■Dr* OI-HMBI L J « B L » LilVO "IIV A ^ Fašistička Italija nema pravo da viče zbog uništenja trogirskih lavova, dok u isto vrijeme uništava brutalno Jugoslavene u svojim granicama. »La Liber tat (Pariz) <.__________________________________________ đ. V. Broj 1. Zagreb, 5. iamtara 1933. Poleđini brol sto|l 1.50 Dinara Nečuveno je ono što čini fašizam: dok se uzbudjuje za mrtvi kamen oštečen u Trogiru, zaboravlja na Pulu i Bazovicu. *E r e Nouvellet (Pariz) GlASmO SAVIZA JUGOSILOVENSKIH EMIGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE NAŠI PLANOVI Za nama je godinu dana rada. Najbolje godište »Istre*. Kad se obazremo na taj rad opažamo, da srno zaorali duboku, ravnu, solidnu brazdu i da se ne trebamo nijcoga stidjeti. Trebalo je u prvom redu mnogo odvažnosti, mnogo energije i mnogo požrtvov-nosti, da se taj posao obavi onako, kako treba. Svega toga bilo je kod nas. I naša emigrantska publicistika postigla je svoj največi uspon u »Istri*, godine 1932. Još se mnogo više dade postiči i pestiči če se, ali u prošlogodišnjoj »Istri* do sada je naš maksimum. Svi oni, koji su iskreni i koji prijateljski i objektivno gledaju na naš rad, ne mogu, a da ne priznaju to. Povodom našeg božičnog broja imali smo prilike čitati i u zagrebačkoj štampi priznanja, koja nam služe na ponos. Zagrebačka »Jugoslavenska Reč* kaže čak, da »Istra* spada uopče me-dju najbolje uredjene listove u Jugoslaviji. Jedan drugi list uzimlje »Istru* kao najbolji dokumenat naše kulturne i političke snage. — Antifašistička talijanska štam.pa odaje nam takodjer priznanje i naročito je zadivljuje naša dobra informaciona služba, naša borbenost i dokumetovanost. Kad bismo bili lakoumni i površni mi bismo se djetinjski zamjeli postignutim uspjesima, sva bismo priznanja zatakli za šešir i ne bismo se više trudili, da našu akciju usairšujemo, ne bismo nastojali da »Istru* i dalje poboljšavamo, ugladjujemo i uskladjujemo. Rekli bismo: ostat čemo na ovome što smo postigli, pa šta nam treba više? Mislili bismo: možda se doista i ne može ništa više učiniti? Bilo bi to doista lahkoumno i mi tako ne čemo postupati. Naše plemenite ambicije upučuju nas na novi pojačani rad: na proširivanje našeg programa, na produbljivanje i intenzifikaciju naše akcije u svim pravcima. Naš zadatak u ovoj godini bit če u tome. Na političkom polju »Istra* če u duhu programa Saveza jugoslavenskih emigranata borbeno i otvoreno nastupiti za aktivizaciju svih naših emigrantskih snaga. Kolikogod je lanjska godina u tom pravcu bila plodna, ova mora biti još plodnija Lanjske je godine akcija bila podbudjujuča. Stvarala se emigrantska baza. Popularizovalo se ideju stvaranja organizovane emigracije možda i bez .jednog kritičkog mjerila. Ove godine u sve naše akcije treba unijeti više kriticizma, dobronamjernog i poštenog, razumije se I više sistema. Više ideologije. Više stila. To se uvid ja u vodečim redovima Saveza, a »Istra* če, kao glasilo Saveza, ove ideje provoditi. Korektna kao uvijek, nezainteresovana ni lijevo ni desno, na visini največe objektivnosti, koja se našem listu uvijek priznaje, — »Istra* če biti važan činilac u daljnjem radu na stvaranju što idealnije emigrantske organizacije. — Trebat če nam, razumljivo je, suradnja mnogih i mi ničiju dobro namjernu ideju ne-čemo odbiti, nego čemo naprotiv biti zahvalni svima onima, koji če svoja iskustva ili svoje napredne misli, htjeti da popularišu kroz naš list. Največu čemo brigu posvečivati, shvatljivo je, onim akcijama, koje su u najdirekt-mjo] »osi s problemom našega naroda u Julijsko) Krajini. Naš list bit če u novoj godini u tom pravcu još borbeniji nego do sada. Prilike u Evropi danas se razvijaju u takvom pravcu, da je opet naš problem u centru internacionalne pažnje. Treba razumno iskoristiti ovu priliku i uložiti sve u publicističku akciju. »Istra** če — nadamo se — u ovoj godini postati baza, na kojoj bi se imala zasnovati široka publicistička akcija internacionalnog karaktera. Nadamo se, da nas u tome ne če sprečavati materijalne neprilike, koje S’.].nn? n‘Uč.ile lanjske godine, jer smo opazili, da se redovi naših pretplatnika pročišćavaju i da svijest i savjest pobiedjuju. Uspije li akcija, koju kani poduzeti Savez u cilju prikupljanja 2000 novih pretplatnika u prvih par mjeseci 1933 i bude Ai pomoč naših pretplatnika i plemenitih poduptratelja iz rubrike »Fond Istre* izdašna, — naša šire zasnovana publicistička akcija mora uspjeti — Problem Julijslce Krajine treba iznositi, treba osvjetliti, treba tumačiti, treba izvikavati na svim čoškovima našeg i internacionalnog javnog mišljenja. U tom pravcu, dakle: internacionalizacija naše pu bliclstičke akcije! Kad bismo uzeli kao najdirektniju i najbližu zadaču samo ovo, što smo dovde naveli bilo bi za godinu 1933 dovoljno rada i nove brige. Ali nas muči još jedan problem, koji je doduše u okviru programa emigrant ske aktivizacije, no koji mi namjerno i zlu čujemo i uzimljemo zasebno da bismo pot-n8jgovu važnost: radi se o jednom kulturnom planu. Ne nečemo momentalno da iznosimo taj plan u detalje, jer je to tema za jedan poseban članak, koji čemo napisati, ali možemo da kažemo ovo: Godine su prošle, dok se skupila i organizovala u jednu homogenu jedinicu naša emigrantska masa, i tek sad kad smo se ovako okupljeni pre- FAŠIZAM U JVLIJSKOJ KRAJINI KNJIGA MICHELA RISOLA, DOKUMENAT PRVOGA REDA Na rimskoj izložbi .dano je — medju ostalim prikazima »uspješnog djelovanja« fašista u području jugoslovenskih manjina — posebno mjesto prikazu, kako je spaljen slovenski »Narodni dom« u Trstu. Kadi se o podmetnuću vatre, kojim je rukovodio Francesco Giunta, kasniji državni potse-kretar u pretsjedništvu vlade. Giunta je tada bio sekretar fašističke organizacije u Trstu, koja je organizacija, kao prva talijanska oboružana fašistička jurišn» četa, bila uredjena na militarističkim principima. Na čelu tog oboružanog odjela bili su — kako je to prikazao talijanski književnik Michele Risolo u svom nedavno izašlom djelu »Fašizam u Julijskoj Krajini« — oficiri kraljevske vojske. Nadzapo-vjednik bio je kapetan Ettore Bidoli. »U ovoj organizaciji«, veli Risolo, »prednjačile su smione i nasilne trupe tršćanskog fašizma, koje' su pod vodstvom Francesca Giunte svim fašističkim organizacijama Italije pokazale najdjelotvornije metode« za pobijanje veleizdajnika. Oni su bili, koji su po prvi put u Italiji »slavnu crnu košulju« uveli kao uniformu. Prva Drilika, koja je bila od odlučne važnosti za dalnjj razvitak talijanskoga cjelokupnog fašizma, pri kojoj su oružane jurišne čete istupile pred čitavom javnosti, bila je godine 1920 na 31 jula u Trstu. Izlika za ovo bile su ulične demonstracije, koje su se dva dana prije toga zbile u dalmatinskom gradu Splitu, koje su imale anti-talijanski karakter i kod kojih je ubijen jedan talijanski pomorski kapetan i jedan podoficir kad su ih demonstranti uhvatili. Na ovo su tršćanski fašisti zaključili — kako to priznaje Giunta u mjesečniku »Gerarchia« od septembra 1927 — da se zbog tih dogodjaja osvete. Za 13 jula bila fe na Trgu Ujedinjenja u Trstu sazvana protesna skupština, na kojoj je Giunta »prikazao bezuvjetnu potrebu«, da se »reagira protiv jugoslovenskih izazivanja«. »Dok sam govorio« — pričao je Giunta — »saopćio mi je neko, da je neki Slaven jednog ođ naših pod trijemom blizu magistrata ubo nožem. To mi se činilo toliko nevjerojatnim, da sam nastavio svojim govorom. No kad ml je iznenadna vika iza mojih ledja potvrdila zlo — čin koji se zbio« (dokazi za ovo, ' da je neki Slaven taj zločin počinio još do danas nisu podneseni — pripomena uredništva), »zgrabio sam jednom fašisti, koji je stajao u mojoj blizini, nacionalnu zastavu iz ruku i pohrlio sam naprijed. Slijedilo me je oko stotinu oboružanih drugova. Instinkt nas je vodio u trku protiv hotela »Balkan« (hotel, koji se nalazio u slovenskom Narodnom domu — pripomena redakcije). — Golema masa ljudi slijedila je fašiste, koji su jurišali. Kad je pred golemu palaču stigao oboružani odio, već su prozori i vrata te zgrade bili hermetski zatvoreni.« KRALJEVSKA ARMIJA NAPADA Jedan dio napadača opkolio je palaču, dok su drugi popeli se na krovove susjedne poštanske zgrade i drugih susjednih kuća, te su počeli odonud — kako to pripovijeda u svom djelu Michele Risolo — »protiv Narodnog doma istupati hicima iz pušaka i revolvera te s bombama«. Istodobno počeli su fašisti vikati, da se iz opsjednute kuće puca. Ova kriva glasina imala je da opravda istup oficira, koji su se udružili sa fašistima. I zaista iz obližnje kasarne »Oberdank« (imenovane po atentatoru Oberdanku, koji je godine 1882 htio da umori cara Franju Josipa) izašle su trupe. Opsjednuti mislili su, da im vojska dolazi u pomoć, ali su na svoj užas opazili, da su vojnici svoje mitralijeze i bajunete upravili protiv Narodnog doma. Uz asistenciju vojske i u prisutnosti žandarmerije i policije medjutim je i dalje bilo vršeno bombardiranje Narodnog doma. Michele Risolo veli, da je »odlučna ofenziva« protiv zgrade trajala potpunih 20 minuta. Pod djelovanjem bombi počeo se pomalo da ruši krov, a u gornjim katovima buknuo je požar. Ukućani Narodnog doma, medju kojima je bilo mnogo inozemnih putnika hotela Balkan, u divljoj su panici pobjegli u prizemlje. U dimu, koji je gušio, ječali su zdvojni jauci žena i djece Gomila, koju je zahvatila panika, htjela je do izlaza, ali nije mogla biti puštena na ulicu, jer su pred kućom bili postavljene strojne puške. Nekoji hotelski gosti skočili su kroz prozor na cestu, pri čemu je jedan inozemac našao smrt. istom tada povukle su se čete natrag, a pokrajnji hodnici bili su otvoreni. Kada su očajni ljudi pobjegli iz goruće kuće na slobodu, odigrao se pred očima mase gledalaca sraman dogadjaj: fašisti koji su bilj oboružani toljagama napali su na bjegunce i tukli su bez razlike muževe, žene i djecu. Fašisti su iz obližnje kasarne Oberdank u medjuvremenu dovukli nekoliko bačava benzina, s kojim su polili unutarnje prostorije nacionalne kuće. »Prvi jurišni odio s kojim je zapovjedao Giunta« — piše Risolo — »zapalio je vatru, koja je sa uništava-jućim bjesnilom plamena doskora zahvatila čitavu zgradu«. Crveni žar gorućeg slovenskog Narodnog doma osvjetljivao je već izdaleka grad. koji je već bio utonuo u sumračje. »Gomila ljudi, koja je brojila do 100.000 glava« — ističe Risolo — »pratila je ovaj dogodjaj oslobodjenja i očišćenja u pijanom veselju (ebbre di gioia), te uz frenetično pljeskanje i odobravanje«. MAJSTORSKO DJELO JEDNOG NAPADA »Nekoja jurišna odjeljenja« — piše isti pisac — »provalila su u isto vrijeme u ostale slavenske institucije, koje se nalaze u obližnjim ulicama, i opustošili ih, a da se ljudima nije ništa dogodilo«. Ove noći nisu u Trstu bile opustošene i opljačkane samo slavenske institucije nego i uredi najpoznatijih jugoslovenskih ljudi, trgovine slavenskih trgovaca, slavenske kavane itd. »Oko ponoći« — zaključuje Risolo svoj opis — »bilo je ovo majstorsko djelo napada (capolavoro di azione squadrista) završeno« i u gradu je nastao »potpuni mir«. Podmetnuće vatre u jugoslovenskom ja Narodnom domu u Trstu, u kojem se nalazio takodjer i slovenski teatar i u kojem je više slovenskih kulturnih društava imalo svoje sijelo (bio je u njemu takodjer i stan sadanjeg pretsjednika kongresa evropskih manjina dra Wiléana, koji je potpuno izgorio), odjeknulo je ovo uništavanje daleko preko granica Italije. Julijska Krajina bila je u julu 1920 još »zaposjednuto područje«. o čijem je državnoj pripadnosti imala odlučiti mirovna konferencija. Očekivalo se s interesom, šta će poduzeti rimska vlada, da kazni prepad i onemogući u buduće slična teroristička djela. Nutarnjepolitički stajala je vlada Giolitti-a pred pitanjem hoće li i dalje trpiti jednu protuzakonsku partijsku trupu, koja je tada u javnosti prvi puta istupila. Što je vlada ostavila fašističke oružane bande pod oružjem, imalo je za povijest Italije i njenih nacionalnih manjina teške posljedice. U istoj godini, 1920, zapalili su fašisti Narodni dom u Puli, razorili i u pepeo pretvorili zgradu redakcije hrvatskog lista »Pučki prijatelj« u Pazinu (Istra). U godini 1921 potpaljene su tri Narodna doma Barkovlju, u Sv. Ivanu i u Rojanu, općine Trst, i dogodili se krvavi ispadi u Bozenu. Ova rimska politika nije upravljena samo protiv manjina, nego i protiv liberalnog, demokratskog j parlamentarnog režima, koga je učvrstio Giolitti. Fašizam, koji su vladajući protežirali, odbacio je svoje protežere; domogao se u oktobru 1922 cjelokupne vlasti u državi. Nepravda nanesena jugoslovenskoj manjini u julu 1920, kao i kasniji nasilnički akti, ostali su neispaštani. Palikuće pušteni su na slobodu. Protiv njih nikad nije bila povedena sudska istraga... Vodja (inicijator) ovog paleža Francesco Giunta postao je kasnije državnim potsekretarom u pretsjedništvu ministarskog vijeća. Kad je godine 1930 bila 10-godišnjica zapaljenja slovenskog Narodnog doma u Trstu, bila je, u prisutnosti svih civilnih t vojničkih pret-stavnika provincije u čast Giunte otkrivena mramorna ploča, da oni, koji dolaze znadu, šta se je dogodilo... »ŠTO SAM UČINIO, UČINIO SAM ZA NJ« Razorenje jugoslovenskog Narodnog doma u Trstu još se i danas siavi u Italiji. Tako je fašistički pisac Michele Risolo izabrao za svoju nedavno izašlu, već spomenutu, knjigu o fašizmu u Julijskoj Krajini za naslovnu stranu sliku gorućeg slovenskog Narodnog doma. Knjiga, koja je posvećena Francesca Giunti, objelodanjuje uvodno riječi kojim Giunta čedno odbija od sebe zasluge, koje mu se pripisuju zbog paleža od godine 1920 i zbog drugih nasilja, te upućuje, na šefa vlade Mussolinija: »Što sam učinio«, — izjevlbje Giunta — »učinio sam za njega, a ne za sebe. On je bio vodja«. Slika gorućeg slovenskog Narodnog doma pokazuje se i na »Izložbi fašističke revolucije« u Rimu, te se prema tome nasilja od godine 1920 predvode internacionalnoj javnosti kao slavna djela fašizma. »Izložba, — kaže vladin list »II Popolo di Trieste« — otvara se doduše za talijansku mladež, kako bi gledanjem na najljepšu stranu talijanske povijesti bilo ojačano njezino patriotsko osjećanje«. Izložba stoji medjutim »u velikoj mjeri otvorena strancima dobre volje, kojima jé tako pružena mogućnost« da se o fašističkom pokretu izjavi na objektivu' način (pie serenamente) nego što su to dosada činili mnogi »pristrani, lažni doktrinarci«, mnogi »mržnjom ispunjeni, sebični publiciste.« IMA NEŠTO TRULO... GADNE PRILIKE U ISTARSKOM FAŠIZMU. Pula, januara 1933. — Već smo više puta javili, da u istarskom fašizmu vladaju strašne prilike, da su sva-dje na dnevnom redu i da je sve gnjilo. Te naše opetovanje tvrdnje dobivaju svoju dokumentaciju. Dne 24 decembra, to znači na sam Badnjak, kad je u svim listovima ovoga svijeta bilo govora o blagom danu i o miru medju ljudima dobre volje, izišao je u puljskom fašističkom organu »Corriere istriano« uvodni članak pod naslovom »Complicità«. Taj je uvodnik napisao sam Giovanni Maracchi, direktor lista i poslanik u rimskom parlamentu, dakle jedan od »najuzvišenijih« fašista u Istri, čitajući taj »božični« članak dobiva se o fašističkim prilikama u Istri upravo strašan dojam. Do polovice članka Maracchi (Mrak) piše o ispražnjivanju zahodskih kanala. Reći će neko: pa šta ga ulaze zahodski kanali? Ništa, ali Maracchi piše o ispražnjivanju zahodskih jama, da bi to uporedio s prilikama u istarskom fašizmu. On slikovito stvari iznosi: otvori se poklopac, pa se onda kantama grabi blato i izvlače se na po- vršinu kante, koje se razliva ju i smi • de te usmrde tako i zagade čitavu okolinu. Takve su prilike — kaže Maracchi u Puli. Ima u najistaknutijim krugovima ljudi, koji su pravi »cavafango«, jer se služe iznošenjem blata i gadjenjem časti drugih ljudi. Od toga je postao život i svaki rad upravo nemoguć. Ljudi se medjusobno grizu i upravo natječu, ko će više blata da iznese iz zahodskih jama i jače zasmrditi svoju okolinu. Više se ne može razabrati što je dobro, a što je zlo, nema više granica izmedju časti, poštenja te nečasnosti i nepoštenja. Odakle dolazi ta infekcija? To je teško ustanoviti, ali trebalo bi da se počne situacija čistiti, pa ako je potrebno i oružjem (piombo blindato...) Treba slomiti taj lanac, koji je vezao čitavu Pulu i čitavu istarsku pokrajinu. Maracchi kaže na koncu svog članka, da raščišćavanje situacije traže u prvom redu oni, koji su stvorili od Pule važan centar i glavni grad provincije, koji su uložili sve za istarski fašizam u prvim godinama. Po ovome se vidi, da gledali opažamo koliko je vremena izgubljeno uzalud kolike su godine uludo utrošene. Ah pored naše masovne snage, koja je sada organizovana, trebalo bi provesti što skorije i neku vrst naše kulturne organiza čije. Čitava naša kulturna snaga raspar-čana je bez veze i bez obaveza. Propuštena je prilika u povodu izložbe naše kulture u maju 1929 u Beogradu. Da se naš kulturni kapital organizuje i poveže bila je to idealna prilika Ali ni sada nije još prekasno. Medju stotinama naših javnih radnika, pisaca, pjesnika, slikara i umjetnika uopče, nači če se jezgro oko kojega treba da se formira krug jedne aktivne kulturne snage, koja će nas ruprezentovati. Božični broj »Istre* tek je vrlo, vrlo blijeda slika onoga što bi se moglo postiči, kad bi naši raspar-čani kulturni elementi bili okupljeni u bilo jleakvoj formi i pod bilo kakvom formulom. Jedan ovako skupocjen kapital ne smijemo puštati dalje u ovom stanju, jer je to grijeh, koji. počinjamo nad našim narodom. Najljepši dokumenat naše plemenite vitalnosti leži neiskorišten. Moramo imati pred očima, da samo onaj narod ima pravo na ži- vot, koji kulturi nešto daje. Mi joj dajemo mnogo, a malo ko o tome što zna. Godinu dami kroz nesavršenu i nekompletnu kulturnu kroniku »Istra* je upozoravala na parčeta i detalje te naše kulturne snage. Nar stupilo je vrijeme pune njezine aktivizacije Kako da se to provede? Pisat ćemo o tome, a i sve one, koji imaju dobrih ideja molimo da se jave. S ovim ambicijama, koje nisu bolesne, ulazimo u novu godinu rada. Imamo prava da otvoreno i. bez stida tražimo pomoć čitave naše emigracije u Istarskom fašizmu postoje dvije jake grupe: onih prvih fašista, s kojima je i Mrak i onih kasnijih, koji su danas u prvim redovima. Stvarno bi Maracchi htio Opet doći do još veće vlasti, nego 11 je stvarno ima. Možda bi htio opet postati sekretar istarskog fašizma, što je sada Relli ili čak prefekt. Ako se prilike ne poprave — kaže na koncu Maracchi — .možda će neko biti prisiljen (misli na sebe!) da revidira svoju poziciju. I ne samo svoju! — kaže Maracchi. To bi drugim riječima značilo: Bit ću prisiljen da istupim iz fašizma, ali ne samo ja, nego i mnogi drugi sam-nom. Tako je pisao »Corriere istriano« za Božić. Takve su, eto, prilike u istarskom fašizmu. NAJVEĆA SRAMOTA »TALIJANSKOG« 'TRSATA« Trst, januara 1933. — Otkako je »talijanski« Trst dočekao ujedinjenje ..s »majkom« Italijom nije doživio veće blamaže i sramote od one, koja mu se dogodilo pred sam Božić. Radi se o Oberdankovom spomeniku. Dne 20 decembra imao se napokon otkriti taj spomenik. Godinama i godinama radilo se na tome. Postojao je jedan odbor, koji je sakupio od strpljivih tršćanskih gradjana veliku svotu novaca i koji je održao na stotine sjednica u tu svrhu. Izradba spomenika bila je povjerena glasovitom tršćanskom kiparu Selvi, koji živi u Rimu i koji je nedavno postao čak akademik. Pa šta se dogodilo? Selva je inkasirao oko četvrt milijuna lira, zavlačio je godinama izradbu spomenika, a na koncu za otkriće, koje je bilo zakazano za 20 decembra poslao je jedan površan rad izradjen na brzu ruku, od gipsa umjesto od bronce. Tršćanski Talijani čekali su veličanstveni spomenik, a dobili su od glasovitog kipara neku spačku, koju svi ismijavaju. U Trstu se na puna usta kriti-kuje čitava stvar. Gradjanstvo se izru-gava čitavoj toj akciji, koja je ovako jadno završena. A odbor za Oberdankov spomenik ojadjen predao je ostavku u ruke tršćanskog načelnika. Neće više ništa da zna za spomenik. Od onih para koje su još ostale poklonjena je jedna svota društvu »Congregazione di ca- SPREMA LI SE ITALIJA NA RAT? ITALIJA KAO VOJNA SILA ; Prve početke i jezgru savremene italijanske vojske treba tražiti u pijemontenskoj vojsci, koja je igrala presudnu ulogu u de lu ujedinjenja Italije. Uporedo sa razvojem političkih događaja razvijale su se i vojne snage ujedinjene kraljevine. Duh Garibaldija s jedne, a Macinija i Kavura s druge strane učinio je da su italijanski patriote i državnici odmah u početku pravilno shvatili značaj i ulogu, koju je vojska j posle ostvarenog političkog ujedinjenja imala da vrši u italijanskom narodu s obzirom na njegovo potpuno duhovno stapljanje. Prema njihovim intencijama, kasarna je imala dà bude ne samo potrebna vojna ustanova, gde se momcima daje obuka iz raznih ratnih veština nego je ona skoro još više trebala da postane nacionalnom školom, koja ie imala da učini kraj plemenskim i regionalnim podvojenostima i razilaženjima, od kojih Je mnogo bolovala Italija, i to sve u smislu reči Masima d’Acelia: »Ako je Italija i stvorena, treba stvoriti Italijane«. Da pređemo preko starijeg doba, mi ćemo se ovde samo ukratko osvrnuti na sastav savremene italijanske vojske. Organizatori današnje italijanske vojske sa maršalom Badoljom na čelu rukovodili su se u svom poslu s jedne strane iskustvom i poukama dobivenim iz velikoga rata. a s druge geografskim i ekonomskim uslo-vima poluostrva. S obzirom na prirodu zemljišta, podneblja, rastinja. narodnih osobina i načina života. »Italija prestavlja četiri raznolika dela: severnu, središnu, južnu i ostrovku Italiju«. U vojničkom i strategis-kom smislu od osobitog je značaja severna i središna Italija, dočim južna i ostrovska imaju mnogo manju važnost. Severna Italija prestavlja kontinentalni deo, odeljen od srednje i zapadne Evrope alpskim polukrugom. To je prostrana nizina ograđena Alpima i Apeninirra. čije je dno, prosečeno rekom Po i njenim prito-kama, bilo ispunjeno slaganjem aluvija (na-slagača) koji je raspadanjem svučen sa strana okolnih brda. Dobro navodnjena, surove klime, koja se sve više ublažava idući k istoku, ova oblast naročito je bogata plod-nošću tla i vrednoćom stanovništva. U' njoj rita« da se osnuje jedna stipendija za vojska može naći sve što joj treba za ma- ' terijalni život: žita stoke, povrća, vina. voća, a ima i velikih fabričnih centara, sposobnih da namire raznovrsne potrebe vojske u ratu: tekstilnu (tkačku) industriju Lombardije, metalurgijske centre Milana. Turina pa i same Venecije, automobilsku proizvodnju u centrima Turinu i Milanu«. Sem toga, vredne su pomena i tamošnje hidroelektrič-ne instalacije, koje daju motornu snagu tvornicama a donekle i železnicama. Srednja italijanska oblast Italije, kojoj su kičma Apenini, sa strategiske tačke gledišta znatno je od manjeg značaja nego severna najviše zbog zrazmerno male širine poluostrva na tome mestu i |to su zbog velikog razvića obala i na zapadu i na istoku moguća iskrcavanja. Inače je centralna Italija naročito u sirovom materijalu nekojih metalnih brda, važnih za vodenje rata. bogatija nego severna. djake umjesto da se troši za neki novi spomenik, koji će biti možda i lošiji od ovoga. Ali nije sve svršeno time. Ovih dana se o aferi s Oberdankovim spomenikom u tršćanskoj štampi piše vrlo opširno i iznose se stvari, koje neobično vesele tršćane, jer je i u tome znak, da je kod »gospodara« doista sve gnjilo i u rasulu. V ZNAMENJU OBERDANKA Trst je preživel zadnje dneve starega leta v znamenju raznih zborovanj, shodov m komemoracije Viljema Oberdanka. Časopisje je ves teden pozivalo, bojevnike, dalmatince, fašiste in meščane, da se dne 11. decembra zberejo pred Oberdan-kovo celico. — Od 10 pa do 13 ure so bile po ukazu zaprte vse trgovine in ustavljen tudi tramvajski promet Shoda so se ude- Nasuprot, južni deo poluostrva, koji sastavljen od poljoprivrednih pokrajina sa skoro afričkom klimom, izuzmemo li donek le nekoje luke kao Gaetu j Napulj s jedne a Bari i Brindizi s druge strane, u strate-giskom pogledu, ne bi se mogao uzeti kao nekakav važni činilac. Ostrovska Italija u glavnom sa dva veli ka ostrva, Sicilijoni i Sardirijorr, čini za sebni strategiski problem u prvom redu po morskoga tipa. Sicilija je k tomu bogata sumpornom rudom j kulturom pamuka. Sardinija, pored toga što se smatra rasad. nikom izvrsnih vojmka, obiluje srebrom, olovom, galelitom i cinkom. Ukratko, prema rečima Viđala, »organizaciju italijanske vojske uslovljale su geografske prilike čime se objašnjavaju: znatna koncentracija vojnih snaga na severu: odbranbeni radovi namenjeni da spreče silaz u ravnicu; umnožavanje rokadnih puteva prema svakom sektoru alpinskog fronta, i ofanzivna doktrina jednog deneralštaba koji želi da izbegne borbu u životnim oblastima kraljevine. Problemu severa pridružuje se problem centra, koji će u,budućnosti imati relativnu važnost«, dočim pitanje južne i ostrovske Italije, spada više »u drugi red pozadinskog značaja te ne zadaju više toliko brige komandi su-vozemne vojske, zbog pomorskog faktora koji se ovde mora uzeti u račun«. Današnja italijanska vojska sastoji Se od tri velike skupine: suvozemne vojske, flote i avijacije. Pored redovne vojske koja broji oko 400.000 vojnika, u Italiji postoji i t. zv fašistička milicija (vrsta narodne vojske) sa skoro jednakim brojem ljudi, tako da danas stvarno u Italiji nose uniformu 800.000 ljudi Redovne suvozemne snage Italije podeljene su na 10 korpusa na poluostrvu, jedan korpus na Siciliji i jednu diviziju na Sardiniji. Od 1926 godine divizija je osnovna taktička jedinica; u vreme mira postoje 30 redovno formiranih divizija. Zbir svih jedi nica dao bi 87 pešadiskih, 3 grenadirska i 12 bersaljerskih pukova. Alpske trupe formirane su u tri brigade po 3 puka, više 3 puka brdske artilerije. Sama artilerija broji 49 pukova. Konjica ima samo 3 divizije od po 4 puka, svega samoli? pukova. Milicija je, po rimskom uzoru, podeljena na legije (kojih usve ima 129). legije na kohorte (= bataljone), centurije (= čete) i manipule (= vodove). Avijacija, koja se je upravo grozničavo i sa pasijom stala razvijati po dolasku fašista a vlast, broji danas više od 1000 aeroplana. Vazduhoplovne snage djele se na eskadrile (12 aparata), grupe (2—3 eskadri-le) i eskadre (2 divizije). Kako se iz gornjih samo površnih cifara vidi, današnja italijanska vojska pretstavlja vojnu snagu prvoga reda. o kojoj ne hteti voditi računa ili je pak potcenjivati ne bi bilo ni umesno. a ni pametno. *) Glavne podatke za ovo poglavlje uzeli smo iz rada francuskog stručnjaka K. Vudala, »Šta treba znati i talijanskoj vojsci«. ležile tudi šole. Pred Oberdankovo celico so se vršili razni govori več ali manj razgrete vsebine. Po končanih govorih, pa se je grupa fašistov pognala po mestu in prispela do francoskega konzulata. Fašisti so bili vsi oboroženi s samokresi in eden izmed njih je hotel vdreti v palačo, kar se mu pa ni posrečilo ker so to zabranili karabinjerji. Mladeniču pa to ni bilo povolji in se začel dreti: »Pustiteme, da grem ubiti konzula, saj imam nalog svojih višjih!« Nekaj gledalcev se je upalo temu na glas smejati. Dogodek se je celo komentiral v neki kavarni in je izazval mnogo smeha. V gledališču Politeama Rossetti je imel govor onorevole Marpicati poslan nalašč zato iz Rima. Govornik je bil tekom svojega govora nešteto krat prekinjen od fašistov, ki so vpili v najostrejšem, skrajno nedostojnem in žaljivem tonu proti Jugoslaviji. — Hvala Bogu, da je vse to le ona mladina, ki vojne ni okusila, in ki slepo naseda strupenemu pisarenju tukajšnjih časopisov. V kinu predstavljajo sedaj umor Franca Ferdinanda in njegove soproge. Kažejo nadalje pretresljiv prizor kako je bivši cesar Franc Jožef ko je izvedel to novico, jokal. Tega pretresljivega prizora bi sicer ne mogli kazati, če bi se bilo njihovemu Ober-danku posrečilo cesarja umoriti. Razume se, da je tudi ta film predvajan z gotovo tendenco, ne glede na to, da so časi, ko bi se vsi morali truditi za pomir-jenje med ljudstvom in ne obratno. Kot že par let tako se tudi letos vrši propaganda za podpiranje brezposlenih, sicer hvalevredno delo, na katero mnogi, ki delajo, zelo težko pristanejo. Tu se prav za prav ne gre za prostovoljne prispevke, nego ima delodajalec ukaz odtrgati gotov znesek na plači svojih uslužbencev in te odbitke nakazati na pristojno mesto, bodisi na enkrat ali v obrokih. — (Rob). PROMET TRŠĆANSKE LUKE U PRVIH JEDANAEST MJESECI 1932. Trst, januara 1933. — Pred nekoliko dana objavljene su cifre o prometu tršćanske luke u prvih jedanaest mjeseci 1932. — to znači do konca novembra. U tom periodu promet je iznosio 31,478.743 kvintala. dok je u prvih jedanaest mjeseci 1931 iznosio 39 milijuna 321.629 kvintala, što znači, da je samo u jednoj godini promet pao za 8 milijuna kvintala' DA LI JE AUGUSTO TURATI POBJEGAO IZ ITALIJE? Rijeka, 30 decembra. — U ovdašnjim upućenim fašističkim krugovima tvrdi se sa sigurnošću, da je bivšem generalnom sekretaru fašističke partije Augustu Turati-u ipak uspjelo, da iz Italije umakne i to avi-jonom. Do sada se još ne zna kojim je pravcem Turati pobjegao, ali se pretpostavlja, da je pobjegao u Francusku ili Švicarsku. Kako je poznato bivši generalni sekretar fašističke partije Augusto Turati pao je u nemilost kod Mussolinija zbog svojeg neslaganja sa Mussolinijevom politikom i bio je najprije uklonjen sa položaja generalnog sekretara, potom je dobio ukor, bio zatvaran u sanatorij, a onda isključen iz fašističke stranke. Bojeći se daljnjih progona Turati je odlučio da pobjegne iz Italije, pa se je pred nekoliko dana mislilo, da će prebjeći prema našoj granici, zbog čega su uz čitavu granicu i uz morsku obalu bile postavljene s talijanske strane guste straže dok je nekoliko torpiljera krstarilo uz obalu. Prema ovim vijestima uspjelo je Turatiju da ipak izbjegne iz Italije, što će za fašizam značiti težak udarac i velike neprilike, jer je Turati vrlo dobro upućen u sve tajne fašističkog režima, a uz to je veoma bogat i jedna od najpopularnijih ličnosti fašističke Italije. KONFINACIJSKA KOLONIJA NA LIPARI-MA SE UKIDA? Postojna, januara. Iz dobro obaviještenih krugova saznaje se da je talijanska vlada na svojoj posljednjoj sjednici raspravljala i o pitanju političkih kažnjenika kojih ima po svim dijelovima Italije a naročito na poznatim i zloglasnim Liparskim otocima. Pošto su se uslijed nedavne amnestije sudski i kaznenački zatvori dosta ispraznili vlada je zaključila da do 10 januara dokine zloglasnu konfinaciju na Li-parima a kažnjenike sa tih otoka da poj-razmjesti po tamnicama u unutrašnjosti. Na Liparskim otocima kao što ie poznam nalaze se konfinirani i mnogi Jugosloven? iz' Julijske Krajine. Kako se u posljednji vrijeme opet mnogo piše u stranoj štampi o prilikama u Italiji a naročito se kod toga podvlače nesnosne prilike kojima su izvrgnuti kažnienici i knnfinirci na Liparskim otocima, vlada je odlučila da izbriše ovu mrlju na talijanskoj »dvohiljaditoj kulturi«. TRI STOTINE NOVIH TALIJANSKIH PREZIMENA. Trst, januara 1932. — Koncem de- cembra potpisao je tršćanski prefekt oko 300 novih dekreta, kojima se naša prezimena pretvaraju u talijanski oblik. U tršćanskim fašističkim listovima izišli su dugi spiskovi tih novih talijanskih prezimena. »SQUADRA VINCENTE«. Trst, januara 1932. — Nedavno je u Trstu odigrana nogometna utakmica izme-dju klubova »Ponziana II.« i »Fiumana III«. Pobjedila je »Fiumana«. Tršćanski »Pic- colo« donosi imena po()jedilaca: Squadra vincente: Vitich; Horvatin e Jallich; An-cich, Delise e Mihalich; Rodi, Ljubbi, Stele, Zupancich, Čude. — Ovo su sigurno sve sami Talijani... VATIKANSKA REVIJA VELIČA FAŠIZAM Trst, januara 1932. — Revija »Jus pcntificium«, koja izlazi u Vatikanskom gradu, objavila je članak, u kojem veliča fašizam i sve ono, što je fašistički režim na bilo kojem polju u deset godina postigao. Naročito ističe, da je fašizam mnogo učinio na polju učvršćivanja božanskog prava crkve u Italiji. Mussolini je vratio javnu čast crkvi, uveo je vjersku obuku u škole, dao je slobodu Papi, a rješio je i mnoga druga viseća pitanja izmedju crkve i države. Nije dakle ni čudo, da fašizam izazivlje udivljenje i u crkvenim Krugovima. Članak se završuje molitvom Bogu, da čuva diktatora Mussolinija, koji je učinio mnogo za crkvu, za dobro religije i civilizacije. ZABRISAN JE SPOMIN NA ZGODOVINSKO DEJSTVO Trst, januarja 1933. Na vojaškem pokopališču pri Sv. Ani so odstranili ostanke italijanskih vojakov — vojnih ujetnikov v Avstriji, ki so bili kot izdajalci domovine 1. 1918 postreljeni na prostoru današnjega »Porto Emanuele III.« Lanskega leta (1932) je zrastlo na mestu nekdanjega pokopališča par novih vojašnic. S tem je pozabljen spomin nanj in na one. ki so tam počivali. Ti izdajalci so bili namreč ujeti in ko so se veseli vračali osvobojeni domov, so jih v Trstu že čakali lastni bratje in jih s strojnicami pobili. Mesto njih bodo na onem mestu, kjer so strohnele njih kosti, služili domovini boljši, »junaki nove in mlade Italiie« Zabrisan pa ie tudi spomin na to zgodovinsko dejstvo. (Mosl. PRIPRAVE ZA RAT Oreh pri Miljah, januarja 1933. Ze stara Avstro-Ogerska je imela pri Zavijah velike vojaške letalske naprave, kar ie obdržala Italija še do leta 1930. Od tega leta Pa do lani so postavili v bližini vasi Oreh dve novi veliki letalski lopi za 40 bojnih letal. Letališča pa so postavili na mestu, kjer so bile nekoč soline. Ker so pri iz-ravnanju teren zelo znižali, poplavi vsak najmanjši naliv skoro celo letališče. Dve novi kasarni in drugo, služi pač včasih za pehoto. Vsekakakor bo potrebnih še par miljonov. da zvišajo teren, kot je bilo sicer že v prvotnih načrtih, a ie denar romal v — soline. (Mos). VPRAŠANJE NARODNOSTI PRED IZPITOM Trst, januarja 1933. Koncem pretečenega šolskega leta se je prijavila k zrelostnemu izpitu na neki šoli v Trstu tudi neka Slovenka. Očividno je nanjo obrnil pozornost predsednik Izpraševalne komisije, ter se obnašal napram njei povsem kavalirsko. Ko le pa tekom izpita prišla na vrsto, se je njenemu slovenskemu priimku malo začudil. Vprašal jo je seveda, kakšne narodnosti je. To je mlado maturantko nekoliko zmedlo, kajti, bila ie prepričana, da bo padla. Vseeno pa mu je na kratko povedala. da ie Slovenka ter od kje ie doma. Res je gospod predsednik takoj po njenem odgovoru svojo taktiko spremenil, jo nadlegoval ob vsakj priliki, dokler ni prišla na vrsto za ustmeni izpit. Prvo vprašanje, ki jj je stavil je bilo: »Razmerje Slovencev do Italijanov v njenem rojstnem kraju«. Ko mu je ta odgovorila, da je že preko 7 let odsotna od doma. ter da se ni nikoli zanimala za take stvari, je sledilo nebroj težkih in zagonetnih vprašanj. Izpit pa je kljub temu srečno prestala. (Mos). SMRT S mr j e, v decembru 1932. V prvi po* lovicj tega meseca je umrla domačinka, posestnikova žena ga. Antonija Kovačič. Jetika, katero je skušala zdraviti tudi na Golniku lo je pobrala po kratki bolezni. Bila ie dobra mati in skrbna gospodinja ter kot tako jo pogreša mož z dvema neod-rastlima otrokoma. V Košani je pa umrl gospod Anton Kovačič, posestnik, doma iz Smrj, oče g. župnika Franca Kovačiča. Bil je splošno priljubljen in znan daleč naokoli. Obema bodi lahka domača zemljica! (Mos). TEŽKA NESREČA Ozeljan, januarja 1933. Gospodu Miru Špacapanu iz Ozeljana se je pripetila že v novembru težka nesreča. Nekega dne ga je namreč vol sunil v oko in mu ga zlil. Bila mu ie sicer takoj podana zdravniška pomoč, a težko, če bodo mogli rešiti. Skoro gotovo bo ob obe očesi. Gospod Špacapan je bil dolgo let in vse do zadnjega župan, marljiv gospodar, ter vseskozi mož na mestu. Nesreča ga ie zadela v najlepši moški dobi. (Mos). VOJAŠKA DELA NA TOLMINSKEM Sv. L u c i j a pri Tolminu, januarja 1933. Cez reko Bačo grade nov kameniti most, ki bo speljan proti elektrarni. Delo. ki je zelo forsirano, sicer hitro napreduje, vendar pa voda zelo ovira in ie že parkrat porušila naprave. Pri prvem predoru od postaje so pričeli kopati različne jame, nekake kaverne. Zgleda vsaj tako kot, da mislijo te jame uporabiti za slučaj, če b| bilo treba pognati v zrak viadukt. Ista dela se namreč vrše tudi na drugi strani mostu ter nad postajo v visokih skalah in nad zadnjo hišo pri postaji. Vsekakor ta dela niso namenjena za mdrne in normalne »cajte«. Tudi na Poljancah pri Kozarščah so že izgotovljene tri zgradbe iz opeke, nove se pa kar naprej grade. (Mos). NAŠ JEZIK MORA ZGINITI Tolmin, januarja 1933. Na vse načine se povsod trudijo, da bi iztrebili naš jezik. Tako se vrše stalno dvakrat na teden posebni učni tečaji za laščino pri Sv. Luciji in Idriji ob Bači. Ti tečaji so namenjeni predvsem odrastlim. Sai mladini, posebno šoloobveznim otrokom nudilo že preveč svojega na vsakem koraku. (Mos). SMRT STARČKA »ŠCAVA« Gorica, januarja 1933. V Biljani je umrl 10 dec. pr. 1. Simčič Jernej, star 99 let. Vsekakor pa ne moremo pri tej vesti preko dogodka, ki se ie pripetil temu ča-stitljivenu starčku. Malo prem smrtjo, je še na vasi pel neko slovensko pesem. Ustavili so ga karabinerji in ga vprašali kaj poje. Odgovoril jim je, da nič hudega. Nato so ga nahrulili, zakaj ne poje italijansko. Ker jim ie odgovoril, da tega ne zna, so ga ozmerjali s ;Ščavo! — „Zapustil je svet in svoje domače v težkih dnev. Lahka mu zemljica! (Mos). NOVI POŠTNI URAD Kal nad Kanalom, decembra 1932. Le-,.Sj pri .nas. otvorili poštni urad. Prej je neki domačin izvrševal vse tozadevne posle Kateri je prišel s tem ob zaslužek Na no-vem poštnem uradu so zaposleni 'izključno Lahi. (Mos). pajnjjcat januarja 1932. Pred ne davnim časom so se fantje iz Krvavca ii iz Lokavca stepli tako, da ie tekla kri ii marsikak prenatepež jo je pošteno izkupil tuolasti so radi tega zaprle gostilno g. Se oevčiča za 15 dni. (Mos), DOPOLAVORO V ČEPOVANU C e p o v a n, januarja 1933, Tudi v naši vasi so ustanovili »dopolavoro« (fašistično Prosvetno in zabavno organizacijo). Ze več domačih fantov je pristopilo v omenjeno društvo, eni radi službe, drugi radi strahu, -voio aktivnost je pokazalo s tem, da ie d ri redilo več plesov in zabav. (Mos) uuBBeru ndm eru ndm eru ndmf čš PISMO IZ ĆIĆARIJE SLUĆAJ TOMAŽA ČENDAKA. Golac, januara i933. Nedavno bilo je govora u našoj novini »Istri« o našem jednom mladiću Čendaku Tomažu, kako su ga bili na lukavi način namamili na jedan brod u splitskoj luci i odveli ga u Trst, a poslije u zatvor. Uhvatili su ga kao što se hvata roblje. Ne čudimo .se mi uopće ništa ovome, jer poznamo vrlo dobro naše »gospodare«. U zatvoru postupalo se s njim kao sa najvećim razbojnikom, a ne kao nedužnim dječakom od 16 godina. GLAD U ĆIĆARIJI Inače ovog nas je prošlog ljeta pritisla velika nevolja, i ne znamo kako ćemo kroz ovu zimu proživjeti. Našim vlastima ne zadaje brige kako će narod proživjeti nego kako će oni svoje ratne potrebe što prije izvršiti. POBUNA RADNIKA Kako smo doznali ovih su se dana kod susjeda u Vodicama pobunili radnici, koji rade na cesti i vodovodu, a koje je vlada dopremila iz stare Italije u naše krajeve. Povod ove pobune kod radnika jest kriza u njihovom želucu, jer sa plaćom izmedju 5 i 8 lira koju imaju nemoguće im je preživjeti, a kamo li nešto prištediti i poslati kući familijama. Više od polovicu su ih uapsili i otpremili natrag od kud su ih i dopremili, a nad ostalima vrši se stroga kontrola. Kako se je vidjelo naše su se vlasti veoma uzbunile i u velikoj su zabrinutosti zbog ovog dogodjaja. RATNE PRIPREME U prošloj godini t. j. 1932 naše su vlasti u roku od mjesec dana sazidale jednu kuću koja je zidana od betona i željeza, i to na cesti izmedju nas i Vodica na brijegu zvanom Lovardište. Kako je ova kuća bila gotova, bila je blagoslovljena uz veliku počast, uz prisustvo nekoliko viših vojničkih te fašističkih oficira. Ovome otkriću prisustvovao je i riječki prefekt sa podeštetima iz Materije i Podgrada. U ovoj je kući smješteno nekoliko vojničkih inžinjera sa svojim aparatima, koji mjere i razgledavaju po našim brijegovima. Ova je kuća udaljena od ceste oko 100 metara unutar šume te okolo ogradjena sa bodljikavom žicom. Svakome je civilnome licu zabranjen pristup ovoj kući. U šumi koja se nalazi izmedju nas i Obrova vlasti su počele raditi velike utvrde. Na brijegu zvanom Jevernik kopaju se na više mjesta tunele a 1 vojne jarke. Ovaj je brijeg udaljen od ceste koja vodi iz Obrova u Buzet oko 1500 metara Vlasti su počele da do ovog brijega prave cestu te su već i i počeli radovi. Cesta će biti spojena sa starom cestom. Isto tako napravljajo cestu od ove stare ceste pa do onog novog sela kojeg su napravili izmedju Podgrada i Poljana. Oba dvije ove ceste idu sasma po šumi u sakritom položaju i vežu se izmedju nas i Obrova na mjestu gdje je tako zvana Kaserova jama. Ove će ceste služiti za dovažanje i odvažanje vojnog materijala iz jednog rova u drugi. Kod naših susjeda u Podgradu počele su vlasti zidati veliku vojničku kasarnu, i to ispod sela kraj novog vodovoda koji je u ratne svrhe napravljen. NOVI DOKTORJI. Trst, januarja 1933. Doktorat so napravili na trgovski univerzi v Trstu med drugimi sledeči: Vincencij Milič z Raba, Atilij Batagel iz Trsta.Vsevlac Sancin iz Trsta, Bruno Knaflič iz Trsta, Vera Kovačič iz Trsta, Gustav Pernetz z Dunaja, Rudolf Len' če iz Trsta. Josip Wersching iz Jugoslavije, Adolf Pegan z Dunaja, Rihard Gropajc iz Trita. Zdj se, da je ta bolezen zajela danes zgrešil. Kakor da bi ne bih ne samo celo Evropo, ampak cel svet, in-’ ’ fesnica. Kakor ie široka gospodarska je resnica. Kakor ie kriza, tako široko je »caganje«, črnogled-stvo. V poeziji in prozi nam pesniki in še več literati, ker teh je več, ne vedo povedati skoro drugega kot o njih neizmerni boli, o neznosnem trpljenju, o spominih na nekdanje dni, na stare načine življenja, ki so bili lepši, pa ne vedo. da so tudi takrat ljudje trpeli, da so se borili, da so tudi takrat pesniki in še več literati, ker jih je več bilo povedati le o... itd. Pesimizem je znak razpadanja je znak rakove poti. Pesniki nam ne vedo povedati nič novega, le k ogromni količini po svetu razlitega črnila pridenejo kdaj še kapljico, včasi prav majhno, nove tinte. Nič jasnih nazorov ni med temi ljudmi, nič jasne poti, nič jasnih ciljev in nobenega pravega poznanja pravih vzrokov današnjega slabega stanja. Ne samo pesniki, tudi literati, največji, tožijo da se svet raz-viva protizgodovinsko, kakor da bi kaj v razvoju zamoglo biti protizgodovinsko. Svet jim je pač ušel iz rok. 2e nekdaj so stali z njih fantazijami, zgrešenimi na podlagi sicer večkrat resničnih dejstev, izven realnosti. Danes, ko je ta postala le še bolj okrutna, le še bolj izrazita, pa se čudijo razdalji, ki jih loči od nje in še so prepričani, da se niso oni zgrešili (kako bi se za-mogle zgrešiti take glave) temveč da je postal protizgodovinski ves razvoj, vse človeštvo da je zgrešilo svojo Pot, ker ne pleše tako kot fantazija teh velikih mož gode. Ne. oni se niso zgrešili, svet se je RANA SMRT ». ^ Magrebu je 4. januara, u najboljoj dobi života, vrijedna istarska žena Marija Pilat, rodjena Brečević stara 30 godina i ostavila u velikoj tuzi svog ljubljenog muža Stjepana Pilata, trgovačkog putnika i jedno malo neopskrbljeno dijete. Pogreb će biti u subotu 7 o. mj popodne u 3 sata Oža-'ošćenoj porodici naše iskreno saučešće! RACIJA ZBOG ANTIFAŠISTIČKIH LETAKA Pred nekoliko dana povele su vlasti veliku raciju po našim susjednim selima t j. Podgradu, Krušici. Obrovu. Gradišću i osta-I?iZi.Ce.s,u do Herpelja zbog komunistič- U7 ce ?Manu l !,etaka- koii su bili nadieni ^St“ °d Podgrada do Herpelja. A i jed- rfralmče na nastava bila izvješena u selu Gradišče na jednom velikom orahu pred kućom bivšeg gostioničara Jakova Vouka. Zbog ovih plakata i letaka te zastave uap-sile su vlast, u Gradišču nekoliko osoba a ?araJUvnJlma 1 sina.,.spomenutog gostioni čara Vouka, a uapsili su ih tobože da su oni u ovom sudjelovali, akoprem ml vrlo dobro zmimo da su nevini. Moramo spome- b a- °V n7aKŠ1 lli,di UapSeni s razloga S O su Slaveni. Zbog toga su | oduzeli gostionu Jakovu Vouku još pred 5 godina |5r se nije prodao niti htio njima prodati’ nf° ne»k,°^ drugi. Nama je ovakvo muče-M? Hakh nevinih budi već davno poznato M> dobro znamo da je ovo bilo od njih sileni naru,eeno One zastave i plakati p0-AhŽnu \Uf !" za đal'inie mučenje Slavena, Ali mi stojimo čvrsto, jer znamo da sva- sp n^kva si,la tra^e do nekog vremena, pa ne<

,v ?aporib:. ji in razredi. Ona je sama sebi pogoj v da- le to, kar je realno možno pokazati. ■. j. Toda ni vse tako kot se misli. Svet gre naprej. Kruta je borba ne samo za vsakdanji kruh. že tudi za vsakdanji zrak. Kruta je današnja kriza. Milioni ljudi brez dela, miljarde blaga v skladiščih, tisoči tovarn ustavljenih, stotine rudnikov zaprtih, itd. Kaj bi našteval, saj vsak že ve na pamet. Ljudje padajo pod težo gospodarskih težkoč-Svetovna je bolezen. Vzlic temu, svet gre svojo mirno pot nadalje. Vsak dan je nov korak v razvoju, ki je sam po sebi že boj, že borba za Prve potrebe in je borba v ko- Mrak se je prikradel v hišo, nemogoče je bilo brati. Bontačevka je zaprla knjigo in se zamislila.. Jeseni, ko je bilo že vse grozdje pobrano, ko je šumel mošt v sodih in je po vasi dišalo po drobtinah, je minilo štiri leta od Da. nerodno ie drčati po strmini z vedno kar i? lvan. v zaporib: Cemp?.. večjo naglico in ne vedeti, zakaj treba dr- I Govoril je resnico in se boril za pravice čati, nekam se bo končno zdrčalo. ne kak- ?Ypj®£a purodu. Vjeh so gu^jn peljali pred šna je strmina, kakšna njena dolžina. V [ našnjih razmerah, sama sebi učinek. In iz pogoja v učinek vodi človeštvo k cilju ki je sicer le še megleno zarisan v glavah ve-1 čine, vendar pa že gospodarsko čuten v interesih ravnoiste večine. tem splošnem kaosu zavesti in podrovosti je zmeda in z mo pesimizem ravnotako docela naravno-zgodovinsko dejstvo, izraz slabičev. Jaz Pa sem proti pesimizmii! Živela borba! Igor Volk POTUJČEVALNICE POJO SVOJO PESEM... Trst, januarja 1933. Kakor je bilo od italijanskih oblasti že pred časom sklenjeno so se na novo začele otvarjati nadaljne potujčevalnice širom naše podjarmljene zemlje, baje dosedanje ne zadostuje, baje je uspeh premajhen in prepočasen. Nova taka šola je otvorjena v mali vasici Lože pri Senožečah. Do sedaj so otroci iz Lož zahajali v šolo v Senožeče. Učiteljica, ki bo potujčevala teh niti 40 otrok, je iz Piemonta. Druga taka šola je otvorjena v Pod-bežah, tudi mala vasica blizu Pograda v Istri. — Šola bo nastanjena v neki kmetski hiši v vasi. Naše ljudstvo je mnenja, da bi se denar, ki ga morajo v teh časih izdajati za šole, uspešnejše uporabil kje drugje, posebno z ozirom na uničeno gospodarstvo in še prav posebno z ozirom na to, da morajo plačevati učitelje, ki njihovim otrokom ne morejo nuditi prav ničesar ker jih ne razumejo. Kvečjem jih nauče na pamet par pesmi, katerih pa ne otroci ne starši absolutno ne razumejo, — no saj je boljše da ne razumejo ... (Rob). IDRIJSKI RUDARJI IN NJIH KOMISAR Idrija, januarja 1933. Komisar Plinio Mutto, bivši vaški učitelj, ki se je ob pohodu na Rim izkazal velikega fašista in je sedaj komisar v Idriji, spet namerava upokojiti veliko število naših rudarjev, dvanajst jf.i je bilo upokojenih že 15. decembra 1932. Vsem je še živo v spominu gorje, ki ga je prizadejal lansko 'eto idrijskim družinam s tem, da je odslovil 200 rudarjev ne glede na to, da so imeli nekateri že 37 lét službe in da so bili med njimi tudi družinski očetje z 8 otrocmi. Najbolj žalosno pa je dejstvo, ki živo bije v lice, da je zadel ta ukrep zgolj naše rudarje, ki žive v Idriji od rojstva, ne pa nobenega laškega pritepenca, ki tu odjeda kruh. Res lepo odrešenje bi tak komisar prinesel našin trbo\ oljskim rudarjem. (Rob). SMRTNA NESREČA V RIHEMBERKU Rihemberk, januarja 1933. Na sv. večer, neposredno po končani polnočni maši je pretresel Rihemberk silovit pok. Takoj drugo jutro pa se je raznesla po vsej vasi vest, da so kakšnih dvesto metrov od župnišča našli mrtvega in grozno razmesarjenega cerkovnikovega sina Josipa Pavlico. Komisija, ki je prišla na lice mesta je ugotovila, da je omenjeni Pavlica zažgal star šrapnelski izstrelek brzovžigalno vrvico o kateri ni vedel kako hitro deluje. Hotel je namreč, zvest starim običajem, oddati na sveti večer salvo, pa je nesrečnež nepričakovano našel grozno smrt. Težka nesreča, ki se je pripetila ravno na sv. večer je mučno vplivala na vse vaščane in hudo potrla prizadeto družino. Pogreb nesrečnega Pavlice je bil nadvse veličasten in udeležba iz vse Vipav ske okoline zelo velika kar priča o veliki priljubljenosti, ki jo je pok. Pavlica vžival med domačini. — (Rob.) NAPADAJ NA FAŠISTIČKOG FUNKCIONARA U GORICI Trst, 2. januira. Današnji listovi donose vijest iz Goi.ce da je jučer u zoru izvršen napadaj na predsjednika fašističke organizacije »Dopolavoro« Stefani. Stefani je poslije zabave, koja je potraiala dr zoie krenuo kući. Sobom ie poni» 500 lira koje je tokom zabave prikupio za organizaciju »Dopolavoro«. Na putu su ga iz zasjede napala dva čovjeka od kojih je jedan imao pušku, a drugi revolver. Prije nego se Stefani mogio snaći, ispalio je jedan od napadačai hitac iz puške koji je Stefania ranio u nogu. Stefani je pao Počeo je vikati i zvat' u pomoć. Napadači su htjeli, kako Stefani priča da ga opljačkaju, ali su pobjegli kad su vi djeli da mu neki mladići koji su čuli njegovu viku dolaze u pomoć ČIJA JE GORICA? Gorica, decembra 1932. — Na to pitanje nije teško odgovoritil Ali može na to da se odgovofi i s dokazima. I ako je kampanja i nasilje za pretvaranje naših prezi-mena na talijanski oblik veliko, još uvijek po prezimenima, koja nose stanovnici Doslovno donosimo službeni »Bollettino di stato civile«, koji ie za Goricu objavljen u fašističkim listovima 2 o. mj. I sodnike, da razsodijo. Sodniki so razsodili: »Med štirimi stenami naj bo zaprt dvanajst let, dve leti sam«. — Štiri leta je minilo od takrat. Ves advent je Bontačeva mati z veliko težavo hranila in prihranila 100 Lir, da jih porabi za Ivana za Božič. Potico z rozinami in orehi je pripravila, zmesila sladek, bel kruh, dobro zabeljen, da bo delj časa svež, čokolado je kupila in drugo. »Da bo Ivan vedel, da je Božič«. — Praznik je bil, sv. Štefan. Toni ie bilo hudo pri duši, da sama ni vedela zakaj. — Vrata v veži so zaškripala v tečajih. Z [naglim korakom je stopil v hišo poštar Va-nek, oddal pismo in takoj odšel, ker se mu Gorice može da dokaže, da je taj grad naš. je mudilo razdeliti pošto. Bontačevka je prižgala malo petrolejko, poiskala očala in sedla k mizi. Tresla se je. ko je odpirala pismo, čudno in tuje se ji je Morti: Zavadlav Andrea, Gabrijelčič | zdelo. Res, čudno in tuje je bilo pismo, s strojem pisano, v tujem jeziku. Od besede do besede je šla Tona, vrsto za vrsto ne da bi razumela. Pa vendar. Ustavila se ie pri besedi »proibito«. Zdela se ji je znana. Pomislila je in se spomnila, da je videla to besedo napisano na mnogih krajih in da je povsod značila toliko kot »prepovedano«. Tresla se je in s prstom kazala besedo za besedo. Še pri besedi »cibi« se je ustavila in pri besedi »dolci«. Tudi to je vedela da pomeni »cibi« toliko kot hrana, ali živež in _ _ da so »dolci« sladkarije.Tuj jezik je bil v DanielarŠletnitz^Leojioido ^on Palnich Do-1 Pismu z vijoličastim Pečatom, tuj, ki ga ni rntPP- PnvnHnil« fiim-fJann con Meiak Ma-I raz“mela. le .srce je slut lo, da Ivan ni dobil potice z rozinami in orehi, da Ivan ni dobil Andrea, Humar Angela in Debinjak, Chebar Francesca. Cerv Martino, Medeot Emilio, Vuch Bruno, Žbogar Rodolfo, Bearzotti Se-1 bastiano, Pahor Lodovico, Nardone Cristo-foro, Repic Giovanni. Pubblicazioni di matrimonio: Bone Au-1 gusto con Žbogar Giovanna; Bertulin Massimiliano con Giakomini Angela: Ibba Vin-1 cenzo con Casati Carolina: Tornasi Ugo con | D’Alto Eugeni. Matrimoni: Bensa Antonio con Figelj Valentina; Bensa Giacobbe con Drufovka | rotea: Povodnik Giordano con Mejak Maria; Àbrami Bruno con Crali Renata; Bor-toluzzi Ermenegildo con Brezavšček Francesca: Škodnik Ermanno con Janscek Vita; Bregan Vieri con Pavletič Natalia; Berton-cin Arturo con Balladi Giovanna«. Čija je Gorica? BREZPOSELNOST IN POLITIKA Gorica, januarja 1933. V tekstilnih tovarnah v Podgori pri Gorici so znova reducirali večje število delavcev in delavk. Odpovedali so delo vsem slovenskim dekletom in fantom, ki niso bili vpisani v podgorskem dopolavoru, ali ki se niso prijavili k fašistom. Delo je izgubilo okrog 200 ljudi. Tovarna v Podgori je bila nekoč last znane firme Brunner, ki pa je že 1. 1926. propadla. Podletje je prešlo v tuje roke. Še pred štirimi leti je bilo v objektih v Podgori zaposlenih do 3000 delavcev in delavk. Danes dela v tovarnah le še okrog 150 delavcev, ki so po večini fašisti ali pa vojni invalidi. KAKO SE LOVI KRIUMČARE Vodice, decembra 1932. — U ovo zadnje vrijeme počelo se kod nas kriomča-riti šećer i kava iz riječke slobodne zone, ali nekojim našim trgovcima nije ovo po ćudi, pa su sa javnim organima išli u potjeru za kriomčarima. Medju ovima spomenut ćemo vam, nalazili su se neki Croato koji se je prije zvao Hrvatin te njegov šogor Pescatore (prije Ribarič). Tako je jednu noć Hrvatin sam išao u potragu za kriomčarima, ali u zao čas, jer su ga kriom- belega kruha, da Ivan nima Božiča ker ga ne sme imeti. »E proibito« Prepovedar no je... Glava je omahnila na mizo, roka je stisnula tuji list. V Italiji, v daljni Alessandri!, je med štirimi zidovi zastokalo srce: Ivan je čutil bolečino matere. »BALILLA« NA GORIŠKEM. Gorica, januarja 1933 Fašistične oblasti si zlasti v Julijski Krajini med našim ljudstvom prizadevajo, da do skrajnost,- izpopolnijo svoje mladinske organizacije, združene v »Balilli«, da bi na ta način v čim večji meri in čim bolj popolno poitalijančili slovensko deco. Vsa mogoča sredstva so j,m dobrodošla, da le odtujijo otroka od njegovih staršev, njegovega materinega jezika in porekla. Ne zadostuje jim čez 500 državnih in občinskih šol in niti nad 200 azilov zasebnih in javnih ustanov. V goriški pokrajini, kjer je, kakor na Krasu, odpornost našeg ljudstva jeklena, so pokrajinske fašistične oblasti šele v zadnjem času z grožnjami in nasilji, pred katerimi niso varni niti sami otroci, dosegle. da so se te organizacije razvile v enaki meri, kakor drugod že lani ali še prej. Kakor kažejo podatki, ki so bili pred kratkim objavljeni, je organizirano v fašističnih mladinskih organizacijah na Goriškem 18.426 otrok, dečkov In deklic. Razde- čari izlupali tako da je 3 mjeseca odležao ^ a v i HU TrJii nl » bolnici „ Trstu. , ..da 1«, bod kude, « I TleltSlI ostalimi število avangardistov (dečkov od 14. do 18. leta) v zadnjem letu padlo sko- ga umjetno hrane. U ovorr se je radu vrlo pohvalno iskazao i njegov šogor, jer je naprosto otimao sirotinji bez ikakve doplate ono što je imala i što je sa velikim strahom i naporom donesla da si zasluži koricu kruha. MNOGO OSUD.IFNIH ZBOG TAJNOG PEČENJA RAKIJE Pula. decembra 1932. — Poznato je da se kod nas u Julijsko! Krajini ne smije peći rakija. Seljaci pokušavaju tajno da je peku, ali je to vrlo opasan posao Sad je doba za pečenje rakije. U šumama naši seljaci sakrivaju kotlove i peku ali su financijske patrole stroge i pretražuju svaki kutić U posljednji mjesec dana ulovljeno je rad* toga u čitavoj Julijsko! Krajini oko stotinu ljudi Fašistička štampa donosi sve češće vijesti s popisom uhapšenih ili čak već osudjenih od tribunala. Kazne su dosta oštre. Kažnjava se dugim zatvorom i visokin, novčanim kaznama. ORDINACIJA V GORIŠKI STOLNICI Gorica, januarja 1932. Tržaški škof dr. Alnizij Fogar je 17. decem delil v'go-riški stolnici višje in nižj© rede posvečenja Ordinacijo je prejelo primeroma veliko število bogoslovcev, okoli 50. Diakonat ie prejel g. Kodrič Davorin, subdjakonat ie prejelo 13 bogoslovcev (4 Slovenci. 2 Hrvata, 3 Italijani in 4 frančiškani iz Krmi-. na). j za sto. BREZPOSELNOST V TRSTU, Trst, januarja 1933. Trgovski promet v Trstu izkazuje za mesec november tele številke: leta 1931. 389.880 ton, leta 1932. 296.880 ton; upada je za 24%. — Ladjedelnica San Marco je s 1. decembrom odslovila 130 nastavljencev (uradnikov, inženjer-jev itd.). Bati se je še nadaljnjih redukcij. ISTARSKO SILVESTROVO U ZAGREBU. Silvestrovo su emigranti u Zagrebu slavili u Sokolu III. na Katarininom trgu, gdje je priredjena uspjela intimna zabava s plesom i pjevanjem. Nastupila je s nekoliko točaka i članica Narodnog kazališta gdjica Marica Lubejeva, naša zemljakinja i bila je oduševljeno pozdravljena. Sala je bila pretvorena u istarsko selo tako da su svi zidovi bili pokriveni kartonskim kulisama, koje su pretstavljale primorske kuće oko jednog trga. »MIKLAVŽEVA NOČ« — NOVO DELO JOSIPA RIBIČIČA. Litografija M. Bambič, Ljubljana. Založila Mladinska Matica v Ljubljani 1932. Ribičič je eden naših najboljš h mladinskih pisateljev in tako bodo tudi to knjigo, ki je zelo bujna /n živo ilustrirana, brali otroci z radostnim zanimanjem NA POČETKU NOVE GODINE MOLIMO: 1. pretplatnike, da obnove pretplatu, la bi list mogao nesmetano da i*lazi; 2. stare dužnike, da učine svoju dužnost, koju nisu učinili u pravo vrijeme; 3. društva i pojedince, kojima smo poslali spiskove neutjeranih pretplata u njihovoj okolici, da nam što prije dostave inkasirane pretplate ili da nam u protivnom slučaju vrate spiskove da se uzmognemo obratiti na nekoga drugoga za taj posao; 4. sve prijatelje molimo, da propagiraju nas list, da ga preporučaju svojim prijateljima i znancima, kako bi se broj pretplatnika povećao, te kako bi »Istra« dosegla nakladu, koja bi joj omogućavala solidan opstanak. UPRAVA. neštokrat ARETACIJE NABORNIKOV Gorica, januarja 1932 Karabinjerji so te dni spet aretirali celo vrsto slovenskih fantov, ki bi morah četrtič na nabor, a niso prejeli tozadevnih pozivov. Poleg drugih so bili aretirani 211etni Mihael Pajntar iz Cerknega, 211etni Maks Leban iz Sv. Lucije pri Tolminu, 231etni Andrej Brus iz Ajdovščine in 221etni Josip Lah iz Gorice. Pred dnevi so karabinjerji prignali spet tri fante na sodišče ter jih prijavili, da niso hoteli k naborom. V sodnijske zapore bili oddani 261etni Drago Jelen iz Opatje-ga sela. 231etni Josip Patek iz Gorice m 221etni France Šušmel iz Grgara pri Gorici. Fantje pravijo, da niso prejeli poziva naboru, kar se je dejansko že zgodilo. IZ NAŠIH OBČIN 'Gorica januarja 1932. V poslednjih dneh beleži spet ena občina v Julijski Kra jini nov dolg. Podeštat občine Breginj je s pristankom občinskih svetovalcev, ki jih je pred kratkim imenoval prefekt, najel pri občinskem kreditnem zavodu za goriško pokrajino posojilo v znesku nad 65.000 lir, Uprava postojnske občine se prav te dni pogaja s tržaško hranilnico za posojilo, katerem pa še niso znani nikaki podatki, Uprava občine Brtonigla v Istri je prodala večje občinsko zemljišče nekemu zasebniku. V Labinju, Paziflu in še nekaterih drugih istrskih občinah so uvedli razne občinske davke in doklade, tako na živino, na žemljišča, trošarino in dohodnino, precej zadolženi občini Devin-Nabrežina pa so kljub krizi našli sredstva za podporo krajevnemu ženskemu fašiju in celo za dopolavorovsko godbo. FAŠISTOVSKO IN NAŠE MLEKARSTVO Tolmin, decembra 1932. V področju tolminske občine so lepe planine, služijo za pašo živine tamošnjih prebivalcev. Planine kakor Razer, Kal, Dobreišča in Lašca, ki so last posameznikov, je sedaj prevzelo v upravo tolminsko županstvo. Ne ve se kaj tiči za vsem tem. Poleg tega pa je ze lo značilno to, kar se je že zadnjič poročalo, da gradi omenjeno županstvo v Tolminu na Braji i novo veliko mlekarno, dasi-ravno so po vseh vaseh vzorno urejene in že dalj časa obstoječe mlekarne. Morda hočejo s tem vzeti prisilno vsem že obstoječim mlekarnam proizvajanje in delo našega ljudstva, ali celo pravico obstoja ter tako omogočiti obratovanje nove mlekarne Drugače Si Človek tega ne more razlagati in bi bila nova mlekarna popolnoma brez pomena, posebno, ker ne bi imela na razpolago dovolj mleka. Gotovo bo tudi s tem v zvezi omenjena razlastitev pašnikov. Na ob-čhjo pa je s to graditvijo padlo novo breme in nov dolg. (Mos) VSE JE MRTVO V TEH NEKDAJ LEPIH IN SONČNIH KRAJIH.. Grahovo, decembra 1932. Kot povsod vlada v tem gorskem predelu Še posebno velika beda in pomanjkanje. V celi Baški dolini so se in se še ljudje pečajo z živinorejo, ki jim je bila včasih edini vir za skromno preživljanje. Tu ni velikih kmetij; večji del so sami bajtarji. Vendar so si znal) ljudje vedno pomagati, da so se vsaj skromno preživeli. Danes pa, čeprav grade ob meji vojaške ceste in slično, kjer naši ljudje ne dobe dela, vlada pri nas veliko pomanjkanje. Ljudstco je obupano, a obla-stva vrše vedno hujši pritisk. Vedno novi davki, nove dajatve in bogve še kaj, da človek ne ve kaj naj plačuje, kaj je že plačal in kaj bo še moral. Do zadnjega so imeli tu dobro organizirane zadružne mlekarne, a to je danes že v propadu in so večinoma že prenehale delovati, kajti že za več kot pred pol letom prodano blago niso še prejeli plačila. Poleg tega so ljudje zlasti prizadeti od nove občinske dajatve za doma zaklano živino, ki je pa ne morejo prodati radi velike in splošne denarne stiske. Kaj naj počne kmetič, ki nima krme; včasih jo je lahko kupil, a danes... Še celo oni, sicer redki, ki so hvalili novo dobo, so se ohladili in z večine je že obračunano; eden se Je ponesrečil, drugi je prišel v nemilost pri gospodi itd. Vse je mrtvo in v propasti v teh nekdaj lepih jn sončnih krajih, v teh majhnih tolminskih vasicah. Res lep napredek nam je prinesla toliko opevana edina rešitve zmožna dvatisočletna kultura in z njo brutalna uprava črnih srajc, ki kruto gospodari nad našim ubogim ljudstvom. (Mos) ITALIJANSKI RED S SLOVENSKIM IMENOM Trst, januarja 1933 Kralj je podelil /eneralu Mavriciju Gonzaga naslov markiza z Vodic (Marchese del Vodice). General se je proslavil med svetovno vojno z zavzetjem vrha Vodice na Banjški planoti. „TROGIRSKI DOGODJAJI“ I MI više: jednu novu inicijativu, jedan polet latentne narodne snage, koji je prodrman ci»„a,„o „o,.,™; ùKMsrs; nratiH°H-i7vni tfh kim da'lom’ dok s,n0 živjeli u Jllliiskoi Kra- tili naši emigranti i njihovi pretstavnici emigranata. Mi smo pratili razvoj tih jinii morali sm0 gledati, kako Italija podiže dogadjaja s zanimanjem, a poslije govora jugoslavenskog ministra vanjskih poslova u Senatu, s ponosom. Taj je govor odjeknuo u našim dušama, jer je to bila muževna riječ, kakvu nismo već davno čuli. Naročito smo pak s velikim zadovoljstvom opazili, da su gg. poslanici i senatori u svojim interpelacijama, 1 naša 1 strana štampa u ovom slučaju sasvim pravilno postavili na te-zulju pravde, kad je riječ o jugoslaven-sko-talijanskim odnosima, naš problem, problem Jugoslavena pod Italijom. U svojim interpelacijama g. poslanik An-djelinović, pa gg. senatori Trinajstič, Majstrović, Banjanin i drugi toplim su riječima i s razumijevanjem iznosili sudbinu našeg naroda pod Italijom i uporedjivali naše stanje s stanjem Talijana u Dalmaciji. Na sjednici gradskog zastupstva u Zagrebu, kad je bila riječ o sukobu zbog trogirskih lavova postavljena je takodjer ta uporedba. Naša štampa s uspjehom je pobijala fašističku prepotenciju ovom istom argumentacijom. U stranoj štampi zapaženo je takodjer nekoliko članaka u kojima se ističe nepravda, koju Italija počinja nad našim narodom u njezinim granicama, čak je i talijanska antifašistička štampa (La Liberta, Avanti itd.)-napala fašističku Italiju zbog izazivanja s trogirskim lavovima i predbacila joj oštrim riječima nepravedni postupak s našim narodom u Julijskoj Krajini. U povodu svega toga Savez jugoslavenskih emigranata iz Julijske Krajine smatrao je potrebnim da i sam nastupi a smatrao je specijalno svojom dužnošću da zahvali onoj gg. senatorima i poslanicima, koji su u svojim govorima manifestovali veliko shvaćanje našeg problema i iskoristili priliku da istaknu teškoće u kojima živi naš narod u Julijskoj Krajini, koje se teškoće ne-daju ni izdaleka uporediti s životom one malobrojne grupe Talijana u jugoslavenskoj Dalmaciji. Direktorij Saveza Udruženja Jugosloven-skih emigranata iz Julijske Krajine na svojim sjednicama održanim dne 17 i 18 o. m. u Beogradu donio je medju ostalim i slijedeću nove vojne i strateške objekte te preduzima na granici prema Jugoslaviji najrazličitije mjere, koje za odbrani! zemlje nisu niti najmanje potrebne. Javljamo i optužujemo cijelom svijetu udruženi u Savezu. U ime Saveza Udruženja Jugoslovenskih emigranata, molim Te dragi prijatelju, da primiš uvjerenje, da je naš narod i u državi i izvan države, duboko shvatio značenje Tvog upita, kao i blagodarnosti u ime Italiju, da svojini radom, atmosferom, koju 600.000 nec.slobodjene braće. stvara u svom narodu, kao j efektivnim pripremama sprema za najbližju budućnost rat i time jednu novu i možda najtežu katastrofu civilizacije i čovječanstva. Savez Jugoslovenskih emigrantskih udruženja u Jugoslaviji. * Gospodinu dr. Dinku Trinajstiću, senatoru, Vrbnik (otok Krk) mnitio je Savez ovo pismo: REZOLUCIJU; 1.) Povodom oštećenja par venecijanskih lavova u Trogiru od neznane ruke uzrujava se čitava italijanska javnost, podnijete su interpelacije italijansko) skupštini i senatu, davali su izjave i najmjerodavniji činioci. Zaključujemo, da je sve ovo uzrujavanje vještačko, neiskreno i dokaz jedne nevje-rovatne drskosti i cinizma. Ta ista talijanska javnost sa najmjerodavnijim činiocima na čelu već kroz 14 godina — od svršetka rata dalje — uništava i upropaštava odnosno tolerira i sa odobravanjem prati rušenje i uništavanje na talijanskoj teritoriji kulturnih i nacionalnih spomenika, koji su bili čisti izraz umjetnosti i kulture, u protivnosti sa venecijanskim lavovima, koji, osim nekih rijetkih primjera ne pretstavlja-u nikakvu umjetničku vrijednost nego su samo simbol venecijanske moći i vlasti. Tako su vandalski i nekažnjeno uništeni od italijanske rulje divni slovenski spomenik slovenskog pjesnika Vilhara u Postojni, slovenskog kompozitora Volarića u Kobaridu pa j remek-djelo umjetnosti spomenik njemačkog pjesnika Walther von der Vogel-weide u Bozenu u Južnom Tirolu, a da ne spominjemo mnogih isto umjetničkih spomenika, koji su imali političko obilježje i označavali prijašnju političku vlast. Šta više Italija je rušila i ruši ne samo ove spomenike, koji su na kraju krajeva i ako umjetnička djela ipak samo mrtve stvari, nego j čitavu jednu lijepu i visoku kulturu jednog ogranka jugoslovenskog naroda 600.000 Jugoslovena, koji živu u Julij skoj Krajini. Nemilosrdno je zvanična Italija uništila na stotine osnovnih j srednjih škola, čitavi društveni i privredni život, zabranjuje jezik, proganja naš jezik u crkvi, u kući, pa čak i na groblju, posiza u najsvetija prava porodice i ne žaca se služiti i najbar barskijim sredstvima u svojoj nekulturnoj politici raznarodovanja slovenskog elemen ta, koji je nesrećom i nepravdom došao pod Italiju. To isto ona radi i protiv četvrt milijuna Nijemaca u Južnom Tirolu. Odričemo svako moralno pravo Talija, nima. a pogotovo fašizmu i u prvom redu njegovom vodji, koji za sve ovo nosi od govornost. na uzrujavanju zbog postupka, kojima su oni pravi začetnici! majstori. 2.) Kao talijanski gradjani, kojih u našim redovima imade mnogo hiljada, protestiramo i osudjujemo izjave pretsjednika rimske vlade, kojima hoće da prikaže Jugoslaviju kao ratobornu zemlju sa namjerom, da ruši mir. Mi koji u hiljadama živimo diljem čitave Jugoslavije konstatujemo, da svi . ugosloveni bez razlike žele mir i spokoj-stvo. ! i Nama, koji smo do jučer živili pod Itali* jom, je obratno j suviše dobro poznato, kako se u cijeloj talijanskoj javnosti uzgaja i podržava jedan nepomirljivi ratoborni duh, kako se u tom smislu vaspitava sva omladina Italije, kako se po zvaničnom odobreniu i po zvaničnoj inicijativi stvara na stotine »prodalmatinskih akcija« koje javno rade Izvoli, dragi prijatelju, primiti uvjerenje mog osobitog poštovanja. Dne 29 XII 1932. Pretsjednik Dr. Ivan Marija Cok, s. r. ♦ G. inž. Dragutinu Domainku, gradskom zastupniku u Zagrebu, Savez je uputio ovo pismo: Veleštovani gospodine! Savezu Udru- -.... 2enja Jugoslovenskih Emigranata iz Julijske Gospodine Senatore! Vaša interpelacija Krajine, čast je najtoplije zahvaliti Vama, u Senatu, podnešena u pitanju tako zvanih kao i rodoljubivom zastupstvu kraljevskog krčkih j trogirskih dogadjaja, dala je po- srada Zagreba što ste na jučerašnjoj sjed-voda jednoj lijepoj i veličanstvenoj manife- ni*! gradskoj zastupstva u svoioj izjavi me-staciji Senata Kraljevine Jugoslavije za na- đju ostalim podvukli i nezapamćene nacionalne interese i ponos Jugoslavije i Ju- Pravde i grozote, koje je počinila i svakog goslovena U okviru ovih manifestacija do- dana počinja fašistička Italija protiv našeg šla je do izražaja i sva gorka bol onog elementa, koji je protiv svoje volje i neprav-dijela našega naroda koji je nepravdom i d0''n Potpao pod talijansku vlast nasiljem tudjina došao pod tudju vlast. Se- Medimo, da uvijek kao i do sada vodite nat Kraljevine Jugoslavije, kao najviši re- bri«a o velikom ogranku našeg naroda koii presentant cjelokupnog naroda, izrazio je živi s druge strane Sniježnika i Učke gore tim povodom uz odobravanje sviju prisut- te da svakom prilikom ističete nietnv,»’ mh svoju simpatiju i svoju vjernost braći opravdane žalbe, takc da naš narod tamo u r°Pstvu- p.re,ko osjeti i zna, da ga rviegova braća u Savez Udruženja Emigranata iz Julijske slobodi nisu zaboravila i nisu ostavila nego Krajine, kao pretstavnik šesto hiljada Ju- uvlJek .aa njrga misle, za njega rade i da goslovena iz Trsta, Istre i Gorice, osjeća ?.a neće nikad ostaviti, jer ga smatraju svo tim povodom prijatnu dužnost, da Vama, ,lmb l.er. £a smatraju dijelom sebe. gospodine Senatore, j svim Vašim drugo- Drimite. veleštovani gospodine još ieđ- vima na ovom dokazu bratske ljubavi i ?°,m ,našu najiskreniju zahvalu’ ZivipH rasne vjernosti izrazi svoju najiskreniju i Jstra! Živio Zagreb! najtopliju zahvalu sa molbom, da kao vjerni £ne 30. XII. 1932. sin naše Istre izvolite, kao i do sada, uvi- Pretsjednik: Dr. Ivan Mariia Cnk « „ jek vodite brigu o vitalnim interesima našeg —— ’ ' r' naroda i naše zemlje, koji su ostali izvan GLASOW ČTPA**»®« granica države, kojoj po Božjem pravu i po „ pravu narodnosti pripadaju. Ponosom može- DA LI ITALIJA SPREMA RAT PROTIV mo pokazat i na naš narod u Julijskoj Kra- JUGOSLAVIFE? 1V jini, koji je svojim karakterom i višom kul- »Le Vingtieme Sierle«’ . turom stojički odbijao do sada nečuvena Bruxelles« od 13 decembra nnH ‘z-az u nasilja na njegovu nacionalnu čast i ponos slovom prenosi vijest francuskih hstn nai i na njegove najsvetije interese, te junašt- pisanje Rotherm ovog o ga Sundav cVrsv?i0etaZa0 POrn°St’ °Ja 16 ZadÌVÌla SnP„?tCh*’ ^dje se kaže ^ Paliia sSau Nama, sinovima iste nesretne zemlje, provocfra'T podržava** emigrafne^knii' °ca koji živimo u slobodi, najsvetija i najpleme- napade na jugoslovenskoj granici Ù An® mtija dužnost je. da ovaj naš narod u nje- coni sprema se veliki hm? AihV,,, A govoj borbi podržavamo, ier ćemo samo u upad u Jugoslaviju Pored tork Sfitti«3 , Za jedinstvu duhovnom i jedinstvu akcije svia- neposrednoj vezi sa bugarskim • *11 ? Jf- “ dati nasilje i izvojštiti pobjedu pravdi organizacijama buKarsk,m ' albanskim i slobodi! Živjela Istra! ^ * rDA SE UGLEDAMO U NJIH! G. Jovi Banjaninu, senatoru, uputio je hral °mie^ ,^e^a Sera«, (Milan 13 dececn-naš Savez slijedeće pismo: {f. ?b,avliuJe na uvodnom mjestu izvje- Poštovani gospodine senatore! r,, lzn ; lce?ce' Kdje je narodni poslanik Govor izrečen od Vaše strane u Senatu dot™ {nvaimi* po^odom posvete tamošnjeg Kraljevine Jugoslavije prigodom teških ukazuiuć? „ 30 ar,t|iugoslovenski go- provokacija italijanskih državnika, govo- Tom nriliLm d.°fadjaJo u Trogiru ren je iz duše našega naroda i podigao je ijđskog doma im-ISt- opisuic zaradu Inva-svijest i vjeru naših emigranata u narod m -1? f„i, ?’aKoj,a1,e, tu nedavno otvore-■ - - ^ al1 ‘ek sada dolaskom Carla Deicroixa državu. Poslije nezaboravnih prizora u nnsvpimna •/“'‘“j “r*"-31'"*»' v-ana ueicroixa Senatu i mirnog i dostojanstvenog Vašeg |jP i\ja a'- i zastJniAi H-F5 6, k0n,e su Prisustvovali se ,mP , ' Uit'erovog generalštaba. Dalje ,° demonstracijama u ki kn,U’ P? ,se d°daJe' da engleski politič-krugovi 1 štampa osudjuju italiiansk.i kampaniu tim povodom U Anconi su osno. vana vojnička vježbališta za makedonske ' albanske komite, koli «e nrinromn* ” j vodstvoin Italljanslilli 2 "«b»T Sn" f 0vlm eoa jos dodati, da se namjerava snrnvp sh povratak bivšeg Kralja Ferdinanda u’ ugarsku, glavnog krivca svih nevolia Ju goslovena na Balkanu V0Ija Ju KONFERENCA SAVEZNEGA DIREKTORIJA Emigrantski kongres je, dne 11. septembra 1932. v Beogradu poleg reševanja raznih emigrantskih problemov podvzel tudi reorganizacijo vodilnih organov celotne emigrantske organizacije. Ožje emigrantsko vodstvo se je moralo zato brž po kongresu pričeti baviti z izvedbo sklepov kongresa, da namreč poskrbi, da se razni odseki ustanovijo in pričnejo z delovanjem. Težave v tem delu so se pokazale brž po kongresu. Nikdar ni bilo in tudi sedaj ni v emigraciji preveč kandidatov za odgovorna mesta v direktoriju in odsekih. Kandidature za vodilna mesta v emigrantski organizaciji, porojene iz trenja med raznimi strujami po posameznih društvih, niso bile ravno srečno izbrane. Cela vrsta članov v odsekih in, par tudi v direktoriju, ni sprejela izvolitve utemeljujoč svoje demisije ponajveč z razlogi osebnega značaja. Ožje zvezno vodstvo je zato moralo vložiti dosti prizadevanja in pospeševanja, da so se vsi odseki, izvzemši enega, konstituirah ter da se je direktoriju zagotovila sklepčnost v smislu zveznih pravil. Vse to je zavleklo sklicanje seje zveznega direktorija prav na konec prvega tromesečja po kongresu. Seja direktorija se je vršila 17. in 18. decembra v Beogradu. Skoraj cel prvi dan direktorijevega zasedanja je zavzelo proučevanje situacije emigracije po glavnih emigrantskih centrih, zlasti pa v Ljubljani. Direktorij je sklenil, da skliče tekom januarja anketo o meddruštvenih odnošajih v Ljubljani in sicer da posebna zvezna komisija sestavljena iz zveznega predsednika in še ene nezainteresirane emigrantske osebnosti Zagreba skliče odbore vseh emigrantskih društev v Ljubljani ter tudi prizadete emigrantske osebnosti, jih zasliši posamič ter nato na podlagi poročil od raznih struj skliče končno anketo, ki naj določi način znosnega emigrantskega sožitja med društvi v Ljubljani. ZAČETEK DELA V ODSEKIH Poročila posameznih odsekov so pokazala, da je doseženo delno delovanje publicističnega odseka, dalje gospodarskega ter prav intenzivno in zelo uspešno razvijanje delavnosti v statističnem odseku. Oba odseka s sedežem v Ljubljani, to je organizatorno-propa-gandn) ter socialni odsek pa nista še podvzeia nikakega delovanja. To predvsem radi razmer med emigrantskimi društvi v Ljubljani. Zelo dolgo se je bavil direktorij s pretresanjem predloga zveznega predsednika o nameravani akciji za pomoč političnim žrtvam fašistovskega režima. Odobreni so bili način in smernice te akcije, o kateri bodo dobila društva natančnejša navodila od zveznega vodstva. Obširna debata je sledila podrobnem poročilu predsednika o delu ožjega zveznega vodstva na propagandnem, socialnem, kolonizacijskem in političnem polju. Pri pretresanju delovanja posameznih društev jo smatral direktorij potrebnim, da posebno pohvali požrtvovalno akcijo društva »Tabor« v Ljubljani za postavitev emigrantskega azila. Postavlja se za vzgled na polju socialne samopomoči med emigranti. REŠEVANJE DRUŠTVENIH PREDLOGOV Radi obilice materijala in predlogov so ostali na zadnjem kongresu v Beogradu nekateri predlogi emigrantskih društev nerešeni. Zvezno vodstvo je brž po kongresu pričelp s proučevanjem teh predlogov, je deloma poskrbelo za njihovo realizacijo, v kolikor so bili v mejah neposredne možnosti, ter je o vseh skupaj predložilo svoje zaključke zbranemu direktoriju, ki je o njih sklepal in obvestil prizadeta društva. Posebne pažnje je bil deležen predlog »S o-če« iz Dolnje Lendave zadevajoč težko stanje prekmurskih emigrantskih kolonij. Nekateri predlog društva »Nanosa« iz Maribora se ujemajo z že započetim delovanjem ožjega zveznega vodstva, ki je pod-vzelo korake in vložilo celo vrsto vlog na pristojne faktorje za oprostitev od težkih taks pri pridobivanju jugoslovanskega državljanstva. Ravno tako se zvezno vodstvo že dalje časa vztrajno trudi, da bi se olajšal sprejem v vojaško službo te nekoliko omilile trdote zakone napram našim vojaškim dezerterjem, k; so prebežali preko meje. Čeprav se je direktorij načelno strinjal s predlogom »Nanosa« iz Maribora, da bi se ločila socialno-karitativna akcija od zveznega delovanja, tako da bi emigrantski zvezi ostala samo politična funkcija, pa direktorij v sedanjih pretežkih gospodarskih razmerah ni mogel pristati na faktično izvajanje tega načela, ker ni mogoče na kak drug samostojni način organizirati pomoč brezposelni emigrantski masi. Zvezni predsednik poroča pri tem na dolgo o dveletnih pretrganih naporih, da bi se to doseglo. Zato Je direktorij enoglasno sklenil, da posebna komisija ponovi vse te poizkuse na isti še bolj povdarjeni način. TROMESEČNO POROČANJE Radi vzpodbude pri društvenem delovanju ter radi splošnega pregleda dela v emigrantskih organizacijah je sprejel direktorij predlog agilnega emigrantskega društva iz Novega Sada, da morajo društva koncem vsakega tromesečja predlagati zvezi kratke statistične podatke o svojem delovanju. Zveza naj dopošlje društvom posebne obrazce za pošiljanje teh podatkov. Izmed raznih predlogov omladinskega sveta je direktorij sprejel predlog, da se potom javnega poziva v zveznem glasilu »Istra« priredi pismena anketa »o smernicah, ki naj jim sledi vsa emigracija glede posameznih perečih političnih, socialnih, gospodarskih in kulturnih vprašanj in nazorov«. Propagandnem odseku se nalaga dolžnost da zbira predavanja. Društva so dolžna poslati vsa boljša in emigrantsko aktualna predavanja propagandnem odseku, da ta poskrbi za njihovo razširjenje med ostalimi društvi. Zaenkrat pa zvezni direktorij odbija predlog omladinskega sveta glede ustanovitve emigrantskih podvez, ker bi to pomenilo le preveliko kompliciranost pri tolikih že obstoječih odsekih. Pa tudi dovolj sposobnih, za javno emigrantsko delo pripravljenih emigrantov primanjkuje, ker se le s težavo in nepopolno zasedajo mesta v že obstoječih emigrantskih, organizacijskih organih. Radi važnosti in kompliciranosti vprašanja se je direktorij odločil, da bo na eni izmed bodočih sej sklepal o umestnosti ali pa neumestnosti pridobivanja jugoslovenskega državljanstva od strani jugoslovanskih emigrantov Iz Julijske Krajine v Jugoslaviji. KOLONIZACIJSKA KONFERENCA V ZA-GREBU. ^Na podlagi raznih predlogov in misli gospodarskega odseka v Zagrebu se sklè-ne' sklicati, o priliki prve bodoče seje direktorija v Zagrebu širša konferenca o emigrantski kmečki kolonizaciji v Jugoslaviji. Odbija sc pa predlog gospodarskega odseka, da bi se napravil apel na kmečko emigrantsko maso za kolonizacijo, ker je naval za kolonizacijo že itak prevelik. V sedanjih časih se je nemogoče odzvati raznim pozivom, da bi se ustanovil emigrantski kreditni zavod, ki bi s cenejemi krediti podpiral emigrante. Zato je bilo mogoče dati le negativen odgovor gospodarskem odseku, da bi se vprašanje »Jadranske štedionice« v Zagrebu, ki bi imela biti emigrantski kreditni zavod, pokrenilo z mrtve točke. Z odobravanjem je sprejel direktorij na znanje, da so v tisku statistične pole, ki se Imajo te dni razposlati emigrantskim društvom. Statistični odsek v Novem Sadu pa tudi prav pridno pripravlja pripravljalna dela za statistično delo po društvih. PRVA DISCIPLINSKA OBSODBA. Zvezni predsednik čita nato korispon-denco z emigrantom Dragom Žerjavom, bivšim predsednikom emigrantskega društva Zarja v Kranju. Žerjav je bil od zveznega predsednika pismeno pozvan, da naj ne sporov, z drugimi emigranti v emigrantskih društvenih zadevah, iznaša pred kak tak forum, ki ne bi bil v okvirju emigrantske organizacije. Ker je pa Žerjav to napravil, kljub predsednikovem sporočilu, da bo ta korak disciplinsko ocenjen od direktorija, je direktorij sklenil sledeče: Nedisciplinirano postopanje emigranta Draga Žerjava zaslužuje javen ukor od strani Zveze Emigrantskih društev. Nadalje se Drago Žerjav suspendira za šest mesecev od vsakega delovanja v vseh emigrantskih organizacijah. Direktorij je v dvodnevnem zasedanju temeljito pretresal vsa glavna in podrobna emigrantska vprašanja, ki so se nakopičila v prvem tromesečju po emigrantskem kongresu v Beogradu. Radi nujnosti nekaterih zadev je sklenil sklicati koncem meseca januarja svojo prvo sejo v Zagrebu ter nato v mesecu februarju v Ljubljani. Prav na koncu dolgotrajnih sej je prispel protest južnotirolskih Nemcev iz Innsbrucka proti neumestni kampanji italijanskih vodečih krogov radi trogirskih levov. Zato je nato v odgovor zvezni direktorij sklenil rezolucijo. t MARIJA SAKSIDA. Na dan Nove godine bila je u Ljubljani pokopana gospodja Marija Saksida, tašča našeg odličnog saradnika g. dra Lava Čermelja. Naše saučešče! JAVNA ZAHVALA Društvo »Tabor« v Ljubljani se v imenu vsega članstva zahvaljuje osobju pisarne g. dr. Vouka za poklonjeni znesek Din 100.— na mesto cvetja na grob pok. g. Marije Saksida. KULTURNA KRONIKA IZISLI SU »GORIŠKI SLOVENCI« Od ANDREJA GABRŠCEKA^p.. Ova knjiga, koju smo u posljednjem broju najavili izišla je i nalazi se u prodaji. Mi ćemo se na ovo djelo još opširnije osvrnuti. SLOVENSKA NASELITEV NA KOROŠKEM Pravkar je izšel letošnj1 letnik »Geografskega vestnika« ki ga izdaja Geografsko društvo v Ljubljani. Med drugmii razpravami je tud; obsežna historično-geo-grafska študija Milka Kosa, »Slovenska naselitev na Koroškem«. Razprava nam izčrpno in nazorno prikazuje potek prve slovenske poselitve na Koroškem (v zgornjem Podravju) in mora vzbud ti živo zanimanje vsakega našega človeka, k; mu je preteklost slovenskega naroda, zlasti onega na Koroškem pri srcu. ISTARSKI TEATAR I STAMPA. O uspjehu drame »Za našu grudu«, koju je u zagrebačkom teatru opetovano izvela •teatarska grupa istarskih akademičara, pisala je zagrebačka štampa pohvalno. Splitsko »Novo Doba« zabilježilo je takodjer sa nekoliko toplih riječi pobude uspjehe istarskog teatra. List zagrebačkih Slovenaca »Odmev«, koji izlazi mjesečno, donosi u svom 3. broju ovu bilješku: »Za našo grudo« je naslov drami slovenskega književnika Jože Goričkega, ki so jo izvajali diletanti emigrantskega Istarskega akademskega kluba, ki združuje studente iz naših zasužnjenih krajev. Že drugič so se nam predstavili s to dramo na odru Malega gledišča. Prvič na proslav' 120. obletnice rojstva in 50. obletnice smrti velikega narodnega buditelja istrskega škofa drja Jurija Dobrile, drugič na državni praznik 17 decembra. Snov za to delo je vzeta iz borb našega ljudstva proti nasilnemu raznarodovanju, ki ga že od prevrata sem vrši Italija na ta način da gospodarsko uničuje, zapira in ubija naše ljudi samo zato, ker ljubijo svoj materinski jezik in svojo rodno zemljo. Zelo pretresljivo slika vso to Golgoto trpljenja In muk naših bratov onkraj meje. Sama izvedba igre pa tako v umetniškem, kakor tudi v tehniškem pogledu, naravnost preseneča. Igralci in režiser, vsi diletanti, so se pokazali odlične. Vse uloge so bile dobro naučene in podane z velikim razumevanjem Uspeh Je bil zelo lep, mnogo lepši kot pr’ prvi izvedbi. Občinstvo, ki je napolnilo gledišče, se je marljivim diletantom-studentom oddolžilo za njihov trud z dolgotrajnim ploskanjem-Istrskemu akademskemu klubu častltamo k tamo lepemu uspehu in želimo, da se nam še večkrat pokaže nr tem polju svojega udejstvovanja. C VIRI O NARODNIH. JEZIKOVNIH Ib VERSKIH MANJŠINAH. Schmid: Wie kdnnen nationale Mindep heiten geschiitzt werden? Berlin 1920. Spectator: Le minoranze e la Società della Nazioni — Roma 1923. Vichnaic: La protection des droits des minorites dans les traites internationaux de 1919—1920 (Paris 1920.) Villari: La protezione delle minoranze (Roma 1923.) Vladoiano: La protection des minorites en droit internacional (Paris 1921.) Wolzendorff Kurt: Grundegedanken des Rechts der nationalen Minderheiten. (Berlin 1921) (Mos) SLIKE ANTUNA MOTIKE ANTUN MOTIKA Istra una opet jedno ime, » kojem se afirmirala pred cijelim našim narodom svojom stvaralačkom snagom i osebujnošću. Jedan savršeno istarski nastup: nastupiti sa prvom izložbom tek iza što se navrši t jesSta' Trideset godina učiti, raditi i gledati. Sakriti šegrtovanje i pomoćniko-vanje i nastupiti kao majstor. Jer Motika ]e gotov, zreo majstor, o kojemu se ne U1®26 govoriti kao što je to kod nas obi-m fi. ,sreb.u’ onako iz visoka: početnik, motika je bio početnik pred osamnaest SOdma, kad nas je Šaša Santel u Pazinu ak° se kist drži u ruci. Danas .ma ii da na svojoj prvoj izložbi u Salonu Ulrich i nema sumnje, da će nakon moje prve »kritike« slijediti godina- ma stotine drugih sa stručnim savjetima i dubokim opaskama. Ja bih samo htio da riječima dočaram Motikii, svijet, sažet na tridesetak platna i kartona (karton zamjenjuje istarski kamen: kad nema zemlje, prevrće se kamenje, kad nema platna, slika se na kartonu!) Tko ga pozna, zna, da njegove slike moraju biti ovakove. Mekane, lirske, nježne; ljepota trenutka uhvaćena u momen-tanoj snima! sa svom svojom uzdrhtalošću i zatreptanošću. Njegov svijet nema težine, sav je u svjetlosti i njezinoj mate-rijalizaciji: boji. Nijedna reprodukcija neće nam dati ni pojma o tome svijetu, ako sami u nj ne udjemo. Sjećate 1» se trenutaka, kada ste na nekome mjestu bili sretni? Terasa nad rijekom, stolovi sa bijelim stolnjacima, sunce pada kroz lišće Svjetlost rontge-novski prelazi Kroz lišće, stvari i ljude. Svila je koža ružičasta i svi su na čas sretni. Ili red jablana kod kojega ne možete proći, a da ne podignete vrat i zagledate se u svjetlu radost koja se skriva u njihovom Ušću. Ili bijelu radost golemog otvorenog prostora, veselje što uz vas nema zidova tamnice, stana, opojnost, što ste utekli svemu što vas veže kući, poslu, ljudima i mislima. I tako u beskraj Trgovac svinjama silom pril.ka svuda konačno vidi golemi kotac krcat debelih svinja. Motika ne vidi nego drage stvari koje se miču poput riba na svjetlosti, govore onima koji imaju uši i gledaju one, koji imaju oči. Značajan ie jedan vo koga je naslikao. Neki siromaški, ali dragi vó kome gospodar ne daje prevelike porcije, ali dijeli s njime sve što ima i sam. Samo nekoliko zelenih poteza na zemlji dostaje da vidite i saznate sve intimne tajne ove »porodice«. Nema valjda teže stvari nego odrediti flaš odnos prema stvarima. Jesu U nam stvari gospodari, robovi ili draga bića, u koja nezamjetno prelazimo! Motika se stapa sa stvarima kroz boju To je benzin u kojem se on rastvara kao i masne mrite Slikanje je za nj impreslonističko stapanje sa stvarima, nizanje dragih časova. »Doručak« uz miris domaće kave. toplina svježe žemičke i nekog idealnog kutića. Ali Motika rado idealizira, bez toga ne bi ni mogao živjeti, a slike su samo uspjele idealizacije nakon borbe sa gadljivošću života. Da vidite samo, kakvim se crnim i hladnim bojama osvećuje svojoj profesorskoj katedri u Mostaru. Ali potajno i nju voli. samo je sunca premalo i ne samo njemu nego svima u njoj. Kad bi on bio gazda, svi bi jurili bosi po rosi, upo-ređjivali bi crveno, ružičasto, rumeno u dvadeset preljeva, kad bi to završili prešli bi na žuto i plavo i tako dalje. Za ovakove ljude se govori da ne vide stvarnosti, a samo je oni vide. Nije ni čudo da Motika voli cvijeće, ta koji ga čovjek ne voli. Naravno, mi nemamo vremena da ga gledamo Tko bi na to dospio u ova mučna vremena? Medju-tim cvijeće ostaje, a mi idemo. Uzalud nam sva spretnost j sva pamet. Ovako nekako mudruje Motika po svojim slikama. Inače šuti i smješka se slijepoima koji ne vide zatvoren u svoju tajnu radost, u svoj žuti, crvenkasti i plavi svijet. Ali suptilnosti nema bez inteligencije U nekim na oko sitnim radovima sakriva se toliko proradunane i profinjene duhovitosti, da tu Motika prelazi od Cezanne Watteau-a jednom prirodnom sklonošću svoga duha. Male nježne konstrukcije koje bi oduševile neko profinjeno žensko srce osamnaestoga vijeka ili zaplele kakvog starog sladokusca: kupanje u crvenom i plavom interieur sa odabranim detaljima, stvari koje je sakupilo srce više nego mozak odatle im i suptilnost. Motika će bez sumnje nastaviti sa ovakvom profinjenom obradom detalja, u čemu je' već majstor jer sluti svoje melodaje i s njima operira. Neprestano me podsjeća na Mallarme-a, koji se oduševljava Corotom, a' druguje sa Cezannom. »Kinez čista i prozirna srca«. »Vedar idem odabrati mladi pejsaž 'rncr ću naslikati opet rastresen, po šalicama. Crta plavetila tanka i blijeda bit će jezero, medju netom gola porculana svijetli polumjesec izgubljen od bijelog oblaka umače svoj roščić mirni u ledendo voda nedaleko od trih veljih trepavica od smaragda, trske.« ili još bolje u »Posh'jepodnevu jednog fauna« »Ove nimfe hoću da ovjekovječim. Tako jasno. njihovu put laganu da lebdi u zraku izmorenu gustim snima.« Put kojim je Motika išao dade se samo podzemno naslutiti Nitko se nije učen rodio, ali uzalud učenje onome koji je iznutra prazan. Započeo je na umjetničkoj akademiji u Zagrebu a završio u Parizu. Za njegovu čakavsku šutljivost bio je bez sumnje Paris veliko veselje. Zamislite, kako vam je drago, kad se nadjete u krugu svojih zemljaka koji znaju sve vaše misli i patnje razumiju sve vaše viceve i aluzije tuge i žalostil. Ovako se naš slikar osjeća medju stotinama majstora prošlosti i svoga vremena u Parizu. Corot sa svježinom svojih šuma Cezanne sa trikovima svjetlosti, Pascln. Dufuys Watteau, sa svojim ladanjskim radostima i još mnogo njih dočekali su Motiku kao druga koji ;h nosi u srcu i zahvaljuje im za potez, koga nije mogao prije sam da izrazi. Ali sve je to sada dio njegova srca. Od novih sl.kara najbliži mu je pokojni Plančić, koji je poput njega upijao svojim otočkim očima fine i zakučaste slikarske trikove pariških majstora Ali Plančić je bio stvarnij’ i logičniji Motika je astralniji i mekši. Kad bi dah puštao boju. to bi bio alat za Motiku. Cak i crvenilo mesnice postaje blago pod njegovim kistom. , Socijalno Motika dokazuje, da radost ne pripada bogatima nego onima, koji imadu srce stvoreno za nju. Kad mu us-j pije da nas raznježi, djelovat će na nas više nego deset propovijedi. Dr, Ante Bonifačlć. J DELOVANJE „TABORA" PREDAVANJA LJUBLJANSKEGA »TABORA«. 99 i deckyj'eve pajdaše kot narod brez kulture fiin brez izobrazbe. Danes so Srbi oni bar- V zafflnjcm 5asu smo imeli na naših sa- ^ Sd^^Musolhni'k dll^'Sem po- stankih spet par lepih predavanj. G. prof. Rudolf nam je predaval »O brezposlenosti«, g. ing. Gerii pa »O strupenih plinih«. Dve predavanji, ki sta zelo aktuelni in zanimivi. Proslavili smo praznik Ujedinjenja. Tov. Bensa je imel primerno predavanje, na kratko nam je očrtal zgodovino in one dobe, ki so pomenile za nas najtežje suženjstvo in hlapčevanje. Vendar pa imamo sedaj tudi mi najlepšega izmed vseh narodnih praznikov, imamo naše ujedinjenje. 2al, da tega že niso deležni oni naši bratje, ki žive v tihih domovih našega Primorja in oni, ki žive na lepem Korotanu, toda sinovi voru dejansko izraza takim mislim. Prvič v- politični in diplomatski zgodovini se je zgodilo, da je odgovorni državnik na parlamentarnih tleh javno priznal svoje protipravno vmešanje v notranje zadeve druge države. Spričo trogirskih dogodkov so naše oblasti aretirale in obsodile krivce, nihče pa ni sodil in preganjal liudi, ki so požigali Narodne domove, rušili spomenike velikih kulturnih mož in ubijali nedolžne ljudi. Nasprotno: sleherni izmed njih je bil poveličan in nagrajen. G. predavatelj se je dotaknih tudi verskega momenta in povedal kako hočejo Ita- Krasa in Korotana ne obupajo. Imej, smo lijaili prikazati našo državo kot zatiralko katoliške vere. Naša država, da se trudi na vse načine kako bi razširila pravoslavno vero in v ta namen gradi mnogo pravoslavnih cerkev tudi sicer med popolnoma in izključno katoličkim ljudstvom. Mislimo, da Italija nima ravno posebne pravice zagova-jati jugosl. katolicizem še z ozirom na njene dolgotrajno in mnoge konflikte z Vatikanom in s ozirom na preganjenje naše duhovščine v Jul. Krajini. Italija je s svojo kampanjo dosegla ravno nasprotno od tega kar je želela doseči: naš narod, kakor ob vsak; drugi priliki ko ie treba braniti naše meje in naše ljudstvo je tudi sedaj pokazal, da je edin in ko se gre za zunanje sovražnike pripravljen žrtvovati vse. Mussolini je pripisal krivdo zaradi dogodkov v Trogiru tudi tujcem n. pr. Stee-du. ni se pa spomnil ne lorda Rothermerea in niti kneginje Hohenzollernske in njenih političkih afer. Ko so ju razkrinkali je bil gotovo presenečen, in morda baš spričo tega niti ni čudo. da se ie v rimskem senatu tako prenaglil, da je izzvenela njegova beseda nazadnje skoraj kakor vojna napoved. Toliko bolj je zato zalegla popolna hladnokrvnost našega zunanjega ministra, ki je z mirno besedo povedal prenapetemu imperijalizmu na zapadni obali Jadrana, da nas ne bo nikoli presenetil, ker smo od vsega početka pripravljeni braniti vse pridobitve, za katere so dali stotisoči svoja življenja. Zaradi pohlepa po naši zemlji sta se zrušila že dva imperija, osmanski in habsburški, in ni izključeno, da se bo še tretji. Za predavateljem se je oglasil k besedi Še g. Andrej Gaberšček, nakar se je predsednik zahvalil obema govornikoma. Po odmoru so prišle na dnevni red društvene zadeve. SV. VEČER TABORJANOV Na sv. Večer si vsak želi domov, domov med svojce Emigrant nima doma, samo mnogo bratov enakih po usodi, ki jih je zadela. Prostorna dvorana v gostilni prj »Levu« je združila vse te brate. Mnogo jih je bilo, vse kote so napolnili, vse mize zasedli. Drevesce, sredi dvorane, s prižganimi svečami, jih je spominjalo na prejšnja leta, ko so v domačem krogu preživeli sv. večer-Duše so prekipevale, polne notranjih čustev, ki je vse prišlo do izraza v izbranih prazničnih besedah g. načelnika Sancina. Govoril ie iz duše v dušo. Božič, praznik odrešenja! Tudi nam bratje bo prišlo odrešenje, samo verjeti moramo, naša vera mora biti trdna, neomajna. Praznično razpoloženje je bilo ustvarjeno, stopnjevala pa ga je še skupna večerja. približno 120 emigrantov. Sledili sta dve lepi in posrečeni recitaciji in kmalu se je oglasila od mize do mize naša lepa pesem. Videli smo. da naš emigrant, ki se daleč od doma, z največjo težavo bori za vsakdanji kruh. za svoj dom. je praznoval sv. večer ne v brezmiselnem hrupu ampak v misli na dom in na domače. Marsikdo je imel trpke misli, ko je videl v duhu domačo mirno hišo, v kateri ni smeha in ne pesmi, v kateri ni najpotrebnejšega. ampak sama žalost, da marsikdo je imel trpke misli, toda vsak je imel tudi srce polno upanja, ko je videl našo složnost |n vzajemnost Božič, praznik odrešenja... Bratje, verujte, tudi nam bo prišlo odrešenje, samo vredni moramo biti in pripravljeni! »TABOROVO« SILVESTROVANJE. V dvorani hotela »Tivoli« je tudi naše društvo priredilo uspel Silvestrov večer, ki je tako v moralnem kot v gmotnem oziru izpolnil naše pričakovanje. Nabralo se je toliko ljudi, da se je moralo nekaj njih celo vrniti, ker niso dobili prostora. Na prireditvi je sodeloval pevski zbor s par pesmima resnega in veselega značaja. S olo-petjem je nastopila tovarišica Ne-pužlanova, ki nam je zapela troje pesmic. Tako zbor kot ona sta žela od liudstva obilo priznanja. Sodeloval je tudi dramski odsek, s posrečenimi kupleti in šaljivimi nastopi, ki je zabaval občinstvo tja do polnoči, ko je udeležencem voščilo novo leto dvanajt otrok z letnico 1933. To pot so otroci, ki se zbirajo stalno pod okriljem dramskega odseka »Tabora« tudi prvič nastopili z eno-dejanskim prizorom »Nada primoiske dece«, od Pravdoslava Čuluma hi je dovolil prevod iz srbohrvaščine. Ter mu se tudi na tem mestu za njegovo prijaznost zahvaljujemo. Otročički imajo stalne vaje in je otroški odsek mišljen kot naraščaj dramskega odseka. Po polnoči se razvila animirana prosta zabava s šaljivo pošto in plesom. Za godbo so poskrbeli čla* ni »Tabora« sami Zgodaj v jutru so se tako nadalje komemoracijo za pok. cerkvenim knezom, nadškofom Sedejem. Predaval je akademik g. Valentinčič. Obrazložil je vse one politične dogodke katerih žrtev je bil naš pok. Sedej, mož odkritega, poštenega in kremenitega značaja. G. predavatelj nas je pobližje seznanil s Sirottijem, zatiralcem vsega kar je naše, pričenši v koperskem semenišču kjer mu je bil izročen tudi naš mladi duhovniški naraščaj, pa vse tja, do preganjanja naših sivolasih duhovnikov. Vsem so se živo spominu premnoge aretacije, ki so se vršile takoj ob prihodu Sirot-tija. PREDAVANJE DRA ČERMELJA O TROGIRSKIH DOGODKIH. V delavskem prosvetnem in podpornem društvu »Taboru« je predaval 29 decembra prof. dr. Lavo Čermelj o trogirskih dogodkih m kampanji fašističnega Rima proti naši državi. Spočetka je citiral Mussolinijev govor v italijanski gornji zbornici, nato pa odgovor jugoslovenskega zunanjega ministra g. Jevtiča v našem senatu. Predavatelj je poudaril politični pomen govora našega zunanjega ministra v zvezj s sestankom Male antante. S svojim govorom ie minister Jevtič odvrnil dejansko nevarnost, ki je grozila naši državi spričo Mussolinijevih besed ter je opozoril vso evropsko javnost na resno vprašanje jugoslovensko-italijanskih političkih odnošajev. Po obeh citatih je analiziral razvoj dogodkov. Iznesel je tezo, da so imeli beneški levi v naši Dalmaciji svoj posebni pomen nele kot emblemi države, kakor n. pr. avstrijski dvoglavni orli, marveč kot znaki politične sile, kakršno predstaljajo tudi danes fašistični snopi, ki jih vzidavajo po vsej fašistični Italiji v sleherno novo stavbo. Včasih imajo taki emblemi tudi svojo vrednost, zlasti če tvorijo bistveni del ornamentike na stavbi. Doba beneškega vladanja na naši obali pa ie bila ena izmed najbolj nesrečnih v Dalmaciji in tudi v Istri, ker so tedaj Italijani izrabili razkol med slovenskimi voditelji. ki so se znašli na razpotju med polmesecem in križem. Suverena jugoslovenska oblast je po osvoboditvi našega naroda pustila v miru neškodljive spomenike tuje vladavine. Fašistični Rim pa se je nenadoma spomnil na beneške leve in jih proglasil za žive priče italijanstva v Dalmaciji. Ta kampanja se je širila dan za dnem in je nazadnje omajala vso potrpežljivost in popustljivost dalmatinskega ljudstva, tako da so nazadnje nekateri dalmatinski fantje zrušili tuje simbole. V Italiji so zagnali krik, a se niso zavedal, da bijejo s tem le po lastnih ljudeh, ki so v I. 1918., ko je italijanska vojska zasedla Dalmacijo, delili beneške leve italijanskim admiralom kot odlikovanja, druge pa v svoji lastni razposajenosti zbili in zrušili, kakor navaja don Bulič v nekem svojem spisu. Pa če prav bi imeli trogirski kamni kakršno koli umetničko vrednost, ne odehtajo niti v tisočinkah odstotka vandalizma in zla, ki so ga prizadeli s kokainom zastrupljeni fašistični skvadiisti v slovenskih in hrvatskih deželah za mejo. Toda Italija se ni zadovoljila z očitki o barbarstvu in nekulturnosti, marveč je posegla naravnost v naše notranje zadeve ter tako ponovno izpričala da hoče, kakor nekoč Benečani izkoristiti rovarenje hrvatskih izdajic proti njihovi lastni domovini. Pred leti ko so pričakovali, da se bo dala naša meja potisnuti še dalje proti vzhodu in jugu, so poveličevali srbsko kulturo in junaštvo ter blatili Slovence in Hrvate kot največje sovražnike zaveznikov, kot Ra- Štampa o našem listu »JUGOSLAVENSKA REČ« O »ISTRI«. Božični broj »Istre« uspio je iznad svakog očekivanja i s mnogih strana primili smo pisma puna priznanja i hvale. I u štampi je b'lo govora o našem božičnom broju. Tako je, naprimjer, ugledm' zagrebački tjednik »Jugoslavenska R e eč« pod naslovom »Lijepa kullmna manifestacija emigranata« .-donio ovaj feljton za nas veoma laskav: List istarskih emigranata »Istra«, tjednik, koji izlazi u Zagrebu otkako je postao njegov urednik Ive Mihovilovič, ide u red naših najbolje uredjivanih novina. Oko »Istre« se sakupila sva naša istarska emigrantska inteligencija i nivo na kom se drži danas ovaj tjednik, usprkos teških materijalnih prilika, a mnogo zahvaljujući i svom uredniku, pokazuje da ie ta inteligencija jaka i da ona nije samo šačica neznatnih ljudi. Sjajno svjedočanstvo o tome dao je božični broj »Istre«, pun priloga iz političkog. ekonomskog i kulturnog života Istre. Pun ozbiljno i seriozno pisanih članaka, beletristike i priloga lijepih istarskih in-teiekata bilo slovenačkog ili hrvatskog pie-mena. U cjelokupnoj božičnoj zagrebačkoj štampi »Istra« bez sumnje, zauzima najuglednije mjesto. Ona svom sadržinom, čija je prednost da je raznolika, a opet da kroz sve to provejava iedan duh i jedna misao, pa izborom priloga, što je opet pohvala njenom uredniku, pretstavlja jedan bogat i dragocjen almanah intelektualnog rada istarskih emigranata. Nijedan članak, koji je ušao u ovaj božični broj »Istre«, nijedan pa ni onaj najmanji prilog, ne kvari harmoniju cijele sadrži n e a nema nijedna riječ prigovora uredniku da je u list uvrstio ma bilo što na čemu bi karakter ovog reprezentativnog broja štetio. I jedini bi prigovor bio taj: Trebalo je svakako Izdati božični broj »Istre« uistinu u obliku almana-h a. Ovako, bar se nama čini, njena bi vrijednost bila trajnija i sačuvala bi se. Oblik knjige kao da se uvijek duže čuva, no novina. Oblik almanaha dao bi toj sadržini. iznesenoj u božičnom broju »Istre« značajniji biljeg. Ali zahvaljujući spremnosti njenog urednika i znajući tehničke poteškoće, naročito u spremanju listova velikih opsega i reprezentativnog karaktera kao što je taj broj »Istre« — ona nimalo ne gubi na vrijednosti, nego je, štaviše i dobiva. * Ne možemo se zadržati na svakom prilogu »Istre«, da ga prikažemo, pa bilo to i samo u nekoliko riječi. Preobilan je to materijal i mnogo bi se imalo reći. Od priloga političkog karaktera spominjemo dva članka mladog publiciste D. Šepića, koji se u »Istri« već istakao svojim poznatim intervjuima s vodjama antifašističke propagande u Francuskoj. U božični broj »Istre« dao je dva priloga. To su : Mussolini diplomata, prikaz knjige Gaetana Salvemenija; te: Fašizam i manjine, članak koji mi smatramo jednim od najboljih priloga cijelog ovog reprezentativnog broja. Od ostalih priloga iz istog područja spominjemo: Francija in Italija od Gr. S. J.; Sukob dviju rasa, italijanska načela o Julijskoj Krajini, opširan i značajan članak Blaža Zuccona; Naše zgodovinsko pravo; Nacionalna prošlost Rijeke od M. Maži č a i dr. Od kulturno historijskih priloga ističu se članci braće Rojnića, Ante Rojnić, novinar, iznio je nekoliko veoma zanimljivih detalja iz života dra Sedeja, vadeći ih iz korespondencije ovog plemenitog goričkog nadbiskupa, što je pokojnik vodio sa svojim prijateljem drom Primožičem Mate Rojnić, profesor iznio je u članku Stari talijanski pisci o Slovenima u Istri, tri lika: Pape Pije II, Tommasina, biskupa novigradskoga i Naldinija, biskupa koparskog, njihova ispravna mišljenja o slavenskom življu u Istri I Dalmaciji. Nikola Pajalić piše o Ber.-e-ču, Kumičićevu gnijezdu; Zvane Kastavac donosi uspomenu iz Istre Kad je »Gubernija« Istra čekala Ruse. Jakov Mikac piše o narodnim običajima u Istri. Zanimljiv je članak dra Lava Čermelja Narodne manjšine v starih pokrajinah Italije 1 dr. Literarne priloge dali su mnogi slove-nački i hrvatski književnici Istrani. Tako Drago Gerwais, Ciril Kosmač, Tone Peru-ško. Karei Širok, Alojz Gradnik, Vladimir Nazor, Viktor Car Emin, Antun Bonifačić. Bogomir Magajna, Rikard Katalinić-Jere-tov, Albert Širok i dr. Naročito se ističu čakavske pjesme Mate Ba-o t e (pseudonim), koji je već prvim svojim pjesmama, štampanim u »Istri« skrenuo na se pažnju. Pjesma Moj Otac ide u red njegovih najboljih pjesama. Za Matu Balotu rekao je, prikazujući njegove pjesme u »Istri« pred nekoiiko mjeseci pisac tog prikaza izmedju ostaloga i slijedeće: Balota nije ispjevao mnogo pjesama, ali tim svojim premda malim brojem pjesama, on je postao jedan od naših najboljih istàr-skih čakavskih pjesnika, najsnažnijih i najuvjerljivijih. Njegove su pjesme vjerne i realne, on ne pada u romantičnost, on ne so zopet preživeli lep in prijeten večer ter pokazali društveno prizadevanje v vseh smereh I udeleženci kot člani razhajali v zavesti, da I pjeva banalne tužaljke s namještenim sti- hovima. Ne. On pozna svoj narod, svoju zemlju, on zna njegovu dušu, njegovo re-zonovanje, njegove boljke i ekonomsko so- cijalne uslove za opstanak. On ne pjeva kroz prizmu starog romantičnog patriotizma i zova na odmazdu. Mate Balota je duboko socijalan, on je ogorčen na nepravdu ljudsku, ah ta niepova ogorčenost nikada ne prelazi granica. Čak ni u jedinstvenoj mu pjesmi, najboljoj uopće, koju je nazvao prosto jednostavno »Koza«. Koliko ima značenja u toj pjesmi i koliko ona veli. Ta je pjesma impresivno snažna, socijalno duboka. ona je tako jedinstveno izražena, da joj je mjesto u svakoj našoj antologiji. Mate Balota je pjesnik Istre, koja ne umire, zemlje, koja strpljivo traje svoje mučne dane i s velikom i pozitivnom vjerom u sebe, u svoju svijest i snagu očekuje bolja vremena i povratak one njene djece, koja su je silom prilika ostavila i krenula novim putevima i novim svijetovima. I ovim svojim najnoviiim pjesmama potvrdio je Mate Balota ono, što je o njemu pisac gornjeg citata kazao. Osim spomenutih članaka i radova donio je božični broj »Istre« veliki broj manjih i nepotpisanih. Sve u svemu Istarski su emigranti pokazali svoju intelektualnu jakost, svoju snagu. A ta je, kako to pokazuje ovaj reprezentativni broj njihovog lista, na lijepoj visini. V. K. »NOVOSTI« O NAŠEM LISTU. O božićnjem broju »Istre« je naročito topla recenzija izišla u zagrebačkim »Novostima«. u kojoj je poo naslovom »Doku-menat kulturne snage i nacionalnog raison d’etre« rečeno i ovo: »Božični broj »Istre«, glasila Saveza ju-goslovenskih emigranata iz Julijske Krajine jeizašao na četrdesetak stranica velikoga formata »Novosti«, s obiljem članaka, resama, sa sadržajnom kronikom i mnogo slika te portreta pojedinih autora. Cijena mu je samo 2 dinara po komadu pa ne bi smjelo biti nijednog našej inteligenta koji taj snažan dokumenat kulturne snage i naciio-nalnog raison d’etre našega naroda u Istri, Primorju, Goričkoj i Trstu n bi imao u ove božićne praznike na svome stolu Ako se uzme u obzir, da taj razmjerno mali dio naroda imade toliko izvrsnih kulturnih radnika i pjesnika pisaca, naučenjaka * ostalih intelelektualaca sasvin je nerazumljiva ona uzaludna težnja baštinika velike kulture nekadašnjega rimskog imperija da izbrišu tragove te slavenske kulturne potencije na tlu, koje je nepravdom nerazmiera u momentalnoj snazi dviju susjednih država potpalo s onu stranu granice. Neka uzme u ruke zaslužni prevodilac naših književnih djela na talija,iski jezik g. Umberto Urbanac-Urbani 1 rekne talijansitoi javnoirti poput velikoga Goethea za Napoleona: »Uzmaknite s mačem i ognjem i manite se uzaludna posla!« Jar u tih 26 velikih članaka i oko četrdeset pjesama crtica i manjih sastavaka pored obilne kulturne krožnike, živi taj naš kraj onim dubokim slavenskim osjećajem koji nikada ne će izginuti. Imena Car Emiri, Nazor, dr Ćok Ka-talinić. Igo Gruden, Bogomir Magajna, Ante Dukić, Rojnići itd- pored mnogih drugih, koji se iz shvatljivih razloga moraju kriti iza pseudonima, i njihovi radovi, pisani što-kavštinom, kajkavštinom 1 čakavštinom, hr-vatsko-srpski i slovenski, n tom božićnjem almanahu, daju puno pravo na svako priznanje i pohvalu. ANTIFAŠISTIČKA ŠTAMPA O NAŠEM LISTU. Često se fašistički listovi osvrću' na naše pisanje, citiraju nas ili napadaju. U posljednje vrijeme naročito je bijesno nastupio protiv »Istre« puljski »Corriere istriano« Ah i antifašistička talijanska štampa prati pisanje našega lista, prenosi naše vi-i®s.t!.i Izražava se često sa simpatijom o »Istri«, lako je na primjer organ antifà-štzma u Braziliji »L’ Italia«, koji izlazi u S. Paolo, u svom broju od 10. decembra domo jednu bilješku o našem listu, u kojoj kaže: »Istra« je organ borbe jugoslavenskih emigranata iz Julijske Krajine. Štampa se u Zagrebu, a posvećen je specijalno obrani interesa jugoslavenskog pučanstva pod Ita-lijom. Ali pored ove zadaće »Istra« ima još jednu: ona se oštro bori protiv fašističkog terorizma i objavljuje grozote i zločine, koje fašizam vrši. Ovakav stav »Istre« izazvao je fašističku štampu, a naročito tršćanski list »Piccolo«, organ brodovlasnika i industrijalaca koji su bili do 1918 pokorni volji Austrije. »Piccolo« je svojim trivijalnim rječnikom napao »Istru«. — »Istra« širi iz Zagreba po čitavoj srednjoj Evropi glas o patnjama i mukama, koje nanosi narodu fašizam, pa je zato na-redjena i organizovana od hijerarha u crnoj košulji hajka, da bi se otkrila vrela informacija, iz kojih dobiva »Istra« vijesti 1 dokumenta o dogodjajima, koji služe na sramotu fašizma. Ali do sada Mussolinijevi špijuni nisu uspjeh da otkriju ništa, pa »Istra« nastavlja da iznosi i dokumentuje ono što se dogadja pod fašizmom...« Inače »Italia« donosi u istom broju opširan članak o slučaju goričkog svećenika Filipa Terčelja, koji je bio uhapšen i zatvoren. Donosi 1 njegovu sliku. »ITALIJA IN JUGOSLAVIJA« »Sevodrtja«. ruski list ki izhaja v Rigi, ie v številki dne 12 t. m prinesel članek »Konflikt med Italijo in Jugoslavijo« povodom trogirskih dogodkov in ob tej priliki govori o postopanju Italijanov z našo manjšino v Julijski Krajini. List piše v zelo simpatičnem tonu za na« POSLJEDNJE VIJESTI RASPADANJE FAŠIZMA Najviši Mussolinijevi doglavnici bježe preko granice — Poslije Tur alia pobjegli su Cristird i Scorza — Hitno zasjedanje velikog fašističkog savjeta — Kriza vlade zbog krize u stranci NAŠI U BEOGRADU Trst, 5 januara. U Italiji se posljednjih dana redjaju dogodjaji, koji jasno svjedoče da se n fašističko] stranci spremaju vrlo ozbiljne stvari. Ovog puta ne radi se samo o nezadovoljstvu odozdo, nego o otporu odozgo. Najviši fašistički funkcionari počeli su se odupirali dosada uobičajeno] slijepoj pokornosti Mussoliniu. Bijeg bivšeg glavnog sekretara fašističke stranke Tu-ratia bio je, kako svjedoče najnovije vijesti, samo početak 1 prema svim znacima sprema se nešto veliko. Jasno se još ne može razabrati o čemu se radi, ali prema mjerama koje je vlada poduzela posljednjih dana, može se zaključiti, da je situacija vrlo ozbiljna. Bijeg Turatia nastoje vlasti još uvijek uporno prikrivati. Fašistička štampa koja je inače vrlo glasna, sada o svemu tomu šuti. Ako se uzme u obzir, da je fašistička štampa direktno podredjena vodstvu stranke, onda je to samo dokaz, da su vijesti o bijegu Turatia istinite. To svjedoče i razne druge mjere. Fašistička vlada izdala je svim potčinjenim vlastima stroge upute, kako bi spriječile daljnje pokušaje bijega nezadovoljnika i otpornih fašističkih prvaka u inostranstvo. Na Rijeci, Trstu i svim drugim pograničnim gradovima pojavile su se cijele čete fašističkih policijskih agenata, milicionera 1 karabinjera. Dozvole za putovanja u Inostranstvo obustavljene su za cijelu državu, te se ne i/davaju ni u najhitnijim slučajevima. Cijela liburnijska obala sve do Opatije i Mošće-uice nalazi se pod najstrožom paskom» a uz obalu patruliraju lake krstarice i torpedo-razarači koji zaustavljaju svaku barku te Je strogo pretražuju. Naročito se pazi na ribare da se ne bi pod krinkom ribara skrivao koji fašistički bjegunac. Isto tako su na svim ostalim granicama Italije od utorka u veče pojačane sve straže, tako da ne bi mogao n] miš neopaženo preći preko granice. Na svakih 20o metara postavljena je patrola karabinjera i milicionera, a u »opasnim« predjelima straže su porazmle-štane još gušće. Na Rijeci i Trstu sinoć su se proširile vijesti, da su se za Turatievim primjerom poveli sada još i drugi ugledni fašistički prvaci. Medju bjeguncima nalazi se i bivši pretsjednik vtnrednog fašističkog tribunala fašistički general Cristini. koji Je pored ostalog oretsjedavao i poznatom puljskom i tršćanskom procesu u kojima su Gortan i drugovi bili osudjeni na smrt. Cristini je lanjske godine došao u konflikt sa Mussolinijem i ostalim vodstvom fašističke stranke, jer je vjerojatno Ipak došao do uvjerenja, da rad fašističkog tribunala nije dostojan civilizovane države. Zbog toga bio je Cristini lišen svoga mjesta. VEROUK V MATERNEM JEZIKU Znameniti U fašističkim krugovima sumnja se da je bio u dogovoru sa Turatiem i da će i on pokušati pobjeći u inostranstvo. Medju ostalim vidjenim bjeguncima nalazi se 1 fašistički pokrajinski sekretar Karlo Scorza, koji je bio jedan od najintimnijih prijatelja i saradnika Turatia, te je po njegovim uputama vodio fašističku stranku u Brescl-L Zbog toga došao je u nemilost kod Musso-linla te je I on bio svrgnut. Pošto se više puta nepovoljno izražavao o Mussoliniu, zadesila ga je ista sudbina kao 1 sve ostale otporne funkcionare. Sada je i Scorza nestao, a fašističke vlasti na Rijeci 1 ne taje, da su sve mjere, poduzete posljednjih dana, u vezi sa ovim dogodjajima. Fašisti hoće pod svaku cijenu da spriječe bivšim fašističkim vidjenijim ličnostima, koje dobro poznaju sve zakulisne stvari fašizma, bijeg u inostranstvo, jer znadu da bi to moglo imati za fašistički režim katastrofal-posljedlce. K svim ovim brigama fašističkog režima dolazi sada još i teška flnansijska kriza. Porezi se utjeruju najbezobzlrnije, te su prinudne prodaje na dnevnom redu. Sve ovo izaziva u Širokim masama nezadovoljstvo, pa je u raznim mjestima Italije došlo do otpora koji su fašističke vlasti morale oružjem ugušiti. Sada vlada u njihovim redovima još veća zabuna I strah, da se ne dozna za prilike u vodstvu stranke. Zbog toga pokušavaju vlasti da se domognu svih bjegunaca, prije nego bi mogli da organi-zuju veći pokret, što im očigledno, zbog raspoloženja širokih masa, ne bi bilo teško. Postojna, 5 januara. Posljednjih dana pooštrena Je kontrola na granici. Sve putnike potanko pregledavaju i ko je imalo sumnjiv, zadržava se na stanici. NarO' čito se strogo pazi na to, da ne udje u Italiju ni jedna strana novina koja bi javljala o prilikama u fašističko] stranci | o bijegu fašističkih prvaka. Straže uzduž granice sve su pojačane. Rim, 5 januara. Za utorak 10 o. mi. sazvano je vanredno zasljcdanje velikog fašističkog savjeta da raspravlja o posljednjim dogodjajima u fašističko] stranci te da stvori zaključke o daljnjim mjerama. Istovremeno pozvani su u Rim svi pokrajinski fašistički sekretari. U fašističkim se redovima priča, da će u stranci biti Izvršene opet velike promjene. Mussolini smatra da je veliki dio sadašnjih vodećih fašističkih funkcionara nepovjerljiv te ih namjerava izmijeniti. Stara fašistička garda koja je saradjivala kod pohoda na Rim sada je većim dijelom u opoziciji protiv Mussolinija. Priča se čak 1 to, da su | neki ministri upleteni u ova] otpor u stranci, te da će I u samoj vladi biti izvršene velike promjene. U FOND ISTRE profesor kat. cerkveneca. prava na monakovski univerzi dr cicmnann je nedavno priobčil v bavarskem duhovniškem listu razpravo o veronauku in materinščini v luči cerkvenega prava. Stvarna razprava je v cerkvenih in manjšinskih krogih vzbudila obilo zanimanja. Priobčujemo jo v izvlečku: Dušno pastirstvo v župniji izroča cerkveno pravo župniku in od škofa mu pri-uanim pomočnikom. Pastirstvo mora biti notno pod župnikovim vodstvom. Bistveni v6 ,;"ieK,oveKa delokroga ie versko pouče-venje odraščenih in otrok. Glasom cerkvene postave (c. 464) VT? naetVi!ltDravico in dolžnost, da izvr-suje pastirstvo v polnem obsegu in taisto lahko zabrani vsakemu fujemu duhovniku. Njegova naloga je (c. 1330) deliti otrokom pouk za prvo spoved, sv. obhajilo in birmo m uh poučevati v ostalih resnicah, slasoui c. 13 mora župnik pouče-'afi odraščenc »sermone an corum captum accomodato», to ie v heseril ki jo ljudstvo razume in mu je do-mača. Ta vedno upoštevana postava velja v se večji meri za poučevanje otrok. Z’otrokom naj se govori v besedi, ki sega do njegovega srca in razuma in nikakor v tuii nerazumljivi besedi. Cerkveno pravo proglaša naravno pra-■ 'co za božjo, katere se ne sme nikdo -. , . dotakniti. jurn sedaj vladajoči papež Pii XI. je ne-uavno izjavil škofu v Osnabriicku, da ima-o verniki naravno in nadnaravno pravico, S *6 iim deli verouk in vrši dušno pa-v maternem jeziku. Sveta in ne aotaKijiva je otrokova pravica, da govori z pogoni in o Bogu v jeziku, ki si ga je Pimeli od matere in ki ga govori narod, Kateremu pripada, he materna beseda pride, iz srca in gre k srcu Beogradska »Politika* (praveći anketu o došljacima u Beogradu) piše: U Beogradu postoji udruženje emigranata »Istra—Trst—Gorica*. Iako su ovi emigranti u velikoj većini Slovenci, te smo ih mogli podvesti pod rubriku o Slovencima, donosimo zasebno razgovor sa pretsedni-kom ovoga udruženja g. Albinom Radiko-nom, inspektorom Ministarstva poljoprivrede: Tri hiljade u Beogradu Na teritoriji Uprave grada Beograda živi otprilike pet stotina emigrantskih familija sa okruglo tri hiljade duša iz neoslobođenih krajeva Julijske Krajine. Najveći broj potiče iz same Istre a ostatak iz Trsta, Gorice, Rijeke i Zadra. Po zanimanju zauzimaju sve moguće položaje, od zemljoradnika, pa do viših činovnika i advokata, lekara, i tako dalje. Veći deo emigranata koncentrisao se u predgrađima. To su uglavnom stručni radnici u raznim državnim i privatnim radionicama. U samom gradu stanuju činovnici, advokati, trgovci i samostalne zanatlije. Iz Istre, Trsta i Gorice doneli su emigranti svoju težnju za organizacijom, koja je sačuvala isti karakter koji su ova udruženja imala u staroj postojbini, to jest opšte udruženje emigranata, bez obzira na sta-lešku, političku, versku i plemensku pripadnost. U Beogradu postoji udruženje emigranata Istra—Trst—Gorica, koje živi uspešno već nekoliko godina. Njegov glavni cilj je pomaganje emigrantske sirotinje, jačanje narodnog duha a naročito borba da naj-elementarnija čovečja prava dobije naša slovenska manjina u Italiji. Šezdeset hiljada u Jugoslaviji Takva udruženja ne postoje samo u Beogradu, već i u ostaloj državi, a i van njenih granica, naročito u Francuskoj, Južnoj i Severnoj Americi. Ukupno tih emigranata u Jugoslaviji ima preko 60.000 a u ostalim delovima sveta (Egipat, Francuska, Belgija, Amerika, NemaČka) preko 40.000 duša. To znači da je jedna šestina celoga jugoslovenskoga naroda tamo morala da pod pritiskom tuđe vlasti ostavi svoje domove. Pritisak se vrši ne samo političkim sredstvima već i ekonomskom, specijalno poreskom politikom, tako da je narod prisiljen da se seli, i broj emigranata u našoj državi od dana na dan raste. Istom onakvom ljubavlju i preduspret-Ijivošću kao u Ljubljani i u Zagrebu, primljeni su naši emigranti i u beogradskoj sredini. To je u toliko razumljivije, što su po mentalitetu, a znatnim delom i po krvi i narodnim običajima, veoma srodni istočnom delu našega naroda. To važi u prvom redu za Istrane. Uglavnom su emigranti kao stručni radnici i kao savesne zanatlije svuda dobro viđeni, i znatan deo uspeo je da u Beogradu obnovi svoju egzistenciju. Međutim, privredna kri za, koja je pogodila i Beograd, otežava uposlavanje novih pridošlica, a znatan broj naših zemljaka koji su do sada bili uposleni izgubili su u poslednjoj godini svoja mesta. Moramo naglasiti da se Beogradska opština uvek i najpreduspretljivije odazivala molbama našeg udruženja za uposlavanje izbeglica i da su kako ranije uprave tako i sadašnja opštinska uprava pokazale duboko razumevanje za potrebe našeg življa. Naši zemljaci uživeli su se u beogradski ambijent potpuno, i njihova deca ne mogu da se razlikuju od domorodaca. Ima Srbijanaca koji su uzeli naše Istranke za žene, i obratno. Razlika u vezi ne igra nikakvu ulogu, a da ne govorimo o nekim plemerr skim razlikama. Istra pretstavlja etnografski Jugoslaviju u malom. U Istri su zastupane sve vere sem muslimanske, glavna narečja sva bez izuzetka. Karakter Istrana pretstavlja znatnim delom sintezu celo-kupnog našeg naroda, a pošto ne postoji nikakva jača plemenska svest, naš se na rod prilagođava u Jugoslaviji svakoj oko lini i spredini. Surađuje u javnom životu i štiti interese kraja, u kojem se ie nastanio. Zanimljivo ie da su naš; zemljaci Istre, Trsta i Gorice i u samom Beogradu uzeli inicijativu u svoje ruke za stvaranje Ova rubrika nastavlja se i ove godine pod I devizom: »Da bi »lstra< izlazila svakog tjedna re- ! dovilo u normalnom formatu«. Biljeiimo ova nova imena plemenitih da-1 rovatelja: N. Žugelj, Dravlje Dm Jugosl. čitaonica, Kastav, Srdoči Din Ante Vojak, Oroslavje Din Dr. Dinko Trinajstič, senator, Vrbnik Din ioo.— \ Sirotić Josip, učitelj, mjesto vijenca na grob pole. oca Din 100,— Jedrlinič Tomo, učitelj, Ljubljana Din 20.-Smuc Lojze, tajnik Gremija trgovcev, Ljubljana Motika Josip, Krk, Zđun'aič Mileva, učit., Skoplje Filalo, Zagreb, za rasprodane blokove za fond lista N. Zagreb Kjuder Karol, Maribor Radoševič Sime, Zagreb Dr. VelčiČ Petar, odvjetnik, U prijašnjem broju objavljeno Din 12.320.50 Vkupno Din 12.812.501 * frl:v. B7JEI sokolskih društava, da sarađuju sa,.staro-sedeocima u svim akcijama koje su Im pristupačne po njihovom položaju. Ma da su u Beogradu našli drugi zavičaj ii naišli na okolinu koja im u svakom pogledu izilazi na susret, naši Istrani, Goričani ; Tršćani puni su nostalgije za svojim kršom, i najsrećniji su kad u užem krugu mogu da sebi dočaraju prošla vremena u Julijskoj Krajini. Ubeđenje emigranata iz Julijske Krajine Istrani, Tršćani i Goričani bili su od pamtiveka graničari našega naroda i borili se u zbijenim redovima protiv napadaia ekonomski jačeg tuđina. Italijani nisu pravili nikakve razlike između Slovenaca, Srba, Hrvata, Ceha, Poljaka i Rusa. Svi su im bili jednako mrski »Slavi«, i glavni posao im je pod Austrijom bio dostavljanje austriskim policijskim vlastima, da su to Svesloveni, Rusi. Samim tim stvorena je jedinstvena slovenska nacionalna svest, i zbog toga vrlo je teško našim zemljacima uživeti se u plemenski mentalitet našega naroda. Njihova je težnja stvaranje kulturne zajednice, kulturno jedinstvo u Jugoslaviji, i radi toga vrši se vastitanje dece na toj širokoj osnovi. Deca znaju i slovenačk; i srpsko-hrvatski jezik, sa jednakom ljubavlju čitaju i srpske i hrvatske i slovenačke pisce i pesnike, i nema zabave na kojoj se ne bi recitovale pesme i jednog, i drugog i trećeg dela našega naroda. Zbog toga se u Udruženje Istra—Trst —Gorica primaju pored emigranata i Srbi, Hrvati i Slovenci, i veliko je zadovoljstvo našim Primorcima kad mogu na svojim zabavama registrovati jako učešće starih Beograđana i kad mogu da konstatuju kako smo srodni ne samo po političkim težnjama već i po načinu života i narodnim običajima. Naš narod je, doduše, skroman i realan, ali ipak u duši svakog Istrana živi ubeđenje, ako ne i ambicija, da ie on pozvan da bude posrednik između pojedinih plemena u Jugoslaviji, i da će Jugoslaviji biti dobro kad u njoj pobedj ideja ne samo jugoslovenske, već sveslavenske nacionalne svesti«^ ______ ZANIMIVA ITALIJANSKA STATISTKA Trst, 26. decembra. Te dni so objavili vsi italijanski listi statistiko inozemcev, ki stalno prebivajo v Italiji. Nanaša se sicer na ljudsko štetje, ki se je izvršilo lam 21. aprila, ker izkazuje obenem tudi prirastek odn. odpadek v številu inozemcev v primeri s številkami ljudskega štetja od 1. decembra 1921. leta. Dočim so leta 1921. našteli v vsej Italiji 110.440 stalno nastanjenih inozemcev, so jih našteli I. 1931. 132.430, torej za 21.990 več kot jih je bilo pred desetimi leti. Najznamenitejši pojav pri tej statistiki — številke se navajajo po starih pokrajinah, ne pa po sedanji upravni razdelbi, »provincijah« — je pač dejstvo, da je v 13 pokrajinah število inozemcev porastlo in samo v treh pa padlo. Med temi tremi pokrajinami sta ravno oni obmejni pokrajini, ki sta prišli šele po vojni pod Italijo in sta naseljeni s tako imenovanim »drugorodnim« prebivalstvom. Jugosloveni in Nemci, namreč »Julijska Krajina in Zadar« in pa »Tridentinska Beneška« (južni Tirol). V Južnem Tirolu so leta 1921. našteli 25.405 inozemcev, v letu 1931. pa samo še 15.715, torej 9690 manj. V Julijski Krajini z Zadrom pa je bilo 192J. leta 30.466 inozemcev, a leta 1931. so jih našteli 25.781 in se je torej njihovo število zamanjšalo za 5941. Kdo so bili ti inozemci, ki so se izselili v teku zadnjih desetih let iz teh dveh pokrajin, in zakaj so se izselili? Odgovor na to vprašanje je pač lahek. Bili so Nemci in Jugosloveni. poslovni ljudje, ki zaradi svoje narodnosti niso mogli ali pa niso hoteli ostati še dalje na sedal italijanskih tleh, ker so jim italijanski neslužbeni in službeni krogi delali neprilike in ovire, samo da bi jih čim prej odrinili čez mejo Bil je pa med njimi gotovo tudi še kako pripadnik drugih narodnosti, ki mu je propadanje poslovnega življenja v teh novih talijanskih pokrajinah onemogočilo obstanek, pa se je izselil. Pa je padlo število inozemcev. Narucujte DŽEPNI KALENDAR EMIGRANT ZA GODINU 1933 Poslužite se našom narudžbenicom koja j« odštampana Iza ovog oglasa na Idućoj strani dolje. Uprava lista „ISTRA", Zagreb MASARYKOVA *8a ZADAĆE NA ŠEGA ŠPORTA USPJESI ŠPORTSKOG KLUBA »ISTRA« U NOVOM SADU 1/. i lij decembra novosadski klub »15-IRA'v športska sekcija društva »ISTRA«, proslavio je na najdostojniji način ime Is-' tre, kojim se ponosi U ta 2 dana odigrane su pellame utakmice za pehar S. K. «Gra-djanski«, u kojima su učestvovala 4 izabrana Kluba. Već prvog dana sreli su se . ISTRA« i »Gradjanski«, »Istri« nakon vrlo lijepe i kombinatorne igre, koja se mno go svidjela publici, koje je bilo oko lOOCt uspijeva da odnese prvu pobjedu, tukavši »Gradjanskog« sa 5:0. Tom pobjedom dolazi »Istra« u finale. Istog dana igraju nsrješeno »Slavija« i »Makabi« (1 : 1). u finale dolazi »Makabi«, nakon bačene kocke. 18. decembra, odigrana je finalna utakmica za pehar, koja je privukla još vi še publike. Nakon vrlo lijepe igre »Istra« uspijeva da tuče »Makabi« sa 5 : 1 i time osvaja srebrni pehar. 0 samoj igri nije potrebno opširno govoriti, dovoljno je kad se kaže, da je ona bila na visini. Igrači svi redom jedan bolji od drugoga, dali su sve od sebe, svijesni da igraju za »Istru«, i svojim požrtvovanjem i ustrajnom borbom uspijevaju da tuku Klubove, koji stoje na prvim mjestima u tabeli. Za vrijeme te borbe, »Istra« je bila apsolutni gospodar terena i nije dala protivniku da se snadje. Nastup »Istre« u svojim novim plavo-bijelim dresovima sa grbom u kojem se isticao poluotok Istre, izazvali su udivljenje kod brojne publike, koja je sa oduševljenjem pozdravljala svaku pobjedu »Istre«. O toj pobjedi donijeli su mnogi listovi opširne izvještaje i sa simpatijama komen-tarisaii uspjeh »Istre«. Na samom terenu još prije svršetka igre, kad se vidjelo, da će »Istra« odnijeti pobjedu publika je oduševljeno klicala Istri, a kad je bio kraj, oduševljenju i poklicima nije bilo prestanka. Igrači, uz pratnju mnogobrojnih navijača prošli su gradskim ulicama pjevajući rodoljubive pjesme, i kličući jugosloven-skoj Istri, što je gradjanstvo gromko prihvaćalo. U sportskim krugovima takodjer je ova pobjeda »Istre« uzrokom komenta-risanja i mnogi pretstavnici novosadskog športa su izjavili da bi se »Istra« sa svojom momčadi mogla mjeriti sa ma kojim novosadskim prvorazrednim klubom. Na-ravski, poslije ove pobjede proriče se »Istri« lijepa budućnost. Sutradan nakon igre proslavljenà je ova lijepa pobjeda na banketu u »Ddl-matinskom Podrumu«, gdje je »ispijen pehar«. Banketu su uz Upravu Kluba i igra-če-pobjednike prisustvovali i predstavnici štampe, Novosadskog Nogometnog Podsa-veza i brojni prijatelji »Istre«. Palo je I više zdravica, a najdublji utisak ostavio je govor pretsjednika g. Laze Ljubotina, (Istranina iz Peroja) koji je istakao, da »Istri« nije samo svrha da prima i daje golove i pehare već da imenom Kluba, koje nosi. širi kult one napaćene Istre, za koju treba da se borimo u Svim pravcima, na svakom mjestu na svakom koraku. Današnjim danom smo dokazali da smo na pravom putu i treba da tako nastavimo. Zatim je govorio i g Vojislav Matič, novinar i saradnik »Vremena«, koji je svojim oduševljenim patriotičkim govorom na sve ostavio dubok utisak Poslije večere razvila se zabava, gdje se uz istarsku narodnu pjesmu klicalo jugoslovenskoj Istri 1 braći u ropstvu. Klicalo se i zarobljenom Tirolu, što je primljeno vrlo simpatično od strane neko-jih predstavnika njemačke narodne manjine, koji su se našli na toj proslavi Progovorio je i g. Dr, Wagner, liječnik Novosadskog Podsaveza, koji pozdravlja neoslobodjeni Tirol i Istru. Klubu želi i u buduće najbolji uspjeh Tek kasno u noć razišli su se gosti sa čvrstom voljom da u nedjelju osvoje i drugi »božični pehar« Podsaveza Drugog dana izložen je pehar u izlogu administracije »Politike« pred kojim se sakuplja svijet i komentariše ovaj zaista neočekivan al: zaslužen uspieh »Istre«. Športski Klub »Istra« postigao je do sada vrlo lijepe uspjehe i na zelenom polju a još više na narodnom polju, no ovaj uspjeh je jedan od najznačajnijih, koji valja zabilježiti. Ovaj Klub ne bon se santo za golove. kao što je i g pretsjednik nd-glasio, već i za pravednu stvar onog dijela našeg naroda čije ime nosi, a čiju stvar zastupa. Svojim nastupima širi Klub kult Istre i julijske Krajine ne samo u Novome Sadu, već 1 u bližoj i daljnjoj okolini, te će u historiji naše emigraciie i ime Kluba »Istra« u Novome Sadu biti označeno na vidljivom mjestu kao neumornog propagatora naše idele Ne treba smetnuti s uma da je Športski Klub »ISTRA« športska sekcija naprednog i agilnog društva »Istra« u Novome, Sadu, koja upotrebljava sve i služi se svim sredstvima, da naša stvar dopre u najšire slojeve ovdašnjeg pučanstva Klub »Istra« okuplja oko sebe ne samo emigrante već i ovdašnju omladinu, koja je već danas tako prožeta idejom naše .stvari da je za Istru pripravna žrtvovati sve. Uspjeh »Istre« prodro je i van Novoga Sada, te je medju prvima stigao Klubu i brzojav predsjednika našega Saveza g. Dr. Coka, koji čestita Klubu i zahvaljuje mu se u ime cijele naše emigracije na sjajnoj pobjedi, što je dokaz naših vrhna i našeg sigurnog napretka. Uvijek napred za našu Istru, završava g. Dr. Cok svoj telegram, koji je na našim redovima u Novome Sadu izazvao silno oduševljenje. M' se Dr. Coku najljepše zahvaljujemo na iskrenim i toplim riječima, te preko njega poručujemo cijeloj našoj emigraciji u Jugoslaviji, da na putu kojim smo pošli mi ne ćemo stati, već ćemo složno ići napred ka cilju, koji smo si potavili u zadatak. Barba Lujo. Savezni pretsjednik primio je od društva »Istra« iz Novog Sada slijedeći telegram: »Športski klub »Istra« osvojio srebrni pehar. Živjela »Istra« — Juričić«. Pretsjednik Saveza odgovorio je slijedećim telegramom: »Istra«, Novi Sad. Iskreno čestitam u ime cijele emigracije sportklubu »Istra« sjajnu pobjedu, novi dokaz naših vrlina, našeg sigurnog napretka. Uvijek napred za našu Istru. — Dr Cok. pretsjednik Saveza«. Svima rođacima i prijateljima čestitam SRETNU NOVU GODiNU sa Štovanjem Borić Nikola, Osijek IZVJEŠTAJ O STANJU MANJINA U EVROPI Evropski kongres manjina je godine 1929. zaključio, da izdaje izvještaje o položaju pojedinih manjina u evropskim državama Tako je izašla prva knjiga te iste godine, a sada »Dodaci godine 1932.« sa drugim podnaslovom »Manjine u državama Evrope«. U Franklurter Zeltung« izišla je recenzija te knjige U recenziji tog njemačkog lista se kaže, da je ona pravi manometar nacionalističkog pritiska, po kome svaki gospodujući narod u državi može vidjeti, da se grješke njegovih postupaka osvećuje na njegovim vlastitim sunarodnjacima u susjednoj državi — ako ih ima. U knjizi se po redu iznose podaci o položaju četrdeset mil'juna evropskih manjina, i to najprije u Estoniji. Letonskoj, Litvi, Poljskoj. Ćeškoslovačkoj, Austiiji itd. »Frankfurter Zeitung« osvrće se ua onaj dio, koji govori o našem narodu pod Italijom pa iznosi nastavljeno prisilno potali-jančivanje porodičnih imena Slovenaca i Hrvata 1931. je otstranjen zadnji ostatak slovenske i hrvatske školske obuke, te je mjesto toga na nek m mjestima u srednjim školama uvedeno učenje engleskog jezika Provode se mnogobroina progonstva i kon-finacije u mjestima stanovanja Potpore za prognane su snižene od 10 na 5 lira 4 decembra 1931. došlo je nakuii godinu i po dana istražnog zatvora 30 optuženih iz Julijske Krajine pred posebni sud u Rimu, koji je donio kazne od preko sto god na zatvora. 23. februara 1932 stajalo je pred istim sudom 13 Slovenaca radi navodnog umorstva jednog talijanskog financa. Same vlasti moraju priznati, da su pravi počinitelji uma-kli preko granice. Pa ipak su optuženi bili osudjeni na ukupno 330 godina zatvora. Jedan je optuženi u istražnom zatvoru poludio. Prefektura u Gorici je obustavila zadnji slovenski mjesečnik. Dva izdavača i štampar, koji su izdali u slovenskom jeziku vozni red sa naputcima za seljake osudjeni su svaki na četiri mjeseca zatvora. Otkako traje talijanska okupacija tih krajeva internirano je 27 svećemka, 18 uapšeno 89 izagnano iz zemlje, 9 uapšeno i prognano, 5 interenirano i poslije prognano. Sijedi knez biskup u Gorici Sedej bio je prisiljen da otstupi, te je protiv njegove izričite volje i volje stanovništva imenovan za njegovog nasljednika Giovanni Sirotti, za koga je slovensko svećenstvo u Kopru tražilo, da bude otstranjen iz biskupske gimnazije. iisisasonai S Kg« Breznikar i ■ Trgovina kave 1 čaja. - Vlastita ■ ■ elektropržiona 1 elektromlin za ■ mljevenje. ■ ZAGREB, ILICA BROJ 65 ■ Telefon 7657 ■ a« ■ ■ S a a a a a a a 8 7i ODLIKOVANI KROJAČKI SALON GOSPODU Vai/oe ZAGREB Mesnička ulica dr. 1. Telefon br. 74-43 VELIKO SKLADIŠTE NAJMODERNIJIH PRVORAZREDNIH ENGLESKIH ŠTOFOVA f 8 i ime i prezime Zanimanje Mjesto Z. pošta TVORNICA KNJIGOV. PLATNA JOSEF KOHORN i BRUDER, BRAUNAU (Čsr.) DOBAVLjA SVE VRST KNJIGOV. PLATNA KAO: KALIKO, GRADL, ECRUDA, SHIRTING, PLATNO za PROTOKOLE, HEFTGAZ itd. QENERALNO ZASTUPSTVO: NIKOLA EINZIG prije L. GRLIĆ i DRUG DEŽELIĆEVa 74 H. - ZAGREB - TELEFON BR. 29-61 Ovdje odrezali NARUDŽBENICA kojom naručujem od uprave lista „Istra" u Zagrebu džepnog kalendara „Emigrant" za godinu 1933. à Din io*— po komadu, ukupno Din , , koju Vam sumu danas šaljem sa Vašom | ček. uplatnicom br. 36789. Roglnžite_se_ga našom čekovnom uplatnicom broi__)62^jLjig.l.M možete dobiti m sv hoi pošti