ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 3
Received: 2014-10-01	UDC
Original scientific article
TITOV DOPRSNI KIP IN "VROČE" HRVAŠKO POLETJE. POLITIČNA RABA ZGODOVINE NA HRVAŠKEM - POLETJE 2014.
Magdalena NAJBAR-AGIČIC
Sveučilište Sjever / Odjel novinarstva Trg Žarka Dolinara 1, 48 000 Koprivnica, Hrvatska e-mail: mnajbar@unin.hr
IZVLEČEK
Članek govori o politični rabi zgodovine na Hrvaškem na podlagi analize govorov s proslav in praznovanj obletnic v letu 2014. Analizirani so javno dostopni posnetki in besedilne različice govorov, pridobljenih na internetu. Na ta način poskušamo prikazati stanje v določenem času, tj. v letu 2014. Govore prikažemo ob kratkem opisu zgodovine posameznih svečanosti in tako pokažemo na spremembe, ki so se do sedaj dogajale.
Ključne besede: kultura spominjanja, politiziranje zgodovine, hrvaška zgodovina
IL BUSTO DI TITO E LA "BOLLENTE" ESTATE CROATA.
L'USO POLITICO DELLA STORIA IN CROAZIA - L'ESTATE DEL 2014.
SINTESI
Il testo esamina l'uso pubblico della storia in Croazia analizzato attraverso i discorsi tenuti durante le celebrazioni per le festivitá e le ricorrenze degli anniversari occorsi durante l'estate 2014. I discorsi sono analizzati sulla base delle registrazioni video pub-blicamente accessibili e sulle loro versioni testuali scaricate da internet, nonché sulla base del materiale raccolto nel quadro di un progetto di ricerca. Cosí facendo si vuole descrivere la situazione che contrassegna quel periodo (estate 2014). I discorsi tenuti e i festeggiamenti sono illustrati insieme a una sintetica esposizione della storia delle singole celebrazioni, mostrando con cid il contesto e le mutazioni avvenute fino ad oggi.
Parole-chiave: cultura della memoria, uso pubblico della storia, storia croata
459
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 3
Magdalena NAJBAR-AGIČIC: TITOVA BISTA I „VRUCE" HRVATSKO LJETO ..., 459-474
U Hrvatskoj, kao i svugdje u svijetu, povijest predstavlja neiscrpno vrelo različitih elemenata koje političari i ostali sudionici javnog života koriste u svojim obracanjima, pomocu kojih prezentiraju vlastite pozicije, nastoje mobilizirati stvarne ili potencijalne pristaše, crtaju viziju buducnosti. U njihovim se ustima prošli dogadaji slažu (više ili ma-nje uspješno) u cjelovitu sliku prošlosti koja - transponirana kroz medije prema javnosti -postaje ideološki temelj političkog djelovanja. Interpretacije povijesti od strane političkih faktora čine osnovnu sastavnicu politike povijesti, koja se provodi kroz različite oblike službenog i neslužbenog djelovanja (Buraškovic, 2008, 202-204).
Politička i - generalno gledano - javna upotreba i zloupotreba povijesti predmet je analiza povjesničara, ali i brige medunarodnih institucija.1 Ipak, nema sumnje da je javna, pa i politička upotreba povijesti realnost protiv koje nema smisla prosvjedovati. Postulat da se "povijest prepusti povjesničarima", koji profesionalni povjesničari rado iznose, pada nažalost u vodu iz dva značajna razloga. Prvo, povijest je javno dobro koje svi mogu i moraju moci koristiti, a drugo - još važnije - povjesničari kao takvi nisu apriori oslobo-deni političkih motiva svoga djelovanja. Upravo suprotno: vrlo smo često svjedoci da je upravo suprotno. Ono što pritom zabrinjava nije sama ta činjenica per se, vec to da pritom nisu dovoljno snažni da se odupru izazovima svjesne manipulacije poviješcu, odustaja-nja od profesionalnih standarda i gledanja kratkoročnih političkih ciljeva. To naravno ne znači da nas kao profesionalne povjesničare - i kao gradane - javna i politička upotreba povijesti ne treba zanimati. Naprotiv, njezine analize su svakako dobrodošle, a jedna od naših profesionalnih obveza trebalo bi biti i upozoravanje javnosti na sve slučajeve njezine zloupotrebe. Takoder, ono za što bi se povijesna struka dugoročno trebala zalagati trebala bi biti takva nastava povijesti u školama koja bi pripremala gradane za razumije-vanje prirode povijesti, vodila prepoznavanju interpretacija i omogucavala da se s njima kritički suoče.
Valja primijetiti kako je i u Hrvatskoj, ali i u brojnim drugim zemljama, naročito snažno prisutna povijest 20. stoljeca, bogatog dramatičnim dogadajima, a pogotovo zbivanja iz vremena Drugoga svjetskog rata. S obzirom na kratko vrijeme koje je od tih dogadaja proteklo, medu živima ima još dosta sudionika nekih od njih. Medutim, čini se da ne samo zbog toga pamcenje o njima je toliko živo. Razlozi, kako se čini, leže u nastoja-njima pojedinih političkih grupacija da pomocu sjecanja na prošlost legitimiraju svoje aspiracije na vlast. U značajnom broju slučajeva radi o se o pamcenju koje ne spaja nacije, vec ih dijeli, ovisno o simpatijama prema pojedinim stranama u unutrašnjim sukobima.
Slično kao u Hrvatskoj podjele unutar nacionalne zajednice prisutne su u ostalim zemljama slijednicama Jugoslavije u kojima se redovito narativ vezan uz nacionalističke ideologije izravno ili manje izravno suprotstavlja onome koji potječe iz naslijeda soci-
1 Margaret MacMillan,Dangerous Games: The Uses andAbuses ofHistory, Random House Publishing Group, 2009; Politics of the Past. The Use and Abuse ofHistory, ed. Hannes Swoboda and Jan Marinus Wiesma, The Socijalist Group in the European Parliament, 2009. Vijece Europe donijelo je i preporuke vezane uz nastavu povijesti: http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&ved=0CBsQFjAA&ur-l=http%3A%2F%2Fpublic.mzos.hr%2Ffgs.axd%3Fid%3D11405&ei=iCLGV0GcJ9LbauuRgsg-D&usg=AFQjCNHXALdAq5R-UbEN0YLlcoiorGVTmQ&sig2=0rCB1RkknMt8Fo3dBw_84g&b-vm=bv.84349003,d.d2s, (15.1.2015.).
460
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 3
Magdalena NAJBAR-AGIČIC: TITOVA BISTA I „VRUCE" HRVATSKO LJETO ..., 459-474
jalističke Jugoslavije.2 Tako se dogada ne samo na ovim prostorima, vec i drugdje. Kao primjere izvan područja bivše Jugoslavije moglo bi se navesti kao najegzemplarniji slučaj Španjolske ili Ukrajine.3
Kolektivna povijesna svijest predstavlja snažan temelj za oblikovanje nacija od njihovih početaka. U vrijeme oblikovanja modernih nacija u 19. stoljecu upravo su profesionalni povjesničari bili oni koji su svojim radom ugradili u taj proces veliki kamen teme-ljac. Na taj su način nastali počeci nacionalnih narativa, koji - iako podložni promjenama - opstaju do danas. Kako upozorava Sabrina Ramet, povijesni narativi ne samo da nisu statički i nepromjenjivi, vec se mogu naglo i vrlo brzo mijenjati u odgovoru na dramatične i traumatične dogadaje, ali i kao rezultat promjena u programima nastave povijesti, uredničkih politika i drugih čimbenika (Ramet, 206, 302).
Kao i sve ostale nacije, i hrvatska nacija ima svoj narativ. Ta pripovijest usredotočena je na vlastitu prošlost, a ostale se nacije u njoj pojavljuju samo u sporednim ulogama i u onoj mjeri u kojoj su važne za Hrvate, u onoj u kojoj su bile u dodiru s njima. Utjecaj znanstvenih povijesnih istraživanja na oblikovanje narativa je danas ipak vrlo ograničen. U njega uglavnom prodiru pojednostavljene i nedovoljno iznijansirane interpretacije, a stereotipi i mitovi vrlo su tvrdokorni. Posebno su interpretacije velikih prijelomnih doga-daja vrlo bitne za identitetsku samopercepciju nacije.
Taj aspekt povijesti postao je predmet istraživanja povjesničara i znanstvenika srod-nih/drugih disciplina (sociologa, politologa i slično) u drugoj polovici 20. stoljeca, nakon što je - prvenstveno u Njemačkoj, ali i drugdje - uočena važnost utjecaja suvremenih refleksa prošlosti na politički i društveni razvoj. Pri oblikovanju teorijskih koncepata i metoda istraživači išli su u nekoliko pravaca orijentirajuci se na pitanja "suočavanja s prošlošcu", "politike povijesti", "kolektivne memorije", "kulture sjecanja" ili analiza povijesnih narativa.4
Analiza povijesnih narativa popularna je u posljednje vrijeme, posebno - kada je u pitanju Hrvatska i zemlje bivše Jugoslavije - u kontekstu ratova nakon raspada Jugoslavije u devedesetim godinama 20. stoljeca. Osobito su česte bile analize udžbenika povijesti, koji se čine posebno pogodni za ta istraživanja buduci da s jedne strane predstavljaju
2	Primjeri radova: Todor Kuljič, Kultura secanja, Čigoja štampa, Beograd 2006; isti, Secanje na Titoizam: izmedu diktata i otpora, Čigoja štampa, Beograd 2011, Mile Lasič, Kultura sjecanja — pledoaje za izgrad-nju kulture sjecanja i u regiji jugoistoka Europe, Friedrich Ebert Stiftung, Sarajevo 2011; Tanja Petrovič, Yuropa. Jugoslovensko naslede i politike buducnosti u postjugoslovenskim društvima, Fabrika knjiga, Beograd 2012. Upotrebm povijesti u Sloveniji bavila se Mateja Režek: Usmjerena preteklost: mehanizmi ideološke in političke "kontaminacije" zgodovinopisja v socialistični Sloveniji in Jugoslaviji (1945-1966), ActaHistriae, 22 /2014, br. 4, str. 971-992.
3	Vidi: Tomasz Stryjek, Ukraina przed koncem historii. Szkice o polityce panstw wobec pami^ci, Scholar, Warszawa 2014.
4	Postoji vrlo bogata literatura o tome. Na ovom mjestu spomenut ču samo neke naslove: Pierre Nora, Realms of Memory: Rethinking the Franch Past, vol. 1-4, Columbia University Press, New York 1996-1998. (fran. original: Les Lieux de Mémoire, Gallimar 1984-1992); The Politics of Memory in Postwar Europe, ed. Richard Ned Lebow, Wulf Kansteiner, Claudio Fogu, Duke University Press, Durham and London 2006; Jan Assmann, Kulturnopamcenje. Pismo, sjecanje, politički identitet u ranim visokim kulturama, Vrijeme, Zenica 2005; Kultura pamcenja i historija, prir. Maja Brkljačič, Sandra Prlenda, Golden Marketing, Zagreb 2006.
461
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 3
Magdalena NAJBAR-AGIČIČ: TITOVA BISTA I „VRUČE" HRVATSKO LJETO ..., 459-474
povijesne knjige za najšire krugove čitateljstva, a s druge strane, u vecoj ili manjoj mjeri, neizbježno odražavaju državnu politiku povijesti buduci da moraju poštivati zadani ku-rikulum i podliježu postupku ocjene i odobrenja od strane državnih institucija (Ministarstva obrazovanja).5
U ovom radu nastojat cu analizirati trenutno stanje vezano uz prisutnost različitih narativa i interpretacija u javnoj i političkoj upotrebi povijesti na temelju govora održanih tijekom ljeta 2014. godine prigodom proslava i obilježavanja najvažnijih godišnjica i državnih blagdana. Vec letimičan uvid u ova obilježavanja daje naslutiti postojanje više oprečnih, čak i direktno sukobljenih vizija prošlosti, što se odražava i na prisutnost dubo-kih podjela u hrvatskom društvu.
"Vruce" hrvatsko ljeto ("vruce" po uzavrelim emocijama a usprkos dominaciji kišnih dana ove sezone) započelo je 22. lipnja. Na taj su se dan paralelno održavala dva dogadaja potpuno oprečnog ideološkog predznaka, tijekom kojih se isto povijesno razdoblje, u ovom slučaju razdoblje Drugoga svjetskog rata, pa i iste osobe i dogadaji, tumačila na posve ra-zličit način. U šumi Brezovica kraj Siska održana je službena proslava Dana antifašističke borbe, na kojoj su uz veterane NOB-a sudjelovali najviši državni dužnosnici i predstavnici lokalnih vlasti, dok se istovremeno u jednoj drugoj šumi, kraj jame Jazovka na Žumberku održavao tzv. Spomen-pohod na Jazovku, komemorativni dogadaj koji je imao i politička i vjerska obilježja (održavao se križni put i služila sveta misa) u organizaciji nekih udruženja i političkih stranaka desne i ultra-desne političke opcije. Dan antifašističke borbe slavi se na ovaj datum vezano uz osnivanje Sisačkog partizanskog odreda, koji se na taj datum 1941. godine navodno okupio na mjestu gdje se slavlje održava. Za skup kod Jazovke datum nije odabran zbog nečeg što bi se na ovaj konkretan datum tamo zbilo. U jamu Jazovku ubaci-vana su tijela žrtava partizana i poslijeratnih komunističkih vlasti od siječnja 1943. do ljeta 1945. godine. Datum je odabran kao izravni znak protivljenja slavljenju Dana antifašističke borbe na prvoj lokaciji, dakle u Brezovici. Kao što su sami organizatori pohoda kod Jazovke izjavili, datum je odabran "zato što hrvatski prerušenici u antifašiste i demokrate taj nadne-vak podmecu za državni blagdan Republike Hrvatske".6
Valja spomenuti da povijesna istraživanja zločina partizanskog pokreta i komunistič-kog režima, iako dosta popularna u posljednje vrijeme, nisu još donijela neke zbirne sintetizirane rezultate.7 Ona dijelom jesu ideološki obojana te kao takva teže nalaze put do šire javnosti, a pogotovo - sasvim očito - ne dopiru do onih na suprotnoj strani poli-tičkog spektra koji su skloni idealizirati NOB. Sama jama Jazovka nije dobro istražena, ali je vec ranih devedesetih godina prošlog stoljeca postala simbol mjesta stradanja žrtava komunizma, vjerojatno dijelom i zbog toga jer je na simboličnoj razini predstavljala jed-nostavnu protutežu jami u Jadovnom, mjestu ustaškog zločina 1941. godine.
5	Iz pera stranih istraživača vidi: Stefano Petrungaro, Pisati povijest iznova. Hrvatski udžbenici povijesti 1918.-2004., Srednja Europa, Zagreb 2009. Takoder radovi Snježane Koren, Damira Agičica i Magdalene Najbar-Agičic.
6	http://www.index.hr/vijesti/clanak/kod-jazovke-odana-pocast-zrtvama-partizanskih-zlocina/320177.aspx, (26.9.2014.)
7	Medu ostalima: Josip Jurčevic, Crna knjiga komunizma u Hrvatskoj, Zagreb 2006; Znanstveni projekt Vladimira Geigera u HIP-u.
462
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 3
Magdalena NAJBAR-AGIČIČ: TITOVA BISTA I „VRUČE" HRVATSKO LJETO ..., 459-474
Kada je u pitanju geneza Dana antifašističke borbe, situacija je iznimno zanimljiva. Taj se praznik službeno slavi u Hrvatskoj tek od stjecanja nezavisnosti (1991.). Ranije se u Hrvatskoj kao Dan ustanka naroda Hrvatske slavio 27. srpnja. Potonji se datum slavio još od 1945. godine, a vezan je uz dogadaje u ličkom mjestu Srb, gdje je tog dana oružane akcije poduzelo lokalno srpsko stanovništvo. U vrijeme neposredno nakon rata, naime, za sve su republike tadašnje Jugoslavije odabrani datumi za slavljenje početka NOP-a, kasnije izravno poistovjecivanog s početkom "socijalističke revolucije", kao i neki datumi na saveznoj razini (primjerice Dan Republike, Dan borca). Ti su datumi pa-žljivo odabrani, tako da njihov slijed odgovara glavnom narativu vezanom uz djelovanje Vrhovnog štaba, dakle najranije se ustanak slavio u Srbiji (7.7.1941.), pa u Crnoj Gori (13.7.1941.), dok se u Hrvatskoj ustanak slavio tek 27.7. Odabir datuma za "dan ustanka" u Hrvatskoj očito od samog početka nije odgovarao hrvatskom partijskom vodstvu. Hrvatski komunisti nisu bili zadovoljni svojom pozicijom unutar glavnog narativa veza-nog uz Vrhovni štab (Koren, 2012). Zamjerali su zanemarivanje lokalnih borbi, manjih jedinica i urbane gerile. U tom kontekstu posebno značajno bilo je njihovo insistiranje na tome da su prve partizanske akcije u Hrvatskoj započele vec 22. lipnja 1941. godine, na dan njemačkog napada na SSSR (tzv. Sisački partizanski odred), prije nego u Srbiji i drugim republikama, a mnogo prije službeno proslavljanog Dana ustanka naroda Hrvatske 27. srpnja. Osim povrijedenog nacionalnog ponosa, ova razlika imala je i vrlo praktične posljedice, jer je mjesto hrvatskih komunista u NOB-u imalo za posljedicu i njihov položaj u partijskoj i vojnoj hijerarhiji socijalističke Jugoslavije. Donekle potisnut u poslijeratnom razdoblju, posebni hrvatski antifašistički narativ s vremenom je jačao, posebno od 1960-ih. Još u drugoj polovici 1950-ih njegovim etabliranjem proslavio se i Franjo Tudman suprotstavljajuci se tezama da tek osnivanjem brigada "otpočinje proces izgradnje oslobodilačke revolucionarne armije iz dotadašnjih ustaničkih formacija". Tudman je tvrdio da su ovisno o uvjetima u kojima su formacije djelovale, u nekim krajevima revolucionarne oružane sile činili "ne samo partizanski odredi vec i bataljoni i čete, pa čak i oružane grupe". No, nije se na tome zaustavio, vec je pomocu brojčanih i statističkih podataka pokušao demitologizirati sliku Narodnooslobodilačke borbe kakva je nastala tijekom 1950-ih, posebno herojsku sliku vezanu uz Glavnu operativnu grupu i Vrhovni štab NOV-a i POJ-a te "sedam neprijateljskih ofenziva". Takoder, Franjo Tudman se su-protstavio i službenoj kronologiji prema kojoj je ustanak u Hrvatskoj započeo 27. srpnja u mjestu Srb, ističuci kako je "sisački partizanski odred pod vodstvom Vlade Janjica-Cape izvršio [...] prve akcije vec nocu 22/23. juna".8 Što su radili sisački komunisti u šumi Brezovica 22. lipnja i narednih dana znamo jedino iz njihovih relacija. Prvi službeno objavljeni izvor jesu uspomene samog zapovjednika odreda Vlade Janjica Cape, tiskane u Vojnoistorijskom glasniku 1950. godine. Sisački komunisti - prema njegovim tvrdnjama - sklonili su se u šumu na vijest o napadu III. Reicha na Sovjetski Savez, očekujuci - nakon prekida savezništva Hitlera i Staljina - odlučniji progon od strane ustaškog režima.9
8	Citirano prema: Darko Hudelist, Tudman. Biografija, Profil, Zagreb 2004, str. 258.
9	Vlado Janic, O ustaničkom pokretu u oblasti Siska 1941. godine, Vojno-istoriski glasnik, god. I/1950, br. 3, str. 4.
463
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 3
Magdalena NAJBAR-AGIČIČ: TITOVA BISTA I „VRUČE" HRVATSKO LJETO ..., 459-474
Informacije o tome da su na željezničkoj pruzi u noči s 22. na 23. lipnja izvršene neke diverzantske akcije nisu potvrdene u drugim izvorima.
Tudmanov nastup označavao je u stvari veliki dogadaj u partijskoj historiografiji, jer je predstavljao prvo suprotstavljanje službenoj pripovijesti o tijeku NOB-a, a doveo ga je u sukob s mnogima koji su do tada radili na povijesti Partije i NOP-a. Vjerojatno mu je, ipak, upravo zalaganje za prevrednovanje ratnih zasluga u korist hrvatskih partizana priskrbilo u tom trenutku naklonost Vladimira Bakariča, bez čije je suglasnosti teško zamisliti dolazak Franje Tudmana 1961. godine na čelo Instituta za historiju radničkog pokreta u Zagrebu. Kao što sam več spomenula, službeni datum proslave promijenjen je tek nakon Tudmanova dolaska na vlast.
Kako se čini, oni koji organiziraju komemoraciju kod Jazovke ili toga nisu svjesni ili su im Tudmanove ideje jednako daleke kao i one Josipa Broza. Što donekle čudi s obzirom na to da ovogodišnji pohod na Jazovku organizirala je - pored Udruge branitelja Domovinskog rata Dubrava, Hrvatske Čiste stranke prava i Hrvatske stranke prava Ante Starčevič - i Hrvatska demokratska zajednica.10 Njezini predstavnici, iako je HDZ naveden na plakatu kojim se poziva na Spomen-pohod na Jazovku, nisu se ipak isticali tijekom okupljanja. Pored vjerskih obreda (u čemu je sudjelovao i predstavnik Islamske vjerske zajednice), središnji trenutak dogadaja bilo je čitanje Prosvjednog zahtjeva Hrvatskog obrednog zdruga Jazovka "vlastima republike Hrvatske". U tome dokumentu, u kojem se - očekivano - zahtijeva pokretanje istraga o komunističkim zločinima, iznose se i imena osoba koje su, prema njegovim autorima, odgovorne za te zločine, te se hrvatske vlasti, ne samo izvršne, več i sudbene (poimence Državno odvjetništvo RH i njegov šef Mladen Bajič, iako on u to vrijeme više nije obnašao tu dužnost) optužuju za njihovo namjerno zataškavanje. Traži se od vlasti sredstva za ekshumaciju i identifikaciju žrtava masovnih grobnica, ukidanje osudujučih presuda prijekih sudova koji su djelovali poslije Drugoga svjetskog rata i vračanje konfiscirane imovine, novčano obeštečenje žrtava i vračanje "časti i dostojanstva", te lustracija, za koju se tvrdi da bi "u bilo kojem obimu usporila obnovu Jugo-komunističke tradicije u Hrvatskoj". Medutim, zahtjevi se ne odnose samo na razdoblje Drugoga svjetskog rata i socijalistički period, več i na ukidanje Zakona o oprostu vezanog uz Domovinski rat, te prava branitelja, iako nije do kraja jasno zbog čega se o tome govori upravo na Jazovki. Autori Prosvjednog zahtjeva koriste emocijama izni-mno nabijeni jezik, obilježen elementima nacionalističkog "novogovora" 1990-ih, poput izraza "jugokomunistički" i "jugokomunisti", "komunističko-unitaristički", "protivba", "presizanje" ili "titoistički zlodusi".11 Potpuno je jasna težnja idealizaciji svih žrtava komunizma čemu trebaju služiti religijske formulacije poput "hrvatski mučenici" ili "križni put". Dokument bi mogao postati vrlo zanimljiv predmet jezične analize diskursa i dis-kursivnih praksi. Ipak važnost tog tipa jezične analize različitih "novogovora" u Hrvatskoj još nije u dovoljnoj mjeri primiječena.12
10	http://hcsp.hr/jazovka-2014-prijavite-se-za-put, (26.9.2014.)
11	http://www.jazovka.hr/v-l-a-s-t-i-m-a-r-e-p-u-b-l-i-k-e-h-r-v-a-t-s-k-e-2/, (26.9.2014.)
12	Analizama povijesnih diskursa u Hrvatskoj bavio se poljski slavist Maciej Czerwinski: Semioza gatunku — semioza stylu. Studium nad chorwackq i serbskq syntezq dziejow narodu, Wydawnictwo Uniwersytetu
464
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 3
Magdalena NAJBAR-AGIČIC: TITOVA BISTA I „VRUCE" HRVATSKO LJETO ..., 459-474
Na povijest se kod Jazovke opširno osvrnuo i križevački grkokatolički biskup Nikola Kekic, koji je predvodio misu. Iako je uvodno izjavio da se zločinci trebaju "prepustiti sudu Božjem", te ustvrdio da "nismo odgovorni za to što su učinili naši preci (jedni ili drugi)..." vec "za ovo vrijeme", u propovijedi je načinio opširan povijesni ekskurs za-počet retoričkim pitanjem: "Što imamo od pogleda u prošlost?" Naravno, u pitanju je hrvatska povijest koju ukratko predstavlja od doseljenja u 7. stoljecu, spominje razdoblje kada su Hrvati imali "svoje knezove i kraljeve", te da su "politički ulazili u zajedništva sa susjednim narodima, što je trajalo stoljecima". Iako govori o "zajedništvima sa susje-dnim narodima" biskup Kekic ipak ističe da je to bilo opasno "za opstojnost hrvatskog bica" i spominje pokušaje da se "iz toga tudinskog zagrljaja oslobodimo". U tome dijelu prenosi nacionalni narativ nastao u 19. soljecu ističuci Zrinskog i Frankopana kao junake, kao i grkokatoličkog biskupa Gabrijela Mijakica kao njihovog pristašu. Za meduratnu južnoslavensku državu kaže da "Hrvati opet nisu iskoristili priliku za uspostavu svoje države, nego vodeni politički gledano slijepim vodama ušli u novo zajedništvo južno-slavenskih naroda i sljedecih 20 godina trpjeli nepravde iz Beograda". Moglo bi se reci da navedena tvrdnja odgovara HSS-ovskom videnju situacije. U istom kontekstu biskup Kekic spominje ipak i "sina ovog kraja" koji je u tom razdoblju "životom platio borbu za slobodu" navodeci ime Stanislava Hranilovica. Na stranu što biskup griješi kada je u pitanju ime (nije se radilo o Stanislavu, vec o njegovom bratu Marku; Stanislav je ubijen 1945. godine), važnije je to da se radi o čovjeku koji je osuden na smrt za ubojstvo šefa tiskovnog koncerna Jugoštampe Antona Schlegela, dakle za jednu od prvih terorističkih akcija vezanih uz ustaški pokret.13 Ovo se više ne može povezivati s ideologijom koju je zagovarao HSS. Kada govori o NDH, biskup Kekic koristi sljedecu formulaciju: "Ta i takva Hrvatska opet je ovisila o silnicima drugih država, a i o domacem političkom vodstvu koje očito nije bilo doraslo trenucima vremena", te ističe zasluge nadbiskupa Stepinca i grkokatoličkog biskupa Janka Šimraka u zalaganju protiv "protiv nepravdi i progona režimu nepoželjnih ljudi" te upozoravanju da se "na takvim temeljima ne gradi mlada hrvatska država".14
Crkvene vlasti, a prvenstveno Katolička crkva godinama se kod Jazovke pojavljuju kao jedan od suorganizatora dogadanja. I ovdje je u pitanju crkveni velikodostojnik (iako grko-katolički), pa se - iako je jezik koji koristi biskup mnogo umjereniji od onog iz Pro-svjednog zahtjeva HOZ Jazovka - kontroverznom čini podrška djelovanju grupa gradana ekstremne političke orijentacije koji su očito uključeni u organizaciju okupljanja. Ovaj, ali i brojni drugi slučajevi služe - svakako ne bez temelja - kao razlog kritika upucenih Crkvi sa suprotne strane političkog spektra.
Da se ipak vratimo na glavnu političku poruku skupa kod Jazovke, valja istaknuti da je njegov ton, jezik kojim je napisan i sadržaj očito namijenjen ljudima radikalnih politič-kih usmjerenja. Možda najžešci jezik upotrijebljen je ulomku Prosvjednog proglasa HOZ
Jagiellonskiego, Krakow 2011; Semiotyka dyskursu historycznego. Chorwackie i serbskie syntezy dziejow narodu, Wydawnictwo Uniwersytetu Jagiellonskiego, Krakow 2012.
13	http://www.tomislavjonjic.iz.hr/IV_hranilovic.html, (26.9.2014.)
14	https://www.youtube.com/watch?v=bNbwhkkw3a4, (26.9.2014.)
465
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 3
Magdalena NAJBAR-AGIČIČ: TITOVA BISTA I „VRUČE" HRVATSKO LJETO ..., 459-474
Jazovka koji se izravno odnosi na "konkurentski" dogadaj koji se istovremeno odvijao 22. lipnja. Na jednom se mjestu kaže:
Tražimo da dužnosnici "troroge" vlasti priznaju masovna zločinstva te prestanu or-gijati nad kostima ubijenih branitelja hrvatske domovine svakog 22. lipnja u šumi Brezovici, kao i orgije četnika 27. srpnja u Srbu. Izgleda da mučenje Hrvata nije dovoljno pa im za to treba dodatno ranu "zasoliti", pogaziti hrvatski Vukovar i od njega stvoriti enklavu s dva pisma i dva jezika, suprotno ustavu Republike Hrvatske. Sigurni smo da znaju što čine!15
"Orgijanjem nad kostima ubijenih branitelja hrvatske domovine" nazvana je tako kod Jazovke službena proslava Dana antifašističke borbe. Oba dogadaja imaju posve različit karakter, ikonografiju i frazeologiju, a potonji je uglavnom protekao u prilično mirnom ozračju uz žaljenje zbog nedovoljno istaknute pozicije antifašizma u hrvatskom društvu. Ono što se ponavlja iz godine u godinu u Brezovici je takoder upozoravanje na jačanje ustaških i fašističkih resentimenata. Prethodne je 2013. godine u Brezovici žestoko u tom tonu nastupio bivši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesic, u ulozi počasnog predsjednika Saveza antifašističkih boraca i antifašista, upozoravajuci na "sve jači priti-sak neofašista i na njihovu sve izraženiju prisutnost u javnom životu".16 U meduvremenu, u svibnju ove godine osnovana je i Antifašistička liga Republike Hrvatske, koja si kao cilj stavlja "integrirati antifašizam u temelje hrvatskog društva, sustavno se suprotstavljati svim manifestacijama nacifašizma", ali i razvidno teži rehabilitaciji partizanskog pokreta, komunističkih vlasti i Josipa Broza.17
I ove se 2014. godine ponovno u Brezovici upozoravalo na borbu protiv zaborava na antifašizam iako je ovaj put u govorima predstavnika vlasti primjetno nastojanje da se prvenstveno ističe sve ono što se smatra pozitivnim vrijednostima antifašizma: da se radilo o "pobuni protiv nepravde", "pobjedi dobra nad zlom", da su partizani bili "jedina snaga koja se odupirala okupatoru" (Ivo Josipovic); da se radilo o "suprotstavljanju zlu", "patri-otskom, slobodarskom i nacionalnom pokretu, naročito u Dalmaciji" (Zoran Milanovic); o "svjetlu slobode, da su partizani "isprepleli svoje ruke sa svim narodima", da je to bila "plemenita, teška i krvava žrtva ljudi koji su našu zemlju sa sramotnog puta ustaštva i kolaboracije odveli na stranu antifašističke koalicije, na stranu pobjede i čovječnosti"
15	http://www.jazovka.hr/v-l-a-s-t-i-m-a-r-e-p-u-b-l-i-k-e-h-r-v-a-t-s-k-e-2/, (26.9.2014.)
16	http://www.index.hr/black/clanak/proslava-dana-antifasisticke-borbe-u-brezovici-renesansa-neofasizma-mora-stati/684746.aspx, (26.9.2014.)
17	Povelju Antifašističke lige potpisali su predstavnici organizacija koje su pokrenule njezino osnivanje -Vesna Teršelič (Documenta - Centra za suočavanje s prošlošcu), Milorad Pupovac (SNV), Ivan Fumic (Savez antifašističkih boraca i antifašista RH) i Juraj Hrženjak (inicijator ideje osnivanja Antifašističke lige).Antifašističku ligu čine i Gradanski odbor za ljudska prava, Romsko nacionalno vijece, Židovska opcina/Šoa Akademija, Židovska vjerska zajednica "Bet Israel", Vijece romske nacionalne manjine Grada Zagreba, Kuca ljudskih prava Zagreb, Mlade antifašistkinje i antifašisti Zagreba, Srpski demokratski forum, Centar za mirovne studije, B.A.B.E, Savez društava "Josip Broz Tito" te Savez ratnih i vojnih invalida RH iz Drugog svjetskog rata. http://www.index.hr/vijesti/clanak/osnovana-antifasisticka-liga-republike-hrvatske/745502.aspx, (26.9.2014.)
466
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 3
Magdalena NAJBAR-AGIČIC: TITOVA BISTA I „VRUCE" HRVATSKO LJETO ..., 459-474
(Franjo Habulin, predsjednik SABA).18 Isticano je zajedništvo ljudi neovisno o vjeri i naciji i zasluge kakve je NOB imao za stvaranje nezavisne Republike Hrvatske.19 Iz svih govora jasno je da se ikakve negativnosti vezane uz NOB nastoje izbjeci. Iako to prividno odgovara svečanom trenutku i prigodi u kojoj su govori održani, svakako znači iznošenje jednostrane, a kroz to i iskrivljene slike o povijesti.
Ono što zabrinjava još više od toga jest činjenica da deklarirani antifašisti i ozbiljni političari, poput predsjednika Ive Josipovica, ne znaju prepoznati granicu gdje završava hvaljenje pozitivnih strana antifašizma, a gdje počinje poricanje krivnje za evidentne zločine koje su u ime NOP-a i Komunističke partije počinjeni. Jedino se tako može objasniti Josipoviceva tvrdnja o Titovoj bisti, koja se i danas i prije (od vremena predsjednika Tudmana) nalazila u predsjedničkom uredu. Izgovorena pred publikom okupljenom u Brezovici, ta je tvrdnja izazvala gromoglasan aplauz, kakav uostalom uvijek na oku-pljanima ove vrste izaziva spomen imena Josipa Broza Tita. Je li se time Ivo Josipovic želio dodvoriti slušačima? Ili je i on iskreno uvjeren da su optužbe na Titov račun samo "blacenje vode NOB-a", kako je godinu dana ranije rekao Stjepan Mesic.20 Titova bista postala je nakon 22. lipnja tema o kojoj se najviše raspravljalo vezano uz obilježavanje Dana antifašističke borbe.
Zanimljivo je, ali i znakovito, da je u hrvatskoj javnosti potpuno nezapažen prošao govor koji je u Brezovici održao Maciej Szymanski, veleposlanik Republike Poljske u Zagrebu, koji je na proslavu pozvan kao predstavnik zemalja antifašističke koalicije. Bio je to jedan diplomatski govor, no sadržavao je informacije koje su premijera Milanovica natjerale na reakciju, koja mnogo govori o povijesnoj svijesti samog premijera, ali - vrlo vjerojatno - i jednog dijela hrvatske javnosti. Naime, poljski je veleposlanik pozdravio hrvatsku borbu protiv fašizma, ali odmah nakon toga istaknuo da hrvatski borci "nisu bili osamljeni" i ukratko predstavio povijest pokreta otpora u Poljskoj u vrijeme Drugoga svjetskog rata, povijest koja počinje u jesen 1939. godine, puno prije osnivanja Sisačkog partizanskog odreda, navodeci pritom i brojčane podatke vezane uz njegove pripadnike. Takoder, opisao je razmjere stradanja koja se odnose na Poljsku i Poljake u Drugom svjet-skom ratu. Ova "kratka lekcija" koju je Szymanski održao očito je pogodila premijera Milanovica pa je on u svome nastupu imao potrebu odgovoriti. Pri tom je demonstrirao da baštini stav koji je bio čest medu hrvatskim i opcenito jugoslavenskim komunistima u razdoblju nakon rata, zapravo službeni stav koji je očito usvojio u školskim klupama. Radi se o snažnom uvjerenju o posebnosti jugoslavenskog Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP) i veličanstvenosti borbe jugoslavenskih naroda, koje se ponekad manifestiralo u začudnim oblicima. Primjerice, kritizirajuci postav Muzeja revolucije još pedesetih godina 20. stoljeca, jedan od istaknutih hrvatskih partizana i komunista, Karlo Mrazovic,
18	Ako nije drugačije navedeno, govori održani na pojedinim proslavama korišteni su u varijanti snimljenoj za potrebe znanstvenog projekta: CULTURAL MEMORY OF TWENTIETH CENTURY TRAUMAS. Zahvaljujem voditelju projekta Vjeranu Pavlakoviču (u posjedu autorice).
19	Ivo Josipovič rekao je medu ostalima: "da nije bilo pobjede antifašizma, naša bi budučnost, a potom i sa-mostalnost bila daleko neizvjesnija i teža".
20	http://www.index.hr/black/clanak/proslava-dana-antifasisticke-borbe-u-brezovici-renesansa-neofasizma-mora-stati/684746.aspx, (26.9.2014.)
467
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 3
Magdalena NAJBAR-AGIČIČ: TITOVA BISTA I „VRUČE" HRVATSKO LJETO ..., 459-474
prigovarao je da je u njemu prikazano samo jedno spaljeno selo i nekolicina ubijene dje-ce. To, prema njemu, nije odražavalo posebnost i veličanstvenost jugoslavenske borbe jer - kako je kazao - "jedno spaljeno selo" imaju i Česi i Madari (Najbar-Agičic, 2013, 478).
Premijer Milanovic pokazao je vrlo skromno znanje o povijesti tvrdeci da je do napada Njemačke na Sovjetski Savez bilo u Europi "oblika otpora" ali samo "sporadičnog i neorganiziranog", da je bilo "progona i zlostavljanja" i "svega zla" ali onoga što se dogodilo nakon proglašenja NDH u Hrvatskoj nije ranije bilo. Tvrdio je tako Milanovic da do tada "porobljena Europa nije vidjela"... "masovne likvidacije ljudi koji su se dru-gačije križali, imali drugačiju vjeru i nacionalnost". Suvišno je ovdje objašnjavati stvarnu situaciju i dokazivati razmjere premijerove "pogreške", ali je ona ipak simptomatična za razumijevanje narativa čiji je rezultat.
Zanimljivo je da i jedni i drugi, dakle oni s desne i oni s lijeve strane političke po-zornice u Hrvatskoj ustrajno nastoje povezati narativ vezan uz Drugi svjetski rat s onim o Domovinskom ratu. Vec sam vezano uz okupljanje na Jazovki spominjala da su tamo iznošeni zahtjevi vezani za žrtve komunističkog režima u jednom nizu s onima vezanima uz prava branitelja iz Domovinskog rata. U Brezovici, na proslavi Dana antifašističke borbe takoder su spominjani hrvatski branitelji iz Domovinskog rata, ovaj puta kao svo-jevrsni nasljednici partizanskih boraca.21
Kao zanimljivost treba spomenuti da su ove godine posebnu afirmaciju tijekom proslava vezanih uz partizanski pokret doživjeli dalmatinski borci. Ne samo što su se na počasnom mjestu našli tijekom proslave u Srbu, a posebno 10. dalmatinska brigada koja je oslobadala predio oko Srba (gdje se nalazi i spomenik njezinim palim pripadnicima). I u Brezovici se o njima posebno govorilo. Kao njihov glasnogovornik pojavio se premijer Milanovic, koji je imao potrebu i u Brezovici istaknuti Prvi splitski partizanski odred.
Proslava u Srbu 27. srpnja, vec tradicionalno izaziva još vece kontroverze od proslave Dana antifašističke borbe u Brezovici 22. lipnja. Ovogodišnja protekla je uz velike mje-re osiguranja; nedaleko od mjesta proslave održana je "protumanifestacija" protivnika okupljanja u Srbu. Tako je proslava u Srbu cijelo vrijeme bila pracena zvučnom kulisom nacionalističkih uzvika i pjesmi. Iako je izgubila status državnog blagdana, ta se proslava vec neko vrijeme obilježava u organizaciji Saveza antifašističkih boraca i Srpskog na-rodnog vijeca. Najsvečaniji karakter imala je 2010. godine kada je predsjednik RH Ivo Josipovic sudjelovao u otkrivanju obnovljenog "Spomenika ustanku" Vanje Radauša.22 Rang dogadaja 2014. godine bio je značajno niži, a od državnih dužnosnika nisu ove godine bili prisutni ni premijer ni predsjednik republike, dok je potonji uputio u Srb samo svoga izaslanika. Dobrim su dijelom poruke skupa u Srbu slične onima iz Brezovice, prvenstveno kada je u pitanju izražavanje straha od sve snažnijeg revizionizma (S. Mesic ustvrdio je da je zabrinut "plimom neofašističkog radikalizma"), te isticanje svega onoga pozitivnog u NOP-u i partizanskoj borbi: da je to bio "vapaj za životom", te da se iz toga "rodila ideja antifašističke, tolerantne i multietničke Hrvatske" (Dragan Markovina), da
21	Primjerice u govoru predsjednika RH Ive Josipovica.
22	http://slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/252260/Default.aspx, (30.9.2014.)
468
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 3
Magdalena NAJBAR-AGIČIČ: TITOVA BISTA I „VRUČE" HRVATSKO LJETO ..., 459-474
su borci ustali "zbog ideje bratstva medu narodima" (Milorad Pupovac). Ono što je bilo slično i u Srbu i u Brezovici bile su oduševljene reakcije okupljenih na svaki spomen Josipa Broza Tita. Tako je bilo i nakon Mesiceve rečenice o tome da je na ustanak "pozvala Komunistička partija koju je vodio sam Tito", ali i nakon dosjetke Milorada Pupovca da partizani u Drvaru "nisu branili Dražu, nego Jožu". Jedina osoba medu govornicima koja je, iako usputno, spomenula zločine "i na drugoj [partizanskoj] strani", bio je predstavnik lokalnih vlasti, zamjenik načelnice opcine Gračac, Milan Tankosic.
Ipak, posebno zanimljivo - i različito od onoga u Brezovici - čini se ustrajno isticanje mjesta Srb kao "izvorišta antifašističke borbe u Hrvatskoj" i "mjesta iz kojeg je krenula borba" što je bila jedna od glavnih poruka Milorada Pupovca. Čak je i Stjepan Mesic, kao počasni predsjednik SABA, istaknuo da je Srb mjesto gdje je počeo "pravi ustanak". To je uglavnom ostalo neprimijeceno od strane medija, a vjerojatni ni vecine okupljenih, a zasigurno se može smatrati odrazom činjenice da je nakon pomicanja proslave Dana antifašističke borbe na 22. lipnja, datum 27. srpnja prirodno ostao rezerviran za proslavu srpske manjine. Posljedica je i snažnije isticanje zajedništva borbe hrvatskih i srpskih partizana, primjerice u govoru Stjepana Mesica, koji je naglašavao da se radilo o "zajed-ničkom ustanku Hrvata i Srba", te snažniji naglasak na probleme vezane uz položaj Srba u današnjoj Hrvatskoj.
Proslava i govori održani u Srbu imali su tako - vjerojatno suprotno intencijama orga-nizatora - snažan pečat manjinskog, srpskog okupljanja. Ta činjenica protivnicima ovog skupa posebno je odbojna i neprihvatljiva te obično iznose optužbe usmjerene upravo u tom smjeru, uz isticanje četničkih zločina i antihrvatski, a ne antifašistički ili protuustaški karakter oružanih akcija srpskog stanovništva. I organizatori i protivnici skupa mogli su kao svojevrsne glasnogovornike isticati osobe s doktoratima iz povijesnih znanosti. Sudi-onik proslave u Srbu bio je povjesničar Dragan Markovina23, koji je i istraživač povijesti dalmatinskih partizana, dok je medu protivnicima najglasniji bio Josip Jurčevic.24 I opet, znakovito, najmanje zapažene ostanu one izjave za medije u kojima se nastoji smireno i multiperspektivno prezentirati dogadaje, što je za Slobodnu Dalmaciju pokušao jedan drugi povjesničar - Goran Hutinec. On je pritom pozvao da se pitanje o oslobodilačkoj borbi i zločinima apstrahira "na razinu koja u hrvatskoj javnosti nece biti aktualna samo u srpnju, nego i u kolovozu svake godine kad se proslavlja Oluja. A to je - može li se u pravednoj borbi počiniti zločin, i postaje li ta borba zbog zločina koji su u njezino ime počinjeni manje pravednom?"25
Hutinčev poziv ostao je bez odjeka, a kolovoške svečanosti obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana branitelja, kako glasi službeni naziv državnog blagdana koji se slavi u Hrvatskoj na godišnjicu pada Knina za vrijeme akcije "Oluja" 5. kolovoza 1995. godine, prošle su na dosta sličan način kako se to dogada iz godine u godinu, dakle
23	Dragan Markovina i sam se bavi analizom kulture sječanja. Vidi: Dragan Markovina, Izmedu crvenog i crnog. Split iMostar u kulturi sječanja, Plejada - University Press, Zagreb-Sarajevo 2014.
24	http://slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/252260/Default.aspx, (30.9.2014.)
25	Isto.
469
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 3
Magdalena NAJBAR-AGIČIČ: TITOVA BISTA I „VRUČE" HRVATSKO LJETO ..., 459-474
na podvojenom slavlju. Za dio posjetitelja ono se sastoji od dvije postaje - prve u Kninu, a druge u Čavoglavama. U Kninu se u prijepodnevnim satima održavala službena proslava uz sudjelovanja najviših državnih dužnosnika od premijera, preko predsjednika Sabora do predsjednika Republike. Najupečatljivi dio te svečanosti bio je govor premijera Zorana Milanovica, koji je podlegao pritisku prema njemu negativno raspoložene mase te je vidno nervozan, bezuspješno pokušavajuci nadglasati zvižduke, održao govor prepun povijesnih elemenata. Ostali govori državnih dužnosnika, govor predsjednika Sabora Josipa Leke i predsjednika RH Ive Josipovica, takoder su bili popraceni zvižducima. No, ta su dvojica dužnosnika pokazala da su i u otežanim okolnostima u stanju relativno smireno održati prigodničarski svečani govor koji odgovara trenutku. Milanovic to nije uspio, a dodatno je, u svojim nespretnim povijesnim ekskursima, ponovno pokazao slabu razinu poznavanja i razumijevanja povijesti. Dobar dio njegova govora nije se odnosio na Domovinski rat, čak niti na Drugi svjetski rat, vec na mnogo davniju prošlost. Pokušavajuci okupljenima predstaviti svoju vladu kao "narodnu vladu" (zbog optužbi s desne strane političkog spektra da je ta vlada "nenarodna") imao je potrebu ustvrditi kako vlada vodi zemlju "pravim putem", putem hrvatskih interesa, putem koji je Hrvatska izgubila "prije tisucu godina" ("kada je ona kula gore [Kninska utvrda] pala pod tudinca"). Položaj Hrvatske u zajedništvu s drugim narodima i pod vladavinom stranih vladara opisao je na način koji u potpunosti odgovara onoj slici koju je u svojoj propovijedi kod Jazovke naslikao biskup Kekic, a koji potječe iz devetnaestostoljetne historiografije, odnosno onoj slici koju su dosljedno reproducirali udžbenici povijesti i u socijalističkoj Hrvatskoj ("taj je tudin bio Otoman, bio je Austrijanac, bio je Mletak, bio je Talijan"; "njima je Hrvatska bila kolonija"; mi smo "tisucu godina čekali priliku da imamo svoju državu"). Nakon tih prilično jakih riječi sli-jedila je napomena: "danas to nisu neprijatelji, zajedno smo u Europskoj Uniji", ali i obe-canje ustrajnosti na daljnjoj obrani hrvatskih interesa o kojima "želimo odlučivati sami". Možemo samo pretpostaviti da bi se govor premijera Milanovica svidio okupljenima da su ga čuli, da su ga željeli slušati. Vjerojatno je dijelom i na to bio usmjeren, a tome je vjero-jatno trebalo služiti i spominjanje u izuzetno pozitivnom kontekstu Franje Tudmana. Taj pokušaj da se legitimiraju vlastita politička stajališta podsjeca na Josipovicevo pozivanje na Tudmana i njegov sentiment prema Titovoj bisti. Ako su se obojica nadali da ce im to priskrbiti simpatije desnih glasača, vjerojatno su bili u krivu.
Jedan dio okupljenih na proslavi u Kninu, posebno iz braniteljskog miljea popodne istog dana zaputio se na proslavu u Čavoglavama. Radi se proslavi koju svake godine organizira Marko Perkovic Thompson, pjevač popularan medu pristašama desnih politič-kih opcija (zbog njegovih pjesama punih nacionalističkih elemenata), ali i medu brojnim mladim slušateljima, koji dijelom vjerojatno niti ne prepoznaju tu političku dimenziju njegovog stvaralaštva, a dijelom su poticani prkosom i mladalačkim buntom. Thompson vec godinama u svome rodnom mjestu Čavoglave organizira koncerte i pučku veselicu. U svemu tome ima mnogo političkog sadržaja (takoder u smislu ikonografije i "kostimogra-fije", jer su i sam pjevač i njegovi fanovi najvecim dijelom gotovo uniformirano obučeni u crne majice s velikim hrvatskim grbovima), iako uglavnom nema velikih političkih govora. Ove godine glavna je točka postao kratki govor koji okupljenima na koncertu održao Perkovicev počasni gost, Dario Kordic, hercegovački Hrvat kojeg je Haški sud
470
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 3
Magdalena NAJBAR-AGIČIČ: TITOVA BISTA I „VRUČE" HRVATSKO LJETO ..., 459-474
osudio na 25 godina zatvora za zločine protiv Bošnjaka u hrvatsko-bošnjačkom ratu u BiH, a koji je nedavno pušten na slobodu nakon odsluženja dvije trecina dosudene kazne. Nakon izlaska iz zatvora i povratka u Hrvatsku Kordic je za dio hrvatske javnosti postao junak, a njegov doček u zagrebačkoj zračnoj luci s jedne strane i prosvjedi protiv toga s druge davali su naslutiti kako ni ovo ljeto u Hrvatskoj nece proci bez uzbudenja. Posebno je zanimljiv stav Katoličke crkve ili njezina dijela predvodenog biskupom Vladom Košicem koji Kordica slavi i proglašava "hrvatskim mučenikom".26 U Čavoglavama je okupljenom mnoštvu Dario Kordic održao kratki emotivni govor, prepun vjerskih ele-menata iz kojeg je razvidno da sam Kordic ne vidi granicu izmedu vjerskih i nacionalnih osjecaja, izmedu Katoličke crkve i hrvatske nacije, što se čak može smatrati očekivanim u slučaju osobe koja je 17 godina provela u zatvoru s optužbom kakvu je on imao. Ono što može iznenaditi jest oduševljenje okupljenih koje je time izazvao i zajednička molitva "Oče naš" u okolnostima koje uopce nisu bile primjerene - na koncertu rock glazbe.27 Sve to dovodi do sakralizacije nacije, nacionalnih junaka i ratnih veterana te promicanju crno-bijele slike povijesti koja se vrlo često priziva, a u kojoj vlastita nacija igra uvijek pozitivnu ulogu (najčešce ulogu žrtve), dok se susjedne nacije, posebno one s kojima su vodeni ratovi, demoniziraju.
Uz znatno manje pažnje medija, ali i interesa vladajucih prošlo je ove godine obilježa-vanje Europskog dana sjecanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima (23. kolovoza). Službeno obilježavanje održano je uz polaganje vijenaca kod jama Jazovke i Jadovnog, no osim predsjednika Hrvatskog sabora Josipa Leke, nisu sudjelovali najviši državni duž-nosnici, vec njihovi predstavnici - izaslanik predsjednika RH Mate Ostovic i ministar Predrag Matic u ime vlade. Na ovu je komemoraciju po prvi put ove godine svoga predstavnika, u osobi biskupa Mile Bogovica, poslala i Katolička crkva.28 Taj dogadaj nije izazvao naročito zanimanje javnosti. Pažnju medija privukla je pak tribina u organizaciji Udruge Daksa 1944/45. održana u Dubrovniku. Osude zločina komunističkog režima u Jugoslaviji iz usta Ivana Zvonimira Čička, predsjednika Hrvatskog helsinškog odbora, i povjesničara Ive Banca, možda bi prošle jednako slabo zapaženo da na tribini nije sudje-lovao i Tomislav Karamarko, šef oporbene Hrvatske demokratske zajednice. Uz ove je osude Karamarko decidirano iznio i planove provodenja lustracije, izbacivanje imena Josipa Brpza Tita iz naziva ulica i trgova te reviziju nastave povijesti i povijesnih udžbenika nakon što HDZ preuzme vlast u Hrvatskoj.29
Karamarkova najava revizije udžbenika i nastave povijesti nije prvi, a bojim se, niti zadnji slučaj koji pokazuje namjere vlasti, odnosno ljudi i snaga koji na vlast aspiriraju,
26	http://www.vecernji.hr/hrvatska/perpetuum-morbile-ili-hrvatska-spirala-smrti-koja-naciji-ne-da-iz-gro-ba-959506,
http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/340550/Ivo-Banac-njezno-kritizirao-biskupa-Kosica.html, (30.9.2014.)
27	https://www.youtube.com/watch?v=AjNJ7adAHHc, (30.9.2014.)
28	http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/dan-sjecanja-na-zrtve-totalitarnih-rezima-komemoracije-u-jadovnom-i-kod-jazovke---349190.html, (30.9.2014.)
29	http://radio.hrt.hr/clanak/karamarko-na-tribini-udruge-daksa/68046/, www.dulist.hr/karamarko-provest-cemo-lustraciju/191142/, (30.9.2014.)
471
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 3
Magdalena NAJBAR-AGIČIČ: TITOVA BISTA I „VRUČE" HRVATSKO LJETO ..., 459-474
da utječu na sliku povijesti kakva ce se prenositi na mlade naraštaje u sklopu školskog sustava. Ovaj se puta radilo o vrlo eksplicitnoj formulaciji. Valja podsjetiti da je kritika udžbenika i "školske povijesti" stalni motiv različitih političkih skupova, i u organizaciji udruga branitelja Domovinskog rata i u organizaciji Saveza antifašističkih boraca. Na potonjima je u tom smjeru nerijetko govorio Stjepan Mesic. Slične je misli izgovorio i na proslavi Dana antifašističke borbe 2013. godine tvrdeci da je "NOB ostao i bit ce legenda, a ponos koji su ostvarili antifašistički borci obveza je koju treba prenijeti mladim generacijama".30
Dok pratimo proslave i komemoracije što su se tijekom samo ovoga ljeta održavale diljem Hrvatske, mora se steci dojam kako postoje dvije (a možda i više) posve različite i sukobljene skupine u hrvatskom društvu. Bit je tog sukoba složena, no sukob se manifestira ponajprije preko potpuno oprečne vizije povijesti koju upotrebljavaju i zloupotre-bljavaju njegovi sudionici u skladu sa svojim ciljevima. "I to je Hrvatska!" - oduševljeno je uzviknuo Dario Kordic gledajuci okupljene u Čavoglavama.31 A Hrvatska jesu i oni koji dolaze u Kumrovec na proslavu Titova rodendana.32 Sraz te dvije Hrvatske dogada se stalno, bilo da se radi o organiziranju "paralelnih" okupljanja kao kod Jazovke, ili o pro-tu-manifestacijama u neposrednoj blizini kao u Srbu, bilo u obliku izravnog sudara kada su govornici (ili dio njih) konfrontirani s vecinom (ili glasnijim dijelom) okupljenih kao što je to bio slučaj u Kninu. I jedni i drugi prisutni su u javnom prostoru, u politici i kulturi. Medusobno si citatima iz protivničkih govora mogu dokazivati opasnost koja vreba od suprotne strane. Na taj način jedni druge hrane svojim izjavama. Koja je od te "dvije Hrvatske" veca opasnost za buducnost zemlje i društva? Je li uopce moguc "objektivni" odgovor? Zasigurno bi trebala i neka druga istraživanja da se pokuša odgovoriti na to pitanje. Sigurno je samo jedno: Hrvatska je u smislu kulture sjecanja zarobljena izmedu ova dva suprotna pola.
30	http://www.index.hr/black/clanak/proslava-dana-antifasisticke-borbe-u-brezovici-renesansa-neofasizma-mora-stati/684746.aspx, (26.9.2014.)
31	https://www.youtube.com/watch?v=AjNJ7adAHHc, (30.9.2014.)
32	O Titu kao mitu. Proslava Dana mladosti u Kumrovcu, ur. N. Škrbic Alempijevic i K. Mathiesen Hjemdahl, Zagreb 2006.
472
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 3
Magdalena NAJBAR-AGIČIČ: TITOVA BISTA I „VRUČE" HRVATSKO LJETO ..., 459-474
TITO'S BUST AND THE "HOT" CROATIAN SUMMER.
POLITICAL USE OF HISTORY IN CROATIA - SUMMER OF 2014.
Magdalena NAJBAR-AGIČIČ
University north / Department of jurnalism Trg Žarka Dolinara 1, 48 000 Koprivnica, Croatia e-mail: mnajbar@unin.hr
SUMMARY
In Croatia, as in many other countries, the history of the 20th century, rich in dramatic events, especially events that occurred during World War II, are particularly strongly present in public life. Croatian society does not represent a unique attitude towards these events, and today they represent the basic foundation ofpolitical preferences of Croatian citizens. They are also strongly reflected in the social and political tensions. Politicians of various political options often evoke past events in their public speeches. As expected, they become the main topic of the speech kept during celebrations of anniversaries.
The article is devoted to the political use of history in Croatia through the analysis of speeches held during celebrate the holidays and the anniversary celebrations during the summer of 2014. The speeches were analyzed on the basis of publicly available records and text material from the Internet and material collected in the framework of one research project. In this way, it endeavors to present a situation that corresponds to a specific time (summer 2014). Speeches and celebrations are presented along with a brief overview of the history of the celebrations, through which examining the context and the changes that have been taking place so far.
Analyzing these examples of political use of history in public appearances at celebrations the paper presents the ways in which politicians and public figures refer to the past. The resulting image shows the disunity of the Croatian society when it comes to remembering the events of the 20th century and the presence of the culture of memory marked by confrontation and conflicts, as well as a very limited possibility of open public debate on those elements from the national past that present controversial points of national memory.
Key Words: culture of memory, political use of history, croation history
LITERATURA
Assmann, J. (2005.): Kulturno pamcenje. Pismo, sjecanje, politički identitet u ranim
visokim kulturama, Vrijeme, Zenica.
473
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 3
Magdalena NAJBAR-AGIČIC: TITOVA BISTA I „VRUCE" HRVATSKO LJETO ..., 459-474
Czerwinski, M. (2011.): Semioza gatunku - semioza stylu. Studium nad chorwack^ i serb-
sk^ syntez^ dziejow narodu, Wydawnictwo Uniwersytetu Jagiellonskiego, Krakow. Czerwinski, M. (2012.): Semiotyka dyskursu historycznego. Chorwackie i serbskie syn-
tezy dziejow narodu, Wydawnictwo Uniwersytetu Jagiellonskiego, Krakow. Duraškovic, S. (2008.): Politike povijesti: pregled razvoja discipline u Hrvatskoj i Slo-
vačkoj, Politička misao, 45, 3-4. Hudelist, D. (2004.): Tudman. Biografija, Profil, Zagreb.
Janic, V. (1950.): O ustaničkom pokretu u oblasti Siska 1941. godine, Vojno-istoriski
glasnik, I, 3.
Jurčevic, J. (2006.): Crna knjiga komunizma u Hrvatskoj, Počasni bleiburški vod, Zagreb. Koren, S. (2012.): Politika povijesti u Jugoslaviji (1945-1960). Komunistička partija Jugoslavije, nastava povijesti, historiografija, Srednja Europa, Zagreb. Kultura pamcenja i historija, prir. Maja Brkljačic, Sandra Prlenda, Golden Marketing,
Zagreb.
Kuljic, T. (2006.): Kultura secanja, Čigoja štampa, Beograd.
Kuljic, T. (2011.): Secanje na Titoizam: izmedu diktata i otpora, Čigoja štampa, Beograd. Lasic, M. (2011.): Kultura sjecanja - pledoaje za izgradnju kulture sjecanja i u regiji
jugoistoka Europe, Friedrich Ebert Stiftung, Sarajevo. Markovina, Dragan (2014.), Izmedu crvenog i crnog. Split i Mostar u kulturi sjecanja, Plejada - University Press,
Zagreb-Sarajevo.
Režek, M. (2014): Usmjerena preteklost: mehanizmi ideološke in političke "kontaminacije" zgodovinopisja v socialistični Sloveniji in Jugoslaviji (1945-1966), Acta Histri-
ae, 22, 4, 971-992.
MacMillan, M. (2009.): Dangerous Games: The Uses and Abuses of History, Random
House Publishing Group. Najbar-Agičic, M. (2013.): U skladu s marksizmom ili činjenicama. Hrvatska historiografija 1945-1960., Ibis-grafika, Zagreb. Nora, P. (1996-1998.): Realms of Memory: Rethinking the Franch Past, 1-4, Columbia University Press, New York (fran. original: Les Lieux de Mémoire, Gallimar (1984-1992) O Titu kao mitu. Proslava Dana mladosti u Kumrovcu (2006.): ur. N. Škrbic Alempi-
jevic i K. Mathiesen Hjemdahl, Zagreb. Petrovic, T. (2012.): Yuropa. Jugoslovensko naslede i politike buducnosti u postjugoslo-
venskim društvima, Fabrika knjiga, Beograd 2012. Petrungaro, S. (2009.): Pisati povijest iznova. Hrvatski udžbenici povijesti 1918.-2004.,
Srednja Europa, Zagreb. Politics of the Past. The Use and Abuse of History (2009): ed. Hannes Swoboda and
Jan Marinus Wiesma, The Socijalist Group in the European Parliament. Ramet, S. P. (2006.): Srpska i hrvatska povijesna naracija, Anali Hrvatskog politološkog društva, 3.
Stryjek, T. (2014.): Ukraina przed koncem historii. Szkice o polityce panstw wobec pa-
miçci, Scholar, Warszawa. The Politics of Memory in Postwar Europe (2006.): ed. Richard Ned Lebow, Wulf Kansteiner, Claudio Fogu, Duke University Press, Durham and London.
474