pripadaju završnoj dionici.
Pd. Na prvoj mori završne, glavne dionice, ili na prvoj mori jedinstvene dionice, ostvaruje se prozodijski medaš, akcenat - »A«.
3 Sinkronijski opis: kvantiteta i tonovi
3.1	Poznato je da brojni južnoslavenski dijalekti razlikuju kratke slogove od dugih, i da se u datim položajima duljine pokračuju a kračine produljuju. U dobrom dijelu panonskih govora, pokračivanje se dade djelomično shvatiti na osnovu fonološke analize: samo jedan slog u riječi ostaje dug, i to samo onda kad je naglašen ili kad se nalazi neposredno ispred naglašenog sloga. Fonološki se, medutim, ne da objasniti zašto se u gen. sg. pokračuje korijenski vokal kad su u pitanju riječi kao glava, a vokal u nastavku kad se radi o riječima kao brana (t. 2.1). Prozodijska se razlika izmedu tih tipova riječi vrlo dobro vidi u konzervativnim zagorskim govorima, npr. u Bednji (Jedvaj 1956). Fonološki se ne može objasniti ni duljenje do ko-jeg dolazi u velikom broju gramatičkih kategorija, i koje se u dijakronijskim opisima dovodi u vezu s metatonijama, npr. acc. sg. vràno - instr. sg. vrano. Ako kvantitetu tumačimo pozivajuči se na jedinice trajanja, pojave o kojima ovdje govorimo mogu se shvatiti kao gubljenje ili premještanje mora. Pitanje je samo kako se jedinice trajanja gube i prenose iz jednog položaja u drugi, i što uvjetuje takve alternacije po trajanju.
3.2	Kratki vokal ili sonant predstavlja jednomorno uporište, a dugi vokal ili sonant dvomorno. Iz toga slijedi da se pokračivanje svodi na gubitak jedne od dviju mora povezanih s istim uporištem. Mi čemo pretpostaviti da se u panonskim govorima duljine pokračuju na slijedeči način: slijed »x x« vezan uz odredeno uporište pretvara se u »л: x«, što znači da je prva od dviju mora postala neproizvodna, tj. da ne može, u toku derivacije, priječi iz višeg sloja u niži. Čuvanje čemo duljine opravdati prijela-zom slijeda »x x« u »x x«, gdje »x« obilježuje moru koju čemo nazvati središnjicom. Ta jedinica trajanja štiti moru koja pripada istom uporištu, tako da početna mora
ostaje proizvodna i prelazi u niži sloj. Središnjica posjeduje još jednu važnu osobinu: ona štiti susjedne jedinice i onda kad one pripadaju različitim uporištima - takve more mogu postati jake. Jedinice trajanja koje se ne ostvaruju u neposrednom susjed-stvu središnjice ne postaju jake ni onda kad se nadu u središnjem pojasu. To znači da početna mora u slijedu »x x x« i završna mora u slijedu »x x x« nikad ne prelaze u »v«. Preostaje nam da utvrdimo kako se središnjica uvodi u riječi. Tu moramo razlikovati dva slučaja: taje mora povezana sa stanovitim morfemima tipa »bran+«, koji sadrže finalni veznik, več u polazištu, ili se unosi u akcenatsku cjelinu po odredenom pravilu. Tri pravila, Ra- Rc, odreduju uvjete za čuvanje, slabljenje i gubitak mora:
Ra. Ako središnjica ne postoji u polazištu, u središnjicu se pretvara završna mora posljednjeg dvomornog uporišta u središnjem pojasu.
Rb. Početna mora vezana uz dvomorno uporište postaje neproizvodna ako istom uporištu ne pripada i središnjica.
Rc. Samo središnjica i jedinice trajanja oko nje mogu postati jake. Polazeči od tih pravila, moguče je opisati alternacije po trajanju navedene u t. 2.1. Jasno je da če se duljina sačuvati u nominativnim oblicima (glaa/va) i (braa/na), jer morfem »bran+« sadrži središnjicu več u polazištu, a u morfem »glav«, koji se nalazi u središnjem pojasu, središnjica se uvodi po pravilu Ra.
TABELA III
nog gl a v 1 Л X XX	br a n+ +vran Ал 1 XX x			+e A x x
(|nog+ ë 0 (Igl 1 Л XXX 1 1 1	a v+ e|) A Л x x xx 1 1 1	(Ibr â n++è 1) Л. Л x x д: x 1 1 1	(1 н-vrànl X 1	x x 1
w v v	1 1 1 w v v	v v v	v	w
1 1 1 (no ge/e)	1 1 1 (gla ve/e)	1 1 1 (bra a / ne)	1 (/vra 1	1 ne)
A	A	A	A	
U genitivnom obliku (braa/ne) pokračuje se nastavak po istom pravilu, a u oblicima (no ge/e) i (gla ve/e) nastavak ostaje dug - on sadrži središnjicu zahvaljujuči pravilu Ra. Korijenski se vokal morfema »glav« pokračuje i time postaje prozodijski jednak korijenskom vokalu morfema »nog«; mora vezana uz te vokale postaje slaba, iako se nalazi u središnjem pojasu, i to stoga što nije u neposrednom dodiru sa središnjicom - pravilo Rc. Nastavak se pokračuje u genitivnom obliku (/vra ne), jer se nalazi u rubnom pojasu i zbog toga ne sadrži središnjicu (Tabela III).
3.3 Genitivni oblici (no ge/e) i (gla ve/e) prozodijski su jednaki, u fonološkom sloju, oblicima za instr. sg. (no go/o) i (gla vo/o). Iz toga se dade zaključiti da i nastavak »oo« predstavlja dvomorno uporište u morfološkom sloju. Ali panonski odnosi kao gen. sg. (braa/ne) - instr. sg. (bra/a no), gen. sg. (/vra ne) - instr. sg. (/vraa no), pokazuju nam da nemarno posla s istom vrstom kvantitete. Naročito je zanimljiva čin-
jenica da se genitivni nastavak može pokratiti bez naknade - (/vra ne), što nije slučaj s instrumentalnim nastavkom. Tamo gdje se taj nastavak ne može održati u izvornom obliku, jer je dužina ugrožena, gubitak jedne od dviju mora ostavlja trag. Dužina se prenosi u položaj gdje se dade sačuvati, npr. u korijen »+vran«, a kad to nije moguče, jer je korijenski vokal več u polazištu dug, kao u primjeru »bran+«, prvobitna je dvo-mornost nastavka naznačena pomakom akcenta prema početku riječi. Mi čemo poči od pretpostavke da nastavak za instr. sg. f. predstavlja prozodijsko uporište posebne vrste - ono se sastoji od jednog stalnog dijela i jednog privremenog, nepostojanog, koji se vlada kao prozodijska skela, »+o:«. Mora povezana s tim nepostojanim di-jelom uporišta - nazovimo ga dronemom - pretvara se u »v« ili »w« po istim pravilima kao i druge jedinice trajanja, ali posjeduje dvije osobitnosti: ona je pomična i može se pretvoriti u središnjicu čak i onda kad nije u središnjem pojasu. Značajke su pomižne more odredene ovim pravilima.
Ka. Ako središnjica ne postoji u središnjem pojasu, pomična se mora pretvara u središnjicu.
Kb. Pomična mora napušta kronem i pridružuje se najbližoj jakoj mori.
Kc. Pomična je mora uvijek završna.
Pokušajmo sada, na osnovu navedenih postavaka, opisati oblike za instr. sg. f. u konzervativnim panonskim govorima (Tabela IV). U primjerima nogo i glavo, jedinica trajanja vezana uz kronem postaje središnjica po pravilu Ra, jer pripada posljednjem dvomornom uporištu u središnjem pojasu, i pretvara se zatim u »v« po pravilu Pb (t. 2. 3), da bi se pridružila jakoj mori vezanoj uz stalni dio uporišta, po pravilu Kb i u skladu sa Kc. Derivacija se nakon toga ne razlikuje od one za genitivni oblik. U instr. sg. vrano, pomična se jedinica trajanja pretvara
TABELA IV
X 4 (|nog+ ö:|) 1 A X X « 1 1 1	X 4 (|glav+ ö :|) A K XX X > 1 »	X 4 (Ibr à n-H-o :|) A. A T T 1 '	x (1 +vr a nl+o :) Л 1 X 1 x 1 < 1
1 1 Л w v v 1 1 1	1 A w v v 1 1 1	'i ' • v v v w 1 1 1	1 „ 1 v w w
(no go/o)	1 1 1 (gla vo/o)	1 1 1 (bra/ a no)	1 1 (/vra a no)
A	A	A	A
u središnjicu po Ka, postaje »w« po Pb, jer se kronem nalazi u rubnom pojasu; »w« se zatim pridružuje jakoj mori povezanoj s korijenskim vokalom, u skladu sa Kb i Kc. Naročito je zanimljiv primjer&rano, gdje »x« več postoji u središnjem pojasu. Pomična mora ne može, dakle, postati središnjica; ona ne može postati ni jaka, iako se kronem nalazi u središnjem pojasu, i to stoga što nije u neposrednom dodiru sa središnjicom - pravilo Rc. Pomična mora postaje, prema tome, »w« i priključuje se jakoj mori vezanoj uz stalni dio uporišta - pravilo Kb. Ali ta jaka mora sada postaje
neproizvodna - pravilo Rb, tako da se središnji pojas svodi na dvije more vezane uz korijenski vokal.
3.4 Jedinica trajanja uz koju se veže medaš »A« postaje visoka, pa se silazni i uzlazni tonovi u naglašenim slogovima razumiju sami po sebi. Akut se javlja tamo gdje obje more istog uporišta ne pripadaju istoj dionici u fonološkom sloju: (no ge/e), (bra/a no), a cirkumfleks se ostvaruje tamo gdje se granica izmedu dionica poklapa s jednom granicom izmedu dva sloga, tj. tamo gdje obje more istog sloga pripadaju istoj dionici. Buduči da nenaglašeni slog ne može pripadati različitim dionicama, pri-rodno je da nenaglašene duljine budu silazne: (glaa/va) = glâvà, (braa/na) = brânà.
4 Sinkronijski opis i dijakronijska rekonstrukcija
4.1 Postavke P, R i K (t. 2.3, 3.2-3) omogučuju nam da opišemo stanje u datim sustavima bez pozivanja na stanje u prajeziku. Postavke takve vrste pomažu nam u isti mah da bolje shvatimo i protumačimo jezični razvitak. Dugi vokali u riječima kao bog, brod, led, rog obično se pripisuju gubitku krajnjeg poluglasa, pa se tu govori o duljenju u zamjenu. Istu pojavu vidimo i u riječima kao sto, dne, pa i u primjerima kao dva, gdje je produljen pokračeni vokal. Ali poluglas je otpao i u oblicima kao bob, čep, grob, pas, san, a ispao u oblicima kao psa, sna, dno, zlo, gdje duljenja u zamjenu nema. Ne dulje se ni pokračeni vokali u primjerima kao brat, prag, rak, pa u staroštokavskim govorima imamo danas niz različitih odnosa: dân - dnê, bôg - bôga, sàn - snâ, bob - bobà, rak - râka. Ti se odnosi dadu protumačiti ako pretpostavimo da se poluglas vlada kao promjenljivo uporište -» ' «, koje postaje, zavisno od položaja, stalno ili prazno: (d'n ') se pretvara u (dan 0) a (d'n e) u (d0n e). Jedinica trajanja povezana sa »0« postaje pomična u jedinstvenom, neodredenom pojasu, i pretvara se u središnjicu, a u rubnom ili u središnjem pojasu ta mora postaje neproizvodna (Tabela V).
TABELA V
X (d0n ê ) A x \ i v	(Id0n+ôl) 1 1 X X 1	x (bôg 0) Л x » \ 1 \	(lbôb+01) Г\ x X 1	(l+räkl 0) 1 1 X X 1
1 . X X 1 1	1 v 1	1 . x x 1 1	1 v 1	1 v 1
1 1 (dne e) i	1 (/dno) i	1 1 (bo og) i	1 (/bob) i	(/rak) i
i A	i A	i A	i A	i A
S dijakronijskog su stajališta naročito zanimljivi oni oblici u kojima se poluglas čuva i onda kad je u slabom položaju, npr. acc. sg. (d'sk ą) kojemu odgovara u fonološkom sloju slijed (d' skąą). Tu dolazi do duljenja koje više nije uvjetovano po-stojanjem oslabljenog ili praznog uporišta. Isto stanje vidimo i u riječima sto ili dva
ako se izgube alternacije u korijenu: »s0t« - »sat«, »d0v« - »dav«. Duljenje vokala u takvim slučajevima valja pripisati pomičnoj slobodnoj mori, tj. mori koja u polazištu nije vezana iz odredeno uporište nego se dodaje stanovitim riječima koje sadrže is-ključivo neobilježene morfeme. Tako se onda mogu razumjeti duljine u akcenatskim cjelinama bez poluglasa, npr. nôgo ili nogô.
4.2 Oslabljeni ili prazni nastavak imamo i u gen. pl. imenica o kojima smo več govorili: nog, glav, bran, vran (t. 3.2-3). Ali poluglas u tim primjerima nije prozodijski jednak poluglasu u primjerima kao bog, bob ili rak, jer u oblicima za gen. pl. dolazi do duljenja uvijek, a ne samo onda kad su u pitanju cjeline bez prozodijskog veznika. Mi demo pretpostaviti genitivni nastavak »+0 :«, dakle uporište koje se sastoji od dva dijela, slično uporištu u instr. sg. f., ali s tom razlikom što je ovdje prvi dio uporišta prazan, pa mora povezana s tim dijelom postaje neproizvodna. Jedinica trajanja vezana iz kronem vlada se u skladu s pravilima K, a jedina osobitost koju valja istači odnosi se na oblik (bra/an) - Tabela VI. Pomična bi se jedinica trajanja morala pridužiti korijenskom vokalu, ali su s tim vokalom več povezane dvije more od kojih je jedna središnjica, tako da ova posljednja apsorbira pomičnu jedinicu. Uporištem »+0 :« ne objašnjava se samo stanje u današnjim kajkavskim govorima, nego i razvi-tak u drugim dijalekatskim skupinama. Pisanje genitivnog nastavka sa dva poluglasa u starim spomenicima ukazuje na dvomorno prazno uporište, a zamjena praznog uporišta punim opravdava duljinu nastavka -a u suvremenim štokavskim idiomima.
TABELA VI
X (n ö g+0:) A 1 X 1 X	X (Igi à v+0 :l) XT. 1 x x\ x i >	x ,4 (Ibr ä n++0 Л 1 xx X 1 1	x 1) (l+vrânl+0:) /Л 1 X \ X 1 1
1 ' V V	1 V V V 1 1	1 1 V V 1 1	V w 1 1
1 1 (no/og) 1	1 1 (gla/av) i	(bra/an) 1	(/vra an) 1
A	A	A	A
4.3 U okviru ovog prikaza nemoguče je potanje opisati prozodijsku strukturu u svim morfološkim kategorijama, ali se več iz dosad izliženog vidi kakve su naravi preinake što se obično pripisuju metatonijama. Tu nisu bitne tonske promjene nego promjene koje se odnose na trajanje, pa bi bilo prirodnije govoriti o metakronijama. Sve najvažnije prozodijske preoblike svode se u početku na duljenje u zamjenu, a to je duljenje prouzročeno slabljenjem poluglasa i gubitkom sonanta j. Prva je vrsta duljenja značajna za riječi kao bog, ge. pl. nog, a isto tako i za izvedenice i složenice tipa hruš- 'k-a, s'-log-a, u kojima je konsonant u sufiksu ili prefiksu udružen s poluglasom. Druga je vrsta značajna za riječi kao instr. sg. nog-oją, rez-(a)j-e-, star-
-aja, koz-j-a, vol-j-a, u kojima se j izgubio ili stopio s prethodnim konsonantom. Lako je zamisliti kako se ta pojava mogla zatim proširiti analogijom na druge kategorije, naročito tamo gdje su se izgubile sve zanaglasne duljine u fonološkom sloju kako je to slučaj u alpskim i panonskim govorima. Teoretski okvir koji je ovdje predložen dopusta nam da shvatimo na prirodni način i razvitak i dijalekatsko račvanje - čak i onda kad su posrijedi osobitosti kojima se dosad nije našlo uvjerljivo opravdanje. Spomenimo samo metatakse u istočnokajkavskim sustavima, gdje prema starijim oblicima sirota, lopàta, jàgoda, imamo danas sirota, lopata, jagoda ili jagoda. Ako podemo od fonološke transkripcije (si ro/ta), (lo/pa ta), (/ja go da), dovoljno je istači daje u istočnokajkavskom početna dionica postala glavna, a završna dionica zavisna, nesamostalna. Prirodno je, dakle, da se akcenat ostvaruje na posljednjem vokalu glavne dionice. Riječi kao (/ja go da), i kojim glavne dionice nema, postaju time neo-stvarive, pa ih treba probličiti u (ja go/da) ili u (ja/go da).
5 Završna riječ
5.1 Mi danas dijakronijsku rekonstrukciju podredujemo sinkronijskoj, a istaknuti su južnoslavenski lingvisti izmedu dva rata podredivali sinkroniju dijakroniji. Ali rezultati do kojih su dolazili Ramovš, Nahtigal, Ivšič ili Belič nisu tako različiti od današnjih rezultata kako se to čini na prvi pogled. Razlike postaju manje značajne od sličnosti ako stanovite fizičke črte zamijenimo strukturalnim, kako smo to uradili s Milasovim opisom štokavskih akcenata (t. 1.3), te ako jedan dio osobina što se pripisuju fonološkom sloju praslavenskog jezika pripišemo morfološkom sloju živih govora. Ramovš se znatno približio suvremenim gledištima time što u praslavenski sustav nije uveo samo odredeni broj prozodijskih jedinica, nego je u isti mah jasno utvrdio njihovu distribuciju. A ta distribucija nije ivjetovana ni fonetski ni fonološki -ona je, naprotiv, izrazito morfološka. Stari se i novi akcenti ne ostvaruju u istim gramatičkim kategorijama, što znači da se vladaju kao varijante, tako da šest jedinica možemo u stvari svesti na tri. Na taj se način prajezik približuje živim idiomima i postaje tipološki uvjerljiviji. Dostignuča do kojih danas dolazimo u rekonstrukciji zahvaljujemo novim teorijama; dostignuča do kojih je došao Fran Ramovš postignuta su unatoč pruskim teoretskim okvirima koji su mu bili nametnuti u polazištu.
Bibliografski podaci
A. BELIČ, 1914: Akcenatske študije, I, Posebna izdanja SKA 42. Beograd.
--1935: O čakavskoj osnovnoj akcentuaciji, Glas SKA 168. 1-39.
P. garde, 1976: Histoire de l'accentuation slave. Paris: Institut d'études slaves. M. halle, J. R. Vergnaud, 1987: An essay on Stress. Cambridge; London: The MIT Press.
S. Ivšič, 1971 : Izbrana djela iz slavenske akcentuacije. München. 33-38. J. Jedvaj, 1956: Bedjanski govor. Hrvatski dijalektološki zbornik, I. 279-330. f. jouhannet, z. Junkovič, 1987: Accent, tons et lignes de démarcation. Eléments pour une typologie des traits prosodiques. Travaux du Cercle linguistique d'Aix-en-Provence, 5. 111-129. z. junkovič, 1978: Širne Starčevič i fonološki opis novoštokavskih naglasaka. Jezik XXV, št. 3. 80-85.
--1989: Une affinité prosodique remarquable: l'accentuation récessive dans les
langues méditerranéennes. Université de Nice: Publications du Centre de recherches comparatives sur les langues de la Méditerraneé ancienne, 11. 200-208.
P. KlPARSKY, M. Halle, 1977: Towards a Reconstruction of the Indo-European Accent, in L. Hyman, ed. Studies in Stress and Accent. Los Angeles. I. LehisTE, P. IVIČ, 1986: Word and Sentence Prosody in Serbocroatian. Cambridge;
London: The MIT Press. a. martinet, 1955: Economie des changements phonétiques. Bern. 212-234. m. mllas, 1898: Pravi akcenti i fiziologija njihova u hrvatskom ili srpskom jeziku.
Školski vjesnik 5. 511-534. R. NahtigAL, 1952: Slovanski jeziki. Ljubljana. 17-32.
F. Ramovš, 1950: Relativna kronologija slovenskih akcenatskih pojavov. Slavistična revija Ш. 16-23.
--1951 : O praslovanski metatoniji. Slavistična revija IV. 157-161.
F. de SAUSSURE, 1970: Recueil des publications scientifiques. Ženeva: Slatkin Reprints. 490-512,526-538.
--1972: Cours de linguistique générale. Edition critique préparée par Tullio de
Mauro. Pariz: Payot. 251-258, 299-303.
POVZETEK
Klasična primerjalna analiza postopa tako, da določi vrste povezav med enotami, ki pripadajo jezikom določene družine, in nato vsaki vrsti pripiše poseben izvir, ki predstavlja eno enoto rekonstruiranega protosistema. Pomankljivost tega načina je očitna: protosistem se zdi vedno kompleksnejši od jezika, ki iz njega izhaja, in razvoj sistema je nujno prikazan kot poenostavitev sistema. Znana hipoteza Frana Ramovša - v zvezi z metatonijo v skupni slovanščini - pravi, da bi bilo treba za izhodiščni sistem predpostaviti sočasen obstoj šestih prozodičnih enot, ki se lahko uresničijo v istem glasoslovnem kontekstu. Tako bi imeli opraviti s prostim naglasom v kombinaciji z jakostnimi, tonemskimi in količinskimi nasprotji, to pa daleč presega zmožnosti izpričanih slovanskih jezikov. Če za izhodišče vzamemo prozodično teorijo, ki naglas razlaga kot razločevalno znamenje, in ga loči od razločevalnih črt in razmejenih con, lahko rekonstruiramo protosistem, ki ni kompleksnejši od nekaterih obstoječih sistemov. Da bi nam to uspelo, moramo sprejeti, daje sinhrona analiza nujno pred kakršno koli diahrono razlago in da prozodične razlike niso samo snovne. Fran Ramovš je bil blizu takšnemu stališču, kljub neustreznemu teoretičnemu okviru, ki mu je bil vsiljen v začetku. Res je, da so njegovi »naglasi« samo glasovne enote, toda njihova razvrstitev je slovnična. Tri stare enote, ki izvirajo iz baltoslovanščine, in tri nove enote, ki so se pojavile v zadnjem obdobju skupne slovanščine, se nikoli ne uresničijo znotraj ene same oblikoslovne kategorije. Torej lahko ugotovimo, da gre v resnici za dopolnjevalno razvrstitev in da smemo predvideti samo tri »naglase«, od katerih ima vsak dve različici. Na ta način je rekonstruirani sistem bližji stvarnim sistemom in tudi tipološko verjetnejši.