■Dr* OI-HMBI L J « B L » LilVO "IIV A ^ Fašistička Italija nema pravo da viče zbog uništenja trogirskih lavova, dok u isto vrijeme uništava brutalno Jugoslavene u svojim granicama. »La Liber tat (Pariz) <.__________________________________________ đ. V. Broj 1. Zagreb, 5. iamtara 1933. Poleđini brol sto|l 1.50 Dinara Nečuveno je ono što čini fašizam: dok se uzbudjuje za mrtvi kamen oštečen u Trogiru, zaboravlja na Pulu i Bazovicu. *E r e Nouvellet (Pariz) GlASmO SAVIZA JUGOSILOVENSKIH EMIGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE NAŠI PLANOVI Za nama je godinu dana rada. Najbolje godište »Istre*. Kad se obazremo na taj rad opažamo, da srno zaorali duboku, ravnu, solidnu brazdu i da se ne trebamo nijcoga stidjeti. Trebalo je u prvom redu mnogo odvažnosti, mnogo energije i mnogo požrtvov-nosti, da se taj posao obavi onako, kako treba. Svega toga bilo je kod nas. I naša emigrantska publicistika postigla je svoj največi uspon u »Istri*, godine 1932. Još se mnogo više dade postiči i pestiči če se, ali u prošlogodišnjoj »Istri* do sada je naš maksimum. Svi oni, koji su iskreni i koji prijateljski i objektivno gledaju na naš rad, ne mogu, a da ne priznaju to. Povodom našeg božičnog broja imali smo prilike čitati i u zagrebačkoj štampi priznanja, koja nam služe na ponos. Zagrebačka »Jugoslavenska Reč* kaže čak, da »Istra* spada uopče me-dju najbolje uredjene listove u Jugoslaviji. Jedan drugi list uzimlje »Istru* kao najbolji dokumenat naše kulturne i političke snage. — Antifašistička talijanska štam.pa odaje nam takodjer priznanje i naročito je zadivljuje naša dobra informaciona služba, naša borbenost i dokumetovanost. Kad bismo bili lakoumni i površni mi bismo se djetinjski zamjeli postignutim uspjesima, sva bismo priznanja zatakli za šešir i ne bismo se više trudili, da našu akciju usairšujemo, ne bismo nastojali da »Istru* i dalje poboljšavamo, ugladjujemo i uskladjujemo. Rekli bismo: ostat čemo na ovome što smo postigli, pa šta nam treba više? Mislili bismo: možda se doista i ne može ništa više učiniti? Bilo bi to doista lahkoumno i mi tako ne čemo postupati. Naše plemenite ambicije upučuju nas na novi pojačani rad: na proširivanje našeg programa, na produbljivanje i intenzifikaciju naše akcije u svim pravcima. Naš zadatak u ovoj godini bit če u tome. Na političkom polju »Istra* če u duhu programa Saveza jugoslavenskih emigranata borbeno i otvoreno nastupiti za aktivizaciju svih naših emigrantskih snaga. Kolikogod je lanjska godina u tom pravcu bila plodna, ova mora biti još plodnija Lanjske je godine akcija bila podbudjujuča. Stvarala se emigrantska baza. Popularizovalo se ideju stvaranja organizovane emigracije možda i bez .jednog kritičkog mjerila. Ove godine u sve naše akcije treba unijeti više kriticizma, dobronamjernog i poštenog, razumije se I više sistema. Više ideologije. Više stila. To se uvid ja u vodečim redovima Saveza, a »Istra* če, kao glasilo Saveza, ove ideje provoditi. Korektna kao uvijek, nezainteresovana ni lijevo ni desno, na visini največe objektivnosti, koja se našem listu uvijek priznaje, — »Istra* če biti važan činilac u daljnjem radu na stvaranju što idealnije emigrantske organizacije. — Trebat če nam, razumljivo je, suradnja mnogih i mi ničiju dobro namjernu ideju ne-čemo odbiti, nego čemo naprotiv biti zahvalni svima onima, koji če svoja iskustva ili svoje napredne misli, htjeti da popularišu kroz naš list. Največu čemo brigu posvečivati, shvatljivo je, onim akcijama, koje su u najdirekt-mjo] »osi s problemom našega naroda u Julijsko) Krajini. Naš list bit če u novoj godini u tom pravcu još borbeniji nego do sada. Prilike u Evropi danas se razvijaju u takvom pravcu, da je opet naš problem u centru internacionalne pažnje. Treba razumno iskoristiti ovu priliku i uložiti sve u publicističku akciju. »Istra** če — nadamo se — u ovoj godini postati baza, na kojoj bi se imala zasnovati široka publicistička akcija internacionalnog karaktera. Nadamo se, da nas u tome ne če sprečavati materijalne neprilike, koje S’.].nn? n‘Uč.ile lanjske godine, jer smo opazili, da se redovi naših pretplatnika pročišćavaju i da svijest i savjest pobiedjuju. Uspije li akcija, koju kani poduzeti Savez u cilju prikupljanja 2000 novih pretplatnika u prvih par mjeseci 1933 i bude Ai pomoč naših pretplatnika i plemenitih poduptratelja iz rubrike »Fond Istre* izdašna, — naša šire zasnovana publicistička akcija mora uspjeti — Problem Julijslce Krajine treba iznositi, treba osvjetliti, treba tumačiti, treba izvikavati na svim čoškovima našeg i internacionalnog javnog mišljenja. U tom pravcu, dakle: internacionalizacija naše pu bliclstičke akcije! Kad bismo uzeli kao najdirektniju i najbližu zadaču samo ovo, što smo dovde naveli bilo bi za godinu 1933 dovoljno rada i nove brige. Ali nas muči još jedan problem, koji je doduše u okviru programa emigrant ske aktivizacije, no koji mi namjerno i zlu čujemo i uzimljemo zasebno da bismo pot-n8jgovu važnost: radi se o jednom kulturnom planu. Ne nečemo momentalno da iznosimo taj plan u detalje, jer je to tema za jedan poseban članak, koji čemo napisati, ali možemo da kažemo ovo: Godine su prošle, dok se skupila i organizovala u jednu homogenu jedinicu naša emigrantska masa, i tek sad kad smo se ovako okupljeni pre- FAŠIZAM U JVLIJSKOJ KRAJINI KNJIGA MICHELA RISOLA, DOKUMENAT PRVOGA REDA Na rimskoj izložbi .dano je — medju ostalim prikazima »uspješnog djelovanja« fašista u području jugoslovenskih manjina — posebno mjesto prikazu, kako je spaljen slovenski »Narodni dom« u Trstu. Kadi se o podmetnuću vatre, kojim je rukovodio Francesco Giunta, kasniji državni potse-kretar u pretsjedništvu vlade. Giunta je tada bio sekretar fašističke organizacije u Trstu, koja je organizacija, kao prva talijanska oboružana fašistička jurišn» četa, bila uredjena na militarističkim principima. Na čelu tog oboružanog odjela bili su — kako je to prikazao talijanski književnik Michele Risolo u svom nedavno izašlom djelu »Fašizam u Julijskoj Krajini« — oficiri kraljevske vojske. Nadzapo-vjednik bio je kapetan Ettore Bidoli. »U ovoj organizaciji«, veli Risolo, »prednjačile su smione i nasilne trupe tršćanskog fašizma, koje' su pod vodstvom Francesca Giunte svim fašističkim organizacijama Italije pokazale najdjelotvornije metode« za pobijanje veleizdajnika. Oni su bili, koji su po prvi put u Italiji »slavnu crnu košulju« uveli kao uniformu. Prva Drilika, koja je bila od odlučne važnosti za dalnjj razvitak talijanskoga cjelokupnog fašizma, pri kojoj su oružane jurišne čete istupile pred čitavom javnosti, bila je godine 1920 na 31 jula u Trstu. Izlika za ovo bile su ulične demonstracije, koje su se dva dana prije toga zbile u dalmatinskom gradu Splitu, koje su imale anti-talijanski karakter i kod kojih je ubijen jedan talijanski pomorski kapetan i jedan podoficir kad su ih demonstranti uhvatili. Na ovo su tršćanski fašisti zaključili — kako to priznaje Giunta u mjesečniku »Gerarchia« od septembra 1927 — da se zbog tih dogodjaja osvete. Za 13 jula bila fe na Trgu Ujedinjenja u Trstu sazvana protesna skupština, na kojoj je Giunta »prikazao bezuvjetnu potrebu«, da se »reagira protiv jugoslovenskih izazivanja«. »Dok sam govorio« — pričao je Giunta — »saopćio mi je neko, da je neki Slaven jednog ođ naših pod trijemom blizu magistrata ubo nožem. To mi se činilo toliko nevjerojatnim, da sam nastavio svojim govorom. No kad ml je iznenadna vika iza mojih ledja potvrdila zlo — čin koji se zbio« (dokazi za ovo, ' da je neki Slaven taj zločin počinio još do danas nisu podneseni — pripomena uredništva), »zgrabio sam jednom fašisti, koji je stajao u mojoj blizini, nacionalnu zastavu iz ruku i pohrlio sam naprijed. Slijedilo me je oko stotinu oboružanih drugova. Instinkt nas je vodio u trku protiv hotela »Balkan« (hotel, koji se nalazio u slovenskom Narodnom domu — pripomena redakcije). — Golema masa ljudi slijedila je fašiste, koji su jurišali. Kad je pred golemu palaču stigao oboružani odio, već su prozori i vrata te zgrade bili hermetski zatvoreni.« KRALJEVSKA ARMIJA NAPADA Jedan dio napadača opkolio je palaču, dok su drugi popeli se na krovove susjedne poštanske zgrade i drugih susjednih kuća, te su počeli odonud — kako to pripovijeda u svom djelu Michele Risolo — »protiv Narodnog doma istupati hicima iz pušaka i revolvera te s bombama«. Istodobno počeli su fašisti vikati, da se iz opsjednute kuće puca. Ova kriva glasina imala je da opravda istup oficira, koji su se udružili sa fašistima. I zaista iz obližnje kasarne »Oberdank« (imenovane po atentatoru Oberdanku, koji je godine 1882 htio da umori cara Franju Josipa) izašle su trupe. Opsjednuti mislili su, da im vojska dolazi u pomoć, ali su na svoj užas opazili, da su vojnici svoje mitralijeze i bajunete upravili protiv Narodnog doma. Uz asistenciju vojske i u prisutnosti žandarmerije i policije medjutim je i dalje bilo vršeno bombardiranje Narodnog doma. Michele Risolo veli, da je »odlučna ofenziva« protiv zgrade trajala potpunih 20 minuta. Pod djelovanjem bombi počeo se pomalo da ruši krov, a u gornjim katovima buknuo je požar. Ukućani Narodnog doma, medju kojima je bilo mnogo inozemnih putnika hotela Balkan, u divljoj su panici pobjegli u prizemlje. U dimu, koji je gušio, ječali su zdvojni jauci žena i djece Gomila, koju je zahvatila panika, htjela je do izlaza, ali nije mogla biti puštena na ulicu, jer su pred kućom bili postavljene strojne puške. Nekoji hotelski gosti skočili su kroz prozor na cestu, pri čemu je jedan inozemac našao smrt. istom tada povukle su se čete natrag, a pokrajnji hodnici bili su otvoreni. Kada su očajni ljudi pobjegli iz goruće kuće na slobodu, odigrao se pred očima mase gledalaca sraman dogadjaj: fašisti koji su bilj oboružani toljagama napali su na bjegunce i tukli su bez razlike muževe, žene i djecu. Fašisti su iz obližnje kasarne Oberdank u medjuvremenu dovukli nekoliko bačava benzina, s kojim su polili unutarnje prostorije nacionalne kuće. »Prvi jurišni odio s kojim je zapovjedao Giunta« — piše Risolo — »zapalio je vatru, koja je sa uništava-jućim bjesnilom plamena doskora zahvatila čitavu zgradu«. Crveni žar gorućeg slovenskog Narodnog doma osvjetljivao je već izdaleka grad. koji je već bio utonuo u sumračje. »Gomila ljudi, koja je brojila do 100.000 glava« — ističe Risolo — »pratila je ovaj dogodjaj oslobodjenja i očišćenja u pijanom veselju (ebbre di gioia), te uz frenetično pljeskanje i odobravanje«. MAJSTORSKO DJELO JEDNOG NAPADA »Nekoja jurišna odjeljenja« — piše isti pisac — »provalila su u isto vrijeme u ostale slavenske institucije, koje se nalaze u obližnjim ulicama, i opustošili ih, a da se ljudima nije ništa dogodilo«. Ove noći nisu u Trstu bile opustošene i opljačkane samo slavenske institucije nego i uredi najpoznatijih jugoslovenskih ljudi, trgovine slavenskih trgovaca, slavenske kavane itd. »Oko ponoći« — zaključuje Risolo svoj opis — »bilo je ovo majstorsko djelo napada (capolavoro di azione squadrista) završeno« i u gradu je nastao »potpuni mir«. Podmetnuće vatre u jugoslovenskom ja Narodnom domu u Trstu, u kojem se nalazio takodjer i slovenski teatar i u kojem je više slovenskih kulturnih društava imalo svoje sijelo (bio je u njemu takodjer i stan sadanjeg pretsjednika kongresa evropskih manjina dra Wiléana, koji je potpuno izgorio), odjeknulo je ovo uništavanje daleko preko granica Italije. Julijska Krajina bila je u julu 1920 još »zaposjednuto područje«. o čijem je državnoj pripadnosti imala odlučiti mirovna konferencija. Očekivalo se s interesom, šta će poduzeti rimska vlada, da kazni prepad i onemogući u buduće slična teroristička djela. Nutarnjepolitički stajala je vlada Giolitti-a pred pitanjem hoće li i dalje trpiti jednu protuzakonsku partijsku trupu, koja je tada u javnosti prvi puta istupila. Što je vlada ostavila fašističke oružane bande pod oružjem, imalo je za povijest Italije i njenih nacionalnih manjina teške posljedice. U istoj godini, 1920, zapalili su fašisti Narodni dom u Puli, razorili i u pepeo pretvorili zgradu redakcije hrvatskog lista »Pučki prijatelj« u Pazinu (Istra). U godini 1921 potpaljene su tri Narodna doma Barkovlju, u Sv. Ivanu i u Rojanu, općine Trst, i dogodili se krvavi ispadi u Bozenu. Ova rimska politika nije upravljena samo protiv manjina, nego i protiv liberalnog, demokratskog j parlamentarnog režima, koga je učvrstio Giolitti. Fašizam, koji su vladajući protežirali, odbacio je svoje protežere; domogao se u oktobru 1922 cjelokupne vlasti u državi. Nepravda nanesena jugoslovenskoj manjini u julu 1920, kao i kasniji nasilnički akti, ostali su neispaštani. Palikuće pušteni su na slobodu. Protiv njih nikad nije bila povedena sudska istraga... Vodja (inicijator) ovog paleža Francesco Giunta postao je kasnije državnim potsekretarom u pretsjedništvu ministarskog vijeća. Kad je godine 1930 bila 10-godišnjica zapaljenja slovenskog Narodnog doma u Trstu, bila je, u prisutnosti svih civilnih t vojničkih pret-stavnika provincije u čast Giunte otkrivena mramorna ploča, da oni, koji dolaze znadu, šta se je dogodilo... »ŠTO SAM UČINIO, UČINIO SAM ZA NJ« Razorenje jugoslovenskog Narodnog doma u Trstu još se i danas siavi u Italiji. Tako je fašistički pisac Michele Risolo izabrao za svoju nedavno izašlu, već spomenutu, knjigu o fašizmu u Julijskoj Krajini za naslovnu stranu sliku gorućeg slovenskog Narodnog doma. Knjiga, koja je posvećena Francesca Giunti, objelodanjuje uvodno riječi kojim Giunta čedno odbija od sebe zasluge, koje mu se pripisuju zbog paleža od godine 1920 i zbog drugih nasilja, te upućuje, na šefa vlade Mussolinija: »Što sam učinio«, — izjevlbje Giunta — »učinio sam za njega, a ne za sebe. On je bio vodja«. Slika gorućeg slovenskog Narodnog doma pokazuje se i na »Izložbi fašističke revolucije« u Rimu, te se prema tome nasilja od godine 1920 predvode internacionalnoj javnosti kao slavna djela fašizma. »Izložba, — kaže vladin list »II Popolo di Trieste« — otvara se doduše za talijansku mladež, kako bi gledanjem na najljepšu stranu talijanske povijesti bilo ojačano njezino patriotsko osjećanje«. Izložba stoji medjutim »u velikoj mjeri otvorena strancima dobre volje, kojima jé tako pružena mogućnost« da se o fašističkom pokretu izjavi na objektivu' način (pie serenamente) nego što su to dosada činili mnogi »pristrani, lažni doktrinarci«, mnogi »mržnjom ispunjeni, sebični publiciste.« IMA NEŠTO TRULO... GADNE PRILIKE U ISTARSKOM FAŠIZMU. Pula, januara 1933. — Već smo više puta javili, da u istarskom fašizmu vladaju strašne prilike, da su sva-dje na dnevnom redu i da je sve gnjilo. Te naše opetovanje tvrdnje dobivaju svoju dokumentaciju. Dne 24 decembra, to znači na sam Badnjak, kad je u svim listovima ovoga svijeta bilo govora o blagom danu i o miru medju ljudima dobre volje, izišao je u puljskom fašističkom organu »Corriere istriano« uvodni članak pod naslovom »Complicità«. Taj je uvodnik napisao sam Giovanni Maracchi, direktor lista i poslanik u rimskom parlamentu, dakle jedan od »najuzvišenijih« fašista u Istri, čitajući taj »božični« članak dobiva se o fašističkim prilikama u Istri upravo strašan dojam. Do polovice članka Maracchi (Mrak) piše o ispražnjivanju zahodskih kanala. Reći će neko: pa šta ga ulaze zahodski kanali? Ništa, ali Maracchi piše o ispražnjivanju zahodskih jama, da bi to uporedio s prilikama u istarskom fašizmu. On slikovito stvari iznosi: otvori se poklopac, pa se onda kantama grabi blato i izvlače se na po- vršinu kante, koje se razliva ju i smi • de te usmrde tako i zagade čitavu okolinu. Takve su prilike — kaže Maracchi u Puli. Ima u najistaknutijim krugovima ljudi, koji su pravi »cavafango«, jer se služe iznošenjem blata i gadjenjem časti drugih ljudi. Od toga je postao život i svaki rad upravo nemoguć. Ljudi se medjusobno grizu i upravo natječu, ko će više blata da iznese iz zahodskih jama i jače zasmrditi svoju okolinu. Više se ne može razabrati što je dobro, a što je zlo, nema više granica izmedju časti, poštenja te nečasnosti i nepoštenja. Odakle dolazi ta infekcija? To je teško ustanoviti, ali trebalo bi da se počne situacija čistiti, pa ako je potrebno i oružjem (piombo blindato...) Treba slomiti taj lanac, koji je vezao čitavu Pulu i čitavu istarsku pokrajinu. Maracchi kaže na koncu svog članka, da raščišćavanje situacije traže u prvom redu oni, koji su stvorili od Pule važan centar i glavni grad provincije, koji su uložili sve za istarski fašizam u prvim godinama. Po ovome se vidi, da gledali opažamo koliko je vremena izgubljeno uzalud kolike su godine uludo utrošene. Ah pored naše masovne snage, koja je sada organizovana, trebalo bi provesti što skorije i neku vrst naše kulturne organiza čije. Čitava naša kulturna snaga raspar-čana je bez veze i bez obaveza. Propuštena je prilika u povodu izložbe naše kulture u maju 1929 u Beogradu. Da se naš kulturni kapital organizuje i poveže bila je to idealna prilika Ali ni sada nije još prekasno. Medju stotinama naših javnih radnika, pisaca, pjesnika, slikara i umjetnika uopče, nači če se jezgro oko kojega treba da se formira krug jedne aktivne kulturne snage, koja će nas ruprezentovati. Božični broj »Istre* tek je vrlo, vrlo blijeda slika onoga što bi se moglo postiči, kad bi naši raspar-čani kulturni elementi bili okupljeni u bilo jleakvoj formi i pod bilo kakvom formulom. Jedan ovako skupocjen kapital ne smijemo puštati dalje u ovom stanju, jer je to grijeh, koji. počinjamo nad našim narodom. Najljepši dokumenat naše plemenite vitalnosti leži neiskorišten. Moramo imati pred očima, da samo onaj narod ima pravo na ži- vot, koji kulturi nešto daje. Mi joj dajemo mnogo, a malo ko o tome što zna. Godinu dami kroz nesavršenu i nekompletnu kulturnu kroniku »Istra* je upozoravala na parčeta i detalje te naše kulturne snage. Nar stupilo je vrijeme pune njezine aktivizacije Kako da se to provede? Pisat ćemo o tome, a i sve one, koji imaju dobrih ideja molimo da se jave. S ovim ambicijama, koje nisu bolesne, ulazimo u novu godinu rada. Imamo prava da otvoreno i. bez stida tražimo pomoć čitave naše emigracije u Istarskom fašizmu postoje dvije jake grupe: onih prvih fašista, s kojima je i Mrak i onih kasnijih, koji su danas u prvim redovima. Stvarno bi Maracchi htio Opet doći do još veće vlasti, nego 11 je stvarno ima. Možda bi htio opet postati sekretar istarskog fašizma, što je sada Relli ili čak prefekt. Ako se prilike ne poprave — kaže na koncu Maracchi — .možda će neko biti prisiljen (misli na sebe!) da revidira svoju poziciju. I ne samo svoju! — kaže Maracchi. To bi drugim riječima značilo: Bit ću prisiljen da istupim iz fašizma, ali ne samo ja, nego i mnogi drugi sam-nom. Tako je pisao »Corriere istriano« za Božić. Takve su, eto, prilike u istarskom fašizmu. NAJVEĆA SRAMOTA »TALIJANSKOG« 'TRSATA« Trst, januara 1933. — Otkako je »talijanski« Trst dočekao ujedinjenje ..s »majkom« Italijom nije doživio veće blamaže i sramote od one, koja mu se dogodilo pred sam Božić. Radi se o Oberdankovom spomeniku. Dne 20 decembra imao se napokon otkriti taj spomenik. Godinama i godinama radilo se na tome. Postojao je jedan odbor, koji je sakupio od strpljivih tršćanskih gradjana veliku svotu novaca i koji je održao na stotine sjednica u tu svrhu. Izradba spomenika bila je povjerena glasovitom tršćanskom kiparu Selvi, koji živi u Rimu i koji je nedavno postao čak akademik. Pa šta se dogodilo? Selva je inkasirao oko četvrt milijuna lira, zavlačio je godinama izradbu spomenika, a na koncu za otkriće, koje je bilo zakazano za 20 decembra poslao je jedan površan rad izradjen na brzu ruku, od gipsa umjesto od bronce. Tršćanski Talijani čekali su veličanstveni spomenik, a dobili su od glasovitog kipara neku spačku, koju svi ismijavaju. U Trstu se na puna usta kriti-kuje čitava stvar. Gradjanstvo se izru-gava čitavoj toj akciji, koja je ovako jadno završena. A odbor za Oberdankov spomenik ojadjen predao je ostavku u ruke tršćanskog načelnika. Neće više ništa da zna za spomenik. Od onih para koje su još ostale poklonjena je jedna svota društvu »Congregazione di ca- SPREMA LI SE ITALIJA NA RAT? ITALIJA KAO VOJNA SILA ; Prve početke i jezgru savremene italijanske vojske treba tražiti u pijemontenskoj vojsci, koja je igrala presudnu ulogu u de lu ujedinjenja Italije. Uporedo sa razvojem političkih događaja razvijale su se i vojne snage ujedinjene kraljevine. Duh Garibaldija s jedne, a Macinija i Kavura s druge strane učinio je da su italijanski patriote i državnici odmah u početku pravilno shvatili značaj i ulogu, koju je vojska j posle ostvarenog političkog ujedinjenja imala da vrši u italijanskom narodu s obzirom na njegovo potpuno duhovno stapljanje. Prema njihovim intencijama, kasarna je imala dà bude ne samo potrebna vojna ustanova, gde se momcima daje obuka iz raznih ratnih veština nego je ona skoro još više trebala da postane nacionalnom školom, koja ie imala da učini kraj plemenskim i regionalnim podvojenostima i razilaženjima, od kojih Je mnogo bolovala Italija, i to sve u smislu reči Masima d’Acelia: »Ako je Italija i stvorena, treba stvoriti Italijane«. Da pređemo preko starijeg doba, mi ćemo se ovde samo ukratko osvrnuti na sastav savremene italijanske vojske. Organizatori današnje italijanske vojske sa maršalom Badoljom na čelu rukovodili su se u svom poslu s jedne strane iskustvom i poukama dobivenim iz velikoga rata. a s druge geografskim i ekonomskim uslo-vima poluostrva. S obzirom na prirodu zemljišta, podneblja, rastinja. narodnih osobina i načina života. »Italija prestavlja četiri raznolika dela: severnu, središnu, južnu i ostrovku Italiju«. U vojničkom i strategis-kom smislu od osobitog je značaja severna i središna Italija, dočim južna i ostrovska imaju mnogo manju važnost. Severna Italija prestavlja kontinentalni deo, odeljen od srednje i zapadne Evrope alpskim polukrugom. To je prostrana nizina ograđena Alpima i Apeninirra. čije je dno, prosečeno rekom Po i njenim prito-kama, bilo ispunjeno slaganjem aluvija (na-slagača) koji je raspadanjem svučen sa strana okolnih brda. Dobro navodnjena, surove klime, koja se sve više ublažava idući k istoku, ova oblast naročito je bogata plod-nošću tla i vrednoćom stanovništva. U' njoj rita« da se osnuje jedna stipendija za vojska može naći sve što joj treba za ma- ' terijalni život: žita stoke, povrća, vina. voća, a ima i velikih fabričnih centara, sposobnih da namire raznovrsne potrebe vojske u ratu: tekstilnu (tkačku) industriju Lombardije, metalurgijske centre Milana. Turina pa i same Venecije, automobilsku proizvodnju u centrima Turinu i Milanu«. Sem toga, vredne su pomena i tamošnje hidroelektrič-ne instalacije, koje daju motornu snagu tvornicama a donekle i železnicama. Srednja italijanska oblast Italije, kojoj su kičma Apenini, sa strategiske tačke gledišta znatno je od manjeg značaja nego severna najviše zbog zrazmerno male širine poluostrva na tome mestu i |to su zbog velikog razvića obala i na zapadu i na istoku moguća iskrcavanja. Inače je centralna Italija naročito u sirovom materijalu nekojih metalnih brda, važnih za vodenje rata. bogatija nego severna. djake umjesto da se troši za neki novi spomenik, koji će biti možda i lošiji od ovoga. Ali nije sve svršeno time. Ovih dana se o aferi s Oberdankovim spomenikom u tršćanskoj štampi piše vrlo opširno i iznose se stvari, koje neobično vesele tršćane, jer je i u tome znak, da je kod »gospodara« doista sve gnjilo i u rasulu. V ZNAMENJU OBERDANKA Trst je preživel zadnje dneve starega leta v znamenju raznih zborovanj, shodov m komemoracije Viljema Oberdanka. Časopisje je ves teden pozivalo, bojevnike, dalmatince, fašiste in meščane, da se dne 11. decembra zberejo pred Oberdan-kovo celico. — Od 10 pa do 13 ure so bile po ukazu zaprte vse trgovine in ustavljen tudi tramvajski promet Shoda so se ude- Nasuprot, južni deo poluostrva, koji sastavljen od poljoprivrednih pokrajina sa skoro afričkom klimom, izuzmemo li donek le nekoje luke kao Gaetu j Napulj s jedne a Bari i Brindizi s druge strane, u strate-giskom pogledu, ne bi se mogao uzeti kao nekakav važni činilac. Ostrovska Italija u glavnom sa dva veli ka ostrva, Sicilijoni i Sardirijorr, čini za sebni strategiski problem u prvom redu po morskoga tipa. Sicilija je k tomu bogata sumpornom rudom j kulturom pamuka. Sardinija, pored toga što se smatra rasad. nikom izvrsnih vojmka, obiluje srebrom, olovom, galelitom i cinkom. Ukratko, prema rečima Viđala, »organizaciju italijanske vojske uslovljale su geografske prilike čime se objašnjavaju: znatna koncentracija vojnih snaga na severu: odbranbeni radovi namenjeni da spreče silaz u ravnicu; umnožavanje rokadnih puteva prema svakom sektoru alpinskog fronta, i ofanzivna doktrina jednog deneralštaba koji želi da izbegne borbu u životnim oblastima kraljevine. Problemu severa pridružuje se problem centra, koji će u,budućnosti imati relativnu važnost«, dočim pitanje južne i ostrovske Italije, spada više »u drugi red pozadinskog značaja te ne zadaju više toliko brige komandi su-vozemne vojske, zbog pomorskog faktora koji se ovde mora uzeti u račun«. Današnja italijanska vojska sastoji Se od tri velike skupine: suvozemne vojske, flote i avijacije. Pored redovne vojske koja broji oko 400.000 vojnika, u Italiji postoji i t. zv fašistička milicija (vrsta narodne vojske) sa skoro jednakim brojem ljudi, tako da danas stvarno u Italiji nose uniformu 800.000 ljudi Redovne suvozemne snage Italije podeljene su na 10 korpusa na poluostrvu, jedan korpus na Siciliji i jednu diviziju na Sardiniji. Od 1926 godine divizija je osnovna taktička jedinica; u vreme mira postoje 30 redovno formiranih divizija. Zbir svih jedi nica dao bi 87 pešadiskih, 3 grenadirska i 12 bersaljerskih pukova. Alpske trupe formirane su u tri brigade po 3 puka, više 3 puka brdske artilerije. Sama artilerija broji 49 pukova. Konjica ima samo 3 divizije od po 4 puka, svega samoli? pukova. Milicija je, po rimskom uzoru, podeljena na legije (kojih usve ima 129). legije na kohorte (= bataljone), centurije (= čete) i manipule (= vodove). Avijacija, koja se je upravo grozničavo i sa pasijom stala razvijati po dolasku fašista a vlast, broji danas više od 1000 aeroplana. Vazduhoplovne snage djele se na eskadrile (12 aparata), grupe (2—3 eskadri-le) i eskadre (2 divizije). Kako se iz gornjih samo površnih cifara vidi, današnja italijanska vojska pretstavlja vojnu snagu prvoga reda. o kojoj ne hteti voditi računa ili je pak potcenjivati ne bi bilo ni umesno. a ni pametno. *) Glavne podatke za ovo poglavlje uzeli smo iz rada francuskog stručnjaka K. Vudala, »Šta treba znati i talijanskoj vojsci«. ležile tudi šole. Pred Oberdankovo celico so se vršili razni govori več ali manj razgrete vsebine. Po končanih govorih, pa se je grupa fašistov pognala po mestu in prispela do francoskega konzulata. Fašisti so bili vsi oboroženi s samokresi in eden izmed njih je hotel vdreti v palačo, kar se mu pa ni posrečilo ker so to zabranili karabinjerji. Mladeniču pa to ni bilo povolji in se začel dreti: »Pustiteme, da grem ubiti konzula, saj imam nalog svojih višjih!« Nekaj gledalcev se je upalo temu na glas smejati. Dogodek se je celo komentiral v neki kavarni in je izazval mnogo smeha. V gledališču Politeama Rossetti je imel govor onorevole Marpicati poslan nalašč zato iz Rima. Govornik je bil tekom svojega govora nešteto krat prekinjen od fašistov, ki so vpili v najostrejšem, skrajno nedostojnem in žaljivem tonu proti Jugoslaviji. — Hvala Bogu, da je vse to le ona mladina, ki vojne ni okusila, in ki slepo naseda strupenemu pisarenju tukajšnjih časopisov. V kinu predstavljajo sedaj umor Franca Ferdinanda in njegove soproge. Kažejo nadalje pretresljiv prizor kako je bivši cesar Franc Jožef ko je izvedel to novico, jokal. Tega pretresljivega prizora bi sicer ne mogli kazati, če bi se bilo njihovemu Ober-danku posrečilo cesarja umoriti. Razume se, da je tudi ta film predvajan z gotovo tendenco, ne glede na to, da so časi, ko bi se vsi morali truditi za pomir-jenje med ljudstvom in ne obratno. Kot že par let tako se tudi letos vrši propaganda za podpiranje brezposlenih, sicer hvalevredno delo, na katero mnogi, ki delajo, zelo težko pristanejo. Tu se prav za prav ne gre za prostovoljne prispevke, nego ima delodajalec ukaz odtrgati gotov znesek na plači svojih uslužbencev in te odbitke nakazati na pristojno mesto, bodisi na enkrat ali v obrokih. — (Rob). PROMET TRŠĆANSKE LUKE U PRVIH JEDANAEST MJESECI 1932. Trst, januara 1933. — Pred nekoliko dana objavljene su cifre o prometu tršćanske luke u prvih jedanaest mjeseci 1932. — to znači do konca novembra. U tom periodu promet je iznosio 31,478.743 kvintala. dok je u prvih jedanaest mjeseci 1931 iznosio 39 milijuna 321.629 kvintala, što znači, da je samo u jednoj godini promet pao za 8 milijuna kvintala' DA LI JE AUGUSTO TURATI POBJEGAO IZ ITALIJE? Rijeka, 30 decembra. — U ovdašnjim upućenim fašističkim krugovima tvrdi se sa sigurnošću, da je bivšem generalnom sekretaru fašističke partije Augustu Turati-u ipak uspjelo, da iz Italije umakne i to avi-jonom. Do sada se još ne zna kojim je pravcem Turati pobjegao, ali se pretpostavlja, da je pobjegao u Francusku ili Švicarsku. Kako je poznato bivši generalni sekretar fašističke partije Augusto Turati pao je u nemilost kod Mussolinija zbog svojeg neslaganja sa Mussolinijevom politikom i bio je najprije uklonjen sa položaja generalnog sekretara, potom je dobio ukor, bio zatvaran u sanatorij, a onda isključen iz fašističke stranke. Bojeći se daljnjih progona Turati je odlučio da pobjegne iz Italije, pa se je pred nekoliko dana mislilo, da će prebjeći prema našoj granici, zbog čega su uz čitavu granicu i uz morsku obalu bile postavljene s talijanske strane guste straže dok je nekoliko torpiljera krstarilo uz obalu. Prema ovim vijestima uspjelo je Turatiju da ipak izbjegne iz Italije, što će za fašizam značiti težak udarac i velike neprilike, jer je Turati vrlo dobro upućen u sve tajne fašističkog režima, a uz to je veoma bogat i jedna od najpopularnijih ličnosti fašističke Italije. KONFINACIJSKA KOLONIJA NA LIPARI-MA SE UKIDA? Postojna, januara. Iz dobro obaviještenih krugova saznaje se da je talijanska vlada na svojoj posljednjoj sjednici raspravljala i o pitanju političkih kažnjenika kojih ima po svim dijelovima Italije a naročito na poznatim i zloglasnim Liparskim otocima. Pošto su se uslijed nedavne amnestije sudski i kaznenački zatvori dosta ispraznili vlada je zaključila da do 10 januara dokine zloglasnu konfinaciju na Li-parima a kažnjenike sa tih otoka da poj-razmjesti po tamnicama u unutrašnjosti. Na Liparskim otocima kao što ie poznam nalaze se konfinirani i mnogi Jugosloven? iz' Julijske Krajine. Kako se u posljednji vrijeme opet mnogo piše u stranoj štampi o prilikama u Italiji a naročito se kod toga podvlače nesnosne prilike kojima su izvrgnuti kažnienici i knnfinirci na Liparskim otocima, vlada je odlučila da izbriše ovu mrlju na talijanskoj »dvohiljaditoj kulturi«. TRI STOTINE NOVIH TALIJANSKIH PREZIMENA. Trst, januara 1932. — Koncem de- cembra potpisao je tršćanski prefekt oko 300 novih dekreta, kojima se naša prezimena pretvaraju u talijanski oblik. U tršćanskim fašističkim listovima izišli su dugi spiskovi tih novih talijanskih prezimena. »SQUADRA VINCENTE«. Trst, januara 1932. — Nedavno je u Trstu odigrana nogometna utakmica izme-dju klubova »Ponziana II.« i »Fiumana III«. Pobjedila je »Fiumana«. Tršćanski »Pic- colo« donosi imena po()jedilaca: Squadra vincente: Vitich; Horvatin e Jallich; An-cich, Delise e Mihalich; Rodi, Ljubbi, Stele, Zupancich, Čude. — Ovo su sigurno sve sami Talijani... VATIKANSKA REVIJA VELIČA FAŠIZAM Trst, januara 1932. — Revija »Jus pcntificium«, koja izlazi u Vatikanskom gradu, objavila je članak, u kojem veliča fašizam i sve ono, što je fašistički režim na bilo kojem polju u deset godina postigao. Naročito ističe, da je fašizam mnogo učinio na polju učvršćivanja božanskog prava crkve u Italiji. Mussolini je vratio javnu čast crkvi, uveo je vjersku obuku u škole, dao je slobodu Papi, a rješio je i mnoga druga viseća pitanja izmedju crkve i države. Nije dakle ni čudo, da fašizam izazivlje udivljenje i u crkvenim Krugovima. Članak se završuje molitvom Bogu, da čuva diktatora Mussolinija, koji je učinio mnogo za crkvu, za dobro religije i civilizacije. ZABRISAN JE SPOMIN NA ZGODOVINSKO DEJSTVO Trst, januarja 1933. Na vojaškem pokopališču pri Sv. Ani so odstranili ostanke italijanskih vojakov — vojnih ujetnikov v Avstriji, ki so bili kot izdajalci domovine 1. 1918 postreljeni na prostoru današnjega »Porto Emanuele III.« Lanskega leta (1932) je zrastlo na mestu nekdanjega pokopališča par novih vojašnic. S tem je pozabljen spomin nanj in na one. ki so tam počivali. Ti izdajalci so bili namreč ujeti in ko so se veseli vračali osvobojeni domov, so jih v Trstu že čakali lastni bratje in jih s strojnicami pobili. Mesto njih bodo na onem mestu, kjer so strohnele njih kosti, služili domovini boljši, »junaki nove in mlade Italiie« Zabrisan pa ie tudi spomin na to zgodovinsko dejstvo. (Mosl. PRIPRAVE ZA RAT Oreh pri Miljah, januarja 1933. Ze stara Avstro-Ogerska je imela pri Zavijah velike vojaške letalske naprave, kar ie obdržala Italija še do leta 1930. Od tega leta Pa do lani so postavili v bližini vasi Oreh dve novi veliki letalski lopi za 40 bojnih letal. Letališča pa so postavili na mestu, kjer so bile nekoč soline. Ker so pri iz-ravnanju teren zelo znižali, poplavi vsak najmanjši naliv skoro celo letališče. Dve novi kasarni in drugo, služi pač včasih za pehoto. Vsekakakor bo potrebnih še par miljonov. da zvišajo teren, kot je bilo sicer že v prvotnih načrtih, a ie denar romal v — soline. (Mos). VPRAŠANJE NARODNOSTI PRED IZPITOM Trst, januarja 1933. Koncem pretečenega šolskega leta se je prijavila k zrelostnemu izpitu na neki šoli v Trstu tudi neka Slovenka. Očividno je nanjo obrnil pozornost predsednik Izpraševalne komisije, ter se obnašal napram njei povsem kavalirsko. Ko le pa tekom izpita prišla na vrsto, se je njenemu slovenskemu priimku malo začudil. Vprašal jo je seveda, kakšne narodnosti je. To je mlado maturantko nekoliko zmedlo, kajti, bila ie prepričana, da bo padla. Vseeno pa mu je na kratko povedala. da ie Slovenka ter od kje ie doma. Res je gospod predsednik takoj po njenem odgovoru svojo taktiko spremenil, jo nadlegoval ob vsakj priliki, dokler ni prišla na vrsto za ustmeni izpit. Prvo vprašanje, ki jj je stavil je bilo: »Razmerje Slovencev do Italijanov v njenem rojstnem kraju«. Ko mu je ta odgovorila, da je že preko 7 let odsotna od doma. ter da se ni nikoli zanimala za take stvari, je sledilo nebroj težkih in zagonetnih vprašanj. Izpit pa je kljub temu srečno prestala. (Mos). SMRT S mr j e, v decembru 1932. V prvi po* lovicj tega meseca je umrla domačinka, posestnikova žena ga. Antonija Kovačič. Jetika, katero je skušala zdraviti tudi na Golniku lo je pobrala po kratki bolezni. Bila ie dobra mati in skrbna gospodinja ter kot tako jo pogreša mož z dvema neod-rastlima otrokoma. V Košani je pa umrl gospod Anton Kovačič, posestnik, doma iz Smrj, oče g. župnika Franca Kovačiča. Bil je splošno priljubljen in znan daleč naokoli. Obema bodi lahka domača zemljica! (Mos). TEŽKA NESREČA Ozeljan, januarja 1933. Gospodu Miru Špacapanu iz Ozeljana se je pripetila že v novembru težka nesreča. Nekega dne ga je namreč vol sunil v oko in mu ga zlil. Bila mu ie sicer takoj podana zdravniška pomoč, a težko, če bodo mogli rešiti. Skoro gotovo bo ob obe očesi. Gospod Špacapan je bil dolgo let in vse do zadnjega župan, marljiv gospodar, ter vseskozi mož na mestu. Nesreča ga ie zadela v najlepši moški dobi. (Mos). VOJAŠKA DELA NA TOLMINSKEM Sv. L u c i j a pri Tolminu, januarja 1933. Cez reko Bačo grade nov kameniti most, ki bo speljan proti elektrarni. Delo. ki je zelo forsirano, sicer hitro napreduje, vendar pa voda zelo ovira in ie že parkrat porušila naprave. Pri prvem predoru od postaje so pričeli kopati različne jame, nekake kaverne. Zgleda vsaj tako kot, da mislijo te jame uporabiti za slučaj, če b| bilo treba pognati v zrak viadukt. Ista dela se namreč vrše tudi na drugi strani mostu ter nad postajo v visokih skalah in nad zadnjo hišo pri postaji. Vsekakor ta dela niso namenjena za mdrne in normalne »cajte«. Tudi na Poljancah pri Kozarščah so že izgotovljene tri zgradbe iz opeke, nove se pa kar naprej grade. (Mos). NAŠ JEZIK MORA ZGINITI Tolmin, januarja 1933. Na vse načine se povsod trudijo, da bi iztrebili naš jezik. Tako se vrše stalno dvakrat na teden posebni učni tečaji za laščino pri Sv. Luciji in Idriji ob Bači. Ti tečaji so namenjeni predvsem odrastlim. Sai mladini, posebno šoloobveznim otrokom nudilo že preveč svojega na vsakem koraku. (Mos). SMRT STARČKA »ŠCAVA« Gorica, januarja 1933. V Biljani je umrl 10 dec. pr. 1. Simčič Jernej, star 99 let. Vsekakor pa ne moremo pri tej vesti preko dogodka, ki se ie pripetil temu ča-stitljivenu starčku. Malo prem smrtjo, je še na vasi pel neko slovensko pesem. Ustavili so ga karabinerji in ga vprašali kaj poje. Odgovoril jim je, da nič hudega. Nato so ga nahrulili, zakaj ne poje italijansko. Ker jim ie odgovoril, da tega ne zna, so ga ozmerjali s ;Ščavo! — „Zapustil je svet in svoje domače v težkih dnev. Lahka mu zemljica! (Mos). NOVI POŠTNI URAD Kal nad Kanalom, decembra 1932. Le-,.Sj pri .nas. otvorili poštni urad. Prej je neki domačin izvrševal vse tozadevne posle Kateri je prišel s tem ob zaslužek Na no-vem poštnem uradu so zaposleni 'izključno Lahi. (Mos). pajnjjcat januarja 1932. Pred ne davnim časom so se fantje iz Krvavca ii iz Lokavca stepli tako, da ie tekla kri ii marsikak prenatepež jo je pošteno izkupil tuolasti so radi tega zaprle gostilno g. Se oevčiča za 15 dni. (Mos), DOPOLAVORO V ČEPOVANU C e p o v a n, januarja 1933, Tudi v naši vasi so ustanovili »dopolavoro« (fašistično Prosvetno in zabavno organizacijo). Ze več domačih fantov je pristopilo v omenjeno društvo, eni radi službe, drugi radi strahu, -voio aktivnost je pokazalo s tem, da ie d ri redilo več plesov in zabav. (Mos) uuBBeru ndm eru ndm eru ndmf čš PISMO IZ ĆIĆARIJE SLUĆAJ TOMAŽA ČENDAKA. Golac, januara i933. Nedavno bilo je govora u našoj novini »Istri« o našem jednom mladiću Čendaku Tomažu, kako su ga bili na lukavi način namamili na jedan brod u splitskoj luci i odveli ga u Trst, a poslije u zatvor. Uhvatili su ga kao što se hvata roblje. Ne čudimo .se mi uopće ništa ovome, jer poznamo vrlo dobro naše »gospodare«. U zatvoru postupalo se s njim kao sa najvećim razbojnikom, a ne kao nedužnim dječakom od 16 godina. GLAD U ĆIĆARIJI Inače ovog nas je prošlog ljeta pritisla velika nevolja, i ne znamo kako ćemo kroz ovu zimu proživjeti. Našim vlastima ne zadaje brige kako će narod proživjeti nego kako će oni svoje ratne potrebe što prije izvršiti. POBUNA RADNIKA Kako smo doznali ovih su se dana kod susjeda u Vodicama pobunili radnici, koji rade na cesti i vodovodu, a koje je vlada dopremila iz stare Italije u naše krajeve. Povod ove pobune kod radnika jest kriza u njihovom želucu, jer sa plaćom izmedju 5 i 8 lira koju imaju nemoguće im je preživjeti, a kamo li nešto prištediti i poslati kući familijama. Više od polovicu su ih uapsili i otpremili natrag od kud su ih i dopremili, a nad ostalima vrši se stroga kontrola. Kako se je vidjelo naše su se vlasti veoma uzbunile i u velikoj su zabrinutosti zbog ovog dogodjaja. RATNE PRIPREME U prošloj godini t. j. 1932 naše su vlasti u roku od mjesec dana sazidale jednu kuću koja je zidana od betona i željeza, i to na cesti izmedju nas i Vodica na brijegu zvanom Lovardište. Kako je ova kuća bila gotova, bila je blagoslovljena uz veliku počast, uz prisustvo nekoliko viših vojničkih te fašističkih oficira. Ovome otkriću prisustvovao je i riječki prefekt sa podeštetima iz Materije i Podgrada. U ovoj je kući smješteno nekoliko vojničkih inžinjera sa svojim aparatima, koji mjere i razgledavaju po našim brijegovima. Ova je kuća udaljena od ceste oko 100 metara unutar šume te okolo ogradjena sa bodljikavom žicom. Svakome je civilnome licu zabranjen pristup ovoj kući. U šumi koja se nalazi izmedju nas i Obrova vlasti su počele raditi velike utvrde. Na brijegu zvanom Jevernik kopaju se na više mjesta tunele a 1 vojne jarke. Ovaj je brijeg udaljen od ceste koja vodi iz Obrova u Buzet oko 1500 metara Vlasti su počele da do ovog brijega prave cestu te su već i i počeli radovi. Cesta će biti spojena sa starom cestom. Isto tako napravljajo cestu od ove stare ceste pa do onog novog sela kojeg su napravili izmedju Podgrada i Poljana. Oba dvije ove ceste idu sasma po šumi u sakritom položaju i vežu se izmedju nas i Obrova na mjestu gdje je tako zvana Kaserova jama. Ove će ceste služiti za dovažanje i odvažanje vojnog materijala iz jednog rova u drugi. Kod naših susjeda u Podgradu počele su vlasti zidati veliku vojničku kasarnu, i to ispod sela kraj novog vodovoda koji je u ratne svrhe napravljen. NOVI DOKTORJI. Trst, januarja 1933. Doktorat so napravili na trgovski univerzi v Trstu med drugimi sledeči: Vincencij Milič z Raba, Atilij Batagel iz Trsta.Vsevlac Sancin iz Trsta, Bruno Knaflič iz Trsta, Vera Kovačič iz Trsta, Gustav Pernetz z Dunaja, Rudolf Len' če iz Trsta. Josip Wersching iz Jugoslavije, Adolf Pegan z Dunaja, Rihard Gropajc iz Trita. Zdj se, da je ta bolezen zajela danes zgrešil. Kakor da bi ne bih ne samo celo Evropo, ampak cel svet, in-’ ’ fesnica. Kakor ie široka gospodarska je resnica. Kakor ie kriza, tako široko je »caganje«, črnogled-stvo. V poeziji in prozi nam pesniki in še več literati, ker teh je več, ne vedo povedati skoro drugega kot o njih neizmerni boli, o neznosnem trpljenju, o spominih na nekdanje dni, na stare načine življenja, ki so bili lepši, pa ne vedo. da so tudi takrat ljudje trpeli, da so se borili, da so tudi takrat pesniki in še več literati, ker jih je več bilo povedati le o... itd. Pesimizem je znak razpadanja je znak rakove poti. Pesniki nam ne vedo povedati nič novega, le k ogromni količini po svetu razlitega črnila pridenejo kdaj še kapljico, včasi prav majhno, nove tinte. Nič jasnih nazorov ni med temi ljudmi, nič jasne poti, nič jasnih ciljev in nobenega pravega poznanja pravih vzrokov današnjega slabega stanja. Ne samo pesniki, tudi literati, največji, tožijo da se svet raz-viva protizgodovinsko, kakor da bi kaj v razvoju zamoglo biti protizgodovinsko. Svet jim je pač ušel iz rok. 2e nekdaj so stali z njih fantazijami, zgrešenimi na podlagi sicer večkrat resničnih dejstev, izven realnosti. Danes, ko je ta postala le še bolj okrutna, le še bolj izrazita, pa se čudijo razdalji, ki jih loči od nje in še so prepričani, da se niso oni zgrešili (kako bi se za-mogle zgrešiti take glave) temveč da je postal protizgodovinski ves razvoj, vse človeštvo da je zgrešilo svojo Pot, ker ne pleše tako kot fantazija teh velikih mož gode. Ne. oni se niso zgrešili, svet se je RANA SMRT ». ^ Magrebu je 4. januara, u najboljoj dobi života, vrijedna istarska žena Marija Pilat, rodjena Brečević stara 30 godina i ostavila u velikoj tuzi svog ljubljenog muža Stjepana Pilata, trgovačkog putnika i jedno malo neopskrbljeno dijete. Pogreb će biti u subotu 7 o. mj popodne u 3 sata Oža-'ošćenoj porodici naše iskreno saučešće! RACIJA ZBOG ANTIFAŠISTIČKIH LETAKA Pred nekoliko dana povele su vlasti veliku raciju po našim susjednim selima t j. Podgradu, Krušici. Obrovu. Gradišću i osta-I?iZi.Ce.s,u do Herpelja zbog komunistič- U7 ce ?Manu l !,etaka- koii su bili nadieni ^St“ °d Podgrada do Herpelja. A i jed- rfralmče na nastava bila izvješena u selu Gradišče na jednom velikom orahu pred kućom bivšeg gostioničara Jakova Vouka. Zbog ovih plakata i letaka te zastave uap-sile su vlast, u Gradišču nekoliko osoba a ?araJUvnJlma 1 sina.,.spomenutog gostioni čara Vouka, a uapsili su ih tobože da su oni u ovom sudjelovali, akoprem ml vrlo dobro zmimo da su nevini. Moramo spome- b a- °V n7aKŠ1 lli,di UapSeni s razloga S O su Slaveni. Zbog toga su | oduzeli gostionu Jakovu Vouku još pred 5 godina |5r se nije prodao niti htio njima prodati’ nf° ne»k,°^ drugi. Nama je ovakvo muče-M? Hakh nevinih budi već davno poznato M> dobro znamo da je ovo bilo od njih sileni naru,eeno One zastave i plakati p0-AhŽnu \Uf !" za đal'inie mučenje Slavena, Ali mi stojimo čvrsto, jer znamo da sva- sp n^kva si,la tra^e do nekog vremena, pa ne<
,v ?aporib:. ji in razredi. Ona je sama sebi pogoj v da-
le to, kar je realno možno pokazati. ■. j.
Toda ni vse tako kot se misli. Svet gre naprej. Kruta je borba ne samo za vsakdanji kruh. že tudi za vsakdanji zrak. Kruta je današnja kriza. Milioni ljudi brez dela, miljarde blaga v skladiščih, tisoči tovarn ustavljenih, stotine rudnikov zaprtih, itd. Kaj bi našteval, saj vsak že ve na pamet. Ljudje padajo pod težo gospodarskih težkoč-Svetovna je bolezen. Vzlic temu, svet gre svojo mirno pot nadalje. Vsak dan je nov korak v razvoju, ki je sam po sebi že boj, že borba za Prve potrebe in je borba v ko-
Mrak se je prikradel v hišo, nemogoče je bilo brati. Bontačevka je zaprla knjigo in se zamislila..
Jeseni, ko je bilo že vse grozdje pobrano, ko je šumel mošt v sodih in je po vasi dišalo po drobtinah, je minilo štiri leta od
Da. nerodno ie drčati po strmini z vedno kar i? lvan. v zaporib: Cemp?.. večjo naglico in ne vedeti, zakaj treba dr- I Govoril je resnico in se boril za pravice čati, nekam se bo končno zdrčalo. ne kak- ?Ypj®£a purodu. Vjeh so gu^jn peljali pred šna je strmina, kakšna njena dolžina. V [
našnjih razmerah, sama sebi učinek. In iz pogoja v učinek vodi človeštvo k cilju ki je sicer le še megleno zarisan v glavah ve-1 čine, vendar pa že gospodarsko čuten v interesih ravnoiste večine.
tem splošnem kaosu zavesti in podrovosti je zmeda in z mo pesimizem ravnotako docela naravno-zgodovinsko dejstvo, izraz slabičev.
Jaz Pa sem proti pesimizmii! Živela borba! Igor Volk
POTUJČEVALNICE POJO SVOJO PESEM...
Trst, januarja 1933. Kakor je bilo od italijanskih oblasti že pred časom sklenjeno so se na novo začele otvarjati nadaljne potujčevalnice širom naše podjarmljene zemlje, baje dosedanje ne zadostuje, baje je uspeh premajhen in prepočasen.
Nova taka šola je otvorjena v mali vasici Lože pri Senožečah. Do sedaj so otroci iz Lož zahajali v šolo v Senožeče. Učiteljica, ki bo potujčevala teh niti 40 otrok, je iz Piemonta.
Druga taka šola je otvorjena v Pod-bežah, tudi mala vasica blizu Pograda v Istri. — Šola bo nastanjena v neki kmetski hiši v vasi.
Naše ljudstvo je mnenja, da bi se denar, ki ga morajo v teh časih izdajati za šole, uspešnejše uporabil kje drugje, posebno z ozirom na uničeno gospodarstvo in še prav posebno z ozirom na to, da morajo plačevati učitelje, ki njihovim otrokom ne morejo nuditi prav ničesar ker jih ne razumejo. Kvečjem jih nauče na pamet par pesmi, katerih pa ne otroci ne starši absolutno ne razumejo, — no saj je boljše da ne razumejo ... (Rob).
IDRIJSKI RUDARJI IN NJIH KOMISAR
Idrija, januarja 1933.
Komisar Plinio Mutto, bivši vaški učitelj, ki se je ob pohodu na Rim izkazal velikega fašista in je sedaj komisar v Idriji, spet namerava upokojiti veliko število naših rudarjev, dvanajst jf.i je bilo upokojenih že 15. decembra 1932.
Vsem je še živo v spominu gorje, ki ga je prizadejal lansko 'eto idrijskim družinam s tem, da je odslovil 200 rudarjev ne glede na to, da so imeli nekateri že 37 lét službe in da so bili med njimi tudi družinski očetje z 8 otrocmi.
Najbolj žalosno pa je dejstvo, ki živo bije v lice, da je zadel ta ukrep zgolj naše rudarje, ki žive v Idriji od rojstva, ne pa nobenega laškega pritepenca, ki tu odjeda kruh. Res lepo odrešenje bi tak komisar prinesel našin trbo\ oljskim rudarjem.
(Rob).
SMRTNA NESREČA V RIHEMBERKU
Rihemberk, januarja 1933.
Na sv. večer, neposredno po končani polnočni maši je pretresel Rihemberk silovit pok. Takoj drugo jutro pa se je raznesla po vsej vasi vest, da so kakšnih dvesto metrov od župnišča našli mrtvega in grozno razmesarjenega cerkovnikovega sina Josipa Pavlico. Komisija, ki je prišla na lice mesta je ugotovila, da je omenjeni Pavlica zažgal star šrapnelski izstrelek brzovžigalno vrvico o kateri ni vedel kako hitro deluje. Hotel je namreč, zvest starim običajem, oddati na sveti večer salvo, pa je nesrečnež nepričakovano našel grozno smrt. Težka nesreča, ki se je pripetila ravno na sv. večer je mučno vplivala na vse vaščane in hudo potrla prizadeto družino.
Pogreb nesrečnega Pavlice je bil nadvse veličasten in udeležba iz vse Vipav ske okoline zelo velika kar priča o veliki priljubljenosti, ki jo je pok. Pavlica vžival med domačini. — (Rob.)
NAPADAJ NA FAŠISTIČKOG FUNKCIONARA U GORICI Trst, 2. januira. Današnji listovi donose vijest iz Goi.ce da je jučer u zoru izvršen napadaj na predsjednika fašističke organizacije »Dopolavoro« Stefani. Stefani je poslije zabave, koja je potraiala dr zoie krenuo kući. Sobom ie poni» 500 lira koje je tokom zabave prikupio za organizaciju »Dopolavoro«. Na putu su ga iz zasjede napala dva čovjeka od kojih je jedan imao pušku, a drugi revolver. Prije nego se Stefani mogio snaći, ispalio je jedan od napadačai hitac iz puške koji je Stefania ranio u nogu. Stefani je pao Počeo je vikati i zvat' u pomoć. Napadači su htjeli, kako Stefani priča da ga opljačkaju, ali su pobjegli kad su vi djeli da mu neki mladići koji su čuli njegovu viku dolaze u pomoć
ČIJA JE GORICA?
Gorica, decembra 1932. — Na to pitanje nije teško odgovoritil Ali može na to da se odgovofi i s dokazima. I ako je kampanja i nasilje za pretvaranje naših prezi-mena na talijanski oblik veliko, još uvijek po prezimenima, koja nose stanovnici
Doslovno donosimo službeni »Bollettino di stato civile«, koji ie za Goricu objavljen u fašističkim listovima 2 o. mj.
I sodnike, da razsodijo. Sodniki so razsodili: »Med štirimi stenami naj bo zaprt dvanajst let, dve leti sam«. —
Štiri leta je minilo od takrat.
Ves advent je Bontačeva mati z veliko težavo hranila in prihranila 100 Lir, da jih porabi za Ivana za Božič. Potico z rozinami in orehi je pripravila, zmesila sladek, bel kruh, dobro zabeljen, da bo delj časa svež, čokolado je kupila in drugo. »Da bo Ivan vedel, da je Božič«. —
Praznik je bil, sv. Štefan. Toni ie bilo hudo pri duši, da sama ni vedela zakaj. — Vrata v veži so zaškripala v tečajih. Z [naglim korakom je stopil v hišo poštar Va-nek, oddal pismo in takoj odšel, ker se mu
Gorice može da dokaže, da je taj grad naš. je mudilo razdeliti pošto.
Bontačevka je prižgala malo petrolejko, poiskala očala in sedla k mizi. Tresla se je. ko je odpirala pismo, čudno in tuje se ji je Morti: Zavadlav Andrea, Gabrijelčič | zdelo. Res, čudno in tuje je bilo pismo, s
strojem pisano, v tujem jeziku. Od besede do besede je šla Tona, vrsto za vrsto ne da bi razumela. Pa vendar. Ustavila se ie pri besedi »proibito«. Zdela se ji je znana. Pomislila je in se spomnila, da je videla to besedo napisano na mnogih krajih in da je povsod značila toliko kot »prepovedano«. Tresla se je in s prstom kazala besedo za besedo. Še pri besedi »cibi« se je ustavila in pri besedi »dolci«. Tudi to je vedela da pomeni »cibi« toliko kot hrana, ali živež in _ _ da so »dolci« sladkarije.Tuj jezik je bil v
DanielarŠletnitz^Leojioido ^on Palnich Do-1 Pismu z vijoličastim Pečatom, tuj, ki ga ni
rntPP- PnvnHnil« fiim-fJann con Meiak Ma-I raz“mela. le .srce je slut lo, da Ivan ni dobil
potice z rozinami in orehi, da Ivan ni dobil
Andrea, Humar Angela in Debinjak, Chebar Francesca. Cerv Martino, Medeot Emilio, Vuch Bruno, Žbogar Rodolfo, Bearzotti Se-1 bastiano, Pahor Lodovico, Nardone Cristo-foro, Repic Giovanni.
Pubblicazioni di matrimonio: Bone Au-1 gusto con Žbogar Giovanna; Bertulin Massimiliano con Giakomini Angela: Ibba Vin-1 cenzo con Casati Carolina: Tornasi Ugo con | D’Alto Eugeni.
Matrimoni: Bensa Antonio con Figelj Valentina; Bensa Giacobbe con Drufovka |
rotea: Povodnik Giordano con Mejak Maria; Àbrami Bruno con Crali Renata; Bor-toluzzi Ermenegildo con Brezavšček Francesca: Škodnik Ermanno con Janscek Vita; Bregan Vieri con Pavletič Natalia; Berton-cin Arturo con Balladi Giovanna«.
Čija je Gorica?
BREZPOSELNOST IN POLITIKA
Gorica, januarja 1933. V tekstilnih tovarnah v Podgori pri Gorici so znova reducirali večje število delavcev in delavk. Odpovedali so delo vsem slovenskim dekletom in fantom, ki niso bili vpisani v podgorskem dopolavoru, ali ki se niso prijavili k fašistom. Delo je izgubilo okrog 200 ljudi. Tovarna v Podgori je bila nekoč last znane firme Brunner, ki pa je že 1. 1926. propadla. Podletje je prešlo v tuje roke. Še pred štirimi leti je bilo v objektih v Podgori zaposlenih do 3000 delavcev in delavk. Danes dela v tovarnah le še okrog 150 delavcev, ki so po večini fašisti ali pa vojni invalidi. KAKO SE LOVI KRIUMČARE Vodice, decembra 1932. — U ovo zadnje vrijeme počelo se kod nas kriomča-riti šećer i kava iz riječke slobodne zone, ali nekojim našim trgovcima nije ovo po ćudi, pa su sa javnim organima išli u potjeru za kriomčarima. Medju ovima spomenut ćemo vam, nalazili su se neki Croato koji se je prije zvao Hrvatin te njegov šogor Pescatore (prije Ribarič). Tako je jednu noć Hrvatin sam išao u potragu za kriomčarima, ali u zao čas, jer su ga kriom-
belega kruha, da Ivan nima Božiča ker ga ne sme imeti. »E proibito« Prepovedar no je...
Glava je omahnila na mizo, roka je stisnula tuji list.
V Italiji, v daljni Alessandri!, je med štirimi zidovi zastokalo srce: Ivan je čutil bolečino matere.
»BALILLA« NA GORIŠKEM. Gorica, januarja 1933 Fašistične oblasti si zlasti v Julijski Krajini med našim ljudstvom prizadevajo, da do skrajnost,- izpopolnijo svoje mladinske organizacije, združene v »Balilli«, da bi na ta način v čim večji meri in čim bolj popolno poitalijančili slovensko deco. Vsa mogoča sredstva so j,m dobrodošla, da le odtujijo otroka od njegovih staršev, njegovega materinega jezika in porekla. Ne zadostuje jim čez 500 državnih in občinskih šol in niti nad 200 azilov zasebnih in javnih ustanov.
V goriški pokrajini, kjer je, kakor na Krasu, odpornost našeg ljudstva jeklena, so pokrajinske fašistične oblasti šele v zadnjem času z grožnjami in nasilji, pred katerimi niso varni niti sami otroci, dosegle. da so se te organizacije razvile v enaki meri, kakor drugod že lani ali še prej. Kakor kažejo podatki, ki so bili pred kratkim objavljeni, je organizirano v fašističnih mladinskih organizacijah na Goriškem 18.426 otrok, dečkov In deklic. Razde-
čari izlupali tako da je 3 mjeseca odležao ^ a v i HU TrJii nl
» bolnici „ Trstu. , ..da 1«, bod kude, « I TleltSlI
ostalimi število avangardistov (dečkov od 14. do 18. leta) v zadnjem letu padlo sko-
ga umjetno hrane. U ovorr se je radu vrlo pohvalno iskazao i njegov šogor, jer je naprosto otimao sirotinji bez ikakve doplate ono što je imala i što je sa velikim strahom i naporom donesla da si zasluži koricu kruha.
MNOGO OSUD.IFNIH ZBOG TAJNOG PEČENJA RAKIJE
Pula. decembra 1932. — Poznato je da se kod nas u Julijsko! Krajini ne smije peći rakija. Seljaci pokušavaju tajno da je peku, ali je to vrlo opasan posao Sad je doba za pečenje rakije. U šumama naši seljaci sakrivaju kotlove i peku ali su financijske patrole stroge i pretražuju svaki kutić U posljednji mjesec dana ulovljeno je rad* toga u čitavoj Julijsko! Krajini oko stotinu ljudi Fašistička štampa donosi sve češće vijesti s popisom uhapšenih ili čak već osudjenih od tribunala. Kazne su dosta oštre. Kažnjava se dugim zatvorom i visokin, novčanim kaznama.
ORDINACIJA V GORIŠKI STOLNICI
Gorica, januarja 1932. Tržaški škof dr. Alnizij Fogar je 17. decem delil v'go-riški stolnici višje in nižj© rede posvečenja Ordinacijo je prejelo primeroma veliko število bogoslovcev, okoli 50. Diakonat ie prejel g. Kodrič Davorin, subdjakonat ie prejelo 13 bogoslovcev (4 Slovenci. 2 Hrvata, 3 Italijani in 4 frančiškani iz Krmi-. na).
j za sto.
BREZPOSELNOST V TRSTU,
Trst, januarja 1933. Trgovski promet v Trstu izkazuje za mesec november tele številke: leta 1931. 389.880 ton, leta 1932. 296.880 ton; upada je za 24%. — Ladjedelnica San Marco je s 1. decembrom odslovila 130 nastavljencev (uradnikov, inženjer-jev itd.). Bati se je še nadaljnjih redukcij.
ISTARSKO SILVESTROVO U ZAGREBU.
Silvestrovo su emigranti u Zagrebu slavili u Sokolu III. na Katarininom trgu, gdje je priredjena uspjela intimna zabava s plesom i pjevanjem. Nastupila je s nekoliko točaka i članica Narodnog kazališta gdjica Marica Lubejeva, naša zemljakinja i bila je oduševljeno pozdravljena. Sala je bila pretvorena u istarsko selo tako da su svi zidovi bili pokriveni kartonskim kulisama, koje su pretstavljale primorske kuće oko jednog trga.
»MIKLAVŽEVA NOČ« — NOVO DELO JOSIPA RIBIČIČA.
Litografija M. Bambič, Ljubljana. Založila Mladinska Matica v Ljubljani 1932. Ribičič je eden naših najboljš h mladinskih pisateljev in tako bodo tudi to knjigo, ki je zelo bujna /n živo ilustrirana, brali otroci z radostnim zanimanjem
NA POČETKU NOVE GODINE MOLIMO:
1. pretplatnike, da obnove pretplatu, la bi list mogao nesmetano da i*lazi;
2. stare dužnike, da učine svoju dužnost, koju nisu učinili u pravo vrijeme;
3. društva i pojedince, kojima smo poslali spiskove neutjeranih pretplata u njihovoj okolici, da nam što prije dostave inkasirane pretplate ili da nam u protivnom slučaju vrate spiskove da se uzmognemo obratiti na nekoga drugoga za taj posao;
4. sve prijatelje molimo, da propagiraju nas list, da ga preporučaju svojim prijateljima i znancima, kako bi se broj pretplatnika povećao, te kako bi »Istra« dosegla nakladu, koja bi joj omogućavala solidan opstanak.
UPRAVA.
neštokrat
ARETACIJE NABORNIKOV
Gorica, januarja 1932 Karabinjerji so te dni spet aretirali celo vrsto slovenskih fantov, ki bi morah četrtič na nabor, a niso prejeli tozadevnih pozivov. Poleg drugih so bili aretirani 211etni Mihael Pajntar iz Cerknega, 211etni Maks Leban iz Sv. Lucije pri Tolminu, 231etni Andrej Brus iz Ajdovščine in 221etni Josip Lah iz Gorice.
Pred dnevi so karabinjerji prignali spet tri fante na sodišče ter jih prijavili, da niso hoteli k naborom. V sodnijske zapore bili oddani 261etni Drago Jelen iz Opatje-ga sela. 231etni Josip Patek iz Gorice m 221etni France Šušmel iz Grgara pri Gorici. Fantje pravijo, da niso prejeli poziva naboru, kar se je dejansko že zgodilo.
IZ NAŠIH OBČIN
'Gorica januarja 1932. V poslednjih dneh beleži spet ena občina v Julijski Kra jini nov dolg. Podeštat občine Breginj je s pristankom občinskih svetovalcev, ki jih je pred kratkim imenoval prefekt, najel pri občinskem kreditnem zavodu za goriško pokrajino posojilo v znesku nad 65.000 lir, Uprava postojnske občine se prav te dni pogaja s tržaško hranilnico za posojilo, katerem pa še niso znani nikaki podatki, Uprava občine Brtonigla v Istri je prodala večje občinsko zemljišče nekemu zasebniku. V Labinju, Paziflu in še nekaterih drugih istrskih občinah so uvedli razne občinske davke in doklade, tako na živino, na žemljišča, trošarino in dohodnino, precej zadolženi občini Devin-Nabrežina pa so kljub krizi našli sredstva za podporo krajevnemu ženskemu fašiju in celo za dopolavorovsko godbo.
FAŠISTOVSKO IN NAŠE MLEKARSTVO Tolmin, decembra 1932. V področju tolminske občine so lepe planine, služijo za pašo živine tamošnjih prebivalcev. Planine kakor Razer, Kal, Dobreišča in Lašca, ki so last posameznikov, je sedaj prevzelo v upravo tolminsko županstvo. Ne ve se kaj tiči za vsem tem. Poleg tega pa je ze lo značilno to, kar se je že zadnjič poročalo, da gradi omenjeno županstvo v Tolminu na Braji i novo veliko mlekarno, dasi-ravno so po vseh vaseh vzorno urejene in že dalj časa obstoječe mlekarne. Morda hočejo s tem vzeti prisilno vsem že obstoječim mlekarnam proizvajanje in delo našega ljudstva, ali celo pravico obstoja ter tako omogočiti obratovanje nove mlekarne Drugače Si Človek tega ne more razlagati in bi bila nova mlekarna popolnoma brez pomena, posebno, ker ne bi imela na razpolago dovolj mleka. Gotovo bo tudi s tem v zvezi omenjena razlastitev pašnikov. Na ob-čhjo pa je s to graditvijo padlo novo breme in nov dolg. (Mos)
VSE JE MRTVO V TEH NEKDAJ LEPIH IN SONČNIH KRAJIH.. Grahovo, decembra 1932. Kot povsod vlada v tem gorskem predelu Še posebno velika beda in pomanjkanje. V celi Baški dolini so se in se še ljudje pečajo z živinorejo, ki jim je bila včasih edini vir za skromno preživljanje. Tu ni velikih kmetij; večji del so sami bajtarji. Vendar so si znal) ljudje vedno pomagati, da so se vsaj skromno preživeli. Danes pa, čeprav grade ob meji vojaške ceste in slično, kjer naši ljudje ne dobe dela, vlada pri nas veliko pomanjkanje. Ljudstco je obupano, a obla-stva vrše vedno hujši pritisk. Vedno novi davki, nove dajatve in bogve še kaj, da človek ne ve kaj naj plačuje, kaj je že plačal in kaj bo še moral.
Do zadnjega so imeli tu dobro organizirane zadružne mlekarne, a to je danes že v propadu in so večinoma že prenehale delovati, kajti že za več kot pred pol letom prodano blago niso še prejeli plačila. Poleg tega so ljudje zlasti prizadeti od nove občinske dajatve za doma zaklano živino, ki je pa ne morejo prodati radi velike in splošne denarne stiske. Kaj naj počne kmetič, ki nima krme; včasih jo je lahko kupil, a danes... Še celo oni, sicer redki, ki so hvalili novo dobo, so se ohladili in z večine je že obračunano; eden se Je ponesrečil, drugi je prišel v nemilost pri gospodi itd.
Vse je mrtvo in v propasti v teh nekdaj lepih jn sončnih krajih, v teh majhnih tolminskih vasicah. Res lep napredek nam je prinesla toliko opevana edina rešitve zmožna dvatisočletna kultura in z njo brutalna uprava črnih srajc, ki kruto gospodari nad našim ubogim ljudstvom. (Mos) ITALIJANSKI RED S SLOVENSKIM IMENOM
Trst, januarja 1933 Kralj je podelil /eneralu Mavriciju Gonzaga naslov markiza z Vodic (Marchese del Vodice). General se je proslavil med svetovno vojno z zavzetjem vrha Vodice na Banjški planoti.
„TROGIRSKI DOGODJAJI“ I MI
više: jednu novu inicijativu, jedan polet latentne narodne snage, koji je prodrman
ci»„a,„o „o,.,™; ùKMsrs;
nratiH°H-i7vni tfh kim da'lom’ dok s,n0 živjeli u Jllliiskoi Kra- tili naši emigranti i njihovi pretstavnici emigranata. Mi smo pratili razvoj tih jinii morali sm0 gledati, kako Italija podiže
dogadjaja s zanimanjem, a poslije govora jugoslavenskog ministra vanjskih poslova u Senatu, s ponosom. Taj je govor odjeknuo u našim dušama, jer je to bila muževna riječ, kakvu nismo već davno čuli. Naročito smo pak s velikim zadovoljstvom opazili, da su gg. poslanici i senatori u svojim interpelacijama, 1 naša 1 strana štampa u ovom slučaju sasvim pravilno postavili na te-zulju pravde, kad je riječ o jugoslaven-sko-talijanskim odnosima, naš problem, problem Jugoslavena pod Italijom. U svojim interpelacijama g. poslanik An-djelinović, pa gg. senatori Trinajstič, Majstrović, Banjanin i drugi toplim su riječima i s razumijevanjem iznosili sudbinu našeg naroda pod Italijom i uporedjivali naše stanje s stanjem Talijana u Dalmaciji. Na sjednici gradskog zastupstva u Zagrebu, kad je bila riječ o sukobu zbog trogirskih lavova postavljena je takodjer ta uporedba. Naša štampa s uspjehom je pobijala fašističku prepotenciju ovom istom argumentacijom. U stranoj štampi zapaženo je takodjer nekoliko članaka u kojima se ističe nepravda, koju Italija počinja nad našim narodom u njezinim granicama, čak je i talijanska antifašistička štampa (La Liberta, Avanti itd.)-napala fašističku Italiju zbog izazivanja s trogirskim lavovima i predbacila joj oštrim riječima nepravedni postupak s našim narodom u Julijskoj Krajini.
U povodu svega toga Savez jugoslavenskih emigranata iz Julijske Krajine smatrao je potrebnim da i sam nastupi a smatrao je specijalno svojom dužnošću da zahvali onoj gg. senatorima i poslanicima, koji su u svojim govorima manifestovali veliko shvaćanje našeg problema i iskoristili priliku da istaknu teškoće u kojima živi naš narod u Julijskoj Krajini, koje se teškoće ne-daju ni izdaleka uporediti s životom one malobrojne grupe Talijana u jugoslavenskoj Dalmaciji.
Direktorij Saveza Udruženja Jugosloven-skih emigranata iz Julijske Krajine na svojim sjednicama održanim dne 17 i 18 o. m. u Beogradu donio je medju ostalim i slijedeću
nove vojne i strateške objekte te preduzima na granici prema Jugoslaviji najrazličitije mjere, koje za odbrani! zemlje nisu niti najmanje potrebne.
Javljamo i optužujemo cijelom svijetu
udruženi u Savezu.
U ime Saveza Udruženja Jugoslovenskih emigranata, molim Te dragi prijatelju, da primiš uvjerenje, da je naš narod i u državi i izvan države, duboko shvatio značenje Tvog upita, kao i blagodarnosti u ime
Italiju, da svojini radom, atmosferom, koju 600.000 nec.slobodjene braće.
stvara u svom narodu, kao j efektivnim pripremama sprema za najbližju budućnost rat i time jednu novu i možda najtežu katastrofu civilizacije i čovječanstva.
Savez Jugoslovenskih emigrantskih udruženja u Jugoslaviji.
*
Gospodinu dr. Dinku Trinajstiću, senatoru, Vrbnik (otok Krk) mnitio je Savez ovo pismo:
REZOLUCIJU;
1.) Povodom oštećenja par venecijanskih lavova u Trogiru od neznane ruke uzrujava se čitava italijanska javnost, podnijete su interpelacije italijansko) skupštini i senatu, davali su izjave i najmjerodavniji činioci.
Zaključujemo, da je sve ovo uzrujavanje vještačko, neiskreno i dokaz jedne nevje-rovatne drskosti i cinizma. Ta ista talijanska javnost sa najmjerodavnijim činiocima na čelu već kroz 14 godina — od svršetka rata dalje — uništava i upropaštava odnosno tolerira i sa odobravanjem prati rušenje i uništavanje na talijanskoj teritoriji kulturnih i nacionalnih spomenika, koji su bili čisti izraz umjetnosti i kulture, u protivnosti sa venecijanskim lavovima, koji, osim nekih rijetkih primjera ne pretstavlja-u nikakvu umjetničku vrijednost nego su samo simbol venecijanske moći i vlasti. Tako su vandalski i nekažnjeno uništeni od italijanske rulje divni slovenski spomenik slovenskog pjesnika Vilhara u Postojni, slovenskog kompozitora Volarića u Kobaridu pa j remek-djelo umjetnosti spomenik njemačkog pjesnika Walther von der Vogel-weide u Bozenu u Južnom Tirolu, a da ne spominjemo mnogih isto umjetničkih spomenika, koji su imali političko obilježje i označavali prijašnju političku vlast.
Šta više Italija je rušila i ruši ne samo ove spomenike, koji su na kraju krajeva i ako umjetnička djela ipak samo mrtve stvari, nego j čitavu jednu lijepu i visoku kulturu jednog ogranka jugoslovenskog naroda 600.000 Jugoslovena, koji živu u Julij skoj Krajini. Nemilosrdno je zvanična Italija uništila na stotine osnovnih j srednjih škola, čitavi društveni i privredni život, zabranjuje jezik, proganja naš jezik u crkvi, u kući, pa čak i na groblju, posiza u najsvetija prava porodice i ne žaca se služiti i najbar barskijim sredstvima u svojoj nekulturnoj politici raznarodovanja slovenskog elemen ta, koji je nesrećom i nepravdom došao pod Italiju. To isto ona radi i protiv četvrt milijuna Nijemaca u Južnom Tirolu.
Odričemo svako moralno pravo Talija, nima. a pogotovo fašizmu i u prvom redu njegovom vodji, koji za sve ovo nosi od govornost. na uzrujavanju zbog postupka, kojima su oni pravi začetnici! majstori.
2.) Kao talijanski gradjani, kojih u našim redovima imade mnogo hiljada, protestiramo i osudjujemo izjave pretsjednika rimske vlade, kojima hoće da prikaže Jugoslaviju kao ratobornu zemlju sa namjerom, da ruši mir. Mi koji u hiljadama živimo diljem čitave Jugoslavije konstatujemo, da svi . ugosloveni bez razlike žele mir i spokoj-stvo. ! i
Nama, koji smo do jučer živili pod Itali* jom, je obratno j suviše dobro poznato, kako se u cijeloj talijanskoj javnosti uzgaja i podržava jedan nepomirljivi ratoborni duh, kako se u tom smislu vaspitava sva omladina Italije, kako se po zvaničnom odobreniu i po zvaničnoj inicijativi stvara na stotine »prodalmatinskih akcija« koje javno rade
Izvoli, dragi prijatelju, primiti uvjerenje mog osobitog poštovanja.
Dne 29 XII 1932.
Pretsjednik Dr. Ivan Marija Cok, s. r.
♦
G. inž. Dragutinu Domainku, gradskom zastupniku u Zagrebu, Savez je uputio ovo pismo:
Veleštovani gospodine! Savezu Udru-
-.... 2enja Jugoslovenskih Emigranata iz Julijske
Gospodine Senatore! Vaša interpelacija Krajine, čast je najtoplije zahvaliti Vama, u Senatu, podnešena u pitanju tako zvanih kao i rodoljubivom zastupstvu kraljevskog krčkih j trogirskih dogadjaja, dala je po- srada Zagreba što ste na jučerašnjoj sjed-voda jednoj lijepoj i veličanstvenoj manife- ni*! gradskoj zastupstva u svoioj izjavi me-staciji Senata Kraljevine Jugoslavije za na- đju ostalim podvukli i nezapamćene nacionalne interese i ponos Jugoslavije i Ju- Pravde i grozote, koje je počinila i svakog goslovena U okviru ovih manifestacija do- dana počinja fašistička Italija protiv našeg šla je do izražaja i sva gorka bol onog elementa, koji je protiv svoje volje i neprav-dijela našega naroda koji je nepravdom i d0''n Potpao pod talijansku vlast nasiljem tudjina došao pod tudju vlast. Se- Medimo, da uvijek kao i do sada vodite
nat Kraljevine Jugoslavije, kao najviši re- bri«a o velikom ogranku našeg naroda koii
presentant cjelokupnog naroda, izrazio je živi s druge strane Sniježnika i Učke gore tim povodom uz odobravanje sviju prisut- te da svakom prilikom ističete nietnv,»’ mh svoju simpatiju i svoju vjernost braći opravdane žalbe, takc da naš narod tamo u r°Pstvu- p.re,ko osjeti i zna, da ga rviegova braća u
Savez Udruženja Emigranata iz Julijske slobodi nisu zaboravila i nisu ostavila nego Krajine, kao pretstavnik šesto hiljada Ju- uvlJek .aa njrga misle, za njega rade i da
goslovena iz Trsta, Istre i Gorice, osjeća ?.a neće nikad ostaviti, jer ga smatraju svo
tim povodom prijatnu dužnost, da Vama, ,lmb l.er. £a smatraju dijelom sebe.
gospodine Senatore, j svim Vašim drugo- Drimite. veleštovani gospodine još ieđ-
vima na ovom dokazu bratske ljubavi i ?°,m ,našu najiskreniju zahvalu’ ZivipH rasne vjernosti izrazi svoju najiskreniju i Jstra! Živio Zagreb! najtopliju zahvalu sa molbom, da kao vjerni £ne 30. XII. 1932.
sin naše Istre izvolite, kao i do sada, uvi- Pretsjednik: Dr. Ivan Mariia Cnk « „
jek vodite brigu o vitalnim interesima našeg —— ’ ' r'
naroda i naše zemlje, koji su ostali izvan GLASOW ČTPA**»®« granica države, kojoj po Božjem pravu i po „
pravu narodnosti pripadaju. Ponosom može- DA LI ITALIJA SPREMA RAT PROTIV mo pokazat i na naš narod u Julijskoj Kra- JUGOSLAVIFE? 1V
jini, koji je svojim karakterom i višom kul- »Le Vingtieme Sierle«’ .
turom stojički odbijao do sada nečuvena Bruxelles« od 13 decembra nnH ‘z-az u nasilja na njegovu nacionalnu čast i ponos slovom prenosi vijest francuskih hstn nai i na njegove najsvetije interese, te junašt- pisanje Rotherm ovog o ga Sundav
cVrsv?i0etaZa0 POrn°St’ °Ja 16 ZadÌVÌla SnP„?tCh*’ ^dje se kaže ^ Paliia sSau
Nama, sinovima iste nesretne zemlje, provocfra'T podržava** emigrafne^knii' °ca koji živimo u slobodi, najsvetija i najpleme- napade na jugoslovenskoj granici Ù An® mtija dužnost je. da ovaj naš narod u nje- coni sprema se veliki hm? AihV,,, A govoj borbi podržavamo, ier ćemo samo u upad u Jugoslaviju Pored tork Sfitti«3 , Za jedinstvu duhovnom i jedinstvu akcije svia- neposrednoj vezi sa bugarskim • *11 ? Jf- “ dati nasilje i izvojštiti pobjedu pravdi organizacijama buKarsk,m ' albanskim i slobodi! Živjela Istra! ^
* rDA SE UGLEDAMO U NJIH!
G. Jovi Banjaninu, senatoru, uputio je hral °mie^ ,^e^a Sera«, (Milan 13 dececn-naš Savez slijedeće pismo: {f. ?b,avliuJe na uvodnom mjestu izvje-
Poštovani gospodine senatore! r,, lzn ; lce?ce' Kdje je narodni poslanik
Govor izrečen od Vaše strane u Senatu dot™ {nvaimi* po^odom posvete tamošnjeg Kraljevine Jugoslavije prigodom teških ukazuiuć? „ 30 ar,t|iugoslovenski go-
provokacija italijanskih državnika, govo- Tom nriliLm d.°fadjaJo u Trogiru ren je iz duše našega naroda i podigao je ijđskog doma im-ISt- opisuic zaradu Inva-svijest i vjeru naših emigranata u narod m -1? f„i, ?’aKoj,a1,e, tu nedavno otvore-■ - - ^ al1 ‘ek sada dolaskom Carla Deicroixa
državu. Poslije nezaboravnih prizora u nnsvpimna •/“'‘“j “r*"-31'"*»' v-ana ueicroixa Senatu i mirnog i dostojanstvenog Vašeg |jP i\ja a