Deset godina smrti — tren večnog života! Originalni drrorej slika ra - grafita ra E, Justina, C/ubl/ana E. GANGL; Bral dr. Ivan Oražen — Soko I čovek Iz gpvora na žajobnom zbc*ru 13. marš la 1921. god. u Narodnom domu u Ljubljani posle sprovoda. Na šiirokoj, dugoj cesti, koja se vije iz prosilosti u sadašnjost, iz sa-dašnjositi u buđućnosfj žare erveni cvetovi kao da su izrasli iz vruće krfvi srca. U cveto vima je život i snaga, zdravlije i lepota, vnlina i plemeni* tost. Na gornjem 'kraju, u sredini, dole, levo, desno — svuda i u vek, u tom nikad mimom i nepresitance gibi-vom moru ervenih cvetova života i snage, zdravUja i 'lepote, vrline i p'e# meniitosti stoji on. naš brat starosta — (dr. Ivan Oražen! U doba 'kada je Sokolstvo do dubine postaDo svesmo svoje p-reporo* dilačke i do narodne samobitnosti i savesti vodeče uzgojne i kulturne za-dače, slobodna volja našeg članstva uzdigla je brata Oražena na vodeče mesto u našim redovima — i sa ponosom ovio je preko junaikih grudi 'kobojku — vanjski znak starostova* n ja. »Mavrica na tri pramence« (Du-ga u trt ipramcna) prelila je i p-re:o* pila na Sokotokom saboru u Novom Sadu na Vidov dan 1919. godme svoje boje iz stovenačke užine u ši* rinu i sveopsežnost dritovne zastave. Pa to je bika samo vanjsika, vidt’jiva promena na Oražcnovim grudima. Unutra, u duši, naše mu je ujedinjc* nje živelo več davno — tamo od za* losnih i veselih dana njegovih mladonačkih godina! Ozbiljnošču eoveka, koji je do-zreo u žestokoj borbi života, latio se svog sokolovanja. Vodilo ga je Tyr* še-vo načelo, kojim je Sokolstvu udah-nuo životnu snagu i nepobedivu moč. naime načelo- da Sokolstvo nije osno* vano za stranke, več za čitav narod. Sokolstvo nije promemljivo kao što su promeniljivi politički ili kuilturni nazori, več je večito istinito te tako ve* fičanstveno i visoko stoji nad svim savremenim sporovirna! — Sokolstvo je svenarodna organizacija, zato ne može da služi nijednoj političkoj Stranci il'i staleškim organizacijama. Samo je narod temelj eeloj kulturnoj, politi' Jkoj i gospodarskoj organizaciji, zato Sokolstvo mora biti zajednička narodna svojina, da bi dobili i održali barem jednu vezu, koja če pojedino sastavme delove povezati u harmonično celtinu; da bi dobili jednu osovinu, oko koje če se kretati kolo sireče i dobrobit našeg narodu. Tako je žarila sva nutannjost našeg prvog saveznog starešine brata dr. Oražena u sjaju i toplini sokolskih kreposti1. Nebi bilo plemenitih dela. da nije plemenitosti u duši. Tyrševa ostavlština p'anula je u njemu svom s-vojom pobedničkom sna* fi'om i prežela celo njegovo mišlenjc i čiivstvovanje. Svaka njegova nvsao svaka njegova želja bila je posvečena, sreči naroda i domovine. Sam odre* kao se je svakog uživanja svake ras-koši, ugibao se je svakoj prilici koja je i malo si zal a preko granica skromnosti svesnog Sokola demokrate. Ukoliko je najviše bito moguče nje* govini materijalnim i moralnim sna-gama, bezuvetbo je stožio načelima eocijailnc p ra vednosti, da ublaži tnp* чепје i bedu sirotinje, ne samo da iztoči i uteši fizičke boli i rane, nego da i bolnim, ranjenim srcima poda ublažujučv i osvežujuči lek Njegova duša nije tražifa ništa takvoga, da bi zasitila pohlepnost individualnog egoizma, koji je njegova sokolska sa* vest potisnula daleko na stra.nu sa ravne steze njegove muževnosti- i ujegovog značaja! Svoje vlastite sre* c® kako- ju prikazujemo u svakodnev-no-m smislu, odludno se odrekao onog caisa. kad mu je zaktotva vekovne vernosti sokolskim načelima i. sokiol-ykom bratstvu naložila sveštenidku Požrttvovnost samozataju i usavrša* van.jc u dohro-m. lepo m i is"i-ni tom. * 8. II. 1869. I nebi bilo plemenitih dela, da u duši nije bito ljubavi, jer delo bez ljubavi kao zdenae jc, koji presahne u peskovitom tttu. 'I samo je jedna ljubav, koja se ovija oko dela Čovcka Sokola, sada kao mučeničlki venac, sada kao Ikruna pobedinika i vladara — a to jc ljubav prema domovini! 1 ova ljuba v brata dr. Oražena bito je dublja od mora i viša od naših gora i verna i> stalna d'o emog groba! Iz n>je nrikiipeto je i rodilo se sve, što jc btogotivortniog otvorenim rukama sipao medu braču i sesltre, kod čega nikad nije pitao, Ikaiko se z oves i što si, odakle si i kojeg si uveirenja. Ako je bi o pečat poštenosti! utisnut u tvoju dušu, slobodno si po* kucao na njegova vrata. Sto je bed* nija bila tvoja sudbina, ito bliže si sta* jao njegovom srcu. Sam dete bolesti, truda i suza, nosio je u svojim grudima botove s vi ju, jkao što je i už.iva o sreču u zajedničkoj sreči sviju i u za-jedmičlkom dobru napajao sc jediniom blagodati svoje iskrene duše. Sva deca iste majke domovine dobivala su od brata. Oražena toliko. f U. III. 1921. koliko jc mogao i znao da da, a mno* go puta i više, nego što bi s-meo dati. U toj neograničenoj domovmskoj ljubavi plamsato je jakim svotftom iskra humanJtcta, koja je njegovom karalkteru i pozivu dala izraziti: potez eoveka modernih nazora čovečanstva, a koja je ujedno dokazom sasvim na-cij!onalno*kiuJtu'rine misije SolkoNtva koje pored bratstva uzdižu i načeto jednakosti i stobode do višine na .jod* ličnije organizacije kulturnog Slovenstva 1 Nista više nije anrzco, do i; beš- misleno trošenje i uiniištavanje materija1 In ih i’ moralnih dobara, koje besa* vesno proždire ludo veseljačenje. Iz Sokoletlva hteo je da izgradi, spaso-nosnu branu protiv razuzdanosti, su* rovosti, uživanja nemorala i drugih mana i poroka naših dana. Jer če i narod biti slab, mekan i bolestan, bu* du li mu slabi, mekani i bolesni po* jedinci; a narod se diže do nesUučene jakosti, tio moralne veličine i do ma-teriijataog dobra alko je telesno i mo-rafino zdrav svaki njegov sastavni deo! Ljubav prema narodu uputila je brata Oražena do pravog sb vata n jr zadače sokolskog uzgoja Zato je Ibio Soko iz dubokog uverenja i sa čvr* stom verom da je Sokolstvo, za1 narod apsolutno potrebno, kako bi sa radom Sokolstiva izneli sive svoje nutannje bogatstvo na beli, veliki dan, i da narod niko ne voli, ko je neprijatolij So* kolsifva i ko protiv njega radi sa ko* jimgod sredstvima, raztozima i name* rama! U časovima samoče, kad sc je brat Oražem ugibao svetu i tonuo u svoje misli, želeo je sladak zagrljnj prirode i njezinih krasota. Kretao jo u gaj i. lug, 'koji dobroeudno i primaan-ljivo sklanjahu njegov beli dvorac. I tamo mu je misao na Sokofistvo mt-sao na dbmovinu. misao na našu mla* dež, misao na braču širom naše drža* ve i van njezinih granica bila verna ddbra pratilica. Razgovarao je s drve* čem i grmljem, koje je šaputato i šu* milo u milovanju povetarca; razgova* rao jc s ovečem ikrai puta, sHušao je-pesrne ptičjih žica. Sva duša, široko razotkriverna, podrhtavala mu jc u bujici božanskih užitaka, koji se u nju slevahu iz neiserpnog vrelca prirodnih tajna i lepota. Želeo je dignuti se1 u oblak neba., koji jc nad njim plovio ui nedoglednc daljine, gleda o- pred so-bom naš čudesni svet, njegovu mili-nu, vcličanstvenosr i bogatžSvo. Nje* gova ljubav u zn o sito mu je dušu za obtokom neba griila je svu našu zemljo u širini sadanjih granica razlevala sc preko njih sve do tamo. gde deq* našeg naroda još kuka u sponama le* denog, krutog tudinstva, 'letela je k severu i Ik istoku Slovenstva, gde se spremaju naša bvaea. Sokoli, da jaki i snažni: srnu u nove borbe za naše J svoje i zajedničko konačno ujedinijc* nje, i za slobodu svega Stovenstiva 'te za njegovu veliku buduenost! Naš brat starosta nije poznavao mira, u kojem se> gasi stvaralačka snaga; nije poznavao zadovoljstva, ko* je čovcka nagoni na nerad. Sokolsko večito nezadovoljstvo bilo je pokretoa poluga novim delima, novim naertima, novom snovanju. Sokototivo teži k sa-vršerstvu; usavršavanjc pak mu je sredstvo. Najviša. mera 'etesne i moralne lepote svega naroda kao celine ideal je sokolskog rada a čim više usavršavaš sebe tim više sc tvorrt usavršavanju odmiče uzor i cilj So* kototva; ti- pak moraš za uzorom i ciljem uvek dalje, uvek više. I zato u sokolskom radu -nema i ne može biti nikakvog zastoja i nikad nečeš iz so* kolskih usitiju čuti usiklik banatoog zadovoljstva: Dosta! Svnšeno je! A danas ukazuje se naša bolest: Svršcno je! — 'U gluhu noč odjeku je pitanje: Gde si, hirate istraosto? U -lonedeljak je opet uobičajena sedni* -a starešinstva. Dodi! Ne zaboravi! Ta on nije nikad zaboravio! Ne* .ledju za Inedeljom prosedeli- |Smo s njime kod bezbroj sednica. Nikad nije bio umora,n, nikad sit rada. O svakom pitanju, pa bilo na oko i još tako mznatno, tražio jc temeljit razgovor i tačam izveštaj, da je čitav položaj lašeg Sokokttva uvek pred soborn jas-ro video. Bolje nije mogao da gospodari u sviom domu, nego što je staro* stovao u Savezu. Bezibroj je raznih prilika, u kojima je .pomagao svojim odličnim uticajem i svojim autorite* tom. Nije bito pitan-ja, kotoga se u interesu Sokolstva nebi latio energi* jom i voljom, koja dolikuje samo pra* vam Sokolu. Jedva je minuo Maribor, a več se bližao Osijek. I ni izanj se još nisu dovršili početni radovi, a več nas zove na veliko sokolsko slavlje, na ljubljanski slet god. 1922. I još nije ni zavržen sav organizatorski -rad u našem Savezu a več je iskrsnuo Če* hoslovačkio * ju gostove ns-ki sokolski Poštarina plaćena u goiovu e ... SOKOLSKI GLASNIK GLASILO SAVEZA SOKOLA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE Mesečni pril ____________________________________________________________________ God. П. - BroJ lO. Ljubljana, Izlazi svakog čelvrlka • Godlšnja prelpfala 50 Din c Uredništvo i uprava u Ljubljani (Narodni dom) 3. malta Telefon br. 2543 • Račun kod poštanske štedionice br. 12.943 • Oglasi po ceniku • Rukopisi se ne vračaju 1031. =1-... ■ • • • • - ..... ................. DR. RIKO FUX (Ljubljane); Sećanja na brata dr. Ivana Oražena Pozivamo sve, i staro i mlado, i muško i žensko, od najmanjeg do največeg, lupa/no u zvono uzbune, kličemo, dozivamo i vapimo, da se svi sete, svi spomenu, svi prenu i krenu, da nigde i ni u kom slučaju i nikako ne zaborave, da je ideja jedinstva jugoslovenskog Sokolstva sve i sva što imamo, zašto se borimo i radi čega sokolujemo danas mi jugoslovenski Sokoli! Bračo i sestre! Naše Jugoslovenstvo, jugoslovenska sokolska misao, ideja jedinstva jugoslovenskog Sokolstva — sve to zavisi od pojedinaca, zavisi od vas, od vaše ljubavi, vaše snage i vašeg morala i vaše čistoče, što morate da tome dote! Ne dajte se zaustavljati od sitnica i idite stalno i pravo svojim putem! U radu za ideju Jugoslovenstva svi ste jednako veliki, jednako potrebni i jednako vredni. Ugadajuči željama čuvajte i branite ono, što osvojite! Po celom narodu jugoslovenskom, jesu i rade isto što i vi mnogobrojna brada i sestre vaše. / sve je to veliko i jedno jugoslovensko Sokolstvo. Napred zato za Jugoslovenstvo, jugoslovensku sokolsku misao, jedinstvo jugoslovenskog Sokolstva! Napred! Đr. Ivan Oražen — 15. marža 1920. (Nastavak sa 1. str.) Savez, a .iza njega j avti ja ju se i prve konture Sveslovenskog Sokolsko g Sa-veza... Gde si, brate starosito? Dao si nam prilike, da smo te upoznali, da samo te morali ceniti' i pošto vati. Još više i više: liubili smo te! Tvoj s fi ni 'značaj bio je ko kre* men i eelik a u duši bio .s.i mek do* bar i (blag da se nisi stuieo suza —• ko j e su ti rad trpljenja 'b raita i :scsitre na oči navirale — i radi obistinjenja tvojih mladenačkih snova: naše Juga* slavije, kad ti je bila dana sreča, da u .svom domu sl ob od n o zagrliš brata Sribina, Hrvata i Slovenca! A ove duše prepune bogatsUfvom DR. IVAN ORAŽEN: Među ranjenem srpskom bračom (Odlomci.) I. Ranjenik od Prilepa i njegova žena 1 mali Bio je teško ranjen; slomljeno mu je bilo desno stegno, i glavna je žila odvodnica raskinuta. Transport je do bolnice bio težak i dug. čovek je inte* ligentan obrtnik, i kod kuče su ga če* kali žena, majka, i dvoje male dece. Više puta je s nama govorio o njima, i oči su mu blistale od radosti i lju* bavi. Nekoliko smo ga puta nagova* rali da dade odrezati desnu nogu, jer je to za njega jedini spas. A jadnik nije ni slutio o ozbilj* nosti svoje rane. Nekoliko su se puta noču pojavila jaka krvarenja, pa smo ih jedva zaustavili. Usled silnog gubit* ka krvi propao je telesno sasvim; oči su mu upale, disao je teško. Sad je tek uvideo, da mu ,preti smrt, i molio je, upravo je zahtevao da mu .sc od« reže noga. Pristali smo na to, a nade nismo iinali nikakve. A jadnik je čvrsto verovao, da če još videti svoje. Dva dana posle operacije, bila je več večer, bilo mu je teško. IPrilbli* žila mu se smrt... On je to osečao. Stajali smo oko njega i tešili ga. Junak je šutio. Odjednom mu zaplamte oči, a iz ustiju mu se izvije teška želja: »Decu, decu moju hteo bih da vidim još jednom ... pišite mi ženi!« Davilo nas je nešto u grlu i teško smo se savladivali. čoveče, jadni čo* veče, koliko i kako strašno je tada morala trpeti tvoja duša! A u tvojim očima ne bijaše suze, zraka vruče lju* bavi prema tvojoj deei, što ti sijaše iz očiju, osušila je gorku euzu... A mi smo tu večer šuteli i razmišljali. Pre nego što legosmo, reče jedan: »Stra* šan je rat!« Uveren sam, da je tim re* čima pogodio sadržinu misli svih nas. A ranjenik je noču umro. Obaveštenje o njegovoj smrti za* (locnih) je us leti tadanjih poštanskih prilika i sahranili su jadnika a da nije bio prisutan niko od njegovih. Jednog dana sftojim rano ujutro ispred bolnice, kad ugledam dve žen* skr kako stupaju preko vrta prema ljubavi nebi bilo u njegovim delima, da njegovo htenje i čuvstvovanje nisu prožima'fe soko'.ske kreposti lepote, dobrote j istine, koje isu u čitavoj ličnosti brata dr. Oražena bile jasmo i potpuno izražene. Gde si, brate starosto?... Ta upravo si čuo, kako ogroman rad nas čeka. Trebamo te! Dodi! I vidi! Presto na Gosposvetskom polju stoji prazan i -čeka da nanj sedite sokolski vojvoda! Cine zastave Iepršaju nad kraškim knšom u gorič* kom suneu od; eku j e uzdah boli nad Jadranom drhti ranjena duša naroda, Istra i Dalmacija ne mogu da se otresti tudinske najezde! Dodi, dodi, brate starosto! LJ bu» meni. Jedna je bila mlada, čvrsta že* na, druga več malo u godinama. 1 raz* vio se sledeči razgovor: — Je li istina, da je umro ranjc* nik P., koji je bio ranjen kod Prilepa? — Vi ste, drage, sigurno njegova žena i mati? Jeste, umro je. — Pa čoijem, doktore pokaži nam doktore, gde leži na- mrtva Ikom odru da ga barein još jedanput vidimo. Teško mi je bilo fpri srcu, a morao sam im odgovoriti, da je njihov mili i dragi sahranjen več pre nekoliko da* na. — Što, — sahranjen? Nečemo ga dakle videti ni mrtvog? Čuo sam prigušen, promukao uz* dah, koji sc izvio ženama iz prsiju, i grozničavi neki grč je zgrabio odjed* nom njihova tela, a glave su im .sanio klonule na prsa. Uveren sam bio,da če ih savladati silan plač. A varao sam se. U očima nije bilo suze. — Brate, kaži nam još, da li se mnogo patio i kako je umro? — Drage, mnogo sc patio, govO* rio je o svojima i ponašao se juna* čki sve do zadnjeg časa. — Umro je dakle kao junak? — Jeste, kao junak! Tada se ženama kroz tugu razve« seliše oči, tela im se uspraviše i ponos sito rckoše: »llvala ti na poslednjim rečima, zbogom, prijatelju!« I čvrstim koracima. odoše. Bijaše to žena junaka bijaše mati junaka! II. Pogreb iz okružne bolnice Mirno si i tiho zaspao. Oko tvoga kreveta nije se čulo ni plača ni uzdi* sanja, jer su tvoja deca bila daleko, daleko od tebe. Samo jc nekolicina tvojih drugova vojnika stajala kod tvoga kreveta, i ovi nisu hteli da uz* nemire tvoje poslednje časove. Znali su, da si pretrpeo grozne muke i za* dobio strašnu ranu u eetverodnevnoj bitei kod Bi tol ja. Uvereni su bili, da ti treba mira i odmora, i zato su šuteli okolo tebe. Samo se u njihovim očima videla bratska bol i njihovi su pogledi sa ljubavi ju počivali na tvorne bledom licu. I onda je došao zadnji trenutak. Još jednom si pojjledao naokolo, na* smešio se dingovima, koji su stupili još bliže k tebi. Jedan od ovih vernih dučnost vodi nas naš puit! Teško nam je bez tebe. Sokolska zastava ne vije se tako čilim ponosom, kao što bi, da joj ti pokažeš put i utvrdiš smer! Dodi, brate starosto! Gde .si? Na širokoj dugoj eesiti, ko j a se vije iz prostosti i: sadašnijost iz sa-dašnjiosti u budučnost, žare cvetovi, kao da su izrasli iz vruče krvi .srca. U ovetovima je život i an.aga zdravi j e i lepota vr"ina i plemenitost. I svu* da u (tom nikad mirnom i ncprcsltan-ce g ib iv oto moru ervenih cvetova — praznina! Kamo te sakriše, brate starosto? Svakio sokolsko Sirce skrilo te je u se. I ostajaš tako ‘u svetom hram« našeg unutarnjeg života! -A'isnuo ti komadičbelog šečera u ruku, da ti, brate 'bude smrt sCatka. Hladan ti je znoj orosio čelo. ■ • dug jedan i 'trašan. uzdisaj... i s vršen o je bilo! A tvoja je duša otišla kud ih jc hiljade otišlo u ovim danima strašnog srp* skog umiranja. Posle nekoliko sati dološe dva čo-veka i odnesoše te u mrtvačnicu. Tvoju smrt nisu javljale novinc, na tvom odru nije bilo ni svilenih tra* ka ni lepih cvetova, i nitko nije pri* n.a'jivao dragocene sveče. Bilo je sive pusto i prazno. Pa ipak nisi bio sam, nisi bio ostavljen. Tvoji su drugovi vojnici do* lazili k tebi, jedan za drugim. 1 pristu* pasli su k tebi, naginjali svoja lica nad tvoju glavu i iz njihovih očiju gledala te je velika ljubav. Iz ljubavi prema potlačenoj brači žrtvovao si svoj mla* di život, i zato te je i na mrtvačkom odru pozdravljala i grlila plemenita i čista ljubav. Položiše te u najprostiji les i od* nesoše tc na kola, što su ispred mr* tvačniee čekala. Svečenik tc je blago* slovio i vojnička ti je truba zatrubila zadnji pozdrav. Volovi povjukoše i sprovod sc poče micati. Na čelu svečenik sa ertkvenjakom, iza njega kola, a iza kola desetak Vojnika trečeg po* živa. A na tvom domu zaplakaše mala deca, i susedi opaziše, da je tvoja žena preko noči ostarila. A u Makedoniji čc daleka poko* lenja da ipevaju junaoke .pesme i u njima če živeti i tvoja uspomena, ju* nače moj! III. „Naš bral je 1“ Ranjenik 1. iz sela K., bijaše od svih ranjenika najmirniji i najtužniji. Skoro se nikada ne razgovaraše sa drugovima, pa i nama nerado odgo* varaše. Istina. jadnik je bio izgubio desnu nogu, ali smo mistlili da mora da ima jo.š neki drugi razlog njegovoj tuzi. Jcdnog večera doilosmo posCtom u njegovu sobu. Začudismo se, kad vi* desmo da okolo njegovog kreveta sto* ji deset ljudi. Bili su svi visokog, čtvr-stog rasta, a na glavama su nosili ogromne šubare od ovčije kože. A naš ranjenik bijaše sasvim promenien, do* Bilo je još pred prevratom 1918. god., kada smo sc počeli sakupljati stariji i mladi Sokoli te kovati načrte za daljnji iraid. 'Bre svega poLeli smo sabirati skrivenu arhivu biviše Slovenske Sokollskc Zveze, koju su posakri* vali .ljubljanski Sokoli 1914. god. pred austrijskim vlasltima, koje su ju htele zapleniti. Kada smo utvrdiJi, gde je arhiva spremljena, latili -smo sc odmah čvrstog rada. Staro bratstvro iz 1914-god. oživelo jc, dan za danom obnav*> 'ij alt- sii se .stare' veze i tako je todmah po prevratu Sokolstvu bilo moguče nastupati svuda, gde je treba'lo Sta« rosta brat dr. Oražcn Ibio je središte i okolo njega zbirali smo se svi, izvr-šujuči njejjove upute. I|pak — kao što, jc dr. Oražen uvek bio — tako je ta-koder i itada odmah počeo d'a traži veze sa bračom u Hrvatsikoj i Srbiji. Malo iza toga uspositavio je veze sa Zagrebom i Beogradom i pod n j ego*, vim vodstvom išli smo u Zagreb i Beograd .da .stvaramo osnove za bu. dučnost. Srdačno prijateljstvo koje ga je' vezivalo sa- Sokolima u Zagrebu i Beogradu, ono veliko medusobno po veren j e, koje su ta brača medusob* no gojila, kao i odušeOljenje iprema soko'.’skom radu. sve je to omogući'lo, da sc jc odmah počelo intenzivnim radom na reorganizaciji jugoslloven« sktog Sokolstva. Večito će mi ostati 'u: sipdmenu dani, kada smo u mefcecu januaru 1919 god., baš za pravoslavni Božič, pohitali u — Beograd. Tu sam se na vlastite oči uverio koliko je znanaca i isikreniih iprijatelja imao brat dr. Oražen medu SHbima i ikako. su ga visoko cenili i p ds to vali. T ada su se još .posvuda po Beogradu po* znavalc grozote rata i samo polagano sabi riali .su se sitari vojnici u svo'u prestonicu. Minulo je dugo doba trp-nje, srpski narod proživeo je najgroz* nije dane s v e. t sik o g irata, a ipak s\mo po svuda vidali zadovoljstvo i ponos naroda koji jc bio osuden na smrt ali sc svojom vlastitom sinasjom iprH digao i izvoiištio svoju ^loibodu. Kudagod se je pokazao brat dr. Oražen, posvuda su ga pozdravljali sta>ri znanci, stari vojnici sa siuzama radosnicama u očima. 'Sve je bilo sru-* seno, sve pokVarcno i uništeno ništa n;su našli u svojim domovima, ako su ovi još ostali, a ilpak suno morali da budemo gos'ti sviju i što im je pre* bro raspoložen, i živahno razgovaraše s njima. Pitamo ih smejuči se: No, a šta vi, imate di kakvu sednicu? — Ne. nego smo eto čuli, da jc naš Ivan ranjen i da leži u vašoj bol* nici. Pa smo s>e mi sakupili, seljaci iz našeg sela, da ga obidemo, i da vidimo, kako je našem bratu. — .Šta, je li on vaš brat? — Da, naš je brat; siromah, ne* ma ni rodit cilja,* ni rodenog brata ni se* stre, i zato smo mu mi svi iz našeg sela brača. Sa ponosom i ljubavilju gledaju na ranjenika i svaki mu je od njih stisnuo u ruku dar u novcu. O vaj je dar sigur* no dolazio od srca. — Kad ozdraviš, Ivane, javi nam, da dodemo svi po tebe. »i vi e boj sc ništa, iako si bez noge, izgubio si ju i za nas, i mi svi čemo sc za tebe sita ra ti. A Ivanu zasuziše oči od radosti. Još se s njimc rukovaše i opro-stiše se. A kod vratiju se svaki od njih još jedamput okrenu i nasmeši mu se. Sad smo tek znali, zašto je naš Ivan bio tako tih i žalostan. Siromah, eekao je da mu dodtt njegova brača. I nije se varao, došla su brača. A on bijaše, počevši od tog dana, i miran i veseo. ostalo nudili su nam: »Ništa nam nije preostalo, Ivane, a što imamo, to je i Tvoje.« To je bio posvuda ipozdrav. U neizbrisivoj uspomeni osttače mi pravoslavni Božič, kada smo po* setili dom sadanjeg II. podstarešine Sarveza brata Dure Paunkoviča. Sta-novao jc u palati »Mosikve« koja je tada bila vlasnost osiguravajučeg društva »R'osije'«. Njegov stan bio je od Austri janaca potipuno orobljen, ni čavao nije ositao. Kroz tavan probila je u stan austrijska granata i jedan deo bio je poltpuno uništen. Našli smo ga u .zadnjoj sobi. Sa suzama u očima pozdraviše se stari prijatelji i začešc pripovedanja bez kraja i konca. Ni stola mije imao brat Paunikovič u svojem stanu, a kamo li drugih udobnosti. U jednom Ikutu le* žali siu samo njegovi kovčezi. U bratskom .razgovoru posedaili smo se po kovčezima i brat Paurtko* vič pogostio nas je s onim, eto je pri sebi imao. Sedeli smo satove r satove i brat dr. Otražen bio je srdačno veseo i zadovoljen i u tom braltsikom zadoJ vo'ljst’vu, unatoč tužnog .pogleda na uništene sobe. počeli smo pevajti narodne pesme. Nikada pre i nikada kasnije nišam video brata dr. Oražena itak o velikog oduševljenja i zadovoljstva, a i on se je u kasnijim godinama uvek i uvek sa največint zadovoljstvom sečao na taj iprvi pra< voslavni Božič u oslobodenom Beo* gradu tada več jugoslovensko j pre* stonici. Vratili smo se 'sHedečih dana puni oduševljenja u Ljubljanu i počeše prve priprave za prvi Sabor jugo sl o ^ venskog Sokolstva. Došlo je do usta-novljenja Jugoslovenskog Sokolskog Saveza i brat dr. Oražen postao je njegov prvi starosta. Meni je bilo dodeljeno mesto tajnika i tako smo pro* veli tskupa u radu najteže doba reor* ganizacije, odnosno ustanovljen j a ju* goslovenskog Soko'istva. Kolike je te'škoee trebalo prevaliti u iti m prvim god;nama i koliko je puta veliikom uplivu staroste brata dra. Oražena uspelo da se reše najzamršenije stva* ri i samo njegov osobni autoritet pri* pomogao je uspešnom uredenju ne-brojenih pitanja. Mirno i pravilno prosudivao jc svaku stvar i toliko puta uzeo mi je spise, da ih sam mirno IV. Srpski ponos Bilo je pre podne i svi smo bili zaposleni u previjalištu oko pregleda* vanja i previjanja novodošlih ranje* nika iz Novog Pazara. Prisutan je bio i srpski vojni le* kar, koji jc došao sa transportom i imao da se vrača teki posle podne na položaj. Kad smo bili gotovi sa sviin ra* njenicima, doile u previjalište još je* dan vojnik trečeg poziva. Na njemu se poznavalo da je jako izmučen. Do* šao je sa svojim bataljonom danas u Niš i bio je dva dana na putu. Drugog dana ujutro morao je bataljon otiči dalje prema granici. Pitasmo vojnika, šta mu jc i šta želi. Odgovori nam, da več dulje vre* mena pati od kile, koja mu se sada usled napornog marša još povečala, i da trpi jake bolove, da ga pregledamo i da mu kažemo, šta da radi; fin misli, da nije sposoban za bojnu službu. Pregledasmo ga i konstatovasmo, da je njegova greška zbilja velika, premila se još dala reponirati. Kod nas bi ovakvog čoveka sigurno otpustili iz vojne službe. Kazasmo mu, da mu sc za vreme može tla pomogne pojasom Bral dr. Ivan Oražen medu ranjenom srpskom bračom 1912. god- iJuT, /г1 . 1 / p^Of/*9-a*x. л, \St4rctUv / /i = Л2/" ^ ^ I ' V O. K. & »*r«K ili podvezom, a da je najbolje, ako se odluči za operaciju. U poslednjem slu* čaju, naravno, morao bi ostati u bol* niei, i nebi mogao otiei sa drugovima u boj. Čovek, koji bijaše i onako vrio slab i izmučen, privoleo je sasma za« dovoljno na drugi deo našeg saveta. Tada mu pristupi srpski vojni le* Var, i medu njima se razvije ovaj raz* govor: — Čujem, vojniče, jesi li ti Srbin? — Jest, doktore, Srbin sam. — Ne, nisi Srbin, ti si sigurno Vlah. — Pa za Krsta Boga, tko to kaže? Roden sam i pravi Srbin. Lekar se okrene od njega, i otide prema prozoru. A vojnik treeeg poziva se uspravi, lice mu poerveni i iz očiju mu bukne ponos. — Ja sam pošten Srbin i zato idem sa drugom braćom u boj. Dajte mi, doktore, sad podvezu, a za opera* ciju če biti vremena kad se sivrši ra>t. Ugodismo mu, i vojnik uze svoju pušku, metnu je na rame i ponosito o’tide iz Ibolnice. — Čuješ koil ego — oknenem se srpskom lekarn — sa takvom vojskom mora Srbija pobediti! — Jest, »lata vrede vrli naši voj* nici, V. Junački sin, junafki olac Došao je transport sa Jedrena. Dovezao nam je mnogo ranjenika, a još više bolesnika. Vojniči su morali ležati pred Jedrenom po više dana u mokrim rovovima, pa su oboleli od različitih bolesti. Kako su jadniei odah* nuli, kad su posle toliko nedelja opet mog>i leči u krcvct i obpočinutt. Medu ranjenieima je bio i neki mlad vojnik, ranjen u desnu ruku. Pričaše nam, da je bio kod divizije, koja je prva oti* Sla Rugarima u pomoč pred Jedreno. Pričaše nam vas oduševljou, kako su bratski primljeni od Bugara, donašali so im jela, pa i eveča. Najviše ga je veselilo to, što su ih Bugari svugde zvali »naša brača Srbi!« Vozili su se do Mustafa*Paše, tai '»o su izašli i čekali još nekoliko dana na druge srpske pukove, s kojima su onda zajedno krenuli prema Jedrenu. ISlj su napred večinom samo noču, da bi bolje sakrili svoje manevrisanje pred neprijateljskom trvdavom. Ugnezdili su se u rovovima, i tamo poče gorak život. Duže je vremena padala kisa dan i noč, pa su se rovovi napunili va* dom, a j edina im je hrana bila hleb i sir. Morali su mirno ležati u rovo* vima, jer ako je tko samo glavu di* gao iz rova, začno je Odmah zvižduk turskih zrna oko sebe. — Pa znaš li, pucali su Turei pred Jedrenom vrlo dobro. — Jesi li vidio da pada mnogo srpskih vojnika? — Strahota božja, mnogo ih je ta* mo, mnogo, brate, ostalo. I znaj, što sam morao da gledam? Pred mojim očima su mi ubili mog rodenog brata, koji jc ležao u rovu samo na nekoliko koraka od mene. Siromah, hteo je da pode nekoliko koraka dalje rovom, i podigao se malo previsoko, i več ga je pogodilo tane, i probilo mu grudi. Ostao je na mestu mrtav! — Velika te je nesreča snašla, brate. Bilo ti je sigurno jako teško za bratom? — O, kako da ne. Tako smo se razumevali i volcli. Znaš, najradije bi da sam mesto njega pao ja! Govoraše tiho, i glas mu drhtaše. —• Srbine, čujem, strašne su i ve* like žrtve, koje morate podnositi. Sr* ce mi se cepa, kad vas pogledam. Tada nas on pogleda svojim div* nini očima, čutaše još nekoliko trenu* taka, napokon progovori čvrstim gla* som: »Mi moramo da ginemo, jer smo išli da oslobodimo otadžbinu i braču, a to ne ide bez umiranja!« Sa divljenjem i sa ponosom posma* trali smo mladog junaka, koji je bio spreman da sve žrtvuje za svoju otadžbinu. Iza nekoliko dana ga je posetio u bolnici njegov otac. Došao je bio iz dosta dalekog mesta i prosedio ceo dan kod svog sada jedinog sina. Jadniče, koliko je moralo trpeti tvoje očinsko srce, kad si sanjao o ra-, n jenom sinu i da ti drugi sin leži mrtav pred Jedrenom! Jednog su ti sina ubili, a drugoga ranili. Otišli smo uvečer u sobu, gde su bili otac i sin, da se malo porazgovo* rimo s njime i da utešimo oca. Otac stajaše kod sinovljeg krcveta i držaše ga za zdravu ruku. Bijahu zadovoljni, što su se opet jednom videli i iz očevih očiju sijaše velika ljubav i milovaše ži* vog sina. Preporučivaše nam ranjenika i pričaše, kako jc to dobar sin. — Ne boj se, oče, sve čemo uči* niti, da ti se sin vrati kuči zdrav i neosakačen. Dosta ti je nesreče, što si izgubio starijeg sina. Teško češ sno* siti gubitak! — E, teško, teško..., a znam, du* ša je tvrda, jaka, ona može mnogo podneti. A ti, narode srpski, ne boj se za svoju budučnost, dok imaš takovih otaca i takovih sinova! VI. PlemenMoj srpskoj ženi (Posvečeno Bosi dra. Petroviča ) Tvoje sestre i tvoja brača ginuli su i umirali u Staroj Srbiji i Makedo* niji. Nemilosrdni dušmanin ih jc ubi* jao, zalud su bili ostanci tvoje brače, zalud suze tvojih sestara. Tvoj je ne* sretni rod bio u ovim zemljama osu* den na smrt. A tada je zadrhtala mala, a junačka Srbija u silnoj ljubavi pre* ma svojoj gaženoj brači i sestrama i ceo je narod tražio, da se izvrši kr* vavo žrtvovanje. I srpski narod postavi sebi ogromne žrtvenike ljubavi, na kojima darova i žrtvova sve najbolje, što ima* de — svoje sinove. Na bojnim polji* ma kod Kumanova, Prilepa i Bitolja pobedila je ljubav Srbije, jer njezini sinovi ljubljahu tako vruče, da umira* hu sa smehom i pesmom na usnama. 1 spašena su tvoja brača, tvoje se* stre! Ali je Srbija sad morala da leči rane i muke onih junaka, koji su sc vračaili bolesni i izmučeni kuči sa boj* nog polja. Iz ljubavi su išli u boj, i zato ih je očekivala ljubav kod kuče, kad su se vračali. Za vreme rata vršile su srpske žene samaritanska dela — .svaka po svojim sposobnostima. Vidao sam ih po bolnicama, danas ovc, sutra one, kako su dolazile na red. Sve su rado i sa iljubavlju negovale ranjenike. Ali tako ih nitko nije mogao ne* govati, nitko ih tako nije mogao tešiti, kao što si to učinila Ti, plemenita srpska ženo. Ti si im bila prava se* stra, Tvoja čista i duboka ljubav nije poznavala nikakve razlike, nije se pla* šila nikakvih žrtava; svi, svi ovi siro* masi, koji su trpeli, bili su Ti prava brača. Svakog dana, od rane zore do crne noči, mučila si se u bolnici i pregleda i da upozna situacijo. Ko* fcfco simo večeri prosedđM u njegovom mirnom d'omu te snovali pflanove za budučnost. Bio je uvek mladenačkog duha, uvek idealist plemenit i dobar — ipravi Sotko. I baš kad smo prebro- dili prve poteškoče, kada se je orga* nizacija jugosiovemskog Sokolstva po* čela razvijali — ošimula nas je grobna vesti o nije go voj pr^ranoj smrti Na* šao je miir, a njegova če uepomena med nama večno živeti! Njegova bofesna sugrupa odilazi-la je svake godine u provincijai na od* mor. Uvideo je pak, da bi za nju mno* go bolje bito, kad’ bi po letu radije stanovala na »Zelenom hribu«, gde bi bar imala svu njegu i njegovu lekar-sku pomoč. I zaisita stanovao je zatim je pak iz glavnoga stana iz Postojne stig’io pitanje na ovdašnju policiju o njegovom oseeanju, upučen jc odavte kratak odgovor: »Er ist politisch sehr verdiichtig aber dabei sehr — sehr vorsichtig!« To mu je oba puta pover* ljivo dojavio njegov kolega iz Po- varali. Više puta mi je govorio: »Vi* diš, danas su opet jedmoga ustrelili na »Suhem bajerju« Na'jčudlnovatije mi se čini to, što toliko ljiudi dolazi da g:'eda nesrečnu žrtvu i pri tome se još zabavl/jaju. Sigurno ih je mnogo medu njima, koji su više zaslužili Brat dr. Oražen govori na Vrhniki kraj Ljubljane god. 1910. kaznu od tog nesrečnika. A kad Sbi Iko slušalo o čemu mi razigovaramo, bili bi i mi več davno gotovi.« U ragovioru, medu ois.talim, pri* povedao mi je, kako je nasledio po* sed od svojega strica u Št). Jerneju. On je bio nezakoniti sin sestre pokoj-nog bogatog posednika iz Št. Jerneja, koji je ostao samalc Njegovoj majci mnogo su predbacival'i, što je imala nezalkonitog sina i Ito je morao pokojnik da u ipunoj meri oseti. Mati mu je uskoro um rta i Itako je ostao si; roče. Zal njega se tada brnula nje* gao je u »tu svrfiu za:am od 400 forintai. Kada je postao doktor sveukupne medicine, 'bio je s stricem u bolijim odnosi m a ite ga je više puta posetio. Dr. Oružem. mu je iednom /nriHikom spo* me.nuo, da bi želoo za svoj® stere da* ne dat u Št Jerneju podiittie vkistitu kuć'cu. gde 'bi sproveo svoiu starost*. Kada je stric obodeo i video da mu se КЧ?а konac napravio je oporuku, ko* rad Tvojih spretnih ruku poznavao se na celoj velikoj zgradi, i u svima dvoranama, na koje je pazilo Tvoje oko. I kako su sc ranjenici radovali Tvojo j prisutnosti kod previjanja! Naše su im se ruke činile teške, a Tvoje lahke i nežne i nikada sc nije čulo uzdaha, kad si previjala Ti. Bilo jc dosta,da si položila Tvoju dobru ruku na vruče čelo jadnika, i ukočene oči su se razbistrile i nasmešile. Vo* utecala bi blagotvorno na nemirnu dušu. Mučno Ti je bilo dolaziti u ope» racijsku dvoranu, jer si previše žalila svoju braču, i Tvoji živci nisu bili ta* ko silni, kao Tvoja duša. Ali si došla, jer jc ranjenik želeo da Tebe vidi. Pa si se postavila u kut ili kod stola i po* ložila svoju ruku na njegovu glavu i čekala, da zaspi. Čim bi pak ugle* dala krv ili začula škripu testere, po* bledela bi i molila da izadeš. Mnogo Uepomena iz balkanskog rala leli su te svi i sve su Tebi poveravali, i Tebi se tužili! Ti si im čitala i pi* sala pisma, donašala knjige, delila ti* ho milodare. Bezgranično je bilo poverenje u Tebe, velika je bila čežnja ovih jad* nika za Tvojom dušom. Koga su zva* Ji k sebi, kad smo im savetovali opc* raciju, i kad im je njihova duša bila nemirna i neodlučna? Tebe! A Ti si onda sedila kod njih, razgovarala sa njima i brisala mučne misli s njiho* vog čela. Umirila si im dušu, i Tvoja je zasluga bila, da je siromah u noči pred operacijom mirno snivao. I koga su želeli videti još zadnji trenutak pred operacijom u dvorani? Samo Tebe! Pogled u Tvoje dobre oči umirio bi ih još u poslednjem trenut* ku, svest, da ih gleda njihova sestra, si onda trpela. A čim bi ranjenik do* šao k sebi na svom krevetu, več bi opet gledao u Tvoje oči. A kad smo ih morali ostaviti mi, njihovi dečnici, s kakvim su strahom gledali na Tebe! Hočeš li ih i Ti, nji* hova sestra, ostaviti? A Tvoja ljubav prema njima bijaše bezgranična i zato ih ne mogaše ostaviti. Velika bijaše Tvoja požrtvovnost, a još veča Tvoja skromnost. Svako priznanje s naše strane mirno si ot* klanjala, govoreči, da vršiš samo svoju dužnost. Ali žena si, i zato jedno priznanje nečeš moči o+kloniti. Iz Ijubaivi prema svojoj brači toliko si se žrtvovala, i zato če Te grliti iskrena i čista ljubav njihova i njihove dece. Do smrti če Te pratiti ljubav i zahvalnost. ANTON LIKOZAR (Ljubija«*): Iz minulih dana Svom pokojnom značajnom prijatelju u spomen sa svojom boHesnom suprugom na »Zelenom hribu« nekoliko godi n a. od proleča doi jeseni, a zimi bi se 'preše* lio u svoju kuču u Wo0fovoj ulici, gde je inače imao rstal a n sitan i ordinaciju. Sva'koga proleča uredi vali smo vrt i posed' na »Zelenom hribu«. Sta* novanje tamo, izvan mes'ta toliko mu se uz dušu priljubilo da je od^rčio napustiti gost onicu na »Zelenom hribu«, jer ju je i onako zatvorio u Wo>!* fovoj ulici. Stan je »tako preuredio, da je tamo mogao takoder i po zimi pri* bivati Presel o se je potpuno na »Ze* leni hrib«, gde je itakoder prenio i svoju ordinaciju. U 'balkanski rat otišao je kao uo* brovo-1'јас d'ai ipomaže ubogoj ranjeno! brači Kad je godim e 1914 buknuo s.vetski rat, on se je odmah javio kao besplatmi lekar i odmah prvoga dana situpio u vojmu služb u besplatno. Ka* da je š)Vora kod Sv. Jakoba i na Grah-nu pretvorena u pomočnu vojlnu bol-nicu bio je dr. Oražen imenoval za šef lekara koju je skižfou obavljao najteavesnije. iako potpiuno besplatno. .Vojničku odioru pak nije nikada obukao. Obično je odlazio od kuče ujut’o oko 8 i Vt, 'takoder i ja, te smo se da* nomice sretali 'na dolenjlskoj isitanici. Tu bi se prošetali po pola sata i po-f u žili se jedan 'drugome mnogošta povcrljivo se informirajuči, što je ko saznao novo^a sa'bojišta- U ipoče Teu jc bar dolazio svake večeri oko 6 i h u »Narodnu kavarnu«, gde se je sa* stajao isa svojim najuzim drugovima po1 zivanju. ZatJm je i to mapustio jer su na svaki njegov korak preveč pazili. Vojna vlast ga je dvaput predlagala za odlikovanje radi njegovog izvanredno požrtvovnog rada. Kada Na župskem slefu u Domžalama 1908. fl- Kako se više nikamo nije usuđi* vao, da ga nebi fož više pro^onili sa-sitajali smo se tlvaput svakog tedna uve.e u njegovom sitanu ili po letu u zatvorcnoj verandi " gde bi uz čašu vina prosedeli do> po!1 a moči i još kas* nije i o mnogočem poverljivo razgo* Bi ib je ito još u doba, kada je na* čeln:k bio g. Iv. Hribar, te smo bili zajedno u opštinskom veču i tada smo' več sklopili uže prijateljstvo. UodnI tlom u Kostanjevici 'Inogo puta odlazio je na Dolenjsiku eestu na »Zeleni hrib«, jer je njegova žena bila suvlasnica Auerovog poseda. Naročito se je veselio, ikad ie mo> gao da bar za kratko ode na »Zaleni hr b« sa svojom bo' :esnom gospodom. »Zeleni hrib» (Ljubljana) Kad je paik isplatio svoga suvlas* nika brata svoje žene, postao je on jedini vlasnik čitavo>g »Zeilenog hriba«. Mnogo je pak imao ispfata. Kada su veče pivovare s.tvorile kartel i t -me htele prisiliti sve male pivovare da takoder i one1 stupe u ka- ‘tel Mi da isite orodajui bila jc to tešika kušnja za polkojnog dra Oražena Stupiti’u tu* đinsko društvo brani’a mu je njegov^a narodna svest. Ostali van kartela zna= čilio je njegoVu materijalinu smrS, jer Bral dr. Oražen sa suprugom F.ugenijom jc toliko još imao da ispiačuje. Od-lučio se je, iako teaka srca, da kartelu proda piivovaru i sladarnu na »Zelc-nom hribu«. Zadržao je tamo> pak vrt i kuču, gde se od nekoč nalazila po* znata gostionica. , U Wolfovoj ulici pak prodeo samo pivovarske naprave, kuču je sa posedom zadržao. Radi .t'e kupnje nttko ga jc napao u »Sfbven-skom Narodu« što ga jc silno bolelo i često mi se Hmžio, da nešto takf^ga nije oeekivao. Park na »Zelenom hribu« stojne. I tako je bio možda jedini šef-lekar, koji je za celog rata vršio vojnu s’.užbu na inajpofcpunije zado* voljsiivo, a ipak nije bio odlkovan. Kasnije su ga ipak premestili u Gra* dae aii su ga na epetovane molbe i intervencije ponovno povratili u Ljub* 'janu radi 'njegove boiesne žene. jom je čitavo svoje imanje o sta vi j ao drugom srodniku dru. Oražnu pak njivu nerod meistai, gde bi mogao da sazida kuču. Kada je diošao da strica obide »taj srodnik, kojemu je ovaj mi-sfio da ostavi sve svoje imanje, i kada je video, da je stric potpuno iznemo-gao, reče mu: »Vidite, strice, koliko sam Vam puta govorio, da se m kako Posmrtna maska ne ubijate s tim posedom, več da ga radije prodate pa da počivate. I sada nebi prodao za koju cenu. iPorazgo-stricu ko ji je bio toliko privezan uz svoju grudu, kao svaki pravi kmetijac uopšte, bilo je to dosta da naduti, das če ovaj poised odmah prodati, aiko ga njemu ostavi. Oditičio je stoga da se odmah brzojavno pozove iz Ljubljane dr O raž en. Kada je on đošao, bolesni stric mu reče da mu kani ostaviti nji* vu, ako uki'i'.nu namerava da tu sa* gradi 'kuču i njivu ne proda. Dr. Ora* žen patk mu odgovori, da bi zai njega svaki pedailj zemliie bila svetima, koju nefoi nrodao za nikoiu čenu Porazgo* voriviši se još o nekun ostalim sftva-rima dr Oražen opro.stio se je od bofesnika. Netom je on otišao. dtric je pozvao ljude, pred kojima je т»а-nravio novu oporuku i rekao im: »Mnta prva oponrka više niie valja* na jer ja sve svoje imanje ostaivljam dru Oražnu Đrutgim isrodnicima ima samo oe»što da se isiplati. I tako je i bilo. Odmah iza rata počeo je dr. Oral* žen pcfcolevati. Tužio se, da ga tišti u ркгпш. Cigarete, kojih je pre pušio do 50 dnevno, reducirao je s početka na 25 i zatim »na 20, alli uvek se srve to više tužio, da se ne oseča dobro. Ka* da sam mti čestitao 50godišnjicu — a i sam sam bio- dtosta bolestan — rekao mi je: »Dpamiti, ti sL toliko stariji i govoriš da si bolestan, ali ti kažem, da eu ja umreti pre tebe. jer to pre* dobro oseeam.« Pair dana zatim do-bivao je srčne napadaje i jednoga jutra nadoše ga mrtva. Ne smem takoder da zaboravim spomenuti, da mi je zadnje godine pred smrt rekao, da prodaje livade .i »Friškovec« i da če sav utržak dati za slet, pošto te parcele nisu bile pome* mite u oporuci, stoga ih je mislio još pre da proda. Napometnuo sam takoder, da je podigao za jam tkod »Glavne Posojil* niee« od 400 Porinita. Po Svršenim »tu* dijama taj je novae povratio. a dioni* ce je nameravao darovati Posojilnici i zato ih nije otikazao. Na leonlkurzu pak (promašli su, da je takoder i dr. Oražen bio e ati »Glavne 'Posojilnice« te je bio osu lcn da, za »pokriče gulbit-ka plati 48 000 kruna. Jednoga dana reče mi, da ga ot-pratim d'o pošte jer da s»a sobam nosi rtovac od kuče na Dunajskoj ceslti, koju je prodao ravno za 48.000 kruna. Kada je predao novae rekao mi je: »Vidiš, »s»va Ikuča je otvšba a od nje ni jedamput nišam sto popio 'Si pojco.« Slava njegovoj uspomeni! Grobnica kod Sv. Krištofa (Ljubljana) Na mrtvačkom odru u Narodnem domu u Ljubljani s.ss. > ч ... • Ш -N $•'" '' * рн gjpp ■ P Govor brala dr. L Oražena na sletu u Somboru Sestre i bračo! Več je preko pola hiljadc godina, otikako je na slavni Vidovdan .propalo srpsko carstvo na Kosovu i cvet juna* ka srpskih legao u grob ... Ali nije propalo na Kosovu samo srpsko carstvo i srpska sloboda, nego je onde prolazno pobedena, i u prah oborena, opča ideja slobode celog ju* goslovenskog naroda... Za ideju slobode vodila se strašna bitka kosovska, i u ime sv ih Jugoslo* vena proliše svoju plemenitu krv naši pretci bez mahna i bez straha! I kad je Srbiju pritiskao mrak i ropstvo, osetio je to, podneo je, i vekovima tr* peo celi Slovenski Jug... Radosno su zagraktali crni gav* rani sa sviju strana, i naši neprijatelji sa istoka, severa i zapada veselo su čekali našu potpunu smrt i uništenje. Sestre i bračo! Nakon više od 500 godina sinula je, kao munja, ponovo zraka slobode i borbom na solunskom frontu otpo* čela je u Macedoniji nova bitka ko* i. augusfa 1920. godine sovska, u kojoj su jedan uz drugog stajali i borili se Srbi, Hrvati i Sloven* ci, i koja je sretno i divno dovela do konačnog oslobodenja i ujedinjenja celog jugoslovenskog naroda... Danas smo zadovoljni, ushičeni i veseli, i pesma naše velike slobode i ujedinjenja ori se od plavog Jadrana do mutnog Dunava, od beloga Triglava pa do sinjeg Egejskog mora ... I naš sokolski slet ovde u Som* boru divan je i jasan znak našeg slo* bodnog i ujedinjenog života, što se močno podiže, jača i razvija, kako u narodu, tako u državi našoj, i tako i u ujedinjenom jugoslovenskom Sokol* stvu, u čije ime ovde govorim ... Bračo i sestre! Zadobili smo pobedu, i sad treba da je sačuvamo, da je učvrstimo, da je osiguramo, i da je odbranimo od bezbroj spoljašnjih i unutrašnjih ne* prijatelja, koji željno hoče da je upro* paste... Mi jugoslovenski Sokoli stojimo ovde prvi na braniku, i sokolska ideja, Zahvala dr. T. G. Masaryka .Prvi zamenik 'starešine Saveza, brat E. G angl, primio je od čehoslo-vačikog »poslanstva u Beogradu sfedeče pismo: Beograd, 14. februara 1931. Ovome poganstvu je čast isporn-čitl Vam zahvalu prezidenta Ceh nalo* v» fcc Republike gcepodina dr. Tomaža G. Mas«sryka za čestitke, koje ste mu u »me Sokcla kraljevine Jug c.s la* vi je uputili prflikom svečane! pcvlele počasnog doktorata Univerzi teta k ra* Ija Aleksandra u Ljubljani. Pvs’amstvo Vas uverava o svom odllčnom poštovanju. Poslanik F1 i e d e r, v. r. Pozdravi Savezu SKJ Ljubljana. Sokolska župa Ljubija* na pošilja s svoje prve glavne skup* šeme starosti Saveza Sokola kraljevine Jugoslavije Njegovemu Visočanstvu prestolonasledniku Petru in vsej su* vezni upravi vdane in iskrene bratske pozdrave. Starosta dr. Pipenfcacher, tajnik Flegar. Karlovac. Sa godišnjc glavne skup* štkie delegati društava i četa šalju sa* \eznoj upravi na čelu sa našim stare* sinom Kraljevičem Petrom sokolski Zdravo! Starešina Matovič. Mostar. Delegati sokolskih dru* štava župe mostarske sa svom upra* vom sakupljeni na glavnoj skunštini pozdravlja ju bratsku saveznu upravu sa žel jom, da Sokolstvo okupi u svoje kolo sve pripadnike naše nacije i stvori neprebojne falange boraca na strah svih neprijatelja, a na čast i di* ku t ralja i otadžbine. Zdravo! Uprava. Bjelovar. Njegovom Visočanstvu prestolonasledniku Petru starešini Zdravo! Glavna skupština župe Bjelo* var. Bjelovar. Glavna skupština žtifle Bjelovar pozdravlja Suvez sa Zdravo! Niš. Skupština Sokolske župe Niš |H>zdravlJa bratsko savezno starešin* stve Zdravo! Starešina Rade Dimitri« jevič. Čakovec. Sa prve odborske sed* niee novo imenovane uprave Sokol* skog društva Čakovec šal jemo vam bratske pozdrave uz poklič: Da živi naš starešina Nj. Vis. prestolonasled* n »k Pctar! Zdravo! Rakek. ‘Povodom proslave deset; letnice evakuacije Rakeka kot zvesti čuvarji naše meje zagotavljamo neomajno zvestobo našim svetlim jugo-n,1 OYen.sk'm in sokolskim idealom To in našo radost in zadovoljstvo, da smo zopet prikiljučeni majiki Jugosflaviji blagovoli tolmačiti na najviših mestih Zdravo! — Sokol Unec=Rakek. Celje. Glavra s.kupščina Sokolske župe Celje pošilja ob potaoštevilni udeležbi na j iskrenejše bratske pozdrave! — Sokolska župa Celje. Satrn. Novoosnovano Sokolsko društvo Satip srez vukovarski prigo* dom svoga osnutka i ujed no za svo e mrve sikuipštrne šal j c svoje sokolske pozdrave 'bratskom Savezu izjavlju* juei svoje spremnosti u u z više ne ideale Sokolstva. Zdravo! — Starešina Đuro KuMč. Soko na Jadranu Drugi broj '»Sokola na Jadranu« ima sled 4 sadržaj: Slet Sokolstva na Jadranu i V117 sllet župe Split; Pero Šegota: Mdiovio iPavilinovič; Ivan Ivančiič: Nove uprave — nove sna* (ge; Idr. Ivan Ribar: Ljuba Stanojevič; S. V : O bamno‘nij'sikom razvoju tije* la i harmoniji pokreta (nastavek): Miroslav Dobrin: Laka 'at letika; L ra« njo Lhotaky: Tyršev -oko'ški sustav u pitanjima l oidriavorima. — Za d j cen i n a raži taj: Jo-siji Roko: Mar* kov Buzdovan. — Vijesti iz župa. — Čehosloviačko Sokolstvo. — 'Sokolstvo u Ameriei. — »Soko na Jadranu«, kao sokolski list, treba da malo više pripazi kod pisanja reči »Soko« i »Sokolstvo«, jer u j e-d noj te istoj rečoniei nalazimo ove reči pisane sad velikim sad malim po etnim .slovom, Substantive »Soko«, »Sokolstvo« pišemo velikim poč e in im sfavom a adjefctlv »sokolski« maliin! (Op. Ur.). Promocija brala Rudolfa Bičanića Dne 28. februara o. g. promoviran je na čast doktora prava na zagrebač* kom univerzitetu brat Rudolf Bičamič rračelnik Sokolskog društva Zagreb II i zarnenik načelnika zagrehačke župe. Odličnem sokolskem radniku bratu dru. Bičaniču naša iskrena bratska če* stitanja! Lredovila glavna skupština Saveza Sokola kraljevine Jugoslavije nazivi je se prema zaključku uprave od 22. februara 1931. I u anvjslu poslov* nika za nedelju, 29. marta 1931., u Beogradu, u velikoj dvorani klasne lutrije, Kne* glnje Ljubice ul’ca. Dnevni red: 1. Izveštaji: a) zamen, starešine, b) tajnika, c) načelnika i načelnice, č) pretsednika prcsveitnog odbora, d) ekonoma, e) blagajnika f) stat tsti* čara, g) pretsednika organizacimm* pravno« otsel.a, h) prevodnika eeled-noga fonda, i) pretsednika manjin-sloog otseka, j) urednika spkoi‘ske štampe Saveza. 2. Predloži uprave Saveza (»Pu* tevl i ciljevi«). 3. Reševanje o vlsfni pr,taksa društava Savezu. 4. Hitni predloži. 5. Predloži za održavanjo svc.»jo* kolskih i saveznih slefjova. 6. Izveštaj revlzlono.g odbora. P o e e t a k skupštine u 10 sati. Verifikacija izaslanika izvršiče se od 9 do 9*45 sati n istoj prois loriji. Poverljivi sastanak biče u subotu, 28. marta 1931., u 20 aati u istim pro* štorijama. Zdravo! Beograd, 22. februara 1931. Uprava Saveza SKJ. Promene u opremi Jaliačklh otseka Na sednici uprave Saveza od 22. februara o. g, zaključeno je na pred log načelmiŠfiva Saveza, da se u po* gledti opreme čftanova jahačkih otseka izvrši ova promena, kao što je to razvkllno Iz priložene stike u knjiži »Organizacija Saveza SKJ«: koplje, koje Soko*jahatč nosi u desnoj ruci, iz jasenovog je .drva u naravnoj boji i nebojadiisano. Rukavicc su bele tri* kot ili iz kože bez manžeta. Druga sednica uprave Saveza SKJ, održana u Beogradu 22. i 23. februara 1931., u prosiorijama Saveza Sokola kraljevine Jugoslavije Prisirilna braea: I. zamenik stare* šine En.gd'jbent G angl, II. zamemJk Du* ra Paunlkovie, III zamenik Lacko Kriiž, IV. zamenik din Pava o Mergen* taler načelnik Ivan Bajželj, zamenici načelnika Miroslav Vojinovie i Dra-gutiin Šuilco; načelnica Elza Skalarjeva; zamcnicc načelnice: Dana Fičeva i Stefiea Brozovič ova; č’anovi oiprave: dr. Vladimir Bclalčič, dr. Viktor Benkovič Dura Brzakovie, Ante Brozo* vic, dr. Mi ‘ko Buič, dr. Hugo VVctik,, dr. Miiorad Dragič, Stcva Kmeževič, Čoda Mil c, Hinlko NatJVr. Steva Nc-šič dr. Ignjat Pavlas, Ivo Polic, Voji* sila v Todorovič, dir. R 'ko Fux dr. La* voslav Hanžek, dr. ‘Ibrahim Hadžio-merovič Momčilo Bratiovački, Branko Živkovič, Ivam Kovač, dr Ivo Ra* žom, M'lan Stevanovič, Franjo HoHu-jevič, Radiša Nilšavič Vlado Veselič. Ispriioani: Mihajlo Mihajlovič. dr. Voj ista v Besarovič. Dragutin Živano* vič, dr. Mihajlo Gradovjevič, Momiir Korunovič Mihajlo Lukič. Brat G angl olivara sednicu u *9 snrtii pro »podne L pošto je konistatovao, da je sednica pravmvaljano sazvann i da je sposobna da stvara pravovaljane zaključke, progovara: Otvaram drugu sednicu uprave Saveza SKJ sa brat* »kim pozdravom svhna vama, koji »sito se po svojoj dužnost? oda zvali pozivu i doŠM ovamo da veča/te o predmetima dtnevnoga reda i st v o nit e zaključke po dik+uhi svog sokolškog srca i tsvojc soktAskc s vest i na dobro našeg Solkol-st*va. Ako — a uverem »sam, da če tako biti — biče sve »to zaključeno f na' ideja jakog i čestitog naroda, jeste ona, u čijoj smo službi mi, za koju ra* dimo, i koju hočemo da raširimo u ceo naš narod, bez obzira na plemena, pokrajine, vere i staleže.. Težak nas i slavan čeka rad, pa je potrebno da sve naše sile upotrebi* mo, i da verni stari načelima sokol* skim izdržimo do kraja, i pomognemo dovesti ceo jugoslovenski narod do sreče, mira i bogatstva... Bračo i sestre! U ime Jugoslovenskog Sokolskog Saveza došao sam ovamo da vam do* nesem pozdrav i da vam kažem nek°* liko reči. Pa to ne mogu i ne urnem bolje i lepše, nego da vam iznesem pred oči uzvišenost i svetinju sokolske ide* je, i da vas pozovem da budete i osta* nete njezini radenici i vojnici... Napred, bračo i sestre, napred, a ti moj mili ju g o slovenski narode, budi miran i pouzdaj se u tvoje sokolske sinove i kčeri. uvek gotove da za tvoju sreču i napredak polože glave! Zdravo! dobro kralja, otadžbine i naroda, jer svi mi znamo i moramo toga biti »svežini, da u .smislu zakona i staithita a najviše u smislu na* še sohoM-.e volje, treba da sve ono, što je dobro lepo, veliko, »plemenito i onšte k o ris n o, dolazi iz nas, iz našeg sokolsikbg rada i čz našeg isotkolsikog života. ‘Iz izveštaja pojediniih pretsednka saveznih otseka i odbora m oz et e raza-brati kakav je bio naš rad^ i šlta so 6ve u cini lo u -vrcmemi od »naše Ikionst-tuamte do danais. Ovi izveštaj;_ doduše nisu iscnpni, jer se ovalkovi izveštaji s,prema ju za glavno srteupštimu a koje čete b’agovrcirero dobiti š^ampanc u naročitoj brošuri da ‘h možete pro* učiti; i »prema torne ,»tvoriti siud O našem radiu ili ne.radii. Porod toga si* Cunno je .svaki od vas eltao i u »Sokol* flktom GHasiivku« ta ‘ne i'zveštaje o sed-nicama izvršnog odbora, talko, d.a na temeliu sve ga 'toga možete predočiti pravm iskku o fuinkcionjsanjii čitavog našeg saveznog amarata. Izvršeno je bilo i mnogo toga, šta nijo nigde zabeleženo i' šta znadu »samo ona brača, koja 'du učinila 'bezlbroj* ne intervencije kod .svih nad!tešta»va i vlasti, a, mogu »reči i ipo čitavoj zemlji, tražeči uvek i svoda samo disltinu i pravdu. Stajali smo talkioreči na straži dan i noč, da svesno i muški' vršimo svoje sokolske poslove i dužnosti šta je više puta izazvata iscr.pl enje naših fizičkih i umnih snaga, a sve to u smi* slu sokolAkoga gesla: Osoba indšta — celina sve! Mnogo toga nam je uspelo, mno* go toga nismo mogli izvršiti pozitivno, pa zato se rada pitanje: Je Vi na; por, tkioji u Sokolstvo, ulažemo a radi Sokolstva na dobro bnače i sestarn za dobro naroda, u pravom razme.ru sa uspesima: da li se može uporedlti na* še nastojanje studoneu. koji se gubi u pesku, ili ga nvožemo uporediti sa. e»v»o-kicionom smigom koja preobražava stari »sve*t u novi alkitivne rad'nostii morafnog života, fizičkog i inteiektu« ainng »razvoja i napredka, a sta svc našem marodu najibitnijc treba V Neka 'siva tik o odgovori sam sebi na ovaj utp't i kaže, koji je udeo doprioco on sam zajedin»ičkom radiu koji teži, da se lepota i »vrednost, duše našega n** roda uvek sve više diže u višini nflSl 5 sokolskih ideala. . Naši poslovi razvijajo sc iz da u dan sve jaee i traže od nas da iavršavamo svom tnegijom i °duse ijenjem. Ne smemo da stanemo na četlku našeg puta, več da u « šib sokolskih tradicija radtmo »dalj«-- God. II. — br. 10. »SOKOL SKI GLASNIK« Str. 5. ROSIJA-FONSIER ♦ DRUŠTVO ZA OSIGURANJE I REOSIGURANJE ♦ BEOGRAD kako 'bi1 se naš narod pridigao u veličine sokolskih kreposti i krenuo du* šom i "tatom lep, zdrav i jak u veliko koki slovensko g Sokolstva. I sada u času kada prelazimo na dnevni red, ja vas. bratski moi'Ji'm da kod svih .p redm e ta ‘hudete objektivni, da i tok ovc sedinice ostane na višini sokolske stvarnosti i da nam i ovo večanje urodi dobrim plodom. U to ime još jedrno m vam bratskii Zravo! Odmah zatim prelazi se na dnev* ni tre d i to na tačku »P ute vi i ciljevi«, nacnt ideološko g programa Solkoislbva. Brat Gangil' kao referent po tome predmetu p rogov a ra: Kod sastava ovog naoilta i njegovih pojedaruih pogllavlja, a ik'ojc imate oštampane pred sobom, b3ta je naša namera da pored origani-zovanja rada naših upravnih, prosvet* nih i tehničiki'n organa, razradlmo i utvrdimo i idejami stranu našeg sokol« slbog nastoj.anja. bez ko j e bi naša. za-jcdniHka stvar b.lia nepotpuna. Pred nama se rada čitav kompleks pitanja, ikoja moramo potsima* tratii sa svog sokolskog stanov'šifca. jer sa sve to ipitanja javnog života, u kome mi Sokoli radimo kao organizacij;a života i: zdiravlja i čiijem rešavanju ne možemo izbeči. Samo spoznaja i (pravilno prosu’đfvamjie tih pitanja pruža mam mogučnost da spram njih MUaT1 amo :sv°ie stanovište ii da po diktatu svoje soikollsike sivesti i or svet* lu sokolskih ideala u tičem o ina javni život u smislu poštenja, morala, trezvenosti požt.rv-ovanja i svih sokolskih krepositi. Naša je zadača da izgradimo pu* teve svoga radia i da onda svojim ra* dom težimo kako bi se dovšmiil1! do onih ciljeva, koje nam poitavljaju naši pogledi na život u rodinoj zemlji i van nje — svuda, ,gde živi imaš narod. Ovaj načrt, razdeljen po penlav-lljitma, sačinjava lednu jedr-istvenu celfmi, upravo onako kako tireiba da bitde i naš na c io n a In o-.s ok o Isik i i državni život j edina ceSima. No i svaki deo tttog načrta za sebe je jedna ce* lina u smisli našeg uzgojmog rada i usav.r,Savanja. S ovog iraz!':oga ne mo; žemo mimoiči ni jedno pitanje, koje zaseca u javili žwoi‘.l, nego se moramo sa sv alk im pojedenim pozabaviti jed-nakom brigom i Ijubavl^u, jer je za nas c'okole sve št a je ir 'narodu i za 'arod najglavnije i nafbitnije. Ništa >!ije bez zn a čem i a ili тад;е vredno j'din o od drugoga. Ovim, evo pogledoma promatraj-ie vlPirtcve i c'i't'eve« i u ovom smenu ; i!tvwavta гакПпбке. Načelnik brait! Baj’žeHj spominje, ila je i naelništvo kao i tehnički odbor Saveza raspravfo ovaj načrt, pa se doSlo do uveremja da bi čitav ovaj naort još jednom trehala da prouči naročita anketa kako Ibi se na n c k'm me*-’tima poiedvii pasusi doveH’i u jači sklad sa sfta**utima i pravitima. Ovim naz:radiem saglasio sc i prosvetni odbor c«ve/a, pa predla že. da se gene« raAna debata kao i specialna debata o tome odi »odi za kasniiji rr Cc Brat dr. Hugo Werk traži da brat ačc'Virlk da konkretnu izjavu na.me u čemu vidi te tako važne razfJoge, da bi se debata o samom predmetu od* kxži\a Preit s edin k prosvciiog odbora 1’irat dr. Belajčič izjavliiuje, da on nije nekako za odgedtu debate, naprotiv on je za to da se mo vede ra sprava jer ee se tako najbolje d o zn ati mišljenje bra<*e, a tek meritorna odiluka po či= tavern ovom predmetu može sc odgo-d'fti1 za docnije vreme. Načelnik brat Bajželj iznosi neko stvoie opaske gledom na odnos teh-nii kih organa prerra upravama, kao i tfiodom na organizaciji! Sokolstva na-(Selu Referent ‘brat G angl usvaia pred-’-cig načelnFlIva Saveza i predTaže. da se po tome predmetu danas ne povede .•joneraiHa debata, več da sie isti ek Ida sa dne viroma reda i da se č:tavi načrt uputi naročitoi anketi, u koju u'azc braća: Ganigl, Balželi dr GradoieN-ie, Brzakwix dr. Bclaiči4 dr Pavlasi i sestra FiVia^atjcva, a koioi anketi č!« 4ov’ uprave imaiu da do itrećeg marta dos+ave ivvc svoje ргчтн-fbe i onaske, кото jvnlketa ;ma proučiti ‘i. vkoHko ih usv>oii, uskladiti sa samim načrtom, a tii j da sc onda n odnese na prihvat "lavnoi sku.pštini Saveza Ovaj je predlog jedmoglaisno pri* bva^cn. Brat f^eda M 'У'л osvree se na reči ^ra'a BajžnVa g)?edom na odnos So-kolotva i sela i urno z o ruj e, kako se u ■se!o nema iči samo sa te'ovežhom, vcć i i=a ekononvskiim pridigmrćem sela Načelnik Ibrat Ba'jželj podmosi zatim svoj izveštaj: Podaču ukratko pregled svog rada, oflkako sam na ■čelu tehničlkog vodstva Saveza. Pre svega izradili smo organ;za^ eijski deo tehniških struka tako da le ova strana skoro potpuno gotova, aitkolitko manje nužnih pravM-ufka Sto je gotovo to je več i štam-ИН1ЗД u knjiži »Organizacija«. Naročitu važnost posvetili smo i rva\^uiku za olakšiee u kaderskoj •služlbr za članove SKJ«, koji smo ltač= po izirad'ili te se nadamo,, da če ga Ministarstvo vojske i mornarice odobriti. Dopisom od 3. januara o. g. za« molili smo pomenuto Ministansfcvo, da odredi svoje delegate, koji če za-jedno s nama pravilnik pregledati. Na ovaj naš dopis još nismo prhnili zvaniunoig 'odgovora, ali smo ipak do* znali za delegate te smo stuip'ili s njima u vezu i dogovorili se, da se ':i i slušatsliioe bili su na lekarskom preglcd-i i zatim se je počelo sa red ovnom nastavom. Gd 50 prijavljenih članova došlo ih je 46, izostala su dva učrteTlja i dva študenta. Jedan od tih Ibio je prim'Ijen sa saveznom potporom Nato referent potamko obiašnja-va netpri’ike, koje su u podatku na i stale u Mariboiru te nediscipliiiraniost nekojih silušača, radi čosa su tri sflu* šača napusti’a školu. Zatim nastavlja: Ostalo je dakle 45 slušača Pri* mili smo još jedno ga koji je1 moTio za prijem na vlastiti firošak. Tako je brojila škola Vt .lanova Na žalost, medutim se jc 'feško razsboleo br Han Mladen xz žiuipe Karlovac ko:i je-pre* ma naredenju lekara morao školu na* pustiti 21 ianuara. Broj slušača. dakfle iznosi' 45 od toga je 35 učitelja 1 poštaiiski činov-nik, 5 mjih prima saveznu pomoč, a 4 su 'u šikoli na vlastifi trošak. U prcd-pačlku Skolu za članice bilo je prijavljenih 50 članica, došlo ih jc 45. naknadno su bile primi'en j još dve: školu je napustfa jedna tako da škola danas broji 4'"' čfanica Od It h je 29 učiteljica, 15 njih prima savczinu pomoč a 2 su na vlastiti trošak. Ditsci.plina i zanimanje je u obe Šikole dobro kod čilanica uopSte po* nešto bolje nego kod članova. Ipak i medu čilanicama imamo i takovih koje se ne interesu ju fcaŠ dobro za sitvar. Kod izbora župo baš nisu (bide sretne ruke, o čem s'vcdo'c slučajevi koje sam pre naveo. Jedna članica, i-oia ni'e dršla u prednjačku 3ko'lu izjavljuje, da je bila bez vlastitog znanja predlagana po druSfvenom starosti, ma da još nkad nije bila u vežbaonici kao vcžibačlca Jedan član, kome je bila udeljena savezna nomo’, izjavljaije da zbog študirani a školu ne može poscčivat.i što je sigurno več onda zn a o kad se je p rij avto. Sve slučajev e i sl upa kao i one koji u .ЗкоЧи nisu doši’i. javili' simo odnosnim ž'uraira za one pok, koji su u,č:telji, i Ministarstvu prosvete. Za* molio sam župe da sve ove pozovu na edgovomost, i'oak do danas o tim slučaievima nišam primio izveštaja. IJ 'S^učaiu, da bi se o,pet imala da održi slična šlkola, trebale tbol/jeg iz* bora. Neke župe tečajnieima nisu pl a = tile putni Hirošak kako je to bilo od-redeno. Obe Skde apsoiVirate su od 3. do 15 odnosno do 18, februara skijaski tečai na koiem se je pokazao dobar uspeh i \е'1;,ко zanimanje, osim u par (•.lučajeva. TeŽih ozleda kod toga niie bilo dve tečajnicc i jedan tečajnik oštetili su noge. Uopi^'e očekujeni, da če obadve škole dati dosta dobar materija!, osim nekojih, a što bi iznosi!o 10%, što pak ne zinači mnogo jer sam na to več od poeetka računao. Ostali rad koji smo ravrštH, pre svega je prednjačiki list »Soko«. koji izlazi redovito svaki mesec i donaša gradu za vežbače. U tehničkom od-, boru sada, kad smo završili’ najnužni* ji rad, počeli smo da se bavimo literarnim programom, u kojem čemo utvrditi literarna dela, koja su najnuž* nija. Razume se, da čemo se postarati da dobijemo diobre sokolske tehnične pisce, koji če izvmšiti ovaj program. Nadamo se, da če nam (uspeti i ova tačka našega rada. Na proleče trebačemo svakako prirediti prednjaoki tečaj za laku atle* tiku. U načrtu imamo da bi sc taj te* čaj d/ržao u Zagrebu. Načelništvo sada ima na raspola-ganju samo jednog saveznog pred-njaka i to br. R. Bana br. Vrhovec naime istupio je iz save'zne sr,užbe. Kako i kada čemo popamiti injegovo mesto, danas još nije odredeno. Brat Ban je uvek na pultu te prireduje razne tečajeve po župama i društvi* ma. On zaslužuje priznanje za saves-no službovanije. Tačnog pregleda o stanju i na* pre'tiku 'naših župa u tehnakom po* gledu na žalost ne mogu dati. Zato bi treibalo večeig doticaja sa župama i to putem ličnog nadziranja. Konač* no predlažem sledeče: Oprema Sokola konjaniika neka se promeni utoliko, da kop!(je bude naravne boje ii nebojadisano; mesto rukavica sa manžetama neka se uvedu obične bele ruka vice. Župska pravica neka se promene utoliko, da čl. 10. odgovara čl. 21. Statuta. Za prednjački tečai za laku atle-fiku neka se dozvoli prikladan kred:t. Proračun predlložičemo, kada budu gotove pripreme. U sporazumu sa saveznim prosvetnim odborom bilo je zaključeno, da načeln'štvo izradi doličan proagamf'i po drušsbvima za otiganii zovamje istih. « Brat Hinko Nagler i-m'osi neke prigovore o pr.ednjaekoi šikoli. Naro* čito se osvrče na to, kako' su sc siro* mašni ja brača pa i sestre u predni:ač-koi školi našli u tenkim imaterijalnim prililkama, pa moli da se onoj brači' i sestrama, koji su dovata potrebni, po* visi savezna dotacija od mesečnih ћ00 na 750 dima ra. Brat Čed'a Milit- iznosi naeirn organizacije tečaja sokolskih četa u Mostam gde jc ishrana jednog tečaj* nika iznoslla 180 Din na mesec. On drži. da pofaznici sdkoSskih tečaj.eva moraju pokazati i neko izvesno po* žrtvovanje, pa droga predlažo, da za budu če pollaznici savezmih tečaja 'ima* ju da potpišu u neku ruku obavezu, da če se tstirogo vladati prema prtapisima Skole. Traži, da save.ztno načelništvo izradi detaljan načrt programa rada za sva sokolska društva, a konačno prigovara zalklj-uJku zbora župskih načelnika, da za osnutak sokolske čete tndba ffdobrenje pnedlnjačlkog zibora. Brat dr. Belajčič podvflači, da se iz cele debate vidi, da isu u prednjač-kC' škole ušla i liica, koja ne odgovara ju zahtevima, koji se stavlljaju na polaznike saveznih sokolskih tečaje* va, pa zato treba istražiti, tlko je to s!krtvfo, jer u tečaj Saveza mogu se slaiti samo lica is'a prethodnim »na* njem i prednjjačkim ispitom (u dni* šivu i u župl. Brat načelnik osv.nče se na iznesene prigovore, a namčvto uikoliko se tiču pnedmijiačke škole i veP.i, da je on {'črno inispicirao školu u Mariboru i sve prigovore, koje jc našao umesnima. uvažio i' odredio isve ,potrebno. No neki tečajnici pokaza'li su kr a Injai ne-d is cipi mu i be.z p!tanja i odobrenja osi ta vili SkoTu, a da nisu čakali na njegov dolazak. Jedrnako odgovana i na izvode ostale bnace govornika nagla* šuiuč. da če. ove origovore izmeti pred tehniški odlbor Savezia, da ih on ras* pravi i po njima shodno odredi'. Kako jie time bila debata zakljoi* čena 'to se izveštaj brata načelnika i sestre načelnice prima a sa zialkiij-uč-cima da se prfhvaea predUog promene kopija kod sokolsike konjiče naime, da koplje ima biti naravno nebojadisano. Bele rukavice sa manžetama n« prihvačaju se 'več se mogu ra'bilti obič* ne rukavice. — •Ofon 10. župskih pra» vila protumačiče se i objaviti u »So<* količkom Olasmiku«. — Pribivača se, da se ove godinc sprovedc мтоппо savaz-no tabo renje i da se M trnu ju ia pa dalje u čitav nanod. Na ovaj ko'.ak rnoi^i smo i morali smo se od-lis iti is raz)1 oaa, jer smo svesni, da su terr<;iri.i' Saveza Sokola knal^evme Ju-rtosiiavije zdravi otpomi i da po din a* Šajn svaku daljnju ina|dbgradni;iu. Da je tome doista tako, uveriče-mo se ako se u kratkim i iletimičnim poglodima csvrmemo m našu jedimo* gođ ilnju prošlost, ako na zaiM:išet!ku oive prve obletnice našega rada pre-motulimo položaj u kome se nalaz.mo. Odmah monamo konstatovati ne-osipornu Činjenicu, da je sokolska organizacija učinila vel k i dlobar 'korak napred u cilju svoga razaujika. U ve* čJni sva sttara »okoliška drušva, salda neongan'izoivana i udružena u Savez Sokola krat) evine Jugoslavije, podvo* sručitla su isvojai «raid:nosltl unutar svo* jih redova a zalazila su j u svojoi su-S'C'dl loi okoli mu, gde su Osnnvala sokol-sike čnte, old kojih su se ineke več danais tako razv lc da sačinjavajiu pravi kader za docnija samosttalma 'društva. Pojedine sokoflske župe pokazujoi aa ovu godinu dama znatan porast orga* n zovanih sokolskih jediniea. Doka* zalo ise, da marljiivim radom Solkd'1* sitvo uspeMa i u onim iktia'evima gde dosada t širokih masa, 'koja je sa nerazumevanjem gledala u čiitavu or-ganizacijoi, a onda iskreno frečono i paljba u leda od nekih, koje je odnji-jiaFo i oduojilo SokoMfcvo, dovela jy izvršni odbOr Saveza pred situaciju. kad je tirebaifo napeti i p(oslednji atvOj tnozga, sačuvalti nervo, a prepustiti se trc;zvenf>m 'razmatmnjai situacije. Izvršni odbor odmah je uvideo, da jc je* dini moguči izlaz, da se isav iposiveti konso'lidaciji Saveza u organizacio nom i tehničkom pogledu. A Ito nije bio :3agan posao, jer je trebalo veffi koga napora tim više, šta nam je u ovu golemu akciju protstojalo gran* d'oznk) delo svesiokolslkioga slčta. Uzmem.0 li još k tome, da № sitare veze makar i pro forma, b 14e pokida-ne, pa da ih je trebaltt uispoStavPaUi, onda se vidi, kako se brvrčini o.T.ior nije našao u ružičas‘K>j sitiraciji. No uinatoč raznih makihacija i krivog prikazovanja, kao da SKJ nije čista sokolska organizacija, pobed/U je pravda i SKJ bio je prm’ljetn u f-ctrfJio najviše sokollke instance — u Savez ^Slovensko Sokolstvo«! Za ovim sledi primitak u medumarodm gimnast eki Savez i tako' naš Savez ddbiva onaj položaj, rkoji ga pripada. M'ožda jc trebalo sada poči i dalje, ali jači razlezi prisilili su nas, da smo ovde za jedno kratko vreme udarili tačku. jer su priprave za štet meminovno tražile, da se organizujoi sve sJlc za ovu našu veličansibvenu priredbu. No poletini V a.o pravi Sckoli' željni da pred sivim ?c,u!’’tur.nim narodima pokažemo teko-vine i uspehe našeg vasp'tanja i time se nismo posl e zadovoljili več tslnvo želeli da poletimo i dalje pa srno vina stara od'Dka Sokolstva — privatna ini« c rja t'iv a i oma naša: uzd a j tse «s e i u s>voje kPijuse, pomalo i lopet viratola u naše župe i društva. Jak sokoVki zamah u doirov>'mi našao je svioga odjeka i van ffranica države pa su se počela osmivatfi i ta« kozvana zagran'čtna društva a u pr-'Глп redu predlo ači' metom osnovana Sokolska župa u Parizu sa osam dru« stava ra drrštvo u Detroitu u Severno j Ameriei, Buenos Aires i Paternel u Južnoj Ameriei ko ji su se svi v/У ratv*w> javili u članstvo Saveza U Se« vernoj Ameri'ci možemo očekiivat: u •ikoro vreme jak razmah rašeg Sokolstva a iemu je uvelike pcmo-gao naš preš!?. sf*et. ProtkinO' od oroanizat'omog rada, zapaža se da hramije administrativni rad i da je taj u 'našim jed nicama još uvek dosta nesreden Uvažimo li'. da je administracija izvršavamje svih društvenih poslova, onda moramo strahovati nije K> nam 6 tav rad manj-kav? A to se donclkie i oseča, jer još da nas frna jedClnica koje pravo ne shvataju ovaj raid i .svoje dužmosti br'o spram žvipa ili ?aveiza. Izvršni odlboir i o tome v/odi brigu pa če u nakrade vreme pristopiti shodnom načinu, da i u toj grami našeg d ol st a važnog rada zavede jedinoobraznost i red. Izvršni odbor Saveza ibačte posvečuje s v e svoje s'le 'lome da u svakom pogledu zadovoSiavia opravdanim potrebama župa. Posao koji »vladava, ob lan je, št a se najbolje vidi iz toga, da je održao 26 sednica na kojima se rasipravUjaV) o isvfm pitanjima koja tangi,raju naše Sokolstvo No taj ogro« man p os ato još se bolje razabiire iiz dc'iovodmog .orotokola savezne kance« larije, Ikojri iskazuie. da je priošle t>o--tli,n e neuračunaiviši m jedan sičniki akt. rešeno 4268 akata a ove godimo do danas 1009 akata, daNe posao koji svladava inače čitavo jedrno nadleštvo. No taj posao trebače svakako re« organizirati, jer tajništvo Saveza me može se ograničiti samo na ,puka re« šavamja, več orno ttreba da radi : inrei-iator.no, što do danas u potipunoj meri nije b;flo moguče. Kako sam uvodVio »pomenuo, ovaj je izveštaj Meda sPika potpunoig rada jer čemu da opetujem ono, šta vi kao članovi uprave i sami znate, jer ste skoro u večini i funtkcioneri u našim jedtnicima a nadalje lieču namcrice da zalazim na polje rada drugih oise« ka, jer če brača pročelhiei kazati svoije. Meni bi bila sada dužmost da za« vršim, ali ne mogoi a Ja sc pre toga ne '>etim jedmog našeg bralta uprave, kojeg je u največom elanu rada, u m-ometnitu, kad a nam ie najviše irebao njegov savet 5' Eitvaralatki dt>h nestalo iz naiše »redilne a to je naš brat dr. Lav Mazzura. Tko ie bio bnj*- Mazzu* ra šita j'e on značio za Sokolstvo i, šta smo s -nji m e izgrbili, zmamo i osieča« mo svil Gotovo da bi rekli, teško je ponun.itd nie^ovo mesto iboUjim i spo-sobnij;m. Uspomeni tog brata kliknimo: Slava! (Brača ustaju i k’iču: Slava!) U saveznoj upravi došlo je i do nekih ipromena. Otstup;o je bivši na= čc'mk bir dV. Murnik, a na njegovo mesto imenovan je brat Bajželj. Jed* nako je popunieno i mesto zamenika na'elnika sat bratom Šulccom i me.«lto zamenice načc'miee sa sestrotn Brozo* vič O im to>-dilo, ona vam ioatk pokazuje da se ni je »tajalo skrštenih ruku, več da se oralo i sejalo, a tako če se nastaviti sve dotle, dlog'od se ne dovinemo onog našeg iprvog cilja, da natm u organizaciji vladaj u pol tipu na svest, red i di-sci plina IzveŠtaj brata tajmika bio je jed* no$!asmo primljen do znarnja. Pretsedink oiriganizaciiono - prav« nog ofeseka farat dr. Pa^Ias u opšir* nirn optaima i«nosi gioletmr rad, koji' je svi’adaio o v« j oitts^k u organizaciji upravnih ongana, kao Saveza, župu i dlniš^ave. Nanočirto U ' 'kolelkiih ceta kao i •spravaik u pravilniku sckctukoig d'ruiliva, pa nvolti, da se svi ovi praviilnici odobre. Daljnji vefikil rad, kioji je Sipnovadao ovaj ot« sak, b' la je i orgami za cilj a žuipa gj !e« ■dom na movu podclu. Ovaj rad do-vcfd'no je poznat i« pisamjai u našem zvauiJonom lorganu te te zapfen'ka sednica izvršnioga odbora. OinganiKacio« no-pravmi; otsek naraoilto se mnogo bavio cprrruitkom žrpe V nkovci aili pri1 Г 'e niisu diopi'š'ale, da dtode do re‘al‘zacije tove naikame ipa se s toga moralo odiustatii od formiranja ove župe. Molim sa"v.ezriu upreivu da ovo p ni m C do zinanj a i razre!ši več čmeno-vanu upravn.i ove župe o čemu da so uiiedi fo izvesti) i bra^-ka žu.pa Osijek. Velik pesao bio je pitamje raizii kona&mo- don;een za-k'Iljučak, da se, obzTtom ma sadašaji naglf razvitak i D''>ra^': SotVVIstva, te-r'ltoriljiaAna podela ž"ina ima tevišiti posten:mo i na tai načri, da ise ка sai da zadrži sadašnji Ibiroj župa i njiibove g ranice. Formirana je nova župa KarPovac, dlak s" «ada živo radi n n tormitanju žuoe Va-aždim koiia je gledam na Лг-ribori'a’mu fo'1-naeijn.i cFovršema, dok se ‘said jioš iira fiprovesti or^a.nfeacto« no^adim^n^sitrativn.a strana. Prva plenarna »edn ea bila fe irdPuč la da se još osnuje i riova seko^stka župai Da-ruvar. No kako' se pokazala ni°shod« no;l. provc'dbe ovo^a zak'l'4'člka fco mo'im današnjo sednru da priv’i svoj zaključek rrei'nači, i da se od formiranja ove žotpe odustane Komačno organtzacicmo-pravinii otsek rečavao je čitavi n:iz pitana ог<гапдааст«ке i pravne naravi, a raročito r® upitima ;z iraznih žuna te po on^Vi posf!Wima kroji po priirodi prav:ir;iV-ai ovo^ia ot-seka spadaju u njeiovu ikiom.petencu. Urfcd rada ovof,a 'n*seka jasmo se za« paža vePka krn.'n’rVIaci.ja. kako u žu-pama tako i drufi^’ima, gdo se ie rad pooeo nazvijatJ, stirogo no piropiisi ma Saveza šta. daje ga ranči iu da je ova-kav rad baziran na zdravim tem el1 jima i upr a vilj cn si.gu.rnrnn ipoitcm. Brati Steva Nešfč izriče zahvaki organizacionom otsek u na njegovom v^elikom i usipešnom >radu Kod even« tualne bucfrj'e razdeobe župa moli, da sc .pazi da pojedine župe ne budu pre-v‘i§e o Steč ene. Brat Nag’er predfaže razgraraiče« nje župa u Savskoj banovini prema srezovima kako sledi: 1. Župa Varaždin •— srezovi: Va-razd n Čakovec Prelog, Ludbreg, lvan.ee i Novi Maiof. 2. Župa Za-gneb — srezovi: Za? greb, Krapina. Pregrada, Klanjec, Zla-tev Stubica Samobor, Sv Ivan 'Zelik na, Dugo s e k) Čazmai V eliika Gorioa Sisak, Pisarovina, IPetrinja. Kuitina, Paki-ac, Novska Nova Gradiška Ko-stajmicai i Bosanska Dubica. 3. Župa Karlovac — srezovi: Kar« {ovac Jastrebatisko Vrgim-most Voj« niti, Črnomelj, Ogulim, Slu n j i Vrbovško. 4. Žuipa Sušak — srezovi: Kasitav, Kvk, Grikjvenica, Novi, Senj, Brinje, DerWce i Rab. 5 Da se formira žuipa Gosioič, k io/j a bi »e imala os^ovaitri. radi o^aik« šanja Sušaka i bo^jeg ,gravi'tixa^ja okoMšnih srezova u seraom Goniču a koii bi srezovi bili: Gospič, Oto ac Pevni'šić, Korenica, Udlbina Lapac i Gračac 6. Župa Bjelovar — srezovi: Bje-Bovar, Koprivnica Križevca. Dirrdevac, GaTešniea. Gmibišn'opolje, Viirovftica, Daruvar ;i Slatina. 7. župa Osijek — srezovi': Osi« iek. Don::i; Miholliac Našico, Požega, Đakovo, Brod i Vallpovo. Za iupu Zag'rieib da se odi voj e društva Slovenskog Posavja pa da se formiraju u novu posebmi župu ili da se pripoje žu-pi Celje. Zaključuje se da se ovaj predfog mpiu'ti organSzaciono-pravniom o'f’sekiu na proučavanije i na dalijn!i postupak. Po tome je čitav izveštai ongani-zacv'Ono'pravriog ots'eka prihvaćen i odioibrem sa sivima predlozi'mai. Pretisednlk pros-vetirog odbora brat dr. Vladimir Belajčić podlrvosi iscnpan i' svestran iz vesta j iz kojie.ga se razabire. oipisežan i o'brlam nad ovo-ga otsek a. Članov ma uprave ovaj je rad več poznat iz zapisnika sedlniea ilzvrršnog odbona Saveza, a i iz izive« štaja, koji1 izlaze u novo ipokrenlutom l.viu »Sokolska Prosveta«. Brat p ret« sednfk pcitanko govor? o 'konsti'tueVi i formiranju samoga otseka kao i o nijego'vom opširnom railmom programu' Ikoji se damasi ifnitenzivno sipro-vada u svimi smermiieama rada X?alko, da se jasimo opaža, da prosvetni od« bor ne nvisLi samo na kako v e moin.en-tanie uspehe if’i' akcije več da kani razradiifi čitav jedan štetem i udarmti okorne radu takiove temelje, da če se u buduče na njima morati5 posao raz« vtjati dalje, pa' da čc ,prosveitmi rad u Sokotetlviu zauzeti что važno mesto, koje moira da ima i' fjliedom na pro« pise svojih pravilnika, a najviše gle« dom na s.vrhu i cilj. U svom izveštaju brat referent podvukao je sve važ« ne momente iz rada pro svetno g od* bona, a nairočito jake veze sa prosveit-> n.im odborom bratskog čehoslovaikog Sokiolistiva, a koje če se još jače usta«> Piti zajediriičkom saradmjom za na« redini svesokolski sle't u Piragu. IzvešSaij brata prosvetaTa priim-ljen je sa odobravanjem do zinanja. • Brat Nagjieir gliedom na preopte--rečer.csiti poslovanja u žuipama kao i sfla'bu eksped tivnost movih društava. molii da se' traženi irokovi' u okružnii-. eama .prosvetnog odbora nebi iskuči-vali, več da se daju d'ugi roko vi cime bi se sam posao savesmije olbavio. Ovoj sc predlog piiima. Prd'.lsieda'vajuć:i brat Gangl i'znosi predlog glede saziva glavne s|kuipštime i predlaže, da se glavna skupštiina Sa--veza Sokola kiral'jevine Jugo sOavije 0'drži u niedteil'ju 29. marta 1931. godi-ne. a piredlkonfnneja, kao i zasodanje pojedinah otiseka dan pre. Dnevni ried kao ii (DToatorilje gde če se skupštima odiržavati. javiče se nakiradno i M’a-govirememo. Ovaj se predfog prima. Kako je vreme pioodmaklio pret« seidmilk brat G angl prekida sednicu. Nastavak sednice 23. februara. Narednog dana u 9 časova pne podne .nastavlja se sedmica. Prvi uzima reč načelnik Sa'veza brat Bajže!ij, koji1 refer.lše o pripravama za slet u iPragu. Pripreme za IX. svesokollski slet u Pragu u (tehničkom pog'ledu u toku su. Iziadene su proste vežbe za sva odelenja koja na sletu dolaze u obzir. Za članove primljene su proste vežbe od br. Staniča za članice od s. Jugove, za muški naraštaj od brata Kebra za ženski naraštaj od s. Ska* lareve, za soko'lske čete od br. Jan-kowča. Prva prosta vežba za Slamove, članice i muški naraštaj več je objav* Mena u 2. broju lista »Soko«, za žen« ski naraštaj i soko'lske čete pak obja> viče se u 3. broju »Sokola« početkom marta. Sve .proste vežbe za sva odelenja izdačemo. u posebnoj klajižici, koja če iziči još ove godime i to u aprilu ili maju. Pobrimuii smo se i za muziku, koja če s^e izdati za sve vežbe. Jugo-slovenska Sokolska Matica, sporazumno sa savezmim načelništvom u dogovoru je sa nekom firmom koja če uz niške cene izradi ti giramofonske ploče za muziku prostih vežaba. Na sednici načefeišltiva Saveza u Pragu bilo je odredemo da se prilik kom sle ta održe sledeča takmi enja: takm;čenjc za (prvenstvo Saveza SS takmičenje vrsta Naveza SS, takmiče-nje u stafetnom t.tčanju i takmičan.ja u skijanju. !Primll:en je bio i red tak-j mičenja za tafemičenje vrsta Saveza SS i odredene su grane, u koj;ma če se takmičiti. Takmičarske vežbe za prvenstvo i za vrste biče izdane kra« jem juna o. g. Pored toga. dozvolje« no je članovima SKJ i učestvovanje u takmičenijrma ČOS. U toliko su dosad izvršeme pripreme za slet u Praigu. Želimo, da sva naša odelenja na sletu mastupe u dostojnom broju, da bi naš nastup i broj ano i tehnički odgovarao stanju našeg Sokolstva. U tu svfhu preporu-čili smo članstvu i naraštaju štedmju. Nadalje odredeno je, da na ^fet me može niko, ko nema sokolske odore Zadača župa i društava je d« smotrenim radom što više tpodižu za=> nimanje za slet i da članstvo pripreme da bi u'zimoglo u što večem broju pohrliti u Prag. Sa vezni prosvetni odbor pak po« brinuče se i' sa sivo j e strane da pri« premi članstvo za ovaj slet. Birat Čeda Mlii na ovaj izvesta j brata načelni ka predlaže da bi sc ra sletu izvela jedma tačka prostih vežba, u kojima bi zajodniički' is^dl Лоvalili Sokoli sivih slovenskih sok;oil)skih Sa« veza, a sama vežba da bi se izivodlla na motive ,pesme »Ej SV)veni«! Načelnik odvrača, da to tome tnVe može odlu iVatii naš Savez več da o V.|ome iana odClučiti načeOlništvo Saveza l»cflove|nsko Sokolstvo«. On u principu tavaj predlog iprl hv^ača, pa če^ ga izmeti na narednu sednicu načelništva od« nosnog Saveza. I ovaj izveštaj br. načelnika prima se. Brat Banlkto Živkovič i'znosi u ime gospoda rskoga oteeka, da je gospo« '(larstvo Saveza Sokola kiralijeviine Jugoslavije u godini. 1930. u uiskoj vc*i (•a gospodarstvom Jugoslovenskog SokolKikog Saveza koji je po odluci ■slkiuipš J ne delegata svih župa 15. decembra 1929. korporativno, dakle i^ sa svom svojom aktivom i pas“vom usao 'ti Savez Sokola kraljevine Jugoslavije. Zato smatra svojom dužnošču da ta ono utvrdi i da u svom o izveštaju i.zitese stanje ne samo uprave JSS na dan likvidacije, nego i Sivih njtez’nib 'iedini'ca jer je to stanje' .ishodiSte go« 'sipodarstva SKJ, kloje če imati za i.z« Vest a n broj godima jakii uticaj na uje« \iovo goispodarts*bvo. Uza sva_ nasito a 'nja nije br\> moguče utvrditi sltanje 'jcdin.ica .ISS, jer se miflsu mogffi dobiti 'od župa podatoi te vrsti. Utvrd lo sc, 'da je aktiva JSS iznosila 1656.957'12 'Dl'n, a pasiva iistog Saveza 1,595 055'44 Dim. Nadalje se mogilo ustanoviti da 96 dmStiava ima svoje domove, od ko-jih je 66 optorečemo sa 190(NHM)0 Din a njihova Mre dno St iznosi 60 0001)00 ID‘in. дпнпиштипшпинншишилиппишнпнппинипннпнпип1111!; Izašla je u našoj nakladi IV.sveska „Sokolske knjižnice44: Dr. Ivan Pražen u počast prve desetogodišnjice njegove smrti (1921 —1931) Komad po 3 Bin_____________________________ Narudžbe prima i izvršava JUG0SL0VENSKA SOKOLSKA MATICA j LJUBLJANA, NARODNI DOM / TELEFON BR. 25-43 ■ ■ _ ■ Primopredaja izmedu jednog i drugog Saveza Lzvnš&na je 27. feoru-ara 1930. Tom zgodom preuzeo je SKJ oo bi'všeg JSS arhivu, sve .poslovne (kj i j i.-ge i kanceilarijski name'Staj, od koga je jedan deo uz reversostavljen upravi 'S'okoisikiih listova u Ljubljani. Sav or ganizaconi mateilljal (fo’rmuiari, zmač« ke, legitimacije) i knjige u procecJbe-noj vrednosti od Din 79 35У45 predan je u kcmteti-ju JugosHovetr.iskoj Sckol-slkoj Matid: u Ljubljani. Save-z Sokola kraljevine Jugoslavije u prvo vitme svoga živoffla n je imao mkakovih sredstava. laik o. je od-mah doneo odliilkiu. da se diru^‘lva oporezu ;u prema fc'ljuou bivše.; JSS t. j 10 Din godišnje'po .svakom članu i po jedan dinair po svakom pri padmi= kiu za oraledni fond, Lpak je porez po« čeo p',n‘ntizavati tek u mesecu septem« bru 1930. godime. Vis'ira ukuipmog poreza nije se mo-^a ustanoviti sve do meseca aprl -la, jer društva, odnosno župe niisu p-re toga isl azale sivoje brojno sltanje. Za župu Skoplje mo'glo se to ustanoviti tek u mesecu augusitu. Pomoč države, obečama Saveau za prve troškove, isplaSena je tek 28. februata 1930. u iznosu od D;:m 654.900. Iz ove pomoči’ nabavljen je 'kance! arij ski nameštaj. pokrivani su svi organizaciorii i upravni troškovi. Savez Sokola kraljevine Jugosl'a« vije preuzeo je od ibivšeg JSS i spre« marnje svesokolskog sleta, Stb je pri « siti'o savezmu inpravu tla s«v svoj rad do zavrišetka sileta svode na na.ipo-trebnije organizacione poslove, a tek onda dai raavije svestran i rad ,na po-diizanju Sfakolistva i vaspitamju naroda. Program rada izraden je odmath, a ртета tome i odgovairajiuči budžet, koji'. je p odnesen ,kr. vladi da u smislu zakona o Sokolu kraljevine Jug c.sf a vi« je u dižavmom budižeitu osigura izkazani izinos. Trebovani iznos međutim nije ušao u državni budžet, nego je- .Savezu oberano, da čc mu se od v'retTyema do vremena isnlačivati' vamredan kredit. Radi. ove okolmlost? morala je .uprava Saveza napuisltiti skoro u celosti svoj. program rada i. oignaničiti isc na otlr«, žanje sav-ezne ško"lc ^ kiroz koja br se izbac!'o jedan već'i broj tehnički .sipremm'h lica, bez kojah se me da ni. zamisliti neki, jači »rad na ffeičkom vaspitanju. U llu svrbu za m olj e n je od knv vi'ado 'kiredl't (к! 1 40f> 000 Din u mesecu aprilu 1930. Odobren !e me« 's-eca oktolbra 1930. izinos od 1.000 000 Din koji do danais mije i^plačen. ,и>Геd toi>a saivozna šfcola. ko;a je tre« bala poOeti- polovicom oktobra odga-(tana je dva p^lta a zapoi'cla je tek 10. janmarai pošto je Savez ta svojih ■redoviltih diohodaka 'predujmio pori-ebn e troškove zrn otvaranje škofe. Ofvorene su dive škode: jedma u Ljub« 1'jani za ženske i druga u Mar'boiru y»a muSFcc. svakai sa 50 ipolazmika Pro« račun za obe fkoiJc ianosi oko Din ,500.000 Ova nei.zvesnost u višini, sa« iveznih dohodaka i u vremenu, kada ,sie može na nirb računati uvelikoi je oteščavala gospodarstvo Saveza, jer ri'je mofflo, da postoji jedan 'UtHrdeni 'Hiiid^et kao direktiva gospodarstva. IPonred tekiučih polhova gosipodar« fki cllsck re^avao je i'irešio tiri knupma pitanja, savezmog giostpodarstva: 1. pilami!' potiraživanja Saveza i« ranijib ."odl'na. fll'o ih je preuzeo od bivše g ,TSS i, s tim u vezi refundiranije ootro>-'šenib fondova i .ismun'ja vanje ipreuze« obaveza: 2 pitamiie sanacije sokol* ‘skih domova i 3. Tegidisanje banovin« ske pomoči župama i društvima. Zbog toga, sito. (društva niisai godi« nama ispunjavala svoje obveze prema bivšem JSS nastala su velika dugo-vanja društava na rajnim naslovoma, a JSS ne imajuči sredstava za tpodini-rcinje svojih redovnih obveza, poina« »gao se na italj nač:m što je iprcdu'jani"jil« vao' potrebne svoto iz raznih fondova. Tako isiu fondbvi krnjeni od g.odine do .godfne a prihodom 1'lkividacije JSS 'izmirlo je svoje obveze na račum fon« do'va, tako da od fondova nije ostala ni.šta. Da bi se piltanije difgovaniia iz ra« nijiih godina, proti,v kojih je bifo več rani'je prigovora, ra sčistilo i. utv.rd’Mo .pravo stanje, gospodarski je otsek povadio po knjigama dugovanja svih društava i doitavio f.h njihovim župama radi sravnjivanja i prigovora u opravdianim slučajevima. Tellkiom mu-kom sab.ami su potrebni pocla;i, na osaovu kojih je ustanovljeno, da du> govan.ja društava iz ran jih godina iz« no.se na dan 31. decembra 19^9. god. Cia 1058.459 96, edinosno nakon izvr« šenog otipisa neisipiravnih oplterećenja od Din 91 418-50 i napla:eni ] du'go-va« nja iz rani.jih godina u toku 1930. o sita j e nenap.aieno D m 783 230’91. Up.ava Saveza donela je odtluku, da se dugovanja za 1929. god. imaju na-platiti. u toku 1930. god. a dugovanja ?z ranijih godina da se mO'gu plačati u raitama kroz .jedi.iu dve i tri godine prema višini duga i mo.gufin.osti dnu« štva. Kako se vidi, mn o, g e su župe na« sUojale, da svoja dugovanja ismanje. Najmanje su otlplatile župe Spli't i Cetilnje. Za godinu 1930. iznosi porez Din 465 178. ozltedni fond D m 78 487'50 ii fond za sprave Dim 26 347‘75. Od ovo-ga naplačeno je na 'račun ponreza Din 261.893'50, na račun ozledmog fonda Din 56.005 i na račun fonda za sprave Dim 15.822*75, svega Din 333.726’25. Otplate dugova iz ranijih godina kao i napila ta poreza za god mu 1930. osim stanovitih izuzetaka upopreko nezadovofjava, a to dolazi otoda, što mnogi .lanovi ipa čak i uprave dru« štava smatraju da bi u ovom Savezu morali biti rešeni obveza ranijih, sada« njih i budu-ib a svi teireti imaju pasiti na clrržavu. Tafcovo mišljenje mora se odbiti kao nesokol.sko. jer SokolistPvo m o. ra kao |i ranSje da živi o svojoij m'uei a državna pomoč ima da sc upotrebi tamo, gdc me doStižu naša sred-vava. Drugo važno pitanje koje zaseca u život mmOigih društava, je pitanje sckol’slk'ih domova Odmah po obrazo-vanju Saveza SKJ počele su stizati molile od raznih drušitava, od kojih jedmi mole beskamatnr za jam ili barom sa vrlo irskim kamativakom, da se reše zaduženja, koje ne moeju o dr-žati zbog previsokih kamata a druga da im se da zajam za g.radnju doma. Gospodarski otsek mije mogao rešavati svaki slučaj posdbice, nego je odlučio da sabere poda tike o svi m do« moviima i da onda potraži način, kako bi se liani rali svi domovi. Na osnovu dobivenilh podataka utvrdeno je, da u Savezu ima svega 96 domova, od ko= jih je 66 opterečeno dugom od Din 19,000 000. Gospodarski otsek izradio je jedan c^H-o-it i'-,....... .\Ча-л!” 4 je uprava Saveza pTedala kr. vladi, da donese po tom pitanju svoje rešenje. Sv j. su izgilcdi, cla če sc mofi sanirati »vi do sada izgradeni ili u giradinjii na; lazeči se domovi. Ako se elaborat usvoji u celosti, omda čc biti rešeno i pitanje gradnje domova u buduče. Primečuje se ali, da bi se u Ibuduče pomoč za izgradnju domova davala samo onim društvima koja če se moči islkazaiti, da imaju gradilište i jedan deo gradevnog kapitala. Treče važno pitanje jeste pitanje banovinske pomoči župama odnosno d'r.uAtvima. U smislu zakona o Sokolu kraljevine Jugoslavije a .na molbu uprave Saveza sve su banovine osigu-irale svojim budžetom za godinu 1930 /31. izvesno pomoči župama ®vo« ga teritorija. Ali kako podrta pomoči medu župe jedne banovine nije bila reguli« sana, to .sie nije postopalo jednoobraz-no, usllcd čega su se pojavile žalbe nekih župa. Ima banovina koje su cehi prinomoč ispllaitile starešinstvu župe koje se nalazi u njenom sedištu s time. da ovo podeli medu župe nje na teritorija. Neke druge srn deliflc po moč izravno društvima bez pretho besplatan stan i hranu. Zaključeno je da se učestvuje na ovogodišnjem sletu župe Split, za koji se prijav! j uje ovaj broj učesnika: članova 270, članica 80, muš. naraštaja 50, i žen. naraštaja 30. — Svi učesnici mo« raju imati odore jer se bez ovih neče pripustiti. Na sletu če sve kategorije učestvovaibi i u vežbanju. P rimi jen je predlog načelništva župe o podeli društava na odkužja pa rs d'odeluju: I a) novoisadskom okružju: B. Pa* ianka, Gložan, I!ok Kamen:ca, Kisač, fCulpin, Novisad, Petrovac, Petrovara= din Srem. Karlovci, St. Futog, Titel i Črb; b) somborskom okružju: Apatin, B. Brestovac Vajska, Deronje, Obro* vac, Pivnice, Ridica, Sombor, Svet. Miletič Silbaš Sivac i Stanišič; c) subotičkom okružju: B. Totpote, Veprovac, Vrbas, Kula Kucura, Mar= tonoš, Senta, St. Kanjiža, Subotica, Hofcigoš Grvenka, Bajša i Pačir; č) staro-ke&lfskam okružju: Ada. B. Gradište, B. Petrovo Selo. Đurđe* vo, Žabalj, Mpt, St. Bečej, SrlbohraTi i Čurug. Za okružne načelnike, načelnice i njihove zamenike predložena su ova brača i sestre: za novosadsko okružje: Zličič Žatko za načelnika Ruškuc Ve« sa za zam., Koledina Anda za načelni« eu, Labatova Emilija za zamenicu: za somborsko okružje: dr. Cvetic Vlada za načelnika, Kalič Radovan za zame-nika, Ristič Olga za načelnicu, Kojič Vukosava za zamenicu; za subotičko okružje: Jeger Dragutin za načelnika, Stcpanov Doka za zamenika Vrba Fa« nika za načelnicu, Branovački Gordana za zamenicu; za staro^bečejsiko okružje: Gospođinadki Dušan za na= ćelnika Iđudov Jovan za zamenika, Gospodinački 'Sofija za načelnicu, Ka« canski Ivanka za zamenicu. Za članove župske ispitne komisi« je za polaganje prednj. ispitu izabrani su: Tottovič Jovan, Daljev Pavle, Ilič Miluška, 'Marič SvetisFav, dr. Jovanovič Toma. Članove komisije za dru« štvene ispite, imenovače načelništvo župe, po moguonosti stalne za svako pojedino okružje. U načelništvo župe predlažu se dosadanji i to: za načelnika Teodoro« vič Milan, za zamenika Totovič Jovan, za načelnicu Ilič Miluška, za zameni« cu Rakič Vasiljka. Članove tehničkog odbora imeno« vače i popuniti načelništvo župe u smis'u učinjenog predloga. Povodom izveštaja načelništva župe, da društva neuredno šalju mesečne izveštaje, koje za januar ove go« dine nisu poslala B. Brestovac, B To« pola, Gložan Deronje, Kisati Kula, Kucura. Petrovaradin, Riđica, Silbaš, Sombor Sr. Karlovci St. Futog i Hor« goš, zaključeno je pozvati ova društva, da ove izveštaje u roku od 5 dana dostave načelništvu župe Ujedno se upozoravaju bratska puta sedmičino. Bi!">o. je svega 515 vežbovnih časova u godini. Prosvetni rad bio je usko vezan sa sokolanom a iz knjižnice su ise mar-prireden je naročiiti prosvetni tečaj, ljivo čiitalle knjige. Za nove članove PriredenO' je 10 javnih priredaba od tih 3 telovežbeniog enačaja (po« selo, javna vežiba i akademija), 5 idej« no prosvetnog i 2 zabavnog. Na slletu u Beogradu bib je 31 pripadnik na=< šega društttva od tih 9 vežbača (4 tak-mičara ipo.;edinca) i 7 vežibačiica. Su-delovali smo na sivim javnim vežiba« ma sused!nih bratislkih društava. Tečajem giodine je bilo kreitanje članstva vrilo živo: pr i st u pilo je 46 (od ovih 15 iz bivšeg Hrvatskog So« kol’a), brisano 75 (od ovih 36 prestu« pilo- u novo osnovano . Sokolsko dru« štvo Belišče). Krajem go^line imamoi 117 članova, od kojih najviše zanat« lija (35) i trgovaca (20), doik seljaka i radniika još vrllo malto! Upravno poslovanje bilk> je vrlo živo i uredno. Župa je imenovala od -glavne sikupštine predbženu upravu društva, koja se je 3. februara o. g. kon-sitituisala. Osim na kniižlee in na tekoči račun. Nnloibo proti odpovedi so obrestujejo po dogovoru kar u a j b o I j ugodno. Posojila se dovoljujejo na posestva, menice in vrednostne papirje tim najceneje. Za male trgovce in oMiiili« obstoja pri iitanilnlel kreditne drufttvo, za pupine naluibe pa sodni depozitni oddelek. — Z n varčevanje mladine izaaja domače hranilnike, /a pošiljanje denarja po poHt« pa avoje položnice. Telefon št 20)6 in 2616. Pošt. Ček, račun št. 10 533. Uradne ure za stranke so od 8. do 12 30. Svaki Soko treba da ima Sokolijadu odličnu zbirku sokolskih i rodo-Ijubivih pesama sa slikama za deklamovanje i pevanje radi po-dizanja sokolskog-viteškog duha od brata dr. Vojislava V. Rašica, Beograd, Kraljice Natalije ul. 14. Poštansko-čekovni broj 50.788. Cena 20 dinara. — Preporučena i od .Sokolskog Ghisnika" br. 2J. od 19J0. godine. KUS vse/i vrši- po fotog rafijah-ali ris bafz f x vf jf /iajs