24. KONGRES ZDFJ PIRAN 1977 -1^162 D GLASNIK SLOVENSKEGA ETNOLOŠKEGA DRUŠTVA BULLETIN OF SLCÄDME C| ETHNOOGICAL SOCIETY 3 I UDK39/497.12//05/ GLASNIK SED LETO 17/1977 ŠT. 5 STR. 1(58)-365(423) LJUBLJANA SEPTEMBER 1979 ZBORNIK 24. kongresa jugoslovanskih folkloristov PIRAN 1977 Ji '/£> 'J4-6 KAZALO I. OSEBNOST TOVARIŠA TITA V LJUDSKI USTVARJALNOSTI NEDELJKOVIĆ Dušan (Beograd), Narodni pesnik o drugu Titu......................... 9 BODI ROGA Milan (Mostar), „Tito nam je pravda našeg roda" ....................... 16 LJUBINKOVIĆ Nenad (Beograd), Staro i novo u oblikovanju epske legende o Titu .... 21 PILETIČ Svetozar (Titograd), Metaforika u pjesmama o drugu Titu ................. 25 JANJIČ Jovan (Vranje), Ciklus narodnih pesama o drugu Titu — metodičko-nastavni i literarno-teorijski aspekt....................................................... 29 MIHAJLOVIĆ S. Jovan (Novi Sad), Tito i revolucija u stvaralaštvu narodnosti u Vojvodini 33 MLADENOVSKI Simo (Skopje), Makedonskite narodni pesni svrzani so imeto na drugarot Tito i makedonskata narodna poetska riznica ............................ 37 KAROVSKI Lazo (Skopje), Izvorite na makedonskite narodni pesni za Tito........... 40 PLANA Šefćet (Priština), Drug Tito u albanskoj narodnoj pesmi na Kosovu.......... 44 VUČINIĆ-VARGA Dara (Priština), Tito u narodnim pesmama Srba i Crnogoraca na Kosovu 50 JAKOSKI Voislav (Skopje), Albancite za Tito vo svojata pesna od NOB i za NOB..... 54 STANONIK Marija (Ljubljana), Lik tovariša Tita v množičnem slovenskem NOB pesništvu 57 KOSTELNIK Vlado (Vukovar), Zajedništvo kao ideja vodilja u „Slovu o polku Igorevem" u XII i u Titovu „Naprijed" u XX. stolječu ...................................... 60 II. LJUDSKA USTVARJALNOST SLOVENSKEGA KRASA KRIŽNAR Naško (Nova Gorica), Slovenski Kras — oris etnološke problematike........ 69 MATIČETOV Milko (Ljubljana), Slovenski človek na kraški planoti.................. 81 CEVC Tone (Ljubljana), Ljudska arhitektura na Krasu ............................... 85 STRAJNAR Julijan (Ljubljana), Ljudska glasba na Krasu .......................... 89 III. ODSEV SOCIALNIH RAZMER V LJUDSKI USTVARJALNOSTI ČUBELIĆ Tvrtko (Zagreb), Odraz socijalnih prilika u ukupnosti usmene narodne književnosti ............................................................... 101 BUTUROVIĆ Djenana (Sarajevo), Uticaj socijalnih sredina na raznovrsnost muslimanske epike .................................................................. 104 ALIČIĆ Aiša (Sarajevo), Junači krajinskih muslimanskih epskih pjesama kao predstavnici muslimanskih masa.................................................................. 108 NIKČEVIČ Vojislav (Cetinje), Stvarnost i umjetnička spoznaja u crnogorskoj epskoj narodnoj poeziji................................................................... 112 ČADJENOVIĆ Jovan (Titograd), Život pastira u črnogorskim epskim narodnim pjesmama 123 KNEŽEVIĆ Nikola (Sarajevo), Nemirne, često tragične ženidbe i udaje u našem narodnom stvaralaštvu.............................................................. 130 VUKMANOVIĆ Jovan (Cetinje), Odraz crnogorskog bratstveničkog — plemenskog života u narodnom stvaralaštvu............................................................ 135 VUKMANOVIĆ Savo (Cetinje), Črnogorsko četovanje u 17. i 18. vijeku u odrazu narodne pjesme............................................................................. 142 DODA Ismail (Ostros), Odraz socijalnih prilika u usmenoj poeziji kod Alba-naca u Crnoj gori .................................................................148 STEFANOSKI Goce (Skopje), Socijalnite motivi vo pečalbarskite makedonski lirski narodni pesni i vp sovremenata makedonska umetnička lirika sa pečalbarska preokupacija 156 POLOVI NA Himzo - LUDVIG - PEČAR Nada - GERIČ Ivan - Ml LAKOVIČ Ivan (Sarajevo), Folklorno poetsko stvaralaštvo BiFI u svjetlu socijalne psihijatrijske interpretacije alkoholisanosti i alkoholizma ............................................... 160 ZVONAR Ivan (Varaždin), Odrazi socijalnih prilika u kajkavskoj narodnoj poeziji .... 167 KUMER Zmaga (Ljubljana), Socialnokritično v slovenski ljudski pesmi................. 175 ZLATANOVIĆ Momčilo (Vranje), Socijalne prilike u Pčinji krajem XIX. in početkom XX. veka i njihov odraz u narodnim pesmama.......................................... 181 DŽAKOVIĆ Vukoman (Žabljak), Umjetnički odraz socijalnih prilika u narodnim tužbali- cama..............................'................................................. 186 KILIBARDA Novak (Cetinje), Karakter odraza socijalnih prilika u narodnim tužbalicama 200 ORGANDŽIEVA Cvetanka (Skopje), Gurčin Kokale — zaštitnik na rajata vo makedon- skite narodni pesni................................................................. 204 PETROVSKI Blaže (Skopje), Socijalnoto poteklo na edna makedonska narodna pesna . . . 208 ANTIK Vera (Skopje), Socijalni elementi od apokrifite ,,Videnieto na apostol Pavle" i „Odenjeto na Bogorodica po makite" vo nekoi makedonski narodni tvorbi............... 211 BUTU ROVI Ć Djenana (Sarajevo), Epske pjesme savremenog kazivača - ogledalo društvene mijene ......................................................................215 TERSEGLAV Marko (Ljubljana), Odsev socialnega porekla zapisovalcev v njihovem delu . 220 KUKURIN Branko (Kastav—Rijeka), Prisustvo socijalno-političke problematike u usme- nom narodnom teatru Istre i Flrvatskog Primorja..................................... 225 LALEVIĆ S. Miodrag (Beograd), Neka narodna iskustva o društvenim odnosima u narodnim poslovicama ................................................................. 230 HRANJEC Stjepan (Čakovec), Odraz socijalnih i kulturnih prilika Medjimurja u narodnom teatru ...................................................................... 234 RUDAN Ive (Pula), Odraz socijalnih prilika u hrvatskim i slovenskim narodnim poslovicama, s osobitim obzirom na tematiku žene...................................... 238 KARAPANDŽA Simo (Ogulin), Odraz socijalnih prilika u narodnim poslovicama štokavskog jezičnog područja.......................................................... 242 VELIČKOVIĆ Dragoljub (Vranje), Odraz socijalnih prilika naših naroda u narodnim poslovicama ...................................................................... 246 ANIĆ Nikola (Beograd), Uticaj socijalno-ekonomskih prilika na narodno stvaralaštvo ribara istočnog dela Flvara .......................................................... 251 PENAVIN Olga (Novi Sad), Uspomene na svet bećara u madjarskom narodnom stvaralaštvu u Jugoslaviji............................................................ 256 BONIFAČIĆ-ROŽIN Nikola (Zagreb), Najstariji hrvatski „Mesopustov teštamenat" iz 1718. godine ....................................................-.................. 260 MILIČEVIČ Josip (Pazin), Uloga materijalne dobiti u stimuliranju i održava- nju narodnih običaja ................................................................. 270 GRI Gian Paolo (Trst), Le tradizioni popolari e la scuola. Informazione, accultura- zione, propaganda..................................................................... 274 PELLEGRINI Rienzo (Trst), Riflessi delle condizioni sociali nella politica linguistica del fascismo: mondo contadino e repressione delle varieta dialettali ................... 278 LUGFII Giulio (Trst), Interventi sulla toponomastica come forma omologazione........281 IV. RAZMERJE MED FQLK LORI STIKO IN ETNOLOGIJO KREMENŠEK Slavko (Ljubljana), O etnologiji in folkloristiki......................... 287 ZEČEVIĆ Slobodan (Beograd), Etnologija i folkloristika — pojam i medjuodnosi........ 291 VODUŠEK Valens (Ljubljana), Naloge sodobne folkloristike............................. 294 MILJKOVIČ Ljubinko (Beograd), Arhaična muzička tradicija Banje i primena muzičko- semantičkog sistema Alain-a Danielou-a.............................................. 301 GORGIEV Gorgi (Skopje), Postapki pri melografiranjeto na narodnite pesni vo Institutot za folklor vo Skopje.............................................................. 308 BICEVSKI Trpko (Skopje), Kon edno od soznanijata od našata dosegašna melografska praksa.................................................................. 311 BEZIĆ Jerko (Zagreb), Nejednake jedinice mjere u zapisima folklorne glazbe iz SR Hrvatske...................................................................... 314 DIMOSKI Mihailo (Skopje), Metodološkite postapki pri istražuvanjeto i prezentiranjeto na narodnite ora vo Makedonija...................................................... 319 POVZETKI ........................................................................... 323 REDNA LETNA SKUPŠČINA SUFJ 5. 10. 1977 ............................................. 361 Dušan NEDELJKOVIĆ, Beograd NARODNI PESNIK O DRUGU TITU Kao što se več od početka ustanka, oslobodilačkog rata i revolucije naroda Jugoslavije iz svakog kola koje se započinjalo čuo narodni orski dvostih Nijedno se kolo ne okrene Koje ime Tita ne pomene, pa je tako ostalo i danas, — tako od prvih sistematskih študija naše etnologije i folkloristike koje je povodom četrdesetgodišnjice osnivanja SKJ objavio kolektiv istraživača od Darinke Zečevič, Dušana Nedeljkoviča, Olivere Mladenovič, Milice llijin, Jelene Dopudje, Ivana Ivančana, Rade Boreli, Dragoslava Antonijeviča, Leposave Žunič, Vidosave Nikolič, Maje Boškovič-Stulli, Radoslava Hrovatina, Kirila Penušliskog, Nika Martinoviča, Djordja Karaklajiča, Save Vukosavljeva, Erne Kfralji, Marka Krasniča, Dragutina Mičoviča, Živka Firfova, Živomira Mladenoviča, Petra Vlahoviča, Marike Hadži—Pecove i Tvrtka Čubeliča, Šefčeta Plane, Vladislava Hiršba, Zije Kučukaliča i drugih na VI kongresu Saveza udruženja folklorista Jugoslavije na Bledu 1959)1 i „Zborniku radova Etnografskog instituta SANU, knj. 3, Beograd I9602, skoro nijedna študija našeg novog narodnog stvaralaštva revolucije i izgradnje se nije mogla početi ili završiti a da sa svoje Strane ne obuhvati i pokuša izneti i rasvetliti neke od bitnih karakteristika čitavog ciklusa narodnih pesama i umotvorina o nj^istaknutijem liku revolucije i izgradnje, drugu Titu, i tako je ostalo u našim študijama narodnog stvaralaštva naše revolucije i izgradnje do današnjih dana. Ali i sam narodni pesnik naše opštenarodne jer bitno proleterske, socijalne, socijalističke revolucije XIX-og i XX-og veka uzdigao se na idejnu visinu svesti o novosti i korenitosti svoje sopstvene revolucije pa ne odražava i ne otslikava novi revolucionarni lik i delo druga Tita samo u posebnom novom i bogatom ciklusu epskih narodnih pesama revolucije i izgradnje i ne samo njegovim neobičnim širenjima i na bezbrojne orske dvostihove, trostihove i lirske narodne pesme, kao i kratke balade novoga oblika, pripovetke, anegdote i poslovice nego je u svojim Štihovima i ostalim umotvorinama pokušao ujedno da taj lik, kao lik same svoje sopstvene revolucije i stvaralčke izgradnje odgonetne, rasvetli i objasni. To nam je izgledalo očigledno več tokom same revolucije, to se obilato i jasno manifestovalo u prikupljenoj gradji širokog anketnog preseka što ga je u svekolikom savremenom narodnem stvaralštvu revolucije i izgradnje naroda i narodnosti Jugoslavije učinila brojna ekipa Etnografskog instituta Srpske akademije nauke i umetnosti od 1949. do 1953. godine i to su svojom gradjom potvrdili i brojni tada i kasnije objavljeni zbornici toga naučnog stvaralaštva — Blaže Koneskog, Radoslava Hrovatina, Miodraga Vasiljeviča, Milice llijin, Vinka Žganjca, Vlade Miloševiča, M. Dizdara, Saita Grahovca, Djordja Karaklajiča, Nikole Hercigonje, Dragoslava Deviča, Tvrtka Čubeliča, Stanka Opačića—Ćanice, Antoni Lorenca, Šefčet Plane, Kirila Penušliskog, Vasila Hadži-Manova i tolikih drugih, kao što su potvrdile i još brojnije študije još brojnijih ispitivača razvoja savremenog narodnog stvaralaštva svih naroda i narodnosti Jugoslavije i vrlo mnogih inostranih uglednih i naprednih nosilaca nauka folkloristike od Kravcova, Guseva i Putilova u SSSR-u do Hiara u Belgiji ili Alberta Lorda u Americi. Mi nismo mogli ne posvetiti posebnu pažnju ovoj pojavi u mnogim od svojih študija razvoja našeg savremenog narodnog stvaralaštva, od ogleda Naše narodno pevanje danas,3 1950, do opsežne opšte študije Prilog proučavanju zakonitosti razvitka našeg narodnog pevanja u periodu narodne revolucije, oslobodilačkog rata i izgradnje socijalizma Jugoslavije,4 1960. i posebne Drug Tito u narodnoj pesmi,5 1962, i najzad do etnogenetskih, antropogenetskih, društvenoistorijskih i etno-psiholoških proučavanja razvoja lika „Kosovke devojke" u. našem narodnom stvaralaštvu do dostizanja korenito novog ljudskog lika u nastanku varijanata danjašnje epske pesme Vidarice na Sutjesci i njenog vrhunskog lika druga Tita i njegove vojske konačne ljudske slobode, i njenog bratstva i jedinstva preporodjenih i novih ljudi i žena Sutjeske i revolucije.6 U ovim študijama smo pratili narodnog pesnika u njegovom opevanju istaknutih boraca ustanka i revolucije i medju njima najistaknutijeg druga Tita, i obrazo-vanju njihovih karakterističnih likova i sa njima čitavih manjih ili večih ciklusa pesama i umotvorina o njima, a daleko največeg ciklusa pesama o samom drugu Titu. U ovim študijama dosad obuhvatili smo i utvrdili nove karakteristične črte likova i ciklusa narodnog stvaralaštva naše revolucije i izgradnje u specifičnosti, originalnosti i zakonitosti njihovog javljanja, a ovde nam sad treba učiniti korak dalje sa narodnim pesnikom i u ovome kratkom saopštenju uskog okvira ukazati na to kako originalno i duboko narodni pesnik naše revolucije i izgradnje ujedno i objašnjava medju likovima koje opeva i opisuje posebno sam lik druga Tita. Opšte je poznat onaj dvostih kojim je narod u kozaračkom kolu dočekao odluku Drugog zasedanja AVNOJ-a u Jajcu 1943. godine i upravo objašnjavajuči i prihvatajuči kao zakonitu i nužnu tu odluku, pevao: To ja nama naša borba dala Da imamo Tita za maršala. Jer, pevače narodni pesnik u brojnim dvostihovima i pesmama svih naših narodnosti da je Tito svojim pozivom u borbu protiv porobljivača pozvao pre svega u borbu za bratstvo i jedinstvo, kao u dvostihu: Tito zove, sva se zemlja trese: Hej narodi, ujedinite se! Ili u makedonskoj narodnoj pesmi koju Vasil Hadži-Manov beleži: Trgna Tito od grad Belgrad, Toj mi trgna so družini, Srbin, Hrvat i Slovenec, Makedonec, Črnogorec i Bosanac. So njim stigna vo Užice. tamu beše silna borba, Silna borba silna proba. Tuka Tito bratstvo skova Bratstvo skova i edinstvo.7 Ili u jednom slavonskom trostihu s početka ustanka: Bračo moja, sva jednoga roda, Zapjevajmo: ,,Živjela sloboda hrvatskog i srpskog naroda!"8 Ili u jednoj kasnijoj bosanskoj orskoj narodnoj pesmi sa početka izgradnje socijalizma, u kojoj upravo bratsko jedinstvo postaje od pobedničke snage opštenarodne borbe shvačena snaga socijalističke graditeljske radosti kojoj ne treba pomoči, koja je sebi dovoljna i u svojoj slobodi samostvaralačka: Igra kolo sve partizan, Srbin, Hrvat i Musliman. Svi narodi veselo, Veselo je sve selo. Socijalizam mi gradimo, Nič'ju pomoč ne tražimo.9 A sa ovim se lik druga Tita sve više razsvetljava i objašnjava kako samo znamenje novog oslobodilačkog bratstva i jedinstva koje je sloboda i kao tako je izvor samostvaralačke snage i radosti, te postaje i narodna nada i ljubav omladine, kako se završava jedna narodna pesma koju je Cvjetko Rihtman zapisao u Šekovičima: Pozdravlja te i staro i mlado, Druže Tito, ti narodna nado! Druže Tito, ljubičice bela, Tebe voli omladina cela.10 A ovako preplićući neiscrpne orske dvostihove u neprekidni niz kraćih ili dužih orskih pesama i njihovih varijanti i rasvetljavajući lik druga Tita, narodni pesnik će u jednoj od retko uspešno sintetičkih, skladnih i najlepših varijanti pesme samog Titovog kola, koju je od Franje Crljića iz Gornjih Hrgova u srezu Gradačac zabeležila ekipa anketnog preseka Etnografskog instituta,11 najzad i kohačno okarakterisati i objasniti samu pojavu i sam lik druga Tita kao samo „znamenje slobode i sreče" naših naroda i našeg vremena sledečim Štihovima: Lepo ti je druga Tita kolo! Takvo kolo, ko ga ne bi vol'o? Igraju ga mladi partizani. Partizani zeleni jablani. A sa njima mlade partizanke. Partizanke omorike tanke. Crven' zvezda na kape im pala, Svetlost sunce puške obasjala. A iz grudi pesma im se vije: „Druže Tito, naše najmilije, „Tebi ni'de niko ravan nije, „Ti si simbol slobode i sreče, „Ti si naše najmilije cveče. „Omladinke, njime grudi kit'te, „Omladinci, svi u goru id'te!" Svi igraju kolo vilovito, Svi pjevaju: „živio, drug Tito!"1 2 A kad narodni pesnik ovako o drugu Titu peva i objašnjava da je kao istaknuti i zaslužni borac za bratstvo-jedinstvo, slobodu, napredak i radost svih naroda i narodnosti postao „simbol slobode i sreče," biče možda ovde neočekivano moje saopštenje da je upravo tako kao narodni pesnik o njemu sam drug Tito govori povodom Nehruovog sedamdesetog rodjendana o veličini svakog čoveka uopšte i posebno političkog vodje u svome članku A Fighter for Peace (Borac za mir ondašnjeg jubilarnog medjunarodnog zbornika posvečenog Nehruu objavljenog u Indiji. Principijelno je on pre svega istakao: „Veličina jednog čoveka i jednog političkog lidera se ogleda, iznad svega, u njegovoj sposobnosti da simbolizuje pozitivne napore svoga naroda za slobodom, napretkom i mirom — tim osnovnim vrednostima savremenog društva"; a zatim to primenio u objašnjenju značaja pojave, kao i dela Nehrua, pišuči: „Po mome mišljenju, upravo u torne leži veličina Nehruova, koji je dao ogroman prilog borbi naroda Indije za njegovu neza-visnost... On je takodje bio začetnik i postao spiritus movens indijskog ekonomskog i društvenog napretka i postao šampion dosledne politike mira i koegzistencije na polju medjunarodnih odnosa".13 Narodni pesnik je obratno pošao od karakteristika koje rasvetljavaju liksamog druga Tita ukazujoči u njemu ne samo svoju sopstvenu novu oslobodilačku borbu i slobodu bratstva i jedinstva samoupravljanja naroda, narodnosti i ljudi revolucije i stvaralštva izgradnje socijalizma, i vrhovni komandant narodne armije i brižna majka svakog svoga borca i od milošte soko Mi plava odnosno bela ljubičica i nepokolebivo, pobedonosno dostojanstvo novog čoveka crvenog barjaka oko kojeg se proletarijat i radne mase naroda i narodnosti neodoljivo i radosno okupljaju i sa kojim sebe i svet oslobadjaju i socijalistički čovek se gradi, da konačno u najizrazitijim, najlepšim i najdubljim narodni pesnik sveove karakteristike celovito obuhvati i lik druga Tita objasni i sa tri reči: „simbol slobode i sreče", a time korenitije objasni i mnoge opšte poznate Štihove kojima se počinju Mi svršavaju ne samo mnoge narodne pesme i njihove varijante od II. zasedanja AVNOJ-a do danas nego se njima počinju Mi svršavaju i svi skupovi naroda i narodnosti Jugoslavije kao što je dobro poznati kozarački dvostih: Druže Tito, mi ti se kunemo Da sa tvoga puta ne skrenemo, dvostih ustvari očigledne neotstupne privrženosti samome sebi i svome narodu i svome vremenu i osnovnim njihovim realno ljudskim, oslobodilačkim, revolucionarnim i stvaralačkim vrenostima slobode, napretka i mira. A privrženost ovim osnovnim oslobodilačkim, revolucionarnim ljudskim vrednostima našega prelaznog vremena je simbolično ujedno epski i lirski izražena likom Tita več u samim brojnim, rečitim, slikovitim i potresnim, i zaista neponovljivim narodnim pesmama poziva na ustanak u svim našim narodima i narodnostima, kakva je, na primer, i ova, veoma tipična, Pesma o Titu, pesma poziva na ustanak Koštanina zavičaja, romske mahale u Vranju, koju nam je za kraj našeg jubilarnog referata i saopštenja ljubazno zabeležio kolega Dr. Momčilo Zlatanovič na samom originalnom romskom i srpskom jeziku, i koja glasi: GILI E TITOSE O Tito vakerđa maribe ka ovel. Dema čaje mo čakmako ko mariba me re dav, ko mariba me te dav lolo barjako te legarav. Me terno te le barjako lolo te dav. Lolo barjako te pravav mudardo da te ovav e Titoja me te dav. O Tito vakedrda maribe ka ovel. Dema čaje mo čakmako ko mariba me re dav, ko mariba me te dav lolo barjako te legarav. PESMAO TITU Drug Tito u rat zove, i rat je, rat je. Daj mi, devojko, kremenjaču moju u rat da odem, u rat da odem, crven barjak da nosim. Ja ču mlad pod crven barjak da stanem. Crven barjak da raširim, u rat da odem, u rat da odem, uz Tita da budem. Drug Tito u rat zove, i rat je, rat je. Daj mi, devojko, kremenjaču moju u rat da odem, u rat da odem, crven barjak da nosim. Razume se da se lik druga Tita, koji se ovako od početka več identifikovao sa herojskim ustankom, oslobodilačkom borbom, revolucijom, opstankom i slo-bodom na genocid i smrt osudjenih naroda i narodnosti Jugoslavije, preobrazio za svakog jugoslovenskog pesnika u pesničko i legendarno verno oličenje, znamenje i simbol same herojske i pobedonosne oslobodilačke borbe i stvaralačke socija-lističke revolucije, opstanka i samoupravne slobode svih naroda i narodnosti Jugoslavije, i, pevajuči svoje pesme o drugu Titu i revoluciji kolektivno u hiljadama varijanata, on je več u mnogima od njih dao izraza i samom svom punom razumevanju sadržaja svoje pesme o Titu kao oličenju i znamenju i simbolu naše revolucije i slobode, napretka i mira. I prislušnimo samo kako narodni pesnik, veliki umetnik ne samo reči več i samog lirskog i epskog naglaska u svojoj pesmi, peva složno sa najširim masama naroda i narodnosti Jugoslavije one svoje Štihove o drugu Titu bez kojih se od ustanka do današnjeg dana „kolo ne okrene", ni zajednički rad ili sedeljka, zbor ili miting ne započne ili ne završi, pa čemo svojim ušima čuti koliko je tu razumevanje upravo simbolizma narodnog stvaralaštva umetnički sišlo i u sam naglasak pevanja. Primetimo samo kako uvek sa posebnom naglašenošču prve reči se i peva i recituje opšte poznak i opšte pevani orski dvostih: Druže Tito, mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo, pa čemo razumeti da je narodni pesnik ovde diskretno, slikovito i simbolistički, ujedno epski i lirski rekao i zašto narodi i narodnosti Jugoslavije neče skretati sa Titova puta: zato što je to put istinskoga „druga", tj. oslobodjenja i drugarstva, socijalističke slobode, napretka, bratstva, jedinstva i prijateljstva za sve ljude i narode, i time i put samih naroda i narodnosti Jugoslavije na čijem čelu je upravo svojom nepokolebivošču drug Tito istorijski postao samo oličenje, znamenja i simbol samog toga puta ka toj srečnoj budučnosti za sve narode i sve ljude budučnosti. 1 11 1. Rad Kongresa folklorista Jugoslavije — Bled 1959, izd. Ljubljana 1960, str. 137—284. 2. Zbornik radova Etnografskog instituta SANU, knj. 3, Beograd 1960, str. 19—715. 3. „Književne novine", god. III, br. 14, Beograd 4. 6. 1958. 4. „Zbornik radova Etnografskog instituta SANU", knj. IV, Beograd 1960, str. 39—163. 5. ibid., knj. IV, 1962, str. 1-6. 6. Folkloristika i narodna književnost u perspektivi Vukove kulturne revolucije i,dalji raz-vitak klasične „Kosovke devojke", „Vukov zbornik Srpske akademije nauka i umetnosti", Beograd 1966, str. 127—165; i Vuk Karadžič, folkloristika i današnji razvitak Kosovke devojke", „Glasnik Etnografskog instituta SANU", Beograd 1962—1966, knj. 11—15, str. 1-46. 7. Zapis Cvjetka Rihtmana, u Zborniku N. Hercigonja, Đ. Karaklajiča i D. Deviča, Beograd 1962, str. 120. 8. ibid., str. 118. 9. Prilog proučavanju, „Zbornik radova Etnografskog instituta SAN", Beograd 1960, str. 73. loc. cit. 10. Zapis Cvjetka R ihtmana, Zbornik, 1962, str. 117. 11. Inventar br. 738. 12. Navedeno u zaključku naše študije Prilog Proučavanju zakonitosti razvoja našeg narodnog pevanja.. . . op. cit, str. 163. 13. D. Nedeljkovič, Humanizam Dževaharlala Nehrua, „Glas" Odeljenja društvenih nauka SANU, knj. 13, Beograd 1967, str. 105-106. Milan BODIROGA, Mostar „TITO NAM JE PRAVDA NAŠEG RODA . . Ako pažljivije posmatramo različite poezije i iz različitih stoljeća zapazićemo da svaka poezija odabire svojom poetičkom logikom teme i motive, a da u izabranim (odredjenim) likovima, u njihovom djelovanju i nastopu, životnom iskustvu i stavo uvijek održava odredjenu poetsko poroku. I ne samo tematika i motivika, nego još više likovi kao predstavnici nazora na život i svijet, kao izraz odredjenog načina ponašanja reprezentuju u isto vrijeme i cjelokupnost poetike i njenog stvaralaštva (i poezije) u cjelini. Slična se pojava dogodila i u partizanskoj narodnoj poeziji. Tu se odredjeni skup tema i motiva (pojavio) izborio kao reprezentativno mjerilo ove poezije. Ali još više od samih tema i motiva ova je poezija tražila manji broj nosiiaca tih tema i motiva, a posebno tražila jedan lik koji bi demonstrirao njene osnovne sadržaje, a u isto vrijeme anticipirao nove društvene oblike i forme kao jedan od velikih ideala čovjekovih. Samo u ovome vidu može se razumjeti svestrana povezanost partizanske narodne poezije sa istorijskom i legendarnom ličnošču o kojoj se najviše pjeva. U jednom širem i dubljem razmatranju poetski lik Tita bio je svestrana poetički oblikovana pojava ove poezije, jer se ona mogla najpotpunije odraziti i u samoj ličnosti i preko njegovih osobnih očitovanja. Zaključno, ovdje je prisutna ista logika i u poetičko-oblikovnom stvaralaštvu i u teorijskim razmišljanjima kao u poetskim primjerima kad budemo objašnjavali izuzetnost poetske ličnosti Tita. Zato je izuzetan lik druga Tita u ovoj poeziji. Skoro sa istorijskom tačnošču, narodni pesnik prati Titov lik kroz čitavu revoluciju, od poziva na ustanak do pobjedonosnog završetka borbe. Od onoga poznatog dvostiha: Drug je Tito izd'o naredjenje, svi u borbu za oslobodjenje. pa do poziva na obnovu: Omladinu Tito zove, na izgradnju zemlje nove. Kao i u prikazivanju drugih partizanskih junaka narodni pjesnik je sačuvao mjeru. Nigdje oko Titovog lika nema ni traga mistifikacije ni hiperboliziranja. To što u ponekom stihu ima potenciranih osječanja rezultat je ljubavi narodnog stvaraoca prema borbi za slobodu, pa onda prema Titu kao rukovodiocu te borbe. Otuda imamo pored Štihova: Druže Tito, naša mila nado tebe voli i staro i mlado; i Štihove: Klasalo nam mlado žito posij'o ga maršal Tito. Ovo pokazuje kako narodni pjesnik i sam svojim poetskim izrazom približava sebi i ostalim borcima svog vrhovnog komandanta. O Titovoj ličnosti u poeziji oslobodilačke borbe pisao je veči broj naših folklorista. Može se reči da več o torne postoji dosta literature. Značajne priloge dali su D. Nedeljković, R. Boreli i T. Čubelič. Rada Boreli s pravom konstatuje: „Što je sasvim prirodno, u samoj borbi, u njenim krvavim okršajima, naročito je došla do izražaja uloga druga Tita. U tim teškim danima on je bio vojnik, borac i komandant, pored toga, mili drug i iskreni prijatelj. Sve ove momente zabeležila je narodna pesma, često na veoma dirljiv način."1 Posebno ističemo ono što Tita predstavlja kao oličenje naše borbe i jednovremeno najdraži i izuzetno dobro i sugestivno opjevan lik u ovoj poeziji. Tito je nedjeljivo povezan uz Komunističku partiju: Partija je Tita školovala, pa ga nama za maršala dala. Tito nije ni od koga postavljen na čelo borbe: Druže Tito, naš maršale, mase su te odabrale, odabrale tokom rata, za vrhovnog komandanta. Tito je, dakle, voljom naroda postao vrhovni komandant njegove vojske u oslobodilačkom ratu. Misao iznesena u prednjim Štihovima kao da se dalje razvija, jer pjesnik kaže: Druže Tito, naš maršale prvi, mi smo Tebe dobili u krvi. Tito je oličenje borca za bratstvo i jedinstvo naših naroda: Druže Tito, naš rodjeni brate, ti sjedini Srbe i Hrvate. S pravom so naglašeni i neki drugi momenti. „Ovdje ćemo skrenuti pažnju na opšte — narodni karakter lika druga Tita u narodnoj pjesmi kao oličenje monolitnog bratstva i jedinstva naših naroda u revoluciji i izgradnji, kojim je prožeta svekolika struktura današnjeg ne samo pevanja, več i ostalog narodnog stvaralaštva kad ovo odražava i oličava herojske napore oslobodjenja, preporoda i izgradnja našega novoga društva i čoveka od ustanka 1941. do danas".2 O Titu se pjeva i kao o zaštitniku siročadi: Mjesto moga milog oca, ima Tita prvoborca. Da odmah napomenemo kako istu osnovnu lirsku misao nalazimo u različitim varijantama: Mjesto milog oca moga, imam Tita ponosnoga. Prema svemu ovome, sasvim je onda logično što je narod zavolio Tita, a to nalazimo izraženo u više dvostihova. Ponekad su oni varijanta i pjesma o Partiji, jer je Tito skoro u svjesti narodnog pjesnika, ne samo sekretar Partije, nego i njeno oličenje: Druže Tito, naše rosno cviječe. Dakle, isto kao što imamo: Kompartijo mirisavo cviječe . . . Tito je i nada naroda i s povjerenjem narod ide za njim: Druže Tito, naša mila nado, Tebe voli i staro i mlado. Naročito so snažni i sugestivni Štihovi: Tito nam je pravda našeg roda, Tito nam je sreča i sloboda. Omladina se prva odazvala na poziv Partije za ustanak. To je istorijska činje-nica. Omladina je u borbi dobila svoja prava: Druže Tito, ti si nam jedini, koji daješ pravo omladini. Pjesma o Titu nastavlja se i u periodu obnove i izgradnje. Isto onako, kao što dalje živi i razvija se narodna lirika jednog novog perioda slična po formi, ali drukčijih sadržina. Premda je Titov lik poprimio u poeziji opštenarodni karakter, narodni pjesnik nigdje nije ni Titu dao ni jednu osobinu koja ne bi bila svojstvena čovjeku. Nigdje nemarno fantastičnih atributa. Mašta narodnog stvaraoca je uvijek graničila sa realnošču. Medjutim, to nije nikako njega sputavalo, nego je čak pronalazio nove misli i, oblikujuči Štihove, još jasnije isticao ulogu Tita u oslobodilačkom ratu. U svim oblicima kojim narodno stvaralaštvo odražava borbu, u svim vrstama njegovim od pjesme, preko proznih vrsta do poslovica, u igri, vezivu i tkanju uz petokraku zvijezdu, Titov lik je stalno prisutan ko oličenje borbe, narodnih težnji i želja u toj borbi. Kreni kolo da krenemo, druga Tita spomenemo! Nijedno se kolo ne okrene, dok se ime Tita ne spomene. ili: Drug nas Tito uči i kazuje, da istina uvijek pobjedjuje, da je pravda jača nego sila, da je pravda uvijek pobijedila, Druže, Tito, te su riječi mile, da je pravda jača i od sile, da je Ijepše za slobodu mrijeti nego k'o rob ponižno živjeti. pa dalje: Kad je strašna borba bila, kad se krvca zemljom lila, Ti si vodja bio nama, vodio nas k pobjedama. Pa ipak, nema ni preuveličavanja Titove uloge ni lika. Čitavo njegovo djelo je zasluga Komunističke partije i naroda kome je Tito na čelu. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da su mnogi intelektualci u štabovima i komitetima, stvarajuči pjesme, posebno isticali Tita, i prenosili njegovo ime po svim revolucionarnim poprištima. Ali su, nedvojbeno, dublje i presudnije vrijed-nosti odlučile o sudbini Titovog lika u partizanskoj narodnoj pjesmi. Poetizacija Titovog lika nije završena u času pobjede naše Revolucije. Kako je njegova uloga u miru i socijalističkoj izgradnji snažna i velika tako je nastao i dalje nastaje novi poetski opus koji to snažno odražava. Raspoloženje naroda stalno je prisutno u Štihovima što se i često čuju na skupovima, proslavama, u kolu. Najbolje to ilustruju i Štihovi: Druže Tito, mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo. 1 1. Boreli Rada: Narodne pjesme o Partiji i Titu — Zbornik radova SANU, knj. LXVIII str. 287. 2. Dušan Nedeljković: Prilog proučavanju zakonitosti našeg narodnog pevanja — Zbornik radova El SANU, knj. 3, Beograd 1960. Nenad LJUBINKOVIĆ, Beograd STARO I NOVO U OBLIKOVANJU EPSKE LEGENDE O TITU Po vremenu nastajanja, epska legenda o Titu jeste novijega datuma. Mi smo svedoci, očevidci njenoga začinjanja, rasta. Ovim saopštenjem želim da pokažem da u epskoj legendi o Titu ima i mnogo arhaičnih elemenata, poznatih iz drugih epskih legendi jugoslovanskih naroda i naroda Balkana uopšte. Takode bih pokušao da ukažem na izvesne osobenosti koje legendu o Titu razlikuju od poznatih epskih legendi. Pored problema razgraničenja starog od novoga, potrebno je i preciznije utvrditi u kojoj meri. je epska legenda o Titu izgradena. Svojevremeno sam izneo pretpostavku (ovde je neču ponovo obrazlagati) da u razvoju epske legende u Južnih Slovena, pa i u balkanskih naroda uopšte, uočavamo tri bitne etape: 1. Začinjanje epske legende (epskom interpretacijom konkretnog istorijskog, suvremenog dogadaja). 2. Zrenje epske legende (epska legenda čini napor da asimiluje elemente od kojih je sačinjena; istorijska tačnost prikazanih dogadaja uvek površna i prividna, dobija sekundarno vrednost; u prvi plan izbijaju opšte ljudske poruke; prvobitni izgled epske legende je prepoznatljiv). 3. Sazrevanje i zrelost epske legende (misao se oslobada suvišnosti, balasta; pojedinačno prerasta u opšte; proces izostavljanja suvišnog i, istovremeno, jasnijeg izricanja suštine — takve je prirode da je teško rekonstruisati prvobitni izgled legende). Epska legenda o Titu ima dva izvorišta. Značajan njen deo izrasta iz svojevrsne usmene komunističke poezije nastale u vremenu od 1921. (od ozloglašene Obznane) do početka drugoga svetskog rata. Ovo pevanje se dobrim delom oslanja na iskustva novijih hroničarskih epskih pesama: graničarska epika, epika novijih ratnih sukoba (balkanski ratovi, prvi svetski rat). Ovakav tip epskoga uobličavanja Narodno oslobodilačke borbe i revolucije uočavamo u sledečoj pesmi: Gusle moje od javorovine, Ostavite pjesme od starine, Pa pjevajte pjesme novog doba Iz života današnjega roba. Takve pjesme, gusle zapjevajte, Ropske lance teške pokidajte; Pomozite narodne pokrete Što se bore za ideje svete. Reč je, dakle o pesmama nastalim u sredini u kojoj je bila oblikovana i partijska i klasna svest. Pevaču (i njegovim slušaocima) jasni su i ciljevi borbe, a i protivnici: Strašna muka u narodu biva, To je stara politika kriva: Za dvadeset godina vladanja, Mirnog doba i tužnog stradanja, Sve je narod trpio od vlade, Trpio je nepravde i jade. Al' Partija hrabrih komunista — Koja čista kao sunce blista. Čvrste volje, visokog morala. Pred narodom odlučno je stala; Povela ga boljemu životu. Da opere s njega sramotu Da zbratimi u zemlji narode. Da istjera narodne izrode I uz pomoč naših saveznika Da istjera Hitlera krvnika. Neprijatelj se ne svodi na fašiste i njihove jednomišljenike i poklonike u zemlji. Pevač i sredina kojoj on pripada bore se za klasno oslobodenje. Konačni cilj borbe nije formalno oslobodenje države, več pojedinca u njoj. Drugo ishodište epske legende o Titu više je vezano za starije epske slojeve. Tvorci takve Titove legende nemaju u početku rata (ni u prvim danima, čak ni u prvim godinama) oblikovanu klasnu svest, još manje partijsku. Njih je u borbu nagnala najkonkretnija, najbliža nevolja. Iza njih su ostala zgarišta sa pobijenim najrođenijima. U borbu ih baca želja za osvetom, nemanje krova nad glavom, spasavanje „golog života". Nekoji odlaze u šume i zbog duboko uvrežene epske ideje da se mora boriti protiv onoga ko je napao domovinu. Ovaj patriotski zanos, dostojan svakoga poštovanja, počiva na prilično mutnim spoznajama i tuma-čenjima pojmova: domovina, sloboda. Oni se bore protiv fašista, protiv fašističkih pomagača u zemlji, ali vizija budučnosti (šta posle rata? ) krajnje im je mutna. U gradenju epske legende u svome vrhovnom vodi, pevači koji potiču iz tih, u početku rata nedovoljno politički obrazovanih sredina, koriste stare, dobro poznate epske obrasce. Kao i Miloš Obilič, junak kosovske epske legende, i Tito se dovodi u vezu sa zmajem: Naš je Tito zmaj krilati, Paveliču ne da stati; Danas tuče oko Save Sutra opet oko Drave. ili sa vilom: Druga Tita rodila je vila, Paveliča odrana kobila. Kao što se na sablji kralja Vukašina nalaze tri slova (Vukašina kralja. Kraljeviča Marka i Novaka kovača), slova če se nači i na kundaku partiznaske puške. Ovoga puta sa imenom Tita: — O moj Šarcu, moja desna ruko. Nišam tebe ubadjava vuko I nosio redenike žute. Danas sam se pouzdao u te, Nemoj mene danas prevariti, Švapskom ču te krvi obojiti, Na kundaku ispisati slova. Druga Tita, druga Molotova . . ." Posebno bi se moglo pisati o uticaju (ne samo popularnosti) usmenih epskih pesama o prvome i drugom srpskom ustanku na usmeno stvaralaštvo NOB-e. Nije samo Početak bune protiv dahija prekrajan, prilagodavan novome trenutku. Od godine 1943. NOB sve više izrasta u Revoluciju. U procesu razbuktavanja borbe dogodio se isti fenomen kao i u prvome srspkom ustanku. Oružana pobuna protiv najkonkretnijih oblika ugnjetavanja, pobuna koja teži samo sitnim, suštin-skim nebitnim promenama, vremenom izrasta prvo u nacionalni sukob sa turskom carevinom, sukob kome je cilj nacionalno i političko oslobođenje, a tokom tih ratnih operacija, oblikuje se i klasna svest, pa ustanak dobija odlike klasne revolucije. U drugome svetskom ratu svedoci smo identičnog procesa. Mnogi odlaze u šume, pristupaju otporu koji organizuje Komunistička partija, da bi tek godinu dve nakon od laska u partizane, ispoljili i klasnu nekada i partijsku svest. Sučeljavaju se dve poetske tradicije, dva shvatanja. Staro se meša sa novim čineći zanimljivu smešu. U epskoj legendi Tito dobija oznake starog mitskog boga — ratnika, zamenjuje spasitelja na belom konju, božanstvo izuzetno popularno i omiljeno. On nije samo ratni voda, več i narodni učitelj, a i borac za ostvarivanje čovekovih prava. Zaštitnik je nemočnih i potlačenih. Učvrščuje bratstvo medu narodina, ljubav i razumevanje medu ljudima. Kao svi izuzetni epski junači, Tito ne može znati za poraz. Neuhvatljiv je, neuništiv, nepobediv. Podvlačeči epski vrednost Tita — ratnika, epska legenda usmeno prenošena, ističe da je Tito pri svega borac za potpuno oslobodenje čoveka, potpuno — a ne samo nacionalno ih političko. Tito izrasta u simbol otpora koji jača iz dana u dan i u simbol mira i sigurnosti, sreče koji neminovno stižu. Titovo ime čuje se svuda; njegov lik je svuda prisutan. Ovu, izrazito epsku odliku, pesma lepo uočava i iskazuje: Nijedno se kolo ne pokrene Da se ime Tita ne spomene. O Titovom natprirodnom prisustvu na raznim bojištima u istome času svedoči i sledeča anegdota koju sam slušao od jednog borca koji je porodici partizanke Darinke Popovič kazivao okolnosti pod kojima je poginula hrabra devojka. Izmedu ostalog, reče da im je pogled na prirodu koja ih je okruživala uvek ulivao novu snagu i nadu u krajnju pobedu, jer su svuda oko sebe videli Titov lik. Borac se kleo da je u svakome izvoru, u svakome bunaru, u svakom kladencu, kad god bi se žedan nagao za gutljajem vode — ugledao Titov lik. Slično su pripovedali i ratnici iz balkanskih ratova, i prvoga svetskog rata. Tvrdili su naime, da ih je u borbu vodio sam Kraljevič Marko na svome Šarcu. Kad god bi ga ugledali ispred sebe u jurišu, ratnici su znali da je borba odlučena, dobijena. Posebno je vredan pažnje fenomen da su pesme o Titu mahom u kolu pevane. Karakter starih orskih igara, više obredni nego li vedri i razgaljujuči spremno je prihvatio nove pesme. Ispevane u starome ruhu, ispoljile su novi, savremeni, životni i živototvorni duh. Kolo je tesno vezano za život naroda. Prati čovekov život od rodenja do smrti. I smrt se obeležava kolom. Nekada se povede kolo „naopako", a nekada se u spornen poginuloga druga na njegovom grobu odigra kolo (Na grobu Juriče Ribara črnogorska brigada igrala je Črnogorsko oro). Posmatran sa te Strane, poznati dvostih kozaračkoga kola: Druže Tito, mi ti se kunemo Da sa Tvoga puta ne skrenemo! dobija svoje pravo značenje i težinu. Posebnu osobenost epske legende o Titu predstavlja činjenica da dobar deo te legende živi u dvostisima. U usmenoj književnosti brojni su primeri dvostihova. U torne obliku su se i dogadaji kazivali, a i junači pominjali, ali nije bilo slučajeva da se epska legenda tako stvara i razvija. Po pravilu su dvostisi epskoga sadržaja kratkoga veka, ostaju tesno vezani za usko omedeni prostor i odredena vremenske granice. U dvostisima o Titu ima mnogo onih koji su nastali prekrajanjem ranijih: Lolo moja, posadiču cveče gde god ti se tvoja noga kreče Drugarice, posadimo cviječe, kuda vojska druga Tita kreče. U mnogima je Tito ostao jedini. Odnosno, postojali su dvostisi koji su se vezivali za razne junake NOB-e. U procesu razvoja epske legende došlo je do eliminacije mnogih ličnosti (ne spominje se više: Milan Zeželj jase konja bela . . . taj dvostih vezan je danas samo za Tita). Titova epska legenda je još u prvoj fazi razvoja, ali se opaža i zakoračivanje u etapu zrenja. Posebno treba očekivati razvoj prozne epske legende o Titu. Ona je danas veoma bogata i raznovrsna. Dok se u epskoj legendi o Titu u usmenoj pesmi zapaža izvesna jednoličnost. Naime, malo se stvara novih usmenih pesama. Dotle, usmena prozna epska legenda o Titu bogati se svakim danom. I ona je nastala u sučeljavanju i sudaru staroga i novoga, ali novo dolazi sve više i sve značajnije do izraza. Svetozar PILETIČ, Titograd METAFORIKA U PJESMAMA O TITU Ljepota i sjaj neprolazne legende U drugom svjetskom ratu jedno ime je postalo legenda. To je ime maršala Tita. Kao da se i u našem, jugoslovenskom slučaju, potvrdila Lenjinova misao da revolucije radjaju velike vodje, spremne i sposobne da vode i pobjedonosno okončaju veliku i pravednu stvar revolucije. Legende se i inače radjaju u prelomnim dobima, u istorijskim pobjedama političkih ili religioznih pokreta, oko ličnosti koje su najpotpunije izrazile i izražavaju težnje tih trenutaka. One su pomogle da takvi istorije prevazidju križu i same su postajale i istorijske i legendarne. Pjesme o Titu nastaju na konkretnom djelu, govore o konkretnem učešču, da bi ličnost koju opjevavaju kroz ljudsko uveli u legendu. Metafore u tim pjesmama su čisti narodni folklor, nježan, intiman, cvjetnog mirisa i mladosti. On je u njima rosno cviječe, ručica rumena, milo jagnje, ljubičica bijela, plava, jagoda iz rose. Mnoge od tih stilema narodna pjesma poznaje i od ranije, izgovarala ih je i u toj istoj narodnoj pjesmi djevojka ili nevjesta svom dragom i voljenom. Ali tek u novom kontekstu, izgovorene vodji jednog pokreta, jedne oslobodilačke borbe i revolucije, te riječi dobivaju puni sjaj, zbog apsulutne vjere i apsolutne poistovječenosti naroda sa njima, pa tako postaju put u legendu, legenda sama. Tito je u tim pjesmama heroj pravi, britka sablja tvrdja od Čelika, nosilac je bratstva i jedinstva. On je narode zbratimio, pomirio, ujedinio. On je dao pravo omladini. On je vodja komunista i naroda. Nijedno narodno kolo ne može početi da mu se ime ne spomene, nježno, skoro tepajuči mu, miješa se ponos i odanos, spremnost da se pogine za njega sa najljepšim osječanjem ljubavi. U pjesmama maršalu Titu se najprije iskazuje njegova naredba, kategorično i bez ukrasa, bez opoziva, jednostavno i lijepo: Drug nam Tito izdo naredjenje: svi u borbu za oslobodjenje. I njena druga varijanta: Drug je Tito izdo naredjenje: svi u borbu za oslobodjenje. lako su življele naporedo, iako je medju njima mala razlika, reklo bi se neznatna, ipak je ona koja započinje sa „nam" toplija, intimnija, manje je imperativna, čak, čini se kao da je nastajala u samom boju ili odmah poslije njega. Ona otkriva i način kako se komadovalo, dok je varijanta sa „drug je Tito" kategoričnija, neopozivija, naredbodavnija i kao da je došla, kao da je nastala i za nju se znalo i prije boja. Ta varijanta koja je potisnuta, više je slijedila logiku komadnovanja, još od samog početka ustanka sve više potiskivanu. Dolazi zatim tri puta apstrofom iskazan razgovor sa Titom, kaže mu se da je rosno cviječe. Interesantno je da je narodni pjevač sliku sa cviječe, preuzimao iz postoječeg lirskog narodnog iskaza, ne plašeči se njene mekote, topline, liričnosti, čak ni neke kratkovjerkosti koju epitet „rosno" u sebi krije, jer odmah zatim ide resko i kategorično - cio narod za tobom se kreče - i dalje: „Ti si, druže, na temelju bio, od početka narod predvodio". Zanimljiva je i ova slika sa temeljom. Naivna je, ali naivne na način koji plijeni. Namjerno i srečno napravljena metafora „temelj", nije rečeno „na izvoru" ili slično, več „temelj", da izrazi nastanak Titovog djela na svojoj zemlji, na svome, na nečem postojanom i trajnom, da bi riječima „od početka" ušlo se u jedno istorijsko, vremensko osječanje njegovog čina, po kome kao da če se od sada vrijeme odmjeravati, jer to „početak", odista je bila i riječ kojom se poriče valjanost starog svijeta i započinje nešto novo te mu se mora znati od kada nastaje — nastaje „od početka". Tito, zemlje naše čedo milo, da te nije, ne bi ni nas bilo. — nakon tepanja u inverziji „zemlje naše" dolazi poetska tvrdnja koja široko otvara vrata legendi. Veli se „da te nije ne bi ni nas bilo". I ako je u osnovi i ovo neka vrsta poetskog sažimanja, izostala je namjerno riječ „boraca", ili „ovakvih" ili „borbe" i slično, a iskazano je prividno alogično, a u stvari vjerno osječanje medjuzavisnosti—život— borba—Tito — i onda ne samo logično nego i jedino moguče: Da te nije ne bi ni nas bilo' Razumljivo kad je tako, a tako jest, učinimo sve da njemu i njegovoj vojsci bude udobnije, pa slijedeči logiku lirskog narodnog pjevača, da po cviječu gaziti znači najudobnije koračati, i mi: „Drugarice, posadimo cvječe, kuda vojska druga Tita kreče". Od početka se zna i za rezultate te borbe. „Ovo nam je naša borba dala, da imamo Tita za maršala". I dok su dosadašnji distisi — deseterci, cijela pjesma i najveći broj lirskih narodnih pjesama je u desetercu ili osmercu, dok dosadašnji imaju uzlaznu dramsku tenziju, ovim kao da se izišlo na neku zaravan, u neke mirnije vode, gdje se ima i vremena i mogućnosti čak i da se cviječe gazi. Tome, nešto širem, mirnijem i radosnijem osječanju doprinosi široko rasprostranjen a vokal. Od ukupno 19 vokala u ta dva stiha, vokal a je upotrijebljen 13 puta. Naravno, ovoje doprinjelo melodijoznosti stiha, njegovoj odredjenoj intonacijskoj boji i Ijepoti, ali ono najvažnije u njemu je samo poruka da je borba Titu dala čin, da je on borbom postao maršal. Taj se stih pjevao i ponavljao i kroz sve dane borbe, i samo on jedino on, uz stih; „Druže Tito, mi ti se kunemo / da sa tvoga puta ne skrenemo" U raznim varijantama, i kao mač i kao štit, i kao izazov i kao odgovor, ponavljaju se ti Štihovi cesto i danas, kad god novi krok kročimo, kad novo djelo započinjemo, kad god smo stiješnjeni ili nam se čini da bi drugi htjeli da smo takvi, njima kao velikom i pravom formulom imamo odgovor svima koji bi htjeli na bilo koji način da nas ometu. Kroz samo ta dva distiha mi smo dosegli maksimum legende u svoj vodji legende koju smo sami izgradili i odnjegovali. U pjesmi se dalje veli ,,naš sokole" — misli se na Tita — da širi krila, da bi zemlja slobodna nam bila, kaže mu se da je vodja svih brigada, naroda ne pita koliko ih je, on zna da ih je mnogo: Koliko je na gorici grana / još je više mladih partizana", zna i: Koliko je na gorici lista / još je više mladih komunista. A ovdje mu je dosta, i rekao je dosta kad kaže ,,svih brigada", ali što je izuzetno važno: Tvojom borbom nestati če jada, čak i dalje od toga: Više zemlje ratovati neče / vojska tvoja sada po njoj šeče. Dakle, tu su i kratkoročni i dugoročni ciljevi jedne borbe, jasno i nedvosmi-sleno poetski formulisani: Pjesma završava lirski: Maršal Tito, ružice rumena / s tobom naša zemlja proslavljena. Več se, znači, osječaju, vide i znaju rezultati borbe, govori se proslavljena, riječ koja če se i kasnije ponavljati bezbroj puta. Ili — isto tako široko poznata i popularna pjesma „Listaj goro". U njoj dvije radosti kao da stoje naporedo: Listaj goro, , cvjetaj cvječe". Imperativni prirodi, jednostavni i lijepi, ali je i jednostavno i lijepo i ono drugo. Črna Gora u boj kreče. Kad se čovjek zamisli nad tom jednostavnom konstatacijom u kojoj meto-nimijsko Črna Gora zamenjuje Črnogorci, a sam čin kazivanja o odlasku u borbu tako je trohejski ritmičan, pjevan i lak, kao da hoče da kaže da se ide u lov, na veselje, u svatove, a ne u krvavi rat, kad se kaže, čovjek nad njom zaustavio, osjet' odista nešto od one atmosfere koja je zemlju zapahnjivala tih dana i mjeseci, kad i sve bilo izgubljeno, i sve opet izgledalo nadjeno, jednostavno, tako, izvedljivo. c na dohvat ruke. Opisuje se zatim odlazak u rat: U boj kreće ovih dana, prva četa partizana. Zamislite, protiv strašnih sila osovine kreče prva četa partizana, i pjesnik pjeva, i četa prijeti. Talijani, gladni vrani, črni če vam doči dani. Često su u tim pjesmama o Italijanima — vrane, dani, mermelada, brada, pasta, oriz, bilo da odslika položaj izdaje ili položaj okupatora, ili da iskaže nadmoč oslobodilačke misli. Pa onda bročeva — pjesnikova poruka narodu o zbijanju redova, i logična, obavezna i najvažnija Titova poruka. Ko ustanak sad ne sprema u narodu mjesta nema, parola preuzeta možda i iz predratnog, pred-revolucionarnog perioda, Dolje lanci i okviri, čim se vežu sokolovi. A u predratnoj pjesmi je bilo i: Dolje lanci, tanke žice, čim se vežu drugarice. Kao protest na hapšenje i pregone naprednih ljudi i komunista, samo sada ovdje u novoj verziji — „ne vežu se sokolovi", kao izraz radjanja slobode, u tmici okupacijskog mraka — i sada Titu stavljena u usta, da veču snagu poprimi, da se novom Ijepotom okupa. Ili ona, isto tako legendarna: Ide Tito preko Romanije. U kojoj se več pjeva o divizijama, o prelasku preko Romanije, o formiranju narodne armije, u kojoj se kazuje i o brojnom stanju: Kolko ima Romanija grana, Još je više mladih partizana. Kolko ima Romanija lista, Još je više mladih komunista. Valjda i zato što je to bila i inače največa enigma, največa tajna, u koju se nije moglo proniknuti, neprijatelj nije mogao proniknuti odakle su i koliko ih ima, enigma svih oslobodilačkih pokreta, poznata i iz naše starije epske narodne poezije: Niče raja ko iz zemlje trava. I kad je sve to ispričano, kao da je sve bilo objašnjeno, kao da je kraj pobjedonosnoga rata več tu: Drugarice, posadimo cviječe, Kud se vojska druga Tita kreče, sa nezaboravnom poentom Proleteri blago li je vama, kad drug Tito komanduje s. vama. Cviječe je i ovdje sinonim za uspjeh.za pobjedu,za proslavu, a ponos proletera s Titom, na Tita, izrečen je i time što on komanduje s njima, instrumental — socijativ, znači komanduje bivajuči medju njima, skupa komanduje, komanduje s njima, a ne dativ — komaduje njima, što bi značilo da je iznad njih, izvan njih. Tako legenda, pridajuči vodji jednog oslobodilačkog revolucionarnog pokreta osobine istinskog komandanta, to komandovanje čini komandom novog tipa, Slobodan sam da kažem samoupravnog tipa, komadnuju zajedno. Tako se vidi da je samoupravljanje kod nas započelo još u prvim danima revolucije, a pažljivim čitanjem i analizom to se eto i u pjesmi može nači, i u pjesmi je zapisano, jer je tako u ratu govoreno, u pjesmi pjevano. I tako uza sva uznošenja ne gubi se mjera, ne gubi se istinsko tlo pod nogama, ne gubi se prava slika naše borbe i naših odnosa u njoj. Ili ona kratka, ali mnogo popularna: Sa ovčara i Kablara drugarica progovara: „Druže Tito belo lice, kad češ doči u Užice? Kad češ dovest jedinice da kaznimo izdajice. Druže Tito primi naske u redove partizanske". Koja se i do današnjih dana pjeva, kojom i danas cio jedan kraj, i ne samo on, dočekuje Predsednika, i u kojoj je arhaično, enklitičko naske tako uspješno se uklopilo u sliku i rimu sa pridjevom partizanske. Pjesma o Titu ima mnogo. One su sakupljene u brojnim zbornicima. 0 njima se pišu prikazi, bilješke, analize i študije. I ovaj zapis nastao je na brojnim poznatim radovima u koje je utkano i vlastito zapažanje i vlastita analiza. Pisac ovih redova bio bi ponosan ako je svojom analizom makar i neznatno obogatio to saznanje, tu istinu o legendi, taj doživljaj njen. Jovan JANJIČ, Vranje CIKLUS NARODNIH PESAMA O DRUGU TITU - METOD IČKO—NASTAVNI I L ETE RARNO—TEORIJSKI ASPEKT U toku NOB-a i narodne revolucije usmena narodna književnost doživljuje ponovni procvat. Medu mnogobrojnim pesmama nastalim u ovo vreme poseban tematski krug čine pesme o drugu Titu. U preko 20.000 zabeleženih narodnih pesama na hiljade je dvostihova Mi večih poetskih celina, kao i delova epskih pesma, koji su posvečeni drugu Titu „kao narodnom poetskom oličenju svekolike narodnooslobodilačke borbe, revolucije i socijalističke izgradnje."1 Poznato je da su se u revoluciji požrtvovanjem i hrabrošču, odanošču KPJ i pokretu istakli mnogi borci i heroji. To su sve obični ljudi joji su u vrtlozima i vihorima oslobodilačkog rata i revolucije postali junači, istakli se kao heroji. Svi oni nisu dobili odgovarajuču literarnu obradu u narodnoj pesmi, nisu svi za to bili prikladni, nisu bili prikladni da posluže kao pesnička slika Mi simbol.2 Mnogi su borci u pesmama samo spomenuti, a neki od njih su samo postali literarni likovi (Sava Kovačevič, Mladen Stojanovič, Ivo Lola Ribar, Ratko Pavlovič Čičko, Emin Durakuidr.). Medutim, ni o jednoj ličnosti iz toga vremena narod nije pevao sa toliko ljubavi, niti je o nekoj ličnosti ispevano toliko pesama, kao što je to slučaj sa ličnošču druga Tita. On je doista reprezentativni lik poezije toga razdoblja. U literaturi o partizanskoj narodnoj poeziji na ovo je skrenuta pažnja i potraženo je objašnjenje. „Sve što je narodni pjesnik mogao tražiti u jednom liku; sve što mu je trebalo u idejnoj i moralnoj strukturi jednog lika za njegove pjesničke spoznaje i refleksije; sve što je želio unijeti u jedan lik kao svoju pjesničku sliku i viziju — sve mu je to pružao lik Tita. I zbogtakvih ljudskih i moralnih kvaliteta ličnost Titova postala je centralni poetski lik u narodnoj poeziji ovog razdoblja".3 Neobičnost života druga Tita, njegov nerazoriv humanistički optimizam i nepokolebljiva smelost u svim teškim časovima, a iznad svega vera u stvaralačke sposobnosti malog, anonimnog čoveka - sve su to istorijski sretni elementi za centralni literarni lik u jednoj poeziji. Sve je to bilo stimulativno za narodnog pevača. Prezreni i omalovaženi čovek uneo je sve svoje najplemenitije težnje u Titov lik. U simbolici Titovog imena otkrivao je sve svoje najintimnije želje. Tim se činjenicama i može objasniti mnoštvo pesama o drugu Titu i raznovrsnost motiva koji su u njima opevani. Pesnička oformljenost i doteranost mnogih od njih, za koje se može reči da dostižu lepotu klasičnih narodnih lirskih pesama, može se objasniti time što su ove pesme najradije pevane. One su, prolazeči „kroz partizansko grlo" (pevao ih je veliki broj narodnih pevača i pesmopojaca) doterivane i pesnički uobličavane. U radovima spomenutih autora, kao i u radovima drugih proučavalaca, u sklopu razmatranja o partizanskoj poeziji uopšte, analizirane su i pesme o drugu Titu. Neki od njih su ovim pesmama posvetili i posebne rasprave.4 Želimo ovde postaviti pitanje koliko je ova poezija, s obzirom na njene nesumnjive estetske i idejne vrednosti, našla svoje mesto u vaspitanju naših mladih generacija, kakvo je njeno mesto u savremenoj nastavi književnosti. Kako nastavni planovi i programi odreduju sadržaje koji če biti predmet nastave, a čitanke i školska lektira to konkretizuju, to smo, tražeči odgovor na postavljeno pitanje, najpre njih ispitivali i ocenjivali. Nastavni plan i program srpskohrvatskog jezika npr. za osnovne šole u SR Srbiji5 u pogledu narodne poezije NOB-a jesasvim neodreden i nekonkretan. On prepušta nastavniku da se sam snalazi, da sam odreduje programske sadržaje i broj časova za njihovu obradu. Izričito se na narodnu poeziju NOB-a ukazuje samo u VI r. Pesme o drugu Titu se posebno ne spominju. Novi nastavni plan i program za osnovnu školu u SR Srbiji5 daje više mesta ovoj poeziji, mada manje nego što je njegov Načrt7 predvidao. On nalaže da se u III r. obrade pesme Lijepo ti je i Brača Ribar, a u IV r. „Narodne pesme iz NOB-a: o Titu i Partiji". U Vir. programira se obrada pesme Pesma maršalu Titu i Komandant Sava. U ovom razredu treba uopštiti pojam o pozeiji NOB-a. U Vlil r. se predvida sistematizacija znanja o narodnoj usmenoj književnosti, kada se može govoriti i o pesmama ovog ciklusa. Ovaj program čini korak napred u odnosu na prethodni u pogledu tretmana partizanske narodne poezije, pa i pesama o Titu. Može se samo primetiti da nije najsretnije predviden uzrast za potpuniju obradu pesama o Partiji i Titu. Mislimo da uzrast učenika IV r., njihovo skromno književno iskustvo, kao i nedostatak sistematičnijeg znanja o istoriji NOB-a, neče dopustiti da se predvidene pesme uspešno obrade. Normalno je bilo, ako se več sledio hronološki princip u rasporedivanju gradiva iz narodne književnosti po razredima, da se pesme o kojima je reč, obrađuju u Vlil r. (kao ciklus pesama). Još jednom bi se učenici sreli sa ovom poezijom u srednjoj školi kada se, inače, daje pregled usmene narodne književnosti. U svim razredima osnovne i srednje škole, u okviru odredenih tematskih celina, uvek se može nači mesta pojedinim pesmama sa ovom tematikom. U čitankama za osnovnu školu u SR Srbiji je vrlo malo ovih pesama5, mada 'zdanja posle 1973. g. imaju više rešpekta prema poeziji NOB-a. Posebno priredenih knjiga za školsku lektiru iz ove oblasti takođe nema. Jedan antologijski izbor sigurno bi se korisno mogao uključiti u obaveznu školsku lektiru. Ova nepotpuna analiza ukazuje na još uvek nepovoljan tretman partizanske narodne poezije u nastavi u našoj školi. Zbog svojih idejnih i umetničkih vrednosti, naročilo zbog mogučnosti da snažno deluje na razvijanje rodoljubivih osečanja učenika i da služi negovanju tradicija NOR-a, nesumnjivo je da ona mora da ima bolje mesto u našoj nastavi književnosti. Ona mora, kako je istakao poznati metodičar nastave književnosti dr. Radmilo Dimitrijevič, da dobije „respektivno mesto" u nastavi.9 Još ranije je na potrebu boljeg tretmana folklora, podrazu-mevajuči sigurno u širem smislu i partizansko narodnu pesmu u njegovom sklopu, ukazao i profesor dr. Tvrtko Čubelič: „Smještaj folklora u suvremenom nastavnom planu i programu zamišljam kao postupan i skladan raspored njegovih najboljih ostvarenja u svim oblicima škole i u svim stupnjevima, gdjegod se govori o prošlosti naših naroda. A sliku te prošlosti ne može ni jedno drugo područje dati tako uspješno, istinnito i potresno kao narodna umjetnost".10 Ne ulazeči u praktična, metodička pitanja mi ovde ukazujemo na sadržaje i vrednosti pesama iz ciklusa o drugu Titu koje treba učiniti prisutnim u nastavi. Posebno dodajemo da su ove pesme veoma brojne i rasprostranjene; da su ispevane na jezicima svih naših naroda i narodnosti (i etničkih grupa11); da su širokog motivskog raspona; da opevaju sve značajne momente iz života i aktivnosti druga Tita u toku NOB-a — počev od poruke za dizanje ustanka: „Drug nam Tito poručuje, / nek se širom sveta čuje: / Ko ustanak sad ne sprema, / med' narodom mesta nema", preko onih koje opevaju druga Tita i borce, druga Tita i omladinu i pionire u raznim trenucima slavne NOB-e, do pesama koje slave pobedu i pozivaju na obnovu i izgradnju opustošene zemlje: „Partija nas napred s Titom vodi, / blagostanju, sreči i slobodi." /; da govore o popularnosti i ugledu Partije i Tita; da su nadahnute idejom bratstva i jedinstva; da lik druga Tita prožima svekoliko narodno pevanje revolucije i izgradnje, da je „simbol i znamenje ujedno slobode radnog naroda i monolitnog bratstva njegovog, te i pobede i slobode njegove";12 da su ove pesme imale ogromnu idejnu i mobilizatorsku ulogu u toku narodnooslo-bodilačkog rata i narodne revolucije; da izražavaju ogromnu ljubav i odanost naših naroda Partiji i drugu Titu — jer: Svaka pesma iz srca je šiita, u svakoj je ime druga Tita. U tom cilju može se analizirati ovakav izbor pesma o drugu Titu: Drug Tito poziva. Oj narode Like i Korduna, Svaka Titu nacija je mila. Primi pozdrav, druže Tito, Druže Tito, naš narodni sine, Druže Tito, mi ti se kunemo. Kitila bih druga Tita, Rudo malo, Ide Tito ..Ratuj Tito, čestito ti bilo, Sa Ovčara i Kablara, Oj nevene. Poslušajte, moja braćo mila, Pesma o Titu, Lepo ti je druga Tita kolo. Na obnovu Tito zove. Skojevci te znojem natopiše i sl. Veće mogućnosti za upoznavanje narodnih pesama o drugu Titu pruža rad van redovne nastave — u tzv. dodatnoj nastavi i slobodnim aktivnostima. Radi dubljeg bavljenja ovom poezijom učenicima se mogu davati za samostalan individualan ili grupni rad ovakvi zadaci: Prikupljanje podataka iz istorije, iz dnevnika i hronika o NOB-u, iz biografije druga Tita i sl. izvora koji ilustruju i oživljuju vreme u kome su nastale i koje opevaju pesme o drugu Titu; prikupljanje i beleženje pesama o drugu Titu; zapisivanje situacija u kojima su nastajale ili su se pevale ove pesme; analiza i prikaz pojedinih pesama o drugu Titu — uočavanje osnovnih ideja i poruka, stilskih osobenosti i sl.; pisanje sastava o temama čiji su naslovi pojedini distisi o drugu Titu, kao što su npr.; Tito nam je snaga našeg roda, / Tito nam je pravda i sloboda; Ti si simbol slobode i sreče, / ti si naše najmilije cveče; Druga Tita ceo narod voli, / zato što se za slobodu bori / i sl. Razume se, još je niz mogučnosti da se pesme o Titu unesu u našu današnju školu: školske priredbe i svečanosti, izrada nagradnih temata, sadržaji rada literarnih i drugih družina, izdavanje školskih listova i sl. Uvereni da dostignuča naše nauke na proučavanju partizanske revolucionarne narodne poezije još ne nalaze odgovarajuču primenu u savremenoj nastavi i da je ljudska i umetnička poruka narodne revolucije izražena umetničkom reči narodnog stvaraoca aktuelna i za današnju mladu generaciju želeli smo samo, na ovaj način, da postavimo navedeni problem. 1 11 1. Dr. Dušan ISledeljković: Drug Tito u narodnoj pesmi. Zbornik radova SAIMU, knj. 75, El, knj. 4, 1962, str. 1. 2. Dr. Tvrtko Čubelič: Ustanak i revolucija u riječi narodnog pjesnika, Zagreb, 1966, str. 23. 3. Isto, str. 24. 4. Kao pod 1; Rada Boreli: Narodne pesme o Partiji i Titu, Zbornik radova SAN, knj. LXVIII, El, knj. 3, Beograd, 1960, str. 287—308; Branko Karakaš: Tito u pesmi. Pro mušica, 61—62, Beograd, 1972, str. 15—17; Simo Mladenovski: Tito vo makedonskata narodna poezija, Narodno stvaralaštvo, sv. 46, Beograd, 1973, str. 1-10; Vojislav Jočoski: NOB i Tito u albanskoj narodnoj pesmi. Narodno stvaralaštvo, sv. 46, Beograd, 1973, str. 11-28; Jovan Janjič: Partizanske narodne pesme o drugu Titu (skica za nastavnu interpretaciju), Nastava i vaspitanje, br. 3, Beograd, 1976, str. 212—217. 5. Nastavni plan i program za osnovnu školu u SR Srbiji, Savremena škola, Beograd, 1964; Uputstvo o rasterečenju i osavremenjivanju nastave u osnovnoj Škoti, Institut za istraživanje i razvoj obrezovanja, Beograd, 1973. 6. Program vaspitno-obrazovnog rada u osnovnoj školi, Beograd, 1976. 7. Načrt Programa vaspitno-obrazovnog rada u osnovnoj školi, Beograd, 1976. 8. Čitanke za V, VI, VII i Vlil razred osnovne škole, autor Petar Gudelj, izdavač Zavod za udžbenike i nastavna sredstva SRS, Beograd, 1974. 9. Dr Radmilo Dimitrijevič: Problemi nastave jezika i književnosti I, Beograd, 1972, str. 83. 10. Dr Tvrtko Čubelič: Značenje i uloga našega folklora u suvremenom nastavnom planu i programu, Rad Vlil kongresa folklorista Jugoslavije u Titovom Užicu 1961 Beoomd 1961, str. 339. 11. Dr Momčilo Zlatanovič: Pesma o Titu (na jeziku Roma), rkp., Vranje, 1977.g. 12. Kao pod 1, str. 2. Jovan S. MIHAJLOVIĆ, Novi Sad TITO I REVOLUCIJA U STVARALAŠTVU NARODNOSTI U VOJVODINI Po svom opredeljenju i humanitarnim porukama revolucija je uvek upućivala na osećanje i negovanje zajedništva. Tu istinu su potvrdjivali svojim životom na jednom tlu i pripadnici narodnosti u Vojvodini, sve do našeg socijalizma šibani nejednakošću ekonomskog položaja, društvenog ugleda, političkih prava i nemoči da ispolje svoj etnos. Zato su se oni neretko obračali narodnom književnom stvaralaštvu kao oružju koje im niko nije mogao dati, ali ni oduzeti. Ovde čemo se osvrnuti na život, borbu i narodno stvaralaštvo Madjara, Slovaka, Rusina i Rumuna u Vojvodini. Narodno pevanje se rascvetava u vreme kad u Jugoslaviju kroči fašistička čizma. Epsko-lirska pesma, tužbalica Rumunke Sare Lacku iz Alibunara govori o mladom sinu Lipi koga su Nemci na njene oči, u dvorištu rodne kuče, streljali 1941. godine. Ljubav ojadjene majke ide daleko, jer zahteva: Odavde da se više ne vrati, ovde i ona da ostane, kraj svoja sina Lipe.1 D-aci sa nu mai intoarca, sa ramma aci si ea linga puiul ei Lipa. Pesma je neprestano drugovala s borcima i rodoljubima i čeličila ih. Rusinka Melanija Sabadoš svom drugu, koji je u partizanima, javlja 1943. godine: Ti se boriš pod Titovkom A ja vezu stvaram. Ti sa puškom, ja s pismima Ime Tita izgovaram.2 Slovak Mihal Madacki iz Kisača moli svog druga da njegovoj majci piše da ga ne čeka, je on počiva daleko — šrapnel mu je probio srce. Ovaj mladi borac Cetrnaeste slovačke brigade poziva dragu da mu na grobu, iznad koga ,,po Titovom naredjenju" piše njegovo ime, posadi ruzmarin, peruniku i lalu: Samo da se zna da je tu Slovak sahranjen > / s (Lem nak sa vie, že tu leži Slovak pochovani). Ova baladična pesma je za vreme rata pevana kao narodna na melodijo čardaša novijeg tipa.3 Madjar Peter Hatala u pesmi od dve sekstine „Požuri, požuri" (Rajta, rajta hat) kaže svojim drugovima da če im tako hrabrima nagrada biti slava i da če s Titom narodu doneti slobodu, a fašistima smrt: Zato u borbu napred, fašisti moraju mret!4 Hatala če svoju drugu pesmu „Ja sam petefijevac", podvukavši da je istinski ustanik, jer se bori „za slobodu, za lepšu i bolju sutrašnjicu . . završiti bojnim pokličom: Živeo naš vodja Tito! (Eljen Tito a vezerünk!) Borac Geza Gutvajn, takodje Madjar, u svojoj nadahnutoj pesmi „Tito", u osam katrena dugog stiha, govori o liku, sposobnostima i humanizmu druga Tita. Poslednja strofa glasi: Sija kao pastirska vatra u noči. Na njemu su miliona oči. S ljubavlju ga gledamo dragog kao dete svog oca voljenog.5 Rumuni i Rusini nisu kao Slovaci i Madjari u Jugoslaviji imali svoju partizansko brigadu u kojoj bi se, po svoj prilici, javila mnoga pesma. Oni su pevali na srpskohrvatskom, pa čak i na drugom jeziku, a pored onog što su stvorih na svom maternjem jeziku, prevodih su i takodje pevali o ratu i revoluciji. Slovaci i Madjari su u Vojvodini skoro sve vreme NOR, kao partizanske, pevali i poznate narodne pesme. Na primer, slovačka pesma Gorela lipa, gorela (Horela lipka, horela) je himna Četrnaeste (slovačke) narodnooslobodilačke brigade, a pesma Pod našim prozorom (Pod našim obločkom) ima oblik narodne melodije i peva se kao polka, a govori o širokom učešču mladih Slovaka u NOB koji če, hrabro se boreči, doneti slobodu pod barjakom crvenim: Pod našim obločkom cestičkou krvavou vracaju se chfapci s červenou zastavou. A madjarska pesma „U baranjskom trokutu" (Baranyai haromszögben) slavi veliku bitku na Bolmanu u martu 1945. godine: Krv boraca za slobodu daje pečat ovoj dragoj zemlji, herojski se umire za slobodu i narodnu pravdu.6 (Szabadharcos verepecsetöli eszta draga foldet, Hosen haltak a szabacscsa ger a nepigas säge'r) Zajedničko stvaralaštvo narodnosti u Vojvodini ogleda se i u prevodjenju i prihvatanju poruke i melodije odredjene pesme, kao što je, recimo, opšteprihva-čena slovačka „partiznaska himna", koja se završava Štihovima: Puca puška, mitraljez Drugovi, hrabro napred da izborimo, da stvorimo pravedni, novi svet.7 Svest o žrtvovanom životu sina za slobodu naroda izražava i epitaf na nadgrobnom spomeniku u Kuštilju mladom skojevcu rumunske narodnosti Dobanu Koriolanu, koga su Nemci streljali 6. 9. 1943. godine: Sterge-ti lacrimile mama c'au pierit dusmanil rai Azi, copili tarii' ,ntregi sunt si fii tai! Obriši, majko, svoje suze jer uništeni su neprijatelji zli Danas sinovi cele zemlje i tvoji su sinovi.8 Značajnu ulogu u prožimanju nacionalnih biča i društvenih i političkih interesa narodnosti u Vojvodini imali su, pored civilno-političkih, i vojni listovi i džepne novine, u kojima se do poslednjeg slova govori o zajedničkoj borbi protiv neprijatelja. Potvrdu nalazimo i u listu „Glas boraca", koji na sprskohrvatskom i madjarskom jeziku izdaje Četvrti bataljon Dopunske brigade Treče jugoslovenske armije. Kraj duboko socijalne i borbene „Imaj i ti pravi život, čoveče" (Legyen mar egyszer ember eleted), ovde nalazimo, izmedju ostalih, i jednostrofnu pesmu bez naslova, ali punu revolucionarnog naboja. Streljanje pa vešanje članova KPJ i SKOJ, diverzanata iz Bačkog Petrovca našli su mesta i u profesionalnom književnom stvaralaštvu. Rusin Mitro Nadj (1896—1962) i Slovaci Paljo Bohuš i Juraj Mučaji uzeli su pomenuti dogadjaj za temu svojih i danas vrlo uzbudljivih pesama—poema.9 Kažimo reč—dve i o stvaranju za decu i deci stvaraocima u NOR i socijalističkoj izgradnji na jezicima narodnosti na temu „Tito i revolucija".10 Na primer, poslednja stranica lista „Slovakom" ima naslov Pionir (Strana pre najmladšich). Izvesni Jaro, u broju za avgust 1944, pesmu od pet strofa Mi smo Titovi (Mij sme Titovi) završava rečima: Tad priskoči Pavle s puškom na gotovs: Smrt fašizmu, podlom stvoru! Borci smo Titovi. I, konačno, pribrojmo satiričnu žaoku što su je imali izvesni tekstovi vojnih listova na jezicima narodnosti u Vojvodini. U pomenutom listu Lapja, završnom strofom satirične pesme nešto dužeg stiha „Halal tanc" (Igra smrti) zaključuje se: Okupatoru, plešeš poslednji put. Vidimo, noge ti lepo znaju ples, ali da svoj pripremiš les možeš samo jedanput. Moramo naglasiti da su ovde pomenuti samo delovi narodnog stvaralaštva Madjara, Slovaka, Rusina i Rumuna u Vojvodini koji su sami ispevali Štihove, a redje, i reči i melodiju pesama o Titu i revoluciji, a pronosio ih i eventualno zabeležio neko drugi; ili su, pak, te pesme pojedine! i ispevali i zabeležili u NOR i revoluciji, inspirisani Titom i revolucionarnim kontinuitetom. Medjutim, fond pesama na ovu temu nije potpun iz razumljivih razloga — nepresušan je, nastaje skoro svakodnevno. 1 1. Iz knjige Radu Flore „Folclor literar Banatean", Pančevo, 1975. Pesmu u našem radu prevela M. Maluckov, kustos Vojvodjanskog muzeja u Novom Sadu. 2. Djura Lačak — Rusinska pesma i NOB. — ZVUK, Jugoslovanska muzička revija br. 4/1975, Sarajevo. 3. Prevela i saopštila Jarmila Dobromirov, urednik slovačke narodne muzike Radio—Novog Sada, 1977. 4. Jugoslavia—magyar sabadharcosok Lapja (List jugoslovensko-madjarskih boraca za slo-bodu), izdanje Bataljona „Petefi", br. 3 od 3. 2. 1945. 5. „Glas boraca", izd. Kulturno-prosvetni odbor IV bataljona Dopunske brigade III jugoslovenske armije. God. I, broj 3 (maj). 6. Marija i Erne Kiralj (Novi Sad) — Tragom revolucionarne i borbene pesme kod Madjara, Slovaka, Rusina i Rumuna u Vojvodini. — Rad Kongresa folklorista Jugoslavije na Bledu, 1959. godine. 7. „Pisne boja a slobody", april 1945, izdavač „Hlas ludu", Bački Petrovac. Prevela Marta Bovdjiš, kustos Vojvodjanskog muzeja u Novom Sadu, prepevao Jovan S. Mihajlovič. 8. „Rad vojvodjanskih muzeja", br.11 /1962, Novi Sad, str. 118. 9. Djura Papharhaji „NOB i revolucija u književnosti jugoslovenskih Rusina", Književnost o NOB i revoluciji; izd. Društvo za srpskohrvatski jezik i književnost SRS, — Mihal Harpanj „NOB i revolucija u književnosti jugoslovenskih Slovaka". Isti izvor. 10. Organ Odbora članova Narodnooslobodilačkog fronta. Jul 1944. „Piesme boja" (Borbene pesme). Cmmo MJlAflEHOBCKM (CKonje) MAKEflOHCKMTE HAPOflHM RECHM CBP3AHH CO MMETO HA flPyrAPOT TMTO M MAKEflOHCKATA HAPOflHA ROETCKA PH3HMUA MaKCflOHCKMor HapoA ceKoraui co noceöna hommt m bocxmt rn Bocneaa csonre HapoAHM xepon. Mery hmb, noce6-HO hccto aaaewa m APVrapor Jocnn Bpoa Tuto, Kano aaeflHMw km BOAaM Ha peBOAyuMOHepHOTO ABM)KeH>e, boch KonaHAaMT m APwaBHMK Ha jyrocAOBeHCKMTe napoAM m napoAHOCTM. Hero-boto mmc m fleno btkbchm ce bo noroACM 6poj MaKCflOHCKM 1) napoAHM necHM. f/iaBeH m HenpecyuieH nasop oa koJ napacnaa m na «oj ce HaAospaaa naKeAOHCKMTe napoAHM necHM CBpaaHM co MM6TO Ha APyrapor Tmto 6euie, m ceyuire e, mnaara, MMnpe-CMBHa m oco6eHo Goraiara MaKCAOHCKa napoAna noeTCKa TpaflMUMja. Hapacnysaj km m HanojysajKM ce oa Toa Hame 6oraro napoAno hoctcko HacAeAcreo, bo MHory oa necHMre capaaHM co Tmtoboto mmb ocrana m noHaraMy reMarcKaja m coAPWMHCKara 6amckoct co noexcKara TpaAHunja, na m rany KBAe luto bo 06/iMKyBaAeTO Ha motmbmtc m napaaHMTe cpeA~ crsa Re ce nojasM hoboto. Kano nojasa m (fenoMen, osa napacHyBatbe, Hano-jyaatbe, noAPwyBatbe m HaAOBpayBaH.e Ha MaKeAOHCKara napoA" na noercKa xpaAHUMja e cocena npnpoAHO m bo nonHa cor-nacHocr co aanoHMiocrMre na napoAHOTO noercKO TBOpemrso, noceöHo co aanoHor na aKTycnMaauMjara. Mmcho, orceKoram, bo npoyecor na noeTM3MpaH>ero, napoAor tbopm bo abachmib yCAOBM cnpena cbomtc aKTye/iM3MpaHM norpeÖM, npn mro ce ocnoHyBa m ro kopmctm cero bc kc co3ababho rpaAMUMO-najiHo noercKO Hac/ieAcrso, cao6oaho pacnonarajKM co CMTe COAPWHHCKM, MC/IOAMCKM M APyrM e/ICMeHTM (yMetHMMKM Mapaan, cpeAcrea m aexe o^opneHMor napoAen yneTHMHKM BKyc). ripMToa, KopMcre j km ro bo HeroBoro hobo coaAa-aaite noercKOTO HacneAcrao Kaxo tbopchkm oGpaaeu, na1-kbaohckmot HapoABH reHMj' bo roj Haj6pa m aKrye/iM3MpaH hbmmh na Bocneeatfce npojasM pcaok a0MHMTer koh ydaeoro, yMemnocT m cyntMAHOCT pa ro npeaene ona mro najMHory Ke OAroeapa na hobmt6 norpe6M m uenn na napoAHOTO BocneBatte, npMnaroAyeajKM tm mam npecoaAaaajKM pm co BHecyeafcero Ha hobm CAenenTM, kom KBaAMTaxMBHO ja m ueAMHara. Co roa, tmb necHM cra- naa Mapaa m oflpaa Ha HOBOAOMMBeaHOTo ao napoAOT, a co caMoro roa Mapaa m OAPaa na hoboto apene, oahocho aKTMBHO ce BKAyMMja bo HenpeKMHaTMOT (jxjAKAOpeH npouec Kano npnpoAHO npoAOAÄeHMe Ha AOToramnoro HapoAHO 2) noercKO nacacactbo. HapoAHMie tbopum Ha HaKeAOHCKMte napoAHM necHM capaaHM co mmcto Ha APyrapor Tmto 6ea, m ce, onKpy-hcchm co MMBa m Goraxa HapoAHa noeTCKa xpaAHUMja. MapacHyeajKM epa xaa xpaAHUMja, noApwyeajKM ja m HaAoapayaajKM ce Ha Hea, obmc MaKeAOHCKM napoAHM necHM 6ea necHo npHnaHM oa uiMpoKMre HapoAHM nacM Kaxo 6amckm m npMCMMMBM, mxo ja rapaHTMpame HMBHaxa rnnpoxa nonyAapHocT Kaxo noexcKa (tOAKAopHa nojaaa. Bo aaBMc-hoct oa Toa KopMCTette m HanojyBatte, oahocho noAAP>Ky~ Batte Ha xaa HapoAHa noeTcxa TpaAnunja, obmc MaKeponcKM napoAHM necHM capaaHM co mmbto Ha APyrapox Tmto, npM HMBHaTa cnopeAßeHa aHaAMaa co oaabahm npMMepM oa HapoAHara noeTcxa pM3HMua, ycnoBHO Mowewe ab tm noAe-AMMe bo HeKOAKy rpynM: - necHM capaaHM co mmcto Ha APyrapox Tmto co ManM BHeceHM aAanTauMM bo tckctot (HajnecTO aanena na mmcto m yiuxe noHCKoja noMana aAanxaiiMja); - necHM co aaAP^BH ochobch motmb m HenoAHja, a noroncMM xeKCTyaAHM nponeHM; - necHM kom ce TenenaT Ha motmbm oa nocxapn necHM, HCKoram cano MenoAMMTe, ho KpenpaaT m hobm motmbm BO TO j CTMA, CO HOBM OOCHTMJ M - cocena hobm necHM CBpaaHM co mmbto Ha APV“ rapox Tmto, bo xpaAMUMOHanen ctma, ho co hobm mbaoahm M HOB TBKCT. Bo npsaTa rpyna necHM, co ManM sneceHM aAan-TauMM Ha HeanaTHM ManeHM, cpeKaBane kopchmtm npoMCHM KOM ro MOAHdlMUMpaaT TCKCTOT BO Ay*OT H3 HOBMTB OntUTeCT“ bchm npoMCHM m noTpeÖM. Co CBojara HOBa coBpeneHa CMMcna, Momne ycnemHO ce BKnonysaa m npoAonmyBaa aKTMB-HO AB )KMBeaT M BO M3MMH3TMTe OnmTCCTBeHO-nOAMTMMKM ycnoBM Ha Hosaxa cpeAMHa. Tonny obmc necHM Bcymnocx m ce bo naj6amck3 epcxa co xpaAHUMjaxa m 6eaAPyro naj-panM MaKeAOHCKM HapoAHM necHM capaaHM co Tmtoboto mmb. Bo hmb cpexaBaMe noHeKoram cano oaabahm aaMeneTM a6o-POBM M CTMXOBM MAM BMCTHyBatte H3 HCKOj HOB CTMX MAM HeKOAKy CTMxa, kom ja MCHysaaT onrnTecxBeHaxa npMnaA" MeHysaaT cmmcabta HOCT Ha HacraHMxe n jimmhoctmtc, oahocho «eKorauiHUTe nna aeao Koj ab Spann HacraHM n jimmhoctm OTcranyBaar mccto na hobhtc aÖMBaifca Hauixa nnna aenja; n nnHHocTa Ha «pyrapor Tuto. TaKOB e npHnepox co xyK’ ce Tmxo, AnocxoncKM, ziaaapcKaxa napoana necna "Ajae Uaexo na usexje, Jlaaape" xyK ce CMxe napxnaaHM!^^ oa c. 6/iaue, TexoacKO, noconena oa MapHKa Xagn-fleuoBa, Bo axopaxa rpyna necHM, aaapwaHMox ochobbh bo ko ja nopaHo ce nee/io: hoxmb npexpnen noronenn m cyiuxMHCKM xeKexyanHM nponeHM, ... Ke rpaaHMe Kpa/iee abop, Jlaaape, co iuxo e aoönena pennen Hanonno nosa noexena coaPwnHa, na Kpa/ienua aannja, Jlasape... npeocnncneHa n npeeoo6nnneHa. Bpcna co npBooöpaaeuox a no oc/K)6oayBaK.exo: e aaapxoHHOx ochobch moxhb n nenonKy nonexnn cxnxa nnn Ajae Uaexo Ha usexje, llaaape, cano npenox. TaKOB e npnnepox co necHaxa "Ulxo y6aao Ke oammc y ropa, Jlaaape, Hocax napxnaaHnxe", Koja ce xenenn Ha noaHax moxhb oa Ke cenene senen 6op, Jlaaape, KonnxcKO-peBonyunonepHa Hapoana necna, bo koja ce nee: ke rpaaMne Thxob abop, /laaape, Ulxo mm e nnno, nnno nane, n aparo, na InxoMua aannja, Jlaaape...^ Bo apyra naaapcKa necna oa hcxoxo ceno, ohmt- aa rn ^neaan, nnna nane, Konnxnxe, 10) KaKO Hocax, nnna nane, KacKexnxe... neano, onuixecxBena npHnaanocx na aejcTanexo ja MenyBa Bo eana oa noeekexo aapnjaHxn co xenaxnKa oa cano eaeH aanenex cxmx (ceaMMOx): "... Kynn Kana xm- HOB n Peeonyunjaxa, ce nee: 4) xoBKa, Jlaaape..." Ulxo nn e nnno, nano, en aparo ne. Kora rn anaan, nano, napxnaaHnxe, BaKBM npHMepM cpekaeaMe m bo necHMxe: "Ulxo je Bpesa Tmxobh abopobh", (csaa^apcKa)^ , "Ulxo Mapasa uixo y6aeo rn Hocax, nano, ujnajaepnxe, nyxna xene"^^ m apyrn, a ooccSho KapaKxepncxMneH e Ka rn Hocax MaKeaonKnxe 6ncepnxe. npHnepox Ha necnaxa "Cxap 6en aeao obum nace". Bo Ulxo y6aao cn Hocax, nano, ujannnitaxa, 11) Ka rn Hocax MaKeaoHKnxe uiannannitaxa. ajayxcKaxa napoana necna ce nee aa ajayxnxe Kanew Bo eapnjaHxaxa capaaHa co nnexo n aenoxo Ha flMMKO h Hnnj a flennj a: apyrapox Tnxo, naK, ce nee: Cxap 6en aeao obum nace Ulxo y6aBO nocax napxnaaHnxe, rope na Dmpmh PnaHMHa. iuxo yGaso Hocax, nane, napxnaaHnxe. Cxaaoxo ny kpoxko nace. Ha rnaeaxa nocax y6an Kannntba, cxap 6en aeao c Kasan cbupm na Kannntba nnute, nane, aj, aa ce 6opax. h co Kaeanox cm aywa: fla ce 6opax, nane, co (Jtauincxnxe, - Kaj e Ammko, Kaj e Mn>o, Kaj ce cxapnxe ajayxn?...^ co (ttaiuncxn, nnna nane, aj, co 6anncxn. Ha pano cn nocax uinajaepnxe, Bo eaHa oa noeekexo BapnjaHxn na kommxcko na cn oxnaoa, nane, aj, no uiynnxe. -peaonyuMOHepHaxa Hapoana necHa, ajayxnxe ce aanenexM Boaan nn Gerne, nane, Mapiuan Tnxo, co foue flennea n flane Ppyes: aoaan nn Geuie nane, aj , Mapiuan Tnxo. - fle e Toue, ae e flane, ae ce cxapnxe sojaoan?^ Oh rn aasauie, nane, napeaönxe, c 12) aa coGopax aosoanxe, aj noexoanxe. Bo eana oa noeekexo eapMjaHxn co xenaxnKa oa TaKOB npnnep epekaeane n bo necnaxa "Oaaona HOB m Peaonyunjaxa, no ropenocxaeenoxo npauiatfce bo nae BeneuiKa Gpnraaa", bo Koja Gopunxe na Gpnraaaxa necnaxa, eocneaH e n oaroaopox: nocax "xhxobkh Kannntba", a Ha hmb "naKeaoncKO anane". - Mna, nna, cxapn aeao, enopeaena co KonnxcKo-peBonyunoHepHaxa napoaHa necHa nna KaK* aa nena. "Oaaona nae BeneutKaxa nexa".'^ Ha coceMa hobhtc waKCAOHCKM napoAHM necHH copMjapM3Ma JyrocnaBMje, 36ophmk papoea, Kit. LXVIII, CBpaaHM co MMero Ha APyrapoT Tmto mm nperxoAar necHnre ETHorpaiJicxM MHCTMTyr, Kit. 3, CAH, HapaeaMKa ycraHOBa uito ce TCMe/iar wa mothbmtc oa nocTapara rpaAHUMja, "HayMHO peno", Ecorpć'A, I960, 55, 57 m 8*». HCKoraui cano MepoAnjaia, ho h Kpenpaa hobh motmbm bo 3. MapMi:a XagM-OeuoBa, Oppa:-. Hapo,;Hooc.po6cAMpaMxe HOBMOT CTMJ1, CO HOBH HOCHTM. flpHMCp: 6op6i* y paKapHtiKMM necMana m acmj mm Mrpana, mcto rany, fjiac ce c/iyuia, MajKO, Ha A^Aexy ~ 713. npmiencKOTO, Kpyuiebckoto , *». Mcto rany, 711*. a HajnojKe MaAecnja, 5. Apxmb na MHCTMTyroT 3a <|x>PKPop - Cxonje Mapecnj a, KapaopnaH. (noHaraMy: AM), m.p. *»8l. Fleena Bona Boroescxa, *»5 Tawy mm ce naprnsaHM, roAMHM, popena so c. Kpkpmho, a »mbcc bo c. HnsauH. napTHsaHH, napTMsaHKM. Chmmmp TaHMo RajTOHgMeB Ha 6.11 1976 r. Bo Hea ce nee: Hanecnja coHue rpenr, 14) Mapuiap Tmto Aa WMaeMr! - UIto je Bpesa Tmtobm abopobm, (2) paPM Tmto Ha aojcxa xe jopn, paPM Tmto oa sojcxa cm mam? HnaKy, ocbch Kopncre^ero Ha MaxeAOHCxaTa Ha- - Hnry Tmto Ha Bojcxa xe jopn, poAHa noercxa TpaAMunja, bo obhc necHH cpexaBaMe h HMTy Tmto oa Bojcxa cm mam, ryxy cm ikchm neroBa MMna chh3 . (2) npnMepn Ha xopHcreive Ha HapoAHa noercxa rpapHunja oa Apyrnre jyrocnoBeHCKH napoAH, xaxoB uito e na npnMep 6. AM npeA" Chmmmp Cmmo HnapeHOBCKM Ha 29.111 1969 rop. Bo Hea, Mery ppyroTO, ce nee: - UIto Mapasa Myrna tcmc. mct Ha OBd paarneAyBaibe. pan TMToaa sojcxa npe, Ha xpajoT, HanonHo hobmtc MaxepoHCKM HapoAHM pap Tmtobm xoitM pomb, necHM CBpaaHM co Tmtoboto mmc ce McneaHM no npMMepHTe pan He ce peua 6aitaB, na TpaAMUMjara, ho co hobm mbpoamm m hob tcxct. Hckom pap peBojxe nnarno 6ePMB?... oa hmb npepacnape bö Taxen oa crapMTe MysMMXM m noer- 7. fl-p flyajKo KoHCTaHTMHOB, Epna necna so rpn CXM MOTMBM, 3 APyTMTC M CC npB0C03AaA6HM X3XO HaPOPHO mctopmcxm nepMopM, HaxepoHCKM itopxpop, 1, 1, Cxonje, hobm, a no yrneAOT na sexe nocroeMKara MaxeAOHCxa Ha- 1968, 185. pOAHa noercxa rpaAMUMja, 8. fl-p flyuixo Xp. Kohctöhimhob m SppaBKO Bommhob- ckm, Tyxa e MaxepoHnja, KHMra 1, (MaSop Ha o6jaB6HM E e n e tu x m MaxepoHCKM HapopHM necHH op kommtckmot AMxnyc), Cxonje,! 1970, 138. 1. C. MpapeHOBCXM, Tmto bo MaxeAOHCxaTa HapoAHa 9. $MPMn Kaaaee, Cmmpcbo cnaBHO bo oraH ropn! noeanja, Mcropnja, VIII, 2, Cxonje, 1972, 81-92; (HaxepoHCKM HapopHM peBonyuHOHepHM necHM sa Emtops m HapoAHO ersapapauiTbo, XIII, 1-10; Hoaa MaxeAO- Bmtopcko) , BMTOPa, 1972, 137. BapnjaHTM: AMi|>, m.p. HMja, XXXI, 10535, Cxonje, 23.V 1976, 9; Tmto (m Maxe- 977; CopfM SppaseB, Epna Hapopna necna 3a flaue m Toye AOHcxara HapoAHa necna), öeneiuxa m msbop Cmmo MpaAenoB- - Tmto m /laso, flpMPosM, 6p. 1*», Shtops, 1970, 103; cxm, PasBMrop, (noce6en npMPor), 6p. 1l», Cxonje, 1977, fl-p flyuiaH KoHCTaHTMHOB, umt. npMnor, 186. 1-2*»; A-P Tone CaaßOB, Tmto bo HapoAHara necna, Kynry- 10. AjpyrcxM m peeopyuMOHepHM necHM, M36op: Josan peH mmbot, XVII, 3, Cxonje, 1972, 9- Bouikobckm m p-p Kmpmp HeHyuiPMCKM, pepaxunja p-p Kmpmp 2. Bmam : a-P flyuiaH HeAeikxoBMfi, flpMPor npoynasai^y fleHyuiPMCKM, Cxonje, 1969, 161. aaxoHMTocTM paaBMTxa Hauier HapoAHor neeaita y nepMOAy 11. HapopHM necHM op Erejcxa HaxepoHnja, co6pan HapoAHe peeopyuMje, ocpo6oAMPaMxor para m Marpapt^e riacxap nacxaneBCKM, Cxonje, 1959. 119- 12. Bacwn XauHManoa, MaKeflOHCKH 6op6eHM HapoflHH OecHaTa "CTap 6e/i asao obam nace“ e coaAaAena necHH, CKonje, I960, 90. bo apeneTO na ajAyTCTBOTO, noToa co nonoui na aKTye/iMaaAM- 13- Bmam: fl-p flyuKo Xp. KoHcraHTHHoa h SAPasKO jaTa e npeco3AaA6Ha bo apeneTo Kora MaKeAOHCKMOT HapOA BoäHHOBCKM, AMT. 36MPK3, 479, OAHOCHO AM<1>, HeperMCTpM- 6eiue noATiowen Ha cyposa AeHaAMOHannaaAnja, a HerosMTe pana xichta. fleeji m caMpen na rajAa Cnace T. MmJob, nopo6MTe/iM Haj)«ecTOKO ce npecweTnaa co boa^mmtb na hbam- pofleH so c. Upkbmho, Tmtob Benec, 1908 roA. Chmmm/i OHa/iHooc/io6oAMTe/iHaTa 6op6a. 3aToa bo nea HapoAHMOT nejan AHre/i A. RynaeKoecKM; sapnjanra: a-P flywaH HeAen>Koanfi, wann 3a 6op6aTa, 3a BOAaMMTe Ha HaAnoHanHOocno6oAMTe/iHaTa amt. npMjior, 120-121. 6op6a foAe fle/ines, Aanjan Ppyes, JaHe CanAancKM m AP-: 14. BpnraAa Ha 6paTCTBOTO m bamhctboto, CnoneH Hena, H€Ma xoj fla 6paHM KHMra na flpsaTa MaKBAOHCKO-KocoBCKa yAapna 6pMraAa, nauiTa MMnna TaTKOBMHa; CKonje, 1958, 274. nena Toas, Hena flanjan, 15* BacM/i XagMMaHos, aht. aOnpKa, 89; BacM/i Mena ’m CTapMTe boj'boam. XayMManoB, npouec HacTajaH>a MaxeAOHCKor ne/ioca y napoA- Kora bo 1941 roAMHa APyrapoT Tmto ro noBMxa m mbkcaohckmot HoocnoöoAM/iaMKoj 6op6m, PaA Vlll-or KOHrpeca Caaeaa HapoA Aa ce AHTHe Ha Boopyrneno aocraHMe, HapoAHMOT nejaM (ponKmpMCTa Jyroc^aaMje y Tmtobom y>KMAy 1961, BeorpaA, ja aAanTMpa necnaTa "CTap 6e/i asao obam nace", aKTyenM3M- 1961, 254. pajKM ja m co Toa AaeajxM ft hob Ayx m hobb coAP)«MHa, co- oflseTHM Ha peBO/iyuMOHepHMTe crpeMOKH wa apeMero: Kaj e dennea? Kaj e Ppyes? d-p /laso KAPOBCKM (Cxonje) Kaj ce CTapMTe aoj boam? TyK e Tmto, ry« e TeMno, M3B0PHTE HA MAKEflOHCKMTE HAPOflHH RECHM 3A TMTO Tyx ce cnaBHMTe BOAaMM, MMa, MMa xoj Aa öpaHM MaxCAOHCKMOT napoA ja npMaTM HapoAHOocno6o- AMTe/iHaTa 6op6a He cano Kaxo 6op6a 3a MCTepyaaifce Ha 9) oa npoxneTMTe OauiMCTM. oxynaTopoT oa HauiaTa aenja, Tyxy «axo 6op6a co xoja xe SnaHM, co noMoui na aAanTaAMja, oahocho axTyennaa- ro ocTBapM bcxobhmot coh 3a HaAMona/ina m coAMja/ina cno- AMja, oa pesonyAMOHepna necna ncneana nopano AOÖMBwe eana 6oAa. HapoAHMOT nejan tm onea HajxapaxTepMCTMMHMTe nojaBM cocena nosa necna xoja öeme npnifaTeHa so cmtc perMOHM na m nacraHM oa HOB, xaxo m jiMMHOCTMTe uito noxawaa msbohpca- HaxeAOHMja Taxa uito oa Hea MMa ASceTMHa aanMCM bo Apxmbot na xpaöpocT m peuiMTe/iHOCT Aa ro aaaaT m caojoT ämbot aa na MncTMTyTOT 3a (Jonxnop bo Cxonje. Bo bash oa wajCTapMTe ocTBapyaaH.e na as/imtb na HOB. Cocena e npnpoAHO uito Toj aanncM HapoAHMOT nejan nee: Hajronew 6poj necHM Mcnea 3a oprannsaTopOT, MHcnnpaTopoT fle e Toas, as e dane, m BOAanoT Ha jyrocnoaeHCXMTe napoAM m h a poahoct m bo 60p- Ae ce CTapMTe soj boam? 6aTa, 3a J. Bpoa Tmto. Cmtc CTapM naynpea, MaaopMTe Ha HapoAHMTe necHM bo xom ce nee aa a MnaAMTe HacTaHaa!1^^ APyrapoT Tmto ce paa/iMMHM. fo/ieM asa oa hmb noTexHyeaaT SHaMM, rarara 3a öopöara, 3a M3rnnaTMTe boashm h3poammot oa necHM McneaHM 3a peso/iyAMOHepHOTo Bpene oa HaAMOHanno nejan co nocneAHMOT ctmx ja pasaeAPysa, T.e. ft aaaa Ha -ocnoOoAMTenHaTa 6op6a Ha MaxeAOHCXMOT napoA. Taxen necHM necnaTa onTMMMCTMMxa aaspuina noeHTa. Bo noAOAnemMMTe aapn- ce: "CTap 6en asao obam nace"^, "CTap 6en ASflo c xaean janTM napOAHMOT nejan yuiTe noaexe ja npoumpysa m noTeHAM- 2) 3) cbmpm" , "CTap Öen asao no nnaHMHn" , "CTap öen asao pa aaspuiHaTa noeHTa so xoja ohthmmsmot Aoönaa noHarnaceHa 4) c) obam nacen" , "CTap öen asao obam MyBa" , "Kpaj Bap- AMMCH3Mj a: Aapa senena nMaaAa"^^, "TeueH ce joönax aaßane"^^ , "Wto - Mna, MMa, CTapM asao. « ..8) yöaso HocaT napTMaaHMTe" m AP- MMa, xax Aa HeMa, MM3, flCflO, KOj fla 6paHM - neenn cBpaaHM co mmbto Ha APyrapoT Tmto Hamra MM/ia aenja: co najin BHecenn aAanTaunn bo tckctot (HajnecTO aanena IyK ce Turp, AnocToncKM, Ha mmbto n yuiTe noneKoja nana aAanTaunja); TyK ce eure napTnaaHn!''^ - neenn co aaAPiKan ochobbh motmb m nenoAnja, Mer e cjiyMajor m co necnara "Kpaj Bap^apa - bmcoku a noroneMM TBKCTyannn npoMenn; MyKapn". Osaa peeoiiyuMOMepHa neewa ofl epcMero Ha HauMOHa/i- - necHM kom ce TenenaT Ha motmbm oa nocTapn HOOcno6oflMTejiHaTa 6op6a e aannuiaHa ofl Kocra UpHyuiaHOB. neenn, neKoraiu cano nenoAHMTe, ho KpenpaaT m hobm mo- Ako ja cnopeflHMe co aanneor iuto ro Mna Apxhbot Ha Mhctm- tmbm bo toj ctma, co hobm oochtm; m Tyror aa 90/iKnop bo C Konje,' Ke bhahmc ackb napoAHMOT - cocena hobm neenn capaaHM co mmbto na APy nejaM aa apene na HOB ce MHcnnpMpa/i oa bckc noaHarara rapoT Tmto bo TpaAHAMOHanen ctma, ho co hobm MenoAnn peeonyAHOHepHa necna, ho aAanrauHjara e ro/iKy oniJjaiH® iuto M HOB T6KCT. CJ1060AHO Home A3 ce aSopysa aa nosa necna noja OAPaaysa npouecoT Ha co3AaB3K>eTo naKBAOHCKM napoAnn eAen momcht oa HOB - HanerysaibeTO na napTMaannie na KomyiJ) necHM cepaaHM co mmbto na APyrapoT Tmto ceyuiTe Tpae rinaHHHa. flpBHTe Asa crnxa, Kaxo na aanneor oa UpHyuiaHOB, m npoAonwyBa. Taxa m na aanneor oa AM, ce coceMa mctm. Bckc bo 111 ctmx Aa CTaHe oeAepaunja Tmtobb JyrocnaBMja. ce HyBCTByaa aAanTauMjaxa. Hanecro - "hoa npHapn wnaAH KdKO m necnaTa “UJto y6aao nocaT napTnaaHHTe"1^ . Mei^yToa, MOMijM ceAar" ce jaeysa - "hoa npnapn nnaAM napTnaaHM". Mcrara necna bo aanneor oa AM nna noA/iaÖoxa aAanraMMja aAanTaunjaTa na osaa necna e TOAKy kopbhmta, (aoboaho e co noja necHara BeKe Aoönaa hob KBannTer: bagh BeKosen con Aa ce cnopeAH necnaTa co necnaTa "UIto mm e mmao, mmab Mane, m AParo" odjaBena bo 36ophmkot Ha H. MnxajAOB.'^ na naiuMor napoA e noapaan co nnMHOcra Ha APyrapor Ihto: Kpaj BapAapa aenena /ineaAa, KopncTeibeTO na napoAnaTa noeanja oa MnnaTOTO Kaxo H3Bop aa co3AaBan.e na neenn aa HOB hb e KapaKTepncTMMHO jy AHBaAM bmcoku npnapn, c3mo aa MaxBAOHCKaTa HapoAHa noeanja. Oaaa nojaaa e npn- noA npnapn mtoam napTnaann. cyTna m bo napOAHaTa noeanja na APyrnTe napoAM. "Cocena e Mery HMja napuian Tmto ctom « iM m na oopuM tmjo Maroeapa... npnpOAHO, aaKAynyBa npoO. A“P flyiuaH HeAeibKOBMK, aa napa- Mer e M3BopoT m na necHMTe "TeMeH ce joönaK 3aRane", 30T Ha HOBMTe MOBeHKM M MCTOpMCKM AO*MByBaH>a UJTO HapOAOT npeA cd TM KopncTM BBKe coaAaAfcHMTe cbom yneTHMMKn napaan, K3Ae iuto apanTaunjara e Maspiuena bo aaspiunaTa noenTa Ta oa "HauiaTa MaKeAonnja (Aa CTaHe a bt ohomm j a) na BanKancKaTa npnnaroAyBajKH rnco BHecyBaK.e bo hmb Taxen HOBM MOM6HTM M eABMeHTM CO KOHIUTO CMMCABTa M LjeAMHaTa H3 yHnja" cera MMane necnaTa Tonxy KBaAMTaTMBHO ce naMenysa iuto Taa ro OAPaaysa 3a naiuTa MaKCAonnja TOKMy ona uito Kaj napoAOT e hobo AO*MBeaHo".' Aa CTaHe (J)eAepaLiMja, M3KBAOHCKMOT HapOA> OAHOCHO MBnOAHCKMTe M COAPWMHCKMTC Toa iuto napoAHMOT nejan cboJot MHcnnpaTMeen avx ro eneneHTM na nooAAennnTe neenn. Bo KonKy nax ne ce nann oa nasopoT iuto ro coMMHyaa SoraTaTa pnannua na naxe- KopncTenn kohkpcthm noaajMenM MenoAMCKM m coapwmhckm AoncxaTa HapoAHa noeanja aa HaunoHanHOoenoGoAMTenHaTa 60p- eneneHTM, bo osne necHM 6ap ce cpeKasa Bene oopMeHnoT 6a e cocena npnpOAHO GnAejxn HOB npeTCTaeysa KOHTMHynTeT napoAen yneTHMMKn BKyc na napoAOT aa noeTCKO co3AaBan.e. na naiuaTa peBOAyunoHepHa 6op6a oa BpeneTO na Hamhach oa Co Toa, osne mbkcaohckm napoAHM neenn ce cocena npn- eAHa CTpana, a oa Apyra - HaiuaTa noeanja aa toJ nepnoA POAHO npoAOAweHMe m cocTasen asa na uenoKynHOTO naKe- e TOAKy öoraTa uito Taa naapiun BAnjaHne Ha nonosaTa HapOA" Aohcko napoAHO noeTCKO TBopeuiTBO. na necHa m xaj Apyrn napoAn. Oea ro kohctampa B. Tycea flpn cnopeAÖCHaTa anannaa co noeAMHM npnMepn bo nerosaTa cryAnja "napTnaaHCKaa napOAHan noaanA y oa waKCAOHCKaTa napoAHa noeTCKa pnanniia, oane neenn cnaeAH a roAW btopom mmpobom bomhui": MoweMe Aa rn noAe/iMMe na cneAHMTe neKOAKy rpynn: “Bo MaxeAOHnja MHory npoAyxTMBHM ce noxaiuaa Tpa- flMUMMTe na noercKOTO TaopeuiTao oa enoxara wa Hahhachckoto BOCTanne (1903), hmbhoto B/injaHne ce pauiMpM/io mcto raxa h Ha napTHsaHCKara noeanja Ha APyrnre ßparcKM HapoAH oa 19) Byrapnja m JyrocnaBMja. He cano HapoAHMTe necHH oa pCBO/iyunoHepHOTo Bpene na H/iHHAeHCKara h non/iHHAeHCKara enoxa, ryxy m APyrMTe HapoAHH necHH npercTaByaaa hsbop aa MHcnnpaunja Ha HapoA~ hhot noer oa apeMero na HOB Aa Mcnee necHH bo kom nee aa Apyrapor Thto. HaBMCTHna öpojor na oaoj bha necHH e Aocra Man, ho (taxTOT uto napoahmot nejaq h oßpeAHM necHH aflanTMpan so Ayxor Ha HOB AOCTa aöopyaa aa oahocot Ha HapOAHHOT TBOpeu XOH HOB, KOH HCj 3MHHOT BOAaM, J.Bpoa -Thto. Bo o6peAHaTa, naaapcxa, necna "KynM py6a BojHMMxa"^C napoAHHOT nejaw nee aa cach oa ochobhmtc ßenean Ha napTnaaHHTe - xanara THToexa- "xynH xana THTosxa, Jlaaape", AOAexa bo CBaA^apcxaTa necna "UIto je epesa 21) Thtobm abopobh" HapOAHHOT nejaH nee aa APyrapOT Thto bo hot Ayx xaxo uiTo nee aa Hajo6HMHHTe nyfe: fla/iH Thto na aojcxa xe Joah? (2) flann Thto oa aojcxa ch hah? - HnTy Thto na aojcxa xe Joah, HHTy Thto oa aojcxa ch hah, Tyx ch weHH Her'sa MH/ina CHHa. (2) foneM 6poj HapoAHH necnn aa Thto ce HOBOCoaAaAenn necHH bo tcxot Ha HOB hah no 0cno6oAyaai*eTO. Bo cahb oa 22) hhb, "TprHa Thto oa rpaA Be/irpaA1' , hbpoahhot nejan nee aa HajcyuiTecTseHHOT 6ener na HOB, aa HajronenHOT npHAonec Ha Thto - narpaAyaaifceTO na OpaTCTboto h cahhctboto Ha jyro-cnoaeHCKHTe HapoAH h napOAHOCTH: TprHa Thto oa rpaA BenrpaA, oa rpaA BenrpaA-Toj MH TprHa co APy*HHa, co APy^nna: Cp6hh , XpB3T h CnoaeHeu, h CnoBeHeu, MaxcAoneu, UpHoropeu h Bocaneq... Tyxa Thto ßparcTBO cxosa, 6p3tctbo cxosa, 6paTCTBO cxosa h cahhctbo, h cahhctbo.. AOAexa bo necHara "Bop6a ce otboph, gaHan"^^' napoahhot nejan ja HCxaucyBa roneMara floaepGa Ha nauiHTe ny^e xoh Thto: ... Thto xe ce jasn, Thto xe ce jasn, ganan, napOA xe jynpaBH, HapoA xe jynpaBH, ganaM, cnoöoAa xe nane... HoBocoaAaAena e m necHara "ülpyrap Thto nosAPaan hm npaxaT"2(,) bo xoja HapOAHHOT nejan, MCxaucyaajxH ja 6naro-AapnocTa Ha napoAOT xoh Thto, ce yrncAan m Ha yneTHMMxaTa noeanja h Ha HapoAHara necna aa HOB oa cpncKOxpeaTcxoTO j aaHMHO noApawje: Apyrap Thto nosAPasn hm npaxar: - Eopere ce caomho, mhah 6paxa! Ha CTpeqeno cmtc obac aGpann, SopeTe ce xpa6po, napTMaaHM. flpyrap Thto, Te6e Majxa poah MaxeAOHCKM napOA A* ocao6oahui. MaxeAOn’ja nosApaan tm npaxa -Aa MMBeeui aa nac eure 6paxa... AOAexa bo necHara aa noaHaTHOT 6opeq oa BMTona Tpajwe HarnocxM, napoAHHOT nejaM ja HCxawyBa n.y6oBra m npeAanocTa na HauiMTe 6opqH xoh Thto: Kora ro kpbhhk aacTpena, H3BHxa Tpajne, noABHxna Aa MyjaT mabah h cTapn: - SarHHas, najxo, aarnHaa, aa aAaTHa MaxeAOHHj a, aa Thto m aa flapTHja!2"^ HoBOCoaAaAeHHTe necnn, bo cnopeASa co necHHTe nnja MHcnHpaqMja ja orKpHaane bo necHH oa Hai)HOHaAHOOCAo6oAH-rennaTa 6op6a, xaxo nonnaAH necHH ro Henaar ona 6oraTCTBO oa aapMjaHTM, ho aaroa ce HCTaxHyaaaT co caeiKHHaTa bo TeMaTHxaTa, Hapaanara ^axrypa h pHTMHxaTa. 1. Apxmb na MncTMTyTOT aa (Ikjaxaop (AHO), m.a. 85, per. 6p. 1203. 2. T. SAPaaeB, "Eahb napoAna necna aa Aane h foqe - Thto h ilaao", Priloži, 14, BHTona, 1970, 103“104. 3. AHO, m.a. 67, per. 6p. 977. 4. "Cmmacbo cAasHO bo oraH ropM1' (Omamo KaBaea) , flpyuiTBO aa npoyMyaaifce na MAMHAeHCXMTe HacTaHM "2. aarycT 1903" ~ BMTona, 1972. 5- "Hob AeH1', Cxonje, 6p. 8-9, 1948. Sanncor e na P. XrpM-Hoea. 6. AHO, m.a. 1045. 7. AHO, m.a. 899. 8. PaAHoreneBM3Mja Cxonje, m.a. H-911/1; B. XagnMaHoa, MaxeAOHCKM napOAHH 6op6eHH necHH, "Komo Paumh1 ' - Cxonje, I960, ctp. 90. 9. "Hob fleH", CKonje, 6p. 8-9, 1948. 10. Mbkcaohckm wapOAHM necwM (B. Mhockm), flpwaeHo kmmpo-MSAareACTBO na MaKCflOHnja, CKonje, 1948. 11. "CMMneso c/iaBMO bo oraw ropM", Enrona, 1972, 137. 12. Kocra UpHyuiaHOB, HaKBAOHCKM napoAHM hcchm, Bwirapcxa anaACMM« Ha HayKMte, CoiJimh, 1956, 6p. 6l5. 13. AM, 1045. 14. AH, H.n. 1045. 15. AMU», M.n. 899. 16. PTC, M.n. H-911/1; BX, MHEfl, crp. 90. 17. flaMHo MMxaü/iOB, EbnrapcKH napoAHH necHn or MaKCAOHH«, Co4>hii, 1924, 6p. 446. 18. flyuiaw HeAeikKOBMfi, Opnoor npoyMaaaH>y aaKOHMTOCTn paasHTKa Hauer napoAHor neaart-a, 36ophhk paAOsa, kk>. LXVII1, ETHorpaittcKH MHCTMTyr, kx. 3. CAH, EeorpaA. 19. B. E. fycea, riaprnsaHCKaB HapoAnan noasnB y cnaaaH s toau btopoh mhpoboh bohhu, Hctophb, (J)OAbKnop, MCKyCTBO CAaBHHCKHX HapOAOB, AOKABAU cobctckoh Ae^eraunM, V HeKAynapoAHu CbC3A cna-BHCTOB, Co(J)Hfl, 1963, crp. 311. 20. Enawe Phctobckh, Koh npoyMyaaibe Ha HaxeAOHCKHTe AaaapcKH hcchm, "MaxcAOHCKH (Joakaop", Cxonje, VI, 12, 1973, crp. 38. 21. AlM», m.a. 481, per. 6p. 9135. 22. BX, MHEfl, crp. 89. 23. AHO, M.n. 1192. 24. PaaHrpaHO cpue jynaKOBO (T. Hhkoahhockh), Oxpha, 19. crp. 186. 25- Cmmacbo cnaBHO ao oran ropn, 152. Šefćet PLANA, Priština DRUG TITO U ALBAIMSKOJ NARODNOJ PESMI NA KOSOVU Društvene pramene koje je donela narodna revolucija, učinile su da albansko narodno stvaralaštvo kao i ostalih naroda i narodnosti na Kosovu obuhvati i novu tematiku, opevajući savremene likove i dogadaje. Novonastale epske i lirske narodne pesme, sa osetnom društvenem funkcijom, odražavaju specifičnost revolucionarnog preobražaja narodnih masa i otkrivaju nove i posebne etno-psihološke, estetske i etičke kvalitativne inovacije. I baš ovaj fenomen trajanja i u dobroj meri aktivnog i uticajnog narodnog epskog, pored raznovrsnog i živog lirskog pevanja na Kosovu, predstavlja pojavu od posebnog naučnog interesa. U toku narodnooslobodilačke borbe i naročito u posleratnom periodu niče čitav niz novih epskih pesama koji opeva različite dogadaje od društvenog značaja i na poseban način oblikuje motive iz savremenog života u narodu. Martovske i aprilske dogadaje iz 1941. kao i ustanke naroda i narodnosti Jugoslavije i Kosova albanski narodni pesnici opevaju dovodeči ih logično u uzročno-posledičnu vezu, čime krug tih pesama dobija tematsko-pesničku zaokruženu celinu, u zbijenim sadržajnim okvirima. Takvom lapidarnom obliku epskog pevanja, veoma drama-tičnog sadržaja, od pedesetak do osamdesetak Štihova (osmeraca i deseteraca), albanski narodni pesnik pribegava s razlogom, jer u tim presudnim društvenim zbivanjima vidi i nalazi pdličnu vezu izmedu narodnog bunta protiv zastarelog i kompromitovanog monarhističkog režima, protiv koga je ranije pevao bez prestanka, i nastajanja novog revolucionarnog prevrata sve do oslobodenja nacionalno i socijalno podjarmljenih masa.1 Poziv Komunističke partije Jugoslavije na čelu sa drugom Titom, koji je upučen svim našim narodima i narodnostima da se dižu na ustanak protiv fašističkog porobljivača i narodnih neprijatelja iznutra, odjeknuo je snažno u savremenoj albanskoj narodnoj pesmi: U cuen n'kamb' plak e i rf, U cuen n'kamb' gra e thmf, Gra e thmf e cik' e djale: Na shok Titen e kemi t'pare, Teton fare na pa dale, Kral n'Serbi nuk lam' me ardhe!2 (Ustadoše svi stari f mladi, Ustadoše žene i deca, Žene i deca, sve žensko i muško: Drug Tito nam je voda pravi, Svi do jednog dok ne poginemo, Kralju u Srbiji vratit' ne dopuštamo!2 Partija, drug Tito, sloboda, likovi narodnih heroja, prikazani su u ovim pesmama kao antipodi bivšem omrznutom monarhofašističkom režimu koji je nosio mračnjaštvo, ropstvo i nacionalno ugnjetavanje. Njihovi Štihovi naročito ističu bratstvo i jedinstvo naših naroda, ujedinjenih u zajedničkoj borbi protiv zajedničkog fašističkog neprijatelja, koje kao osnovno geslo naše narodne revolucije naročito i uvek naglašava njen prvi borac — drug Tito. Zbor posebnih njegovih moralnih, ljudskih, herojskih, slobodoljubivih kvaliteta, Tito je u albanskim savremenim narodnim pesmama Kosova i ostalih krajeva naše zemlje, gde žive pripadnici albanske narodnosti, najčešča opevana ličnost. Zato možemo govoriti o posebnom ciklusu tih pesama vezanih za njegov lik koji predstavlja stalnu prisutnost revolucionarnog preobražaja naših naroda i naše zemlje. Iz analize svih albanskih narodnih pesama proizlazi da se Titov lik opeva na tri različita načina: a) u pesmama koje opevaju različite dogadaje iz narodnooslobodilačke borbe ili iz posleratnog perioda sve do danas, u kojima njegovo ime stoji na početku pesme, da bi se zatim redala i imena drugih istaknutih revolucionara iz svih naših republika i Kosovske pokrajine. Te pesme, koje su gradene retorskim pitanjima i odgovorima, pevali su partizani i omladinci i to naročito u maršu i u kolu, kojima su izlagali narodnooslobodilačku borbu u različitim krajevima naše zemlje, uvek počinjuči sa imenom druga Tita, od kojih donosimo samo jedan primer: Kush luftonte n'Jugosllavi-e? Shoku Tito me Parti-e. Kush luftonte ne Mal t'£i-e? Shoku Peko me ushtri-e. Kush luftonte n'Hervati-e? Shoku Llolla me rini-e. Kush luftonte n'Maqedoni-e? Shoku Llaza me ushtri-e. Kush luftonte n'Metohi-e? Fadil Hoxha me ushtri-e.3 (Ko se borio u Jugoslaviji? Drug Tito sa Partijom. Ko se borio u Crnoj Gori? Drug Peko sa vojskom. Ko se borio u Hrvatskoj? Drug Lola sa omladinom. Ko se borio u Makedoniji? Drug Laza sa vojskom. Ko se borio u Metohiji? Falil Hodža sa vojskom.3 Pojedine od ovih pesma, neposredno posle izvojevanja pobede, putem zamenji-vanja reči: „Kush luftonte" (Ko se borio) sa „Kush e cliroi" (Ko oslobodi) dotičnu republiku, pokrajinu, sledili su isti odgovori i, na taj način, su opevale oslobodenje zemlje.4 b) U nekoliko drugih albanskih narodnih pesama sa Kosova lik druga Tita odmenjuje likove ranijih istojezičnih narodnih pesama, da bi se na taj način aktualizovale i vršile odgovarajuču važnu društveno-političnu i estetsku funkciju. U tim sadržajno preporodenim pesmama izostavljaju se sporedni i nepotrebni detalji i dodaju novi, u skladu sa adekvatnem ideološkom usmerenošču savremenih narodnih pevača—stvaralaca i izvodača t.j. u duhu načela naše narodne revolucije i socijalističke stvarnosti. U krugu takvih pesama izrazit primer predstavlja melostro-fična pesma u pet katrena „Marshall Tita n'kali t'bardhe" (Maršal Tito na konju belome) koju pevaju veči broj narodnih pevača, a ovde je donosimo u pevanju poznatih majstora-pevača Šalih i Feriz Krasniči, iz sela Drenovca kod Mališeve na Kosovu: Oh, Marshall Tita, o,n'kali t'bardhe, Oh, ugurolla o shoke shqiptare! Oh, shqiptart kan' lidhe besen-o, more, T'tane n'bunkera do t'desin-o! Oh, Marshall Tita, o, n'kali t'zi, Oh, ugurolla, moj, kamsi! Oh, kamsija po ngjiten-o, more, Si kandil-o podigjen-o! Oh, kur i ram-o llogorit t'pare, Oh, me gjermanin-o ball' per balle! Oh, bini/ shoke, gjermanit-o, more, Per hater-o t'vatanit-o! Oh, kur i ram-o llogorit t'dyte, Oh, me gjermanin-o fyt per fyt! Oh, bini, shoke, gjermanit-o, more. Per hater t'Marshallit-o! Oh, kur i ram-o llogorit t'trete. Oh, fort gjermani po pisket! Oh, bini, shoke, gjermanit-o, more, Timat t'ja perzijna-o! U prevodu na sprskohrvatski glasi: Oh, Maršal Tito na konju belome. Oh, neka vam je srečno, drugovi Albanci! Oh, Albanci su dali besu, more. Da če svi u bunkerima mreti! Oh, Maršal Tito na konju vrancu, Oh, nek ti je srečno pešadijo! Oh, Pešadija ide da se bori, more, Kao kandila svi gore! Oh, kada smo prvi logor napali. Oh, s Nemcima u lice smo se sastali! Oh, udrite, drugovi, na Nemce, more, Sve za ljubav domovine! Oh, kada smo drugi logor napali, Oh, s Nemcima za gušu smo se hvatali! Oh, udrite, drugovi, na Nemce, more, Sve za ljubav Maršala! Oh, kad smo treči logor napali. Oh, jako Nemac zapomaže! Oh, udrite, drugovi, na Nemce, more, Dimove da mu zamrsimo! Njen prototip po strukturnom obliku nalazimo u ranije poznatoj pesmi o Malič Paši prištinskom, koja je počinjala sa stihom „Prej Prekupjes-o deri n'Nish-e" (Od Prokuplja pa sve do Niša), a druga strofa „Maliq Pasha n'kali t'bardhe" (Malič Paša na konju belome) itd. koju danas narodni pevači više ne pevaju. Ona je, dakle, kao neaktuelna izbačena iz repertoara kosovskih narodnih pevača, pošto nije u skladu sa htenijima naše stvarnosti. Prilikom modifikacije stare pesme, od nama nepoznatog prvobitnog pevača-stvaraoca, u pesmi o Maršalu Titu je odbačena njena prva strofa sa dervišima koji su se, iduči u boj protiv srpskih ustanika, bogu molili. Isto tako u novoj pesmi ostavljeni su po sjrani svi, za naše vreme neprihvatljivi izrazi i pojmovi religiozne prirode i inspirisanih verskih suprot-nostima za vreme osmanske vlasti, pošto je u društveno izmenjenim uslovima konfrontacija izvršena između sasvim drugih vojnih snaga — između narodnooslo-bodilačke i nemačke nacističke vojske. Ovaj primer, kao i slični drugi, pokazuje jednu od bitnih zakonitosti u preobražavanju i aktualizaciji nasledene grade narodnog pesništva prema savremenim društvenim zahtevima. To proizilazi iz težnje narodnih pesnika da opevajo savremeni istorijski dogadaj u skladu sa opštedruštvenim interesom i težnjama, pri čemu koriste njima poznate strukturne oblike i muzičku pratnju ranijih narodnih pesama. To je prirodan evolutivni folklorni proces, pri čemu staro, neaktuelno, napuštva mesto novome pevanju koje ga ili isključuje po dijalektičkoj suprotnosti, li prihvata pojedine sadržajne i formalne elemente da bi ih dalje razvio i usavršio. c) U treču grupu spadaju kosovske albanske narodne pesme koje su u celini posvečene drugu Titu. One opevaju njegov revolucionarni lik i rad od početka u rukovodenju Partijom, od 1937. godine, zatim u toku narodne revolucije i izgradnje socijalističke zajednice u našoj zemlji sve do danas. Nove varijante takvih pesma, koje sve više susrečemo svakim danom, naročito prilikom sadašnjeg njegovog dvostrukog jubileja, svedoče o torne da je ova vrsta pesama potpuno ustaljena u narodnoj albanskoj pesničkoj praksi na Kosovu i u okolnim krajevima naše zemlje i da, kao omiljena tema narodnih pevača, doživljuju razvitak do masimalnih izražajnih mogučnosti albanske narodne epike.5 Da bi bolje ocrtao Titov lik, albanski narodni pevač upotrebljava uspešno pogodene stilske figure sa izrazito emotivnim sibmoličim metaforama: ... Tek len dilli e praron hana, Marshall Titen-o s'e ban nana. Boli i megem-o trim si zana, E ka xhyksin-o plot nishana, S'e ka shoqin n'shtat Ballkana!6 (Od istoka pa sve do zapada. Maršala Tita ne rada više majka, Jako mudar — junak kao vila, Ordenje ga krasi na grudima, Nema mu ravna u sedam Balkana!)6 U ciklusu pesama o drugu Titu nailazimo i ovakve simbolične izraze: Marshall Tita zemer burri (Maršal Tito srce junačko); Marshall Tita zog asllani (Maršal Tito mladunče lava). Ali postoje i ovakva sintagmatična poređenja kao: Marshall Tita trim si zana (Maršal Tito junak kao vila). U prvom primeru Tito je čovek junačkoga soja, neustrašiv, besprimeran u čojstvu, a u drugom prenosno se is-tiče njegova borbena snaga, dok u poslednjem poredbeni epitet muževnosti, pomoču vile, proizilazi iz ranijeg narodnog verovanja. Zna se da je kod Albanaca vila predstavljala pojam lepe mitske figure Roji pomaže narodnim junacima, ali, kđo vrlo borbena, ume i da kažnjava destruktivne snage i nerazumna ponašanja ljudi. Pri svemu ovome interesantna je i epska pesma u 65 Štihova iz ovog ciklusa koja opeva put mira druga Tita u zemlje Bliskog i Dalekog Istoka.7 Pesma je inače iz 1959. godine kada je nastala u neposrednoj vezi sa dogadajem. Najnovije epske pesme na Kosovu opevaju delatnost druga Tita u današnje vreme, te u periodu posle Brionskog plenuma i naročito njegov dolazak u posetu Kosovu.8 Ove poslednje albanske pesme izvode se i na Radio Prištini od Strane narodnih pevača, uz pratnju narodnih muzičkih instrumenata. Pesme o drugu Titu su u procesu svog daljeg razvitka, pošto ih albanski narodni pevači Kosova i okolnih krajeva naše zemlje neprestano pevaju i stvaraju nove. S tim u vezi, njihova potpunija društvena i estetska vrednost moči če se potpunije oceniti u budučnosti. Nama preostaje da pratimo s odgovarajučom pažnjom sam proces daljeg kretanja ovog i ovakvog značajnog narodnog pesničko-muzičkog stvaralaštva. 1 1. Primer takve pesme videti u našem radu: Pesničko narodno stvaralaštvo Kosova u periodu socijalističke revolucije, „Rad XIV Kongresa Saveza Udruženja folklorista Jugoslavije u Prizrenu 1967. godine", Beograd 1974, str. 76. 2. Šefćet Plana, Prilog proučavanju narodnog književnog stvaralaštva na Kosovu s tematikom iz narodne revolucije, „Stremljenja", Priština, 1961, br. 3, str. 359. 3. Iz naše rukopisne zbirke albanskih partizanskih pesama. Varijantu smo objavili u našem radu Makedonsko-albanske veze u nekim antifašističkim pesmama, „Zbornik Dvanaestih Racinovih sredbi", Titov Veles, 1975, str. 160. 4. „Jeta e re", Prishtine, 1956, br. 1, str. 62 i nekoliko ostalih varijanata koje smo zapisali na Kosovu. 5. Takvih pesama ima u zbirci Kange popullore shqiptare te Kosoves, II, Prishtine, 1952, str. 169—171, zatim u našem članku Tito ne kenget popullore shqiptare, „Rilindja", Prishtine, 2.4. 1967, str. 11. 6. Navedeni naš rad u napomeni br. 1, str. 79. Stajači broj sedam Balkana podrazumeva celi svet (zemaljsku kuglu) koji se cesto javlja u albanskim pesmama sa takvim značenjem. 7. „Rilindja", 7. 3. 1959, str. 9, naš zapis. 8. Navedeni rad u „Rilindji" od 2. 4. 1967. godine. Dara VUČINIĆ-VARGA, Priština TITO U NARODNIM PESMAMA SRBA I CRNOGORACA NA KOSOVU Narodno stvaralaštvo Kosova predstavlja značajno izvorište, jer je još od ranije dalo podstreka narodnim pevačima — stvarocima da opevajo njegovo mnogovrsno životno i droštvenoistorijsko tematiko. Period narodnooslobodilačke borbe i socijalističke izgradnje predstavlja novijo fazo o daljem životo i razvitko osmenog stvaralaštva na Kosovo, pošto narodni stvaraoci opevajo različite dogadjaje i likove istaknotih boraca o ovoj velikoj našoj droštvenoj prekretnici za našo zemljo oopšte, a posebno za Kosovo. Za revolocionarno narodno poezijo s tematikom iz narodne revolocije i socijalističke izgradnje je od značaja imati o vido dva bitna faktora: a) jedan broj pesama je stvoren na tlo Kosova koji opeva dogadjaje i likove sa ovog področja, ali i opštepoznate dogadjaje i likove iz cele zemlje, i b) na Kosovo je prodro veči broj pesama iz ostalih krajeva koji je sačinjavao obimni repertoar narodnih i partizanskih pesama oopšte. Medjo ovim poslednjim ima i takvih primera, da njihovi stvaraoci izvan ovog področja okljočojo o gradjo svojih pesama i likove i dogadjaje sa Kosova, koje takodje ozimamo o obzir o ovom rado. U njima značajno mesto pripada liko droga Tita, koji predstavlja najčeščo opevano ličnost o toko naše revolocionarne prošlosti i sadašnjosti. U partizanskim i omladinskim pesmama drog Tito podstiče revolocionarno budjenje i rasplamsavanje borbe o toko narodne revolocije, a o posleratnom periodo je inspirator obnove i izgradnje ratom opostošene zemlje na čijim se zgarištima podizao novi život. Zato pojedine srpske pesme iz ovog vremena — kao što primečoje i akademik Došan Nedeljkovih — o isti mah predstavljajo stariji način kolektivnog narodnog pevanja oz poslove ili na saborima, i izražavajo sveopšto narodno gotovost i radost za srečnijo bodočnost. Naime, oz dvostih koji je stvoren po ogledo na ranije narodno pevanje o Sredskoj kod Prizrena, savremeni pevači o razvijenijem refreno ističo lik droga Tita kao istinskog vodjo naših naroda na poto stvaranja novih oslova života: Nestače zaovek črno doba mraka, Ropstvo nam razagna dična petokraka. U kolo, drogovi, U kolo čestito! S nama je, drogovi. Kolovodja Tito, Tito, Tito, Tito, Tito. U kolo čestito, S nama je drogovi. Drog naš heroj Tito. Sad nam je sinula istinska sloboda, Veselje naše je sreča svih naroda. U kolo, drogovi . . ,1 U ovom i sličnim primerima pesama, lik druga Tita poseduje dominantnu poetsku i idejnoestetsku funkciju pošto podstiče stvaralački rad i predstavlja snažnu manifestaciju narodnog poverenja u ostvarivanju najprogresivnijih stremljenja koje su našle istinska tumačenja u pravog vodju naših naroda. S druge Strane, kao što je ime druga Tita povezano sa celokupnim revolucionarnim radom naše Partije, od Titovog dolaska na njeno čelo, sa svim partizanskim jedinicama i narodnooslobodilačkom vojskom, tako se i u Maršu Prve kosovsko-metohijske NO udarne brigade lik druga Tita daje pečat neuništive snage i garanciju pobede zbratimljenih sinova Kosova u mnogostrukoj oslobodilačkoj borbi protiv fašističkih osvajača: Bez fanfara i raskošnih parada, U borbi protiv krvnika, Postadosmo Kosmeta brigada, Hrabra smela Titova vojska. Dok puška heroja bije, I kroz krv sloboda hita, Gordo se nad nama vije. Zastava druga Tita.2 Njen strofični oblik sa vrlo efektnim refrenom u simboličnom i zvučnom pogledu, vrši posebnu funkciju jer predstavlja borbeni poklič i manifestuje spremnost da mladi borci, rukovodjeni drugom Titom, daruju život sveopštoj narodnoj slobodi. Ova ideološka usmerenost i poetsko-muzička funkcionalnost je rezultat odgovarajučeg revolucionarnog trenutka, te su ova i ovakve pesme odigravale izvanrednu i nezamenljivu ulogu u sve večem širenju borbenog zova i jačavanju borbenih redova kod pripadnika narodnooslobodilačke vojske u ovom delu zemlje. U strukturnom pogledu u njoj se isprepliče individualno stvaralaštvo obdarenog pesnika — borca sa tradicionalnim narodnim pesničkim izražavanjem na tlu Kosova i van njega. I ne samo u dosad iznetim lirsko obojenim pesmama sa tematikom narodne revolucije i socijalističke izgradnje, več lik druga Tita zauzima dostojno mesto i u epskim narodnim pesmama ovoga kraja. Tako je u pesmi ,,Proglas Komunističke partije Jugoslavije" narodni pesnik Slobodan Pešič, koristeči tradicionalnu pesnič-ku izdržajnu moč pomoču vile, koja je u njenom kontekstu pozitivni tumač narodnin stremljenja, istakao odlučujuču ulogu druga Tita, zadojen idealima velikog Lenjina, u sveopštem narodnom ustanku u istrajnoj borbi za konačno oslobodjenje, obuhvatajuči celokupnu zemlju počev od simboličnog visokog Triglava sve do ravnog Kosova: Krilom vila tamu razagnala. Pa divnijem glasom zapjevala. Da je čuje dična postojbina: „Ja sam sestra Tita i Lenjina, Mila šćerka slavne Kom-partije, Nad kojom se crven barjak vije. Pa me majka opremila moja. Da ja usred žestokoga boja, Prodjem redom sela i gradove. Rodna polja i gorske visove. More plavo i studene vode. Da sve bratske posjetim narode, Od Triglava, preko Fruške gore, Dalmacijom niz Jadransko mor^e, Preko Like, preko Romanije, Bregovima dične Šumadije, Od Dorjana ispod Bjelasice, Preko polja Kosovske ravnice . Bratstvo i jedinstvo naših naroda, kao osnovno geslo i tekovina naše revolucije, koje je najdublje povezano sa delatnošču druga Tita u tom smeru, našlo je odgovarajuće mesto u narodnom stvaralaštvu širom naše zemlje uoopšte, a posebno na Kosovu. Tako je u pesmi izvrsnog kosovskog guslara Dragoljuba Guberinića ovo osnovno načelo naše revolucije došlo do izražaja u zanimljivom opevanju zajedničke smrti boraca različite narodne pripadnosti, u kojoj ispoljavaju zajed-ničku žalost što nisu fizički u stanju da doživljavaju plodove slobodnog života za koje je zaslužan njihov vodj: . . . Čujem gore šiptarski govore: „Vječna slava borcu i junaku!" I vijence meču mi na raku. I govore kako pleme moje. Srečne dane sad provodi svoje, U slobodi i sa puno prava, Da im Tito sve slobode dava. A što mi je, druže najmilije; Kažu nema četničke hordije. Nema kažu više ni balista, Nego narod u slobodi blista. Nas dvojica junački smo pali. Da bi bratsku ljubav iskovali .,. .3 U tradicionalnim guslarskim saborima u Kosovu Polju pevane so mnogobrojne pesme s tematikom iz narodne revolucije, o kojima smo posebno govorili na XXIII kongresu Saveza folklorista Jugoslavije.4 Ovom prilikom je važno istaći jednu od osnovnih sižejno-likovnih odlika ove tradicionalne poetske materije, a to je činjenica što je u njima lik druga Tita učestala pojava ko sinonim prekaljenog revolucionara u borbi za ostvarenje narodnih stremljenja i kao antipod svih narodnih neprijatelja koji dobijaju zasluženi poraz. S tim u vezi pesnik sa Kosova izražava radost zbog dolaska druga Tita u Pokrajinu, koja je u odnosu na ranije stanje doživela sveopšti preporod: Vidi Tito našu Pokrajinu, Koju čine pretežno ravnine, Mjesto teških topovskijeh sila, Žitarica ravninu pokrila, A visoki fabrički dimnjaci, Ko na jarbol kad stoje barjaci. Ljudske ruke to su sagradile, I svojijem znojem nakvasile. Pa u ime našega naroda. Da kliknemo nek živi sloboda, Za koju smo vrelu krvcu lili, I sa njome narod okitili.5 Iz svega ovoga proizilazi siguran zaključak da su narodni pesnici — stvaraoci Kosova opevali dogadjaje i istaknute likove iz narodne revolucije i oblike života iz socijalističke izgradnje, i time su dali svoj doprinos u tematsko-motivskom obogaćivanju usmenog stvaralaštva ovoga kraja. U tim pesmama dostojno mesto pripada drugu Titu koji se opeva kao idejni vodj naše Partije, naših naroda u narodnoj revoluciji i socijalističkom samoupravnom društvu. Pesme naročito ističu njegovu humanu stranu, koji je sinonim svega naprednog, slobodarskog i stvaralaškog življenja u uslovima našeg savremenog društva. Dakle, i kosovski narodni pevači — stvaraoci doprinose sa svoje Strane da u širim razmerama pomoču ovih pesama, koje imaju idejne i estetsko-literarne i muzičke kvalitete, produbljuju značaj naše sveopšte narodne revolucije odavajuči naročito priznanje njenom prvom borcu, drugu Titu, kao najzaslužnijem sinu svih naših naroda i narodnosti. 1 1. Dušan Nedeljković, Prilog proučavanju zakonitosti razvitka našeg narodnog pevanja u periodu narodne revolucije, oslobodilačkog rata i izgradnje socijalizma Jugoslavije, „Zbornik radova Etnografskog instituta SAMU", knj. 3, Beograd 1960, str. 82—83. 2. Sefćet Plana, Prilog proučavanju narodnog književnog stvaralaštva na Kosovu s tematikom iz narodne revolucije, „Stremljenja", Priština, br. 3, 1961, str. 367. 3. Šefčet Plana, Pesničko narodno stvaralaštvo Kosova u periodu socijalističke revolucije", Rad XIV kongresa Saveza folklorista Jugoslavije", Beograd, 1974, str. 81. 4. Dara Vučinič—Varga, Guslarski sabori na Kosovu kao podsticaj održavanja i razvitka narodnog guslarstva, „XXIII kongres Saveza folklorista Jugoslavije", Slavonski Brod, 17-21.9. 1976, u štampi. 5. Isto saopštenje, navedeno u prethodnoj napomeni. M-p BoMCJias JAROCKM (CKonje) aaeAHMua Ha paMHonpaaHMte jyrocAoaeHCKM HapoAH, tmc pennen ao cexoja oa cbomtc neenn na KflJ m Ha Tmto mm AJ1BAHUMTE 3A TUTO BO CBOJATA flECHA Ofl H 3A H 0 B onpeAenyaaaT aoctoJho mccto, npMnMiuyaajxm mm pm aaeny- pmtc: aa GecnpMMepHata xpaGpoct, yMeuHOCT m paxoaoAHa A/i6aHunre nnaar Gorata HapoflHonoercKa rpaflM- coocoGhoct bo tcxot Ha HOB, aa cnacyaai*eTo Ha AnGaHUM- unja. Taa npeTctaayaa npnfloGnsKa apa Koja tue MHory 6pry re oa neTHMUMte m APyrnte HenpMjatenM, aa npaaata uito m necHO coaflaaaar hobm necHM aa fiohobm HactaHM h /immhoc- pm yiKMaa anGaHcxaTa HapoAHOCT ao naiuara AeMOxparcxa, tm, ho, ofl APyra črpana, tOKMy taKaata rpaflHUMja e m (j)eAepaTMBHa m coumj anncTMMxa taTxoaMHa, a noceGno aa npHMMHd UITO rO/ICH 6pOj' OA HOBM re HapOAHOnoetCKM TBOpÖM npaaoTO Aa ce uixonyaaaT na caojot Majmmh jaanK, aa npercraeyBaaT caph bma cahojimmho neetfce. Taa cahoamhhoct HeaMACHMOT exoHOMCKM m xyATypeH pacTeM, aa coaAaACHMTe noceGHO e 3a6e^e*AMaa bo dopnara: ckopo MCtoaetHa aoa- nOAoGpn mmbothm ycnoGn n moikhoctm, aa cnoGoAaTa na ÄMHa wa ctmxot, ctpewe* ceKoraui m no ceKoja ueHa «a ce wenara AnGaHxa cana Aa cm ja peutaaa csojara MAHMHa mth. Ao6m6 pMMa, ynotpeGa na aexe KnacMMHM enntetM m cno- m ca. Kora ce cnyiuaat mam MMTaar anGaHCXMte HapoAHM peflöM, na m Ha MapasHMte cpeACtaa aoonuito, a napoHHO necHM, ce aaxAyMyaa Aexa AnGaHunte co Geanepna AoaepGa, ao boomam aa ta HapatMaHoct, co Koja anGaHCKata napoAna noMMT m ibyGoa neat aa Tmto m taxoa npMMep e pchmcm necHa ce OAAMKyaa noapaana teMarcKM co mctopmckm ne- HeMOJKHo Aa ce nponajAe hm3 ceonuiToto anGaHCxo HapOAHO Pmoam m AMMHOCTM. Bo oaaa CMMcna, anGancKata napoAna noetexo acao. necHa npeTcraayaa bach bma HM*etie noAatOAM aa Hacta- HajroneMMOT Gpoj oa obmc necHM e nenean npM HMte h aKtepMte ao hmb, na aatoa Aenyaa kbko hckoj' bma xpajoT Ha HOB m no kohchhoto ocnoGoAyaaifce Ha Hauiata noetCKo6Morpail)CKM npMKaa, oahocho Oopna na ctMxyaaHO tarKOBMHa. Merytoa, hh3 hmb ce hmnot oamcm ne cano aa pacKamyBatte m npepacKawyaatfce. nepMOAOT Ha HOB, tyxy n aa apeMeto Ha npeABoena Jyroc- fla, cenax, neaaaMCHo oa obmc tpaAHAMOHanHM naanja, noceGno oa AoaraifceTo Ha Tmto Ha neno na KHJ ao oaamkm m eneMCHTM, Mopa as ce MCtaKHe GpojHata oGcmmoct 1937 roAMHa. Hotohho, anGaHCXMOT HapoAeH noet onaxa Ha anGaHCKMte HapoAHM necHM, hmbhoto 6pao HMKnetfce m xaxo uito na paann Hannnn AoaHaaan oaagahm noparouM aa coaAaaatfce, cneAcraeHO m hmbhmot iumpok teMatCKO-MOTMacKM iKMaofHMOT nar Ha Tmto m aa paaaojHMOT nar Ha KHJ, Taxa aadjar. hmb m pm BHecyaan ao cbomtc necHn, na aatoa HajroneMn- Bo oaaa CMMcna Kaxo HajAoGap npMMep Mornar Aa OT Gpoj oa hmb npeTCTaayaa cach bma GnorpadiCKO-ncTopnc- noc/iyiKar necnnte uiro anGaHCKMOt napOASH noet rn coaAan xm npMxaa aa Tmto m KflJ. Hna hmb amxot Ha Tmto e npot- m ny tm nocaetM/i Ha Tmto. Tpe6a Aa ce xa^e Aexa hmb- xaen m npMxamaH m xaxo paxoaoAMTeA n renepaneH cexpe- hmot 6poj e orpoMeH, npocro HeMCUpneH, ho aatoa e tap Ha naptnjata, m xaxo opcaboahmk hb paGoTHMyxata noreiuKO Aa ce ytapAM xo/iKy m kom oa tmc necHM pm anae xnaca ao npouecor Ha Hejannata GopGa aa noAoGpn paGoTHM m pm nee nouiMpox xpyr nyi'e, oahocho Konny m kom oa hmb M MMBOTHM yCAOBM, M KaKO BOA3M Ha HaiUMTe H3POAM BO ctaHane aexe HapoAHM, a xonxy Kpyrot turo pm anae m pm Texot na HOB, xaxo apxoeeH xonaHAaHT Ha HOB m FlOJ, aa nee e notecen, ce abmikm bo paMKMte Ha caho ceno mam na Toa Aa Gmac HaAoapaaH nepnoAOT xora Tmto ce naaniun HexoAxy cena Gamckm caho ao APyro. Ako ao oaaa nacoxa ao HajueHeT AP^a bhhk bo cospeMeHMOT caer. aapMjaHTMte momot Aa GMAar noxaaaten, roraui nexaAe e AnGaHCKMOT HapoAen noer mouihc oGcmho m ycneui- reuiKO Aa ce ytapAM xoAxae e hmbhmot 6poj m asam bo hc- HO onepnpa co cnopeASn. Cxopo pcaobho xora aGopysa aa kom cnynaM m pm mmb aoonuiTo. Cenax, caMMOT (J)axT ihto onpeAeneHH opmaoGhskm oa HOB, caojaTa nonowGa ja eno- GpojoT na necHMte aa Tmto e bohpcaho ronen aGopyaa Aexa peAyaa co cocTojGata oa npeA BojHata mam co nepnoAOT AnGaHCKMte ao JyrocnaBMja HMKoraiu tonxy He neene xaxo Ha oxynauHjara m anocropcraara na oxynatopot m AOMaui- cera oa ocAo6oAyaaH>eTO na ao Aenec. OApaayaajxM pm hmtc HeroBM CAyrM. FloceGHO octpo ce Hanai'aat flpawa rpMAoGMBXMTe na caojot caoGoach »mbot bo GparcxaTa MnxajAOBMK, nerobmte yetHMyxM opah m GyraocxMOT oxyna- Top. Bo OBOj KOHTeKCT, 03pTM3aHMTe M KOMyHMCTMTe H3 Kshtu e tliroj kyt Jugosllavin; mcoo co Tuto ce ncraKHyBaar ksko sauiTMTHMUH, oflMa3hmi;h kan lanM jeten per liri Bp3 3/iocTopHMUMTe m Hocnje/iM Ha npaaflara m cno6oflaxa. ni mil ion e shtatqin mi... M Bp3 OBne 3acoyrn m yoora Haj'MHory hms necHMxe ce (Tana ja ocnoOoßM qena JyrocnaBMja, npMKaMyaa omkot na Tuto. Coo6pa3HO co apeMero m npoc- Topor uito hm ce na pacoonaraite, Ke ce aanpeMe cano na aa MMja cno6oßa »kmbotm ßaßoa MMOMOH M CeflyMCTOTMHM MOjaflM...)^ H6KOM Ofl anÖaHCKMTC OeCH>1 BO KOM CB 006jy83 TmTO BO CneßCTBCHO, GnaroflapHoexa ynaxena koh Tmto reKor Ha HOB. 3a CMxe obmc HanopM m mpxbm ke 6Mße McnawaHa co Bo 6 po j hm necHM Ihto e npMKa>KaH k3ko coaflaeaM ß/iaGona oommt m ceonuixa napoßHa n>y60B, na aaxoa xoj «a napTMsaHCKara eojcKa: ke Gmab GecMpxeH: Coi e mblodhi ni askeri Marshall Tita s'ka me dek-e, - me punStor e kantundari; n'zemgr t'pop'llit ka me nel-e! ^ka ken t'knushSm e maj tepli Ky asht trim, trim i v8rtet-e, mbas shok TitSs ja kan msy. i ka gzu t'rit i pleqt-e!... U tuen n'kom plak e ri, (flpyrapox Tmto bbmho ke MMeee, u tuen n'kom gra e thmi, bo HapoßHMxe cpua xoj ke ocxaHe! g ra e thmi, t'k e djal... (CraHa m cosßaae eßHa sojena paöoTHMMKa m cenaHCKa; Toj e jyHan, bmcxmhckm jynan uito aapaßysa m exapo m M/iaßo! ...) ^^ a m cmte uiKonyBaHM m omcmchm 3axoa, nano eßen BMß reHepauMcna nopana oß nocxapMxe no flpyrapoT Tmto rprnaa. Ha noKnaßMxe ke Gnße npeßaßeHO so noexena OopHa ana- Fla BOcraHa m crapo m M/iaflO, ueiseTO Ha ßpyrapox Tmto: CTapo m M/iaflo, wchm m ßeua, Ket kangS, o, Marshall Tita meHM m fleua, momijm m ßeaoj km ...) ^ le ta ngojn tan rini ja, Co raa caoja Bojcna Tmto ypMBan cd npeß ce6e, le tS knoqet krejt Parti ja! Kpuien npanrMTe Ha ponctBoro m hms MerMpMroßMiuHM Tan shoqnija le ta knojn-e, HanopM m jkptbm ja ocjioöoßnn Hamara aenja. Toa e b3kć luftSn tande mos ta harojn-el... npMKawaHO hms Hapoßnara necHa: (Osaa necHa, o, Mapuiane Tmto, Lum shok Tita a hoq zähmet, • nena ja cnyiua ßenaxa MnaßMHa, pa e nal lüften katSr vjet. hck’ ce paßyea yenaxa llapTMja! pa e nal luftSn as dit, as net... Cexo nauie onuixecxBO Hena ja nee, GopGaxa xaoja ßa hb ce aaßopaea!...)^ (Bpaso, ßpyrap Tmto, tm cm nponaTM/i, Bo penaxMBHo nona/iMOT 6poj necHM coaßaßeHM BojyeajkM hctmpm roßMHM yuixe bo BKOT na HOB, nonpaj ßpyroxo cpekaeaMe m GeSMepna 6e3 npecxaHOK m ßette m hokb...)^ ßosepGa, npeflanoex m ropßocx Ha AnGaHeuox, napTMSancKM a noToa, co nooOjacHeTM opmaoOmbkm oß tmb HanopM Gopeq, uixo e xoj bo pefloenxe na apMMjaxa coaßaßena m na BopOaxa: KOMaHflysana oß Tmto. Tana, bo eßHa oß necHMxe epekaaa- KatSr vjet, o, hit luftSn se ndali, Me m sakbm KOHCTaxauMM Ha ropßocx: tduki fashizmin e reakcionalin... S'jam ushtar i Italijanit, (HexMpM roßMHM Bojnara ne ja aanpe po jam ushtar i Marshailit! TM MCUMCTM amM3MOT M peaKßMj 3X3 . ) ^ (Jac ne cyn boj'hmk Ha HxanMjaHeqox, Hoxoa, so ßpyra necHa ke peue ßena co roneMM *ptbm e xyny cyn jac Gopeu na Mapuianox!) ocnoGoßeHa Hauiaxa aenja: MßM: Kshtu luftojnS ushtarSt e Marshall it! ra na TpMeceTroAMUJHMHaTa na caho cbacxo yuMAMiuTe: (Bana BojyeaaT Gopnnre Ha Mapuia/ior!) ^ Sot tredhjetvetorin shkollS ja festojm. Meryroa, hm3 an6aHCKHre HapoflHM necHM Tmto kange ma te bukra ne ja kushtojm. hc e npnKa)«aH cano k3ko coaflaBan na cm/ihm bobhh eflM- Flet shoku Tito dhe vendos Partija: HH14M m hhbch KOMaHflaHT, TyKy m yreiuHTcn bo momchthtb "Hgrihet pernjihere mbar Jugosllavi ja!" Kora HapoAOT črpala nopaflM oflnaafla oa crpawa Ha ony- (fleHec TpMeceTroAMiuHMHaTa na namero yMMAMmre ja CAa BMMe naropoT m AOMauiHMre npeAaaHMUM. Bo eure Tue CAynaM Hajy6aBMTe necHM A tm nocBeTyaaMe. anGaHCKMOT napOAen noer HCKamyDa cnrypHocr bo no6eAaTa na HapoAHOocAoGoAHTe/iHaTa BojcKa Ha mcao co Tmto m 36opyaa Tmto, pemaaa PapTMjaTa: "Bpry Aa ce yHanpeAM ueAa JyrocAaBMja!") o6HOBara m M3rpaA6ara na Hamara aenja bo «oja »mbotot BpojoT na necHMTe oa HOB m aa HOB bo xom na kc 6ma6 AaneKy noAoSap. 3a M/iycTpaunja Ke ce aanpene Tmto ny ce ynareHM Hajy6aaMTe aßopOBM na rommt, önaro- Ha eAHa noAOAra necHa kbab iuto ce aöopyBa kbko bo eAna AapHOCT, aepHOCT, Aoaep6a, isyöos m topaoct co Hero e 6op6a aarnnaAe ABaecernna repnancKM boj'hmum, na oKy- exopo HenaepOMB xaj aAÖaHCxaTa napOAHOCT bo JyrocnasMja. naropox aa OAMaaAa rn naropeA ceAara Ba6oiueBUM m flpa- Möwe Aa ce pene Aexa He roctom APyra ammhoct - xepoj nauiTMua, a hmbhoto naccAenne ce nauiAO paaöeraHO m aoa bo MCTopnjaTa na xoja TOAxy m raxa AAGaneuoT A neeA. bcapo He6o. M Toraui ese Kano Tmto anae Aa oxpa6pM: Bo mcto Bpene, osoj , Cxonje; Pm necHM, ho HMKaAe Tana a6paHO m nocaeTenM Ha eAna U. fepi“ Xacanaj, MalSsori köndon, Uctmäc, 1971; AMMHOCT cm HeMa. Taxa Tmto aa AA6aHeuoT e: 5. Jehona, Skopje, 4, 1966; "... zog bilbili" (cAasej omab), "zog i arsllanit" 6, Mcto; (naBOBCKa nTMqa), "trim si zanS" (jyHax caMOBMAa), 7. Mcto; "burr daji" (jynaK abamJa) mth.m ca. Mcto Taxa, bo 8. JTopenu Ahtohm, Folklori muzi kor shqiptar, MHory CAyuaM npM noAoqHewHM jyÖMAeM m rpmcoahm CBeue- bleni i katürt, PpMiuTHHa, 1970, n. 6p. 73, crp. 82-83; hoctm, anöaHCKMor HapoAeH noer Re HajAe h3mmh m 0opMa 9. Chmmma copaöoTHMX Ha M

, aa CMTe jyrocAoaeHcxM HapoAM, noce6HO aa aA6aHCxaTa napoAHOCT, npn iuto pcaobho Re ja Mcxawe CBojara 6earpa- HMHHa n>y6oB xoh nero. 3a MAycTpauMja eae xaxo narACAa Toa bo eAHa noxyca necHMuxa Mcneana no CAyuaj npocAaaa- Cxonje. Marija STANONIK, Ljubljana LIK TOVARIŠA TITA V MNOŽIČNEM SLOVENSKEM NOB PESNIŠTVU 1941-45 Uvod Tako kot v medvojni besedni umetnosti v najširšem pomenu besede pri drugih jugoslovanskih narodih je od posameznih postav NOB in socialne revolucije 1941—45 tudi v slovenskem NOB pesništvu najodličnejši lik tovariša Tita. V njem nastopa dokaj pogosto. Nekaj številk: od doslej vsega skupaj okrog 7000 zbranih besedil (na katedri za slovensko književnost Filozofske fakultete v Ljubljani) iz časa narodnoosvobodilnega boja, jih vsaj najmanjši motiv o Titu vsebuje skoraj 200 (194), medtem ko jih je njemu izrecno posvečenih skoraj 1 % (0,86%), to je 60 besedil. Tako je po dosedanjih podatkih znano iz časa NOB in prvih mesecev po osvoboditvi 254 besedil z motivi tovariša Tita; če pa prištejemo še pesmi literatov (6), se to število poveča na 260. Poleg tega so krožile po Sloveniji pesmi o Titu tudi v srbohrvaščini, ki jih je trenutno evidentiranih 6; tako je iz vojnega časa vsega skupaj zbranih blizu 270 besedil, ki se v celoti ali deloma dotikajo Titove osebnosti. Po času nastanka se je njihovo število večalo po progresivni lestvici, ki se od I. 1942 do I. 1945 hudo vzpenja. Iz I. 1941 še ni znano nobeno besedilo o Titu, I. 1942 je po dosedanjem vedenju nastala ena, I. 1943 osemnajst, I. 1944 štirideset, I. 1945 štiriinštirideset. Za naslednja leta podatkov nimamo. Za druge časa njihovega nastanka ni bilo mogoče ugotoviti. Glede na pokrajine nastanka je potrebno opozoriti na veliko število besedil z motivi o Titu, ki so nastala v slovenskem zamejstvu, tako na zahodu: Tržaško, Goriško, Beneška Slovenija, kot na severu: Koroška. Velika večina jih je nastala v partizanskih enotah in na terenu, to je v okoliščinah aktivnega boja proti okupatorju, medtem ko sta iz izgnanstva v Srbijo in koncentracijskega taborišča (Dachau) znani po ena. Nekaj pa jih je nastalo po vrnitvi v domovino. Idejno sporočilo teh besedil in odlomkov je enotno in jasno: tovariš Tito je na čelu boja jugoslovanskih narodov proti fašizmu in za pravičnejši družbeni red. Njegova oseba in osebnost sta tesno speti z njegovo družbenozgodovinsko vlogo in zato se tudi kot individuum kaže v zvezi s kategorijami, ki so nadosebne, predvsem so to: boj, revolucija, svoboda, domovina. V prvem planu so torej njegove funkcije, medtem ko je kot individualizirana, v posameznostih prikazana literarna oseba prikazan izjemoma redko. Se pa znotraj te temeljne, naravnost monolitne misli kaže diferenciacija v naslednjem: odlomki z motivi o tovarišu Titu v posameznih pesmih so navadno bolj družbenozgodovinsko aktualizirani in angažirani glede na objektivno resničnost kot besedila, ki so tovarišu Titu posvečena cela in ponavadi vpovedujejo odnos avtorjev in njihovega okolja do njega. Ta besedila so, vsaj po njihovi oblikovalnosti (poetiki) sodeč, pisana ob bolj osebno zavzetih trenutkih, zato so kdaj tudi intimistično naravnana, vsekdar pa topla, zanosna, slavilna, da ne rečemo himnična. V vseh teh besedilih se torej pojavljata dve konstanti: na eni strani izpostavljena družbenozgodovinska vloga tovariša Tita in na drugi slavilna drža, himnizirujoča književna perspektiva. Glavno vprašanje, ki se pri besedilih s tako in tako enotno mislijo zastavlja, je, kako je to razmerje ubesedeno, kakšen oblikovalni postopek je po zamislih avtorjev najustrezneje dokazoval in dokazal njihov omenjen odnos do tovariša Tita. V čem se kaže morebitna osebna samosvojost posameznih avtorjev ali njihove skupne poteze. K temu pripomore analiza motivnih, besedno-pomenskih in oblikovno-zvočnih sestavin teh besedil in odlomkov: Tematika Že pri označbi idejnega sporočila je bilo nakazano, da je tematiko medvojnih besedil z motivi o tovarišu Titu mogoče razvrstiti v dva tematska kroga, ki bi ju mogli poimenovati objektivni in subjektivni. V prvega sodijo motivi, ki kažejo njegove najpomembnejše funkcije in razmerja do nadosebnih kategorij — njegove družbene vloge: 1. Tito in NOB 2. Tito in socialna revolucija 3. Tito in zavezniki 4. Tito in domovina 5. Tito in vprašanje ureditve slovenskih meja V drug tematski krog spadajo besedila, ki so v razmerju do vpovedne literarne osebe — tovariša Tita bolj subjektivne, osebne. Ne da bi zanemarjale njegovo družbenozgodovinsko vlogo, le bolj poudarjene so v njih tudi osebne simpatije do njegove osebe, osebnosti in njegovih dejanj. Po svojem nastanku so največ prigodniškega značaja. 6. Pesmi tovarištu Titu za rojstni dan 7. Pozdravne pesmi 8. Slavilne pesmi Najbolj neposredne in najmanj vezane na zunanje okoliščine so pesmi, zbrane v naslednjih dveh tematskih krogih: 9. Osebnost tovariša Tita 10. Oseben odnos do tovariša Tita (Podrobnosti posameznih tematskih krogov zaradi ekonomike časa tu niso navedene.) Oblikovalnost Ustrezno tematiki in književni perspektivi se kaže diferenciacija med odlomki besedil z motivi tovariša Tita in pesmimi, ki cele vpovedujejo njegov lik in predvsem odnos do njega tudi v njihovi oblikovalnosti (poetiki), vendar ne povsod, na vseh ravneh. Prav na kratko še o tem: Besedni slog — posebno pri odlomkih je jezikovna ravnina dokaj približana vsakdanjemu, nevtralnemu knjižnemu jeziku, kolikor ni pomešan z elementi vojaškega žargona, vplivi narečja, ljudske, ljudske cerkvene pesmi in literature. Ključno besedje v teh pesmih, ki nosi pomensko težo sporočila,je: Tito, klicati, voditi. Najbolj opazna beseda med njimi je seveda ime tovariša Tita, ki je že samo na sebi simbol, vendar ne literarni, ampak zgodovinski simbol, zato besedo vedno dešifriramo v njeni denotativni in ne konotativni funkciji. Kot goli samostalnik se ime tovariša Tita pojavi brez kakršnihkoli epitetonov sedeminštiridesetkrat (47 x). Že iz tega se vidi, kako globok pomen je imelo njegovo ime samo na sebi, saj mu po občutku avtorjev ni bilo treba pridevati nobenih opredeljevalnih prilastkov. Toda drugi niso vzdržali, da bi intimnega, prijateljskega in tovariškega razmerja do njega ne pokazali v sintagmi tovariš Tito, kar se pojavi v odlomkih štiriindvajsetkrat (24 x). Častitljivo razmerje, hierarhiziranost, skratka spoštljiv odnos do komandanta NOV in POJ (narodnoosvobodilne vojske in partizanskih odredov Jugoslavije) se kaže v sklopu maršal Tito. Takih primerov smo našteli trinajst (13). Druge kombinacije, ki pa vse ustrezajo resničnosti, so še: vladar, vodja, vodnik, voditelj, vojskovodja. Od teh označb izstopajo naslednje: oče, brat, sin, ki so termini družinske skupnosti in v tej zvezi izražajo najvišjo stopnjo vdanosti, zaupanja. Podobno funkcijo ima poimenovanje odrešenik, rešenik, le da je iz drugega vira. Toliko za primer. Pri besedilih, ki so cela posvečena tovarišu Titu, je ključno besedje podobno tistemu v odlomkih, vendar je, v celoti gledano, jezik bolj privzdignjen, bolj pesniški, manj deklarativen in udaren, bolj oseben. V njem je več metaforike, ki je tudi bolj razvita, epitetoni so bolj izvirni, njihova semantična moč je večja. Že označbe za tovariša Tita so bolj specificirane: poleg že iz odlomkov znanih poimenovanj tu srečamo še Kralj Matjaž, hlapec Jernej, kovač, sejavec, ratar (kmet), samaritan. Najti je celo takole primero: „kakor sonce rožici tvoj obraz se nam smehlja." (vpliv ljudske pesmi). Zvočni slog — O ritmu v tej zvezi ne moremo posebej govoriti, saj se ta ne loči od drugega slovenskega množičnega NOB pesništva; Pač pa so posebnosti pri rimi glede na semantično izpolnitev vzorca. Namreč ne glede na to, ali je rima zaporedna ali prestopna itd., je malone dosledno ženska, z nosilcema zlogov i — o, da ustreza leksemu Tito. To zahtevo največkrat pokriva beseda zmagovito, saj je tudi semantično učinkovita: Tito — zmagovito se pojavi v rimi šestnajstkrat. Druge kombinacije so še: Tito — gromovito, ponosito, bliskovito, odkrito, itd. Toliko za to priliko. Sicer bi se dalo še marsikaj dopolniti in poglobiti, toda tokrat to ni bilo mogoče. Zastavljajo se vprašanja o vplivih na to pesnjenje, vprašanja o vrstni pripadnosti besedil in njihove zvrstnosti in ne nazadnje o razmerju med folkloro in literaturo v njih. Vlado KOSTELNIK, Vukovar ZAJEDIMIŠTVO KAO IDEJA VODILJA U „SLOVO O POLKU IGOREVOM" U XII I U TITOVU „NAPRIJED" U XX STOLJEĆU Nastajuči u osvitu nastanka Slavena prvih stoljeća nove ere, utvrdjujuči se pripadnicima istočnoslavenske grupe naroda u Vlil, sudjelujuči u društveno-poli-tičkom i ekonomskom životu Kijevske Rusi do XI stolječa, i živeči u Galičko— Volinjskoj kneževini do XIV stolječa, Rusini na Karpatima stvaraju i svojerodno duhovno blago, uvjetovanp svim tim kretanjima i promjenama na svom tlu. Živeči najprije u paganskom mnogoboštvu, svijet oko sebe Rusini su primali kroz prirodne pojave, stvarajuči legende i bajke, izoštrene ekonomsko-društvenim odnosima rodovskog, kasnije plemenskog i ranog feudalnog uredjenja. Ovaj period donosi sve do danas legendu „Laborec", sačuvanu kroz čitav milenij, predavanu s koljena na koljeno. U legedni „Laborec" se govori o knezu Laborcu s kraja Vlil i početka IX stolječa, koji da je u slozi i ljubavi živio sa svojim narodom, zbog čega je uživao nepodijeljeno povjerenje najširih masa. Održavao je narodne sabore, dogovarao se s narodom, pa i gostio, veselio s obličnim ljudima. A onda, kaže se dalje u legendi, došli su Ugri preko gora i napali Laborca i njegovu družinu, vojsku. Očigledno je, dakle, da se promijenilo društveno stanje. Nastali so nemiri, počeo je obramben! rat, kako bi se sačuvao integritet zajednice, narod od napadača, svoja zemlja od nasrtaja tudjina. I: Hrabro se tukao Laborec, ali je ponestalo vojnika. Rekoše i našem selu, da bi trebalo da se podje tuči s neprijateljem. Naše selo je bilo još maleno i veliku pomoč nije moglo pružiti, ali koliko je bilo mladiča — svi su otišli. Otišli su u Užgorod, a tamo su zvona več zvonila; bilo je tužno. Vladala je takva žalost, da se razžalila i ptica, do tada vječno vesela. Pitali su dragovski mladiči — zašto je tolika tuga u Užgorodu. Rekli su ljudi užgorodski da su ljuti neprijatelji Rusina došli iz tudjeg kraja. Mnogo so potukli ljudi i ubili kneza Laborca nad rijekom Sviržavom, i da su zagospodarili našim krajem. Kneza Laborca pokopaše u velikoj tuzi. Dvadeset popova je služilo misu, trideset djaka pjevalo. I od tada rijeku Sviržavu nazvaše Laborcem, na uspomenu na rusinskog kneza.1 Tako kazuje legenda s rusinskih Karpata iz IX stoljeća, a i danas onim krajem buči rijeka pod imenom Lobarocec, kao živi svjedok, prema legendi, davno prohujalih vremena, kada su kneževi i narodi živjeli u miru i medjusobno se pomagali, dogovarali, gostili i veselili, sve dok klasne razlike nisu načinile velike pregrade izmedju feudalne, vladajuče vrhuške, i radnih suplemenika, koji pod pritiskom sve veće eksploatacije postaju smerdi i klasa ugnjetenih kmetova, antagonistička klasi feudalaca. Več u ovoj legendi imamo izraženu ideju zajedništva, koje se nameče kao neminovan zaključak u traženju, da se zajednički nastupi protiv tudjina, koji nadire na starorusinske teritorije. Ova ideja, ideja zajedništva, razvija se i dalje te u kasnijim stolječima dobija punije oblike, pogotovo i opet u alarmantnim uvjetima opasnosti za cjelokupnu zajednicu, kada se zaboravljaju razlike i pojedinačni interesi, i brli u zajedničku borbu za očuvanje do sada stečenoga. Tipičan primjer takvog zajedništva, kao i onog da se njime postigne i više, i bolje, i naprednije za buduča pokoljenja, imamo u najslavnijem epu istočnih Slavena, gradjana Kijevske Rusi, Rusina, nastalom krajem XII stolječa pod naslovom „Slovo o polku Igorevom, sinu Svjatoslava, unuku Olegovom". Nastao je kao rezultat potrebe zajedničke borbe naroda Kijevske Rusi protiv Polovaca, sa novgorodsiverskim knezom Igorom Svjatoslavičem na čelu, 1185. godine. Ono što je naišlo na naše zanimanje, jeste činjenica, da je veličina „Slova,. . ." u torne, što je poslije neuspjelog pohoda Igora, autor smogao snage razmotriti suštinu društvenog procesa svoga vremena, uzdižuči se do visokih registara povijesnog razložnog razmišljanja i izreči najprogresivniju misao — da samo pod zastavom zajedništva može opstati i cvjetati Kijevska Rus. Gorljivi patriota svoje domovine, pjesnik punim glasom poziva kneževe ruske zemlje, da se ujedine, jer se samo tada može pružiti odlučujuči otpor neprijatelju, što je sunuo u voljene prostore zavičaja, i stvoriti uvjete za daljnji prosperitet.^ „Slovo o polku Igorevom" izazvalo je pažnju osnivača marksizma, Karla Marksa, koji u pismu Fridrihu Engelsu 5. marta 1856. godine piše: „Suština poeme — to je poziv ruskim kneževima na ujedinjenje pred navalom mongolskih plemena . . . Pjesma ima herojsko-krščanski karakter, premda mnogo-božački element igraju značajnu ulogu".3 Osim konstatacije, da je duboki smisao i sadržaj „Slova ..." i danas veoma aktualan, te da je sastavni dio najprogresivnijih pokreta u svijetu, tako i nesvrstanih, kojemu je Jugoslavija jedan od važnih činilaca, — dakako, ne bismo više ništa imali dodati ovom visokom mišljenju Karla Marksa o največem epu istočnih Slavena, u kojem Feudalni, eksploatatorski ekonomsko-društveni odnosi postajo sve oštriji i na prostorima autohtonih rusinskih zemalja na Karpatima. Pogotovo se to odnosi na period poslije propasti i posljednje staroruske Galičko—Volinske kneževine u XIV stoljeću, upravo na sjevero-istočnim, djelomično južnim, predjelima Karpata, krajeva i predaka današnjih jugoslavenskih Rusina. Te zemlje grabe litvanski, poljski i ugarski feudalci, koji uz ekonomsku eksploatacijo u najdrastičnijim oblicima, punom mjerom još i Govorio je Bojan 0 pohodima Svjatoslavih, stihotvorac staroga vremena — Jaroslavova, Olegova, kneževima: „Teško ti je, glavo bez ramena, zlo je i tijelu bez glave" — Ruskoj zemlji — bez Igora. Sunce sija na nebesima: Igor knez-u Ruskoj zemlji Djevojke poju na Dunavu, odjekuje glas preko mora do Kijeva. Zdravlje kneževima i družini, što ustaju za kršćane protiv paganskih hordi. Kneževima slava 1 družinama Amen!4 nacionaio ugnjetavaju Rusine, uništavajući staru rusinsku kulturu, materiajlne spomenike, duhovna blaga, vjeroispovijest istočnog obreda krščanstva, i primo-ravaju ih na prelazak na zapadni, rimski obred, tako i gospodstvo vatikanske hijerarhije i njezinih podložnika, poljskih i ugarskih, odnosno litvanskih kraljeva i velmoža. Iz toga doba, vremena izmedju XIV i XVIII stolječa, sačuvane su mnoge legende, povijesne skaske, balade. Govore o teškom životu i radu, stradanjima običnog, eksploatiranog kmeta, i bogatstvu i bahatosti vlastele. U najproširenijem maniru pjevanja Rusina na Karpatima, u kolomijskom stihu, ralazimo i ovakve tvorevine rusinskog duha toga doba: Seljaci su osiromašili, kmetovi opljačkani do gole kože i njima ne preostaje drugo, nego dizati bune protiv vlastele, protiv svemoguče gospode. Drugi vid otpora feudalcima jeste masovno iseljevanje iz sela i naseljavanje visokih planina i gustih šuma, gdje ima ispaše u izobilju. Treći način borbe, opet, jeste hadučija, na Karpatima prozvana opriškovstvo, u kojem» najhrabriji izmedju eksploatiranih Seljaka i kmetova, odlaze u planine i šume, organiziraju se u nevelike odrede i napadaju feudalne dvorce, uzimaju materijalna dobra i dijele stradalom, eksploati-ranom i opljačkanom stanovništvu. To je herojsko doba najsmjelijih, o kojima je narod ispjevao brojne kolomijke, balade, ispreo na jednu lagendu. Evo jedne izmedju kolomijki o najslavnijem od najslavnijih oprišaka i harambaša, vatjažaka, na Karpatima XVIII stolječa, Oleksi Dovbušu: Ideja zajedništva i ovdje nalazi svoje zagovornike i primjenu, jer opriški neprekidno teže zajednički, u što večem broju, skupiti se i voditi bitku protiv vlastele, teške materijalne, kulturne i duhovne eskploatacije vaskolikog naroda. I tamo gdje ih je više, gdje su zajednički dobro organizirani u večem broju, tamo postižu i zapaženije uspjehe u toj borbi, koja utjeruje strah u kosti vlastelinima duž Karpata, pa organiziraju česte i velike ekspedicije, čak i s čitavim vojnim formacijama, protiv oprišaka. Primjera ima na pretek s obiju strana Karpata od XIV, čak do XX stolječa, do socijalističkih revolucija, koje u osnovi pravilno razrješavaju problem emancipacije radničke klase, seljaštva, radnih ljudi uopče, bez eksploatacije čovjeka po čovjeku, pa tako nestaje i opriškovstva, kao proizvoda teške eksploatacije i ugnjetavanje čovjeka po čovjeku. Bježeči od teške eksploatacije i nacionalnog bespravlja na pradjevojskim Karpatima, Rusini polovicom XVIII stolječa doseljavaju, jednim svojim ogrankom, dijelom, i u Bačku, Srijem i Slavoniju, u okviru iste državne zajednice, Austro—Ugarske, dakle bez posebnih putnica. Ide Dovbuš s opriškama šumama Poprada Zapamtit če ga poljska gospoda. Oj, stenjali su Bukovinci, stenjali Huculi, O Dovbušu zapjevali, o drugom zaboravili. Kad' se samo sjetim kuda smo hodili, A za nama žandariči lančiče nosili. Oj, odoh ja ispod šume splavom preko Rude, Do kamena Dovbuševa na dogovor stižem. Reci meni ti, kamenu, Dovbuševo mjesto. Kako valja gospodu tuči, kako ih sa svijeta satrt.5 Ekonomsko-društveni odnosi ostaju isti, uz izvjesna oidKšanja i za izvjesno krače vrijeme; mijenja se samo geografski milje, isto tako i etnički sklad sredine. To su srodnici južnoslavenske grupe, Srbi i Hrvati najčešče, donekle i Nijemci, Madžari i Slovaci, medju koje naseljavaju na kulskom eraru, šidskom eparhijskom vlastelinstvu, vukovarsko] grofoviji. Rusini stvaraju duhovne vrijednosti i nadalje, tako i na temu otpora feudalnoj eksploataciji i socijalnim nedačama, ali sada več sa Srbima i Hrvatima. Što više, preuzimaju i njihovo stvaralaštvo, dodajuči svoje, i stvaraju, tako, novo, osebujno. Najizrazitije stvaralaštvo toga duha jeste ono o kraljeviču Marku, koje je prezentirala na XIX kongresu folklorista Jugoslavije dr. Miljana Radovanovič, i o njemu ne bih posebno govoric. Navest ču samo podatak, da je pripovijetke o kraljeviču Marku kod Rusina u Bačkoj prikupio i obradio poznati ukrajinski i rusinski etnograf, Volodimir Hnatjuk, i zajedno s drugim duhovnim blagom toga naroda medju južnim Slavenima, objelodanio u više tomova u lavovskom Naučnom društvu imena Tarasa Ševčenka, s kraja XIX i početkom XX stolječa.6 Zajedništvo u svakodnevnoj borbi protiv eksploatacije, protiv nepravednih socijalnih prilika, provlači se kao crvena nit kroz čitavo vrijeme i kasnije egzistencije Rusina u jugoslavenskim zemljama. Takve oblike otpor dobija i u ranom socijalističkom pokretu krajem XIX stolječa, kasnije i u modemom, radničkom, revolucionarnom, komunističkom pokretu, koji se napokon, u drugom svjetskom ratu, pretvara u masovnu narodnooslobodilačku borbu i socijalističku revoluciju, te nacionalnu ravnopravnost, u čemu, i svagdje, Rusini sudjeluju več od prvih početaka, pa do pobjedonosnog završetka, i opet zajednički sa svim drugim narodima i narodnostima domovine. Ostaju i nadalje vjerni svojim starodrevnim idejama zajedništva, iskazanima još u legedni o knezu Laborcu u IX, pogotovo u „Slovu o polku Igorevom" u XII stolječu. Ideja zajedništva, stara čitav milenij postaje stvaralačka praksa tek polovicom XX stolječa u jegoslavenskim zemljama, kojoj je na čelu največi sin svih jugoslavenskih naroda i narodnosti, Josip Broz Tito. 0 njemu je ispjevano bezbroj pjesama, ispričano priča, ispredeno legendi. O njemu pjevaju, pričaju, stvaraju legende i Rusini, sve u slavu neuništiva duha naroda za pravdu i istinske socijalističke odnose, te nacionalnu ravnopravnost, zajedništvo, sa svima i na svim mjestima, s ljudima dobre volje: Tovarišu Tito, mi ci prišagame Že zoz Tvoej dragi nigdze ne skrucame7 Slivaju se borci narodnooslobodilačkog rata i socijalističke revolucije rusinske narodnosti sa svim drugim borcima, nošeni zajedničkim idejama o zajedništvu, bratstvu, što ih iskazuje radnička klasa i svi radni ljudi s Josipom Brozom na čelu. Njegov poziv nalazi plodni odjek i medju masom rusinske narodnosti, koji ga prihvača, kao i stolječima do sada, povinujuči se instinktu zajedništva iz sivih dubina prohujalih stolječa; instinktu, kojega plodotvorno aktivira borbeni Titov poklič „Naprijed!" Naprijed, i nikada više natrag; nego upravo naprijed, u borbu protiv toga natrag, u ekonomsko-društvenim odnosima bar, a za ovo naprijed što sviče, što nastaje sutra. To je velika ideja zajedništva, stvarana i učvršćivana stolječima, izražavana kroz narodno duhovno stvaralaštvo u svim ekonomsko-društvenim zajednicama, utvrdjena i zacementirana u narodnooslobodilačkom ratu i socijalističkoj revoluciji 1941—1945 godine, bar kada govorimo o jugoslavenskim zemljama, te produžena u svim kasnijim egzistencionalnim etapama i napredovanjima samoupravne socija-lističke zajednice, pa do pokreta nesvrstanih, koji okuplja golemu većinu čovječanstva, i opet na idejama zajedništva i Titova naprijed, upravo ko što i kaže pjesnik: Al grmnu grom na vrhu planinskome; I vjetar duhnu, i magle se dignu. Zakriješti oro pod oblakom; zasja Sunce što slavno sija i hrani i grije; I Titov glas se prosu kao dažd Na izmučenu čeljad, uvijek žednu Njegovih riječi: „Naprijed".8 1 1. LEGENDI NAŠOGO KRAJU, „Karpati", Užgorod, 1972, str. 56, 57. 2. ISTORIJA UKRAINSKOI LITERATURI, tom I, Kiiv, 1967, str. 135. 3. Isto i: K. Marks i F. Engels: TVORI, tom 29, Kiiv, 1965, str. 16. 4. Isto, str. 143, i SLOVO O POLKU IGOREVE, Moskva, 1955, str. 66-67. 5. KOLOMIJKI, Naukova domka, Kiiv, 1969, str. 327, 328. 6. Volodimir Gnatjuk: ETNOGRAFIČNIJ ZBIRNIK, tom XXX, Etnografčni materijah z Ugoeskoi Rusi, tom VI, Lvov, 1911, str. 159—194. 7. Pjesme o Titu: „Druže Tito mi ti se kunemo" na rusinskom pjevaju Rusini u SR Hrvatskoj, a prvi puta se pjesma čula u jesen 1944. godine u Petrovcima na masovnom skupu omladine i pionira, prema sjećanju suvremenika i učesnika. 8. Nazor: Pjesme, Veselin Masleša, Sarajevo, 1973, str. 100—102. II. LJUDSKA USTVARJALNOST SLOVENSKEGA KRASA ||pF'"r . * *./-'=► » «’■' Jkl ' 4~ -rt * ' i a 4. - v.' M** * K' *.» , ■■$- ■■■ % .>*11.' - '.,v.‘te, Naško KRIŽNAR, Nova Gorica SLOVENSKI KRAS oris etnološke problematike Odkar beseda kras pomeni več kot samo določeno pokrajinsko enoto slovenskega Primorja, je dobro vsakič posebej ponavljati njen izvor in ji s tem vračati prvotni pomen. Kras z veliko začetnico je pokrajina med Tržaškim zalivom. Furlansko nižino, Goriško ravnino. Vipavsko dolino, gornjo Pivko in Brkini.1 To je srednje visoka planota, s strmimi bregovi razvidno omejena na vse strani razen proti vzhodu in jugovzhodu. Jezikoslovci so ugotovili, da beseda kras izvira iz osnove „karra" (morda predindoevropsko), ki pomeni kamen.2 Kamen je resnično tista snov, iz katere izvirajo kraške geografske in kulturne značilnosti. Mogočna apniška podlaga i voda sta ustvarili številne značilne pojave kot: vrtače, brezna in podzemske jame, ki so ponesli ime Kras v geološke priročnike. Kras je danes mednarodni sinonim za kamnite polpustinje in njihove geomorfološke značilnosti.3 Čeprav Kras večkrat označujemo za planoto (ta vtis dobimo ob pogledu iz velike oddaljenosti, npr. z Nanosa ali z morske strani), se na terenu kmalu prepričamo o nasprotnem. Površje te „planote" je dokaj razgibano, v celoti pa nagnjeno proti severozahodu v enakomernem padcu od 450—100 m nadmorske višine, vzdolž robov suhih dolov, ki jim na tržaškem krasu ponekod pravijo „vejna".4 Zaradi nagnjenosti kraškega površja je bržkone nastala stara delitev na zgornji („gorenji") in spodnji („dolenji") Kras. Najvišji vrh — Gradišče nad Lokvijo meri 741 m. Pričakovali bi, da je pokrajina, ki je dala ime za najbolj puste in človeku neprijazne zemeljske predele tudi sama skrajen primer golih kamnitih tal. Nasprotno — polna je hrastovih in borovih gozdov, med njimi pa so njive, travniki, „gmajne" in naselja. K prijaznosti pokrajine je močno pripomoglo trebljenje tal in kultiviranje obdelovalne zemlje. Gozdne površine so se v preteklosti močno spreminjale. Močnemu krčenju gozdov v zadnjih 300—400 letih je sledilo organizirano pogozdovanje v preteklem stoletju,5 ki pa ga Kraševci niso nič kaj prijazno sprejeli. Po njihovem mnenju preveč gozda spreminja klimo, škoduje vinskemu pridelku in zmanjšuje pašno površino. Poleg tega so morali Kraševci pogozdovati na lastne stroške. Ohranjena je listina o sporu med občino Kazlje in Komisijo za pogozdovanje Krasa, iz leta 1887.6 O zgodnji naselitvi Krasa nam pričajo paleolitska najdišča (Pod Kalom pri Nabrežini in nad Črnim Kalom), ki so za spoznanje starejšega tipa kot Potočka zijalka. Zaradi ugodnih klimatskih in pokrajinskih značilnosti je tudi neolitski človek iskal zavetišča na Krasu. V številnih jamah tržaškega Krasa so arheologi odkrili njegove bivanjske sledove vključno z dokazi za gojenje domačih živali: ovce, koze ter goveda. Zadnje odkritje letos avgusta je razkrilo ostanke mlajše kamene dobe v jami Trhlovca med Divačo in Lokvijo, ki prvič dokazujejo obstoj hvarske in danilske neolitske kulture na območju Slovenije.7 Kontinuiteto prazgodovinske naselitve Krasa nadalje kažejo bronasto in železnodobna gradišča, t.im. kaštelirji.8 Topografija le teh je opravljena, pogrešamo pa natančnejših arheoloških raziskav in dognanj. V obdobju kovinskih dob je Kras enako kot preostali del Slovenije s krčenjem gozda pridobil več ali manj dokončno razmejitev med obdelovalnimi, naselbinskimi in drugimi površinami. Večjih posegov v prvobitno podobo v dalnji preteklosti na Krasu pa niti ne moremo pričakovati. Srednjeveška in današnja nepravilna zemljiška razdelitev ter gručaste vasi kažejo na staro poselitev, kar je hkrati lahko tudi posledica prilagajanja terenu. Obdelovalne površine moremo na Krasu pričakovati edino v ugodnih legah z dovolj rodovitne rdeče Jerine. Situacija naselij na višinah okoli gradišč je torej obrambnega pomena i hkrati posledica omikanega izogibanja dragocenim obdelovalnim površinam. Najstarejšo slovansko naselitev moremo pričakovati na območju okoli Tomaja, ki ga zaradi rodovitnosti imenujejo tudi „kraški vrt". V času od rimske zasedbe, preko obdobja fevdalne družbene ureditve, do današnjih dni je Kras pripadal zdaj eni, zdaj drugi upravni (dinastični, državni) enoti. V rimski dobi je bil razdeljen med provinci Venetia in Histria (spet delitev na „gorenji" in „dćlenji" Kras!). Glavna cesta je vodila po jugozahodnem robu planote od izvira Timave proti Sežani in Senožečam (Anesica), morda celo mimo današnjih kraških naselij Gorjansko, Volčji grad, Tomaj.9 V srednjem veku sta se tej prometni žili pridružili poti Sežana—Štanjel in Štivan—Štanjel, dve stranici prometnega trikotnika, ki je z majhnimi korekturami še danes osnova cestnih povezav na Krasu. V 15. stoletju so s posameznimi deli Krasa upravljali Goriški grofje. Kranjska v devinski enklavi in mesto Trst. Za časa francoske zasedbe 1809—1813) je bil Kras del Istrske province, razdeljen med goriško in tržaško okrožje. Ta podoba se spremeni v prvi četrtini 19. stoletja, po padcu Napoleona, ko Kras v okviru pokrajine Goriško Gradiščanske ostane del Avstrije vse do konca 1. svetovne vojne. V tej vojni so bile številne spodnjekraške vasi do tal porušene (Opatje selo, Kostanjevica). Rapalska pogodba (1920) je prisodila Kras Italiji. Po končani 2. svetovno vojni pa je Primorska in z njo največji del Krasa priključena Jugoslaviji in k matičnemu narodu. Letos praznujemo 30-letnico tega dogodka. Koliko Kraševcev živi danes na površini približno 536 km^? Da ne bi predolgo tehtali nesprotujoče si podatke, se oprimo na Krajevni leksikon Slovenije I, iz katerega sledi, da je leta 1966 živelo v Sloveniji 18500 Kraševcev v 110 naseljih.10 Del spodnjega Krasa pripada novogoriški občini („goriški Kras"), ostalo pa sežanski občini („sežanski Kras"). Pokrajinske značilnosti na Krasu, enako kot v drugih izrazitih slovenskih pokrajinah, ki so pod močnim vplivom določenega kulturnega območja (npr. panosnkega ali alpskega), močno vplivajo na celotno kulturno podobo — bolje — na njen zunanji izgled. Za Kras so značilne številne stare, dokaj velike vasi do 100 hiš (Štanjel, Dutovlje, Tomaj, Komen, Kostanjevica, Opatje selo), mnogo pa je majhnih vasic in zaselkov mlajšega nastanka, sodeč po imenih kolektivnega značaja (Devetaki, Fernetiči, Vižintini). Da živijo Kraševci v velikih naseljih, je opazil že Valvasor. Pravi: „Imajo velike vasi in večinoma zidane hiše. Strehe na njih so pokrite s ploščatimi kamni."11 Kljub temu se na Krasu dolgo časa nobeno naselje ni razvilo v izrazit pokrajinski center, pač pa so posamezni predeli gravitirali v bližnja večja mesta, predvsem v Trst in Gorico. Za časa Avstrije je Sežana postala upravno in gospodarsko središče gornjega Krasa. Bila je središče okrajnega glavarstva. Imela je sodnijo, davkarijo, čitalnico, šolo, zdravnika, notarja, trgovine in gostilne. Bogata kamnoseška dejavnost in znanje sta omogočili, da se je na Krasu ohranila antična gradbena tradicija skozi ves srednji vek. To ugotavljajo na primerih sakralne arhitekture zlasti umetnostni zgodovinarji in arhitekti (Stele, Mušič), medtem ko je za profano arhitekturo bolj verjetna hipoteza, da ne gre toliko za ohranjanje antične tradicije, kot za gibčno prilagajanje in ustrezno prisvajanje (udomačenje) vseh historičnih slogov, ki jim osnovno determinanto daje sredozemski prostor. Kaminska hiša s spahnjenco, ki izstopa v vseh pregledih in opisih pa ni edina posebnost regionalne arhitekture. Predvsem moramo dodati: mestni videz vasi, značilne kompozicije domov, ki jih zasledimo več tipov (zaprti, odprti, stegnjeni), svobodno tlorisno razporeditev in rast, ter obvezno rast v nadstropja, številna stopnišča in hodnike, natančno gradnjo in polno okrasnih, skulpturam podobnih funkcionalnih kamnoseških izdelkov (npr. vodnjak) in detajlov. Posebnost kraške hiše je bila do nedavna kamnita kritina (skrli), hkrati z njo tudi slamnata kritina na strmi strehi. Danes prevladuje položna streha s korci, obteženimi s kamni, ki jim pravijo golobice. Hiša je tisti kulturni element, ki ga etnologi v zvezi s Krasom največkrat omenjamo in občudujemo, ne moremo pa reči, da je tudi že obdelano, kot bi želeli. To velja zlasti za iskanje pravih povezav med hišnimi oblikami in družbenimi ter ekonomskimi razmerami posameznih obdobij in območij. V tej smeri je delo zastavil I. Sedej, ki ugotavlja, da je na Krasu tako bogatemu kot revnemu naročniku gradil hišo izurjen in kultiviran gradbenik (sodeč po detajlih tehnične izvedbe), da torej ne gre toliko za oblikovne (stilne), ampak neposredno za družbene razlike v arhitekturi.12 Klima na Krasu, čeprav sredozemska, kaže zaradi višine tudi celinske vplive (zimski mraz, sneg). Češnje tu dozorijo dober mesec za prvimi vipavskimi. Poletja so sušna, spomladi, jeseni in pozimi piha znamenita kraška burja po svojih stalnih kanalih.1 3 Pravijo: Sveti trije kralji so zimo pripeljali so jo v Štorjah naložili, v Štanjelu zvrnili.14 Zemlja je rodovitna, a je od skupne površine komaj 14% obdelovalne.15 Redkokje v Sloveniji ima poprečna kmetija tako malo njiv, redkokje so take težave s pitno vodo, kot na Krasu. Pridelujejo žito (ječmen, rž, oves, ajdo),16 krompir, zelje, repo in vrtnine, (celinske kulture!) Značilno orodje za ročno obdelovanje je „rogač", dvoroga rovnica.1 7 Strojno obdelovanje ni povsod možno. Med njivami je zasajena vinska trta. Refošk na Krasu daje znamenit teran — „tern". Omenja se že ob koncu srednjega veka (Otokarjeva rimana kronika).18 Po obdobju trtne uši (na Krasu 1888) je vzgojo terana priporočal in organiziral tomajski župnik Golmajer, ustanovitelj Kraškega vinarskega društva.19 Najkvalitetnejši teran pridelajo okoli Tomaja, Dutovelj in Komna. Poznavalci ga ločijo več vrst, glede na okoliš. Nekateri prisegajo na trikot Dutovlje, Tomaj, Avber. V Dutovljah je vsako leto Praznik pršuta in terana, kjer pridelovalci terana tekmujejo s svojimi izdelki. Okoli terana se je že pred 1. vojno spletla velika slava. Zdravniki so pošiljali slabokrvne bolnike na „teransko kuro" na Kras. Teranu so šaljivo rekli teranolin. Iz časa med obema vojnama je vesla hvalnica avberškemu teranu, ki je v tipkopisu krožila med ljudmi. Pravi: Da, kraški svet, res si krasan in zemlja tvoja čudotvorna, ker ona daje vam teran, čeravno sama je uborna. in dalje . . . Pa naj bo Turek, Žid, kristjan, al stare še, poganske vere, vsak že pohvalil je teran, ko se navžil ga je — do mere. Hvaležen vedno slavo pel bom Stvarniku za to darilo, in če bi do sto let živel, jemal teran bom kot zdravilo. Zato prijatelj, dragi mi: če hočeš zdravje si ohranit, vsakdanjih se otrest skrbi ne smeš se, — ne — terana branit!20 Kras slovi tudi po, brinjevcu. Pridelovanje brinjevca se od navadne žganjekuhe razlikuje po pripravah in samem delovnem postopku. Uporablja se posebno orodje za nabiranje brinjevih jagod in posebna posoda — „lempca" za ločevanje brinjevca in olja. Stranski proizvod (brinjevo olje) rabijo kot domače zdravilo. Največ kraškega površja zavzemajo pašniki. O razvitosti živinoreje nam govori kraški rek: V Kazljah je še enkrat toliko živine na paši, kakor Kazeljcev pri maši.21 Več naselbinskih in ledinskih imen je izpeljanih iz besede lokev, ki pomeni zbiralnik za vodo, oz. napajališče za živino. Tudi kal — Črni kal. V starejših obdobjih (do konca 19. stole.) je bila razvita reja drobnice. O tem še danes pričajo kovane mreže pri vhodih v cerkveno obzidje, ki so preprečevale vstop drobnici. (Skopo, Gabrovica, Kobjeglava). Letna paša je Kraševce vodila na pobočja Nanosa, kjer so pasli „od češnje do grozdja".22 Izdelovali so sir, ki je zorel na furlanski način, v „sirnicah", Ovčarstvo je ponehavalo že v 19. stoletju,23 danes je le še spomin. Kmalu po začetku 20. stoletja je prevladala reja goveje mlečne živine in volov, ki so glavna kraška vprežna živina. Zaradi pomanjkanja dobrih travnih površin so hodili Kraševci kupovat seno na Pivko. Opisane kmetijske dejavnosti pa niso edine zagotavljale sredstev, ki so jih Kraševci vlagali v razvoj svojih arhitektonsko bogatih domačij. Zelo zgodaj so se začeli baviti s prevozništvom, pripreganjem, trgovanjem z živino in s tihotapstvom. Še danes se mnogo govori, kako so posamezniki obogateli, ko so pred 2. svetovno vojno cele črede živine skrivaj gonili čez državno mejo med Italijo in Jugoslavijo. Tihotapstva so se Kraševci učili že v času svobodne luke Trst (od 1716 dalje). Zlasti so trgovali s soljo, ki je bila monopol in s tobakom. Znameniti kraški „Krpani" so bili doma iz Dutovelj in iz Šmarij.24 Dodaten zaslužek so omogočale obrti, zlasti kamnarstvo. V okviru kraškega kamnarstva moramo ločiti zaposlovanje v velikih kamnolomih (npr. pri Nabrežini, pri Velikem Repnu, pri Skopem, pa tudi drugod po Krasu) in kamnoseštvo kot umetniško delovanje, ki se je zlasti sredi preteklega stoletja razvilo v pravo kiparsko naivo. Nadarjeni samouki so za naročnike na širokem področju od Krasa do Vipavske doline izdelovali kalone, šape vodnjakov, medjone, „kamne", „jirte", „oknike", nagrobnike, kamnite žlebove in jih po, svojem okusu okraševali z reliefnimi detajli in napisi. Zlasti slovi rodbina Orel iz Avberja, ki je v vsaki generaciji imela izurjenega klesarja. Ono drugo kamnarstvo pa je iz obrtništva preraslo v pravo industrijo. Nabrežinski kamnolomi so delali že za časa Rimljanov (Cava Romana). Pravijo, da je Teodorikov mavzolej iz nabrežinskega marmorja, ravno tako mesto Oglej. Prav gotovo pa je, da so iz kraškega marmorja — na Dunaju: parlament, novi dvor, justična palača, v Budimpešti cesarska palača, nadalje pa Miramar, solkanski most in večina železniških postaj na južni železnici. Na dolenjem Krasu so se razen s kamnarstvom ukvarjali še z izdelovanjem bičevnikov, „škarabacov". Goldsteinova podoba iz prve polovice 19. stoletja prikazuje moža z bičevniki iz Svetega pri Komnu. Z bičevniki so trgovali po vsej Avstriji, pod Italijo pa je ta obrt zaradi furlanske konkurence in izgube tržišča povsem zamrla. Zaživela je spet po 2. svet. vojni v Opatjem selu in se preoblikovala v izdelovanje lesenih delov kmečkega orodja. Z razvojem industrije se je večalo število kraških delavcev v tržaških in tržiških podjetjih, večinoma v ladjedelništvu. Na delo so hodili peš, enako kot takrat, ko so nosili kruh, mleko in kmetijske pridelke na trg. Med obema vojnama si je kraški delavec v tržiški ladjedelnici s prvo mesečno plačo kupil bicikel za prevoz v službo.25 Z gradnjo kraške železnice Gorica—Trst 1906, so se možnosti za prevoz delavcev in blaga povečale, pa tudi Tržačani so več kot prej zahajali na Kras, na lov ali na izlete. Do gradnje kraške železnice je bil Kras kljub tranzitni vlogi relativno izolirano območje. To se ujema z zaprtim videzom vasi in domačij, z močno razvito krajevno samoupravo brez večjega pokrajinskega centra in končno tudi s prislovično kraško trmo. Valvasor piše o Kraševcih, da so grobi, divji in zoprni na pogled.26 Znan rek o kraševcih se glasi: Modrasa pusti, Kraševca ubij! Med nekaterimi kraškimi vasmi so do nedavna trajala izpričana trdovratna, nepojasljiva nasprotovanja in rivalstva (Skopo — Kopriva, Skopo — Krajna vas).27 enako kot med spodnjekraškimi vasmi in Vipavsko dolino. Ponekod v Vipavski dolini se zve, da so starši do smrti prepovedovali sinu poroko s Kraševko.28 Kraševci pa okoliškim obrekovalcem niso ostali dolžni. Fantom so odsevtovali poroke z Vipavkami, čez da „imajo mehke parklje."29 V psihičnih lastnostih Kraševcev in v podobi, ki jo ti ustvarjajo v očeh prebivalcev sosednjih pokrajin se torej kaže samosvojost, enako kot v ljudski kulturi in pokrajinskih značilnostih. Vse je odvisno od optike. Če na koncu primerjamo etnološko problematiko Krasa, ki jo pričujoči pregled v grobem nakazuje, z dosedanjimi etnološkimi obdelavami, ugotovimo, da je doslej etnologe nedvomno najbolj zanimala arhitektura. To je pač tista sestavina, ki neposredno odraža duha kraške ljudske kulture in je kot njen zaščitni znak. Arhitektura in struktura njunih osnovnih materialov, kamna in lesa, je privlačila tudi likovnike (npr. oba Spacala), ki so v njen našli več Krasa kot v razvpitih, že malo osladnih pokrajinah z rdečim rujem. Ni slučajno, da imamo tako v Sloveniji, kot v zamejstvu kraško hišo preurejeno v muzejsko zbirko (v Štanjelu in v Repnu). Hiša z ognjiščem, simbol domačnosti (patriarhalnosti!) pa je hkrati tudi prapor (včasih anahronističnih) teženj po ohranjanju Krasa, po fiksiranju tistih „vrednot", ki sicer povsod v Sloveniji (in po svetu) podlegajo najrazličnejšim spremembam. Kras gotovo ne more postati zatočišče mehkih duš in azil za zdravljenje civilizacijskih stresov. Da tudi v preteklosti Kras ni bil oaza nespremenjenih, idiličnih družbenih odnosov, lahko najbolj prikažejo etnološke raziskave. Vaške skupnosti na Krasu niso preskočile tistih zgodovinskih procesov, ki so prinašali socialno diferenciacijo in z njo, v zvezi z revščino, dninarstvo, lokalne mogotce, ter končno razpad nekdaj močnih institucij vaške skupnosti.30 Ravno tako ne moremo mimo značilnih migracijskih tokov s Krasa v sosednja večja mesta. Zlasti vezi s Trstom ne smemo podcenjevati, ker ni šlo samo za preskrbo velikega pristaniškega mesta s kmetijskimi pridelki (kar je sicer zanimiv etnološki problem), ampak tudi za enakopravnejšo menjavo dragocenih obrtniških uslug v obliki nekakšne kooperacije na področju ladjedelništva.31 Gotovo pa najbolj bode v oči. da Kras, tolikokrat omenjana, edinstvena slovenska pokrajina nima zbranega in objavljenega gradiva v obliki etnološke monografije. Dosedanje etnološke obravnave se sicer lotevajo nekaterih izstopajočih etnoloških problemov, vendar so koncipirane tematsko. Kot je bilo že rečeno, prevladuje zanimanje za rhitekturo, dalje za krajevne skupnosti in samoupravo, za staro ovčarstvo, za nošo in ljudsko umetnost (zlasti kamnito plastiko), močno pa pogrešamo obravnave kamnarstva in obrti, migracijskih procesov, ter osnovne gospodarske panoge — vinogradništva. 1 11 1. Ta omejitev Krasa se ujema z Gamsovo (Gams, 9), vendar moramo za naše potrebe odšteti Vremsko dolino, ki je svet zase. Za razlikovanje od obsežnega slovneskega krasa (v geološkem smislu) uporabljamo tudi izraz „matični Kras". Ostale označbe kot: tržaški Kras, goriški, sežanski Kras, so manj posrečene umetne tvorbe. 2. Gams, 9. 3. ital. carso nem. Karst 4. Melik, 195. 5. 1851 v Trstu ustanovljeno društvo za pogozdovanje Krasa. 1869 ustanovitev semsnke šole v Komnu 1883 zakon o pogozdovanju Krasa za Goriško in Gradiško. 1885 — 1890 pogozdeno 857.488 ha pustega Krasa Rutar 1,82-84. 6. Zasebni arhiv. Vran Milan, Kazlje. 7. C. Guzej, Prastara skrivnost. Primorske novice 39, 1977, 9. 8. C. Marchesetti, I castellieri preistorici di Trieste e della regione Giulia, 1903. 9. Arheološka najdišča Slovenije, 1975, 100. 10. Števila Kraševcev v Italiji ni moč točno določiti. Uradna italijanska štetja seveda ne iščejo Kraševcev med ostalimi Slovenci. Melik ceni, da je v Italiji 18.000 Kraševcev, skupaj z jugoslovanskimi pa 51.000 (Melik, 190.), kar je gotovo pretirana številka. Rutar navaja, da je na Krasu (v integralnem obsegu) leta 1890 živelo 28.300 prebivalcev. (Rutar 1,56) 11. M. Rupel, 204. 12. Sedej, Kmečka arhitektura na Krasu. 13. A. Kjuder, 76. M. Rupel, 77. V isti knjigi glej še grafiko Kraška burja na strani 77. 14. J. Jožetov, Starodavno narodno blago . . ., 15. A. Melik, 217. 16. V Raši je do leta 1920 delovalo 13 mlinov, ki so mleli pretežno Kraševcem. 1 7. F. Baš, Karta motik . . . 18. V. Valenčič, Vinogradništvo. 19. S. Kosovel, 509. 20. Kopija v Goriškem muzeju, podpisan je M. Kodrič. 21. A. Kjuder, 90. 22. M. Matičetov, 21. 23. A. Kjuder, 153. 24. A. Kjuder, 412. 25. Terenski zapisek, Opatje selo. 26. M. Rupel, 204, velja za moške' 27. A. Kjuder, 160. 28. Terenski zapisek, Branik. 29. Terenski zapisek. Skopo. 30. Glej D. Krnel — Umek, Vas kot skupnost na Krasu 31. M. Pahor, Primer simbioze zaledja in morja. F. Baš, R. Bednarik, A. Fakin, I. Gams, J. Jožetov, Karta motik na Slovenskem, Slovenski etnograf Vlil, 93—108. Goriška in tržaška pokrajina v besedi in podobi, 1932. Kraška vas Škrbina, Berila Goriškega muzeja 4, 1975. Kras, Ljubljana 1974. Starodavno narodno blago, nabrano na Gornjem Krasu, Koledar Goriške mohorjeve družbe 1931,55—59. A. Kjuder, Zgodovinski mozaik Primorske, s posebnim poudarkom gornjega Krasa, 1956—1960 (ciklostil), hrani Goriški muzej. V. Klemenčič, Sodobni problemi regionalnega razvoja Krasa, Jadranski koledar 1971, 205-208. Š. Kociančič, M. Kos, S. Kosovel, Škrbina, Berilo Goriškega muzeja 4, 1975. Zgodovina Slovencev, Ljubljana 1955. Iz spominov. Sodobnost 5, 1977, 506—515. D. Krnel—Umek Vas kot skupnost na Krasu, magistrska naloga 1976. R. Ložar, M. Matičetov, isti, A. Melik, B. Nice, M. Pahor, B. Pavletič, M. Rupel, S. Rutar 1, S. Rutar 2, 1. Sedej, F. Sevnik, Kmečki dom in kmečka hiša, Narodopisje Slovencev 1, 1944. O etnografiji in folklori zapadnih Slovencev, Slovenski etnograf 1, 9—56. Etnografski spomenik sežanskega okraja. Varstvo spomenikov 1, 26—28. Kras, Slovensko primorje, Slovenija II, 1960. La časa rurale nella Venezia Giulia, Bologna 1940. Primer simbioze zaledja in morja, Goriški letnik III. Bližanje — kraški šport, Jadranski koledar 1970, 255—256. Valvasorjevo berilo, Ljubljana 1969. Poknežena grovija Goriška in Gradiščanska, 1892. Samosvoje mesto Trst, 1896. Kmečka arhitektura na Krasu, Kraška hiša (katalog SEM) 1969. Obnova gozdov na golem Krasu, Jadranski koledar 1968, 207—214.d Slovensko Primorje in Istra, Beograd 1953. E. Smole, Spomeniške vrednote goriško kraškega območja ter njihova prezentacija ob sodobnem turizmu. Bilten občinske skupščine Nova Gorica, 27, 1967. F. Stele, F. Šarf, F. Šarf, Umetnost v Primorju, Ljubljana 1960. Notranja oprema kraškega doma, Kraška hiša (katalog SEM) 1969. Vrste ognjišč na Slovenskem in njih današnje stanje, Slovenski etnograf XVI-XVII, 359-378. E. Umek, Prispevek k zgodovini ovčereje na Krasu in slov. Istri, Slovenski etnograf, X, 71-76. V. Valenčič, Vinogradništvo, Gospodarska in družbena zgodovina Slovencev, Ljubljana 1970, 279-308. S. Vilfan, Kmečka hiša. Gospodarska in družbena zgodovina Slovencev, 1970, 559-593. S. Vilfan, Podobe iz nekdanje živinoreje med Slavnikom in Trstom, Kronika 5, 1957, 69-87. S. Vilfan, S. Vilfan, Komin v Črnotičah, Traditiones 1, 155—172. Vprašanje opasila. Slovenski etnograf 9, 253—260. Milko MATIČETOV, Ljubljana KRAS IN KRAŠEVCI V OČEH SOSEDOV O značaju neke pokrajine in njenih ljudi je ponavadi moč marsikaj zvedeti iz ustnega izročila sosedov. V našem primeru razpolagamo samo z drobci, z naključnimi pričevanji, tako da bi navajanje proti Kraševcem naperjenih bodic, šaljivih izrekov ali zgodbic bilo danes nekaj hudo fragmentarnega. Da ne bi kdo rekel, da se temu izogibljem kot Kraševec, javno vabim vse sosede okoli in okoli — Istrane, Čiče, Brkine, Pivčane in Vipavce — da pomagajo pri bogatitvi za zdaj še skromne bere dušeslovno dragocenega anekdotičnega izročila o Kraševcih. Na človeka, ki bi nam zbral in uredil vsaj malo takega gradiva kot Mičun Pavičevič Črnogorcem, čakamo in bomo najbrž še čakali lep čas. Za spoznavanje značaja Kraševcev bi bil še kako pomemben pretres pisanih literarnih stvaritev, ki govore o Krasu. Bolj kot pričevanje avtorjev Nekraševcev, ki so se naših krajev dotaknili samo priložnostno — npr. Bevka, Preglja, Gradnika in še koga — bojo dragocena pričevanja pesnikov in pisateljev domačinov, doma iz osrčja ali z obrobja Krasa. Tu imam posebej pred očmi pesnike Srečka Kosovela iz Tomaja, Iga Grudna iz Nabrežine, Stanka Vuka iz Mirna in Cirila Zlobca iz Ponikev, pa še prozaista Alojza Rebulo iz Šempolaja in Borisa Pahorja iz Trsta. Kajpada gre za tako obsežno delo, da bi bilo iluzorno kmalu pričakovati analize v našem smislu. Vendar naj na glas izrečem vsaj željo, da bi se prej ali slej kdo ogrel za take pretrese, ki bi bili bržkone hvaležna tema za seminarska ali diplomska dela ne samo pri literarni zgodovini, temveč — zakaj pa ne — tudi pri etnologiji. Namesto omenjenih avtorjev, ki so vsaj na Slovenskem znani in upoštevani, bi vam tokrat rajši predstavil nekaj imen iz naše bližnje italijansko govoreče soseščine — iz Trsta. Trst že 35 let ni nič več samo ozko slovensko vprašanje, ampak vznemirja celotno skupnost jugoslovanskih narodov. Da bi bila moja izvajanja laže razumljiva, naj navedem iz tržaške preteklosti nekaj takih dejstev, ki bi nam morala biti zmerom pred očmi. Tržaška mestna komuna se je leta 1382 prostovoljno zatekla pod plašč Habsburžanov, na varno pred lovkami pohlepnih Benetk. Nekako do srede 18. stoletja je v mejah starega mesta živelo vsega skupaj 5000 (pet tisoč) ljudi, ki jim je bil občevalni jezik furlanščina, tako kakor Miljam (Muggia) na nasprotni strani zaliva. V ti idiliki je Karel VI. leta 1719 razglasil Trst za porto franco in s tem prižgal zeleno luč za njegovo naglo, eksplozivno rast. Marija Terezija je 1749 dala podreti srednjeveško obzidje, zunaj katerega so kot gobe po dežju začeli vstajati novi in novi deli mesta. Zraven slovanskih in nemških državljanov Avstrije je želja nn hitrem zaslužku vlekla v Trst tudi Srbe, Grke, Armence, Žide, Italijane z Apeninskega polotoka, Nemce in druge. Prišleki, ki so v glavnem hlastali le za denarjem, so se spontano, brez odpora utapljali v tem kozmopolitskem kotlu, kjer je skromna furlanščina zamrla že na začetku 19. stoletja; spodrinila jo je na prestižni lestvici više stoječa govorica sosednjih Benetk. Nacionalna vrenja v Evropi in v Italiji so kajpada dosegla tudi Trst. Pojav italijanskega iredentizma v tem mestu je nepristransko orisal že leta 1912 Angelo Vivante v knjigi Irredentismo Adriatico, ki je izšla pri založbi „La Voce" v Firenzah. V istem letu in pri isti založbi je izšla tudi knjiga „11 mio Carso" (Moj Kras). To je poezija v prozi, kakor pravijo kritiki. Napisal jo je Scipio Slataper (1888—1915), italijanski literat, ki svojih slovanskih korenik ne skriva. Poigrava se celo s svojim priimkom, ki ga v prevodu vpleta v literarni tekst: „Prišlek Pennadoro, če nisi zaspan, tvoja je dežela sonca!" Pač tragika tržaškega intelektualca, ki nosi v sebi klico usodne razdvojenosti, razpetosti med dva pola. Glas krvi je prešibak, da bi se mogel prištevati k Slovanom. Med Italijani („od dvajsetih stoletij zdelanim ljudstvom") se kljub vzgoji počuti nekako tuje, vendar dosledno s svojim zavzemanjem za italijanski Trst odide kot prostovoljec na soško fronto in v italijanskih bojnih vrstah pade v Podgori pri Gorici — samo tri leta po izidu čudovite knjige „11 mio Carso". Prisluhnimo mikavnemu odlomku iz nje. Slataper pohajkuje po Krasu med bori velikani. Nepričakovano se znajde pred njim kmet, Slovenec, z bičem v rokah. To napol stvarno napol simbolično prikazen pesnik ogovori z besedami: „Mongol s trdimi in napetimi ličnicami, kot s kamni, komaj pokritimi z zemljo, pes s sinjimi očmi. Kaj me gledaš? Ti topo stojiš pri miru, medtem ko ti kradejo izsušene pašnike tisti, ki se bojijo tvoje burje. Surova je tvoja duša, a samo da ti mesto kupi za pet soldov mleka, se omehča kakor tvoja z brinjem porasla gmajna, če iz nje izruješ za pedenj kamna. Stojiš v gozdu in neodločno čakaš, da se izpolni tvoja usoda. Kaj delaš? Pes! O, segnij, bodi mrhovina, ki bo pognojila tvoj nerodovitni Kras. Apnenec, ki se razkraja in kruši in udira, to si ti, bodoča plodna prst. Povej, Slovenec! Koliko narcis boš nabral to pomlad za dame kavarne ,Speech i'? Ščavo, hočeš iti z menoj? Postavim te za gospodarja velikih poljan ob morju. Daleč je naša ravnina, toda morje je bogato in lepo. In ti mu moraš biti gospodar. Zato ker si Slovan, sin novega plemena. Prišel si v kraje, kjer se nihče ni mogel naseliti, in si jih obdelal. Vzel si mrežo iz rok beneškemu ribiču in si postal mornar, ti, sin zemlje. Vztrajen si in skromen. Močen si in potrpežljiv. Dolga leta so ti pljuvali v obraz tvoje suženjstvo; a tudi tvoja ura je prišla. Čas je, da si gospodar. Zato ker si Slovan, sin velikega plemena bodočnosti. Ti si brat ruskemu kmetu, ki bo kmalu prišel v izčrpana mesta oznanjat nov Kristov evangelij; in brat si črnogorskega hajduka, ki je osvobodil domovino izpod osmanov; in tvoja je moč, ki je oborožila beneške galeje; in velika cvetoča, bogata Češka je tvoja. Brat Marka Kraljeviča si ti, slovenski poljedelec. Mnogo stoletij je ležal Marko v svojem grobu na griču in mnogi med nami so že mislili, da je mrtev, za vedno mrtev. Njegova sablja pa je zdaj spet planila iz morja in Marko je vstal. Trst ti morajo biti nove Benetke. Požgi gozdove in pojdi z mano!" (Razgledi 1, 1946, 160—161; prim. še Novi svet 1, 1946,207). Knjiga, od koder je vzet ta odlomek, je nastala ponajveč v Ocizli, vasici blizu Klanca, kamor se je Slataper zatekel na okrevanje. Kar neverjetno pa se sliši, da II mio Carso do danes še ni dočakal slovenskega prevoda. Kras kot vir zdravja in liričnih doživetij je navdihoval predvojne sonete moža, ki je v Trst prišel od zunaj in morda prav zato ni imel pomislekov glede navezovanja stikov s slovenskimi somaščani: Dario de Tuoni (1892—1966). Dve njegovi drobni zbirki iz let 1936 (Sonetti azzurri) in 1938 (Carso) vsebujeta veliko lepega o Krasu. Za zgled nekaj dolomkov v prostem, priložnostnem prevodu: „Čeprav rojen drugje, se čutim kot sin Krasa, težke rdeče prsti ..." — „Kras, božanski v beli revščini! Kdor je spoznal trdoto življenja, te obožuje kot nesmrtni simbol trajnega in tihega ponosa." V pesmi, naslovljeni neimenovani ženski, neitalijanskega rodu, pravi: „V tvojem zbranem glasu slišim skrivnost ljudstva, ki je posvečeno trpljenju — v temni noči stoletij zmerom držalo visoko vzdignjeno plamenico misli." Kajpada to niso samo lepe besede. Ne oziraje se ne na desno ne na levo, se je Dario de Tuoni tudi v napetem ozračju prvih povojnih let mirno družil s slovenskimi kulturnimi delavci, naj si bo iz Trsta ali od drugod. Da mi ne bi kdo očital le poseganja v preteklost, po napol arhivskih zgledih, naj postrežem tudi s čim svežim. V letošnjem poletju je izšlo nenavadno pismo, ki ga je naslovil „prijateljema pri Zalivu" (št. 60—61) publicist Aurelio Ciacchi. Predstavil se je nedvoumno kot „italofonski Tržačan s povsem slovenskimi koreninami". Mikavnost tega sporočila; italijanski Trst se otresa težke more in preboleva stoletno krizo — vsaj izbrani duhovi se ne sramujejo več rodu svojih očetov! Šestletnemu dečku in njegovemu očetu je bil stari kraški priimek Cjak (iz Svetega pri Komnu) v času fašizma prepleskan s toskansko barvo — Ciacchi. Odrasel mož danes pravi: „Mislim, da ima človek v določenem trenutku svojega življenja pravico, da si ime in priimek izbere sam." Zato si je Aurelio Ciacchi pač izbral novo, „umetniško ime, ki bi lahko tudi že postalo bojno ime. Ne jemljem ga kot psevdonim, ker mi ni všeč neiskrenost in se ne maram skrivati. Smatram ga za svoje pravo ime. To ime nekako izraža moj italijansko—slovanski status." Glasi se Elio Kamen, pri čemer se klasični filolog v prvem delu klanja Soncu, v drugem pa mu je pred očmi „edinole očetni Kras, s svojim bistvom iz kamna in skale." In prav na Krasu, na planoti („Altopiano": naslov knjige iz leta 1967), ki mu prerašča že v simbol, Elio Kamen upa najti razrešitev žgočih intimnih vprašanj; izhod je samo eden, kakor pravi: „da grem spet gor žez planoto in odkrijem v času izgubljen svet, nedolžen in čist." In za konec ustavimo se na kratko še pri knjigi „11 gelso dei Fabiani" (Fabianijeva murva), ki je predlanskim izšla v Trstu z značilnim podnaslovom „Un secolo di pace sul Carso" (Stoletni mir na Krasu). Avtor, Renato Ferrari, profesor jezikov v Milanu, izvira iz družine, ki je po svoje ozko povezana s kraškima vasema Štanjel in Kobdilj. Podal nam je romansirano biografijo svoje prababice, meščanske hčere Charlotte, ki je pred več kot sto leti, ko je bil Kras še pust in divji, brez predsodkov zapustila mesto ob morju in s srečnim zakonom postala gospodinja bogatega, vendar v bistvu kmečkega doma na kraški planoti, v Kobdilju. (To je bila mati arhitekta Maksa Fabianija, ki se je uveljavil s pomembnimi deli v Ljubljani, Gorici in drugod.) Renato Ferrari je spletel romantično zgodbo, ki naj jo po literarni plati ocenjujejo drugi, za to poklicani. Za nas je simpatična že sama izbira snovi, ki je avtorju omogočila pokazati lepo naravo in druge vrednote Krasa, ne nazadnje tople medčloveške odnose. Pisec je lepo podčrtal tudi vso drznost prababičine kraške odločitve v času, ko so bili Tržačani „bolj navajeni misliti na dežele onkraj morja in ko so jim bile bliže Indije kakor Sežana." Šibka stran Ferrarijevega dela so obsežni zgodovinski preludij, vložki in sklepni akordi, ne prav posebno posrečeno vtkani v fabulativno zasnovo „Fabianijeve murve". To je kajpada literarno in ne zgodovinsko delo, vendar bi bilo lepo, ko bi bil pisec svojim italijanskim rojakom postregel morda z bolj skopimi podatki, ki pa bi jim povedali več in jasneje. Za zdajšnjo gostobesednostjo se namreč dostikrat skriva huda zadrega. Koliko nejasnosti, koliko kričečih, nevzdržnih formulacij je moč zgnesti v en sam odstavek, naj pokaže citat s str. 51. Brž za vdori Avarov, Ogrov (!) in Slovanov, v 7. in 8. stoletju, beremo: „Kar zadeva Slovane, ti niso pustili spomina vrednih naselbin in imajo malo ali nič skupnega z današnjimi Slovenci. Današnji Slovenci v te kraje niso vdrli, niso prišli kot osvajači, temveč so jih poklicali oglejski patrijarhi, goriški grofje in njih fevdalci, vključno s tistimi iz Štanjela na Krasu, da bi naselili pusto zemljo. Prihajajo s Kranjskega in slovijo kot vztrajni in krepki delavci. Kmalu se pomešajo z majhnimi skupinami domorodcev, s potomci jamskih ljudi, prebivalcev gradišč (castellieri) in Keltov, in s prilivom krvi Kvadov in Markomanov, Tračanov, Ogrov in Slovanov izoblikujejo prebivalstvo, ki je slovensko po jeziku, vendar univerzalno po krvi." Od trogloditov do pohlevnih kranjskih Janezov — lepa godlja, moram reči! Enolončnica, da bi tako znal skuhati komajda še mali brat Ginepro iz Rožic sv. Frančiška ... Do Slovencev prijateljsko razpoloženi profesor Ferrari bi se že moral malo bolje poučiti tudi o naši zgodovini in ne povzemati obrabljenih pesmic iz nekdanjih italijanskih šolskih plošč. Ko se ob sklepu vprašujem, ali ne bi bilo moč odkriti v pisanju navedenih tržaških avtorjev kaj skupnega, opažam kot nekakšen leitmotiv povezovanje Krasa z zdravjem, telesnim ali duševnim. Slataper je na Krasu dejansko iskal in našel zdravje za telo. Dario de Tuoni se je kot popotnik zatekal na Kras po „tisto nemo tolažbo, ki je noben človeški glas nikoli ni dal mojemu trpljenju." Elio Kamen si želi na kraško planoto odkrivat „v času izgubljen svet, nedolžen in čist". Materi Ferrarijeve junakinje Charlotte je zdravnik predpisal daljše bivanje na zdravilnem kraškem zraku ... Mar. je res samo naključje, da je tudi naš Srečko Kosovel „v tujini" (= v Ljubljani!) tako hrepenel po Krasu? V Kraških cestah pravi: „Zdelo se mi je, da me kliče materino srce: ,Vrni se in te ozdravim!' Vrnil sem se na Kras in sem ozdravel." V pesmi s Krasa pa je zapel, kot je znal samo on: Bori dehtijo, bori dehtijo, njih vonj je zdrav in močan, in kdor se vrne iz njih samote, ta ni več bolan. Zakaj v tej pokrajini kamniti je vse lepo in prav, biti, živeti, boriti se in biti mlad in zdrav . . . Tone CEVC, Ljubljana LJUDSKA ARHITEKTURA NA KRASU Med slovenskimi pokrajinami je Kras eden najbolj samosvojih svetov. Kulturno in tudi pokrajinsko se vključuje v sredozemsko območje, za katerega je tako zgovorna mila klima, vinogradniško poljedelska kultura in raba kamenja kot najpomembnejšega stavbnega gradiva. Kras predstavlja le majhen del slovenske zemlje; meja poteka nekako od izliva Timave pri Štivanu in se vije nato mimo Doberdoba, Vrha, Fajtjega hriba, Trstelja, Štanjela, Senožeč, Hrpelj, Socerba, Trsta in nazaj ob morjy do Štivana. Na tem območju se je v stoletjih razrasla arhitektura „prvinska in jasna, kakor da bi jo narava poganjala iz zemlje in jo oblikovala po osnovnih zakonih kristalizacije" (F. Stele). Kraška naselja so strnjena kakor mesta, navadno razložena terasasto po pobočjih, kot na primer Kobjeglava, Avber, Štanjel, Križ, Kontovelj, Zgonik, Repentabor in druga. Že od daleč zagledamo cerkven zvonik, ki optično dominira nad naseljem. Ozke ulice, ob njih navpične stene hiš in gospodarskih poslopij ter kamnitne ograje, ki omejujejo kraška dvorišča — borjače — tak je značilen pogled na kraško vas ali trg (slika 1). Po svojem monumentalnem položaju in terasasto razvrščenih stavbah izstopata med kraškimi naselji tržaški Križ in Štanjel; tega je močno prizadel vihar zadnje vojske, tako da se danes le počasi spet vrača življenje vanj. Znotraj naselij povezuje stavbe isto gradivo: hiše in gospodarska poslopja so zidana iz sivega kraškega apnenca, stavbe so navadno nadstropne, zunanje stene so pri starejših hišah neometane, pri novejših živo barvane. Strehe so položne, dvokapne. Pokrite so s „korci" in obtežene s težkimi kamni, ki jim domačini poetično pravijo „golobi". Starejše hiše so pokrite s krlmi romboidne oblike (npr. v Divači, Koprivi, Kobjeglavi, na Repentabru, Nabrežini in drugod). Skrli so pogosta kritina tudi na podružničnih cerkvah, npr. v Matavunu, Šmarjan, Križu pri Sežani. Redkeje so strehe pokrite s slamo, npr. v okolici Škocijana ali na Bazovici, kjer imajo slamnato streho gospodarska poslopja. Izpred sto let so izpričaneslamnate strehe tudi marsikje na Krasu (npr. v Tupelčah). Misliti smemo, da je na izbiro kritine, strešnega naklona, načina zidanja, določanja lege naselja ali posamičnih stavb. odločilno vplivala burja, ki se v sunkih zaletava v kraški svet. Morda so močni vetrovi prisilili Kraševce, da so svoje domačije obdali z več kot dva metra visokim zidanim kamnitnim zidom in vhod na dvorišče obogatili s „kalono" in ga zaprli z lesenimi vrati, na okna pa nataknili lesene oknice — „škure". Če vstopimo skozi vhodna vrata na brojač, se odpre pogled na hišo z gospodarskimi poslopji in vodnjak, „štirno", ki stoji navadno v enem kotu. Zegova domačija v Koprivi je značilen primer kraške kmečke domačije, razvrščene v vrsti. V pritličnem delu hiše je kuhinja z ognjiščem v enem in pečjo v drugem kotu. Levo vodijo iz kuhinje vrata v ,,malo", desno v „veliko kambro". Po kamnitnih stopnicah pridemo z borjača na „gank", odkoder vodijo ena vrata v „štibelc", druga v „kambro"; obe sobi sta namenjeni za spalnice. Gospodarski del domačije obsega „stalo", ki se tišči hiše z desne strani, dva „hrama" sta prizidana hiši z leve. Podobno razdelitev prostorov imajo tudi druge kraške domačije, npr. Kržadova v Volčjem gradu ali Kocjanova v Žirjah (slika 2) pa domačije v Repnu. Stavbe v naseljih seveda niso vse enake, niti niso vse razvrščene v črti. Lahko so v okviru domačije gospodarska poslopja raztresena po borjaču. Na velikost hiše, število prostorov v njej, kakor tudi na kvaliteto zidanja je največkrat vplivala premoženjska raven prebivalcev v naseljih. Enoprestorne hiše so dandanes na Krasu redkost; srečamo jih, na primer, še v Nabrežini. Eno najstarejših kraških, verjetno iz 15. stoletja, si lahko ogledamo v Štanjelu (slika 3). Prvotno je bila to shramba, pozneje so jo prezidali in začeli rabiti za bivališče. V njej so rustikalni hrastovi stropovi, zunaj pa kamnitna streha in kamnitni žlebovi, ki vodijo v vodnjak na trgu ob hiši. Ena starejših kraških hiš je Škrateljnova v Divači, ki ima ohranjen kamniten „baladur" in kamnite žlebove. Zelo stare hiše srečamo v Repunu. Kakor daje zunanjšiči kraških hiš obraz gradivo, stavbni detajli, nagib strehe in kritina, tako poudarja notranjščino kraškega doma kuhinja — glavni bivalni prostor z ognjiščem, okrog katerega se zbira družina. Do prve svetovne vojske so v kraških vaseh prevladovale kuhinje s kamnitnimi tli in dvignjenim odprtim ognjiščem; od tedaj naprej so takšna ognjišča začela naglo izginjati in namesto njih so začeli postavljati železne štedilnike. Ena redkih hiš, ki je še ohranila odprto ognjišče, je manj premožni dom Kovačkovih v Tupelčah, kjer gospodinja še vedno kuha na odprtem ognjišču v kotliču, ki visi na verigi izpod stropa. Na Tržaškem Krasu naletimo tu in tam tudi še na odprto ognjišče, npr. na Bazovici. Tam, kjer so ognjišča zamenjali s štedilnikom, so še vedno ohranili „napo" za lovljenje dima in „kamin", zidan dimnik, ki je eden najbolj vidnih stavbnih detajlev primorske stavbne kulture. Pogosto je pri starejših hišah ognjiščni del nekoliko izmaknjen, na zunaj je dozidani del dobil svojstveno obliko in prizidek domače ime „spah-njenca". Eno najstarejših srečamo v Matavunu pri Skocijanu in izvira še iz 18. stoletja. Od gospodarskih stavb, ki ne pripadajo kmečki domačiji v vasi, ne smemo prezreti skromnih okroglih kamnitnih stavbic „hišk" ali „bajt". Namenjene so bile Kržadova domačija v Volčjem gradu-Foto: T. Cevc, 1977. "hiška" — pastirsko zavetišče (Kopriva na Krasu); Ena najstarejših hiš v Štanjelu; "Spahnjenca" — prizidano ognjišče z dimnikom (Kras); za zavetišča poljedelcem in pastirjem, da so se vanje zatekali v slabem vremenu in ob hudi sončni pripeki. V tesnem prostoru, nekaj več kot meter velikem, so kamnitni sedeži, v steni včasih tudi niša, kamor so odložili steklenico s pijačo. Značilnost takšnih stavbic je poleg okroglega tlorisa, kamnitna streha, zložena na suho v obliki nekakšne kupole (slika 4). Najbolj na gosto so poseljene s „hiškami" senožeti in pašniki v okolici Trebč, Bazovice, Ban, Gabrovice, Koprive in Sežane. Podobne stavbice, samo nekaj večje in bolje zidane, srečujemo povsod v sredozemskem kulturnem prostoru ter celo na severu Evrope — na Irskem. Priče so tiste stavbne kulture, katere korenine smemo upravičeno iskati še v prazgodovinski stavbni tradiciji. Poleg okroglih srečujemo po kraških senožetih, vinogradih in robovih njiv, manjše pravokotne enoprostorne kamnitne stavbice z dvokapno streho, redko tudi ravno. Namenjene so bodisi za shrambo orodja (v tem primeru imajo vrata) ali pa koscem za zavetišče (Mavhinje). Ob morju, v Nabrežini so zidali „kazone", majhne nadstropne stavbice, ki so jih rabili ribiči za shranjevanje ribiških mrež, v nadstropnem delu hiše so lahko tudi spali. V okolici Devina so zidali „kazone" z eno ali dvokapno streho, prekrito s „kanelo" (trstičjem). Te stavbice so bile podobno kot hiške namenjene za zavetišče poljedelcu ali za shrambo orodja. „Hišk", „bajt" in „kazonov" Kraševci danes ne uporabljajo več, ali pa vsaj dosti manj kot nekdaj. Zato bi morali te častitljive spomenike samonikle ustvarjalnosti oteti pozabe in jih ohraniti vsaj v risbi in sliki. Posvetimo še nekaj besed lepoti kraškega stavbarstva. Kdor pozna slikovito bogastvo alpskega doma in lesenih gospodarskih poslopij, kdor ima pred očmi barvitost in skladnost panonskega doma, temu bi se morda zdela mrka in težka kraška arhitektura in puščobna pokrajina, kjer belkasto kamenje sili izpod redke trave. In vendar razkrivata kraška pokrajina in njena arhitektura toliko mikavnosti! Pritrditi moramo besedam umetnostnih zgodovinarjev, ki ugotavljajo, da je lepota kraškega stavbarstva skrita v neštetih oblikah „drobnega" življenja, ki so ga vtisnili stavbnim prvinam neučeni stavbar in klesar. Ti detajli niso utemeljeni samo v koristnosti, ampak pomenijo tudi skopi okras kraški fasadi. Takšne so, na primer, izklesane dvoriščne „kalone", kamnoseško bogato dekorirani kamnitni vodnjaki (slika 5), belkasti okenski okvirji, razgibano oblikovani zaključki dimnikov, plastično zidane „spahnjence", po meri izklesane kraške kamnitne posode, trpki kraški „pili" (znamenja), odprti zvoniki „zvončnice" pri podružničnih cerkvah, dekorirane notranje strani pri nadstrešjih in še kaj. Vsi ti drobni vsakdanji detajli, ki jih srečujemo v pisani družbi s sredozemsko floro in orozorno modrino neba, in so dobili v podobah kraškega umetnika Lojzeta Spacaid monumentalno obliko, prepričljivo izpovedujejo lepoto, s katero je kraški človek oplemenitil svojo zemljo in z njo vred obogatil slovensko kulturno dediščino. Julijan STRAJNAR, LjubJjana LJUDSKA GLASBA NA KRASU Kakšna je ljudska glasbena podoba danes, bi težko rekli, kajti etnomuzikološka raziskovanja na tem področju bodo imela kmalu 20 let. Seveda pri tem mislim na večje, sistematično raziskovanje. Vzrok temu je, med drugim, tudi dejstvo, da je število etnomuzikologov, ki bi se poklicno ukvarjali z raziskovanjem ljudske glasbe na Slovenskem, zelo majhno. Zato se ta prikaz ljudske glasbe na Krasu opira predvsem na gradivo, ki ga je od 23. 10. do 29. 10. 1959 nabrala ekipa takratnega Glasbeno narodopisnega instituta (zdaj Sekcija za glasbeno narodopisje pri SAZU) v naslednjih vaseh: Kopriva, Dutovlje, Gabrovica, Ponikva, Kreplje, Krajna vas. Skopo, se pravi prav v osrčju Krasa. Takratna bera ekipe (dr. Valens Vodušek, dr. Zmaga Kumer, Marija Šuštar in dr. Milko Matičetov) je bila presenetljivo bogata in raznovrstna. Poleg številnih zvočnih posnetkov pevcev in pevskih skupin, je še vrsta zanimivih posnetkov podatkov o petju, o navadah, o plesu, o instrumentalni glasbi, podatki ki imajo neposredno ali posredno zvezo z glasbo. Nekateri podatki so zapisani tudi v terenskem zvezku št. 7 (str. 72—97). Vse takratno posneto gradivo (trakovi z oznako T/50 in T/51) je tudi že transkribirano in ga hrani arhiv Glasbeno narodopisne sekcije — SAZU, nekatere pesmi pa so bile tudi že objavljene (npr. v Slovenske ljudske pesmi I, Ljubljana 1970; Zmaga Kumer, Pesem slovenske dežele, Maribor 1975). Zbrano gradivo pokaže, da je bila ljudska vokalna glasba dokaj živa in raznovrstna ter da se v glavnem ne loči od ljudske glasbe v ostalih pokrajinah slov. etničnega območja. Zastopani so vsi vsebinski tipi, tako npr.: pivske, stanovske, koledniške, domoljubne, otroške, šaljive, mrliške, nabožne, cerkvene, ljubezenske, pripovedne, vojaške, partizanske pesmi itd. Prevladujejo pa ljubezenske, pripovedne, nabožne in vojaške pesmi. Petje se bistveno ne razlikuje od načina petja, ki je splošno znano drugod na Slovenskem: od enoglasja do troglasnega petja, pri katerem so glasovi razdeljeni na „višji glas" in „nižji glas" ali po starem „naprej", „čez" — „ta tenki" in bas. V ritmičnem pogledu prevladuje rubato, številne so spremembe oziroma kombinacije 3/4 in 2/4 takta manj je le morda razširjen petdelni 5/8 ali 5/4 takt. Včasih so bile znane pesmi — kolednice. Na novo leto so hodili koledovat: po polnoči so se fantje zbrali in šli zapet „eno voščilo". Najraje seveda pri hišah, kjer so bila dekleta. Popoldne so šli še enkrat zapet isto pesem in so zato od deklet dobili denar „za zapit". Ta navada se je, po pripovedovanju domačinov, začela opuščati že ob koncu prejšnjega stoletja, zato je tudi koledniška pesem že večini ušla iz spomina. Na druge dni niso koledovali, ne za tri kralje ipd. Pač pa so včasih hodili godci — menda iz Čičarije, ki so godli „na ovce", to je na dude. Vse do prve svetovne vojne so hodili po vaseh, pravili so jim „pohodniki" in so za svoje muziciranje „brali denar". GNI M 23.326 .Kreplje,29.10.1959 to, ka-mor sto- ji sve- to te- je le- me-na pše-ni-či■ ca, ga, ka-kor ru- Na po-lju ne ra- ste dru-ze- bo pše- ni- ce de-la- lo? De- la- lo se bo sve-to te- lo Kaj se ho-če-mo vo- go-stji,mi vam Do-ber se-li, vča-ka- li še mno-go da bi zdra-vi in ve Transkr, mel.s J.Strajnar " tst.: Z.Kumer Podobno kot skoraj povsod drugod po Sloveniji, tudi na Krasu „varvajo" kadar kdo umre v vasi in če leži do pogreba doma. Pri „varvanju" pojejo in molijo, vmes pa domači nosijo ,,jest in pit". Jedo kruh in vino, po polnoči navadno skuhajo še kavo. Pridejo vsi odrasli vaščani pa tudi otroci. Podnevi je bil samo ,,en varh", tisti, ki je bil najet in je pomagal pokojnika napraviti. Samo v eni vasi — Kopriva — menda varvanje ni v navadi, v vasi Skopo sicer varvajo, toda domačini ne pojo, pač pa zato priložnost najamejo pevski zbor, ki poje „žalostinke". Menda so včasih tudi drugi peli, a zdaj to ni več v navadi. V drugih vaseh npr. v Gabrovici pa je varvanje s petjem še zelo v navadi. Pojo vse mogoče pesmi, samo ,,klanfarskih" ne. Pojo tako posvetne kot nabožne pesmi npr.: Rasti, rasti rožmarin, Gozdič je že zelen. Prva ura te noči, Marija je rožice brala, Na planinci je kapela ipd.. Dokler so varvale tudi starejše ženske, so peli tudi pripovedne pesmi. Ena takih je npr. pesem Marija zanosi Jezusa (SNP 4750—57), ki je od nekdaj znana in se redno poje pri varvanju. Pripovedna pesem Marija in brodnik se je tudi pela pri varvanju. Znana in morda ena najbolj razširjenih pripovednih pesmi na Slovenskem, ima na Krasu svojo oblikovno varianto tako v besedilu kot v napevu ozir. v ritmu. Kitico tvori verz, ki se trikrat ponovi, menjava pa se tudi 3/4 z 2/4 taktom. Pripovedna pesem, ki se začenja z besedami: O mladina, kam zahajaš . . . (Fekonja, SŽ 226) ima na Krasu svojo melodijo. Navadno gre ta melodija k tekstu balade o Nevesti detomorilki (Kozarič — 171 —181). Zanimiva je zopetna menjava 4/4, 3/4 in 2/4 takta. Na Krasu so se tudi ohranile stare, domače molitve. Ena takih je nekoliko krajša varianta Zlatega očenaša. Največ se je pelo na svatbi, na ohceti. ,,Vse sorte so pojali na ohceti . . ." samo žalostnih ne. Nekatere pesmi pa niso smele manjkati in to so take, ki so drugod manj znane ali pa sploh ne. Taka je svatbena pesem, ki se takole začne: Mi smo prišli v vašo hišo rompompom ... in ki se poje takrat, ko pridejo po nevesto—novico. Temu pobiranju pravijo tudi ,,v zlog". Zapeli so pesem: Dejte, dejte vbogajme, naši, novici, kar ji gre. Vendar kaže, da je ta pesem morala priti od drugod, morda iz bližnjih sosednjih vasi kot npr. Dekani pri Kopru, kjer je ta pesem še danes zelo znana in živa. Pač pa so na Krasu zapeli ljubezensko—svatovsko pesem Srečno, srečno ljubca moja (Moja ljuba snubače ima — 2194) in to takrat ko so vozili balo. Zdaj se to fantovsko petje opušča, ker tudi bale ne vozijo več. Kdaj, kaj in kako so plesali na Krasu? Največ priložnosti je bilo za vaške praznike, na žegnanjih, šagrah, na ohcetih in pa seveda za pusta. Plesali so: štajriš—štajerc, šotiš, špicpolko, zibenšrit, povštrtanc, polko, valček, mazulko, denček. Plesišču pravijo „brjar" in je navadno okrogle oblike. V nekaterih vaseh je ske-ga gre, Ma-ri-ja 1. Ma- ri- ja z O -gr- ske-ga gre z O -gr- tsH§ Ma- ri-ja z O- gr- ske-ga gre. Transkr. mel.: D.Krek " tst.: Z.Kumer Marija pride do morja. (3 krat) Prav lepo prosi brodarja. Naj jo čez morje pripelja. Naj jo pripelja za božji Ion. Al pa za ta nebeški tron. Jast ne vozim ne za božji Ion. In tudi ne za nebeški tron. Jaz vozim le za krajcarje. In tiste bele zeksarje. Brodar začev ladjo vozft. Ladja začela se topit. Brodar zavpije na vso moč. „Prid mi Marija na pomoč!" „Naj ti pridejo zeksarji. In tisti beli krajcarji". 1# O mla- di- na 9 kam za- ha- jaš, ka-dar son-ce do-li gre9 o mla- di- na , kam za- ha-jaš,ka- dar son-ce do- li gre? Transkr* mel.: U.Krek " tst*: Z*Kumer /: Jaz pa pojdem na plesišče, kamor polke igrajo. :/ /: Ko sta prišla na plesišče, ona z drugim plesat šla. :/ /: Ko sta nehala plesati, ona k svojmu ljubmu šla. :/ /: „Ljubi moj, mi ne zamieri, kier je ravno sosed biv." :/ /: On nato pa nji reče: „Pojmo malo na izprehod!" :/ /: Ko sta prišla na sred gozda, on zavpije na ves glas. :/ /: „Ljuba moja, dol poklekni, zdaj bo tvoja gvišna smrt." :/ /: Ona vrišče, ona pišče, da se trese cela vas. :/ /: On jo vleče, on jo seče, do krvave njene kri, on jo vleče, on jo seče, njeno zdravo, ljubo kri. :/ GNI 23.276, Gabrovica, 27. 10. 1959 Molmo, molmo ta zlati uočenaš, kf ga je muolu Jezus naš, po nebiesah se '\d sprehajav, aingelčkam ueznaznavov: Vfdva beišta na uoni sviet, tam so sami foušni ledje, ki znajo pisat in brat in vsacga znanca zaničevat. Rajši ku nebiesa zgebfmo, tri taužent prletimo. Prletieli in so šlf po uoskih stezicah, po brevnih britvicah. Prišli so do svietga Petra z Rima. Svieti Pieter z Rima, nebieška kluča jTma, odpfra dešfcam svetli rej, odprf tud našem, da pojdejo gori k vašem. Transkr. tst.: Z. Kumer J s 66 ETTt GNI M 23.293 fKopriva,27.10.1959 \ * . Ts P iN. i r.-r 1 r r ^ M mo - ja , ži - la , I [>Sre - čno tsre-čno ljub-oa [Sli-šav sem,da se boš mo- mo - ja, ži - la, sre - čno ,sre-čno ljub-oa sli-šav sem,da se boš mo- r =t=fei =5 rj ^ ^ »1 m i i i i sre - čno fsre-čno ljub-cs sli-šav sem,da se boš mo- v* * \ i ^ ■ mo - ja, ži - la, \ V* V 1 saj. ti mo-ja več ne me -ne za-pu-sti-la 1 boš. boš. r* 0 JT > v —t- V r 3 —)—l—W1 V 1# l-l —i —H—1- Transkr. mel,: U.Krek " tst.: Z,Kumer o*« a arhiv GNI,Bazovica .Boršt pri Trstu,19.^.1976 C l Sl • /*■ y T- fs- ■f i * * 5‘ :| % l'®1!' I©13*.-| ^ [:©* £d\$Č£\ 1 = najvešji zvon (C) Transkr.: J.Strajnar 2 = srednji zvon (E) 3 = mali zvon (G) (j!) = leteči zvon bilo po 8—10 plesišč—brjarjev. Fantovska druščina je bila lastnik plesa. Glavar fantovske druščine pa je bil „züpan", „žepan", njemu je bilo treba plačati ples. Fantje so lahko en brjar kupili za ves čas, za eno uro ali kakor so hoteli. Na ples so prišli fantje in dekleta skupaj iz ene vasi z zastavo. Plesali so od treh do 7—9 ure zvečer. Na enem brjarju je lahko plesalo tudi po 8 parov. Fantje so morali naročiti tudi godce, ki so navadno prihajali od drugod (iz Postojne, iz Prvačine itd.). Več je o tem pisal Mirko Ramovš v članku Vloga fantovščine v ljudskih plesih slovenske Istre in Primorja, Rad XVII Kongresa SUFJ, Poreč 1970, izšlo v Zagrebu 1972, str. 91-94. Na Krasu so dobri pevci, plešejo tudi radi toda godcev menda ni bilo dosti, saj so za plese prihajali od drugod (iz Postojne, Vipave, Brkinov itd.). Godcev je bilo 8—9 in so igrali na trompete, piščali, bombardon — torej mala godba na pihala. Drugače pa so na Krasu tudi delali razne piščali iz bezga, murve, rog iz lubja, ki mu pravijo „truobac", poznajo piskanje na pero — na travo in podobno. Zanimiv je podatek, da so hodili vse do prve svetovne vojne „ pohodniki" iz Čičarije, ki so godli „na ovce" — to je na dude in so za svoje muziciranje „brali denar". Pravijo tudi, da so igrali „na meh od ovce". Kaže da so godci z dudami prihajali celo z druge strani narodnostne meje, to so bili „kalabreži", kar je bil sinonim za Italijana. Od drugih glasbil pa je v rabi predvsem „ramonika" — to je diatonična harmonika in piščali, to je klarinet. Manj pa so znane gosli. Ob večjih cerkvenih praznikih, žegnanjih, pred opravilom in po njem se oglaša posebna pesem zvonov. Slovenci znamo izvabiti iz znovov ubrane glasove,'ki potrjujejo in dokazujejo našo glasbeno nadarjenost. Posebni način zvonjenja, ta naša slovenska posebnost (za ta pojav drugod še nimamo potrjenih podatkov) se najpogosteje imenuje pritrkavanje, na Štajerskem in Koroškem ga imenujejo trjančenje, na Dolenjskem klenkanje, na Gorenjskem nabijanje, v Benečiji škomponotanje ali tonkanje, v Vipavski dolini kantkanje, v Beli krajini linganje, v Brdih natolkävajo, medtem ko v Soški dolini nabivajo zvonove, na Krasu kompenjanje itd. To so le najbolj pogosti izrazi, lahko pa rečemo, da ima že skoraj vsaka fara svoje ime zanj. Kaj je pravzaprav pritrkavanje in kako se pritrkava? Pritrkavanje — na Krasu kompenjlnje — je ritmično zvonjenje, kjer se glasovi posameznih zvonov v strogo določenih zaporedjih zlivajo v melodijo. Pritrkovalci udarjajo s kžmbeljni (kladivo, betica, jezik) po obodu zvona na „stoječe" zvonove. Pri navadnem zvonjenju zvonovi „tečejo" „letijo", „laufajo". Pri pritrkavanju zvonovi „stojijo" razen enega, ki lahko „stoji" ali „teče". Glavno pravilo pri pritrkavanju je: dva zvona ne smeta nikoli hkrati udariti. To ni samo znak slabih pritrkovalcev, lahko bi celo „prineslo nesrečo v faro". Pritrkavanje se razlikuje od fare do fare. Ni vseeno, ali so v zvoniku dva, trije ali štirje zvonovi. Čimveč je zvonov, tembolj raznoliko je lahko pritrkavanje. Seveda pa pritrkavanje najprej in najbolj zavisi od spretnosti in uvežbanosti pritrkovalcev. Pritrkavajo le fantje in možje, ki se tega naučijo bodisi v zvoniku pod vodstvom že starejših izkušenih in priznanih pritrkovalcev, ali pa doma, ko vadijo s tolčenjem na obešenih kosah ali kravjih zvoncih. Večkrat se ta umetnost podeduje iz roda v rod in so znane družine dobrih pritrkovalcev. Ravno tako prehajajo iz roda v rod posamezne „viže" ali „štiklci". Živa ljudska ustvarjalnost, smisel za ritmično sozvočje zvonov, po katerih pritrkovalci točejo s kembeljni, še vedno tu in tam porajata nove „viže". Pritrkavanje je ena izmed najbolj priljubljenih oblik muziciranja povsod na Slovenskem. Med drugim nam to dokazujejo tudi razna „tekmovanja", ko se pritrkovalci z raznih vasi zbero in kažejo svojo umetnost. Etno tako tekmovanje je bilo npr. v aprilu 1976 v Borštu pri Trstu. Tu so nastopli tudi pritrkovalci iz vasi Bazovica, ki so pokazali več različnih načinov kompenjanja. III. ODSEV SOCIALNIH RAZMER V LJUDSKI USTVARJALNOSTI Tvrtko ČUBELIĆ, Zagreb ODRAZ SOCIJALNIH PRILIKA U UKUPNOSTI USMENE NARODNE KNJIŽEVNOSTI I Kada govorimo o odrazu socijalnih prilika u bilo kojem obliku stvaralaštva — gdje, prirodno, uključujemo i usmeno narodno stvaralaštvo —, nužno pretpostav-Ijamo postojanje brojnih problema o pitanju suštine samog stvaralaštva, zatim o pitanju njegova oblikovnog procesa te, konačno, o pitanjima stimulativnih i destimulativnih snaga njegova nastajanja i trajanja. Ovdje se posebno izdvaja problem, u kojoj mjeri, na koji način i s kojom djelotvornom snagom djeluju konkretne društvene snage na proces stvaralaštva, zatim o kakvim se proporcijama može govoriti u rasponu društvo — stvaralaštvo i, na kraju, koji su tu vrednosni aspekti presudni i osnovni. Sva su gornja pitanja prisutna, kada pokušavamo odgovoriti na naš postavljeni zadatak. No, iz metodskih i metodoloških razloga mi ovdje izdvajamo samo jednu činjenicu, nedvojbenu i neprijepornu, za sveukupno čovjekovo stvaralaštvo, i posebno za usmeno narodno stvaralaštvo. Dovoljan je samo globalni pregled ukupnosti usmene narodne književnosti — s gledišta sociološkog aspekta i određenog odraza socijalnih prilika — pa da se uoči i potvrdi, da je u njoj prisutan probrani, izborni materijal iz društvene stvarnosti i da je obraden na specifičan, autonoman način. Repertoar tema i motiva, galerija likova, jezična izražanja sredstva, — sve to upučuje na vlastitu sliku svijeta i života, i posebno na izvorni odraz socijalnih prilika. II Na početku svake čovjekove djelatnosti stoji konkretna društvena stvarnost i bez nje je nezamisliva čovjekova stvaralačka aktivnost. Ali izmedu društvene stvarnosti i završenih umjetničkih realizacija stoji ogromni duhovni i intelektualni napor da se probere onaj materijal koji je umjetnički stimulativan i interesantan, a potom da se primjereno i kongenijalno obradi i prikaže u živim umjetničkim oblicima. Na torne i takvu putu i usmena narodna književnost iznalazila je svoje šanse i svoje mogučnosti, a zatim se očitovala u konkretnim realizacijama. Pri svemu ovome ne možemo izbječi da na ovome mjestu ne ukažemo na postojanje odredene brane ili specifičnog filtra, koji su punovažno presudivali, što može da ude u izražajne mogučnosti usmenosti i što može da reprezentira specifično videnje svijeta i života u usmenoj narodnoj književnosti. Smatramo upravo neophodnim da naglasimo ovu činjenicu ili ovu fundamen-talnu spoznaju, da je videna socijalnost i vrednovani socijabilitet u usmenoj narodnoj književnosti zapravo odredeni stav, pa razvijeni sustav socijalne problematike iz historijskog postojanja i trajanja čovjekova življenja. Sasvim je prirodno, da u sistemu socijalnih problema usmene narodne književnosti nije ni približno iscrpljena sva čovjekova povjesnost, sva suština njegova historijskog ustrajanja. To je samo jedan kut videnja, to je samo jedan smjer osvjetljenja, to je samo jedna mogućnost vrednovanja čovjekove egzistencije i trajanja. Ali vrlo značajna i presudna, i otima se u potpunosti pojednostavljenom racionalističkom i intelektualističkom, u osnovi šematiziranom prizemljenju. III Zaokroženost pogleda na socijalno-društvena previranja i njihove odraze u ljudskim sudbinama nije ni slučajna, ni samovoljna. Tu se usmena narodna književnost iskazuje sangom i zaokruženošču svoje ukupnosti koja jefundirana na dubljim stvaralačkim i svjetonazornim potrebama, i koja je razradena u jednom razgranatom i teorijski logičnom i prirodnom sustavu. I kao što se svaki sustav očituje i u bitno povezanim i sastavnim dijelovima, tako se i ukupnost usmene narodne književnosti potvrduje i u relativno autonomnim dijelovima dobro uskladene i teorijsko-poetički fundirane cjeline. Da bismo na ovome mjestu razumjeli, kako se je ostvarivala relativno autonomna povijest usmene narodne književnosti, pa kako je izvanredno stimulativno i korisno prisustvovala u povijesti pisane književnosti, pa zatim u slikarstvu, muzici i širem kulturnom životu, moramo naglasiti da je njena razgranatost u relativno autonomne stvaralačke oblike bila njena osnovna pretpostavka i za vlastito, relativno autonomno probiranje vlastite socijalne problematike iz društvene stvarnosti. Jer, usmena je narodna književnost (tj. njeni nosioci i stvaraoci): 1 1. pribirala svojim mjerilima gradu za socijalne teme i oblikovala svoj pogled na svijet; 2. izricala svoje odredene spoznaje; 3. odgovarala svojim mjerama historijskim potrebama i odredivala svoj smisao u prostoru i vremenu. Lirska narodna pjesma izražavala je neposredna osječanja i zapažanja te je nastajala u najužoj vezi sa stvarnim društvenim životom. Njemu je bila okrenuta, iz njega je crpila sokove za vlastiti život, u njemu su bili uvjeti njena postanka, razvoja i promjena. Time je nužno morala imati svoju duboku socijalnu potku. Epska narodna pjesma, naglašeno stimulirana kultom predaka, sa sječanjima na minule dogadaje i značajnije pojedince, nosila je u sebi posebni, uži historijski vid socijalne tematike koja je bila vezana uz naglašenija društvena previranja. Prozne vrste i različiti oblici pripovjednog izraza otkrivali su u čudesnom, mitološkom i religioznom svijetu, a potom u životinjskom i neposrednem društvenom svijetu, ona socijalna previranja koja vrlo uvjerljivo i na svoj način govore o čovjekovim preokupacijama. Dramski oblici (teatar sjena, teatar lutaka, teatar maski, dramske i muzičko-scenske igre) otkrivali su socijalnu tematiko koja je mogla da iskaže groteskni vid društvenog života, kao izvanrednu nadopunu lirskom, epskom i proznom tret-manu. Retorički oblici (zdravice, blagoslovi, kletve i zakletve, basne, brojalice, odgovaranja i nadgovaranja, poštapalice, šale, poredenja, razne govorne igre) usmjeravali su se prema igri riječi i jezičnom stvaralaštvu, otkrivajuči i u iracionalno] sferi čovjekova života duboke socijalne korijene i prisustvo složenih društvenih odnosa. Paremiološki oblici (od poslovica do sentenca) iznalazili su one socijalno-društvene situacije iz kojih su se nametale spoznaje dubljeg i šireg društvenog i životnog značenja. Stoga su se uvijek povezivali s društvenim iskustvima iz neposrednog čovjekova trajanja. Enigmološki oblici (od pitanja, pitalica do zagonetaka) ulazili su u svijet tabu-tema i time davali uvid u jednu stranu života koja je bila uvijek velom pokrivena. A upravo su ovi oblici — a to se potvrđivalo i u drugim umjetničkim formama — pokazivali i dokazivali, kako su i u najintimnijoj i najskrivenijoj sferi čovjekova života prisutni socijalni motivi i stimulansi. IV Vrlo složena i bogata tematika — i naglašeno njen socijalni aspekt — prodirala je u usmenu narodnu književnost u vrlo širokom vremenskom razdoblju — do najstarijeg doba do suvremenih zbivanja. Ovisnost u prirodnim silama, nepoznavanje i nerazumijevanje prirodnih fenomena odrazilo se u vjerovanjima u mnogim mitološkim zbivanjima, opjevanim u pjesmama i pripovijetkama. Raznoliki društveni život sela sa svim promjenama dao je mnogo grade koja je obradena i opjevana najviše u lirskim pjesmama, a zatim u kračim pripovijetkama (novelama). Neke značajnije povijesne teme, kao npr. dolazak Juraka i borba s njima, pojava hajdučije, nacionalne oslobodilačke borbe i pobune, našle su posebno mjesto u epskim pjesmama. Mnoga životna iskustva i pogledi na društvo i svijet sažeto su izraženi u narodnim poslovicama. Potreba za natjecanjem u oštroumnosti i duhovitosti živo se odrazila u narodnim zagonet kama. V Odraz socijalnih prilika u usmenoj narodnoj književnosti neposredan je, živ je iznad svega aktuelan i angažiran. I to je višestruko potvrdena spoznaja i istina o usmenoj narodnoj književnosti Za nas je — na ovome mjestu — daleko važnija i poetičko-teorijski presudmj, spoznaja, da se je u usmenoj narodnoj književnosti ostvario vlastiti i relativni autonomni pogled na socijalnu problematiku društva i čovjekova života, a t n c je dana i njena vlastita mjera socijabiliteta. Djenana BUTUROVIĆ, Sarajevo UTICAJI SOCIJALIMIH SREDINA NA RAZNOVRSNOST MUSLIMANSKE ERIKE Posebnosti bosanske muslimanske epike u okvirima južnoslovenske, a naročito u okviru epike sprskohrvatskog jezičkog područja, doprinosi njena izrazita slojevitost. Muslimanska narodna pjesma konzervirala je epsko nasljedje, počevši od antičkog pa do ranog slovenskog doba, a u uvjetima osmanlijske vladavine u jugoslovenskim krajevima razvila je i nove specifičnosti. Narodna epika je postala jedan od najizražanjnijih vidova duhovne kulture bosanskohercegovačkih Muslimana. Može se kazati da je kompleksnost etničkog razvojnog puta bosanskohercegovačkih Muslimana našla punog odraza u narodnoj epici. Različiti društveni slojevi muslimanskog bosanskog društva, „klasno struktuiranog od početaka njegovog oformljenja (spahije, vojni redovi, sveštenstvo, gradsko stanovništvo — zanatlije i trgovci, zavisni seljaci — raja)"1 posjedovali su vlastite varijante narodne kulture, i one su se, na svojevrstan način slivale u jednu zajedničku narodnu kulturu. Uticaji različitih socijalnih sredina na muslimansku epiku odražavaju se u njenoj tipološkoj raznovrsnosti. Pjesme o Malkošiču, kamengradskom subaši, iz 1530. godine, koje pominje putopisac slovenskog porijekla Benedikt Kuripešič,2 ukazuju na udio vojničke muslimanske sredine u stvaranju novog epskog izraza bosanskohercegovačkog područja, što potvrdjuju i kasnije vijesti. Očevidac i učesnik tursko-madjarskih bojeva u prvoj polovini XVI vijeka, madjarski hroničar Sebastijan Tinodi (1505—1560. g.), potvrdjuje tradiciju pjevanja junačkih pjesama u muslimanskoj vojničkoj sredini u XVI vijeku. Po svoj prilici 1551. godine, kada su Bosanci osvojili madjarski grad Lippu (trideset kilometara istočno od-Arada), Tinodi je čuo srpskog pjevača Karamana kako pjeva bosanskom sandžak-begu i bosanskim ratnicima.3 Nešto malo kasnije vijesti o muslimanskim ratnicima iz okoline Šibenika, koji su vojevali s Mlečanima i svoja junaštva opjevavali u pjesmama po povratku u rodni kraj, dokazuju da je ta vojnička sredina vlastitom savremenom ratničkom tematikom doprinosila tradicionalnoj jugoslavenskoj praksi pjevanja narodnih pjesama.4 Sadržina ovih pjesama bila je izuzetno prodorna. Prema pdoacima iz XVII vijeka, učesnici tadašnjih poznatih bojeva takodje opjevavaju ratničke podvige i utiču na širenje ove tradicije. O jednom bihačkom kapetanu u doba njegovih ratovanja formirao se čitav krug junačkih pjesama.5 U XVIII vijeku imamo podatke i o učešču sitne gradjanske muslimanske klase u njegovanju epike. Podatke je ostavio sarajevski hroničar Mula Mustafa Bašeskija. I te pjesme pjevaju o junaštvu i junačkim sukobima, i to najčešče o krajiškim junacima i njihovim četovanjima. Bašeskija je ostavio podatak o prenošenju junačkih pjesama u ovoj sredini. Baba Alija, pekar i telal po profesiji, poznat pjevač junačkih pjesama uz tamburu, hvalio je muslimanske junake, a „dušma- nima" bi, kako kaže Bašeskija, sijekao glave. Epski pjevač Baba Alija primjer je putujućeg pjevača. Bašeskija, naime, pominje Baba Aliju kao pjevača junačkih pjesama u Dubrovniku, i ističe kako je Alija ostavio dubok utisak na Dubrovčane da su ga ovi čak naslikali. Pripadnici sitne gradjanske klase neodvojivi su od onih koji ratuju, jer je nesumnjivo da su u doba sukoba učestvovali i u borbi. O torne takodje svjedoči Bašeskija govoreči o Jašaru Šukriču poznatom epskom pjevaču iz Sarajeva: „U vreme od 18. VII 1795 — 6. VII 1796. umro je: jašar Šukrič koji u svadjam bijaše prvi, borben čovjek. Bio je star i siromašan, ali je u svadjam i borbama bio uvijek prvi. Imao je odlikovanje (nišan)."6 Učesnik u borbi u doba rata, a u miru boraveči u Sarajevu, vjerojatno zanatlija kao i Baba Alija, bio je jedan od onih kreativnih prenosilaca epskih pjesama. Prema komentaru Ijetopisca, sve junake s Krajine i njihove čete nabrojao bi u jednoj pjesmi naizust. Njegovo izvodjenje epskih pjesama svjedočanstvo je vrlo značajne razvojne faze u životu muslimanske tradicije u druge gradjanske sredine od prenosilaca sa sela. Bugarštice i pjevači iz gradjanske muslimanske sredine nesumnjivo su bili presudniji prenosioci muslimanske tradicije u druge gradjanske sredine od prenosilaca ssela. Bugarštice i deseteračke epske pjesme s kraja XVII, iz XVIII i XIX vijeka, zabilježene u Dubrovniku i okolini, sačuvale su dio muslimanske epske tradicije koja je tu egzistirala zahvaljujuči pjevačima kakav je bio Baba Alija. Gradjanska muslimanska sredina njegovala je tradiciju veličanja ličnosti i smatram da je upravo ona imala značajan udio u konačnom formiranju tzv. tipova „vezirskih" pjesama, kao što su ciklus pjesama posvečenih ličnostima dinastije Ćuprilića, ili pjesme koje čuvaju jače sječanje na poznatije vojskovodje, kao npr. na Ali-pašu Čengiča.7 Učešče gradjanske sredine u prenošenju muslimanskih narodnih pjesama rezultira složenijim epskim oblicima. Izraziti primjeri su pjesme koje je Hormannov saradnik Mihovil Špoljarič zabilježio u Jajcu, zatim pjesme Mehmeda Kalabiča iz Sarajeva itd. Ove pjesme su razvijeni epski oblici s obimnom radnjom. Pjesme o krajiškim junacima XVII vijeka najrječitije pokazuju kakvu ulogu u sadržaju, obliku i dužini epske pjesme imaju prenosioci različitih sredina, od seoske do gradske. U seoskoj sredini istočne Bosne, npr., prevladjuju pjesme vezane za stariju epsku tradiciju ovog područja. Ove pjesme svjedoče kako je bila bogata epika ovog područja predturskog perioda, a pokazuju i koliko su stari epski slojevi bili značajna podloga u formiranju muslimanske bosanske tradicije. Istovremeno upučuju na karakter i sadržaj te starije tradicije gorštačkog dinarskog ambijenta, čiji se kontinuitet nije prekidao ni u uslovima islamizacije. Karakteristično je da najizrazitiji primjeri ovih pjesama ne prelaze trista Štihova. Pečat posljednjeg kazivača je na njima manje vidljiv, radnja je koncizno izložena, epski kliše i izraz su tradicionalni.8 Vrlo je vjerojatno da se u mnogim od ovih pjesama iza imena Muje Hrnjice kriju junači starijih bosanskih pjesama. Pjesnički okvir nekih od tih pjesama toliko je antipodan pojmu razvijene muslimanske epske pjesme da se postavlja pitanje da li ovaj tip pripada muslimanskoj epici. Medjutim, s druge Strane, njegovo rasprostiranje na mnogo širi prostor od prostora istočne Bosne potvrdjuje ga kao tip i zanimljivu pojavu u istoriji muslimanske epike. Treba posebno istaći pjesme s hajdučkom tematikom. Obim i oblik ove epike uvjetovan je specifičnom socijalnom sredinom, pri čemu je regionalna komponenta mnogo manje važna.9 Medju tim pjesmama izdvajaju se pjesme u kojima se ne zapaža muslimanski stav, gdje je prisutno koautorstvo hriščanskog kazivača. Pjesme su bez epske idealizacije, a akcije Krajišnika svedene su na pljačku i otimačinu. Bliske ovim pjesmama su pjesme o hajdučiji medju Muslimanima, i smatram da se opravdano može pretpostaviti da su nastale medju muslimanskim hajducima. U ovim pjesmama muslimanska i hrišćanska hajdučija prikazane su kao posljedice realnih dogadjaja koji su se zbivali na granici mletačke Dalmacije i osmanske pokrajine Bosne.1 0 U posebnom svjetlu pojavljuju se pjesme o krajiškim junacima zabilježene pretežno u seoskoj sredini na području Gacka. Nesumnjivo je da su jake bratstveničke veze u muslimansko-hriščanskoj običajnoj tradiciji dale značajan pečat epskim pjesmama koje su ovdje njegovane i uobličavane, barem pred njihovo bilježenje u drugoj polovini XIX vijeka. Konfesionalno-politička podvojenost postoji kao historijska nužnost i odgovara socijalno-ekonomskoj podvojenosti, ali je suština epske transpozicije stvarnih dogadjaja u viziji zajedničkih rješenja, od priznanja junaštva do dogovora i zajedničkog rješenja sukoba. U njima su istaknute i čvrste krvne veze hriščanskog i islamskog svijeta ovog područja, a one su posebno garantovale zajedničku budučnost.11 Bliskost muslimanske i hriščanske epike najsnažnije se očituje u muslimanskim i hriščanskim pjesmama crnogorsko-hercegovačkog tipa. Muslimanske epske pjesme hercegovačko-crnogorskog tipa znatno se odvajaju od ostalih bosanskohercego-vačkih muslimanskih pjesama, ne samo po obliku nego i po sadržaju. Za njih je specifična hercegovačko-crnogorska lokalizacija: kao i njihovi hriščanski pandani, one su sačuvale svoju izvornu zasnovanost na patrijarhalnoj kulturi ovog područja, u kojoj se snažno prožimaju starobalkanski i slovenski elementi. Ti su elementi, uz to, u uvjetima života stočara Črne Gore i Hercegovine u tursko doba, dobili i nov smisao. Plemenski ratovi (poznati kao „sitnija četovanja") prouzrokovani su, u suštini, unutrašnjim suprotnostima patrijarhalno-rodovske plemenske organizacije, pri čemu je islamizacija odredjenih bratstava bila još jedan značajan uzrok za stalne sukobe medju plemenima. Uloga feudalnih krugova u formiranju muslimanske epike često je bila predimenzionirana, medjutim vrlo je vjerojatno da su muslimanski pjevači viših krugova uticah na formiranje epske pjesme s razvijenom i zanimljivom radnjom koja obiluje velikim brojem viteških elemenata. Ima pjesama koje ukazuju na svoj nastanak u višim muslimanskim krugovima. Napomenimo jednu, poznatu pjesmu iz Hermannove zbirke: Gazi Husrev-beg vodi svatove u Stambol.12 Pjesma je cijelim svojim sadržajem vezana za ove krugove, pa je, kao odraz želje koja se mogla pojaviti samo u tim krugovima, istaknuto krvno povezivanje ženidbenim vezama bosanskog visokog sloja sa carigradskim. Najljepše i najuspjelije pjesme Muslimana Bosne i Hercegovine pripadaju pjevačima iz naroda koji su kao istinski umjetnici nadrasli socijalnu sredinu iz koje su ponikli i predstavljaju sve Muslimane Bosne i Hercegovine. Pjesme koje su saopštili ovi kazivači vrhunske su umjetničke vrijednosti (Ibrahim-beg Ljubović,13 Filip Madžarin i Gojeni Halil1 4 i dr ). 1 11 1. Avdo Sučeska, Položaj bosanskih Muslimana u Osmanskoj državi. Pregled, Sarajevo, maj 1974, g. LXIV, str. 483. 2. Benedikt Kuripešić, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530, Svjetlost, Sarajevo 1950, str. 13. 3. Svet. Stefanovič, IMekoji podaci iz madžarske literature za datiranje naše narodne poezije. Priloži proučevanju narodne poezije, 1937, knjiga IV, sv. 1—2, str. 27—35. V. Djenana Buturovič, Epska narodna tradicija Muslimana Bosne i Hercegovine od početka 16. vijeka do pojave zbirke Koste Hormanna (1888). Poseban otisak Glasnika Zemaljskog muzeja, Etnologija, sv. XXVIl/XXVI11, Sarajevo 1972/1973, str. 8—9. 4. Šime Ljubič, Prilog Jagičevoj razpravi ,,o gradji za slovinsku narodnu poeziju", Rad JAZU, knj. XL, u Zagrebu 1877, str. 144. 5. Dj. Buturovič, nav. rad, str. 11 — 12. 6. Bašeskija Mula Mustafa Ševki, Ljetopis (1746—1804). Prevod s turskog, uvod i komentar Mehmed Mujezinovič, (Biblioteka Kulturno nasljedje), Sarajevo 1968, str. 268. i 249. 7. Dj. Buturovič, nav. rad, str. 17. 8. Djenana Buturovič, Študija o Hormannovoj zbirci muslimanskih narodnih pjesama, Svjetlost, Sarajevo 1976, str. 125. 9. Isto, str. 95. 10. Isto, str. 96. 11. Isto, str. 114. 12. Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini. Sabrao Kosta Hormann 1888—1889. Priredila Djenana Buturovič. Svjetlost, Sarajevo 1976, pj. br. I. 13. Isto, pj. br. XII. 14. Isto, pj. br. XXXII. Aiša ALIČIĆ, Sarajevo JUNAČI KRAJINSKIH MUSLIMANSKIH EPSKIH PJESAMA KAO PREDSTAVNICI MUSLIMANSKIH MASA Već je postalo uobičajeno da se, pri podjeli muslimanske narodne epike, pjesme za koje se smatra da su največim brojem nastale u zapadnim krajevima našeg naroda, u pograničnom dijelu prema Mlecima i Austriji, svrstavaju u zaseban ciklus pjesama o krajinskim junacima, koji se može promatrati kao zasebna cjelina. Kako ni jedna podjela nije konačna, to bi se i ovaj ciklus mogao dalje dijeliti na podcikluse. Akcije krajiških junaka nikada nisu veliki i značajni vojni pohodi, niti se poduzimaju u ime sultana, to su večinom sitne, pogranične razmirice, sračunate na otmicu ili preotimanje več otete djevojke, te šičar kao glavni ili usputni cilj pohoda što se več podrazumijeva, što nije karakteristika samo ovoga ciklusa več uopšte naše narodne epike. Gotovo jedini predstavnik više vlasti u ovim pjesmama je Mustajbeg Lički, ali i on sa neznatnem ulogom. Pjesma se obično zadovoljava samo da ga pomene. U djelu „Kapetanije u Bosni i Hercegovini (Naučno društvo Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1954), Hamdija Kreševljakovič navodi kao jednog od udbinskih kapetana Mustafa-agu, čije kapetahovanje pada oko 1648. g., poisto-vječujuči ga i „s pjesmom proslavljenim Mustajbegom Ličkim". Zvao se Huraka-lovič i docnije je bio ličkim sandžakbegom. Kako krajinski junači u svim akcijama djeluju zajedno, s tom razlikom što se nosilac glavne uloge smjenjuje iz pjesme u pjesmu, to bi vrijeme, prema navodima Kreševljakoviča, u kojem je živio Tale bila sredina 17. v., „vrijeme poznatih i dokumentovano zajamčenih krajiških nabodica Muje i Hrnjice, njegove brače i Ličkog Mustajbega". Pjesma Talu pominje kao dajidžu brače Hranjica i dok Muju naziva agom i buljukbašom (u pjesmi „Halil Hrnjičič izbavlja Omer-bega i djecu mu" — čak i begom), Tale če uvijek ostati Budalina, bez titule. On, kao ni ostali Krajišnici sa kojima djeluje, ne pripadaju plemstvu, i najvjerovatnije su bili posadnici tvrdjava i pripadali jednom od vojničkih redova, po svemu sudeči farisima „turskom vojnom redu koji je predstavljao glavni rod plačeničke konjiče u tvrdjavama. Upotrebljavani su i kao tatari (kuriri), a išli su i u rat. Plata im je iznosila 10 do 20 akči dnevno i bili su najbolje plačeni vojnici po gradovima. U Srbiji se spominju u početku 16. v., dijelili su se na džemate, kojima su zapovijedali age. U važnijim graničnim gradovima bilo je i po 10 džemata farisa. Svaki faris imao je svoga konja koga je sam izdržavao. („Hazim Šabanovič „Turski izvori za istoriju Brg" knj 1. sv 1, Istorijski arhiv Beograda, Beograd 1964). Naše narodne pjesme u večini slučajeva imaju za podlogu neki istorijski dogadjaj, a za glavnu ličnost istoriji poznat lik, koji u epskoj pjesmi stiče slavu i ugled koji nije imao u stvarnosti. Možda je uzimanje za glavnog nosioca radnje neznatne istorijske ili čak neistorijske ličnosti, narod, preko svojih pjevača, želio stvoriti „svoje" junake, a preinačiti stvarni lik neke manje poznate ličnosti uvijek je lakše i bezopasnije nego ličnosti visokog porijekla i položaja, jer i onda kad stvara epske junake, pa i onda kad im pripisuje nadljudske osobine, narodni pjevač nastoji da se ne ogriješi o one najbitnije zakone istine. Neki od najpopularnijih junaka naše narodne epike postaju interesantni upravo stoga što nam o njihovu porijeklu i djelovanju istorija nije ostavila nikakve ili neznantne podatke, a pjesma ih je proslavila. Takav je Tale Ličanin, junak bez kojeg bi naša narodna epika ostala siromašnija za jedan bogat i jedinstven lik, a naročito krajinski ciklus i narodne pjesme Muslimana. Medjutim, nedostatak istorijskih podataka nadoknadjen je bogatom poetskem karakterizacijom, tako da Tale svojim djelima stiče potpuniji epski lik i poseban lični ugled, postajuči simbolom cijelog jednog društvenog sloja. Kad se nečiji odžak, poput odžaka od Orašja Tale, sastoji od: „četer pruta šašom pokrivena", i ako i ne želi nikakav bolji onda se ne može ni očekivati da on izgleda drukčije nego što izgleda: „Da kakav je, Bog ga nagrdio! Žuto kljuse, ljudurina gruba, A na njemu loše odijelo. Kroz čizme mu ispanule pete, Kroz čakšire ispala koljena, Kroz dolamu lopatice vire, A kroz kapu perčin ispanuo. Na kulašu, uzde ni julara, Djavo odno, sedla ni Samara" Ali, i za svoj izgled. Tale ima pravo objašnjenje, onakvo kakvo doliči i njemu i Krajini. „Ako bude danku na udarcu koga svučem, da se preobučem. Ko me svuče da se ne obuče." Sa njegovim izgledom uskladjeno je i njegovo ponašanje i djelovanje. On nikad ne dolazi najavljen, več naprosto kao da „niče" i to u trenucima kad mu se najmanje nadaju, ali i presudnim za krajnji ishod sukoba, kad je jedino on sposoban da naoko na lak i jednostavan način riješi najteže probleme, ostajuči uvijek „svoj", vječno nemiran, u stalnom lutanju, prisutan tamo gdje se ne očekuje. Svojim prisustvom on svaki put unosi svježinu i odredjenu sigurnost u povoljan svršetak sukoba. On sve poduhvate najčešče izvršava sam, na samo njemu svojstven način, i mada je sa ostalim, on je uvijek nezavisan i samostalan. Njegov odnos prema Ličkom Mustajbegu je odnos uzajamnog poštovanja, pa iako uvažava Ličkog, on če ipak željeti da provjeri „imal Tale s kim vojevati". Njegovo mjesto ,,u budžaku", kao da mu obezbjedjuje da ne bira ni riječi ni sagovornika samo ako je siguran da je u pravu. Jedino on kad svi ostali u strahu šute, smije se obratiti Halilu, ne poštujuči ni molbu da mu „dade s mirom umrijeti, ni njegove rane, objelodanjujuči i tada svoju odlučnost, snagu i prkos koji ide dotle da bi on „gonio pješe na nogama". „Rane i jesu za muškijeh glava" i zato su one za nj nevažne, nešto svakodnevno. Njemu je jedino važno što prije i što povoljnije okončati sukob. Zaokupljen problemima Krajine i Krajišnika, on svojih ličnih i nema. Ne osječa se samo on vezanim za Krajinu, nego su i ostali vezani za nj, pa če nerijetko i Mustajbeg odgovoriti „dok upitam Tala" i obično u tim prilikama Tale više nije Budalina, več Ibrahim, ozbiljniji i uvaženiji, neko ko je obavezan da svaki sukob riješi što brže, ali po pravdi „bez hile". Nikakav boj bez Tale ne može proči i ne obaziruči se na njegove, ponekad lažno-skromne, riječi „Crn vam obraz naši Krajišnici, Vi boljega nemate junaka. Od meneka, budalastog Tala . . ." on če mnogo puta dokazati da je zaista „junak od mejdana" i ni sam neče prežati da sebe nazove junakom, želeči, kao i svi junači naše narodne epike, da mu se ime sačuva u pjesmi. Tale je, iako u pozadini, glavna ličnost svih akcija Krajišnika, pa i onih u koje najčešče polaze — zbog djevojaka, svejedno što njega ne interesuju djevojke, iako če, da bi potvrdio u svakoj prilici svoje junaštvo, i sam vršiti otmicu, ali če na kraju djevojku, pokloniti svome prijatelju, jer on „nikakvoj mušterija nije". Nekad on zna reagovati i drukčije, ali ni tada ne misleči ozbiljno, kad mu nije ni do Mujina selama, jer mu je po ko zna koji put pripala najnezahvalnija i najteža uloga — čuvara djevojačkog ruha, dok se nedaleko od njega vodi boj, u kojem sam ne može učestvovati, več mora činiti ono „najzadnje", što jednom junaku naročite teško pada. Tada če na Mujino pitanje: „E da našeg Husa bajraktara", skoro cinično, ali u biti dobronamjerno, odgovoriti onako kako samo on zna, skrivajuči se ponovo iza nasilne strogosti i ozbiljnosti: „Da Bog dati nikad nedošao. Ne bi I' moja bila udovica." Tale kao da se boji i bježi od žene, smatrajoči da niti njemu dostoji da se interesuje za Ženu, a nije ni dostojan nje, te če u prilikama kad snage posustane, a treba ili dobiti ili izgubiti djevojku, podviknuti da bi djevojka „i za mene bila, a kamol' ne bi za tebe Nalile", podcjenjujuči sebe a podstičuči na junaštvo malaksalog Nalila. Neče Tale svaki put trgnutj „krivu palošinu', več če se, ako mu to bolje odgovara presvuči u kaludjera, vezujuči tako junaštvo sa domišljatošču, da bi opet na kraju pribjegao jednom od svojih simpatičnih postupaka, koji razoružavaju: „Tale pao u Medved potoke. Pa ispija vino na nožiču. Pa se dere Budalina Tale: „Moj sestriču, buljuk—baša Mujo, K meni Mujo, pogiboh ti ludo!" Njemu trči buljuk—baša Mujo, Pa ga viče buljuk—baša Mujo: „Moj daidža od Orašca Tale, Jesi li se plaho izranio, Jesu P tebi rane dodijale? " ,,N' jesam Mujo, vjeru ti zadajem Več me digni na moga kulaša, Jer ne mogu Mujo uzjahati. Pasje vino plaho dalmatinsko Pa je meni dodijalo Mujo." „Bog te ubio moj daidža Tale Vazda ti je nesreča u glavi. Ja mnidijah da si pao rana." Ponekad, Tale je srdit i njegove srditosti se pribojavaju i nastoje ga udovoljiti, kao u prilici kad ne dobije onaj dio plijena koji mu po njegovom shvatanju pripada, jer i Tale je „lakom na cekine". On se bez plijena ne vrača, ali nikada neče „udariti" na sirotinju, osječajuči se donekle njenim zaštitnikom, kao što neče mimoiči kulu bana od Zadarja. On može prečutati i podsmijeh i zapostavljanje, ali nikako neče moči preči preko udarca rukom" jer se žene pleskom udaraju" a on je junak i ni u jednom trenutku ne može dozvoliti da njegov protivnik to zaboravi i postupa sa njim drukčije sem ako muškarcem i junakom. On je jednako cijenjen i na strani, gde ga ubrajaju u „tri bijesna turčina" i medju Krajišnicima. Njegov mir i neovisnost se poštuju, a ograde koje stvara da bi sačuvao samosvojnost, nerušive su. Pjesma pamti Talu kao šaljivčinu, dobronarhjernog, ponekad ljutitog junaka, nekoga ko svojim iskustvom treba da da traženi savjet i obezbijedi pobjedu. Po nekim svojim osobinama Tale „mnogo podsječa na Marka" (Salko Nazečič „Mala istorija jugoslovanske književnosti, priručnik za malu maturu, Beograd 1938. godine): Marko če oteto vračati sirotinju, Tale neče dozvoliti da se „lomi fakir i fukara", Marko če cijeloga života pratiti bojazan i neuspjeh kod žena, Talu one neče interesovati i klonit če je se, Marko če i sultana dotjerivati „do duvara", Tale neče priznavati ničuju vlast ni položaj. Svoje poduhvate Tale shvata kao nešto normalno i prirodno, ne pridajuči im naročit značaj, niti želeči njima obezbijediti bilo šta više od onoga što ima. A ima slobodu i neovisnost. Kao čovjek koji nema ništa ni dobiti ni izgubiti, sem glavu. Tale je uvijek spreman na akciju, na tihu i nenametljivu potvrdu sebe — junaka, ali i nemiran kao što je bila nemirna i Krajina. Vojislav NIKČEVIČ, Cetinje STVARNOST I UMJETNIČKA SPOZNAJA U CRNOGORSKOJ EPSKOJ NA-RODNOJ POEZIJI Sa sigurnošču se može tvrditi da stvarnost i njezino umjetničko oblikovanje u našoj epskoj narodnoj poeziji spadaju medju probleme o kojima je u nauči i narodnoj književnosti najviše pisano. Drugim riječima, nema gotovo nijednog proučavaoca crnogorskoga usmenog narodnog pjesništva koji se nije osvrnuo i na problem njegova odnosa s istorijom. Po našem mišljenju, osnovni podsticaj za često proučavanje toga odnosa je dao Vuk Stefanovič Karadžič tvrdnjom po kojoj u črnogorskim epskim narodnim pjesmama novijeg vremena ima „više istorije nego poezije". Tu su njegovu postavku docnije provjeravali, da navedemo samo autore iz nama bližeg vremena, Vukoman Džakovič,1 Vido Latkovič,2 Radovan Zogovič,3 Novak Kilibarda4 i Radosav Medenica.5 Kad se rezimiraju rezultati istraživanja navedenih proučavalaca, dolazi se do zaključka da su oni naše klasično usmeno narodno pjesništvo, tj. ono u kojemu se pjeva o dogadjajima i ličnostima do XVIII vijeka, ocjenjivali veoma visoko, da se njegova najbolja ostvarenja, i to u znatnom broju primjera, mogu svrstati, i svrstavaju se, u antologijske zbornike epske narodne poezije jugoslavenskih naroda stoga što je spoznaja stvarnosti, često i bez čvrščeg oslonca na konkretne i autentične istorijske činjenice, što če reči na bazi udaljavanja od istorije, u njemu poprimila dubinu, punoču i širinu umjetničke transpozicije. Medjutim, kad je u pitanju črnogorska epska narodna poezija o zbivanjima i ličnostima XVIII i prve polovine XIX stolječa, situacija je sasvim drukčija. Naime, njezine tvorevine, u pretežnom broju slučajeva, posjeduju hroničarsko-reporterski karakter; u svako-dnevnu surovu stvarnost največim dijelom zahvataju realistički, vjerno, objektivno; svoju istoričnost mahom grade na mnoštvu konkretnih pojedinosti, ponekad čak i najsitnijih, ukratko — večina pomenutih autora je saglasna u torne da one samo jednim dijelom dosežu antologijske domete. U nauči o crnogorskoj narodnoj književnosti postoje i dokazi kojima se potanko obrazlaže naznačeni karakter našega novijeg usmenog narodnog pjes-ništva. Zato se na njima ovdje nečemo detaljnije ni zadržavati. Ostaje samo da se osvrnemo na odredjene postavke koje se, po našem mišljenju, ne mogu uzeti kao razlozi za objašnjenje njegove poetike. Riječ je o tvrdnjama pojedinih autora po kojima se črnogorske epske narodne pjesme novijeg vremena nijesu mogle širiti van granica slobodnog dijela Črne Gore, odnosno prihvatati od crnogorskog stanovništva u njezinim oblastima koje su do Berlinskog kongresa i balkanskih ratova bile u sastavu Turske Carevine navodno zbog toga što ga je u torne, psihološki i politički, sprečavalo prisustvo tudjinskih osvajača, što je ono u stvari bilo neslobodno u tolikoj mjeri da od Juraka nije moglo i smjelo biti posrednikom preko kojega če se ono dalje širiti, kao god i zbog odredjenih medjuplemenskih i drugih antagonizama. Ove postavke ne možemo prihvatiti iz više razloga. Prije svega, potrebno je reči da je za razvitak usmenoga narodnog stvaralaštva, pa samim tim i epske narodne poezije, potrebno da postoje opšti i posebni uslovi. Radosav Medenica tvrdi da crnogorsko-hercegovačka oblast, tj. tzv. stara Črna Gora, odnosno Katunska, Riječka, Crmnička i Lješanska nabija, zatim Črnogorsko primorje i Brda, črnogorski djelovi tzv. stare Hercegovine (sjeverozapadna Črna Gora) i uzani pojas današnje istočne Hercegovine, „otprilike do linje Gacko — Nevesinje — Trebinje, koji je sa starom Crnom Gorom i Brdima nerazdvojno delio istorijsku sudbinu i bio večito fluidno žarište nemira, bura, odmetanja, hajdučkih upada i prepada na važnom turskom putu od Mostara za Nikšič i dalje za Podgoricu (današnji Titograd) i Skadar", svojom ekstenzivno stočarsko-zemljoradničkom privredom, prevashodno stočarskom, i gotovo isključivo seoskim stanovništvom, predstavlja najtipičniju i najkarakterističniju, upravo klasičnu zonu tzv. dinarskog patrijarhaliteta,6 da je u njoj ponajviše nastajalo usmeno narodno stvaralaštvo. Za razliku od opštih uslova, o kojima govori Medenica, prema Vidu Latkoviču, posebni uslovi se ogledaju u potrebi postojanja još i duže borbe „jednog naroda protivu neprijatelja, koja pruža materijal za epsku obradu i odredjuje idejnu usmerenost epike''.7 Imajuči ovo u vidu, i pored toga što se črnogorski živalj još od početka XVI vijeka pa sve do Berlinskog kongresa i balkanskih ratova iz Hercegovačkoga i dijelom Skadarskog sandžakata nalazio u sastavu Turske Carevine, uprkos torne što je često bio izložen turskim pljačkama i nasiljima, polomima i pustošenju, on je neprestano bio pobunjen, u ratu s Turcima. Uz to je, naročito tokom XVIII i XIX stolječa, bio upučen na Cetinje kao na centar slobodnog dijela Črne Gore, odakle su mu dolazili ne samo podsticaji i instrukcije za ratovanje, nego i nade koje su ga krijepile za borbu i konačno oslobodjenje. Kad je več to tako, buduči da se izmedju slobodnog dijela Črne Gore i njezinih oblasti koje su do Berlinskog kongresa i balkanskih ratova ulazile u sastav Turske Carevine bilo tokom vremena, zapravo istorijski razvilo jedinstvo u otporu protiv Juraka kao zajedničkog neprijatelja svih hriščana, s obzirom da je faktor neprestane odbranbene i oslobodilačke borbe bio glavna koheziona sila koja je, zajedno sa još nekim faktorima, postepeno sjedinila, bolje reci integrisala u črnogorsko narodnu zajednicu prvo živalj iz slobodnog dijela Črne Gore pa tek onda iz naznačenih oblasti, što če reči da so postojali i opšti i posebni uslovi, ne vidimo razloge zbog kojih se črnogorska epska narodna poezija novijeg vremena nije mogla širiti i prihvatati i u tim oblastima. Ovo tim prije kad se zna da su plemena u njima živjela ,,uglavnom autonomno", da se nikada ,,nisu osečala kao dio turske države, niti potpuno priznavala tursku vlast, niti prihvatala ulogu rajetina",8 odnosno da Turcima nijesu plačala danak osim u slučajevima ako bi uspjeli da im ga šilom otmu.9 Za prihvatanje i širjenje našega novijeg usmenog narodnog pjesništva u pomenutim oblastima postojali su i psihološki i politički uslovi uprkos odrednjenim medjubratstveničkim i medjuplemenskim antago-nizmima koji su se, kao dosta redovna propratna društvena pojava, i to najčešče zbog stiješnjenih životnih uslova i krvne osvete, javljali ne samo na relaciji slobodni dio Črne Gore i njezine oblasti iz sastava Turske Carevine, nego i medju Crno-gorcima unutar jednoga i drugog dijela. Neopobitna je činjenica da je ukupna črnogorska epska narodna poezija novijeg vremena, tj. ne samo ona što je nastajala u slobodnom dijelu Črne Gore, več i ona koju su stvarali narodni pjesnici — pjevači u njezinim oblastima pod turskom upravom, analogno poetici vjernoga, istinitog reprodukovanja maločas naznačene društveno-političke stvarnosti, glorifikovala „nepomirljivi stav prema Turcima", upravo da ona govori „o stalnim i živim žarištima otpora na koje Porta prosipa silne vojske i harči sredstva".10 Drugim riječima, sa sigurnošču se može tvrditi da je obradjivala ne samo „lokalne črnogorske teme" zbog kojih ona navodno nije mogla da se širi izvan granica slobodnog dijela Črne Gore i djelova Brda pod turskom upravom, nego i šire teme. Dobro je poznato da se u njoj tokom XVIII i početkom XIX vijeka, u nastojanju da zahvati „život sasvim neposredno, naročito borbu kao najizrazitiji oblik života",11 ne obradjuju samo podvizi pojedinaca i četa lokalnih razmjera, nego i odbranbene i oslobodilačke akcije širokih obuhvata koje, kao svojevrsne administrativno-upravne organizacione jedinice, zajednički izvode dva ili više plemena več udruženih, u velikoj mjeri, može se čak reči, u največem mogučem stepenu na ondašnjem nivou društvenega i ekonomskog razvoja, odbranbenom i oslobodilačkom borbom, kao god i nekim drugim vezivnim nitima, integrisanih u crnogorsku narodnu, odnosno državnu zajednicu koja do svojega konačnog formiranja odstupa od klasičnih oblika državnog ustrojstva stoga što je nastala u posebnim uslovima. O podvizima udruženih Crnogoraca u našem novijem epskom narodnom pjesništvu je na široj osnovi i znalački več pisao profesor V. Džakovič.12 Zato čemo u prilog njegovih tvrdnja i svega što smo rekli ovdje ukazati na odredjene primjere takvih podviga kao na dokaz da je zajednička sudbina i borba protiv Juraka kao zajedničkog neprijatelja svih Crnogoraca i drugih hrišćana neminovno morala privlačiti pažnju narodnog pjesnika, odnosno pjevača — guslara i sa teritorija sjeverozapadne i središnje Črne Gore, pobliže — da su epske narodne pjesme o tim podvizima mogle nesmetano cirkulisati iz slobodnog dijela Črne Gore i u črnogorskim oblastima pod turskom upravom. Još je svojevremeno dr Vido Latkovič uočio da tri istorijske pjesme Petra I Petroviča iz Njegoševa Ogledala srpskog, Srpski Badnji veče (oko 1702. god.), Miloradović, poslanik Petra Velikoga (1711. god., mjeseca marta) i Carev Laz (1712), obradjuju dogadjaje od opštega, istorijskog značaja, prva istragu islami-ziranih Crnogoraca u slobodnom dijelu Črne Gore, a poslednje dvije „prve" sve-ukupnih črnogorskih plemena zajedničke pdouhvate. ,,Do takvih zajedničkih, odbranbenih i oslobodilačkih borbi dolazilo je u toku XVIII i XIX vijeka. Pjesme o njima ponijete su oslobodilačkom mišlju, koja je bila sve izgradjenija i snažnija, slika borbe i života u njima je idejno uzdignuta na jedan viši plan" — zaključuje prof. Latkovič.1 3 U kolikoj je mjeri bilo razvijeno izvodjenje zajedničkih odbranbenih i oslobodilačkih akcija Crnogoraca iz slobodnog dijela Črne Gore i onih s njezinih teritorija pod turskom upravom, u kom opsegu su postojale veze izmedju, na primjer, Grahova, odnosno Drobnjaka i Cetinja kao centra slobodnog dijela Črne Gore odakle se upravljalo i koordiniralo akcijama, ilustrativno može da pokaže pjesma Prvi udarac turski na Grahovo (1836)1 4 i Smrt Smail —age Čengiča (1840). U prvoj pjesmi Grahovljani, po riječima njihovog vojvode Jakova Bačoviča, ne boje se paše od Mostara niti, pak, njegovih sedam muselima ,,ood Sndžaka i Hercegovine" dok je njima „vladika na Cetinju, nasred Gore Črne". Oni se ne plaše Juraka jer se uzdaju da če protiv njih na Cetinju podiči „glavna gospodara i ostalu lomnu goru Crnu". I zaista, u pomoč im je stigao brat vladike Petra II Petroviča Njegoša s „pet stotin' momaka". Medjutim, nijesu se mogli oduprijeti sili turskoj koja je pobarala Grahovo, a vojvodu Bačoviča odvela u ropstvo. Za njega pjesnik veli da je, nakon što je izašao iz mostarske tamnice, i dalje s Turcima ratovao ,,i vladici ruku poljubio".1 5 U pjesmi Smrt Smail — age Čengiča16 veze s Cetinjem su još direktnije. U njoj Djoko Malovič šalje pismo Smail — agi Čengiču kojim ga obavještava da su mu se odmetnuli Drobnjaci — od Tušine Novica Cerovič, od Malinska Mirko Damjanovič, od Petnjice Šujo Karadžič — drobnjački prvaci koji su išli kod vladike Petra II na Cetinje i njega, Smail — agu, opanjkali. Za njih kaže da su se vladici obratih ovim riječima: „ 'O vladiko, dragi gospodare, več zuluma trpljet' ne možemo od Turčina Čengič Smail — age: poćera nam ovce i jaganjce, i volove naše hranitelje, i malene krave i teoce, i odvede konje pod sedlima, O vladiko, mili gospodare, daj ti nama vojske nekoliko, kad nam aga Smail — aga dodje, u Drobnjake da kupi harače, da mi agi glavu izgubimo, donesemo tebe na Cetinje'. A veli im cetinjski vladika: 'več čujete tri drobnjačka bana, more li se dobar junak nači u vašem zendjilu Drobnjaku koj' bi agi glavu izgubio i donio mene na Cetinje' Pošto su pogubili Smail — agu. Novica Cerovič i Šujo Karadžič odnose njegovu glavu i konja njegova odvode vladici Petru II na Cetinje. Za učinjeni podvig on ih je nagradio sljedečim darom: „tu Novici dade kapetanstvo; Kara — Suju potvrdi vojvodstvo, da j' vojvoda u Drobnjaku svome, ka što su mu i stari bivali; Mirku dade dvije puške male".1 7 Iz prvoga i drugog primjera pjesama biva očevidno da su odnosi izmedju slobodnog dijela Črne Gore i njezinih oblasti pod turskom upravom bili razvijeni dotle da plemenski glavari iz tih oblasti vladiku na Cetinju osječaju i nazivaju svojim gospodarem, da on u naznačenim pjesmama, po vlastitom nahodjenju, može dodjeljivati i potvrdjivati plemenska glavarstva, ukratko — i vladika Petar II i plemenski glavari se u odnosima jedni prema drugima iskazuju i ponašaju tako kao da slobodni dio Črne Gore i pomenute oblasti i de facto i de iure predstavljajo jednu narodnu, odnosno državnu zajednicu. Da su Črnogorci iz slobodnog dijela Črne Gore svojom odbranbenom i oslobodilačkom borbom, koju su vjekovima vodili protiv Juraka i drugih neprijatelja, Crnogorcima iz sastava Turske Carevine i drugim hriščanima bili podsticaji za borbu i nada za konačno oslobodjenje, oslonac i zaštitnik od kojega se očekuje spas u najtežim trenucima, da su im imponovali i predstavljali ideal, može da pokaže pjesma Boj u Dugi (1962).18 U njoj ne samo pobunjeni Črnogorci iz Pive i Rudina, Sanjana i Drobnjaka i još mnogih „sela i poselja", predvodjeni Jovanom Baćovićem i Novicom Cerovićem, nego i pobunjeni Hercegovci iz Tre-binja i oko Trebinja, na čelu s Lukom Vukalovičem, nemaju kome drugome da se obrate za pomoč do jedino Crnogorcima, jer se nigdje izvan Črne Gore ne vodi borba protiv Turaka, konkretno, u njoj: „ . . . nema dana ni sabata da se prolom ne čuje pušaka, ne proliva krvca od Juraka, i ne čuje lelek ranjenika". Naime, čobani iz Srbije izgladnjele vrane i gavrane, željne mesa od junaka, upučuju na Crnu Goru, da tamo utole glad, riječima: „Što vas ima vrana i gavrana da u jedan bogaz popadate, našli biste i na pretek mesa, napili se krvi od junaka". Pobliže, pobunjenici „znadu ko če sili udariti", ko se, i pored odredjenih obzira političkog karaktera, tuče s Turcima, pa se za spas obračaju knjazu Nikoli i velikom vojvodi Mirku Petroviču: „O Nikola, črnogorski kralje, i ti, Mirko, vojvodam vojvoda, na noge se, ako boga znate! Pa skupite svoje sokolove, ne pustite sirotinju raju, evo na nju sve careve vojske! Ako raju sloma i podave, to ni po vas dobro biti neče. Ako vam je Danil nestanuo, ostava vam na samrtnom času tešku kletvu, teška amaneta, da s Turcima mira ne činite, da čuvate vjeru i slobodu, da branite sirotinju raju od zle muke od turačke ruke". Plan za boj s Turcima u Dugi je razradio knjaz Nikola na Cetinju i poslao ga vojvodi Baćoviću. Pobunjenici su porazili tursku vojsku zajedno s Crmničanima koji su im, pod vodstvom vojvode Mirka Petroviča, pritekli u pomoč. Pjesma Boj u Dugi sadrži i Štihove koji mogu da pokažu kakvog su intenziteta bile borbe s Turcima što su ih vodili Črnogorci pod njihovom upravom. Za dokaz navodimo riječi Novice Ceroviča upučene vojvodi Bačoviču: ,,evo ima deset godin' dana da se koljem s Turcima bez prestanka, a lani mi mnoštvo poginulo kad udrismo tvrdu Kolašinu, porobismo, ognjem popalismo; pa tu skoro pogibosmo ljuto pod pustijem nikšičkijem gradom, kad ga, znaš li, na juriš uzesmo, porobismo, te ga opalismo". I odgovor vojvode Bačoviča može da pokaže da su i u tzv. staroj „istočnoj Hercegovini" (tj. sjeverozapadnoj Crnoj Gori) borbe s Turcima bile redovna pojava: „i ja sam ti grdan izginuo. Đe imadoh momka biranoga, i boljega vojsci prvijenca, izgibe mi jurišeč' na Turke".19 S obzirom da Črnogorci s teritorija pod turskom upravom tokom XVIII i XIX vijeka održavaju stalne i vrlo tijesne veze s Cetinjem i uopšte s Crnogorcima iz slobodnog dijela Črne Gore, da s njima učestvuju u borbama, od njih dobijaju instrukcije i pomoč, da i sami u okviru bratstava, plemena ili združenih plemena vode vrlo česte i krvave borbe s Turcima, nemoguče je pretpostaviti da su bili u psihičkoj i političkoj podredjenosti dotle da o svemu rečenom iz slobodnog dijela Črne Gore nijesu smjeli i mogli da prihvataju i šire ili, pak, da sami stvaraju epske narodne pjesme. Ovo utoliko prije kad se zna da nema važnijeg boja iz XIX stolječa a da ga narodni pjesnik — pjevač nije opjevao.20 U nemogučnosti da u svim štampanim zbirkama i zbornicima epksih narodnih pjesama, kao i u neobjavljenoj književnoj zaostavštini zapisivača tvorevina usmene narodne književnosti provjerimo mjesta nastajanja, odnosno bilježenja i pravce širenja črnogorske epske narodne poezije novijeg vremena, ostaje ovdje da u vezi s tim saopštimo još samo neke činjenice. Od svih črnogorskih područja teritorije koje su tek Berlinskim kongresom i balkanskim ratovima pripojene slobodnom dijelu Črne Gore, u pogledu bilježenja usmenih narodnih tvorevina, nalaze se u najnepovoljnijem položaju. Dobro je poznato da se znatan broj epskih narodnih pjesama nastalih u Crnogorskom primorju sačuvao zahvaljujući postojanju tzv. Peraštanskih rukopisa, Balovićevu, vjerovatno s kraja XVII, i Mazarovićevu iz XVIII stoljeća, kao god i docnijim skupljačkim naporima Vuka Popoviča i Vuka Vrčeviča. Na području slobodnog dijela Črne Gore iz vremena o kojemu je riječ prvi je epske narodne pjesme počeo da skuplja Simo Milutinovič Sarajlija. Poslije obilaska Cuca, Čeva, Crmnice, Ostroga, Morače i drugih mjesta on je izdao u zbirci Pjevanija cemogorska i hercegovačka (Budim 1833. i Lajpcig 1837). S istog područja potiču i pjesme objavljene u Njegoševu Ogledalu srpskom (Beograd 1846). U Primječaniju toga djela on je sam napisao: „Od crnogorskijeh pjesanah što sad na svijet izlaze, ovo nije ni deseti dio".21 Džakovič kaže da je ova Njegoševa napomena naročito tačna ,,u odnosu na plemena koja su bila dalje od Cetinja (Banjani, Piva, Drobnjaci, Bovčani, Vasojeviči)"22. Dakle, to je, po svoj prilici, jedan od glavnih razloga što mi danas imamo manje podataka o mjestima nastajanja i pravcima širenja, odnosno mjestima bilježenja epske narodne poezije nastale u XVIII i prvoj polovini XIX vijeka u sjeverozapadnoj Crnoj Gori nego u drugim njezinim djelovima. U stvari, njihovog bilježenja teško da je tamo i moglo biti, jer su pismeni ljudi na tom području sve do sredine XIX stolječa bili prava rjetkost. Uz to, kad se zna da su pjesme iz Ogledala srpskog skupljene od pjevača koji su dolazili na Cetinje iz raznih krajeva Črne Gore,23 kao i to da je sjeverozapadna Črna Gora, zbog toga što se nalazila u sastavu Turske Carevine, a i zbog nepristupačnosti terena, u daleko manjoj mjeri od ostalih njezinih djelova bila otvorena za posjete, skupljanja i bilježenja, dolazi se do zaključka da i to predstavlja jedan od razloga što mi danas imamo šture podatke o životu usmenog narodnog pjesništva sa tog područja. No, bez obzira na to, kad se več zna da su epske narodne pjesme koje su nastajale u črnogorskim oblastima pod turskom upravom cirkulisale u pravcu slobodnog dijela Črne Gore, nema razloga da ne vjerujemo da su se i one što su u tom dijelu nastajale kretale u suprotnom srnjem.24 Da zaključimo: na cjelokupnoj crnogorskoj teritoriji tokom XVIII i prve polovine XIX vijeka, i pored toga što je u administrativnem pogledu bila podijeljena na oblasti koje su pripadale različitim društveno-političkim formacijama, bolje reči formalno-pravnim zajednicama, slobodnom dijelu Črne Gore, Mletačkoj Republici, kratko vrijeme Francuskoj, odnosno Austriji i Turskoj Carevini, postojali su vrlo povoljni i opšti i posebni uslovi za nastanak i procvat usmenog narodnog stvaralaštva, posebno epske narodne poezije. Usmeno narodno pjesništvo koje se stvaralo u našim oblastima pod turskom upravom, kao i ono iz sastava drugih stranih zemalja, nije manje črnogorsko od onoga što potice iz slobodnog dijela Črne Gore zbog toga što je stanovništvo iz tih oblasti, shodno objektivnim mogučnostima, s življem iz svih ostalih krajeva Črne Gore istorijski izgradilo crnogorsku narodnu i nacionalnu zajednicu, upravo stoga što najbitniji konstituitivni elementi toga pjesništva, njegova najvažnija supstancija i struktura predstavlja vjerni, integralni izraz sveukupnog biča te zajednice. Zato je svaka podjela koja ne uvažava ovo što smo rekli, tj. koja naznačenu cjelokupnu teritoriju, prikazane uslove i naše ukupno narodno pjesništvo, na bazi administrativnih podjela nametnutih od Strane tudjinskih osvajača, dijeli na teritorije, uslove i tvorevine koje su črnogorske i na one koje navodno to nijesu, več tako kao da su mletačke, francuske, austrijske ili turske, čime se i de facto i de iure priznaje i prihvata okupacija potekla od tih osvjača, upravo ono s čime črnogorski narod iz oblasti pod njihovom upravom nije htio i mogao da se pomiri, neodrživa zbog toga što ne počiva na dijalektičkom poimanju i tumačenju pojava iz svijeta i života. Postavlja se pitanje: ako u oblastima koje su tek Berlinskim kongresom i balkanskim ratovima i de iure pripojene slobodnom dijelu Črne Gore nije bilo uslova da se prihvataju i šire epske narodne pjesme koje su dolazile iz tog dijela, kako je u tim oblastima moglo nastajati usmeno narodno pjesništvo čije najreprezentativnije tvorevine priredjivači redovno unose u antologijske zbornike črnogorske peske narodne poezije? ! Valjan odgovor na ovo pitanje zaista nam daje za pravo da i njih tretiramo kao teritorije koje su s ostalim črnogorskim krajevima ravnopravno učestvovale u stvaranju i razvitku črnogorske narodne epike. I još dalje, ako bismo prihvatili da u djelovima Črne Gore od tudjina okupiranim književno nasljedje koje je stvarao naš narod nije črnogorsko zbog toga što je ono nastajalo u okviru stranih državnih zajednica, Mletačke Republike, Francuske, Austrije i Turske Carevine, onda ni literarna baština drugih naših naroda, koji su i po više vjekova živjeli u sastavu tih i drugih okupatorskih, nasilnički stvorenih državnih tvorevina, a često i u znatno nepovoljnijim psihološkim i političkim uslovima od onih u črnogorskim krajevima pod turskom upravom, ne bi ulazila u fond njihovih nacionalnih kultura, pa čak u odredjenim slučajevima tih kultura ne bi ni postojalo. Medjutim, ona se s razlogom smatra sastavnim djelovima njihova kulturnog nasljedja, pa nam i to daje za pravo da crnogorsku epsku narodnu poeziju, za razliku od onih autora koji su je svodih i svode je u nahijske okvire, tretiramo integralno, zapravo u sklopu specifičnih društveno-političkih, istorijskih uslova u kojima je nastao črnogorski narod. Da tako postupaju, oni su se često povodih, a i danas se povode,25 za stvaraocima epskog narodnog pjesništva i drugih tvorevina koji su se u oblastima pod upravom okupatorskih zemalja, zbog njihove pripadnosti stranim državno-pravnim zajednicama, bolje reči stoga što se nijesu nalazili u sastavu slobodnog dijela Črne Gore, najčešče iskazivali regionalno, kao Primorci, Rovčani, Moračani, Vasojeviči, Banjani itd. Medjutim, u pogledu njihova tretmana, nauka mora ponajviše uzimati u obzir ukupni istorijski razvoj na crnogorskom tlu, mora polaziti od društveno-političkih procesa koji su tokom vremena rezultirali stvaranjem naše narodne i nacionalne zajednice na torne tlu, socijalnih organizama čijim su postankom i daljim razvojem prevazidjeni politički odnosi kojima su se rukovodili pomenuti stvaraoci prilikom njihova narodnosnog iskazivanja u VXII i prvoj polovini XIX stolječa, kriteriji koji nam ne mogu više služiti kao odrednice za imenovanje i tretman našega kulturnog nasledja. Zbog toga svako povodjenje za njima mi ne možemo da shvatimo drukčije do kao vračanje natrag, u vrijeme kad su slobodni dio Črne Gore sačinjavale samo četiri nabije Mi tzv. stara Črna Gora.26 1. V. Džaković, Predgovor u knjiži Črnogorske narodne junačke pjesme. Narodna knjiga, Cetinje 1953, III-XV. 2. 2. Vido Latković, Narodna epska pjesma u Crnoj Gori, predgovor u knjiži Epska narodna po-zija Črne Gore, Grafički zavod. Biblioteka ,,Luča", 7, Izbor i rekadcija: dr. Vido Latković i Jovan Čadjenović, Titograd 1964, 7—61. 3. Radovan Zogović, Predgovor u knjiži Črnogorske epske pjesme raznih vremena. Antologija, Grafički zavod, Titograd 1970, 7—134. 4. Dr Novak Kilibarda, Poezija i istorija u narodnoj književnosti. Slovo ljubve, Beograd, bez naznake godine izdanja. 5. Radosav Medenica, Naša narodna epika i njeni tvorci, ,,Obod", Cetinje — Beograd 1975. 6. Isto, 6. 7. Dr Vido Latkovič, Narodna književnost, I, Drugo izdanje, Beograd 1975, 20. 8. Radosav Medenica, cit. djelo, 9. 9. Isto, 7. 10. Dr Novak Kilibarda, cit. djelo, 90—91. 11. Vido Latkovič, Narodna epska pjesma u Crnoj Gori, 25. 12. V. Džakovič, cit. djelo, X—XI. 13. Vido Latkovič, Narodna epska pjesma u Crnoj Gori, 26. 14. Ovu je pjesmu objavio Vuk Stefanovič Karadžić u IV knjiži svojih Srpskih narodnih pjesama 1862. godine u obliku dviju varijanata (br. 55 i 56). Obje varijante mu je poslao Vuk Popovič, Rišnjanin. 15. Vidi: Epska narodna poezija Črne Gore, 374—385. 16. U Vukovoj IV svesci Srpskih narodnih pjesama objavljene su tri varijante ove pjesme koja je i inače štampana u večem broju varijanata. Latkovič je u svojoj antologiji donio drugu Karadžičevu varijantu pod naslovom Opet to, malo drukčije (br. 58) koju je Vuku poslao Djuko Sredanovič iz Dobrskog Sela, a ,,on ju je dobio od nekoga iz Hercegovine”. 17. Vidi: Radovan Zogovič, Črnogorske epske pjesme raznih vremena, 394—407. 18. Ovu je pjesmu Karadžič dobio zabilježenu od Vuka Vrčeviča. Nadjena je u njegovoj književnoj zaostavštini i godine 1902. objavljena u IX svesci Srpskih narodnih pjesama. 19. Vidi: Radovan Zogovič, Črnogorske epske pjesme raznih vremena, 41 7—426. 20. V. Džakovič, Predgovor u knjiži Črnogorske narodne junačke pjesme, VI. 21. Vidi: Celokupna dela Petra II Petroviča Njegoša, III izdanje. knjiga peta, Beograd 1974, 11. 22. V. Džakovič, cit. djelo, V. 23. Vidi: Celokupna dela Petra II Petroviča Njegoša, knjiga peta, 11. 24. Da su se one zaista širile u tom pravcu preko guslara, crkava i manastira, ličnih kontakata i na druge načine, naročilo može da potkrijepi slučaj pjesme Poučenje u Štihovima Petra I Petroviča iz 1799. godine. Iz nje je Simo Milutinovič godine 1826. objavio u Lajpcigu u jednom spisu odlomak bez naznake autora. U potpunom je obliku pronašao Ničifor Dučič kod starog kaludjera Mihaila u manastiru Piperska čelija i 1864. godine pod gornjim naslovom štampao u Srpsko-dalmatinskom magazinu kao tvorevinu Petra I Petroviča. Istu tu pjesmu ,,na narodnu" poučnog karaktera i u desetercima, u kojoj se pored ostalog pjeva i o Turcima kao neprijateljima hriščana, žigoše Vuk Brankovič zbog izdajstva uoči kosovskog boja, a veličaju Miloš Obilic, Kosančić Ivan, Toplica Milan, Skenderbeg i drugi junači, čuo je u odlomku i godine 1939. zabilježio u Sanjanima Jevto Milovič. Kazivao mu je Obren T. Milovič, rodjen 1871. godine takodje u Sanjanima, samouk i u mladjim godinama dobar guslar i znalac mnogih narodnih pjesama. On je čuo i zapamtio od nekakvog starca, što znači da je u mjesto njegova rodjenja stigla vjerovatno mnogo ranije (Vidi: Radosav Medenica, Vladika Petar I i narodna pjesma, Stvaranje, časopis za književnost i kulturu, br. 4, godina XXVII, Titograd 1972, 418). Naše tvrdnje o pravcima širenja črnogorske epske narodne poezije novijeg vremena mogu da potkrijepe još dva primjera pjesama Petra I Petroviča. Prvi se primjer odnosi na pjesmu koja je u Grlici, kalendaru crnogorskom za godinu'1835, u Crnou Gori, 88—96, objavljena pod naslovom Ivan—Beg Crnoevič i njegovi sinovi. Odatle je preštampao Simo Milutinovič u svoju Istoriju Černe Gore od iskona do novijeg vremena (Beograd 1835, 14—20). Od Milutinoviča je preuzeo Njegoš i pod broj I, odnosno pod naslovom Sinovi Ivanbegovi (oko 1510. god.) 1846. godine objavio u Ogledalu srpskom (Vidi: dr Vojislav Nikčevič, O autorstvu pjesama Sinovi Ivanbegovi i Srpski Badnji veče. Bibliografski vjesnik, časopis Društva bibliotekara SR Črne Gore i Centralne narodne biblioteke SR Črne Gore „Djurdje Crnojevič" -Cetinje, Godina V, br. 1—2, Cetinje 1976, 143—151). Radosav Medenica (Naša narodna epika i njeni tvorci, 111) piše da je njezinu uz gusle pjevanu varijantu, sa još nekim sastavima, poslao Maksim Škrlič, nekadašnji „uskok" iz Morače, Vuku Karadžiču, da je ona, ,,začelo u kakvom prepisu dospela u Moraču". Prepjev, bolje reči varijantu deseteračke pjesama,,na narodnu" Boj s vezirom Mahmut-pašom (1796) Petra I Petroviča prvo je Djuro Milutinovič Crnogorac, porijeklom iz Grahova, poslao Vuku Karadžiču koji je objavio u IV knjiži drugog izdanja Srpskih narodnih pjesama (Seč 1833, br. 10). Zatim je Simo Milutinovič u svojoj Pjevaniji cernogorskoj i hercegovačkoj (Lajpcig 1837, br. 168) štampao pjesmu Boj u Martiniče s Kara — Mahmutom Bušatlijom, zabilježenu od popa Rada Kneževiča iz Bjelopavliča, koja nije ništa drugo do ,,od reči do reči prepisana pesma vladike Petra I (Boj s vezirom Mahmut-pašom 1796), što potvrdjuje našu pretpostavku da su pesme Vladičine u prepisima namerno puštane u narod" (Radosav Medenica, cit. djelo, 125). Odatle je 1847. godine Njegoš preštampao pod broj XXXI u Ogledalo srpsko. Za pitanja o kojima ovdje razspravljamo od posebnog su značaja i pravci širenje Njegoševih pjesma koje su pod zajedničkim naslovom Kula Djurišiča i Čardak Aleksiča 1847. godine prvi put štampane Vukovim pravopisom u štampariji Jermenskog manastira u Beču godine 1850. U pjesmi Kula Djurišiča se pjeva o porazu Turaka u sukobu s Crnogorcima u selu Zabesu u Boljevičima 10/22. aprila 1847. godine. A u pjesmi Čardak Aleksiča je u centru pažnje poraz Turaka u boju s Uskocima s početka novembra takodje godine 1847. I za prvu i za drugu pjesmu, koje su ispjevane u duhu i stilu epskih narodnih pjesama, Radovan Lalič veli da su nastale vjerovatno „odmah posle dogadjaja o kojima se u njima govori" (Vidi: Celokupna dela Petra II Petroviča Njegoša, III izdanje, knjiga prva, Pjesme, 369). U vezi s pravcima njihova širenja Stefan Mitrov Ljubiša u predgovoru svog izdanja Njegoševa Gorskog vijenca, Matica dalmatinska, Zadar 1868, IV, kaže da su ,,u svemu slične narodnijema, toliko da ih slijepci po Crnoj Gori i Primorju uz gusle pjevaju". 25. Izrazit primjer takvog postupanja susrečemo u knjiži Naša narodna epika i njeni tvorci Radosava Medenice. 26. Za pojedina pitanja koja se tiču istorije koristili smo se u našem radu i raspravom Najnovija istorija crnogorskog naroda dra Dragoja Živkoviča, Stvaranje, br. 6, godina XXXII, Titograd 1977, 929-973. Jovan ČADJENOVIĆ, Titograd ŽIVOT PASTIRA U ČRNOGORSKIM EPSKIM NARODNIM PJESMAMA Črnogorske epske narodne pjesme u velikoj mjeri prikazuju stvarnost, istoriju i život naroda.1 Pastirski život je jedan od bitnih sadržaja ovih pjesama. Taj pastirski život, „idiličan i krvav", predstavljen je u brojnim pjesmama koje govore o drugim temama. Pastirska tematika je dodirnuta i u dva velika umjetnička epa koji se odnose na Crnu Goru, to su Gorski vijenac i Smrt Smail—age Čengića. Tematika o životu pastira je raznovrsna, ovdje izdvajamo nekolika medjusobno povezana pitanja koja ulaze u okvir naše teme. To su planine, ovce i pastiri. Planine su pozornice na kojima se odigravaju različiti dogadjaji u epskim pjesmama koje govore o pastirima i njihovim stadima. U pjesmama je izražena velika ljubav pastira prema planinama na kojima provode veliki dio godine i života. Ta ljubav, duboka i snažna, pokreće gotovo čitav narod, osobito u vrijeme kada se polazi na pianinu („kada dodje vakat od planine").2 Narodne pjesme i zvučnom slikom prikazuju radost čobana zbog odlaska u pianinu u proljeće, u vrijeme izdiga. Taj odlazak je pračen jekom zvona, čaktara, pjesmom i pocanjem čobana, što je u pjesmama izraženu u stihu: Stade jeka zvona i čaktara.3 U ovim pjesmama planine su prikazane izbliza i izdaleka, gledane očima turskih uhoda. U tim okolnostima narodni pjevač je bio najbliži da stvori pjesničku sliku planine u trenucima kada jutarnje sunce obasjava zeleno prostranstvo na kome se javljaju stada i oprezni ovčari.4 Narodne pjesme o pastirima su grupisane oko nekih planina, kao što su Rudine kod Nikšiča, Lukovo, kukavica, Sozina kod Bara i dr. One so načičkane stadima, torinama i — pjesmama.5 Opjevane planine najčešče su nadomak turskih gradova i njihovih ovčara koji su htjeli da ih koriste, pa se oko planinskih ispaša i izvora vode krvave borbe medju četama i čobanima, turskim i črnogorskim. Pored Turaka pastiri na planinama imaju i drugih neprijatelja. U pojedinim pjesmama spominje se surova priroda kada „snijeg sa sjeverom" zatekne pastire sa stadima na visokim planinama. Tada se oni probijaju za hranom ka nižinama prema zimskim staništima.6 Ovce su največa materijalna vrijednost u plemenskem društvu. Stada predstavljajo izvor egzistencije naroda, po njima se mjeri ugled i bogatstvo kuće.7 U narodu se vjeruje da je ovca blagoslovena životinja, da je ,,iz raja iskočila". Stada su opjevana sa različitih stanovišta, kako uzrok sukoba, kao objekat napada, kao sredstvo za ostvarenje mnogih želja i zadovoljenje raznih potreba, kao vrijednost kojom može da se otkupi glava,8 kao Ijepota za sebe. Pastir gleda svoje stado sa zadovoljstvom i ljubavlju. Stada su u pjesmama prikazana kao jedna od Ijepota prirode, za pastire ovce i jaganjci imaju i estetski značaj. I kada napadači otimaju i kolju ovce i njihove jaganjce, pastiri to doživljavaju kao skrnavljenje Ijepote sa kojom čovjek živi u skladu. Nasuprot torne humanom osjećanju i odnosu, u pjesmama je izražena glad Juraka za mesom, pljačkaši stada doživljavaju kao gomilu mesa za jelo. Turske uhode iz skrovitih mjesta kao zvijeri gledaju na stada u planini i traže načina da se dočepaju plijena. Takav odnos Crnogoraca prema plijenu prikazan je i u nekim pjesmama kada četa hoče da plijeni turske ovce.9 Pastiri svoj život prilagodjavaju potrebama stada, zbog njega se često izlažu velikoj opasnosti. Gotovo čitav život pastiri provode medju ovcama, sa njima borave i danju i noču, medju ovcama spavaju, medju njima i ginu. I Jurci uvažavaju potrebu čuvanja stada i kada su im pastiri potrebni za druge posiove.10 Pastiri su upučeni na stado, staraju se da se ono podmladjuje, naročito su uznemireni kada im Jurci otimaju jagnjad i ostavljaju ovce bez mladunčadi. Pastiri to doživljavaju kao grijeh i uvredu. U nekim pjesmama izraženo je duboko tugovanje pastira za otetim jagnjadima što je izazivalo krvavu osvetu pastira.11 U mnogim pjesmama govori se kako su zbog ovaca padale glave, brojne su poetizacije ovoga motiva. Gobani se toliko saživljavaju sa svojim stadom da im se ovce javljaju i u snovima. U pjesmama ovoga kruga ne govori se o koristi od ovaca — o dobijanju mlijeka, vune, mesa, ta dobra se spominju u nekim pjesamam kada uzimaju Jurci od naroda mito Mi harač, kada uzimaju „maslo i jaganjce". U pjesmama se govori kako ovce čuvaju največ! junači, oni su u planini ponekad sami, ali su češče u društvu sa drugim pastirima. U odbrani ovaca pastiri su često organizovani kao četa, što se vidi u akcijama odbrane ili napada ili u kretanju stada („Zbor zboriše piperski ovčari . . ,").12 Čuvanje ovaca u nemirnim vremenima bilo je svojevrsno junaštvo, tako je shvatano u narodu i u pjesmama. Ovce su mogli da čuvaju samo hrabri i čvrsti ljudi jer su stada bila velike i privlačne mete za napad. Motivacije napadača su raznovrsne i brojne zbog koristi od plijena, ali i zbog slave i časti. Zato pjesme prikazuju kod ovaca istaknute junake kao što su Draško i Vukota Mrvaljeviči, Petar Boškovič, vojvode Kuča Drekale i Lale, serdar Mrkoje iz Pješivaca, a od turskih junaka spominju se beg Ljubovič, Osman Čorovič i drugi.13 Pored odraslih ljudi, kod ovaca se ponekad nalaze djeca14 i žene. Za odbranu od Juraka bio je potreban veči broj čobana, ratnika, zato se stada grupišu, torine se postavljaju u neposrednoj bližini. U borbi protiv napadača medju pastirima vlada solidarnost. Ko ne bi pružio drugu „sporedniku" pomoč u nevolji, ostavio bi rdjav spornen u narodu.1 5 Čobani žive u prirodi, čuvaju svoja stada i budno paze da ih ne iznenadi neprijatelj. Zato je njihova opreznost i gotovost za odbranu stalna.16 Pastiri se u planini pripremaju za borbu učestvujuči u ratničkim igrama i takmičenjima. Puškama gadjaju šiškare na borovima, brzinu postižu goneči lisice i srne u planini.1 7 Pored ratnika u punoj snazi, djece koja im „zavrču ovce", a ponekad ostaju i sama kod ovaca, u pjesmama se u ulozi pastira javljajo i stari ljudi koji su na čobanstvo otišli od nužde. U toj ulozi pjesme ih ne prikazuju u povoljnom svjetlu, čak sa prizvokom humora.18 Sa pastirima kod ovaca na planini ponekad sespominju žene. U pjesmama se o njima malo govori, nije im data herojska uloga kao u nekim drugim vrstama usmene književnosti. Ponekad žene pomažu muževima ili braći u čuvanju ovaca, one „uzvračaju ovce po planini" ili „čuvajo ovce i jaganjce" ili „šikaju blizance sinove".19 Gotovo je izuzetan lik žene borca kakva je čobanica Andjelija, sestra Lazara Pecirepa koji sa bratom četuje i kažnjava zulumčare.20 Žene se češče javljaju kod turskih ovčara. I kada ih zarobi črnogorska četa, čuva im čast i život, što ne može da se kaže za odnos Turaka prema črnogorskim ženama. Mnoge pjesme opjevaju napade četa na ovčare i torine. Ti napadi su prikazani sa utvrdjenim postupnostima, sa ustaljenim fazama razvoja radnje. Prvo se daje motivacija za akciju, to je plijen ili osveta, ili želja da se protivnik potisne sa planine. Zatjm se odredjuje cilj napada i kupi četa. Iz družine se izdvajaju dvojica ili trojica junaka da uhode pastire i ovce. Uhode se prikradaju stadima i čobanima i obavještavaju se o izgledu za uspješan napad. Ako su kod ovaca dobri junači, četa odustaje od napada.21 Turske uhode obično predvode odbjegli črnogorski uskoci koji poznaju planine i ovčare i traže najpogodniji trenutak za napad, kada su ovčari najviše zauzeti oko stada i najmanje spremni za odbranu. To se najčešče dogadja uveče, pošto pastiri prijave stado, ili ujutro dok su ovce u torini.22 Prilikom napada na ovce borba se vodi u samoj torini, napadači nastoje da otvore Strugu („da ostruže ovce") i da plijene stado. Često im je prvi korak da skinu zvona sa ugiča, da plijene glavni trofej i simbol stada.23 Zato Turci često ginu na struži od torine24 ili u samome toru dok skidaju čaktar sa ovna predvodnika. Napadači biraju vrijeme za napad ali i mjesto koje je najpogodnije. U sušnim predjelima to je najčešče pojilo.25 Ako čobani ranije otkriju napadače, sklanjaju se sa ovcama u teško pristupačan predio i odatle se brane. Kada Turci potjeraju stado, odbjegli čobani se daju u potjeru, iz daljine pucaju na pljačkaše i jednog po jednog „odvajaju iz družine". Pastiri brane svoja stada ne samo zbog koristi nego i zbog časti, štojetakodje jaka motivacija za borbu. Dok se bore oko ovaca, pastiri misle na zahtjeve zajednice koji se postavljaju svim njenim članovima. Oni se ne bore samo za svoje ovce nego i za ponos bratstva i plemena.26 Hrabrost čobana istaknuta je u mnogim pjesmama, potvrdjivana je u borbi sa Turcima, ne samo oko ovaca u planini nego i prilikom napada T uraka na črnogorska sela. U nekim pjesmama se prikazuje pokušaj pastira da sa Turcima žive u miru i da slobodno napasaju stada na istoj planini. Oni od Juraka traže vjeru za odredjeno vrijeme, ta obećanja Jurci daju za mito i često ih iznevjere, pa su brojne pjesme o prevarama.27 U pjesmama nijesu obuhvaćeni mnogi oblici i sadržaji iz života pastira u planini.28 Sve to govori da su u ovim pjesmama dati različiti sadržaji iz života pastira, kao dio stvarnosti patrijarhalnog plemenskog društva, lako se u pjesmama nalazi mnogo podataka iz života, pjesme ne sadrže brojne činjenice koje se nijesu uklapale u epski okvir deseteračke hronike. 1 1. To je rekao Njegoš u Primječaniju Ogledala srpskog. 2. Stevan Dučić govoreči o izdigu Kuča u planine kaže da ,,i stoka i narod veselo kreču u pianinu" (Kuči . . . 25). Marko Miljanov izražava svoj doživljaj planine u Štihovima: O planino, slobodno ognjište junačkije prsi utočište! Mnoge li si slobodne sinove sačuvala u tvoje visove! . . . O planino, sveta kučo stara . . . (Stvaranje, Titograd, XXVI, 1971, 12, 1560, 1561) 3. To je još više naglašeno u jednoj pjesmi iz zbirke Marka Milja nova: Stoji jeka uz Očka korita, zveče zvona, puču džeferdani, a pjevaju Arbanasi mladi . . . po dva i dva iz grla pjevaju . . . a po deset puške isturaju, prolama se zelena planina Marko Miljanov, Pleme Kuči ... II, 56, 57 4. Planine su za pastire životna neophodnost, zato život sa stadima u planini pastiri i pjevači nazivaju dobrovanjem. Vojvoda Miljan Vukovič se žali Novici Ceroviču da su mu kolašinski Turci plijenili ovce i posjekli pastire, da mu ne daju iziči u pianinu. 5. Tu sam gradske ugledao ovce: sedamdeset i sedam torina od Krnova do malog Vučeva (Junaštvo i smrt Lopušine Vuka, Vuk, SNP IV, 54) 6. Za ovčare je „loša sreča" kad ih zateče u planini „snijeg sa sjeverom". Ta nevolja nagonila je pastire da se mire sa Turcima da bi prezimili stado. Ljeto prodje, duga zima dodje, u livadi ne rodi sijeno . . . pa zim iti ne možemo ovjde. Da s Turcima vjeru uvatimo, da u Taru ovce ujavimo . . . da pasemo i četine damo, da bijele prezimimo ovce. Nevjera na Božič, Novica Šaulič, Srpske narodne pjesme . . . 7. Stevan Dučič, Život i običaji plemena Kuča, Bgd, SKA, 1931,336. 8. U ovim pjesmama ovce se često spominju pored ljudske glave, kao njena cijena, kao uzrok da se ona izgubi ili sačuva, kao dužnost da se stado brani ili otima. To je izraženo na razne načine. U poznatoj pjesmi Tri sužnja govori se o otkupu glava črnogorskih vojvoda za „bijele ovce i jaganjce". Ovaj motiv je sažet u formulu: Dje se muka od glave nagnala, pa ta muka glavi ne pomogla, i tu muku opalila munja! Dje se glava kod muke nagnala, a ta glava muci ne pomogla, i tu glavu posjekli krvnici! Čovjek paša i Mihat čobanin, Vuk, SNP IV, 62 9. Vuk Lopušina odvrača svoju družinu (četu) da ne ide u pljačku ovaca, pa joj kaže: ako ste se uželjeli mesa, hajte, bračo, sa mnom u Moraču, tu ja imam tristotin ovnova . . . Hajte, bračo, te ih pokoljite, te od mesa želju ispunite. Junaštvo i smrt Lopušine Vuka Kučki hajduci od uzetog plijena daju dio sirotinji: ko ne može ratiti s Turcima da mu bude za godinu mesa Pleme Kuči 11,19 10. Kučki vojvoda Lale se tako odgovorio paši da ne izvrši jedan njegov nalog. Aman pašo, dragi gospodaru, nemam kome ovce ostaviti, no mi leže ovce u tirove Vuk Brajotič i njegova žena lijepa Brdjanka i paša od Trebinja, Rovinski . . . 11. Lazar Pecirep priča kako su mu Turci u mladosti oteli jagnjad: Kad ja pustih u ovce jaganjce, zablejaše ovce podojnice, ovce bleje pogleduju na me kad ču njima jagnjad ispuštiti, a u mene srce ispucalo. Lazar Pecirep, Vuk, SNP IV, 7, 36 Zbog toga je Pecirep pobio Turke i pobjegao u hajduke. Ovo „čudno saosečanje životinjama" kako ga naziva Vido Latkovič, nalazimo u nekim narodnim pjesmama. Odvajanje jagnjadi od ovaca smatra se velikim nasiljem i grijehom. Ali tuga što me ožalosti kad blejau ovce za jaganjce, prolama se Rikavac planina od ovčega glasa žalosnoga Pleme Kuči ... 142 12. Osveta piperska, Vuk, SNP Vlil, 23 13. Udar na ovce bega Ljuboviča, Vuk, RSNP, IV, 22, 87. 14. Petar Boškovič čuva ovce u Ostrogu planini, druga nema, porednika nema, no sa sobom dva luda sinovca, te mu vrču po planini ovce. Petar Boškovič i Gavran barjaktar, Vuk, SNP IV, 47, 330 I kod Nikca od Rovina nalaze se „dvoje djece mlado", te mu vrču po planini ovce Nikac od Rovina i Amza kapeta, Vuk, SNP VIII, 24 15. Negativan primjer takvoga postupka nalazi se u pjesmi Smrt Nikca od Rovina (Ogledalo srpsko XXI). U napomeni uz ovu pjesmu Njegoš osudjuje tri brata Spahiča koji nijesu pritekli Nikcu u pomoč kada su ga napali Turci. Zato su im Črnogorci plijenili stado i protjerali ih iz Črne Gore. 16. U nekim slučajevima uhode posmatraju stada, a ne vide pastire koji se kriju, oni čuvaju ovce „tajom" „e se boje ljuto od uskoka" Vuk, SNP Vlil, 55 Prema jednoj pjesmi ni vila ne vidi sakrivene pastire: Kad pogledah na lučke katune, tu ja vidjoh ovce bez ovčara Osveta piperska, Vuk, SNP Vlil, 23 17. Novo Popov, čuveni kučki junak, kaže da je brz i dobar strijelac jer je u planini ,,fata . . srne i jelene i strijelja (...) šiške po borova Marko Miljanov, Pleme Kuči I, 108, 109 Pored toga, način života pastira u prirodi pogoduje fizičkom zdravlju i krepkosti: Ja ne pijem vina ni rakiju nego pijem ovču vareniku Marko Miljanov, Pleme Kuči I, 108, 109 18. Prema jednoj čobanskoj pjesmi jedan turski uhoda pita drugoga: Što se oni staracpomamio, te pod starost ide kod ovaca Vuk, SNP IV, 60 465 19. Pop Milutin Drekalovič, Vuk, SNP Vlil, br. 2 20. Lazar Pecirep, Dragovič—Djuričkovič, Črnogorske junačke pjesme, Cetinje, 1910, br. 2 21. Uhode javljaju četi turskoj: Eto ovce u Rudine ravne, jest ovaca dvanaest torina, kod ovaca dvanaest ovčara, najboljijeh što su u Trešnjevo, ne smijemo njima udariti Korijeniči i trešnjevski ovčari, Vuk, SNP IV, 60, 462 I Črnogorci odustaju od napada u sličnim okolnostima: A da nije Juse i Avdije lasno bismo plijenili ovce Lazar Pecirep, Vuk, SNP IV, 7 22. Zgoda za napad čeka se kada čobanin dojavi ovce u torinu i postavi pušku u plužinu, pa če uljest Gašo u torinu da podmeče pod ovce jaganjce, tada čemo njemu udariti. Udar na ovce kneza Vujadina, Ogledalo srpsko, XX Napad se ponekad vrši oko podne, uhode izvještavaju četu: uljegle su ovce u plandišta, kod ovaca pospali čobani Ćelošević Pero, Vuk, SNP IV, br. 12 23. A Ture se jedno zagonilo na mrkalja ovna debelega da mu digne debela čaktara Udar na ovce kneza Vujadina, Ogl. srp. XX Ako ne može da odbrani stado, ovčar skida čaktar sa svoga ovna da ga ne odnesu Turci. Tako Pero Ćelošević uskoči u svoju torinu te s ugiča salomi čaktara, pa ga bači u njedra junačka, a u Turke juriš učinio Ćelošević Pero, Vuk, SNP IV, 12 24. Često je stih u pjesmama: „Mrtav Turčin Strugu pritvorio". 25. U jednoj akciji uhoda obavještava četu da pješivački čobani poje ovce na jednoj vodi i da tu treba da im udare Osman kapetan i Pješivci, Ogl. srp. XXXV Po jednoj pjesmi uhode kazuju da su ovce trešnjevačke izd igle u pianinu jer su im vode presušile, pa mi poje ovce na Ridjicu Ovce Bojane, Ogledalo . . . XLVIII 26. Dok Turci gone ovce, pastiri se pitaju: Što če reči u gradu gradjani kad dodjemo sjutra hez ovaca Junaštvo i smrt Lopušine Vuka, Vuk, SI\IP IV, 54, 383 27. To je sugestivno izraženo u pjesmi u kojoj Crnogorac Murat Otaševič nudi Mehmedu buljubaši mir za godinu dana da izdignem s ovcam' u Rudine da zajedno ovce popasemo i upored da poredujemo, da trguje ovčar u ovčara, i dvojica duvan da pušimo, jedan drugom dare da nosimo: ja ču tebe od Risna bijela, a ti mene od grada IMikšiča Murat Otaševič i Mehmed buljubaša, Vuk, SNP IV, 61 Vjera se ponekad traži i daje i za krače vrijeme: Snijeg mi je ovce zatisnuo, ne smijem ih javit na Izvore da im travu i sijeno dajem, daj mi vjeru za nedjelju dana a daču ti od imanja brava i ugiča ispod klepetara Ovce Nikca od Rovina, Ogled. XVII 28. Kad dodjoše na Brajanovicu, a ovčari puške ostaviše, a drvene vile dohvatiše, Staše kupit s otkosa sijeno. Brza osveta gotova šteta, Ogl. XXVII, 193 Nikola KNEŽEVIĆ, Sarajevo NEMIRNE, ČESTO TRAGIČNE ŽENIDBE I UDAJE U NAŠEM NARODNOM STVARALAŠTVU KAO ODRAZ SOCIJALNIH PRILIKA Ženidba i udaja su vječiti motiv u usmenoj i pisanoj literaturi, jer je vezan za život svakog čovjeka, za jedan od najvažnijih datuma njegova života. U našem narodnom stvaralaštvu ima dosta pjesama o ženidbi i udaji. U jednom dijelu tih pjesama ženidba i udaja niso protekle mirno i u veselju, več nemirno i tragično za mladoženju, njegovu zaručnicu, njihove svatove i napadače koji hoče da otmu mladu. Do nemirnog i tragičnog prilikom ženidbe i udaje dolazilo je zbog ometanja da momak i djevojka ne ostvare svoju istinsku ljubav, jer im to ometaju najviše socijalne prilike koje ne odgovaraju njihovim roditeljima. Dakle, socijalne razlike i Ijepota djevojke uz to, u pjesmi su uzrok krvavih sukoba između svatova mladoženje i napadača da mu otmu mladu nevjestu. Evo kako izgleda na kraju pjesme taj krvavi sukob. Đerđelez Alija, junak muslimanskih narodnih pjesama, dočeka svatove Zmaj—despota Vuka. Poslije bitke izmedu svatova i Đerđelez Alijine vojske Vuk vidje ,,Deno Turci svate isjekoše ... Ali stoje dva Jakšiča Mlada, jošte brane Ijepotu djevojku od Turčina Đerđelez Alije". Ovi uzroci sukoba prilikom ženidbe i udaje služe nam da vidimo šta je od toga dosad ostalo. U suštini toga ima, jer i danas ponegdje socijalne prilike ometaju sreču dvoje mladih, koji se vole. Ono što je veoma važno ovdje jeste da vidimo kakav je narodni sud o uzrocima nemirnega i tragičnog mjesto veselog i radosnog za vrijeme svadbenih običaja. Narodni sud osuduje uzroke nemirnog i tragičnog prilikom ženidbe i udaje, a saosječa sa onima kojima se uskračuje sreča u bračnom životu. Uzečemo ovdje nekoliko naših narodnih pjesama o ženidbi i udaji, koje če nam najbolje ilustrovati sve što smo ukratko istakli. Sad da počnemo sa tragičnem Ijbuavi Omera i Merime (Pjesma Smrt Omera i Merime) čije se duše dodiruju. Duša umrlog od prevelike tuge Omera za još živom Merimom, duše materijalizovane u mirisu dula. Ljubav njihova to je ljubav nesrečnika, ali koja nadživljuje čulno i smrtno-oduhovljeno čovjekovom patnjom i uzvišenom žrtvom. Ljubav između Omera i Merime je idealna, nenatrunjena ničim. Omerova ljubav prema Merimi je uzvišena ne zbog Merimine Ijepote, več zbog Ijepote njene duše, srca njenog, miline njenog oka i duše i beskrajne odanosti samo Omeru. Kod Omera pobijedilo je srce, a ne oko. I mjesto zaslužene sreče za ta dva čista srca dolazi tragičan svršetak njihove ljubavi, njihovih želja i mladalačkih snova, umiru od tuge jedno za drugim, ali umiruči tako oni nas bez prekida. Da je njihova tragedija došla sa neke druge Strane odaklen bi se zlo moglo dogoditi bila bi manje bolna i manje potresna, več dolazi od Omerove majke. On hoče da se ženi samo Merimom. Majka mu to ne da. On se rva sa njom. A ona ga lukavo mami: „Mili sine, Omer momče mlado, ti ne ljubi Merime djevojke! Ijepšom če te oženiti majka, Ijepom Fatom novoga serdara. Još je Fata roda bogatova, i tebe če potpomoči blagom". Suprotno majčinom shvatanju šta je vrijedno u životu čovjeka Omer kaže ovim riječima: Prodi me se moja mila majko, nije blago ni srebro ni zlato, več je blago što je srcu drago" . . . Ali majka ne shvata sina, za nju je blago Fatimino bogatstvo i položaj u društvu njenog oca — novoga serdara — Na šilu ženi Omera Fatimom. A to je bila ne ženidba nego tragedija dvoje što su se voljeli. Nad tom tragedijom pjesma kaže: „Tu se tuku do dvije stare majke, i proklinju i staro i mlado, ko rastavi i milo i drago" . . . Koliko je bio izrazit antagonizam izmedu močnih i nemočnih, bogatih i siromašnih po narodnoj pjesmi najbolje se vidi prilikom ženidbe i udaje (pjesma Ženidba kneza Lazara). Na gozbi kod čara Dušana gdje su bili brača Jugoviči i stari Jug—Bogdan, usudi se sluga carev Lazar te prekori čara što ga ne oženi. A car njemu na to odgovori: „Oj boga mi, vjerna slugo Lazo! Ja ne mogu tebe oženiti, svinjaricom i govedaricom za te tražim gospodu đevojku, a za mene dobra prijatelja . i obazrivo car izusti da bi ta djevojka mogla biti jedinica kčerka Milica starog Jug Bogdana i sestra Jugoviča, a oni njemu dobri prijatelji. Na careve riječi planuše Jugoviči, nadoše se uvrijedeni što car traži njihovu sestru za svoga slugu Lazara. U srdžbi oni: „Potegoše mače kovrdane, da pogube čara u stolicu . . U toj kritičnoj situaciji Jug Bogdan smiri svoje sinove rekavši im šta piše u starim knjigama o carevom slugi Lazaru: „Nete, sinci, ako boga znate. Milica je Lazu suđenica, na njemu če ostanuti carstvo . . „Čuvši ovo Jugoviči pristadoše da im taj sluga može biti zet, jer če biti car. Time se zadovolji vlastelinska sujeta. Uzmimo sad vlastelinku sestru Leke Kapetana (pjesma Sestra Leke Kapetana). Mlada Roksanda odrasla na dvoru svoga brata vlastelina Leke Kapetana. Sjaj na dvoru, bogatstvo i moč bratove vlasti udaljili su je od običnih ljudi. I suviše zaneta i opijena svojom odnjegovanom Ijepotom o kojoj pjesma kaže: „Sto je zemlje na četiri Strane, da joj druge u svu zemlju nije, ni bijete bule ni vlahinje, niti ima tanane Latinke. Đevojka je u kavezu rasla, ne videla sunca ni mjeseca . . Evo jedan detajl o raskoši u njenoj odaji: „Kakvi li su pod glavu jastuci, sve od suvog zlata ispleteni . . Ljepota Roksandina bješe se nadaleko čula. Prose je mnogi prosioci. Ona svakoga odbija, nade mu nekakvu manu, ne odgovara njenom shvatanju gorde vlastelinke. Jednom se nadoše na dvoru Roksandina brata tri junaka kao prosci njeni: Kraljevič Marko, Miloš Obilič i Relja Krilatica. A kada se pred njima pojavi gorda u sjaju obučena Roksanda: „Sinu čardak na četiri Strane, od njenzina divna odijela, od njezina stasa i obraza . . ." Znajuči prkost svoje sestre Leka joj se molečivo obrati želeči da ne uvrijedi tri prosca, tri poznata junaka: „Biraj, šele, koga tebi drago . . Roksanda neće Miloša Obilića, nije vlastelin, i cula je: „Kobila ga sisom odojila, s toga snažan, s toga visok jeste Odbijajući Relju ona kaže: „Jer sam cula de pričaju ljudi, daje Relja Pazarsko kopile, Jedupkinja njega odojila . . I Kraljeviča Marka neče Roksanda, jer je Marko turska pridvorica, a Marko kao simbol narodnog otpora protiv svake sile trže sablju: „Te joj desnu otsiječe ruku . . Bezumna želja nekoga čovjeka da se popne na stepenice močne vlasti i da se dočepa materijalnih dobara, dovodi ga do situacije u kojoj postaje ništa drugo nego ubica. Za ovakav slučaj neka nam posluži dogadaj u narodnoj pjesmi: Zenidba kralja Vukašina. Kralj Vukašin, pjesma mu dodaje atribut žura što znači sitan, što je i bio, ne može da osvoji svojom fizičkom pojavom mladu i lijepu Vidosavu Momčilovu ljubu. Zato joj kralj nudi što ona nema, a što je privlačno za plitkoumu Vidosavu, a to je vlast i materijalna dobra. On ocrnjuje njen materijalni život: I „Vidosava Momčilova ljubo! Šta češ u tom ledu i snijegu? Kad pogledaš s grada iznad sebe, ništa nemaš lijepo videti, več bijela brda Durmitora, okičena ledom i snijegom usred Ijeta kao usred zime . . Zaista je črna slika Vidosavinog staništa. Zatim kralj slika Ijepotu i raznovrsno obilje svoga staništa: „A kakav je skadar na bojani? Kad pogledaš brdu iznad grada, sve porasle smokve i masline i još oni grozni vinogradi. Kad pogledaš strmo ispod grada, al izrasla šenica bjelica, a oko nje zelena livada, kroz nju teče zelena Bojana . . . A da bi Vidosava otišla iz surovog i u svemu oskudnog staništa, i da bi došla u pitomo, bogato i svim plodno stanište, i da bi postala kraljica, kralj Vukašin od Vidosave zahtijeva: „Več ti otruj vojvodu Momčila, il ga otruj, ili mi ga izdaj. Hodi k mene u ravno primorje, uzeču te za vjernu ljubicu, pa češ biti gospoda kraljica . ..." Vidosava izdade svog muža koji gine od ruke kralja Vukašina, ali ne dožije što je željela. Za nju bješe: „Slatka, slatka mama no bi na udicu." Ironija joj se osvetnički nasmija. Po naredbi ninovnika njenoga zločina, kralja Vukašina: „Svezaše je konjima za repove, te je konji živu rastrgnuše" U pjesmi Ženidba Jove Budimlije mlada Jana, koju je otac udao za bogatoga bana od Erdelja, bježi sa svadbe sa siromašnim Jovom Budimlijom. Banje moli da ga ne ostavlja, a Jana mu kaže: „Volim s Jovom po gori oditi, nego s tobom po čardaku tvorne. Volim s Jovomu emu zemlju jesti, nego s tobom bijelu pogaču . . ." Ban daje Jovi dukata koliko je Jana teška da mu je ostavi a Jovo mu veli: „Idi, bane, jedna luda glavo, što če mene za Janu dukati, kad je Jana sama od dukata,.,. Narodno stvaralaštvo sačuvalo nam je kao odraz socijalno ugroženih mnoge tragedije mladih momaka i djevojaka, koje su nastajale zbog onemogučavanja njihove ženidbe i udaje. Obijesni i ošiljeni turski zulumčari samovoljno, ne pitajuči nikoga, uvedoše svoj danak, koji mora plačati narod — raja. To je svadbarina. Svadbarina je bila nepodnošljivo breme. Zbog nje su siromašni momci ostajali neženjeni, a djevojke neudate te su plele sijedu kosu. O ovome vlašču i nehumanom postupku, neka nam posvjedoči narodna pjesma Kraljevič Marko ukida svadbarinu. Pita Marko Kosovku djevojku: „Lepa li si, seko, mlada bila, al te, seko, kosa pokvarila, jer si tako, seko, osedila, S kog si mlada sreću izgubila? " A djevojka Marku priča s tugom u srcu o silnom, samovoljnom turskom zulumčaru, koji traži danak svadbarinu i zbog čega je ostala neudata, te sad plete sijede kose. Evo danka što zulumčar traži (djevojka nam priča): „Ko s udaje trideset dukata, ko se ženi tridest i četiri . . I dalje djevojka kaže: „A u mene brača siromašna, ne mogoše svadbarinu dati, te se nišam mlada udomila . . Čuvši Marko bolnu priču Kosovke djevojke odjezdi na svome Šarcu nađe obijesnog zulumčara: „Iskide mu iz ramena glavu . . i ukinu Marko svadbarinu. Sve što je ovdje rečeno u vezi sa temom to je samo bali pregled, a o mnoštvu divnih primjera ovdje nema prostora. Jovan VUKMANOVIĆ, Cetinje ODRAZ CRNOGORSKOG BRATSTVENIČKO—PLEMSKOG ŽIVOTA U NA-RODNOM STVARALAŠTVU U prostranoj kärsnoj dinarskoj oblasti Črna Gora predstavlja izrazito planinsko područje, izdvojeno jednom jačom morfološkom crtom na Staru Crnu Goru i Črnogorska Brda. Usljed geografske izolovanosti, razbijenog reljefa zemljišta i istorijskih prilika u ovim se oblastima rano formirao plemenski život, koji je do sredine prošloga vijeka postojao u potpunosti. Sa jačanjem državne vlasti, plemena su gubila svoje karakteristične osobine i vremenom se administrativno raspala, ali ipak tragovi plemenskog poretka nijesu sasvim iščezli. Svako pleme se sastoji od više raznorodnih bratstava, doseljena sa raznih strana. Ali medju njima ponajčešče plemensko jezgro čini jedna grupa srodničkih bratstava zajedničkoga porijekla. Osim krvnoga srodstva, plemenike je vezivao i zajednički interes, naročite u besudno tursko doba kad su morali udruženim snagama braniti svoj teritorijalni posjed. Stalno u pripravnem ili ratnom stanju. medju plemenicima se razvijala tješnja veza, prožimao ih je duh solidarnosti, moralno su sjedinjavani i izgradjivao se pojam plemenika. Kruto organizovani plemenski život, sav u duhu odbrane i samoodržanja, nametnuo je plemenicima ustaljeno moralno shvatanje i svaki je od njih nosio karakter svoje zajednice. Moral pojedinca se gubio u moralu plemena. U ovom planinsko-patrijarhalnom društvu osnovno zanimanje je bilo stočar-stvo, da bi stočar—ratnik mogao biti na straži i lakše se privremeno skloniti ispred jačega neprijatelja. Njegov duhovni život se razvijao na skupovima i ničnim sjednicima, uz otvoreno ognjište, najjače škole domačega vaspitanja, gdje bi stariji pripovijedali mladjima o Kosovu, propalom carstvu, podvizima pojedinaca, gladnim godinama, tajanstvenim pojavama, stradanjima i nevoljama života. Tu bi se utrkivali bolji kazivači u pričama, šalama i mudrim izrekama, a guslari u vještini guslanja. Svaki dogadjaj i pojavu trebalo je popratiti usmenim kazivanjem da se ne bi zaboravili. Ako u plemenima „nije bilo mjesta za življenje, a ono je (bilo) mjesta za pričanja . . ." Plemenska kazivanja i guslarske pjesme su oživljavali uspomene na prošlost i prenosih tradiciju svojih plemena. Iz toga duhovnega stvaranja poniklo je bogato narodno stvaralaštvo, izraženo u svima oblicima folklora, naročite u pjesmama, predanjima i anegdotama. Ovo duhovno nasljedje je neposredni odraz bratstveničko—plemenskog patrijarhalnog društva i sadrži karakteristične osobine minulog narodnega života u jednom odredjenom istorijskom razdoblju. Najstariju narodnu tradiciju srijetamo u Barskom rodoslovu (Ljetopisu popa Dukljanina), vjerovatno iz XII vijeka, u kome je prikazana stara Zeta na osnovu ,,prepričanih starih narodnih pesama i bajki o narodnoj prošlosti".1 Veličina i tragedija Zete još je slikovitije prikazana u pjesmi Ženidba Maksima Crnojeviča, koju je Kamila Lucerna proglasila za „največu i najsavršeniju narodnu pesmu Južnih Slovena.''2 Predmet pjesme je ženidba Maksimova, kome otac Ivan, gospodar Zete, isprosi u Mlecima djevojku, kčer mletačkog dužda, hvaleči svoga sina da ,,neče biti Ijepšega junaka u mojijeh hiljadu svatova i u tvojijeh hiljadu Latina." Maksim se naglo razboli od boginja i svadba se održi tek nakon devet godina, poslije ostrog duždevoga prekora. Po savjetu svoje žene Ivan podje sa dvije hiljade svatova i umjesto sina Maksima uzme za mladoženju Miloša Obrenbegoviča uz pogodbu da mu ustupi zetovske darove. Usput Ivan načini i drugu pogrešku: saopšti snahi da je Maksim pravi mladoženja, a ne Miloš, zbog čega se ona usprotivi da mu da zlatnu košulju, „na prste pletenu tri godine sa svoje tri drugarice." Dok su svatovi umirivali nevjestu, Maksim, „hitar kavgadžija", pun srdžbe i ljutnje, proleti kroz svatove, kopljem ubija Miloša i sabljom mu odsijeca glavu. Nastane osveta Miloševih konjanika i malo ko od svatova ostane živ. Da bi izbjegao krvnu osvetu i dalje svečenje Miloševih plemenika, Maksim ode u Carigrad i tamo se poturči. Cijela je pjesma, za koju je več rečeno da je „pokušaj pravoga epa u našoj narodnoj epici", puna nepromišljenih radnja, obilježja feudalnoga vremena i psihološki različitih ličnosti sa suprotnim težnjama. Ona je izdanak društveno-istorijskih prilika XV vijeka i u njoj su iznesene negativne osobine zetske vlastele sa gospodarom Ivom na čelu. Zbog njihove sebičnosti, oholosti i surevnjivosti nastaje žabljačka tragedija: na Zetu nadiru Jurci i Mlečani, unutra se javlja plemenski pokret protiv vlastele i najzad pada Zeta, posljednji ostatak slobodnih srpskih zemalja. Koliko je pjesma ponikla iz mašte darovitoga narodnoga pjevača, toliko je ona i vjerni odraz istorijskih zbivanja i socijalnih prilika epohe Crnojeviča. Epska narodna tradicija, poslije pada Zete, nastavlja da živi jedno vrijeme u predanjima. Kazivanja o Kosovu, Nemanjičima, porijeklu istaknutih rodova i junaka bila su glavna narodna duhovna hrana. Mnoga bratstva vlasteoskoga porijekla su se starala da porodičnim kazivanjima očuvaju živu uspomenu na svoje pretke ili na važnije dogadjaje u vezi s njima. Znatnija plemenska predanja su postala opšta narodna i poslužila su narodnom pjevaču za stvaranje epske pjesme sa istorijskom istinom. Pjesma nije samo čuvala istoriju, nego je održavala i slogu medju bratstvenicima i plemenicima, vaspitavala ih u istom duhu i podsticala na nova, junačka pregnuča. Sa češčim i večim borbama na granici razvijala se i narodna poezija. Pjesme XVIII i prve polovine XIX vijeka, za koje je još Vuk Karadžič kazao da u njima ima više „istorije nego poezije", nijesu samo, po mišljenju Vladimira Dvornikoviča, „jedan književni rod, oblik pesničke tvorevine, nego i izraz jednoga celoga zasebnoga sveta i epskog čoveka u tom svetu i životu."3 One su odrazi životne stvarnosti, hronike pojedinih plemena, koja su bila samostalna i svako je imalo nešto specifično svoje. Pjesme su stvarane odmah poslije dogadjaja i u njima nije smjelo biti neistine, jer bi u junačkom rivalstvu medju plemenima došlo do medjusobnih borbi. „Za črnogorske pjesme — kaže Njegoš — može se reči da se u njima sadržava istorija ovoga naroda koji nikakve žrtve nije poštedio, samo da sačuva svoju slobodu. Istina, da poezija na nekim mjestima po nešto uveličava podvige Crnogoraca, no na mnogima se drži strogo tačnosti."4 U ovoj „zemlji slobode i osvetnika", kako je naziva J. Cvijič, istorija je čuvana u pjesmama i predanjima koja danas nalaze potvrde u arhivskim izvorima. U narodnim pjesmama, od kojih je još mnogo u rukopisima, najviše je opjevano četovanje i borba oko čuvanja i preotimanja ovaca. To su bili glavni izvori života mnogih plemena. Priroda zemljišta i nesigurni život upučivali su Črnogorce skoro isključivo na stočarstvo. Glavno bogatstvo su bile ovce, za koje je svako pleme trebalo da sačuva svoja pasišta. „Jedna paša, a dvoje čobana — kako pjesma kaže — nije se moglo podnositi."5 U borbama je pobjedjivao jači i lično junaštvo se isticalo iznad svega, bilo je mjerilo vrijednosti svakog pojedinačno i cijenilo se iznad svega. U dugom, borbenom iskustvu se steklo uvjerenje da jedino ratnik može biti stočar, koji od mladosti, viteškim igrama i pjesmom uz gusle, treba da stiče vojničke vrline i priprema se za borbu. Slobodni stočar je bio vječiti ratnik, on je izrastao iz rata. Sloboda se mogla očuvati jedino borbom. Gusle su podhranjivale junaštvo pojedinaca, bratstava i plemena prenoseći njihovu slavu. U borbama oko ovaca, „dje se — kako pjesma kaže — lila krv i mlijeko u isto doba", naročilo su opjevani Vuk Mićunović, Vuk Mandušić i Nikac Tomanovič, sva trojica iz Katunske nabije, odakle se najviše četovalo. U četovanje se išlo radi sticanja junačkih vrlina, plijena ovaca i osvete. Odmazda se morala izvršiti radi junačkog i moralnog prestiža. Plemenska sujeta u sticanju slave gonila je manje četničke grupe da idu u otimanje stoke, „da bi dobar šićar šićarili ili dobre glave otkinuli." Spuški kapetan se žali da im Črnogorci dosadiše: „Robe bule, a sijeku glave, a ćeraju ovce na zbojeve, i čeraju konje i volove, pres'jecaju na drume kar'vana . . ,"6 Naprotiv, sa osobitim zadovoljstvom, „uz pjesmu od pobjede", četnici tjeraju plijen: „Stoji vriska konja i volova, stoji bleka ovce i jagnjadi, stoji piska roblja od Juraka." I crnogorskom ovčaru puca srce kad mu Jurci plijene stoku. U odbrani ovaca su ginuli najbolji junači, predstavnici svojih plemena. Nikac od Rovina i Babič Jakšar ginu istovremeno: „Sretoše se u bijele ovce: jedanak im pukli džeferdari, oba mrtvi pali medju ovce."7 Realizam epskih pjesama, koje sadrže manje poezije, otkrivaju nam karakte ristične osobine života u crnogorskom kršu, istorijsku sudbinu i moralna shvatanja Črnogorca u jednom dramatičnem periodu njegove istorije. Veliko duhovno črnogorsko bogatstvo predstavlja i lirska poezija, koja je nešto više skupljana i proučavana tek u novije vrijeme. Ona se u pojedinim oblastima razvijala zavisno od prirode kraja, društveno-istorijskih prilika i kulturnih uticaja. Prema njenim izvjesnim karakteristikama možemo je izdvojiti na tri šire oblasti, u kojima je stvarana pod različitim uslovima: na Črnogorsko primorje, Staru Crnu Goru i područje Sandžaka. U Primorju, naročilo u Boki Kotorskoj, pod uticajem prirodnih Ijepota, mirnijega i srednjenijega društvenoga života, kao i mletačkih kulturnih uticaja, bili su pogodniji uslovi za razvitak lirske nego epske poezije. Motivi mnogih bokeljskih lirskih pjesma su detalji u prirodi, a naročito su topla i raskošna osjećanja vezana za svadbene običaje. Cijeli tok pojedinih svadaba, koje se razlikuju od jednoga do drugoga naselja, popračen je pjesmama. I svoju govorničku sposobnost je primorsko stanovništvo izrazilo u kitnjastim počasnicama i toplim zdravicama uz razne prilike. U Staroj Crnoj Gori, gdje se „kopalo i mač držao" i gdje je svako pleme bilo vojnički logor, lirizma je bilo manje. Zajednička osjećanja su najviše izražena prema porodici i zadruzi, a lična sestre prema bratu i majke prema sinu. Sestrina i majčina ljubav su jedine koje su se mogle ispoljiti otvoreno u Crnoj Gori. Erotika, ukoliko je moglo biti u jednom patrijarhalno-ratničkom obliku života, kazana je diskretno, bez strasti, u opisu djevojačke Ijepote. Ona je ovdje savladjivana skoro do njenoga poricanja. Javno erotsko ispoljavanje je smatrano za neoprostivi porok, a stidljivost je bila osnovna vrlina. Na području muslimanskoga svijeta lirska pjesma se razvijala pod mješovitim etničkim i kulturnim uticajima. Po gradovima je uglavnom ljubavnog i porodičnog karaktera sa osobitom bojom. Posebnu vrstu lirske poezije čine tužbalice, rasprostranjene skoro u svima črnogorskim oblastima, sa glavnim izvorom u Staroj Crnoj Gori. Opšte pestovanje predaka, ne samo porodičnih nego i nacionalnih, razvilo je u narodu tužno saosjećanje i duboko žaljenje za sve izginulo. Česte ratne žrtve povečavale su opštu narodnu žalost, istorijsku tugu, koja se sve više rasplamsavala. Sami blakanski ratovi, u kojima je pogunilo preko deset hiljada boraca, više od trećine cijele črnogorske vojske, pretvorili su zemlju u bol i plač. Iz lične i opšte narodne žalosti ponikla je neposredno tužbalica, pjesma najdubljega ljudskog bola, najveće i najsavršenije duhovno stvaralaštvo rodoljubive Črnogorke. Sadržina i način njenoga tuženja se slažu sa tužnim tonom gusala kojima se obnavlja uspomena iz prošlosti, puna bola i patnje. ,,Ep i tužbalica su — po mišljenju V. Dvornikoviča — dve najsvojstvenije forme epsko—patrijarhalne sredine" i žive uporedo.8 Tuženje je imalo i socijalni karakter: podsticanje na nove borbe i na osvetu predaka, da bi se time umanjili i njihovi bolovi. Takmičenje izmedju bratstava na nove podvige su naročito vršile odive o sahranama umrlih. Od starine je bio običaj da dvije tužbarice o smrti nekog uglednog bratstvenika ili plemenika, u kući žalosti ili pred crkvom, tuže naizmjenično prvo pokonika, pa zatim svaka predje na svoj rod ističući njegove zasluge. Za ovo je karakterističan primjer tuženja dviju odiva iz plemena Ceklina, u Riječkoj nahiji, jedna od Djuraškovića, a druga od Jankoviča. Oba su bratstva ugledna i zaslužna, prvo poznato više po gospodstvu i glavarstvu, a drugo po junaštvu. Odiva Djuraškovičeva, pošto je tužila pokojnika, prešla je na svoj rod riječima: „Sve serdari i vojvode, to moj rode, to moj rode!" Na ovo je Jankovičeva, govoreči prvo o pokojniku, odgovorila: ,,Ni serdari ni vojvode, ne moj rode, ne moj rode, nö Miloša barjaktara i Mrdjena kapetana, što gradove osvajahu, a bedeme razarahu, za serdare ne pitahu, to moj rode, to moj rode!" Improvizovano tuženje i danas živi u narodu, lako je posljednji rat dao mnogobrojne žrtve, danas su tužbarice rjedje nego u predjašnja vremena. U tuženju tužbarica slobodno stvara, donosi sud o ljudima i dogadjajima. Specijalni prirodni i društveni uslovi, u kojima su Črnogorci živjeli, bili su od naročitog značaja i za stvaranje drugih književnih kulturnih uticaja, oni su razvijali svoje duhovne osobine i izgradjivali shvatanja o ljudima i dogadjajima. Jednakost medju Crnogorcima, proklamovana još krajem XV vijeka, za koju je Vuk Karadžič rekao da joj „ravne možda nema u cijelom svijetu", stvorila je slobodoumnog i samouvjerenog gorštaka, svijet za sebe. Južnjačke prirode, žive mašte, skloni pričanju i zdravom rasudjivanju, punu šele i humora, Črnogorci nijesu mogli ostati bez izražaja, več su stvarali posebni folklorni materijal, narodnu anegdotu. Prema približnoj ocjeni dosad je objavljeno iz crnogorskog života od 5—6 hiljada anegdota, a još se mnoge nalaze u rukopisnim zbirkama.9 Anegdote su najljepša manifestacija slobodnog crnogorskog duha, vrhunac narodne bistrine i pravičnosti. Stvarane na osnovu narodnoga shvatanja, one su imale za cilj da ukažu na mane i vrline, poroke i nedače pojedinaca i društva. Ničije mane u njima nijesu poštedjene, pa ni samog gospodara zemlje, a najmanje narodnih glavara. One su održavale ravnotežu medju ljudima, jer je i najsiromašhiji, kako navodi Vuk Karadžič, mogao da kaže: „Ja nijesam ni manji od tebe ni od gorega roda."10 One su više nego ijedna druga književna vrsta oštrile duh, podsticale na razmišljanje i šibale poroke ljudi. Današnje anegdote, stvarane sa manje duha i ukusa, nemaju širi društveni značaj. Glavni činioci u stvaranju svih ovih duhovnih tovrevina bili su prirodna sredina, plemensko društvo i istorijska zbivanja. One su izraz starije črnogorske stvarnosti i dokumenat narodnoga umjetničkoga stvaranja. 1 1. N. Radojičič, O najtamnijem odeljku Barskog rodoslova, Cetinje 1951, 71. 2. R. Medenica, Naša narodna epika i njeni tvorci, Cetinje—Beograd 1975, 59. 3. V. Dvornikovič, Karakterologija Jugoslovana, Beograd 1939, 532. 4. P. P., Ogledalo srpsko, Cetinje 1927, 5. 5. P. P., Ogledalo srpsko, Cetinje 1927, 166. 6. P. P., Ogledalo srpsko, Cetinje 1927, 37. 7. P. P., Ogledalo srpsko, Cetinje 1927, 106. 8. V. Dvorniković, Karakterologija Jugoslovena, Beograd 1939, 423. 9. R. Medenica, Črnogorske anegdote, Titograd 1967, 46. 10. V. Karadžić, Črna Gora i Boka Kotorska, Beograd 1 922, 41. Savo VUKMANOVIĆ, Cetinje ČRNOGORSKO ČETOVANJE U XVII I XVIII VIJEKU U ODRAZU NARODNE PJESME Geografski položaj i istorijska prošlost Črne Gore uslovili su i njen posebni, specifički način života. Ova malena, gorštačka zemlja, u kojoj je u toku XVII i XVIII vijeka stanovništvo isključivo bilo seljačko i koja se prvenstveno bavila stočarstvom i nešto malo zemljoradnjom, živjela je patrijarhalnim životom, zadržavajuči staro neorganizovano plemensko ustrojstvo. Besputna, odvojena od drugih prosvjećenih naroda, bez škole i uopšte kulturnih ustanova, u vječitoj borbi sa neuporedivo nadmoćnijim neprijateljem, ona je stojala na niskom stupnju svog društvenog, ekonomskog i kulturnog razvoja. Njena plemena, koja su skoro bila samostalna, izolovana jedna od drugih, ujedinjavala su se samo pri zajedničkom otporu pred neprijateljskom navalom i postepeno stvarala i održavala jedinstvo. U borbi Črnogorci su se sjedinjavali i vremenom izgradivali i čeličili u neustrašive borce, ratnike i junake sa visokim herojskim shvatanjem života. Njihove borbe, koje su najčešće i najkrvavije vodene protiv neprijatelja u XVII, XVIII i u prvoj polovini XIX vijeka, urodile su i bogatom poezijom. U to doba, kao nigde do tada u Evropi, ponikle su i procvjetale črnogorske narodne pjesme. Nadahnute junačkom tradicijom, u njima su opjevani podvizi pojedinih junaka i skoro čitavog naroda koji se istakao u borbi protiv Turaka. Po karakteru i svojim osobenostima crnogorskoga naroda poezija je nešto drukčija od ostalog našeg narodnog stvaralaštva. U njoj je više istine i vjerodostojnosti nego stilskog i poetskog uoblikovanja. Dogadaji i ljudi su prikazani neposredno, živo i doživljeno, sa puno stvarnih pojedinosti. Za črnogorske pjesme još je veliki pjesnik Njegoš rekao „da se u njima sadrži istorija ovoga naroda, koji nikakve žetve nije poštedio samo da sačuva svoju slobodu. Istina", dodajo je on dalje, da ova „poezija na nekim mjestima ponešto uveličava podvige Crnogoraca: no na mnogima i važnijima drži se stroge tačnosti.“1 U osnovi realistička, črnogorska narodna poezija pruža široku sliku jedne mučne i surove stvarnosti. U njoj su date sve duhovne i fizičke črte jednoga naroda, medu kojima je njegova borba s neprijateljem prikazata kao najizrazitiji oblik života. Črnogorci su predstavljeni kao neumorni borci i čuvari narodne svijesti i samostalnosti. Svi se oni bore zajednički u duhu demokratske zajednice i gaje isto nacionalno patriotsko osječanje i ljubav prema svojoj zemlji. Njihove borbe pjesme su opjevale kao pravedne i humane, jer su vodene protiv nasilja i zločina za odbranu svog ljudskog prava i dostojanstva. Time su one, pored istorijskog, dobile i visoki etički značaj, što je vrlo karakteristično za shvatanje i upoznavanje crnogorskog čojstva i junaštva. Posebnu grupu crnogorskog pjesništva čine pjesme koje govore o jednom specifičnom vidu ratovanja. To je četovanje ili, kako su ga još nazivali malo ratovanje, koje je u Crnoj Gori bilo cesto i jako razvijeno. ,,Kada se nije ratovalo — kaže se na jednom mjestu — onda se četovalo, a kada se nije četovalo, onda se ratovalo." Četovala su sva črnogorska plemena, kako je kojem najbolje odgovaralo i kako su im se pružale mogućnosti. U četovanje su odlazili iskusni i oprobani borci. Na čelu čete bio je harambaša koji je družinu skupljao ,,po pušči i krvavoj ruci" i iz svoje bliže okoline, iz istog bratstva, sela ili plemena. Mnogi su od njih bili i u bliskim srodničkim, krvnim ili pobratimskim vezama. Sve su to bili ljuti ubojnici ,,koji s Turkom znadu boja biti, i na megdan Ture dočekati i ranjena druga ugrabiti; kojim' nije žao poginuti." Po broju črnogorska četa je bila malena, sastavljena od dvadesetak do tridesetak ljudi, a bilo ih je i od tri do četiri druga. Od uskočke i hajdučke ona se razlikovala, što su ove bile mnogobrojnije, obično duže ostajale na okupu i što su jednom organizovane vršile niz napada, najčešče van postojbine učesnika. Dočim črnogorska četa se formirala pred sami polazak u boj. Ona se nije daleko ni udaljavala od mjesta stanovanja. Njeni borci su bili familijarni ljudi koji su dobrovoljno odlazili u četovanje, u kojem su provodili izvjesno krače vrijeme. Poslije toga vračali su se svojim kučama i nastavljali svoj posao oko zemlje i stoke. Sa njima se vračao i njihov harambaša koji je bio inicijator i organizator čitavog poduhvata. On je predvodio četu, jer je ,,znao staže i bogaze u ponoči kao usred dana", odredivao joj je mjesto, raspored i vrijeme za borbu. Hrabrošču, vještinom ratovanja, borbenim duhom i ostalim vojničkim vrlinama on je imponovao svojoj družini i služio joj za primjer. Borci su se ugledali na njega i bezuslovno mu se pokoravali, tvrdo uvjereni da su njegova naredenja nepogrešiva i da se neminovno moraju ispuniti. Cilj njihovog ratovanja je bio da uništavaju neprijatelja i tlačitelja svoga naroda, da se svete za učinjena nedjela i da se ,,nauzmu dosta blaga". Stoga su najviše napadali na turske tovore i otimali i preotimali zaplijenjene ovce, konje i volove. Jedan oblik četovanja predstavljali su i žestoki okršaji koji su vodeni za odbranu graničnih i nezaštičenih pasišta, o čemu pjeva poveči broj pjesama. U toku XVIII i u prvoj polovini XIX vijeka četovanje se bilo duboko zasjeklo u život crnogorskog naroda. Ono je bilo postalo obična svakodnevna pojava, jedna vrsta stalnog zanimanja koje je pružalo mogučnosti za život i opstanak. Četovalo se u cijeloj Crnoj Gori, u Brdima, Vasojevičima, Kučima, prema Skadarskom jezeru i Baru, ali najviše u Katunskoj nahiji i prema Nikšiču i Hercegovini. U ovom kraju, pored drugih, najpoznatije su harambaše i junači Vik Mičunovič, Draško i Vukota Mrvaljević, Lazar Pecirep, Vuk Lopušina, Perovič Radule, Petar Pustahija, braća Kustudiča, Lazar i Perica, Senič Živko i Vuk Tomanovič sa svojim sinom Nikcom od Rovina. Sve su to bile istaknute harambaše, samoprijegorni borci i megdandžije koje se bore protiv torskih „krvopija" i otimača, svete svoje poginule, štite nezaštičenu i potlačenu raju, ginu jedan za drugoga, zadobiveni plijen dijele bez prigovora, po zaslugama i starješinstvu. Prije polaska u boj obično se uz vino razgovaraju i rješavaju na koga če da udare da bi ,,šičar šičarili" i nasjekli se glava. Često prebacuju i kore jedan drugoga što su dozvolili Turcima da slobodno prolaze karavanima i da izgraduju pogranične kule na kojima su ,,vrli pandure". Na sastanku se utvrdivao pravac i plan akcije koju su imali da preduzmu. U borbi su se takmičili ko če se pokazati bolji junak i zaplijeniti što više plijena. Vuk Mičunovič, proslavljeni Njegošev junak iz „Gorskog vijenca", četujuči kroz Lješansku nahiju, nakupio je dosta turskog plijena i sa dvije stotine svojih sokolova i bračom Mrvaljeviča, Draškom i Vukotom, razbio je na Sadevcu veliku tursku vojsku od pet hiljada napadača i preoteo zaplijenjeno stado ovaca i volova („Udar na Vele-stovce"). Vuk Lopušina, uskok iz Trebjese, kojeg su protjerali nikšički Turci, prekoren da se kao uhoda uplašio turske sile, da bi dokazao svoju neustrašivost, sam uliječe u okršaje s Turcima i poubija ih sedamdeset na broju. Na poklič turskog junaka Avdi Ljuce Usa, da se sijeku, on odmah prihvata megdan i dovikuje: „Bogm' eto me, Avdi Ljuca Uso! Svojoj sam se majci zarekao i svoj mojoj brači i družini da ja bježat' od Turčina neču! („Vuk Lopušina") Pri polasku u boj sinovi su se zaklinjali majci da če se hrabro i junački boriti. Ali, isto tako, i majke su bodrile svoje sinove da budu hrabri i neustrašivi. Poznati junak Senič Živko iz Bjelica, uvrijeđen u svoj junački ponos, što je Tomanovič Vuk kao harambaša dozvolio svojoj družini da svaki koji seje uplašio može da izostane od borbe, da ne bi plašio ostalu družinu, osorno je odgovorio: „Buljubašo, Tomanovič Vuče! Ja nijesam no jedan u majke; rekla mi je majka na kretanju: Hajde, zbogom, sinko, Senič Živko, nema mati no tebe jednoga, kad mi s puta donio sramotu, več te majka živa ne videla; ostala ti majka kukavica!" („Vuk Tomanovič") Kao junak čuven je bio i Lazar Pecirep, harambaša ispod Golije, koji je nekoliko puta dizao čete iz Črne Gore i Primorja protiv Juraka. U svojim akcijama on se svetio turskim zulmćarima za pohare koje su mu načinili, plijenio njihova stada i zarobljivao njihove „kade", koje je poslije davo na otkupe. Kao osvetnik Pecirep je bio plemenit i human ratnik. Oslobadao je našu jadnu raju koju su Jurci golu i gladnu natjerivali da prenosi kamenje i gradi kule po Nikšiču („Lazar Pecirep"). Na isti način protiv turskih nedjela svetio se i Petar Pustahija, s Čeva, koji predstavlja divan primjer viteškog borca koji se borio protiv socijalne nepravde i nasilja. Sa dva brata Kustudiča, Lazarom i Pericom, on neče da udara na Primorje, na svoje prijatelje, jer „radij bismo glavu izgubiti, no nevjeru njima učiniti", kažu oni, več odlaze na Alajbega Čengiča, „tirjanina hriščanskoga roda, koji muči sirotinju raju", kamdžijom joj utjeriva meso u košulju" i na šilu i „sramotu goni da kosi zelenu livadu" u Gatačkom polju. Da bi bega pronašao i što prije ga osmotrio, penje se na visoke jele; a kada ga je sagledao, kao harambaša, kako mu ti i pripada, dočekao ga je „nasred druma puta" i ubio ga sa svojom družinom („Smrt Alaj—Bega Čengiča"). Osveta je česti motiv i pobuda crnogorskom četovanju. Sa odbranom života i željom za tudim plijenom ona je bila osnovni pokretač svakog četničkog ratovanja. Osobito je krvna osveta bila povod za mnoge teške okršaje. U uvrijedenom ona je tinjala i vremenom sve više buktala i pretvarala se u žudnju i strast. U pjesmi „Osveta Batriča Peroviča" stari otac Pero tuguje za sinom Batričem, kojeg je Čorovič Osman „na vjeru i pobratimstvo prevario", bacio ga u tamnicu i udario na najteže muke. Zabrinut zbog toga i uplašen da mu sin neče biti osvečen, on „skube bradu, vadi oči črne" i prekorijeva svoje ostale sedam sinova, nazivajuči ih djevojkama. Ali, na kraju, kada je najmladi sin Radule, poslije dugog četovanja i mnoštva poubijanih turaka, uspio da uhvati Čoroviča i posiječe mu glavu, otac Pero se smirio i od radosti uzviknuo: „Blago meni, moj sine Radule! Kad si meni osvetio Batra, ka' da si ga sa sobom doveo!" U plemensko-patrijarhalnoj sredini, kao što je bila črnogorska, osveta se nije gasila i postajala je kao živo naslede prošlosti. Ona je još uvijek smatrana kao uzakonjena norma života i dug koji se mora izvršiti. „Ko bije — neka je i ubijen", osvetničko je pravilo svakog junaka. U doba četovanja Crnogoraca osveta je bila još pojačana i česta pojava. Ona je podsticala i ubrzavala borce na mnoge podvige i-krvave obračune. U osveti i borbi s Turcima proveo je cio život i Nikacod Rovina, najglasovitiji črnogorski harambaša i junak. To je ličnost o kojoj epske pjesme pjevaju sa najvišr simpatije. Njegov lik, iako nije sasvim individualno razraden, vrlo je karakterističan za upoznavanje ondašnjeg crnogorskog četničkog harambaše i junaka. U njemu ie data slika četovanja i prikazana čitava jedna životna stvarnost. Sin slavnog četovaše Vuka Tomanovića, IMikac je još kao mladič sa svojim očem učestvovao u otimanju beglučkih ovaca bega Ljuboviča u IMevesinju; zatim kao vrlo zreo čovjek sam i sa svojom družinom junački se bori protiv Juraka. Poput herojskog podviga Miloša Obiliča na Kosovu organizuje ubistvo bosanskog Čehaj—paše pod šatorom. Ranjen u borbi s Turcima, liječi se na Primorju, u Dobroti. Na kraju, pod stare dane izaziva zlog i opakog Turčina, Hamzu kapetana, tražeči od njega harač od Nikšiča, i u okršaju, koji je povodom toga nastao, gine od junaka sličnog sebi, Babiča Jakšara, istovremeno kada i on njega ubija: „Jedanak su pukli džeferdari, oba mrtva pali medu ovce." Nikac je „najslavniji črnogorski vitez", koji u samoči svoga pastirskog života često i s puškom razgovara kao svojim najpouzdanijim drugom. O njemu najviše i pjevaju črnogorske narodne Pjesme. Dočim o drugim črnogorskim harambašama i junacima, u drugim krajevima Črne Gore, znatno je manje pjesma koje pjevaju. U Brdima najpopularniji su Đelošević Pero i još više Petar Boškovič koji često pobjeduju Turke i samim imenom zadaju im smrtni strah („Beloševič Pero", „Petar Boškovič i Gavran Barjaktar"). U Vasojevičima, Piperima i Kučima od četovaša i ratnika najpoznatiji su Markovič Miloš, Lakušič Novak, Mišovič Otaš. Svi su oni dizali osvetničke čete i udarali na turske zulumčare i haračlije, sveteči im se za mnoge prevare, pohare i ubistva (Pjesme: „Miloš Markovič i Đulagići, „Udar na ovce kneza Vujadina", „Četa piperska", „Prijevara i udarac na kučke pastire"). Posebni način i teškoče borbe predstavljalo je četovanje ratnika Riječke i Crmnučke nabije. Obično na Skadarskom jezeru, u malim i trošnim „šajkama", često uz pomamne talase i plujnu kisu, oni su vodili dvostruko očajnu borbu, s nepogodom vremena i s Turcima. Pjesme koje pjevaju o njima su realnih opisa i stvarne, životne istine. U Crnoj Gori je četovanje bilo svuda razvijeno i dugo je trajalo, sve dok ga črnogorske vlasti nijesu zabranile da ne bi narušivalo pogranični mir i izazvalo ratovanje. Kod Crnogoraca ono je bilo i vrlo omiljeno, jer im je pružalo mogučnosti za život i najviše odgovaralo njihovom slobodarskom i borbenom duhu i njihovim nacionalnim težnjama. U četničkim akcijama Crnogorac se ratnički oštrio i izdizao svoju borbenu snagu. Za njega je to bila najbolja i jedina škola, u kojoj je sticao najljepše vojničke vrline, hrabrost, vještinu ratovanja i drugarsku požrtvovanost. U zajedničkim akcijama četničke harambaše sklapale su medusobno i pobratimstvo, što je donosilo mir i slogu, a docnije dovodilo i do zbliženja i jedinstva plemena. Sve ove pojave bilježe črnogorske narodne pjesme od kojih svaka od njih posebno predstavlja opis nekog dogadaja ili ličnosti, a sve skupa daju široku sliku jednog specifičnog, oslobodilačkog, gerilskog ratovanja Crnogoraca u jedno odredeno doba. Petar Petrovič Njegoš, Ogledalo srpsko, Predislovije. hfeAoa.'«' Ismail DODA, Ostros ODRAZ SOCIJALNIH PRILIKA U USMENOJ POEZIJI KOD ALBANACA U CRNOJ GORI Narodna pjesma „Kanga e Dul Mehmetit"1 izražava otpor protiv sakupljanja taksa i naplata koje su još više povečane početkom druge polovine XIX vijeka, primjenom od osmanske vlade tanzimatskih reformi. Dul Mehmetiju Peraj, ugljednom seljaku, valjda predstavnika lokalnih vlasti iz Šaša, područje Ulcinja, čim je pošao u Skadar, ondašnji Selim Beg ga pita: Ti bre Dul — a i prune t'dhetat? — Ku me i marre,o bre beg te shkretat? (Ti, bre, Dulo donese li desetine? ) (Gdje ih uzeti, more beže, jadne) odgovori mu on i dodaje: Ku me i marre,o me t'i dhane? Fukaraja s'kane,buke,me ngrane. (Gdje uzeti da ti damo? Sirotinja je gladna.) Selim Beg ga vrijedja, zbog čega je Dul izvadio sablju i posječe ga: Hajt e hajt mare Selim Beg, Prite gjakun n'faculete (Ajde, ajde. Selim Beže, Peškir je pun krvi). Istoričari tvrde da je nakon toga počeo opšti ustanak u kome su učestvovali: Šaljani, Šoši, Kelmendi, Hoti, Kranjani (na čelo sa prvakom has Lik Doda) i Anamalsi protiv skadarskog guvernera Hafiz Paš.e2 koji po svaku cijenu traži da Skadar sa okolinom plati harač. Medjutim: Shkodra harac nuk te, lane, Sa te, kene.gjalle Hamze, Kazane. (Skadar harač ne plača Dok je živ Hamz Kazaja.) U pjesmi ,,Kanga e reformave (tenzimate)"3 se kaže: Allahu ju ardhte hakut Dite per dite shtohet bidati. (Bog ih prokljinjao Stalno se povečava namet.) U pjesmi „Kanga e Veli Topallit Ulqinak"4 protivi se rad u kuluku: Luftan Velja me tebavi,5 Me treqind sheherli. (Batuje Vela tevabijima,5 Sa trista gradjana.) U pjesmi „Bedri Pasha con haberin"6 opjeva se otpornost da se ne ide u nizame. Pobunila se Malesija, izašla u komite: Tana armte,e asqerise, I kan^marre.djelt e Malesise. (Sve vojničko oružje, Oduzeli momci Malesije.) U pjesmi „Thre nizamt e Shqyptarise"7 opisuje se težak socijalni položaj vojnika nizama koji su bili gladni, maltretirani i izgubljeni: Ne Stamolle,o mare n'Anadoll, E na rrahin, mare, na mundojne, Me samare, mare po na shalojne. (U Carigradu, u Anadolu, Muče nas i tuku, Samarima nas sedlaju.) Potresan je slučaj Myrta Thtjani-ja iz Krajine, baštovana, koji je bio prinudjen da ubije svoga gazdu, pašu u Carigradu, pošto mu ovaj nakon običnog sukoba nije isplatio zaradu i vrijedja ga. Štihovi: N'vilajet kam dashte m'i cua, Robt pa buke me kane qillua" (U rodni kraj bito sam poslati, Ukučani bez hljeba su ostali.), pokazuju Myrtovo teško socijalno i ekonomsko stanje. Pjesma, pored ostalog obradjuje i društvenu pojavu surovu pojedinačnu eksploataciju, od privilegovanih ljudi feudalnog staleža carstva, na teret siromašnih ljudi i na drugoj strani običnog čovjeka, koja je sve više uzimala zamaha protiv ove eksploatacije do konačne pobjede za nezavisnost.8 Kroz tužbalicu ,,Ku a kene mire me ndjellun zi, he . . hej . . . hej. (Gdje je sreča vladala na zlu sluti)9, gdje dominiraju lirski momenti, mada ima dosta i epskih, ispoljava se i nezadovoljstvo protiv društvenopolitičkih prilika u Malesiji kod Titograda 1911—1917. godine. Mare Smajl Vulaj iz Grude, plačuči za kčerkom, koju u 16-toj godini života zvijerski ubija njen vjerenik, ljuta što država ne kažnjava takve kriminalce, plače i za težak položaj svoga kraja pod nenarodnim režimom: Nji kraji hin e tjetri del, Aj na rreh, tjetri na shkel (Jedan kralj dolazi, drugi odlazi Jedan nas tuče, drugi gazi.) Ovi Štihovi sa naglašenim akcentom umjetnički opisuju teško socijalno stanje. Vrhunac narodne nepravde se izražava Štihovima: Kerni mbete si vathe pa grigje. Pa lane fare as rob shqiptarit. Tuj na hup gjuhen e t'parit! (Ostadosmo kao tor bez stada, Neostavši uopšte albanskega roda, Gubevši nam jezik predaka!) Takvo haotično stanje još više otežava život jadnoj majci, koja je ostala bez igdje ikoga: T’kam pase bi e t'kam pase moter, Qyqja nane, pa djale ne voter! (Bila si mi kčer i sestra, Jadna majka.u domu bez sina!) Ta udovica od velike muke jedva je podigla svoju kćerku: T'rrita shtatin me thoj t’duerve, T'mbatha kamen me Ikure ftuje. (Podigla sam te noktima, Obula te u jareču kožu). U pjesmi „Jusuf Ruxha nji djale i shkrete",10 glavnom ličnosti iz okoline Gusinja žandari su ubili oca a sreski načelnik oteo imanje. S tim u vezi ide da razgovara sa sreskim načelnikom u Plavu. On ga vrlo neljudski dočekuje, vrijedjajuči da če ga srediti više nego njegovog oca: Hajt, tha, tyt, o more thi Se ta baj ma zi se atij! (Ajde, reče, čuti, svinjo, Udesiču ti crnije od njega!) Ogorčen na teško socijalno i ekonomsko stanje i suočen sa smrču, ubije sreskog načelnika; i braneči se ubije još osam žandara, gdje, naravno, i sam pogine. U pjesmi „A ma mend maj KrSja e bardhe? "11 opisuje se težak život za vrijeme bivše Jugoslavije u Krajini, siromašnem i neplodnom kraju. Narodni pjesnik obrača se organima vlasti kako bi se bolje postupalo sa tim siromašnim ljudima: Tungjatejeta gospodar! Porositi veqilan: Mos ta mysin fukarane! (Zdravo bio gospodare! Poruči zastupnike: Da ne muče sirotinju!) Pojavu emigriranja po raznim zapadnim zemljama, koja je uzela zamahe u ovim krajevima, naročito od 1968. godine osudjuje narodna pjesma:12 Por kja gja mas t'jete gabim: Per gjithmone m'u nda me gjind, Rrugat n'dhe t'huej me i marre, Ner zatni m'u ba rraktare! (Čuj čovječe, ne varaj se: Ti od svojih ne rastaj se, Po tudjini suze Ijiti, Bogatima sluga biti!) Pored čežnje za rodnim krajem oni doživljavaju dosta nezgoda u vezi zapošljavanja, obezbjedjenje stana i slično. Mladi Din Cafeta Gjonbalaj iz Vusanja kod Gusinje, ubijen je, kao i mnogi drugi, od svoga zemljaka u SAD. U pjesmi,13 koja je stvorena odmah, nakon dogadjaja, 1970. godine, sestra plače za izgubljenim bratom: Se c'vajton e shkreta pa pushue, Ligj e pare tue i true. (Leleče jadna bez prekida. Zakon i pare prokljinja.) Na takve pojave utiče morlana kriza zapadnog svijeta. Ubice kazne nado-knadjuju dolarima. Time se dovodi u pitanje sloboda čovjeka. Inače u ovim krajevima krvnu osvetu, jednom za uvijek je odbacila iz društvenih normi BESELIDHJA E MALESISE - DATA BESA MALESIJE, u Tuzima 28. juna 1970. godine. U pjesmi se dalje prokljinja Amerika koja sakuplja emigrante, eksploatiše radnu snagu, što predstavlja izvjestan grabež: Tue i rrejt djlet me dollare, Shkretnove Vuthaj edhe Gercar, Edhe Martinajt edhe Hotjanet, Qe mueren boten ne kater enet. (Varajuči momke uz dolare, Opustošila si Vusanje i Gerčare, Martinoviče i Hote, Koji podjoše u svijetu bijelome.) Njihovi preči nisu ih naučili da napuštaju otadžbinu u trku za dolare: Qe per pare e pasuni. Me hupe atdheun a gjuhen e tij. (Za novac i bogatstvo. Izgubiti jezik i otadžbinu.) U krajevima nastanjenim Albancima u SR Crnoj Gori, kao i u čitavoj Jugoslaviji, zrači slobode, procvat socijalizma, savremenost, ravnopravnost, društ-veno-politički i ekonomski uslovi, pozitivno se odražaju u svijesti ljudi, prosveči-vanju i opšti emancipaciji. Srečni su kada istinski doživljavaju sva prava. U pjesmi ,,Na ka ardhe e mira n'Kraje"14 čitavi napredak se vidi prije svega zahvaljujuči drugu Titu i SKJ — vodje rata, palim borcima, učesnicima NOB-a, koji su donijeli slobodu, te: Me jetese e gjana tjera, Jena t'lumtun si prenvera. (Sa životom i drugim djelima. Srečni smo poput prolječa.) Pjesnik se raduje što je žena ravnopravan član društva u svakom vidu: Kena t'drejte, si gra, si trima, Ftyre e jete na i pru Partija. (Žene i muškarsci imamo ista prava. Obraz i život Partija nam dala.) Dalje se spominju asfaltni putevi, podignute moderne kuče po selu kao palate, u gradovima višespratnice; oprema kuča, dobra ishrana, odječa. Poštuje se bratstvo i jedinstvo. Teško torne ko bi na torne uperio prstiju: Kush te flase, le t'pelsase, Gjarpnin n'bisht mas ta perkase! (Ko dobaci, neka crkne, Zmiju na rep nek ne takne.) Istog su srca. Žive sve nacije i nacionalnosti kao brat uz brata, kao ljudi iz iste kuće. Jako se cijeni sloboda: S'kena nie as s'kena pa, Ksi lirijet kun nuk ka. (Nit smo culi, nit vid jeli. Da ovakve slobode igdje ima.) Stoga narodni pjesnik pohvaljuje i zakonske prepise. Raduje ga ejelokupni razvitak naše zemlje, te: Jugosllav t'u llashte e mara! N'hapa t'mllej pa shkojme perpara! (Jugoslavijo sreča te pratila! Idemo naprijed velikim koracima). Na kraju, kroz kontrast, u retrospektivi, se navodi težak život prošlih vremena, naročito u Krajini, doskoro izoliranom kraju od ostalog svijeta, dok se nije napravila 1972. godine cesta: Ishte ma i afri pazar, Shtate sabat me shku n'Tivar. (Bio je najbliži pazar. Sedam sati pješke u Bar). Zaključujemo da narodne pjesme Albanaca u Crnoj Gori vjerno opisuju socijalne prilike, mada tu i tamo bez neke detaljne analize stvarnih razloga. Pjesnici i pjevači izrazili su aspiracije svoga naroda. Poetskim Štihovima, prijatnom muzikalnom melodijom, bogatim stilskim figurama, češče puta pračene čiftelijom, guslama, ili izvedenim u kolima, velikom smjelošču, visoko su podigli glas protiv bilo kakve potlačenosti, iskoriščavanja, nepravde, nejednakosti. Pjesme pokazuju teško socijalno stanje, pračene tugom i bolom, iz kojih se izvlači pouka strpljivosti, u nadi savladjivanja poteškoča, prebrodjivanja krize na boljim danima. Intenzivnem napretku, promjenama u shvatanjima, ravnopravnosti, bratstvu i jedinstvu, s oduševljenjem i radošču posvetili su niz Štihova, uz duboko poštovanje. Ove pjesme su veselije, pune lirizma, zavisno od motiva koje obradjuju. Daju smjernice ka još srečnijem životu. 1. Pjesmu od 16 Štihova zabeležili smo 12 januara 1977. godine od nastavnika Shaban Gjekaj, narodnog pjevača iz Selite, SO Ulcinj; 2. Opširnije o torne: Kryengritja popullore kunder Reformave te tanzimatit. Emisija TV Tirane od 30. 9. 1976; Demush Shala: Kenge popullore historike, Prishtine 1973, 118-121; 3. Kasem Taipi: Žana popullore — Kange popullore, Shkoder 1933, I, 203; 4. Kasem Taipi: Isto, 168—169; 5. Teväbija f. (ar.) pratnja; pristalice; sljedbenici, istomišljenici.< tevabie ab cosabab cpbkbh mmbot: ab narpaAH KyKa, CKMOT MOBCK UITO peiUM/1 AB TO HanyiUTM CBOeTO POAHO OPHMllJ- AB KyAM MMOX M CBKOj AHBBHM AOXpeGM AO AyKCy3 (oGABKa, re m ab aaMMHe na neMan6a. HaKo, obmc hbchm Omac aoa- ro ipeTMpaHM kbko cocraaeH aca oa APyrn bmaobm na Mcxpana m ca.). napoAHMTe necHM m nayMHO Omab npHKAyMysaHM koh oaab^hm riOAMOTMBM MM3 MHOty M rA3BHO ja OXKPMBaaX UMKAyCM (nyOOBHM, CBMejHM, oOpBAHM M CA.)^, CB AOjaCHO xeiuKaxa ncMXOAOuiKa npeoxynauMja na nenaAGapox m neroBM- CB MSABOjysa MMCABäBTO ACKB CB roa AOCeGeH BMA m ABKa oGpasysaar noceöeH ijMKAyc bo naKBAOHCKOTO ampcko aobt- xe HajGAMCKM OKOAy pasABAGaxa, oa mombhtot Ha pa3MMCAy- 9 BaK.e 3a oAeM>e Ha nenaAGa ao HeroBOTO xprHyaatfce. Toa CKO HapOAHO TBOpeiUTBO AOA nOMMOT Ha ABMaAÖapCKM MaKB- ce XBIUKM MOMBHXM, AOXpeCHM AO BMCXMHCKM MMBOTHM APBMM, AOHCKM AMPCKM HapOAHM ABCHM.^ a abchmtb ce xaxcHM ao cmabh napaa Ha AyueaHM Goakm. Osoj BMA necHM apm cosABaaiteTO, npeA cž, ce OcoGbho bo aoamotmbot - paayGeAyeaifce, ce MCKaMaHM cma- MOTMBMpaHM OA aCABKT Ha COl(MjaAHMTB npOÖABMM Ha CBKOjA" hm AorMWHM npoTMBapryMBHTM kom xpeGa MOMnexo-nenaAGap HBBMBTO. Ce AOj aSMAB Ha ABB pBAai|MM: ABMaAOap - HBfOBM A3 ro paayGeABT. TaKsa e necHaxa "Mommb ce cnpeMa Ha HajÖAMCKM, m neMaAÖap - xaTKOBMHa. Kbko umkayc dop- rypGex a’ oam"1 , bo Koja ce nee kbko MAapaxa Mena 6 MMpaA xpM TAaBHM MOTMsa: paaASAGa, neMaAÖa, noepaxoK. "co Kpsaj coa3m" na omm aacxaHysa npeA Kottox na nenan- Oa hmb npOMSAerysaaT aoamotmbmtb, hboGmmho ßoraxM m Gapox iuto e Ha xprHyeaike, ro moam m ysspysa ab ocxane. PaSHOBMAHM. aauixo: "napMxe, Gpe AyAo, ceKoraui ce nenaAaT, OCHOBHdTa*opeoKynauMja na AeMaAÖapcKaxa napoA- a nycTaxa mabaoct hb ce nenaAM!" Ha AMpCKa necna npexcVaeyBa coumjbahmot mombht; oco6e- aauixo MA3AOCXa nena Tpajnocx kbko iuto ubbkbto Hena aoat ho napoAOT nee oa acneKT na CMpOMauiTMjaxa. HeMaAGapox mmbot: ne TprnyBa bo xyrMHa oa sbaoboactbo, xyny oa «MBOTna "Ubbkb MMpMca Aypn e pocho, M3K3- Oa TOj BABMeHTapeH »MBOTBH yCAOB npoM3AeryBaaT momb ce ikyGM aypm e mabao' 1.'1 M TPMTB fAaBHM MOTMBM. OHOj AB^ OA COBpBMBHaT3 MaKB“ Bo ABCHMTB oa OBOj MOTMB CMAHO B MCXaKHaX AOHCK3 yMBTHMMKa AMPMK3 IUTO ABB 33 ABManGapCTBOTO, TM BMCOKMOX MOpaABH AMK H3 MaKBAOHCKaXa MBHaJ CBBCHa 33 CKOAO CMTB XPM rAaBHM MOTMBM, M3KO B ABABKy xeiuKMxe nocABAMUM oa nenaAGapcKMOT mmbot, xaa ce oxKa- wyßa OA Marepnja/iHure y6aBMHn iuto nome Aa rn AOHece bo xyrMHa, xaxo m na HeroBMxe najönMCXM bo oxcycxBO Ha neManßapCKara aapaGoTyaaMKa: raa ne caKa hm noAapouM caojoT Moaex nojABH na neMan6a.Co orneA na 6oraxMOT hm napn da newaA6a, ryKy cm ro caKa noxpaj ce6e caoero m paaHOBMABH 6poj Ha noAMOTMBM, oaoj ABA b MHory 6orax AM6e: co aABxaaxHM necHM. Cfixoja necna npeTcxaeyBa GAAenna »m- "napMTe ce, nyno, /lecno neHanar BOTHa APBMa, MOTMBMpana oa counjaneH acnexx. CouMjannnoT a Hau/ara n>y6oB HMxaAe ja HeMa"^ \ xapaxxep Ha necHMxe ne e xpexMpaH McxnyMMBO oa MaxepMjan- Co CM/iHa AorMxa Ha caojara MHTMMa neMaAÖapcKara »eHa naxa cxpana, xyxy nornnpoxo. HecHMxe Hocax OAPaa na onuixec- ce o6MAyBa Aa ro oabp3tm oa neManöa: tbchmot xapaxxep na cpeAnnaxa m ycnoBMxe noA kom »MBeax m "AypM 6eB momc, momc npM Mana, Aaexe cxpaHM: neManöapox xaxo m HeroBMxe Haj6nMCXM. Haj- Toraj 6es Aaexe bo rpaAnna; Mecxo ce cpexaea OMajox nopaAn AonrMxe toahhm Ha neMan- a cera mena, «ena, onaweHa, ßapette m paanenGa, oa HeMSBecnaTa cyAÖMHa m nouiMTe bcctm. mena OMarcena, öacna OArpaAena; KnexBaxa bo obmc necHM MMa cyA6MHCxo 3HaMeH>e. Toa ro 6aBe OMCMO, nOABpOUM, napM, B6CTM OA xaxo m noAapox: neMan6apoT e 6oraxo o6pa6oTeH, a xora no KMpaiiMjaTa “Re TM npaxaM y6aa repABH, Ao6MBaax noxapAB aa CBojara npnepaanocx xoh AOMauinnxe, en ab hocmiu 6m ab noaMeiu, ej momc!".''3 najnecTO AOMauiHMxe hb ce aapaAysaHM Ha McnpaxeHoxo Pa3Ae/i6aTa xaxo npa roaeeH motmb nopexxo ce AOxoAxy ne mm e ababho yeepyaaite na cxopo Bpaxatte. cpexaea bo Hauiaxa coapeMCHa MaxeAOHCxa /iMpMxa. Toj Taxoa cnyMaj mm3 bo HapoAHaxa necna bo xoja ce nee Möwe ab ce HajAe y6aso o6pa6oTeH bo noeanjaxa na aa “xocmhcxoto neBeiuMe" uito ro nexa xMpMgMjaxa xoj m JoaaH KoxecxM. Mna 6pm/imjbhthm nena/idapcxM necHM bo hoch bo "anasa uiaMMja" “ÖaxuiMui'' “ao xpn hcoatmum“' ^. xom e Mapaaena MO/iöaxa Ha MaxeAQHCxaxa wena ynaxeHa Osoj rnaeen motmb - neMan6a, ro o6pa6oTyaa AO CBojox nam uito peuiMO ab aaMMHe. Co aHTo/iorncxa apeA- m coBpeMenaxa MaxeAOHCxa yMCTHMMxa nnpMxa, naxo co hoct e necHaxa "OcxaHM, flojMMHe!“, a hmiuto nooouia oa MHory Man 6poj necHM. Oaoj motmb ocxanan MHory Heaa- nea ne ce hm "Re OTnarysa ao Manecnja", “HeMauiTMja", xaxo cerHax. Toj ce cpexasa nccepMoaHO oGpaGoxen bo noean- m “EnerMja“ xoja noaexe npMnara xoh btopmot roaBeH motmb. jaxa na Joean Koxecxn, na Aypn m bo HajnoaaTa Heroaa Btopmot r/iaaeH motmb - neMan6a.ro aaijiaxa MOM6H- CTMX036Mpxa MMd aHTOAOrMCXM HCCHM CO Taxsa MOTMBCXO tot na )kmbotot Ha neMan6apoT m neroBMTe aombiuhm xora e -xeMaxcxa npeoxynagnja. Cnnna necna e “Enernja", npe- aexe hbabop oa cbobto poaho orHMuixe. H osoj rnaseH motmb xy xoja Aoai^a ao napaa MnaAaxa mena na neMan6apox uito e o6pa6oxeH npexy roneM 6poj ooahotmbm: oa HeroBoxo ja npoxoAHysa xyrMHaxa a m caMMOT nenanGap uito hc ce TprHyBaite Ha nax na ao ondaxoT Ha »kmbotot Ha neMan6apor apaxa, a xaa canaxa ja hoch Apanaxa na Mnana HenawH- aeana «ena Ha Koja h Tpe6a Mam: 4. HpoiJ). Bnawe Kohbckm tm npoyMyaa/i neMa/i6apcKM- "He e rpea, CrojaHe, uito Kano apno re neKan, re necHM m npa tm msabom/i bo AMKnyc 1945 toa- npeny noA He6o, Kano or conije 3 pa k, rb mh ce spar mu. "SGnpKa Ha MaKeAOHCK“ napOAHM necHM11 - CKonje 1954 r. Bparn ce, MOBCKy, m/im na« Hespar fla (jjaTMiu, flpcA Toa ce xpeTMpaHM hoa paanMMHM uMK/iycn oa "36op- ocraBM ne cpefl KapnM ropKa xccahoct rb neKaM11' . hmkot" na Bpanara MM/iaAHHOBi/M (l86l) na ce ao 1945 r. TpeTMor r/iaseH motmb - noBparoK.e o6pa6oreH m raxa ce noMecrysaHM, K/iacM(])MUMpaHM. 3a oaa nMiuyaa so mcto rana co ro/iew 6poj HapoAHM necHM, kom aaittanaar m cnoMeHarara cryAMja A~P 8a30 KapoBCKM, a 3a neyan6ap- moto raKa 6oraTM roamotmsm: oa peiuaeaibeTO Ha newa/iöa- ckmot 4MK/iyc na HapoAHMte nnpcKM necHM 'e nocaereH m por as ce spaTM ro hcpoboto (ne) spačaite. BpaKaibero bo HayneH CMMnoanyM Ha "VI PauMHOBM cpeAÖM1' 1969 toa- h poAHMor Kpaj e Mcnonnero co cm/ihm wmbothm apshm, ho m e M3A3A3Ha noceÖHa nyönMKauMj'a co rpyAOBMTe oa T3a neoÖMMHM paAOCTM, aauiTo m paaHOBMAHM ce m caMMre c/iynaM: 06/iacT. eAHM Hocar aapaSoTKa m cpeAyeaaT »mbot, AOACKa APyrn 5. 3a osa noAera/iHO nMiuysa a~P 8a30 KapoBCKM, Aoaraar co ManeBepeHM HaAe*H, mccto 6ojihm, na hbkom m KdKO M MHOry APyrM eMMHeHTHM MBKCAOHCKM Hay HHMl/M UITO cocena ne ce apaRaar .OrraMy m tbu/koto npoK/iercTBO na ce aaHMMaaaar co oaoj npoöneM oa MaKBAOHCKMor (J>onKnop. nena/i6apCKara aenja. Bo osoj av* e ncneana m nonynap- rioce6Ho Bene ce M3ABojyBaax neManöapcKMTe necHM bo nara napOAHa necna "Flycra ocraHana AMepMKa"*3, bo Koja 4MK/iyc m KaKO tbkbm ce TpeTMpaax. Bmam "SÖMpKa Ha HajcnawHo ce oTKpMBa couMjanHMor acneKT Ha neHan6apcKM- MaKBAOHCKM HapoAHM neCHM11, CKonje 1945 H 1• M3A3HMe re necHM co noanarMTe ctmxobm: "llycTa ocranana AnepHKa, oa 1947 r. bo peASKUMja na B/ia*e Kohbckm, "necHM11 II AnepMKa, senj a nenanGapcKa! MHory nena/iöapM ocranaa, - MaKBAOHCKM MyaMHKM 0O/1K/1Op", BO peA3KUMja H3 ÄMBKO Koj 6e3 paxa, koJ 6ea nora, OmpiJjob m MexoAHja Cmmohobckm; Cxonje 1959, bo msashmb moJto MOMHe m 6e3 rnaea. na HncTMTyxoT 3a iJionKnop Ha HPM; Bacnn HibocKM "MaKe- Mnory Aeua CMpaHMH>a, pojim, 6ocm m 6es ratKO. AOhckm napoAHM necHM11 - Cnonje 1948, "MaKeAOHCKM Meno- riycra ocrana/ia AnepMKa, rpacpM oa Kpajox Ha XIX seK" - HncTMTyx 3a OonKnop- AnepMKa, aenja neMan6apcKa!11 CKonje 1962 r.; HacKan HacKaneBCKM "HapoAHM necnn oa Toa e raa KOHceKsenua iuto ja M3B/ieKon Mane- ErejCKa MaKeAOHMja" - CKonje 1959 r. ao M3A3HMe na AOhckmot HapoA 3a ycnoBMre m 3a nocneAHUMTe oa neMan- MHCTMTyXOT 33 MaKBAOHCKM ja3MK; 6apcTBoro m TOKMy aaroa nowe A3 craHysa 360p 3a couMja/r 6. (Io npauiattexo na rnaBHMxe motmbm nnuiysa a~P nara crpyKTypa Kano komo/ibkcho neette bo osoj HeoÖMHHO /laao KapoBCKM so cnoMCHaTaxa cxyAMja, Kano m a_P flyuiKo nonynapeH MHaKy m/iba UMKnyc necnn bo napoAnara MaKeAOH- KoHCxaHTMHOB bo csojaxa cxyAMja "neuan6apcTBOxo so 2 0 CKa /iMpMKa, KaKo m bo coBpeMenara yneTHMMKa. MaKeAOHMja" - HayMHo apyutbo - BMTona I960; 7. JoaaH Kotcckm e MMcnMpMpan oa npoöneMaxMKaxa JlMTeparypa m nojacHysatba Ha neMan6apcTBOxo m bo BpcKa co Hero msabp ronen 6poj 1. “McTopnja na mbkcaohckmot napOA1', CKonje < :’OM ctmxo36mpkm "Senja m cxpacx" (1958) , "3noAo6a" 1969 roA- KHMra sropa, crp. (1963) ."TeiKMHa" (1965), "nennocMja" (1966), "CenKM" 2. fl-p Jlaao KapoBCKM: MneMa/i6apcTBOTo so Mane- (1972) m HajHOBaxa "SeneHM nopTn" (1975). Kaxo Aexe Ha AOHCKara nMieparypa", "MMcna" - CKonje 1971*, crp. 18-19- nenančapcKO cenejctbo m Ha cmh na MSpaanxo naKeAOHCKM 3. CnopeA iBpAettero Ha a~P /Isso KapoBCKM mmb nenanGapcKM Kpaj, oa Manecnja - KapaopnaHCKO rn hoch OKony 300 neMa/i6apcKM necnn, cnopeA A“P X. KoHcraHTM- MOTMBMTe Ha CBOMTe necHM. hob oa 500 Ao 1000. Bpojor Ha neMan6apcKMre necHM ne 8. floAexanHO oaoj npo6nen ro pa3pa6oxyBa bo e yrepACH. Toj uMKnyc e m/iba m hbaobo/iho npoyMyaaH cnoMenaxaTa cxyAMja a_P 8. KepoacKM, exp. 38-79; a m "fleMajiSapcKa", Koja hc e paar/ieAyBawa bo cjpyMHara m HayMMara jiMTeparypa; 9. 3a oaoj npo6neM MHory flera/iHO nnuiysa a_P X. KoHCTaHTMHOB bo cBOjaia cxyAMja, kbko m bo c boj OT xpyA noAHecen wa VI PauHHOBM cpca6m 1969i bhah na exp. 15^-167; bo Hea xoj tm paarncAysa h noAMOXMBHxe wa OAAß^HHxe r/iaBHH moxmbm; xoa ro mhhh m a_P KapoBCKM bo cnoMBHaxaxa cxyAnja; 10. HapoAHaxa neewa "Mommb ce cnpena na rypdex a’ oah" - "36MpKa HapoAHH Makgaohckh necHH11 - Ckonje ig^S. 191*? exp. 165 (bo HSAaHHe wa B. Kohcckm); 11. Mcxa neena; 12. "neCHM II - HaKCAOHCKH MySMMKM (tlOAKnOp" - MO CKonje 1959» exp. 283, hoa 6p- 169/269; 13. "36npKa wa HaKCAOHCKH napOAHM necHH11 bo pcabk-unja Ha B. Kohgckm - CKonje 19^7 r., axopoxo MSAanne, exp. 165; l*». Osoj npo6neM abtb^ho o6pa6oxeH bo cnoMenaxMxe xpyAOBM na A“P KapoBCKM m a_P X. KoHCxaHXMHOB; 15- Bpat«an a6opox, ho rnac ny OArosapa: nojaBM/i 1*ypMMH Kona/ie h upna Apannna ne Momen ßa ce "He com fypnnH nopSaun, cnacM co öercxso - aouuio ao 60j. OpeA aajAHCOHye naAnana xyx cyM Annja xanexaH." APHaxa rnaea. RecHaxa mm3 ci na c6 29 cxnxa. Taa npexcxaeyBa rioanaxo e Aexa fypnHH na caoexo 6annno a n pea/iMcxHMKM npMxaa na bmcxmhckuox 6oj na rypMMHa co xora OAen na nax, AP*en ny^e n xoa Hajnecxo UJnnxapn, HacM/iHHKOX Annja so 1826 r. Bojox e onnuiaH xpaxKO, Ha nnn Typun cejnenn nnn MaxcAOHyn MycnnMann aa aauixnxa xpajox, bo nex cxnxa. finnnaHnexo na nejanox e cbpxcho na oa paaöojHnun. '^ Ha xoa yxaiNyBa n hmcbo "Annja xanexaH1' oahocox paja - HacnnHnx. Toa e Bpene Ha Kpaaen 6paHyBatfca, bo necnasa. Kora ocxpnuaxa Ha wenox na caMcaonnnox xypcxn (J>eyAaneA Mefyxoa, bo necnnxe ne e socnean TypHnn Koxane n rocnoAap pexxo caexHyaana Ha 6oJhoxo none, a ro cenena cano xaxo 6opeu npoxna paann Hacnnnnun oa koh xpnn napOAOX rp6ox Ha 6eccnnnaxa paja. n co xon xoj ce 6open nnnno nnn rn yHHtuxyaan na paann Hann- Bo necHaxa - noena aa Kyanan KannAaH ao xoja nn,'^ naxo Hajnecxo nneno xaxaa ynora nna bo necnnxe. Toj, xoj, no OAo6pyBaH.e na oxphackhox rocnoAap UenaAHH-6er, cnopeA necnnxe, bo cbocxo 6annno rn xpnen n xpncxnjannxe naneryaa bo npecpex Ha cxapijHxe oxphackh xoj Aa öhab OAMexnnyn. Taxa bo bahb necna xoj ro npnxpnaa bo Gannnoxo "KepcepAap" n A3 ro uixnxn oxpnflCKnox xpaj , kbacujto Komo boj Bona xoj naßeran oa ßnxoncxnxe aanAann. TypMnn caxa "nncxox e cnpowaiunnja", oa Hacnnnniinxe Aepanui Myna n aa cboJox APar rocxnn Aa ro aaxone oaenox npeABOAnnx bo OcMan Mypa (cnopeA necHaxa o6j aaena oa KyanaH UlanKapea), cxbaoxo - yrnnox, no Komo aojBOAaxa oxxaxcyBa: ncxo ce cnoneHyBa TypHnHOBOxo 6annno na BncxpnnKaxa "Ej rnAn, TypMnn noöpaxnn, nnannna ("IJyHranoBO 6aMnno") KaAeuixo OAax "Ha KOHaK11 He xonn oena yrnna. paaGojHnunxe.^' VrnM e oaen na oaun, Bo sapnjaHxaxa Ha xaa necna oa c. Foßnaje CyAnnn e yrnn b fleßapcxo".^ Kyawan 6apajKn rn paaGojHnunxe npeo OAn na 1‘ypnnHOBOXo Bo APyra eAHa necnayiuxe noaexe e ncxaxnaxa Gannno. rypnnn xexaja ny xamysa Ha KyaMana naße ce ynoraxa na TypHnna xaxo aauixnxHnx na cenaxa Mnjanxn: paa6ojHnunxe n xoj co caojaxa APy^nHa rn oxenysa.1^ "fle rnAn, TypMnH Koxane, Bo necHaxa aa KyanaH KannAan ("KapeMaH") fle, rnAn, nawa Aennjo, Kaxo anocxopHHK ce jasyea n Mypax-ajAyxnn, co xoro ce Ocxaan cxaAO roneno, n fon-flepBrnu n Upn-apan.'^ Cnxe noxpe6nn noAaxoun aa Ocxaan oaun 6ennun, OciaBM k’ui/im n/iaTHCKM Kano «a SHoeiu noiJiTaca j. Aojfln bo cena mmj bmkm, HycTM aynyM hc ce TpnM." Bo necwara ce cnoMeHyBaar "k’iuam nnarMCKM* 11 iuto he HaeeflyBa wa npernocTaBKaia aeKa e HacraMaxa yuixe bo npaaxa aeaeHMj'a wa XIX bck Kora 1‘ypMMH KoKane aaKynyaan bo flnaxMja "K’uinM" fao 1809 r.). floxoa aaKynM/i k’iujim bo c. 1« Jly6aHOBO, ConyHCKO m we tm wanyiuxM/i ao «pajox «a »mboxox. TypMMH KoKaae öna noanax «aKo aauiXMXHMK Ha wapoaox m npoxMBHMK Ha xypcKMox (JjeyaanMsaM, aaxoa xoj m caMMOx nMiuysa bo csojaxa "ABXoGMorpaitiMja".Mano 6mji npnjaxen co MHory TypuM m 6eroBM, ne cxaHan hmabh mobck, ho HanpoxMB, 6mxi hmbch rpoxmbhmk bo koto Typanxe necxo ce coMHeea/ie. Tana na Hero naaMano coMHeaaH>e aena bo xpnoxo «pne opywje no BoexaHnexo bo Iberyiu (1822 r.) m aewa e xoj eaen oa paKOBoanxenMxe na socxaHMexo, eann-cxaeno uixo xoraui ce cnyMMno bo MaKeaoHnja. Toj tm oxKy-nyean m noxoa tm ocno6oayBan Mnoanna oa yMecHMunxe bo BocxaHMexo komiuxo 6nne npoaaaaHM Kano po6obm hb po6oa-CKMxe naaapM bo CKonje, Enxona m Co/iyn, aa mxo mcxo nMiuyaa bo csojaxa "Asxo6Morpa(l)Mja". fypMMH KoKane 6m/i oa 1807 roanna na ao Kpajox na caojox wmbox uenn 56 roanHM "KogoGauiMja", cxapeuiMHa na C. Jlaaaponone, a oa 1838 roa. "HaMa/iHMK11 na uenaxa "Ae6opMja", paMHonpaaeH Mnen na lloKpaMHCKMOX aeöapcKM cosex ("MegnMc")* cocxaseH oa aeöapcKnxe GeroBM, eann-cxbch xpMCXMjaHMH bo MaKeaoHMja bo xoa Bpene co xanao npaao. Toj ycnean oa cynxaHox aa aoS^e xpn (t>epMaHM, Mefy kom m (JiepnaH aa peryanpaHie na aanoguxe bo aeSap-CKaxa Kasa oa 1838 r., co noj 6nne cnpeneHM HeaaKOHCKMxe nocxanKM npn coÖMpattexo aano« oa HaceaeHMexo. Bo noexcKOXo ceie na Hapoaox TypMMH KoKane ocxaHan npea cd xaxo Hapoae« aauiXMXHMK, nako e Heroaaxa ynora MHory nouiMpoxa m npepoaßeHCxa bo BMCXHHCxa CMMCiia na aGopox. Toj HMxoraui hc aosao/iMa bo neroBoxo ceno MyxaMeaancxBoxo aa wajae nonaa, Hnxy rpMxaxa xnnra m npocsexa. Toj HajMHory cnoMorHan Jlaaaponone aa aojae ao ^ipxsa m uixona, ao cnoBencxM khmpm m cbom CBeiuxenMUM m yMMXenM. fypMMH Koxane ycnean aa ja ocxBapn xOMnaxxnocxa Ha HaceneHMexo bo 6op6axa npoxMB Hapoannxe HenpnjaxenM, HocMxenM Ha couHjanHoxo 3no, m xoa bo speMexo xora xnacHoxo pacnojyaaite co npoaopox Ha napMMHOxo cxonaH-cxbo ce noaexe ro aaoeno HaceneHMexo bo cenoxo. Meryxoa, cyanpMxe m HecornacMjaxa ao xom aoiuno nefy najnosHaxMxe poaoBM so cenoxo ro aanycxnne cenoxo m ro aoeene ao neMan6apcxMOX ne6. M MHory necHM 3a TypMMHa ce nosaGopaenne m hc aocxMrnane nouiMpoxa pacnpocxpanexocx hms MaxeaoHMja. 1. MaxeaoHexo Hapoano xsopeuiXBO. Ajayxcxx m peBonyano-nepHM necHM. PeaaxuMja a-P_KÜPMn_n§hyujamckm.. flpea-roaop, exp. 9. •• üa-TK°Bg-Kll» KoxanecxM 1 775~l863 roa. (ripMnor xoH npauianexo 3a co3aasaH>e na cencxa, exouap-exa, cxoMapcxo-xproBCxa GypwoaaMja so MaxeaoHMja), Cxonje, 1959 roa- 3. HcxopMja na MaxeaoHCKMOX Hapoa. Khmpb sxopa (Mhcxm-xyx 3a HauMonanna ncxopMja), Cxonje, 1969, exp. 7. 4. Mcxo, exp. 12. 5. 3a TypMMH Koxane Mna noceGna cxyanja m T^ _CMMiwaHMj<, l*ypMMH Koxane rnaaap nasapononexn. - TCHfl, kh.XXI. CypHMH Koxane cm Hannuian m aexoGnorpaitiMja na mcchmox roBop, xaxaiuxo e xaa m npaa noSHaxa aaroGMorpaifiMja bo MaxeaOHCxaxa HauMOHanna ncxopMja. B.: jA^JlajxpBj Qitii, cnoM. xpya, exp. 102-116. 6. A Mtxxobcxm, cnoM. xpya, exp. 35. 7. McxopMja Ha MaxeaoHCXMOx napoa. Khmtb axopa, exp. 13. 8. A. MaxxoBcxM, cnoM. xpya, exp. 138. 9. Mcxo, exp. 142-143. CaGjaxa co xoja ro oxenan Annja ce Myaana ao exopo ao cenoxo xaxo cencxa penMXBMja. 10. Mcxo, exp. 200-206. DecHaxa Maxxobckm ja aannuian oa Bnyx na TypMMHa Koxane - Ebxo KoxanecxM. 11. J nox. Bepa flaHKoea). Ja nenean BeibxoBCKM Mikaa, MycnnMaH MaxeaoHea B. m aapMjaHxa Kaj T. CMMjbaHMK BpaflMHa bo ETHorpaCKara aenpna Ha MHeHo, Tvpmmh Keaja no 6ojor co Atih j a 6nn CAH, paKonnc 404 "CrapH HapoflHH Menocn h necne nne- flonro Bpene napannaMpaH. Mewa MnjaKa", n.6p. **36. Cnope« CnHiwaHMK Kaj Mnjaun-re nocroene h naMexapw, koh ro awaene MMHaroro na ~nneMHH>aTa h poaobmtg . HoMeiOKOT «a necHaaa e c/ihmch kbko bo necnaxa aa KyanaHa Kannaan (KapHMan) bo 36ophhkox Ha Kana-HOBCKM, 6p. 211!. 15. B. CnOM. KH. Ofl A. MaXKOBCKH, cxp. 203. . 16. Knnra aa Mnaunxe. Codinja, 19^1, cxp.119. Aaxopox npHBeflysa m MMcneH>a Ha APyrn HayMHMUM aa xpaGpocxa h bhcoko MopanHHxe oa/imkh Ha MMjaunxe aoonuixo. M caMHOx aaxoa nooniunpHO nmuyea bo rn. XXI. 17. Sanmuana e oa A. MaXKOBCKH, cnoM. xpyA, cxp. 202. B m 6en. 6 koh rnaBaxa "1‘ypMMH KonanecKH bo napoAHnxe necHM h npeAaHnja". 18. Mcxo, cxp. 202. rioA 6p. 12, KaKO uixo yKamaBMe, so Hamaxa ßycHoxa noA 6p. 1A, MaXKOBCKH npHBeAysa m eAHa necna oa paKonncHMOx aSopHMK na T. CMMibanuK SpaAMHa, Koj e naboaho npeA^ACH bo CAH h hphmch aa nenax. Merytoa, dphbcash e noAaxoK koj hc e xomch. MneHo, bo fnacHMK CAH kh. 2, toa. 1950 hc ce cnone- nysa paKonncox Ha CMMibaHMK. Ha oaa Mecxo kc yKamene Aexa m Ha cxp. 68, bo 6en. ^-5 hcxo nna norpeuiHO Aaflen noAaxoK: npnaeAeHHOx nacnoB oa BeibMK Mnxam/i "Cpncxe napoAHe vMoxBOpMHe, o6m-m3h m BepoBaH>a na fle6pa m oKonMHe" ne e xomch. loj rna-ch "fle6ap m «.eroBa OKoriMna". Bo oaaa cxaxwja hc cxanysa aoonuixo hm a6op aa napoAHM yMoxBop6M. 19. Ce Ao Ba/iKancKMxe bo j hm oKony Jly6aHOBO 6Mne aaMyaaHM xonorpa0CKMxe HaaMBM kbko "TypMMHOBO11, “fypMMHOBa MaHApa" m "KoKano". B.: MaXKOBCKH, cnoM. xpyA, cxp. 128. 20. A. MaxKOBCKM, cnow. xpyA - III fypMMHOBa aBXo6MO-rpa(J>Mja (y6oBHM obchm... MAM 6m CB npMAPy*MA6 KOH OHMB IUTO 06j3T KB 6mA3T 33X80" XpMCTHj 3HCKa UPKBa BO MMH3TOTO MMa/IC HCraTHBCH OflHOC KOH Pbhm".^^ Co cAMMHa coap*mh3 cb CxaAapckmot m 3aAapcKMox HapoflHoro TBOpeuiTBO. Ine ro HapeKyaane "6ecoBCKo", cmhoa. Cmtb obmb aaöpaHM cb OAHBcysaaT aa cbbiutbhmtb "raBO/iCKo", 6HAejKM «e oqroaapajio na xpucrMjaHCKMTe Hop- AM43, HO OA TOa MO*6 ßa CB aaKAyMM K3KOB 6mA CTaBOT mm, a m coflpmejio eporcKO yueite. 3aroa CBeiureHcraoro, cnpBna HapOAHOTO tbopbiutbo. oco6eHo bo cpeAHMOT aex, kb Gmab HacoMewo npornB napoA- Bop6aTa Ha cbbuitbhctboto npoTMB (Jkjakaopot cb hmtb aepyBatba, o6MMan m o6peAM, kom npoTMapeMe/ie wa BOA^Aa Ha P33HM H3MMHM. FlOHBKOraiU TOa OTBOpBHO M CO XpMCTM jaHCKOTO yMBtbB. flpM BAHM B3KBM yC/IOBM , MO»e6M, B aaKanysaibB MCxanyaaAO, a Apyrnax oömmcabho na napoAHMTB co3AaA6Ha CM^BTHara ocnoBa Ha nBCHara “EoropoAMMHM 7) ManoBBA11'^ m wa hbjsmhmtb BapnjanTM co motmb aHarana na M6AOAMM MM AOAMBTHyBaAO UPKOBBH T6KCT . Opa JlOBpO UItmtobmk ja McnajaA "flBCHaxa oa abkoadt", kbko 6m ro Bp6ara («yr ßa uytM, poA Aa hb poam) iuto e hpbambt Ha OABpaxMA HapoAQT oa jynaMKMTB rbchm, a flexap Hbtpbmmk HauiBBO MHT6p6CMpaH>6. bo npBAroBopoT na "Moamtbbhmtb khmiukm“ nMiuyaa askb Kora craHyaa 360p aa ycnoBMTB bo kom cb paa- KHMIUKaTa COAP*M "HBKOM AyXOBHM AOnBBKM11 , CO KOM "no BOAja 6o*ja", "M*AKy no MaAKy■' oa roAMHa bo roAMHa, BMBa (JXJAK/IOPOT, npBO Aa BMAMM6 K3KOB S CTaBOT Ha I4PKB3T3 naraHCKMTe m hbmmctm nonebkm kb cb MCdipAaT m MCxpeSax"^ cnpBMa napOAHOTO tbopbiutbo. BpoJhm cb yKaiKyBattara na CP6AHOB6KOBHMT6 HMCaTB/lM Kaj KOM MO*6 ßa CB BMAM HBj 3M- Bo McTOMHa MaKBAOHMja, ootomho bo EaHCKO, cno- HMOT HSraTMBBH OAHOC KOH H3POAHOTO TBOpBUITBO. TaK3 pBA Ka*yBaH>BTO Ha FlapaiUKBBa CMPABIUMOBa, "pBAMPMOaHMTB KOHCTaHTMH MA030(J) BO "noyHMTBAHOTO BBaHrBJlMB" (IX BBk) 6,6macj km tmb xoa ro cmbtane aa narancKO. Taa yxawyea Aexa so Ebhcko mmbao nyAKM OKOAy e Ayfaxo kb npBTpnax toabmm HearoAM, "poas- MM np6MpB*MH>a M OnaCHOCTM OA CaMOBMAM, Oß 3M6jOBM, 3M6" &Morpa(t)OT Ha Časa HBMattMK, Tboaocmb (XIII bbk) McraKHy- MUM M OA APyPM AOUIM HaBBCTM11'' ^ , 3KO HB PO M3BpiuaT . ta ACKa Časa pm Mpaae/i 1 'HenpMcrojhmtb m ujtbthm obchm na h) 'tabuikmtb >KBn6M, kom ja ocna6yBaaT Ayiuara ao Kpaj". ' Eop6axa iuto ja boa6A3 xpmctmjancKara upKaa npOTMB 6pOj HMTB HapOAHM o6mM3M M o6p6AM, OMMPABAHO, Oa MapaaoT Ha PpeasMrep Koana "6bcobckm rbchm“ 6ma3 cypoea m AOAroxpajHa. MBryxoa, peayATaTMTB cbko- o*6 ßa cb aaKAyMM AeKa craHysa a6op aa crapn npBTxpnc- raiu hb 6mab aaAOBOAMTBAHM. fla aaroa, xaa MopaAa A3 ja MjancKM necHM co narancKa coAP*MHa. MBryroa, narancKMTB aaMBHM cBojaxa cxpaxBrnja co MAeoAouiKa 6op6a. Mo*b6m, ÖMMan cb naoraAB Ha npBACH nnaH Ha yAapor, ho m “na- k3ko pBayAxax Ha xoj kohoamkt, apboShtho, cbbuitbhctboto oahoto nBCHMiuTBO - OMiuysa B. JarnR, hb 6mjio na oocaba“ ja coaßano necnaxa co motmb aHaxBMa na Bpöaxa, co uba .orro". ^ A3 CB CnpBMM KyATOT KOH HBa, KOH OÖpBAHOTO AyAaH.6 , KOB Hajwecro ce n3BeflyBa/K) Ha ap6a m koc kbko iuto bhaobmc HnxepecHO e A3 ce OAÖeneÄM Aexa xyAxox bo 6mjio nporoHyBano. nyAOXBopHoexa Ha APßjaxa, noce6no xoh sp6axa Mna Mnory Ofl OpojHnre BapnjaHTn ja npH/iomysaM necnara ApeBHO noxexAO. Bo rpnxaxa MMXoAornja xpaAox na ^XMoxMAa aa "C(t)eTa Heneiha" - 3a6e/ie)iexa HeAefca, , 0\ Ha öorMHxaxa Anaxa. JlnxsaHunxe ja o6owyBaAe ap6axa rope, AOAy, no noAero. 19) m nejae m nocaexMAe npaannx "Bepönaja HeAjeiba", ^ xoj K’ je BMAoje c(J)MTe mm «Mrja, bo ocnoBaxa e MHoryöoweMxn, a co npMMax>exo na xpmcxm- k’ je BMAoje npocxo cxaHaje, jancxBOXo neroBOxo 3HaMeH.e Ao6MaaAO noMHaxao ocMMCAy- npocxo cxanaje, ce noicnojHae. Bax.e. PepMaHLiMxe BepyaaAe Aexa "ocaexenaxa sp6a co Bp6’ m xonoAa ne My cxanaje; CBOMxe MoaecxM nynxn nrpa roAena yAora bo 6op6axa xa’ m npeK’AHa cijiexa HeAen>a: npoxMB cnxe bmaambm m neBMAAMBM nenpnjaxeAn na hobbxox - Uyx Aa mm uyxe’ poA A3 He poAe. - m na neroBMOx Aoßnxox11.^^ M caM KaAnja npocxo My cxana, Hnxepecno e A3 ce oaGgaokm Aexa m PopaHMxe, npocxo My cxana, My ce noKnojna. xom MMaax MycAMMaHcxa eepoMcnoeecx, ja o6o>KaBane ap6axa - Ccam, KaAMjo, xm mm ne cxaaaj, 21) m bo roAeM 6poj necHM ja napexAe "ryproBAeHOBa". ja He com xypcKa Kaana, Bo MaxeAOHMja ceyiuxe na TyproBAen xyxnxe ce xyK1 com KajypcKa Heaecxa, xMxax co aeACHM bp6obm rpaHMMH>a. A nax, bo no3HaxMOx KopMiia ne6eu jaAena, 36ophmx na 6paxaxa MnnaAMHOBun, bo concxaeHMxe HapoAHM xonnMAa boas nnjena. Cea houj KaAeui KaAena!^ MMMH>a mxo rn Aasaax xne, tm cpexaaaMe - Bp6an m Bp6a. Bo npMnor na Haiuasa KOHexaxauMja aöopyaa m Axo mobcxox ne ce OAHecyaaA co noce6en oommx xoh nea. 6A6H noAaxoK mxo ro cpeKaBane Kaj K. UlanKapea. Toj cnrypno ne 6m mm ro AaeaA oaa mmb Ha caoMxe Aeua. nMiuysa AßKa "npeA 30-^0 toamhm cxapnxe cseuixcHMAM bo MaxeAoncxMxe napoAHM necHM: 1 ‘Cbcah ce, cbbam Oxpma, Kora npMcycxByaaa Ha neKoja dpanna, caexMxencKa 22) 23) MMA3 Bp6o" , "»lypBM ce, jyPBM, MMA3 MM Bpöo" , mam KaKBa A3 6mao ro36a npeA A3 aanonnea oa rocxMxe "CaeAM ce, aeAena Bp6o, noAOAy"^^^, "Cbbam ce, cbbam, paaseceAyBaMKMxe, ceexoBHM necHM m cbmp6m, xmb, caem- 25) Bp6o" mxh. mxo ce nejax bo pa3HM perMOHM na MaxeAO- xeHMUMxe ja McnejysaAe npexxoAno osaa necna, a co xoa HMja yxawyeaax xoAxy e aaMyaaH xyAxox xoh ep6axa m mxo ce Aaaaiue cnrnaA no nea A3 CAeAysaa BeceAÖMxe, necHMxe, ce OHexyaaAO oa nea. CBMp6Mxe m Mrpattexo opo".'^ CymxMnaxa na necnaxa acwm bo AaMnemnoxo aepy- Bo KyMaHMHCBO (Kocxypcxo) oaaa necna ce neena same Aexa nejsmhmox Ay^ e bo cocxoj6a A3 ÖAarocAOByaa, na Jlaaapa npeA upkobhmxb BpaxM (ne na nexoe APyro mbcxo) 26) A3 Aaea npopoHKM oflroBopn m mxo e Hajsamno A3 Aapyea. m co nea ce aanoMHyBano npasHyBaitexo na UaexHMUM, oahoc- Oa Aocera MSADwenoxo Mome A3 ce Aoöne Bnena- ho , Jlaaapa mam BpOniia Kaxo ujxo hbkom ro napeMyeaax osoj xox Aexa cnwexox co moxmb anaxena na ep6axa e peaynxax 1A) npasHMK. na XBopemxMxe xpeaunn na caemxencxBOxo. UeAxa e jacna: Aa ce oxxprnax napoAHMXe Macn oa narancxBOXo m APyrnxe Mnaxy, oeaa necna napoAOX ja npM(J)axMA n npo- oGpeAH m o6mh3m, oa xyAxox xoh sp6axa xaxo m aa rn Aoawma A3 ja nnxepnpexnpa ce ao naiuM ahm. ' ^ Ho bo cnxe Haxepa Ayrexo A3 ce MOAax na ceexeuox. Bapnjanxn anaxeMaxa ja Mapexysa csexa HeAena mam csexa Moi«e6M, MHxepBeHLjMMxe na cBemxeHcxsoxo 6ma6 BoropOAMua nopaAM xoa iuxo Bp6axa mam Hexoe APyro pacxe- oa noroACMM paanepn, ho xoa xpe6a Aonpsa A3 ce ncxn»- 16) Hne ne m OAAaea hommx. *yBa. 1. MnnaflMHOBuM, 36ophmk, 1861-1961, Ckonje, 1962, 41. 2. B. Ct. ÄHre^oe, Bbctm aa HapoflHM nrpn m necHH b crapoOb/irapCKaia KHMMHMHa, "MaaecTun wa MHCTuryxa aa MyanKa", km. M-Ill, CoiJimb, 1956, 503“508. 3. Tomc Caapos, MaKeflOHCKara wapoAHa noeanja, CKonje, 1966, 8. Cn. fleTbp Amhckob, Bb/irapcKH Qo/iitnop, Rpaa Macx (Bropo MapaHMe), CoOmb, 1972, 80. 4. Bmao JlaTKOBMfi, HapoflHa KtbHweBHocr, I (flpyro naAaHne), BeorpaA, 1975, 31. 5- V. Jagić, Grada za slovinsku narodnu poeziju, RAD, knj. 37, Zagreb, 1876, 41. 6. Bmao JlaTKOBMfi, amt. aeno, 32. 7- Bmao JlaTKOBMfi, amt. fleno, 32. Cn. Tvrtko Cubelić, Suvremeno stanje jugoslovenskog narodnog stvaralastva, "Radovi zavoda za slavensku filologi ju", 5, Zagreb, 1963, 67. 8. Bmao JlaTKOBMfi, amt. Aeno, 33- 9. BpaTa flMMMTbp m Koctbamh MonepoBM, HapoAonMCMM MaTe-pmb/im OT PaanouiKO, "C6ophmk aa Ha po ah m ywoT bopchmb m MapoAonMc", kh. XLVIII, CoMfl, 1914, 458. 12. KyanaH A. UlanKapeB, Ha6paHM Aena, kh. I , CKonje, 1976, 121. 13- Kyanan A. UlanKapea, amt. aeno, 121. 14. AneKcaHApa HonaacMneBa, JlaaapCKMTe necHM bo KocTyp-CKOTo flononje, "MaKeAOHCKM OonKnop", I, 1, CKonje, 1968, 156. 15. ApxMBCKM warepMjan bo HHCTMTyTOT aa ojiKnop - CKonje, MarHeTO0oHCKa neHTa 6p. 613 (per. 6p. 11060). 16. ATaHaCb T. H/lMCSb, C6opHMKb OT b H3POAHM yMOTBOpCHMB, o6MuaM m ap. FlbpBM oTAen. HapoAHM necHM, kh. I, CoMB, 1889, 319“320. Cn. KocTa UbpHyiuaHoa, MaKeAOH- “apoAHM necHM, CoiJimb, 1956, 38; flaHMO MMxaünoBb, Bb/irapCKM HapOAHM n-bCHM OTb HaKCAOHMB, CoOmb , 1924, 8; BpaT flMMMTbp m KocTaAMH MonepoBM, umt. Aeno, 44. 17. Robert Grevs, Grčki mitovi, 1, Beograd, 1974, 46. 18. Robert Grevs, umt. Aeno, 47. 19. JoeaH ByKMaHOBMfi, (IponefiHM oÖMuajM, "PaA IX-or Konrpeca Caeeaa onKnopMCTa JyrocnaBMje y MocTapy m TpeÖMisy 1962", CapajeBO, 1963, 266. Cn. 111. KynM-uiMfi, R. X. nerpoBMfi, H. RaHTenMfi, CpncKM mmtobouikm peuHMK, BeorpaA, 1970. 78 (noA Bp6a). 20. JoeaH ByKMaHOBMfi, umt. npMnor, 266. Cn. BecenMH MajKaHoanfi, KynT Apeera m 6MibaKa koa CTapMx Cp6a, "Mmt m pennrMja y Cp6a", BeorpaA, 1973, 3_l6. 21. "MaKeAOHCKM ^onKnop", II, 3-4, Cxonje, 1969, 430-432, n. 3-7. 22. "XMBan CTapMHa", BunycKb l-ll, PoAb accbtum, C.-neTepöyprb, 1900, 247. 23. Kocra UbpHyiuaHoa, umt. Aeno, 31- 24. KocTa UbpHyuiaHOB, umt. Aeno, 33. 25. Amt, m. n. 6p. 1549 (per. 6p. 24147). 26. IJeMC Uopu tpeaep, SnaTwa rpana, BeorpaA, 1937, 150 m 161. fl-p Bepa AHTMI? (CKonje) cb aaßpmyaa na obmb 6mxhm xapaKXBpMCXMKH m ncxaKHysa ACKa MHory AyrB oa napoAOx, hb MOWfijkM Aa xm npexpany- C0UMJAJ1HM EJ1EMEHTM Ofl AnOKPMMTE "BMflEHMETO HA AflOCTM.n aaax cbomxb CBMBjcxaa, cxaHyaane mohbcm, ocraaajkn rn FIAB/IE" H "OAEIiETO HA EOrOPOfiMUA HO HAKHTE" BO HEKOM cbomxb Hajö/iMCKM bo KpajHa MMaepMja. ^^ CounjanHaxa MAKEAOHCKM HAPOflHM TBOPEH H66AH3KBOCX M36MBa M OA ßpyCHTC X6KCXOBM H3 COOMHaXaXa "EecBAa". CouMjannaxa neeAHaKBoex kB cb anocxpo^npa m Vuire bo eflHO ofl HajcrapMTe mhamckm «HHweeHM BO KHMÄ6BHM COCXaBM M OA HapBAHMXB B6KOBM. Oßaa BaiKHa ACAa "PurBeAa" ce naofa bahb AHABKTMMKa XMMHa "HodJaAÖa cxpana oa xcmboxox na ohuixbcxboxo HauiAa hboocpbabh OApaa Ha Aapew/iHBOCxa", bo KOja Aoaracr ßo napaa couMjanHMre so öoraxoxo xbopbuixbo na napoAOX. Bo UßnBHKOBaxa npMKaa- KdpaKxepHCXHKH na BpeMexo. Bo Hea cxawyaa 360p aa ohmb na "CnpoMajox uixo OapauiB 6ora", CMponauiHMOx mobbk nopan ßoraxauin kom aa ucamox cboJ ämbox mb cb cbxmab ackb Aa ro HanyuiXM cboJox aom, 6macjkm AyP* m HßroBaxa msHa xpBÖa ßa wy AOAe/iaT Ha MarnaAHBXMOx CMponaBBu Ma/wy hb MOKB/ia Aa ja noAHBCyaa ronBMaxa CMpowaiuxMja m xaba, xpaHa mam HBKoja napa.1^ flßCHaxa ro paaoxxpnaa oppommmox oco6bho nopaAM Aeuaxa.^^ flpyra aapMjanxa Ha npMKaaHa jaa nefy KAacaxa oixo snaAefiAa m ohmb kom na caojox rp6 oa Oxpmacko, ro KpMXMKyaa Mcyca XpMexa: "Tm cm Pmcxoc, ja hocbab uBAaxa xaa xnaca. H bo osaa nscHa BAMHCXBewaxa cmh 6ox(mm, can rocnoA, awa hb xb caKan, aauwo hb cm npaa yxBxa Ha HapoAOX ho*b Aa ny Omab HAejaxa AßKa cano npsA - Ha bahm mm Aaaui hbmbpbho öoraxcxBO, a nax APyan m cnpxxa cmxb nyre cb BAnaKBM: ocxaaiu Aa yMMpBBX oa xaba; tm hb cm npas, xa aaxoa hb xb "HaBMCXMna, OoroBMXB hb ro onpBAennja canaM, jac caKan npaa mobk."^^ rsiaAyBafeeTO xaKO cnprna naana; m na OHoj Koj cb npsjaA ny Aoai'a Bo cmxb KAacHM onuiXBCXBBHM ypBAyaaaa ce npoaAB- cnpxxa bo paanoBMAHM bmaobm.“ Kysaax ocxpmumxb Ha HeaaAOBOACXBOXO nopaAM oxpomhmxb AcounjauMM oa osaa crapa MHAMCKa necwa kB cpBx- coAMjanHM paanMKM. Oaaa cocxojßa xm BoaHBMMpysana nyfßxo HBMe bo MBKBAOHCKaxa HapoAHa npMKaaHa, aaßBABmaHa oa m xm ßyHxyBana. BaKBM ocoGbhocxm hb b xbiuko Aa cb oxkpm- Mapko Ubabhkob,^^ bo Koja mobbkox oa napoAox noeeke ro jax bo KnacMMHaxa npBxxpMCXMjancKa khmikbbhocx, KaKO m bo noMMxysa cb. ApaHTBA oa focnoAa, 6habjkm cbbxmxbaox mmba napoAnnTC xbop6m na paanMxe HapoAM. Bo onuixonoaHaxMox AOABAHaKOB OAHOC KOH CMXB AyXB, M KOH CMpOMdUIHMXB M KOH cpBAHOBBKOBBH pacxaa "flBaHaccexxe cohobm Ha uapox IllaKMui", najöoraxMXB, Ha cmxb mm ja 36MaA Aytuaxa 6b3 aa tm abom noanax bo caobbhckmxb cpbahobbkobhm khm)K6bhocxm, KaKO m AyrBxo. HapoAOX ce 6opn aa npaBAa, aa BAnaKBoex, aa bo Espona, kbab uixo npBMMHan oa opMBHxaAHaxa khmäbbhocx, col(mjaAHo paMBHexbo m cb oocxaBysa bo yAora na cyAMja. cb aaßBAEmyBa nocxojaHMOx cxpaa oß nyfßxo oa KpajHaxa fAasHaxa amhhocx oa npMKaanaxa hb ro cana rocnoAa aa KAacHa paaABOBHoex: "Kora kb aoJab Toa aoukd bpbmb, bahm HyHKO m ro o6BMHyBa: 'Tocaoa cm, a? Bfiraj, ßfiraj oa tiyfe kb ßMAax ßoraxM, a APyrM CMpoMauiHM. M ßoraxMXB kb M6H6, XM CM ax'ptlMja, My PBKOA, XOAKy AeUa MM CB HapOAM- ro BMKaax SoraxMOX co ikyßoa m na xpnßaa, a CMpoMauiHMOX ja m cmxb mm A ynpe. A wa bahm cž iuxo ny ce poßuno, cmxb HMKoj HBMa Aa ro bmkb, xyKy can aa cb6b kb cxpaAa. My CBX )KMBM. E, H3 BAHM AOUIM AyfB CM My HBABA CO KyAOM , H aa BpBMBXo na 6yAaAHaxa KAacosa paaABABHoex c& aobbkb cb noxBHyMpaAa MarAaAHBXMXB, kom MOpaax Aa ßapaax yxßxa bo xpmcxmjaH“ oa IX BBK na HaxaMy. "EBCBAaxa" Ha HpBaBMXBp Koana xomho ckoxo xoAKyBa^e aa hmbhmox cookobh »hmbox no cnpxxa m aa MaKMTe bo kom Ke Gmabt nocraeeHM nemmnocpahmte yrHeTyeaMM hmot cocTaayaaM mowba ab 6mag MHcnMpMpan oa nonynapHMTe m 6orarauJM. anoKpM(|)HM tbkctobm co CAMMHa npoÖABMaxMKa. 3a naj xaxa Bo crporo (DopMHpannTe oahocm wa (JjeyAanHoro na cb. flexap pajcKMxe nopTM ocraHysaaT aaxBopeHM, mbko oniuTecTBeno ypeAyaatte pacren 6pojox Ha ocnpoMauieHHTe ce- bo hb ro BnerysaaT cmhot ä cb. flexap, xaa Aocneaa bo naHM, Kako m Ha 6e3pa6oTHMAHTe. CpeAHOBeKOBHara khmäcs- neKOAOT. Bo nea e noxenuMpaH tomho m ohoj' eneneHT oa hoct, waKo e uenara bo paMKMTe m bo cny)»c6a Ha o^Hunjan- mhamckoxo abao "PMrBeAa" koJ ce OAHBcysa Ha hbmmaocpa- nara xpMCTMjaHCKa upKaa, jacHo tm naHmjiecTMpa counjan- hmot oahoc Ha öoraxMox koh 6bahmot. Bo CTpyiuKaxa aapM- hhtc M3AMtJ)epeHAMpaHOCTM. Oa MHory6pojHMTe khmjkbbhm tbk- jaHxa Ha necnaxa "Cbbtm flexap m najKa My"*^^ m cmhot ctobm noceÖHO kb tm oabohmb "Bmachmbto na anocron flaanB" ja ocyAyaa caojaxa najKa: m "GabhiBto na 6oropoAHua no m3kmte11, a koh mctobpbmbho "Tm mmbiub MHory ctokb, Cb oAAe^yaaaT oa APyrnTB anoKpmt)HM cocraaM m no cbomtb na CMpoMaiJ) hb Aaauie, bmcokm yMBTHHMKH KsanHTBTM. flpBMOT anoKpMO e aawyBaH BO CMpoMayM babh CMpoMauiBA anocTpoitiMpaMB Tmkbbilkmot tbkct oa XV bbk, bo koJ 6 aany- MOuiHB MHory tm AOABBa, san ufinwoT yboagh Aen, bo koJ cb hshbcbhh na mhtbpbcbh ujto My abab noAOMHa, nOBTCKH HBMHH WanÖHTB H3 MOpBTO, H66OTO, SBMjaTa, SB63- nonoMHa kohoaho nojacMO, 8) amte, nopaAH ÖBSsaKOHHjara na nyfcro. M btopmot tbkct m Hanac ce nMuinaH cxopn; cb cpBKasa ao 6pojhm jywHOcnoaBHCKM npenncM, ap3 kom "Ulxo 6m oaa ja ujto ctopmb oocbömo cb ocBpHysa UBexaHa BpaHCKa so csojara AHCBpxanM- c’xa cxoKa ja M3AaAO(p ja, KaAGiuxo McxaKHysa A^Ka hpbmot caobehckm npesoA Ha nO AMT 3MM CMpOMaCM!"''^ anoKpMijioT HacTanan najBepojaxHO bo X-Xl bbk, 6MAejKM 9) Cmhot, cenaK, ce o6maba ab ja MasneMB naj Ka cm oa bo pyCKM npenMC b aaMysan bbkb bo bbk. Aaaxa neKOAOT npeKy kohoohoto nojacMO, kob BcyuiHOCT ro cmm- TBKCTa cb paarneAyBaHM oa MHory MCTpa>ty6uMTB, nMXBapMTB, bo neKOAOT (JjOAynuTMHa." AypM M Haj BMCOKMTB UPKOBHM AOCTOMHCTBBHMIJM. flpBKy CAM“ Bo APyra npMAencKB aapMjaHxa xaa e ocyABHa kbko noua KMTB na ABKOnOT anOKpM(J)HMTB BMACHMja TM OTKPMB33T OCy 6oraTHMua: amtb na Ayr'exo oa napoAOT na cmtb ohmb kom hb aeMjaxa "Tm cm 6eue 6oraxHMua. «MBeene bo m3o6mactbo. Oa hmb Ma6MBa coamjbahmot pbboat BoraxHMna, mmobmta; npOTMB BAaABTBAMTB, HpOTMB UpKBaxa, npOTMB CBBTOBHaTB CxoKa mmbub npeKy rnasa, M npOTMB APKOBHaXa BAaCT. AnOKpM(t)HMTe BMABHMja 6mab Cmabh raBOA xe cmabub. OMMABHd HapOAHa AMTBpaTypa. MHOryÖpojHMTB aCOUMjaUMM BO Tm aa 6ora hb absaue. HapoAHOxo TBopeiuTBO h'ž xepaax ab mmcammb ackb tmb Mnane Tm AojAoa Aaa npocjaKa, TOABMO BAMj BHMB Bp3 (JXJAKAOpOT. Bo M3KBAOHCKMOT (JXJAKAOp Tm AojAoa bo KyRaxa, CO CBOMTB COUMjaAHM TeHACHUMM AOMMHMpBdT BBPmJ BHTMTB Ha Tm CBMpea ox nnaAHMHa, necHaxa aa rpeuiHaxa najxa na cb. Dexap, aa Koja napoA- Tm AMTaa ao KBeuepa; Cpue Maj ko He re wewHa, Hmiuto MnnocT A3 mm CTOpviui; Ta M3BaAe kopkb Ae6eA, UlTO CTOM/ia TPM HBASTIM J M MseeAe Tie nojacMO, Mm noAaAe 3a rocnoAa, Tm na« HaaA ce noapaTM, „12) Ha Toa nniuMaH ce cropM... CAMMHO K3KO BO CpeAHOBeKOBHMTC BMASHMj 3, M Maj Kara wa cb. rierap ce BöpojyBa koh Ayrero ocyAeHM Ha crpauiHM M3KM bo neKOAOT. Bo APyrn BapnjanTM raa e HeMH/ToepAHa Mop6auMBKa, MeaHyMBKa, Koja bo CBojara HenecHOCT cm AoaBOAyeana bhhoto co boa3 Aa ro Meiua, nosaj mchoto GpauiHO nOMeuiaHO ro apaKana, Kanc KyMa HHK3KBM AapOBM ne Hoccna, TyKy r/ieAapa caMO Aa ce wajaAM, co >KeA6a cano Aa ro aanysa mam aroACMM ammho-to 6oraTCTBO. BapMjaHTMTe Ha necHaea «Msear m bo COBpeMCHHOT MaKCAOHCKH (JlOAKAOP. Bo 1970 rOAMHa BO Oxpha 3a6eAe*aB cahb Bapnjanra bo noja ce nee: "flaBauie lumhmk »kuto, aeMauie uimhmk SAaro..."'^ Oeaa ocyAa nanoAHO naAMMysa na anoKpniJWHTe ocyAM na acAenauiMTe, kom ce ocyACHM bo na j aoahmot ackoa, aauixo HajMHory ja Habackac ep3 ce6e ocyAara na ynponacreHM-ie CMpoMauiHM Ayre. Mctmob motmb ro aaGeACNOB bo npoaen cocraB, bo bma na npMKa3Ha, bo Koja ce ncraKHyBa ackb 3a i»e-amot c bo j «Maor MajxaTa Ha cb. flerap AaAa cano "caho « .. I1*) KOHonne da oyHMiure' . BapMjaHTMTe na oeaa necHa MMBeax m bo (Ikjak-AOpOT Ha APyfMTe jyiKHOCAOBCHCKM HapOAM, BO CPACKMOT M XpaaTCKMOT,1BO CAOBeHCMKMOT,bo 6yrapCKMOT,'^^ MTH. Bo MaKCAOHCKMOT (JXJAKAOP MCTMOT MOTMB CC CpekaBa 3a AMMHOCTa Ha Majxaxa na cb. Josan, m Toa bo pasMOBMA“ 18) hm sapnjaHTM oa tcpchot na MaxeAOHMja. Moctot Ha MCnMTyBaH>aTa, no Koj ce ABM^aT rpeui-HMAMTe bo paaHOBMAHMTe npenMCM oa "BnACHMeTo Ha anocxon ig) riaBAe", ro cnoMHyaa m npMAencKaTa eapnjaHTa, bo Koja to j moct ce npeKMHyaa Kora no nero bpbm rpeiuHMiiaTa: "Ra AojAOxa Ha enaKMCH moct, TOKMy AojAe rpeuiHa Majxa BMaCO AOjAC CTPCAC MOCTa, MM ce CKMHd CTpeAC MOCTa mm nponaAna na amo neKon". Ommcacaho e Aexa napoAOT mmb HeraTMaeH cxae KOH CMTC 6e3MMAOCHMAM, ÖOraTaiilM , TMC C6 HajOCTpO OCy ACHM M BO KHMMCBHMTe CpeAHOBCKOBHM COCTaBM, KOM OCTa-nane nonynapHM Kaj HapoAOT cč no XIX bck, a m bo pasno- BMAHMTe HapOAHM TBOpÖM. Bo (tlOAKAOpOT Ha j yWHOCAOBeHCKMTC HapOAM ce cpekaaaaT OArnacn oa anoKpMaKUMja 3a csojaxa noAowöa - no CMpTTa. Bo eAMa BapnjanTa 3a6ene-20) mana oa Mamcb, 6oropOAMua tm ao6ma3 KAyMeBMTe oa pajoT oa rocnoAa m xany BMAena: "... CMpOMacMTe jaA’T» nnj’t, 6oraTMxe cba’''', tacast m 6’pKax cm 3Aaxo, cpeepo..." BoraxMxe xany HenaaT hmuito aa jaAeH.e m mm ce moabt Ha CMpoMauiHMTe Aa mm AaAax Manny oa jaAetfcexo. Meryxoa, nocACAMMBe cera mm ce oAMasAyuaaT m hmuito hc mm Aaaaax. CAMHHa BapMjanxa naofaMe bo APyra necna oa KocxypcKO, bo Koja 6oraTMxe ceAax ao xeMHMua, a CMpoMauiHMTe bo cseTAMHa, "co KaHAMAa m naMÖaAM bo pauexe". Ce paa6Mpa, nopaKMTe uito tm OTKpMaaMe npeny cpeAHoaeKOBHMTe bmabhmJa, a m npeKy APycnxe 6pojHM tbop6m, tm HaoraMe oAPaaeHM bo napoAHOTo TBopeuiTBO, ÖMAejkM xeKOBHaxa npoÖAeMaxMKa tm aacerHyaana napoA-HMTC MdCM, MdKO OA HCa TM OTTprHyBBAa XpMCTMjBHCKaTa nponoBeA aa nacMBnaauMja Ha Ayrexo Ha acMjaxa. Mery-xoa, HapOAHMOT npoxecx, naxo necxonaTM ckpmch, naofan M3pa3 m OAPaa bo noaeke xaopÖM, a ao X bck m caoj peaoAyyMOHepeH oaBpccok, npeKy coumjbahmtc TeHAenuMM Ha öoroMMCAKOTO ABM«en>e. 1. fl-p BojMcnaa BypMfi: KitMiueBHocT cxapor McxoKa, BeorpaA 1951, 128-129. 2. MapKO K. UeneHKoa: MaKeAOHCKM napoAHM yMOTBop 13. flecHara ja ucnea BnKTopnja flon-Cre^Mnja, 3. UeneHKOB, kh. 4, 6p. 166, 86-8?. 4. B. Cn. Kuce/iKoe: OpeasHTep Kosmb m HeroBMTe TBOpeHM«, Co<1>MB, 1943, 59-61. 5. UeneHKOB, kh. 4, 60. 165, 81-86. 6. Ky3M3M A. UlanKapea: C6ophmk or S'b/irapCKH MapOflHM yMOTBOpeHMH, CO(J>MH, 1973, T. 4, 6p. 112. 7. Gj. Polivka: Starine, Zagreb 1889, knj.XXI,190. 8. C6opHMK 33 HapOAHM yMOTBOpCHMH, HayKa M KHMMHHHd , CoiJ)Mn, KM. IX, 10Q-113. 9. UseraHa BpaHCKa: AnoKpMitiHTe aa 6oropoAnua m 6i>nrapCKaTa HapoAHa neceH, CoaHOBHf KapagMfi: Cpncxe HapOAne njecne BeorpaA 1891, ki*. 1, 6p. 208. 16. K. Strekelj: Slovenske narodne pesmi, Ljubljana 1895-1898, br. 412-414. 17. UlanKapea. t. 4, 6p. 238, C6Hy, VII, 9, hth. 18. Mkohomob, 16, 246, OA Khmcbcko; JacrpeöoB, 86, OA TanMMHMK; UlanKapes, 18, oa Oxpmacko; Tx)p1)eBMl», 36l, oa TpecoHve, hth. 19. MnnaAHHOBun, 6p. 45. 20. MAHes, 6p. 46, 68-69. 21. MaxeAOHCKH nperneA, I, kh. II, 38, 21. Djenana BUTUROVIĆ, Sarajevo EPSKE PJESME SAVREMENOG KAZIVAČA KAO IZRAZ ETNOSOCIJALNE SREDINE Ispitujući život i karakteristike narodne pjesme u hrvatskoj sredini zapadne Hercegovine, u področju Rakitna, u periodu od 1974. do 1976. godine, utvrdila sam da je epska tradicija značajan vid duhovne kulture hrvatskog stočarskog stanovništva u Hercegovini.1 O kontinuiteto epske narodne tradicije u ovoj sredini možemo suditi po bogatom fondu zanimljivih varijanata uskočko—hajdučkog kruga epskih pjesama, koje se ovdje i danas prenose usmenom predajom. Medju pjesmama koje sam imala prilike da danas čujem od pjevača u ovom kraju zapadne Hercegovine znatan je broj varijanata onih pjesama koje se nalaze u Jukič—Martićevoj zbirci.2 U centru moje pažnje ovoga puta biče upravo pjesme što ih je kazivao Petar Barišič, prenosilac narodnih pjesama, koji je isključivo pjesme kazivao, saopštavao ih bez pjevanja i pratnje gusala. Petrove pjesme čuvaju, po mojoj ocjeni, obilje karakteristika epske tradicije ove sredine. Posmatrane u odnosu na ranije zabilježene varijante, ove pjesme osvjetljavaju epski repertoar jedne stočarske sredine, u periodu više od jednog stolječa. Procjenjujuči predstavnike različitih tipova prenosilaca epske narodne tradicije na području Bosne i Hercegovine, uočila sam da je tip prenosioca—kazivača najmanje sklon improvizacije, što potvrdjuju i pjesme Petra Barišiča. Petar Barišič, zvani Jelič, rodjen je 1901, g. u Vrpolju (zaselak Barišiči) u Rakitnu. Završio je četiri razreda osnovne škole. Bavi se zemljoradnjom, uzgojem sitne stoke i pčela. Voli da čita pjesme iz pjesmarica, ali ih radije uči slušajuči ih od starijih ljudi, posebno guslara. Inače, on zna mnoge pjesme iz Kačičeve zbirke3, a što se tiče Jukič—Martičeve zbirke, poznati su mu i neki detalji oko njenog nastanka. Posebno je volio da uči pjesme od guslara Duvnjaka. Petar je, uz to, majstor u pravljenju gusala. U ovom izlaganju posebno ču se zadržati na pet pjesama koje sam zabilježila od Petra Barišiča, a čije se starije varijante nalaze u Jukič—Martičevoj zbirci. Riječ je o sljedečim pjesmama: (Petar Barišič) Ženidba Smiljanič llije, 305 Štihova; Ženidba Piviča Mijata, 122 stiha; Ženidba Luke barjaktara, 628 Štihova; Četovanje Valjavca Tadije, 162 stiha; Mačinić Marko i Zadranin ban, 158 Štihova; (Jukič—Martićeva zbirka) Ženidba Mije Smiljaniča, 634 stiha; Ženidba Mijata Piviča, 252 stiha; Junaštvo i ženidba Luke barjaktara, 1069 Štihova; Tadija Valjevac, 239 Štihova; Marko Mačinič, 205 Štihova. Izdvojila sam upravo ove pjesme, jer one pripadaju grupi pjesama s najraspro-stranjenijim sadržajima, pa su pojave na koje one ukazuju utoliko značajnije za istraživački postupak. Odmah pada u oči da su sve Petrove pjesme, u poredjenju s pjesmama iz Jukič—Martičeve zbirke, po broju Štihova znatno krače. Za njega je, u odnosu na ostale prenosioce epskih pjesama, karakteristična konciznost u saopštavanju. To je posebno uočljivo kad ga poredjujemo s prenosiocima koji pjesme pjevaju uz pratnju instrumenta. Pjesme na temu ženidbe i četovanja, koje smo naprijed pomenuli, Petar Barišič je naučio u svojoj mladosti od starijih guslara. On se čak sječa i njihovih imena. Medjutim, poredjujuči pjesme koje se danas nalaze u repertoaru epskih pjevača u Rakitnu sa pjesmama istih motiva u Jukič—Martičevoj zbirci, teško možemo odrediti u kojoj su mjeri ove žive pjesme rezultat usmenog toka, a u kojoj mjeri je Jukič—Martičeva zbirka poslužila kao njihov izvor.4 Ali poredjenje jednih s drugima doprinosi pobližem osvjetljavanju i jednih i drugih. Pjesme iz ove poznate zbirke XIX vijeka čine samo dio iz tadašnjeg fonda epskih pjesama, one su rezultat odredjenih mogučnosti prenosilaca epskih pjesama u odredjenim uvjetima. Citirane pjesme iz zbirke, po svemu sudeči (na prvom mjestu po sadržini i strukturi pjesama, te izražajnim mogučnostima kazivača i pjevača) — pripadaju različitim kazivačima, što je posebno uočljivo u pjesmama na temu ženidbe.5 Naporedo posmatranje Barišičevih pjesama i pjesama iz Jukič—Martičeve zbirke prije svega ukazuje na neprekinutu tradiciju odredjenog tipa u okviru odredjenog kruga pjesama, a u odredjenoj sredini. Riječ je o hrvatskoj stočarskoj sredini. Treba napomenuti da medju pjesmama hajdučko—uskočkog kruga o haj-dučko—uskočkim sukobima sa muslimanskim krajišnicima najbrojnije su i najomi-Ijenije pjesme na temu ženidbe sa preprekama i pjesme na temu junačkog četovanja. Napomenimo i to da su, uopšte uzevši, varijante u Jukič—Martićevoj zbirci slabije ukoliko noše jak pečat redaktora, tako da lošijoj Jukič—Martičevoj varijanti cesto odgovara spontanija Barišičeva. Izrazit primjer uspjelije Barišičeve varijante u odnosu na varijantu Jukič—Martičevog kazivača jeste Barišičeva pjesma Ženidba Smiljanič llije. Višestruka je prednost ove pjesme. Barišič je, na prvom mjestu, jasan i precizan u izlaganju. Nejasni Štihovi u Jukič—Martičevoj varijanti, ostavljaju utisak kao da ih se zapisivač prisječao nakdnadno, dok se Barišičeva varijanta pojavljuje u svoj svojoj izvornosti. Sve Barišičeve pjesme karakteriše vlastiti poetski izraz, na što čemo se u jednom drugom radu posebno osvrnuti.6 U realizacijama glavnih tema pjesama koje saopštava Barišič i koje su saopštili Jukič—Martičevi kazivači mogu se uočiti srodne koncepcije u isticanju bitnog, onog što ih odvaja od srodnih varijanata iz ostalih krajeva i sredina, pa se u ovim slučajevima može govoriti o odredjenim bosanskohercegovačkim varijantama. Kod Jukič—Martičevog kazivača konstatujemo i učešče prenosioca, dok u pjesmama koje je saopštio Barišič ima manje subjek-tivnog kazivačevog, čak je slabije naglašena i angažiranost šire grupe. Bosanskoher-cegovačka sredina lako je uočljiva u Barišičevim pjesmama, a ukoliko tih elemenata ima u Jukič—Maritičevog kazivača, varijante su bliže jedna drugoj. Primjer su varijante pjesme Ženidba Mijata Piviča. Dvije suprotne Strane su u ovoj pjesmi krajiška muslimanska i uskočka hriščanska, pri čemu predstavnici vlasti u obje sredine su-radjuju u iskorišćavanju potčinjenih. U obje varijante u prvom planu su upravo ovi momenti, dok su detalji u preprekama u svatovima blijedi i u pozadini pričanja. Kraj pjesme, junački okršaj, u obje je pjesme dat dinamično, vedro, bez krvo-proliča. Pjesme Ženidba Luke barjaktara (Barišič) i Junaštvo i ženidba Luke barjaktara (Jukič—Martič) — na temu ženidbe sa preprekama (punac vara zeta i postavlja pred njega prepreke) — osnovnom sadržinom se svode na junačenje koje se iskazuje kao stav prema sukobu i time se efekat krvoproliča umanjuje. Zanimljivo je da je u epskoj narodnoj tradiciji odredjene etno—socijalne grupe od vremena Jukič—Martičevog kazivača do generacije Petra Barišiča zadržano isto shvatanje o hajdučiji. Hajdučija je prikazana kao pojava kojoj je cilj dobit. U tom pogledu pjevači imaju isti stav prema hriščanskim i prema muslimanskim hajducima. U varijantama o četovanju Valjevca Tadije (Četovanje Valjevca Tadije, Petar Barišič, Tadija Valjevac, Jukič—Martičeva zbirka), predstavnik hriščanskih hajduka je Valjevac Tadija, a muslimanskih Mujo Hrnjica. Gledajuči obojicu približno na isti način kao hajduke, pjevači više ističu nasilništvo Valjevca. Ovakav odnos prema hriščanskoj i muslimanskoj hajdučiji karakterističan je za bosansko-hercegovačku tradiciju stočara. U okvirima ove tradicije posebno su istaknuti odnosi hrišćanskog, hajdučko—uskočkog i muslimanskog, krajiškog svijeta, odnosi koji idu od porodične bliskosti do medjusobnih sukoba (Jukič—Martičeva i Barišičeva pjesma o ženidbi Smiljanič llije). Barišičeva pjesma o ženidbi Smiljanič Mije povezala je i istakla sudbine zajedničkog življenja različitih konfesija na istom tlu jače od pjesme Jukič—Martičeve zbirke (Ženidba llije Smiljaniča). Barišičeva pjesma je više insistirala na srdačnijoj vezi i saradnji hriščanske i muslimanske Strane nego pjesma Jukič—Martičevog kazivača, koja, detaljima pri kraju, insistira na grubosti i svireposti hriščanskih junaka prema muslimanskim (Jukič, knj. I, str. 144; v. FAZM LVI G, br. 14.905, str. 8). Inače, u Barišičevoj varijanti, zapažamo skladniju sadržinu i neka originalnija i prirodnija rješenja u razvoju radnje. Scene preoblačenja llije Smiljaniča pred njegov polazak na Krajinu i njegova pojava u ulozi sužnja nevoljnika, nasuprot carevoj deliji Jukič—Matičeve pjesme, prirodnije su u sklopu epskih detalja tipa pjesme kome pripada; u Barišičevoj varijanti odvodjenje muslimanske djevojke naglašeno je kao otmica, što nije slučaj sa pjesmama Jukič—Martičevog kazivača. Vrijedno je istači da je tradicija stočara u hajdučiji, koju prenosi Barišič u naše vrijeme konzervirala neke historiji poznate detalje o odmetništvu Muja Hrnjice, pa je u pjesmi Četovanje Valjevca Tadije, u varijanti Petra Barišiča, historijski vjernije dato Mujovo odmetništvo nego u pjesmi Jukič—Martičevog kazivača. Barišičeva pjesma Mujovo odmetništvo ne povezuje sa intervencijama travničkog vezira, kako je to u pjesmi Jukič—Martičeve zbirke, što je, po mojoj ocjeni, samo posudjeni kalup iz pjesama o nevjernoj ulozi travničkog vezira, a što se ne uklapa u suštinu reflektovanja stvarnih zbivanja u narodnoj epici. Pjesma Mačinič Marko i Zadranin ban u Barišičevom kazivanju primjer je pjesme po sadržaju bliske ranije zabilježenoj varijanti Marko Mačinič u Jukič— Martičevoj zbirci. Medjutim, Jukič—Martičev kazivač razvija jedan tip detalja, a Petar drugi tip. Petar voli da se zaustavi na ličnosti glavnog junaka, a posebno da pjesmu završi svadbom. Kod Jukič—Martičevog kazivača nema na kraju svadbe, a opkladu izmedju Marka i bana Zadranina završava se na taj način što Marko oprašta banu Zadraninu sva dugovanja. Sve ovo upučuje na vjerojatni dvostruki izvor varijanata ovih pjesama: jedan je usmena predaja, a drugi Jukič—Martičeva zbirka. 1 1. Oblast Rakitno nalazi se u zapadnoj Hercegovini, na nadmorskoj višini 960 metara, i predstavlja visoko karsno polje, dugo 10 do 12 km. 2. Jukič Ivan Franjo Banjalučanin i Ljubomir Hercegovac (Fra Grga Martič), Narodne pjesme bosanske i hercegovačke. Svezak pervi. Piesme junačke. U Osijeku, 1858 (Drugo izdanje, sv. I i II — Mostar, 1892). 3. Kačič Miošić A.r Djela Andrije Kačiča Miošiča. Knjiga prva: Razgovor ugodni (1 759), Stari pisci hrvatski, knjiga XXVII. Priredio za štampu i uvod napisao T. Matič. Izdala Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1942. 4. O ovome opširnije u završnom elaboratu „Narodna poezija u oblastima Rakitno i Površ". Predato Republičkoj zajednici za naučni rad Bosne i Hercegovine 1977. kao dio grupnog elaborata „Život i kultura matičnih oblasti hercegovačkih iseljenika u Sjedinjene Američke Države". 5. Prema mojim dosadašnjim istraživanjirpa, medju njima se ističu dvije snažnije ličnosti kazivača, a izvjestan je i udio jednoga redaktora. 6 . Rad u pripremi: „Narodna poezija u oblastima Površ i Rakitno". Marko TERSEGLAV, Ljubljana ODSEV SOCIALNEGA POREKLA ZAPISOVALCEV V NJIHOVEM DELU Pri pregledovanju Štrekljeve zbirke, njegove zapuščine in korespondence, se mi je odprl nov problem, ki se je izkazal kot pomemben faktor pri raziskavi netočnih ali ritmično in dialektološko porušenih besedil ljudske pesmi. To je socialna komponenta oz. izobrazbena struktura zapisovalcev ljudske pesmi in posrednikov ter prirejevalcev. Ta izobrazbeno-socialna poteza se kaže že v različnem razumevanju in dojemanju pesmi sploh, oz. Štrekljeve zamisli o izdaji slovenskih ljudskih pesmi. Tu je pisana paleta odzivov: od zanesenjaško-romantičnih, do strogo znanstvenih stališč. Znanstvena stališča pa se spet razlikujejo glede na stroko, ki ji zapisovalec ali posrednik pripada. Gre za različna gledanja in natančnost bodisi o formalni strani pesmi (oblikovna podoba, slovnična neoporečnost, narečna brezhibnost) bodisi o njeni sporočilnosti, torej o vsebinski plati. Nekdo je videl smisel in pomen ljudske pesmi v njeni izvirni sporočilnosti, nekdo pa je zahteval estetsko in oblikovno neoporečnost, ki naj bi bili reprezentativni znamenji naše slovenske ljudske kulture. Taka kultura bi demantirala slovensko zamudništvo in postavila nova gledanja o dolgi, nepretrgani in umetniško dovršeni slovenski kulturni tradiciji. Ta zagon in zahteva intelektualcev nista bila samo plod romantike in herderjanskega navdušenja, saj lahko podobnim težnjam sledimo do danes. Gre za kulturno in nacionalno samopotrditev, ki naj bi se razodevala prav v literaturi, posebno še v t.im. ljudski. Z estetsko dognanostjo v ljudski literaturi se je namreč najlaže dokazalo, koliko je kak narod že prešel stopnjo svoje „prvobitnosti" ali „primitivnosti" in koliko že hodi vštric s civiliziranimi kulturnimi narodi Evrope. Najbolje se pomen ljudske pesmi pri raznih zapisovalcih kaže v Štrekljevi zapuščini, kjer so bolj ali manj ohranjeni dopisi in pošiljke Slovenski Matici ali uredniku ljudskih pesmi Karlu Štreklju. Za pretres in utemeljitev naslova sem izbral 250 dopisovalcev, ki so se odzvali pozivu Slovenske Matice in so pričeli pošiljati ljudske pesmi za Štrekljevo delo. Nekaj suhoparne statistike je potrebno za razjasnitev problema, ki sem ga nakazal v uvodu. Izmed 250 pošiljalcev etnološkega gradiva takoj na začetku izločimo 28 takih, ki ljudskih pesmi sami niso nikoli zapisovali, ampak so bili samo posredniki, 12 pa takih, ki so ljudske pesmi kdaj pa kdaj zapisali, vendar so bili v večji meri le posredniki. Statistika socialne in izobrazbene strukture zadeva torej 210 zapisovalcev. Od teh 210 zapisovalcev je 57 takih, za katere iz Štrekljeve zapuščine in korespondence ni bilo jasno kaj so bili. Upravičeno pa smemo sklepati, da gre v večini za intelektualce, bodisi duhovnike, učitelje, uradnike in študente, kot sem ugotovil iz drobnih opomb in korespondence ali pa iz kasnejših podatkov o njihovem službenem mestu. Podobna slika poklicev, ki jo domnevam za teh 57 zapisovalcev, pa se natančno in dokumentirano pojavi pri ostalih 153 zapisovalcih. Od teh 153 zapisovalcev nam statistika da takšno sliko: dijaki in študentje 55 ali 36.00% učitelji, profesorji 42 ali 27.70% duhovniki 24 ali 15.60% pravniki 8 ali 5.20 % kmetje 7 ali 4.50 % uradniki 4 ali 2.60% kulturni delavci 4 ali 2.60 % delavci 2 ali 1.30 % trgovci 2 ali 1.30 % obrtniki 1 ali 0,60 % razno 4 ali 2.60% Skupaj 153 100% Podatek nam jasno pokaže, da je bilo med zbiratelji in zapisovalci največ intelektualcev, šolanih ljudi (kar 87.10%). To je morda razumljivo, nekoliko protislovno pa se najbrž sliši, da so prav ti šolani ljudje do neke mere porušili in načeli ljudsko pesem v njeni prvobitnosti. Intelektualistično poseganje v ljudsko pesem ima vrsto vzrokov, (nacionalni, estetske, idejne). Začne se že pri Vodniku: njegove redakcije kažejo, da ljudskih pesmi ni sprejemal kot znanstvenega materiala in tudi z njim ni tako postopal, ampak mu je ljudska pesem pomenila tako kot umetna — kulturno in nacionalno samopotrditev. Kot taka pa je morala tudi ljudska pesem imeti svoj „obraz", zato je Vodnik le te prepesnjeval tako, kot bi bile njegove lastne pesmi. Ta Štrekljeva ugotovitev pa seveda noče biti sodba, saj so naši kulturni delavci v predromantiki, še več pa v romantiki, dobivali v roke že porušena besedila ljudskih pesmi, ko nekatera niso ustrezala niti šolski, niti ljudski poetiki. Vsi pa, ki so se pred Štrekljem ukvarjali z ljudsko pesmijo, so bili naši znani kulturni velikani, ki so popravljali porušena besedila v skladu z estetskimi in idejnimi načeli romantike. Gre za širši problem, ki ne spada v to razmišljanje, potrebno pa ga je bilo omeniti, ker se je problem romantičnega doživljanja ljudske pesmi še dolgo pojavljal pri Slovencih. Z istimi problemi se je namreč srečeval Štrekelj, ko je na svoj poziv dobival preveč skrbno popravljene pesemske zapise, saj so si mnogi predstavljali Štrekljevo zbirko kot nacionalno reprezentativni spomenik visokih umetniških vrednosti, ne pa kot znanstveno izdajo folklornega ali etnološkega gradiva. In katere so najbolj pogoste napake šolanih zapisovalcev? Iz Štrekljeve korespondence in opomb je razvidno, da so dijaki, študentje, duhovniki, učitelji in profesorji velikokrat zapisovali kar v knjižni slovenščini in so se izogibali dialektizmov, domačih izrazov, včasih tudi preproste sintakse. Po drugi strani pa so nekateri načrtno „barvali" besedila z dialektizmi, toda to šele kasneje. Zapisovanje v knjižni slovenščini potegne za seboj celo vrsto metričnih in stilističnih problemov, ki so jih zapisovalci sami ali posredniki reševali kar po svoje. Pri pesmih, ki nimajo melodije, teh pa je pri Streklju največ, se bralcu velikokrat pripeti, da mu prenekatera pesem ritmično pa tudi tesktovno šepa. Vajeno oko takoj vidi, da je zapis pomanjkljiv, celo netočen ali predelan. Danes je že splošno znano, kako je do teh hotenih ali nehotenih napačnih zapisov prišlo. Zapisovalec ni mogel slediti pevcu, zato si je pesem največkrat dal narekovati, da bi dobil popoln zapis. Pri diktiranju pesmi pa so se izgubile njene melodične značilnosti, akcent je večkrat prešel tja, kjer ga potrebuje govorjena beseda, namesto da bi ostal tam, kjer ga zahteva melodija. Z govornim akcentom se je porušila melodična slika pesmi, s tem pa tudi ritem in metrum. Svoje je prispevala tudi morebitna melodična „polnitev" verza, ki je samo tako zapisan brez melodije postal hiperkatelektičen in se ni ujemal s celotno strukturo verza v pesmi. Take zapise pa je bilo nujno treba „popraviti", če so hoteli kot pesmi zagledati beli dan. Prav posredniki, ki so Matici pošiljali najrazličnejše pesmarice, so se čutili poklicani, da zapise dijakov, obrtnikov, delavcev in kmetov „izboljšajo" in uredijo po načelih poetike. Večinoma ti posredovalci melodij niso poznali, zato je bilo kakršnokoli urejanje in popravljanje zapisov brezuspešno, če ne celo kvarno. Po izidu prvega snopiča ljudskih pesmi in po Štrekljevem predgovoru, so tudi nekateri dopisovalci spremenili svoj odnos do ljudske pesmi in so jo začeli obravnavati kot gradivo za znanstveno izdajo, zato so tudi kasnejši zapisi nekaterih starih zapisovalcev (npr. Žlogar) pa tudi novih, bliže Štrekljevim izdajatelskim načelom. Znanstveno prizadevanje pa je prineslo drugo nevarnost, namreč, da se zapisovalci niso zvesto držali informatorjevega nareka ali petja in so po svojih močeh in znanju začeli posegati v besedila in jim dodajati dialektične „barve" in uvajati razne slovnične hiperkorekture. Na novo so postavljali akcent ali pa si celo izmišljali posebna znamenja za posamezne glasove in jih nedosledno uporabljali. Iz Štrekljevih opomb, ki jih hrani GNI, je razvidno, da je npr. dopisovalec Macun spreminjal pesmi vaških fantov, Jože Bercer je uvajal nove znake za posamezne glasove, Sreboški—Peterlin je uvajal svojo slovnico, Kapler je uporabljal akcent skoraj vedno napačno. Hudoklin je hotel pisati dialektično, imel pa je čudna znamenja. Tudi takratnemu dijaku, kasnejšemu jezikoslovcu Antonu Brezniku ni šlo pri zapisovanju ljudskih pesmi vse po sreči. Večkrat je zapise podrejal teoretičnim zakonom dialektologije, namesto da bi sledil živemu govoru ali petju. Vendar Breznik besedil vsaj ni spreminjal, kar velja tudi za Kokošarja in Zorca. Štrekelj se pri svojem delu ni srečaval s spreminjanjem jezika zaradi političnih vzrokov, kot se je to dogajalo pred njim Korytku, ko so mu nekateri navdušeni Iliri pošiljali pesmi v takem jeziku, da bi bile razumljive čim večjemu številu Slovencev in Slovanov. Tak politični motiv je prevladoval pri Majarju in Vrazu. Estetski čut pa je bil enako prisoten tudi pri Korytkovih dopisovalcih in posrednikih, tako kot pri Štrekljevih. Vsem je skupno to, da niso opazili kako je formalna plat ljudske pesmi načeta ali celo porušena zaradi manjkajoče melodije, ki bi rešila marsikateri metrični problem. Zapisovalci, ki melodij niso poznali, so videli v melodični akcentuaciji in v polnitvi verzov pomanjkljivost ljudske ustvarjalnosti in nemoč ustvarjalca. Čeprav mogoče dobro mišljeni posegi intelektualcev v ljudsko pesem so se izkazali za škodljive. Nasproti tem intelektualcem stoji nekaj malo šolanih kmečkih fanotv, kmetov, kmetic, obrtnikov ter polpismenih proletarcev. Res je teh zapisovalcev malo, le 6.40 %, vendar predstavljajo tisto skupino zapisovalcev, katerih zapisi so večinoma brez večjih metričnih spodrsljajev, pa tudi brez vsebinskih in stilističnih predelav. Najbrž so bili sami pevci in so zapisovali svoj repertoar, zato je tudi zapis boljši. Še danes velja prepričanje, da je bil čevljar Gašper Križnik iz Motnika eden boljših informatorjev in zapisovalcev. Posebej pa bi se še veljalo ustaviti ob polpismenem proletarcu, zidarju Jožefu Adrojni iz Rake. Njegova zbirka pesmi in pismo v njej posredovalcu, kažejo, da se je s pisanjem sila mučil. Za ilustracijo naj služi eno njegovih pisem: PREDRAGI GOSPOT ŽUNIK NAZAMIRETE KIR SAM TAKO GARDOO PISAU IN TOLKO ČASA NESAM VAM POSLALI ZATO BIU SAM BOLAN 3 MESCE ZDEJI PA PROSEM ODPIŠTE Ml NAZAJI BOM POM PROVESIU VAŠIGA PISMA PRECAJ Ml PIŠTE NAZAJ ZDEJI PA POZDRALEM VAM ATRAS Jožef Androjna......... Pismo kaže, da je Androjna pisal bolj po občutku, kot po slovničnih pravilih. Ločil ni postavljal, le z večjimi pikami ob besedah je zaznamoval posamezne misli v tekstu. To navajam zato, ker je enako ravnal tudi v pesmih. Androjna je zapisal tekst tako, kot ga je sam pel ali kot ga je slišal. Kljub slabi ortografiji in pisnosti njegov tekst ni bilo težko sprejeti v Štrekljevo zbirko, saj je ravno zaradi podrejanja melodičnim značilnostim, pesem po formalni plati neproblematična. Pri takih pesmih je tudi v Štrekljevi zbirki najmanj pripomb, saj ni bilo potrebno pisati sprememb prve redakcije ali celo objavljati več redakcij, ki niso variante iste pesmi, ampak so rezultat različnih intelektualističnih popravkov. Zbiratelji—intelektualci so najbolj usodno posegli v našo ljudsko pesem, včasih dobronamerno, včasih pa napačno, ker niso spoznali, da je zakonitost ljudske pesmi drugačna od zakonitosti umetne pesmi. Kako si lahko drugače predstavljamo, da nimamo nobenega neporušenega besedila Lepe Vide, razen če upoštevamo Prešernovo prepesnitev in Maroltov falzifikat? Kako je prišlo do porušene strukture ljudske pesmi, je bilo že omenjeno in ta dejstva mi potrjujejo tudi magnetofonski posnetki Lepe Vide z Dolenjske in Rezije, saj v teh pesmih takih spodrsljajev ni. Ritmični spodrsljaji nikoli niso nastali pri pevcu, ampak večinoma pri zapisovalcu. Gotovo teh spodrsljajev ni bilo v prvotni Lepi Vidi, ki se je najbrž porušila zaradi zapisovalčevega nepoznavanja jezika in melodičnih značilnosti, ali pa zaradi nasilnega podrejanja ljudske kulture teoretičnim načelom specifične znanstvene panoge (liter, teorija, dialektologija, estetika . . .). To podrejanje pa je lahko izvršil samo človek, ki je poznal načela teh znanstvenih disciplin, torej intelektualec. To ni očitek, ampak le ugotavljanje tistih socialnih silnic, ki so vplivale na našo ljudsko pesem. Te silnice so dale svoj pečat ljudski pesmi, za katero včasih sploh ne vemo, kakšna je v resnici bila. To velja predvsem za formalno stran pesmi, minimalno tudi za vsebinsko (Mlada Breda, Žaklja—Ledinskega), ki je bila zaradi svoje celovite in trdne strukture še najmanj prizadeta. Pač pa je socialna struktura zapisovalcev in zbirateljev zelo vidna v zbiranju samem, saj je vsak stan dal svojo barvo vsebinam rokopisnih zbirk. Tu ne gre za vsebinsko spreminjanje pesmi, ampak za izbor. Prav izbori pa pogojujejo določen socialni stan. Kmečki fantje so večinoma pošiljali zapise ljubezenskih pesmi, žal so redki tisti, ki so zapisali vse, tudi bolj robate. Avtoriteta „gospodov" pri Slovenski Matici, jim tega ni dovoljevala. Zanimivo pa je na drugi strani, da se je marsikateri preprostejši zapisovalec skušal prilagajati mentaliteti „gospodov" in je namerno poiskal kakšno nabožno pesem. Repertoar proletarcev, npr. zidarja Androjne je raznovrsten, čeprav skromen. Obsega vse, kar se je pri delu in v družbi pelo. To so ljubezenske pesmi, pripovedne, zdravičke, poskočnice in stanovske pesmi. Prepričan pa sem, da je v svojih pošiljkah posredniku — župniku pazil na moralno mejo, ki jo je župnik še priznal. Določene socialne strukture in pojavi bi rabili še psihološko osvetlitev. Čeprav ne moremo trditi, da je kakšen stan posebej izbiral sebi primerne pesmi pa vendar lahko ugotovimo, da pri župnikih, dijakih in študentih (največ teologije), če že ne prevladuje, pa vsaj v velikem številu zasledimo nabožne pesmi, največkrat legendarne ali moralitete. Ta socialna sestava zapisovalcev je našo ljudsko pesem močno zaznamovala. Vprašanje je, kaj bi bilo, če bi bila lestvica zapisovalcev obrnjena, da bi npr. prednjačili proletarci, obrtniki, posestniki? Štrekljeva zbirka bi bila po zastopanosti pesemskih tipov gotovo drugačna. Omeniti pa bi bilo potrebno še eno socialno kategorijo, to je nižji srednji sloj, organiste in vaške učitelje, ki so tudi vplivali na podobo slov. Ijud. pesmi. Tu gre za t.im. „čisti" socialni motiv, saj so ti ljudje pesmi popravljali, jih spreminjali in jih kot nova odkritja pošiljali Slovenski Matici ali Štreklju, ker so za vsako pesem dobili po eno krono. Pri nas je dovolj znan primer F. Kramarja, organista—samouka iz Iga, čigar poslano gradivo hrani Glasbena sekcija ISN SAZU. Iz gradiva in korespondence je razvidno, da je pesmi pošiljal Odboru za nabiranje ljudskih pesmi, potem jih je nosil Maroltu in po vojni na Narodopisni inštitut. Pesmi je enkrat poslal v „originalu", (tako kot jo je zapisal), drugič dialektično pobarvano in z drugimi podatki, včasih pa je nepopolne zapise (lahko tudi iz različnih krajev) „ubral" v čisto nov zapis, ali pa je poslal motiv, za katerega je vedel, da je iskan. Vsaj za nekatere pripovedne pesmi je malo verjetnosti, da bi bile take kot jih je slišal. Seveda tudi tu ne gre posploševati, ampak je treba le še enkrat podčrtati, da pri različnih zapisih različnih zbiralcev ne gre za variante, ampak za „drugačno" podobo ljudske pesmi, ki je nastala zaradi različnega mišljenja zapisovalcev in zaradi različnega pojmovanja tako umetniškega teksta, jezika in ljudske kulture sploh. Ta različnost v pojmovanju, ki je včasih lahko večja, včasih manjša, je nastala zaradi različnih socialnih okolij in izobrazbene moči zapisovalca. Koliko ljudskih pesmi je v Štreklju, za katere ne bomo nikoli izvedeli ali so bile res zapete tako kot so zapisane, saj so napravile dolgo pot od informatorja do izdajatelja. Zaključimo lahko z ugotovitvijo, da so na našo ljudsko pesem vplivale tri socialne skupine, od katerih je bila višja plast najštevilneje zastopana in je tudi imela največji delež pri spreminjanju naše pesmi, saj te ni smatrala kot spontano in elementarno tvornost, ampak bolj kot sredstvo nacionalne in kulturne samo-potrditve. Enako velja za srednji sloj, le s to omejitvijo, da morebitne spremembe pri tem sloju niso izhajale samo iz nacionalnih pobud, ampak tudi iz bolj praktičnih in vsakdanjih. Za nižji sloj pa ne moremo ničesar z gotovostjo trditi, saj je bil njihov delež preskromen, da bi lahko delali večje in točne zaključke. Točnih zaključkov pa ne bo tako dolgo, dokler ne bo raziskana pesem proletarcev, polproletarcev in raznih združb. Logično so bila vsa dosedanja raziskovanja usmerjena v podeželje in tako danes nimamo raziskanih vseh socialnih plasti. Mnogo več jasnosti bo v teh problemih dala etnološka vprašalnica, saj ta zajema ne samo vasi, ampak tudi mesto, meščana, delavca in druge. Branko KUKURIN, Kastav - Rijeka PRISUSTVO SOCIJALIMO - POLITIČKE PROBLEMATIKE U USMENOM NARODIMOM TEATRU ISTRE I HRVATSKOG PRIMORJA Na razmedju slavenstva i romanstva, na raskrščima evropskih i balkanskih strujanja, Istra i Hrvatsko primorje vrlo su značajan dio našeg teritorija i našeg nacionalnog biča. Od znanih i neznanih glagoljaša — dijaka i žakana — pa sve do današnjih velikih poduhvata, tunela kroz Učku i mosta na Krk, Istra i Hrvatsko primorje prisutni su u svim povijesnim zbivanjima, 1 hrvatskim i jugoslavenskim. Ovije su karakteristike posebno značajne za ovo područje, i to: 1. Kontinentalna veza sa štokavskom pozadinom bila je živa i raznolika, a imigracioni procesi iz štokavskih krajeva duboko su prodrli i u čakavsko područje, ostavljajuči značajne tragove. 2. Pomorska i maritimna tematika našla je posebno mjesto u Istri i Hrvatskom primorju obilježavajuči ih time kao izrazita mjesta u širim jugoslavenskim prostorima, ali ih i povezujuči u krug vrlo značajnih mediteranskih zbivanja. Ako ovim dvjema karakteristikama dodamo još i najvažniju okolnost, za naše proučavanje najpresudniju, da su Istra i Hrvatsko primorje, kao svojevrstan jezični areal, obilježeni čakavskim jezičnim karakteristikama, onda smo dovoljno istaknuli raznolikost i bogatstvo ovog teritorija u više pravaca i interesa. Ovakvo, skicozno navedeno formiranje Istre i Hrvatskog primorja odmah upućuje i na značenje, te opseg našeg današnjeg problema. Socijalna i politička problematika našeg šireg nacionalnog prostora, a zatim užeg, Istre i Hrvatskog primorja nužno je morala svojim zbivanjima davati presodne karakteristike i socijalnim i političkim pitanjima u usmenom narodnom stvara-laštvu. Najpoznatije področje osmenog narodnog stvaralaštva o Istri i Hrvatskom primorjo bile so lirske pjesme, potom poslovice i pripovijetke. Ovdje otvaramo mogočnost pogleda na Istro i Hrvatsko primorje kroz osmeno dramsko stvara-laštvo. Bilo je ono znatno zanemareno i zapošteno. Posebno u širem etnološkom, folklorističnem i literarnohistorijskom proočavanjo. Ponajviše zbog teorijskih nesporazoma oko odredjenja biti dramskog stvaralaštva, bilo je ono vrlo češto obespravljeno. Iz daljnje prošlosti ovdje čemo ipak navesti jedan vrlo značajan podatak, koji nas ovjerava da je dramsko narodno stvaralaštvo u Istri i Hrvatskom primorju bilo više previdjeno, nego da nije postojalo. Riječ je o Valvasoru, koji u svom djelu ,,Die Ehre des Herzogthums Crain", Laibach 1869. u prikazu svadbenih običaja iz Istre i složenih odnosa u njima, naslučuje i jednu socijalnu stiuaciju u našem narodu. „Pri tom obečanju (ili zarukama) daju mladenac ili mladenka jedno drugome ruku. On joj daje i prsten, ali ga od nje ne dobiva. Zatim je poljubi i dogovori se s njom o danu kad če obaviti vjenčanje i što če on sa svoje Strane za to pridonesti. A on obično za to priloži dvije mjerice (žita) ili pola vagana (jer četiri mjerice čine otprilike pola vagana), a i koštrun (ili vedricu) i lagvič vina, prema torne koliko ima imutka." Citirano prema: „Dometi", 1970. str. 92. U Valvasorovu prikazu i opisu svadbenih običaja vrlo su izraziti, iako diskretno naglašeni, socijalni i politički motivi u svadbi. Ne treba u svadbenom složenom obredu pogadjanje oko darova i kupovine mlade shvatiti samo kao šalu i kao igrokaz. To on jest, ali se iz njega nazire realna društvena situacija u proizvodnim odnosima toga historijskog časa i te sredine. U slikovitom nabrajanju pojedinosti toga pogadjanja da se uočiti jedna slika stvarnosti, odnosi medju ljudima, socijalne vrijednosti i šira društveno politička vrednovanja. Time se več jasno potvrdjuje naš današnji problem, da se i u dramskim igrama mogu iskazati socijalni i politički problemi. Posmatrajuči pažljivije ukupnost usmene narodne književnosti u Istri i Hrvatskom primorju vidjet čemo, da je po nekom nepisanom zakonu socijalna i politička problematika ovih krajeva na jedan specifičan način rasporedjena unutar više oblika usmene narodne književnosti. Lirska narodna pjesma, ponajviše emotivnog ugodjaja, ukazuje diskretno na socijalnu uslovljenost ljudskih odnosa; poslovica kazuje o životnim iskustvima, pretežno zagorčenih neugodnim saznanjima; narodna pripovijetka okrenuta je pretežno mitološkim i legendarnim sadržajima; konačno, narodna drama izražava konkretnije socijalnu stvarnost. Da je doista narodna drama dobila i svoj izraziti poetički okvir, pokazuje se i u torne, što je tematika narodne drame izabirana doista na uatonoman i specifičan način. Tu nema lirskih ugodjaja, nema epskog postupka, nema narativnih situacija, nego je sve usmjereno prema jednoj specifično) kritici, i to jezikom tipa teatra groteske. Prikazat čemo ovdje krače dramsku igru „Orači" koja se izvodi u sklopu pokladnih igara u Istri. „Gospodar (bi rekal Oračevoj ženi): Hodi ovamo, Franica, pusti orača, da se malo pognamo, čemo malo poškercat, pa če tvoj muž treso va nas gledat. Žena: A, on če biti jeloz na mene, ko ren ja kol vas. Druga žena (predačica, hodela bi za oračen, pa bi mu rekla): Lej, lej, kako ti se žena zi gospodaren gana. Da nimaju oni skupa kakov mecicij! Muž orač: A, ča te briga. Če bit i za njega i za mene." T. Čubelič, Usmena narodna retorika i teatrologija Po nekim svojim elementima, kao gospodar s grbom, obaveza obradjivanja njegove zemlje, upučuju nas na starije postanje igre, još u doba feudalizma; a po njenoj strukturi ne bismo mogli zaključiti da se je uvijek izvodila za vrijeme poklada. Sloboda pokreta i izraza, štoviše isticanje lascivnih i opseenih prizora i njihovo naglašavanje scenskim kontekstom, karakteristike su usmene narodne dramatike uopče, a u ovom se slučaju samo potvrdjuju u ejelokupnosti pokladnog teatra. Otvarajuči skalu bračnih odnosa, koji su uvjetovani i odnosima šire zajednice, u ovom slučaju seoske, a posebno u sukobu medju supružnicima, iznijansirano se javljaju socijalno-politički motivi, a da bi konačno kulminirali u situaciji kad gospodar polaže pravo na oračevo Ženu, time još više ponižavajuči svog kmeta. IV Čakavski usmeni narodni teatar u mnogočemu je podudaran sa sumenim narodnim teatrom na štokavskom području, ali su naglašene i neke skoro iznimne specifičnosti. Teatar maski zadobio je gotovo i neke klasične forme. U dramskim povorkama „Zvončara" okupljen je ne samo odredjeni kodeks obreda i običaja, nego i odredjeno reflektiranje socijalno-političkih prilika ovih krajeva. ,,Medved" tanca i huncutarije dela. „Tat" krade po šele. On zame kade va kuče lonac z ognja,'ale kemu gospodaru klobuk z glavi. Zvončari ga ulove, pak mora nest nazada tamo, kade j' zel. Gospodarica, ale gospodar za plaču da su njoj vrnuli ukradenu stvar, prnese vina, mesa, pak ponuti zvončaron, a to se zna, i tatu. Tat neče zet va siromašnoj kuče, a ni klobuk neče zet siromahu, lego onemu, za kega zna, da če imet ča dat i da ga neče oškodit." Ivo Jardas, ZŽNO knjiga 39. str. 45. Zgb 1957. V Glavna naša pažnja u ovom kratkom referatu usmjerena je na dramske igre koje se ponajviše realiziraju u vezi s pokladama i užim njihovim dijelom — mesopustom. U najbolje sačuvanom i njegovanom „Mesopustu" u Novom Vinodolskom moguče nam je govoriti o jednoj vrlo bogatoj i razgranatoj slici socijalno-političkih prilika. Tu se mogu vidjeti povezani svi društveni slojevi, sve neujednačenosti i suprotnosti socijalnih prilika, a istovremeno i odredjeni zahtjevi za rješenjem neposrednih društvenih pitanja. „Žitak", svojevrsna kronika zbivanja kroz cijelu godinu, a istovremeno i sudjenje pokladnoj lutki „Mesopustu" prilika je da se u jednoj dijaloškoj formi karikiraju, izvrgnu ruglu sve slabosti i „grijesi" iz protekle godine. Nitko nije poštedjen, a socijalna i politička problematika odražava se u bezbroj mogočnosti dramskog izraza. ,,Daj j' on krivac puče mili, ča su cene poskočili. A on s time nema nista, njegova je savjest čista. Neka hvata on trgovce. Oni broje naše novce, i džepove svoje pune, a narod im sriču kune. „Žitak" 1962. g. op. cit. str. 171. Mnogosložnost karnevalskog zbivanja podredjena je jednoj glavnoj scenskoj ideji, jer je svaka dramska situacija, više ili manje, usmjerena u tom pravcu, nadopunjujuči široki mozaik razrada, varijacija i realizacija ideje. Kako je ,,Mesopust", još uvijek, izvorno usmeno narodno stvaralaštvo, gdje svaki pojedinac — individualac — na svoj poseban način — stvara dramsku situaciju, uklapajuči se sa svojom kreacijom u cjelokupnost predstave, gdje nema podjela na publiku i izvodjače, več su svi i jedno i drugo, vidjenje i teatarska interpretacija date socijalno-političke stvarnosti je sveprisutna, od najperifernijih dramskih situacija, pa sve do ključnih tokova i razrada karnevalskog teatra. To je i jedna od bitnih konstituanti koja se nadovezuje i živi u čudnovatoj, kreativnoj i plodnosnoj simbiozi sa, več stolječima ustaljenim i nepisanim zakonima odvijanja čitave karnevalske igre. Realne, vremenske i prostorne kategorije su tu potpuno zanemarene, i na jedan, možemo reči, nadrealistički, avandgardistički način, ponovno je prestrukturiranjem uspostavljeno jedinstvo radnje vremena i prostora. Nije onda nista neobično što se pokladna lutka zvala „Suez" (1957. godine u Kastavu), a lokalni, vrlo realno i slikovito izgradjeni likovi „Repica Halubajka i Ližijo Tončina" govoreči o najlokalnijim i najbeznačajnijim čakulama, pretresaju sa svojih vidika, i najdelikatnije svjetske političke probleme, a to je tada bila kriza oko Sueskog kanala. „Frane" u Puntu, na otoku Krku, uznemiren je svake godine novim pitanjima i problemima. Ove su godine bile ceste i prometnice, a lani, uz maketu mosta na njegovim kolima bilo je napisano: „Most naša sriča, ali naša nesriča? " Miodrag S. LALEVIĆ, Beograd NEKA NARODNA ISKUSTVA O DRUŠTVENIM ODNOSIMA U NARODNIM POSLOVICAMA (Skica za analizu) Nijedan drugi književni rod nije tako duboko ušao u suštinu subjektivnog i objektivnog u društvenim odnosima kao narodne poslovice. Otvoreno ili uvijeno, alegorijski ili u metaforma, u njima je narod izrekao ono što je najsuštastvenije u društvenim odnosima. Oslobodene epske opširnosti, a lišene sentimentalnosti, svojom sažetošču one osvetljavaju naravi, karakterišu odnose, ali i mudro uče, mere, cene i sude. lako uče i'trpljenju i strpljenju, bitna im je črta iskustveno ocenjivanje života i društvenih odnosa. I kad izlažu kao nužnost trpljenje i strpljenje, to nije njihov bitni karakter nego dijalektički prilaz i metod da se podnose i stradanja i ropstvo, ali da u podsvesti tinja ili se razbuktava svest o pravdi i jednakosti koji su po prirodi, od prirode dati čoveku, ljudima. I kad seoslanja u svojoj primitivnosti na religioznu utehu o plačanju za dela i nedela na ,,onom svetu", opet se vračao realnom životu, uvidao je da je nešto drugo zemaljski život čovekov. Ni u jednom drugom književnom rodu narodnog stvaralaštva nije dijalektičko sudenje našlo tako snažnog odraza kao u poslovicama. Nastajala neposredno kao trenutan refleks na doživljaj, dogadaj, zbitije ili kao rezultat drugog iskustva koje se izražava u krilaticama, nijedan drugi narodni izraz nije tako neposredno vezan za čitavu skalu kojom ide životni put pojedinaca i društva, bogatih i siromaha, silnih i nemočnih, gospodara i slugu. Otud i tolike suprotnosti da dijalektički motivišu postupke, reakcije, egoizam i altruizam. One su filozofija narodna koju potvrduje a ne opovrgava život. Poslovice tako postaju svojevrstan duhovni proizvod genija narodnega. Osobita je vrednost njihova što su živo ogledalo klasnih suprotnosti. I pre razvijanja svesti o klasnoj pripadnosti, po samoj prirodi, po svesti i empiriji, ustanovljavaju se razlike, suprotnosti, nejednakost. Tome se daju moralni zakoni koji treba da regulišu te odnose. I ma kako prost, primitvan svet, lako je zapažao i izražavao nejednakost: da jedno misli gospodar, drugo sluga, da „jedno misli kamila, drugo kamilar". I ma koliko se u tim sredinama moglo shvatati pravo i vlast jačega, gospodara kao božjeg namestnika i zamenika, prirodno je što se svest o vlastitoj egzistenciji bunila. Nišu to morali biti samo oblici sažetih sudova (poslovica) nego i uopšte izrazi koji kao krilatice o pravdi lebde na usnama onih koji je nemaju, koji izdišu na kolju ili čarne u tamničkoj memli. Oslanjanje na božju pravdu služilo je kao uteha ili neposredno ukazivanje na beznade i potrebu traženja, kad božja pravda ne pomaže, pravde zemaljske, od ovoga sveta. Zapažajuči i u prirodi, medu životinjama i biljakam, nejednakosti i borbu suprotnosti, prirodno je što je to najsnažnije osečao čovek na svojoj koži. Siromah i bogataš, sluga i gospodar, sebar i vlastelin kao nejednaki, svaki je stvarao za sebe, prema svom životu i svojim potrebama svoje zakone, svoj moral i svoju pravda. I kad god je slabi gubio bitka, ipak se moralno naoružavao za novo zalaganje i nove podvige, kojima su, hteli — ne hteli, močni morali u dubini svog biča osečati alegorija, metafora, aluzija, pojam o pravdi. Tako poslovica postaje ne samo orade nego i oružje u borbi za pravda. Njome se brani i napada. lako se siromaštvo nije moralo shvatati ni u višem društvenom sloju kao božja kazna ili ljudska pravda, ono je tištalo i pobudivalo kaljenje čojstva da se zalaže za čast i obraz, jer ni čojstvo nije privilegija bogatih i močnih nego sposobnih za podvige i žrtve. Takozvani niži sloj se borio i rečju za svoja prava, a viši sloj nije imao potrebe da o torne filozofira, i pored izuzetaka, jer je sam zakon, poredak, društveni red bio na njihovoj strani, tj. njihov. Pa i kad se ističe pravo sile i vlasti, da je svaka vlast, kakva je da je, — od boga, i kao kazna božja, kad je rdava, na nepravdi, jer ,,čija sila onoga i pravda", tj. za njega pravda, ,,čija sila onoga i vlast", i sud, značenje je u rezignaciji i priklanjanju beznadnoj nebeskoj pravdi. ,,U koga kesa, u toga i pravda", pravda je u rukama gospodara. ,,Car na čara udariti neče, / jer je tako od boga ostalo", „Car na čara bez velike (muke) hebe", ali kuka i motika imaju druga pravdu, drugi zakon, lako se „carska ne poriče", ipak se rajetin, sebar budio i bunio. Tvrda istina morala više klase da je , bolja saka vlasti no vreča pameti", to i tako sudi rajetin, jer „Sit gladnome ne veruje", i „Ne bije se šut s rogatim", i „De veliki s malim igraju, tu malima trbusi pucaju", ipak se s tim stanjem ne miri nijedan živi stvor, ni vo u jarmu, ni rob u lancu. „Bog visoko, a car daleko", — elem trpi, tvoja se reč ne može čuti. A i čemu, zašto? „Bogu božje, a čaru carevo (valja davati)", pa budi miran. Ali rob ne miruje. Svaljuje se tužba na sirotinju: „Sirotinjo, i bogu si teška, a kamoli selu u kome si", „Sirotinjo, i selu si teška, a kamoli kuči u kojoj si." Stoga se glava povija, kičma- savija, bespomočno trpljenje. Ali, kao uteha bespravnima, ponižanima: „Rad sirota sunce grije", „Da nije sirota, ne bi ni sunce grijalo", pa zato sirotinji ostaje strpljenje i trpljenje: „Pokornu glavu sablja ne siječe", „Koju ruku ne možeš slomiti (ili staviti), valja je poljubiti" — do zgodne prilike valja i trpljenju čeličiti snagu. „Strašljiv prijeti, sirak kune, a nejak plače" jer je na siromaha svakome laka ruka, jer „Na siromaha i zec onu stvar vadi", „Prosjaka ne miluje ni onaj koji ga je rodio", a ako je krpež „sirotinjska majka" i kao „Krpež i trpež kuču drže" ili „po svijeta drže", - teško toj kuči! To je samo izazov na razmišljanje, pokret, otpor. Bespomočnost nije nikad klonuče, nego podsticaj iako se dobro zna da se „ne bije šut s rogatim" i da „Velike ribe proždiru male", opet je snaga u duhu, u moralu. Jasno se izvodi da su to dva sveta, dva shvatanja o vrednosti života: sve se meri dvama aršinima. Gotovo se kompromisno kaže da „ne zna zapovedati ko ne zna služiti", a iskustvo uči da treba proči život i osposobiti se ne samo za življenje nego za sticanje prava. Rad gospodi je rad po sili, kuluk, rabota, pa se radi kao od bede, jer „Ko se u gospodskom poslu prekine, ne valja mu zvoniti", tj. ko se satre u gospodarevu poslu, ne valja mu činiti pomena, a „Sluga treba mnogo da čuje i mnogo da zna, ali malo neka besjedi". „Svestan je rajetin da para svetom vlada", „Para vrti što burgija neće", da se „Bez para ni u crkvu ne ide" i „Badava se ni božji grob ne čuva". Nije, dakle, u pitanju „onaj svet" nego ovaj, na zemlji. Gospodi ne treba verovati: „Gospodskom smehu i vedrom nebu ne valja verovati", čemu ga je iskustvo naučilo, a sirotima laž ne vredi jer su „laži gospodske stvari", a gospoda misli da je „siroti lepa laž sermija" jer je opija, zavarava. Stoga s gospodom nema mešavine, „S gospodom iz jednoga čanka ne valja trešnje jesti (Vuk je mislio da če gospoda siromaha onim košticama u oči gađati!), a u stvari: ne može siromah stajati naporedo s gospodom, pa ni trešnje jesti iz jednog čanka, jer če gospoda ostavljati koštice na račun siromaha, koji čak može i koštice gutati, pa če opet biti siromah kriv što je mnogp trešanja pojeo! Stoga: dalje od gospode: „Podaj popu popovsko, a gospodi gospodsko, pa bježi od njih". Od bogatoga nije greh uzeti: gde je mnogo — malo odliti i mlado poljubiti — nije greh. A kad ne pomogne ubijanje, upozorenje bogatima, močnima: „Bolje da te smrt prijeka stigne nego suza siromaška stigne" — gotovo biblijski preti. Siromah ima neka svoja prava po božjim zakonima iako „Bogat jede kad hoče, a siromah kad može", tj. kad je u prilici. „Siromah čovek — gotov davo" i „Ubog muž gotova laža" — mora siromah lagati, doskakati, ali „Pri glavi i oca po glavi". Sirotinja se ipak ne da, i ona ume diči glavu: „Ako živimo u pojatu, ne grizemo ni mi slamu", dakle, nismo ni mi beslovesna marva. Prost čovek poštuje školu, knjigu, učenost, ali sagleda i s druge Strane šta sve potiče od učenih, škole i crkve, koje izjednačuje s Turčinom: „Nešto pop s knjigom, nešto Turčin šilom, ele siromahu ne osta ništa" ili „Turci šilom a kaluderi knjigom očeraše nas u siromaštvo". Iskustvo uči dokle se išlo s knjigom o ispovestima, o ispovedanju, pomenima, sahranama, slavama, svadbama, dačama, kad jetrebalo za sve samo davati, davati. Turski poreži i različni nameti izjednačeni su u ovom slučaju sa zloupotrebom svetih knjiga kojima se služilo da se svet osiromaši davanjima, prilozima, zavetima, zaveštanjima. Ovde se sagleda negativna strana. Kad se več ne izgine dokraja, potpuno, što ostane treba da se bori. Utešno nebo, sveči, vera, ali stvarnost je: „U se i u svoje kljuse", u svoju snagu. „Ako te pre onaj koji ti sudi, tu nema pomoči" s neba nego se bori. Nema mistike: grubi život traži zalaganje, znoj i krv. Zna se: „Ko traži pravicu, izgubi krivicu" i „Ko istinu gudi, gudalom ga po prstima biju", jer uzdanje u nebo nije efikasno. Rezignacija ne ovladuje, pa se zaključuje: „Jaka je kobila narod", sve izdrži i mora pobediti, jer je „Svaka sila za vremena, a nevolja redom ide". Nevolje lome, ali ne slome Iako. Kaljenjem se gradi Čelik . . . Poslovica je u ovom smislu okarakterisala i viši i niži sloj, bogate i siromahe, gospodare i sluge, močne i nejake, učene i proste, sirotinju raju koja mora igrati na žici, ali se hvatati ukoštac sa svim nevoljama: močnima i gospodarima. Stoga je jasno da se lako mogu sagledati tvorci ovih narodnih poslovica — to je niži sloj, prost svet, rajetin. Čak i poslovice koje govore o pravu jačega, o sili koja drži zakon za svoju zaštitu, koje govore o močnima, svetovnoj ili duhovnoj vlasti, sve su proizvod jedne velike radionice: širokih narodnih slojeva koji su na taj način moralno ozakonjavali svoje pravo borbe protiv močnih, gospodara, bogataša, cesto u podsvesti držeči da pravda pripada svima, da je sloboda po prirodi malih kao i velikih. Rajetin je govorio i o svojim pravima i o nepravdi koja dolazi od gospode i bogatih. On je stvarao ove svoje zemaljske zakone jer se borio za svoju pravdu. Močni su več u svojoj vlasti imali ,,svoju pravdu", pa nisu imali potrebe za drugom pravdom. Poslovice o društvenim odnosima su ogledalo svesti i savesti sitnog čoveka, bespravnog rajetina, sirotinje koja postavlja u njima svoje zakone života i opstanka. Stjepan HRANJEC, Čakovec ODRAZ SOCIJALIMIH I KULTURNIH PRILIKA MEDJIMURJA U USMENOM NARODNOM TEATRU Medjimurje leži na krajnjem sjeverozapadu Hrvatske, omedjeno rijekama Murom i Dravom. Slikoviti se brežuljci Slovenskih Gorica nastavljajo u zapadnom dijelu ovog hrvatskog kraja, a ravnica se produžava u Podravino, što bi eventoalno iniciralo traženje dodirnih točaka sa sosjedima. Ipak se s potponim opravdanjem može govoriti o ovom regiono kao o jednom specifikomo koji se prvenstveno temelji na kajkavskom izrazo sa medjimorskim osobitostima, te s izrazitim historijskim zbivanjima. Ova osobitost kraja ,,inter Moram et Draoam" ponajviše je bila vidljiva o narodnoj lirskoj pjesmi kao najbogatijoj i poetički najrazradjenijoj domeni osmenog narodnog stvaralaštva. Opčenito se misli da sjetna medjimorska doša jedino poznaje i jedino se izražava narodnom pjesmom. Sasvim je jasno da je niz intimnih tegova i kriza — Ijobav prema „grličici" i „malom Medjimorjo", bol zbog odlaska o todjino, gobitak dragog biča i slično, ostalo registrirano o lirskoj pjesmi. Treba dodati da je epski pjevni izraz bio vrlo neznatan, prozni oblici bili so nešto značajniji, a takodjer i narodna poslovica. No gotovo je nevjerojatno koliko se i dramskih sitoacija i trenotaka nalazi o životo medjimorskog čovjeka: od svakodnevnih dogadjaja i godišnjih, oglavnom običajnih, te najvažnijih životnih trenotaka. U sitoaciji o kojoj se pojavljoje kolektiv a ne pojedinac, narod se tada jednostavno najpotponije izražava na sceni. Ovdje se mora ponoviti i istaknoti — jer čini se da se to dovoljno ne akcentira kada se govori o narodnom teatro — a to je odnos dramskog i same narodne drame. Obilje dramatskih, ozbodljivih trenotaka prisotno je ne samo na svadbi i oko svadbe, koja je često običajno naglašena, več i svakodnevne sitoacije: sosjedski odnosi, obiteljske scene, odlazak na rad o todjino, noše o sebi jasno naglašeno dramatičnost. Ali te sve sitoacije ne postajo dramske teme. Ne želi se ovdje samo okazati na zakon selekcije, več se želi naglasiti da osmena narodna drama predstavlja posebno omjetničko izražajno vrsto, koja ima ne samo odredjeno tematiko več i oopče zadovoljava načela odredjene poetike. Neke temedakle niso pogodne narodnom čovjeko da ih dramski izrazi, on ih s gledišta vlastitih omjetničkih principa odbacoje, jer ne odgovarajo njegovoj zamisli o scenskoj postavi. Neposredni zadatak ovog referata je da otkrije i na svoj način pokaže socijalno i nltorno tematiko o dramskom obliko. Ne treba posebno obrazlagati da je scenski nastop živog, konkretnog čovjeka neposredno i izravno reprezentirao i sliko socijalnih prilika, iako to na prvi pogled izgleda možda neprihvatljivo. 23t, II. Gotovo isključiva orijentiranost na agrar uvjetovala je masovni odlazal stanovništva na rad u druge krajeve, ali i diobu nekadašnjih velikih zemljišnih posjeda na male parcele, koje su se usitnile do nemogućih razmjera. Sasvim je logično da je onda za te diobe doiazilo do sukoba roditelja i djece i same djece medjusobno. Ti sukobi su nosili u sebi isključiv, sasvim odredjen dramski karakter; tekstov! s tom tematikom noše u sebi jasno naglašenu socijalnu notu, pa i onda kada se radi o jednoj stopi zemlje na dvorištu ili na granici zemljišta, dramska forma bila je najpogodnija da izrazi takve socijalne napetosti. Lutkarska dramska igra „Gašpar i Melko"to najbolje posvjedočuje: Ovije lutke predstavljaju braću koja se svadjaju zbog medje. Lutkar leži pod klupom koja je pokrivena plahtom. Sa svake Strane klupe digne po jednu ruku u kojoj drži lutku. Za svaku lutku mijenja lutkar svoj glas. Lutke najprije leže na podu, svaka sa svoje Strane klupe. GAŠPAR (prvi se digne na klupu i zvoe): Melko, Melko! MELKO (polako se digne): Kaj je? GAŠPAR: Stareši so nam pomrli. Bomo se delili. Mej su pokojni japa rekli dt bu tu meja. (S rukom udari po klupi.) MELKO: Ne, Gašpar, meni su pak rekli da budu tu! (I udari rukom po drugoj strani klupe.) GAŠPAR: Meni pak tu! (Opet udari po svojoj strani.) MELKO: A meni tu! (Udari po svojoj strani gdje i prije. Tako udaraju i svadjaju se dok se ne potuku i padnu na tlo, svaki na svoju stranu klupe.) MELKO (diže se i zove): Gašpar, Gašpar! GAŠPAR (polako se diže): Kaj bi rad, brat? MELKO: Stareši so nam pomrli. Bomo se delili. Mej su pokojni japa rekli da bu tu meja. (Udari na svojoj strani.) GAŠPAR: Ne, brat, pokojni japa su meni rekli da bu tu! (Udari gdje je i prije udarao. Tako dalje tuku i svadjaju se zbog medje dok se opet ne potuku i padnu dolje.) Ova igra izvodi se na svatovima. Medjutim, bitno je naglasiti: igre kao „Gašpar i Melko" javljaju se kao dio svadbenog običaja i obreda, ali one žive svojim vlastitim zakonima i vlastitim strukturama. U tekstu treba posebno uočiti socijalm motiviranost sukoba. Nije to puka svadja zbog npr. prgavosti brače što se scenski vidi. To je borba koja izvire iz straha za vlastitu egzistenciju. I upravo stoga što se ovdje u največoj mjeri vidi prisutan egzistencijalni problem malog medjimurskog čovjeka, baš zato je to poprimilo scensko-dramsku formu, jer se u neposrednem dodiru karakternih protivurječnosti najbolje očituje socijalna osnova i egzisten cijalni aspekt. A to se dade najbolje vidjeti i pokazati u scensko-dramskom obli ki i Dodajmo ovdje da se izrazitost narodnog dramskog stvaralaštva baš zato razvila na medjimurskom teritoriju, jer su te socijalne napetosti u Medjimurju imale nasnažniju proizvodnu osnovu. Dakle, treba naglasiti da se ovakve naoko sitne egzistencijalne protivurječnosti iskazuju kao bitna i presudna procjena socijalne stvarnosti. Sasvim je tada shvatljivo da če i svadba, kao najznačajniji životni čovjekov dogadjaj dobivati uvijek obilježje socijalno intoniranog čina. Osim ,,kupovanja mladenke", ,,otkupa lajce" (naime, poslije sporazuma roditelja, otac djevojke dobivao je odredjenu svotu novca „kaporu", a odvoženje pak miraza mora plačati „dever"), posebnu socijalnu notu uočavamo kod prosidbe djevojke, ,,snoboka". U uvjetima prenaseljenosti i malih posjeda, gospodar kuče je udajom kčeri ili ženidbom sina htio povečati svoju agrarnu moč, pa se zbog toga volja mladih ljudi grubo kršila. Navodim karakterističnu reakciju oca kao glave obitelji: „To mora biti! Ako se nam vidi, onda se njoj mora videti! Kaj ona zna kaj je dobro, kaj ne. Mi se napravimo kaj je dobro za ju". Prema torne kučegospodar je uvijek nastupao vodjen vlastitim pobudama i interesima, pa su i odnosi izmedju djece i roditelja bili isključivo dramski ostvareni. Novu dimenziju u dramskoj prezentaciju pružaju situacije u vezi trgovanja medju seljacima. Od nekoliko igara u kojima je takva tema prisutna, izdvojiti bi se mogle dvije: „Melin" i „Prodavali smo bika". U obje igre pozicija glumača je slična: vlasnik mlina, odnosno bika istupa sa visokom svotom, a kupac s vrlo niskom. Nakon podužeg cjenjkanja zaključi se posao, ali se zna desiti da prodaja ne uspije jer „prodavač" previse „traži". Narodni se čovjek tu pokazuje u svojoj lukavosti i nadmudrivanju. To nije puka igra koja zabavlja prisutne, več je to jednostavno dramatuški oblikovana situacija u kojoj se seoski čovjek često nalazi. Jasno je onda da zbog toga „prodaja" nije morala uvijek „uspjeti". Osebujna problematika može se osjetiti kod promatranja odnosa koji pred-stavljaju medjimurskog čovjeka kao duhovno biče, s odredjenim kulturnim profilom. Jasno izdvojen i izoliran narod, braneči se od svega što mu je strano, reagira često ironično. Tako se upravo ismijavanje pokazuje kao močno oružje obrane i čuvanja tradicionalnih vrednota, a dramska forma vrlo prilagodljiva za prikazivanje i naglašavanje upravo ovakvih trenutaka i sukoba. Sistematskije mišljeno, u medjimurskim narodnim dramskim igrama može se ta osobina u kulturnoj problematici osjetiti u slijedečim temama: 1. U scensko-dramskom prikazu raznih zanimanja; u igri „Brico" narodni čovjek svjesno izvrgava izgovor riječi (ondulacija — indalacija). U „Doktoru" pak glumač — liječnik povadi pacijentu sve zube i zubalo (napravljeno od repe) dok ne nadje bolesni zub. 2. U prikazu životnih dogadjaja; u igri „Sprevod" udovica nariče za pokojnikom: „Mrcina stara, nikaj mi nisi ostavila, se si požrla. Da bi te sto strel vudrilo". 3. Najviše je dramskih komada vezano uz odnos selo — crkva. U „Litanijama svetoga Breka" narodni glumač čita „evandjelje" npr.: „Idite i kradite sami. Naša mladenka se kiselo drži polek slatkoga moža. Ima u selu jen koji neče piti (ironično)". Skriven pod klupom glumač imenuje mještane koji se tog „evandjelja" pridržavaju. U igri pak „Spoved" otkriva se intimna veza župnika i seoske žene. 4. Seoski moral takodjer je poslužio kao tema (dramske igre „Svati" te „Mara i poštar"). Ali pored takve odredjenosti kulturne tematike, koja je karakteristika ponekad doduše podredjena zabavi, mi moramo uočiti i jaku socijalnu dominantu u svim tim tekstovima; npr. pitanje glumca u igri „Slikanje" vrlo je indikativno: „Jel' se na sliki bu vidla i moja hiža i moja krava? " Time se inzistira na več izrečenoj tvrdnji da sve dramske igre, dakle ne samo one koje su jasno socijalno odredjene, odražavaju egzistencijalni problem Medjimurca, a u tom kontekstu uputno je gledati i sve odnose prema izvanjskome, koje je on prikazao na svojoj improvi-ziranoj sceni. IV. U svadbenoj dramskoj igri „Baba gljive bere" koja u Medjimurju živi u nekoliko varijanata, prisutna je slijedeča bitna osobima medjimurskog teatra: težnja ka grotesknosti. To se ostvaruje najviše naturalističkim, opseesnim detaljima od kojih treba izdvojiti tri: 1) „baba" (koju predstavlja preobučeni muškarac) nosi ispred sebe drvenu lopatu na kojoj je naertana njezina „rana", obično neki erotski motiv, te moli svatove da joj novčanim prilozima pomognu u liječenju rane; 2) „baba" i njen „muž" dolaze pred svatove. Ona nosi dijete (lutku od krpa) i optužuje pojedince da su njegovi očevi, a muž ubire od njih novac za „uzdržavanje"; 3) u selu Gradiščak u Gornjem Medjimurju zabilježio sam da „baba" dolazi sama pred mladoženju, detaljno navodi sve pojedinosti njihovog „ljubavnog susreta" i na kraju mu dijete — lutku baca u krilo. Ako zanemarimo činjenicu da ta igra nosi u sebi magijski karakter, jer se njome želi plodnost mladencima u zajedničkom životu, ostaje da uočimo goteskni karakter narodnog medjimurskog teatra koji se može razumjeti samo onda ako se promatra iz ukupnosti usmenog narodnog stvaralaštva i ako se u dubljoj i logičkoj povezanosti sagledaju književne pjesničke stvarnosti koje susrečemo u lirici, epici, prozi, poslovici i zagonetki. Onda nam se prikazuje da se grotesknost čovjekova življenja i njegovih neuravnoteženih ambicija upravo najbolje iskazuju prividno lascivnim i pornografskim situacijama. Zaista se tu radi o jednoj višoj formi umjetničkog stila grotesknosti. Samo na prvi pogled može biti dominantna lascivnim i pornografskim situacijama. Zaista se tu radi o jednoj višoj formi groteske. V. Pokuša li se snimiti suvremeno predstavljanje dramskih igrara u Medjimurju, potvrdit če se odredjene pretpostavke. Tako se npr. kod lutkarske igre „Gašpar i Melko" može vidjeti da su kostimi i scena ostali isti, ali je narodni glumač u predstavljanju unio puno novina: „Gašpar" želi da se s bratom „Melkom" nagodi u vezi medje pod svaku cijenu, jer mu je neugodno zbog susjeda a i ne želi imati okapanja sa sudom; spominje i majku koju suprostavlja očevoj želji itd. To ne potvrdjuje samo tezu o improvizaciji narodnog glumca, več pokazuje i unošenje suvremenih gledanja i stavova koji su rezultat drukčijih pogleda na današnji seoski život. Slično je i kod izvodjenja ostalih igara. VI. Zaključno se prema svemu može ustvrditi da nam usmena narodna drama u Medjimurju predstavlja raznolik svijet motiva i ugodjaja. Ali čak štoviše, scensko dramsko uobličavanje društvene stvarnosti istodobno je i najneposrednija spoznaja te stvarnosti kod narodnog čovjeka, jer je sagledavanje u samu stvarnost svestranije upravo preko dramaturških poantiranih mjesta i čvorišta. Zbog takve suvremene teorijske spoznaje medjimurska narodna drama u Medjimurju a i cjelokupnom nacionalnom prostoru uklapa se u svijet usmenih izražajnih oblika. Ive RUDAN, Pula ODRAZ SOCIJALNIH PRILIKA U HRVATSKIM I SLOVENSKIM NARODNIM POSLOVICAMA, S OSOBITIM OBZIROM NA TEMATIKU ŽENE I. Bogatstvo i raznolikost poslovica u gotovo svih naroda upučuje nas na zaključak da je poslovični način izražavanja imanentna potreba čovjeka i jedan od trajnih oblika njegova očitovanja. Poslovice su se stvarale i upotrebljavale ne samo s namjenom da pouče, da upozore na stečena iskustva, nego da i osvjeste čovjeka, da u pojedinim nastojanjima otkriju odredjeni smisao, a iznad svega da dadu zaokruženu sliku vidjenja života i svijeta u brojnim njihovim manifestacijama. Logično je zato da su poslovice postale sastavni dio mitologija, vjeroispovijesti, zakona, kanona društve-nog ponašanja, vojničkog ponašanja, svih vidova praktičnog života; prodrle su u sve čovjekove djelatnosti i situacije od rodjenja do smrti. Predstavljajo krači i jednostavniji oblik usmenog narodnog stvaralaštva koji se je čvrsto održao stolječima, kako u svijetu usmene tako i pisane književnosti. Na osnovi obilnih i raznolikih informacija danas smo u mogućnsoti govoriti o torne da su u davnim fazama razvoja ljudskog društva poslovice nosile zakonodavne i zakonomjerne funkcije. One su predstavljale kodeks pravila i ponašanja, kako u bezazlenim dječjim igrama, jednako tako preko svih drugih životnih aktivnosti i situacija i do groba, pa čak i do odnosa prema mrtvima i mitološkom svijetu. Odredjivale su obaveze, red, pravila ponašanja i medjuljudske odnsoe u mnogo-brojnim situacijama. II. Svi vidovi života niso podjednako našli odraza u poslovicama. Više je poslovica o onim životnim preokupacijama koje su jače zaokupljale čovjeka i remetile na neki način njegov duševni mir. Jedan od tih cesto remečenih vidova duševnog mira je socijalni položaj čovjeka u životu i društvu. Klasni društveno-politički sistemi podvajali su ljude na bogate i siromašne i svrstavali ih u različite socijalne položaje. Tako oprečne socijalne prilike, naročito medju siromašnima, uvjetovale su postanak brojnih narodnih poslovica s izrazitom socijalnom tematikom. Iz sveukupnosti usmenih narodnih poslovica što ih poznaje neki narod možemo izdvojiti velike cikluse poslovica o bogatim i siromašnim, o odnosu prema bogatstvu, o nepravdi koju često bogatstvo nanosi, o žudjenju za pravednijim socijalnim prilikama. U globalnom tematskom pogledu socijalnih prilika u narodnim poslovicama možemo sagledati kakav je bio društveni položaj večine ljudi u pojedinim historijskim formacijama i sredinama. Naš se interes ovom prilikom zaustavlja na odrazu socijalnih prilika u hrvatskim i slovenskim usmenim narodnim poslovicama s osobitim obzirom na tematiku žene. Kako poslovice o ženi često govore proturječno, neophodno je za sagledavanje odraza socijalnog položaja žene odrediti nekoliko društveno priznatih statusa i funkcija žene u životu. Status žene kao majke u poslovicama je uglavnom u svim prilikama i sredinama vrlo cijenjen i na uzvišenom mjestu. Mati je samo jed na. Bolje je umriti nego mater udriti. Kdor mater tepne mu roka usahne. Ali ne proturječi ovoj slici majke u narodnim poslovicama ni onaj manji broj poslovica koje je prikazuju u sasvim suprotnom vidu, npr.: Slaboj materi i njejna su dica pastorki. Sve matere nisu jenake. Žena je žena pa makar i mati bila. Upravo ovi primjeri govore o umjetničkoj punoči poslovične poruke. Žena kao ljudsko biče u hrvatskim i slovenskim narodnim poslovicama, a tako je i u drugih naroda, vidjena je kao duševno nestabilna, lukava ali ne baš pametna, nedokučiva i vrlo cesto kao vidljivi namjesnik djavla, odnosno zla. Vodu i Ženu se najlaglje smuti. Ženska je kako aprilsko vrime. Da bi žene znale ča bi mogle, svit bi obrnule. Denar i žene — vladarji zemlje. Moškega zmeša vino in ženska. Žena je vražja mreža. U funkciji vladarice i gospodarice poslovični položaj žene je slab. Brižan narod kemu brhan zapovida. Žena je dobar hlapac ma slab gospodar. Kjer baba gospodari, tam volk mesari. Bogatu Ženu poslovica smatra zlom Ženom: Bogata nevesta je rogata. Ne ženi se sporadi blaga aš blago će nestat a vrag če ti ostat. Žena sirota (samohrana majka) sažaljavana je u svim sredinama. Sporadi sirota — sonce sviti. Poslovice nam otkrivaju vidjenje svijeta i života u različitim prilikama. Društveno-ekonomski razvoj pojedinih naroda odredjivao je i socijalne prilike i medjuodnose. Kako su kada koje socijalne prilike i socijalni medjuodnosi vladali, tako su se i odražavali u poslovičnom poimanju svijeta i života. Žena je dijelič u tom kontekstu, pa je i normalno da su se socijalne prilike odražavale i na nju i njen društveni položaj. Društvene zajednice na daljnjim historijskim stupnjevima razvoja više omalova-žavaju i potcjenjuju Ženu u njezinim gotovo svim funkcijama osim u najosnovnijoj — materinstvu; društveni položaj žene je drugorazredan. Iz tih sredina potječu poslovice tipa: Brek i žena te gospodara. Ženske imaju pameti koliko i kokoše. Ženske imajo dolge lase, pa kratko pamet. U razvijenim društvenim zajednicama socijalni položaj žene je više vrednovan i ravnopravniji s muškarčevim. To se odražava i u poslovicama, pa nastaju novi oblici tipa: Ženske ruke zlata vride. Boljša je ena ženska kot devet moških. Možemo zaključiti da nam usmene narodne poslovice uveliko pomažu rekonstrukciju pučkog života u odredjenim društveno-ekonomskim formacijama pošto su od svih vrsta i oblika usmenog narodnog izraza upile i sačuvale odraze stvarnih životnih prilika u svim njihovim manifestacijama. VI U pojedinim regionima SR Hrvatske i SR Slovenije nalazimo različiti omjer poslovica koje ženi pripisuju značajna ulogu u društvu i onih koje im tu ulogu omalovažavaju. To je tako zato što je društveno-ekonomski razvoj pojedinih regiona bio na različitim nivoima u vremenu kad je izvršeno bilježenje i skupljanje narodnih poslovica. Več smo istakli: što je jedna sredina na nižem stupnju razvoja, dakle zaostalija, žena je u poslovicama te društvene sredine više zapostavljena i potcjenjivana. I obratno: sve što je neka društvena sredina na višem stupnju razvoja i socijalni položaj žene je uzvišeniji i cjenjeniji. Kako je skupljanje narodnih poslovica u Sloveniji uslijedilo kasnije nego u Hrvatskoj, u razdoblju razvijenijih društveno-ekonomskih odnosa, normalno je da ima više poslovica koje ravno-pravnije i dostojanstvenije sagledavaju socijalni položaj žene nego onih koje je omalovažavaju. Tu je, po meni, odgovor na pitanje zašto su znatno brojnije slovenske narodne poslovice od hrvatskih o boljem socijalnom tretmanu žena. Da zaključim: poslovicu odredjena društvena sredina prihvača i upotrebljava dok ona odgovara odredjenim konkretnim njenim problemima. Kad poslovica to prestane činiti, društvena je zajednica zaboravlja i poslovica se gubi, umire. Koliko se koja sredina brže ili sporije razvija, brže odnosno sporije dolazi i do novih sazna-nja, iskustva i medjuljudskih odnosa i — novih poslovica na uštrb starih s preživ-Ijelim porukama. Prema torne, mnoge poslovice koje su u prošlosti samo u pisanom obloku. Novija iskustva i novi pogledi ljudi na život i svijet uvjetuju postanak i poslovica s novim sadržajima i porukama. Otuda izvire kontinuirana aktualnost poslovica. Poslovice su takve usmene narodne tvorevine koje imaju vrlo istančane mogučnosti zapažanja za sva društvena razdoblja. To im omogučavaju jezično-izražajna sredstva (maksimalno su stilski intenzivirane) i stalna čovjekova potreba da svoja iskustva i poglede sažima u poantirane misaone zaokružene cjeline. Poslovice nalazimo u davnoj prošlosti, a svjedoci smo i njihova sadašnjeg nastajanja. Djelo Pouka mudrosti staroegipatskog pisca Ptohatepa iz 2400. godine prije nove ere puno je poslovica: Od neznalice uži kano od mudraca. Slično nalazimo i u Bibliji i Kuranu, zatim u djelima starorimskih pisaca: Što žena u strasti kaže čovjeku, to zapiši na vjetar, na talas brze vode. (Gaj Valerije Katul Moja mi draga kaže) i pisaca kasnijih razdoblja, pa i naših (Držič, Prešeren). U novije vrijem takodjer nastaju poslovice, kako u usmenom obliku u narodu, tako i u pisanoj književnosti. Kad god se nešto želi poantirati poseže se za poslovicom ili se to čini po poslovičnom uzoru. Iz predustaničkih dana u naših naroda je poznata poslovica Bolje grob nego rob. U pisanoj književnosti novijeg vremena i hrvatskoj i slovensko] nalazimo vrlo mnogo Štihova i rečenica poslovica. U S. S. Kranjčeviča su: Dok čovjeka bude, ljudstvo neče umrijeti. Okovi su krila da se brže leti. (In tyranos) U O. Župančiča to je: Zub za zub i glavu za glavu. (Pjesniče, znaš svoj dug) U A. Gradnika: U strahu zadnje grančice se hvata. (Tri riječi) Istarski čakavski pjesnik Mate Balota (Mijo Mirkovič) u zbirci Dragi kamen od četrdesetak pjesama ima čak 34 poslovična stiha. I tako dalje. Poslovice, bilo u usmenoj narodnoj književnosti bilo one stvorene po njihovu uzoru ili čak prenijete u pisanoj književnosti, neprestano primaju i prenose na nove naraštaje odraze vidjenja svijeta i života svojih vremena u svim manifestacijama njihova ispoljavanja, pa tako i položaj žene u odrednjenim socijalnim prilikama. Simo KARAPANDŽA, Ogulin ODRAZ SOCIJALNIH PRILIKA U NARODNIM POSLOVICAMA ŠTOKAV-SKOG JEZIČNOG PODROČJA Cjelokupnost usmene narodne književnosti predstavlja intimnu narodnu po-vijest, sastavljanu i brižljivo njegovanu tokom vjekova od niza generacija. Tematika ovoga područja književnosti odredivana je, uglavnom, čovjekovim odnosom prema prirodnim silama s jedne Strane, i društvenim silama s druge Strane. Obespravljeni puk, pritisnut svakodnevnom bijedom, teži bez izgleda na ostvarenje konačnog cilja, da izbori dostojniji život, barem u razigrano] mašti. Upravo na takvim stoljetnim odnosima i počivaju večinom mnogobrojni i raznovrsni motivi usmene književnosti, oblikovani različitim najprikladnijim, na tradiciji 'odnjegovanim vrstama a izraženi u makrostrukturama i mikrostrukturama. Te bismo socijalne motive mogli svrstati u dvije osnovne kategorije: 1. čovjekov pokušaj suprotstavljanja močnim i povlaštenim društvenim silama i 2. čovjekov pokušaj da se izdigne iz vlastite socijalne bijede i ostvari na taj način vjekovima sanjanu sreču. Pri tom moramo imati u vidu da je umjetnički svijet narodne poslovice, kao i ostalih oblika usmene narodne književnsoti, pomno izgradivan odredenom logikom i bio strogo podvrgnut specifičnim zakonitostima. Na toj se razini vodila svojevrsna borba za postizanje određenih vrijednosti i kvaliteta, a pri torne su uvijek odlučujuču ulogu imala mjerila izraza, kvalitetnog sadržaja, dubljih misli i poruka. Svestrana upotreba narodnih poslovica u različitim historijskim epohama (uglavnom su služile odredenim društvenim i moralnim načelima i ciljevima, cesto puta i unaprijed postavljenim tezama) i opredijelila je njihove brojne proučavatelje da u njih prenaglašavaju didaktičku komponentu, promatrajuči ih kroz prizmu crno-bijele tehnike, Princip korisnosti je tako istican kao vrhunsko načelo. Očiti utulitarizam prevladavao je kako u pristupu, tako i u kriteriju izbora grade, donošenju vrednosnih sudova i u sustavnoj metodološkoj obradi grade. II Poslovicama se, dakle, nije pristupalo kao odredenom književnom obliku, s ustaljenim i evidentnim karakteristikama, niti je uziman u obzir jezik kao sredstvo komunikacije putem čega se i prenosi osnovna poslovična poruka. Istina, poslovice večinom i izražavaju humane misli veličajuči pozitivne ljudske osobitosti, poštujuči mudrost i životno iskustvo. Medutim, u njihovoj ukupnosti nailazimo i na podosta onih koje protivurječe gore pomenutim. To su uslovljavale povremene promjene moralnih kriterija u pojedinim epohama, a koje su ponekad bivale i suviše prenagle i naglašenije izražavane što se ogledalo i kroz poslovični izraz, pa su u pojedinim poslovicama pozitivni etički čovjekovi principi bivali u pozadinu potiskivani, a naglašavane i izvjesne amoralnosti njegove. Iz izloženog proizlazi činjenica da poslovica nije samo puki prenos odredene poruke, nego ona predstavlja istinski i dublji filozofijski odnos prema čovjeku i sveukupnoj sudbini njegovog življenja. Jer, ona i nastaje iz odredene potrebe da vrši funkciju u društvu, a ta funkcija upravo i jest izražavanje egzistencijalnih spoznaja. U skladu s tim: narodna poslovica je oblik znanstvenog jezika u okvirima usmene književnosti i kao takva predstavlja mudrost običnog čovjeka, njegovo provjereno životno iskustvo, a tek u svom metaforičnom značenju tiče se ljudske sudbine, ponaosob položaja potlačene klase u okvirima klasnih odnosa. Poslovica je u pravilu zaključna formulacija pojednačnog iskustva, jer nužno i neizostavno izrasta iz jednog užeg fundamentalnog konteksta, lako se ona pri tom izažima i zgušnjava, te poprima u izvjesnom smislu apstraktnu formu, ona ipak prerasta u nešto sire i više i time potvrđuje kolektivno iskustvo, jer odražava određeni aspekt ljudske sudbine. Time smo na ovome mjestu poznatoj Jakobso-novoj tezi o sankciji kolektiva u usmenom narodnom stvaralaštvu dali našu nešto elastičniju formulacijo. Ovo nas dovoljno uvjerava da je narodna poslovica eminentno vezana uz društveno biče čovjekovo i da je zapravo njegov najpresudniji formulator i tumač. I krači pogled u globalni raspon tematike i motivike u poslovicama pokazuje da je poslovica jedan od onih književnih oblika koji skoro u potpunosti oslikava enu, političku i, u najširem smislu, socijalnu tematiku lil Ovdje je dovoljno da ukažemo na nekoliko užih tematskih područja, koja su i u književnom obliku poslovice dobila karakter književne tematike. Fundamentalni kontekstni preduvjet naročilo je uočljiv u, npr. poslovicama— pitalicama koje se odnose na neka šira i složenija pitanja, kao: „Pitala baba nepoznato momče: — Koga tražiš, momče? — Jednog čovjeka pa ne mogu da ga nadem. — BILO JE NEKAD I ŽENA I LJUDI, MOJ SINKO, ALI IH VIŠE NEMA", ili u poslovicama—anegdotama: „Nekakov seljak pito kadije valja li Ženu slušati! Kadija odgovori: „Ne valja." Ondak seljak rekne: „Moja žena bijaše mi rekla da kadiji ponesem bukaricu masla." Onda kadija rekne: — DOBRO JE KADŠTO I PAMETNU ŽENU POSLUŠATI. Eminentno poslovična tematika odnosi se na težak položaj seljaka i seoskog ambijenta. Upravo ta sfera društvenog sukoba imala je velikog odjeka u narodnim poslovicama u kojima su vjerno okarakterizirane i pojedine društveno-ekonomske formacije. Poslovica nije uljepšavala stvarne odnose, nego ih je reprezentirala u ogoljenoj surovosti. Kroz njih progovara narodno suprotstavljanje eksploata-torskom položaju sela i seljaka. Npr.: — Koliko je sebar sit, toliko vojuje. ili: — Oslobodi nas, bože, od kužne bolesti i nemilošče gospodske. Neke filozofijske reminescencije probijaju se i kroz socijalnu problematiku. Iz pojedinih primjera izbija u vidu ogorčenosti čovjekova nemoč i mirenje s postoječim stanjem, jedan posvemašnji stoicizam, gubljenje vjere u bilo kakvu pravičnost i svijest o torne da se ŠUT S ROGATIM NE MOŽE BITI, jer je BOG VISOKO, A CAR DALEKO i: — Ako ču krivo, ne smijem od Boga, ako ču pravo, ne smijem od bega. Jer, seljak se u svojoj nedovoljnosti uvjerio da: — Gospoda stvaraju zakone, dobre po se, a ne po bogce seljake. i upravo zbog toga valja biti strpljiv, pa: — daj popu popovsko, a gospodi gospodsko, pa bježi od njih. jer su mnogobrojna iskustva sadžana u slijedečoj poslovici: — Ko se drži pravice, ne muze kravice. Trajni i nepremostivi odnos imedu sela i grada našao je svoj potpuni odraz i izraz u narodnim poslovicama. Seljak je uzrokom gotovo svih svojih nevolja smatrao grad, pa su i formulatori poslovica to področje spretno izrazili poslovičnim spoznajama. Npr.: — U grad kad hočeš, a iz grada kad te puste, ili: — Gospoda paze na reči kak maček na dreka. (kajkavska narodna poslovica) I koliko god taj obični priprosti čovjek iz puka bio podložan religiji i religijskim dogmama, on je tokom vremena u narodnu poslovicu ugradio i svoj kritički odnos, sa svog vjekovno potlačenog položaja, prema crkvi, Bogu i svečenstvu. A taj odnos i nije uvijek u skladu s njegovom potčinjenošču. To lako uočavamo i u slijedečim primjerima: — O Bogu lud, a o davolu mudar. — Gdje velika zvona zvone, ondje malo Boga mole. jer, kao što naprijed rekosmo, grad je u očima seljaka predstavljao neiscrpan izvor zala, a „velika zvona" zvone u gradovima. Dosta često je narodnom poslovicom izražena nevjera čak i u Boga: — Bog pomaže ležaku kao i težaku. Još drastičnije je taj odnos naznačen prema svečeničkom staležu i, naročito, prema njegovoj pohlepnosti, kao npr.: — Popi, fratri paklom straše, dok izjedu što je naše. ili: — Popovska vreča nikad se napuniti ne može. Usprkos svim svakodnevnim nedačama, čovjek je oduvijek i u poslovicama izražavao povjerenje u svoj mukotrpni posao ratara: — Gdje je plug i brana, tu je kruh i hrana. ili: — Tko svoje stado pase, pastijer se ne zvoe. Osim toga i optimizam u vidu ideala budučnosti lebdio mu je neprestano pred očima. Vjera i nada u bolje sutra bile su nepresušne hraniteljice čovjekovih nastojanja i održavale ga u najpresudnijim trenucima njegovog bistvovanja. To možemo potvrditi slijedečim poslovicama: — Iza gladne godine dođe i sita. — Za jedan dobar dan vele se zlijeh trpi. Paralelno sa svim, na izgled, nepremostivim poteškočama s kojima se susretao taj obični čovjek iz naroda u svojoj vjekovnoj potčinjenosti, on je permanentno izgradivao i svoj osobni odnos prema samome sebi i prema drugome, nastoječi odrediti čovjeka i čovječnost u žiži društvenih sukoba. Npr.: — Ni se u dobru ponesi, ni u zlu poništi. — Opanci ne čine čovjeka, nego čovjek opanke. — Čovjek se na čovjeka, a drvo na drvo naslanja. IV I na kraju valja istaći da je, od svih književnih oblika, upravo narodna poslovica najprikladnija za vjerno izražavanje socijalne tematike, što je referat nastojao i objasniti. To nam se ovdje čini i posebno prirodnim, jer mi ne odvajamo poslovice u izolirana samostalna područja, nego ih razumijevamo u okviru ukupnosti usmene narodne književnosti i usmenog narodnog stvaralaštva. Ovdje posebno treba naglasiti da je ova problematika cjelokupnosti i unutarnje cjelishodne raspodjele usmene narodne književnosti bitna pretpostavka za razu-mijevanje, sada u ovom našem slučaju, cjelokupnosti usmenih narodnih poslovica. Jednako tako smatramo da se u osvjetljenju cjelokupnosti usmene narodne književnosti moraju posmatrati svi njeni oblici (lirika, epika, proza, retorika, teatrologija, paremiologija i enigmologija), priznajuči istovremeno i svakom od oblika relativnu irelevantnu autonomnost. Upravo ako pođemo s gledišta ove cjelokupnosti usmene narodne književnosti, vidjet čemo da je unutar brojnih njenih oblika ukupna tematika, koju obraduje usmena narodna književnost, po jednoj dubljoj zakonitosti i logici, podijeljena na jedan cjelishodan i strukturalno objašnjiv način. Cjelina se razumijeva prema pojedinostima, a pojedinosti djeluju i razvijaju se u okviru cjeline i prema unutarnjem rasporedu same cjeline. Dragoljub VELIČKOVIĆ RODE, Vranje ODRAZ SOCIJALIMIH PRILIKA NAŠIH NARODA U NARODNIM POSLO-VICAMA I Novija paremiološka proučavanja otkrivaju u znatno večoj meri specifično obradu socijalno-političke problematike i istorijskih zbivanja u narodnim postavicama, nego što je to ranije bita. Upravo su postavice onaj oblik narodnog stvaralaštva koji najobuhvatnije govori „o svim sferama čovjekove djelatnosti“,1 gde potpunije dolazi do odslikavanja socijalna strana života. Postavice dolaze do izražaja svugde gde se javljaju socijalni problemi, jer kratkoča izraza i funkcionalnost poslovičke poruke predstavljajo pogodan oblik da se iskaže životna istina. Savremeni metodološki pristup narodnim postavicama potvrdjuje u njima — na sličan način kao u lirskoj poeziji, u epskoj poeziji, u proznim oblicima — izdvojen i samosvojan izbor tema i sadržaja, a prema tom izboru i autonomnu poslovičku obradu. Ovdje je bitna i tvrdnja da se u narodnim poslovicama radi upravo o specifičnom umetničkom saznanju društva i sveta, a ne o nekom posebnom mudrovanju i filozofiranju. To je osnovni zaključak moderne paremiologije. Društveno-istorijske prilike i promene i sva složenost čovekova života verno su odražavane u narodnim poslovicama. U njima se u svoj svojoj kompleksnosti ogledaju društveni odnosi, klasni i socijalni sukobi, iskustva i saznanja. Mnogi primeri narodnih poslovica govore kako o davnim tako i nedavnim istorijskim zbivanjima i promenama. I feudalno doba, i turski feudalizam, i hajdučija, i gradjansko društvo i epoha izgradnje socijalističkog samoupravnog društva — sve je to narod obuhvatio poslovicama. U pravu je, stoga, prof. Tvrtko Čubelič kada ističe ,,da su i poslovice ovisne o historijskim promjenama, da su gradjene na historijskim i društvenim iskustvima, i da su se prema njima i mijenjale. Bez nužnog historijskog okvira i kontinuiteta poslovice se ne mogu ni pojaviti, ni opstati, ni trajati."2 Dajući sliku istorijske epohe sa svim njenim bitnim odlikama, poslovice izražavaju pre svega humanizam ljudskog društva, slikaju svetlu i tamnu stranu života, ukazuju na ono što je pozitivno i negativno u odnosima medju ljudima. Time se, znači, prevladava didaktički utilitarizam koji je gledao na poslovicu samo kao na pragmatičku pouku, što ona u svojoj biti nije. Ona je u stvari specifično saznanje sveta i čoveka. Svaka društveno-ekonomska formacija, svaki istorijski dogadjaj u životu naroda donosio je nešto novo, nešto što prevrednuje predjašnji sistem, a to su ljudi uočavali i u svom stvaralaštvu iskazivali. Rušenje starog i dolazak novog društvenog sistema shvata se kao neminovnost, kao normalna dijalektika razvoja ljudskog duštva uopšte. II U mnogobrojnim poslovicama odražene su socijalne prilike iz vremena turskog feudalizma, naročito odnos kmeta i spahije. Spahija je imao sve: i zemlju, i selo i svako pravo. Kmet je predstavljao radnu snagu koju je trošio na spahijskom čifluku da bi se nekako prehranio, što se vidi iz poslovice: Onomu njiva, a ovomu grbina.3 Na vreme čifluk—sahibijskog sistema odnosi se i poslovica iz zbirke Vuka Karadžiča: Zao spahija oćera jednu kravu, a dobar dvije.4 U periodu izmedju dva svetska rata, a razume se i pre toga, selo je stradalo od raznih eksploatatora i predstavnika vlasti — poreznika, pa je Vukova poslovica u novim društveno-eko-nomskim uslovima izmenjena i aktualizirana i javlja se sa dvojakim značenjem, u zavisnosti od toga ko je primenjuje i čije stavove izražava. Tako je predstavnik vlasti upotrebljavao varijantu: Dobar poreznik izvodi po dve krave, a loš po jednu, dok se seljak služio drugim oblikom: Dobar poreznik izvodi jednu kravu, a loš obe. Iz ovoga primera se jasno vidi kako se misaoni sadržaj poslovice bogati i primenjuje na nov kontekst, na novu životnu situacijo, a ne na izmišljanje i modrovanje, što takodje upućuje na zaključak da ovaj oblik narodnog stvaralaštva uvek traje. Raznovrsna i nemilosrdna eksploatacija naroda o feudalno-spahijskom sistemu, o prvom redu Seljaka, dovodi mnoge do prosjačkog štapa, o čemu govori i poslovica: Nešto Turčin šilom, nešto pop s knjigom, ele siromahu ne osta nista!5 Promene u društvenim, ekonomskim i političkim odnosima sveta i života, uočene i u najstarijim verskim knjigama, naš narod u poslovici uporedjuje sa lestvicama po kojima se jedni penju, a drugi padaju: Ovaj svet je kao merdevine — jedni se kačiv, a drugi se skidav. Sasvim je razumljivo što je ovu poslovicu u nešto izmenjenom obliku potrebila tetka Doka, žena iz naroda, u najpoznatijem delu Stevana Sremca — u ,,Zoni Zamfirovoj" da bi izrazila smenu dotrajalog turskog feudalizma i dolazak poletnog gradjanskog društva u Nišu u drugoj polovini XIX stoleća. Sa mnogo aspekata posmatran je, na primer, i odnos izmedju sela i grada u kapitalističkom društvenom sistemu, kada je seljak zaista mnogo bio upučen na grad i u svakom pogledu zavisio od gospode. Tražeći pravdu i istinu, seljak je veoma cesto nailazio na zakone, koji kao da su samo pravljenj za gospodu, te je na osnovu svog gorkog iskustva i mogao da zaključi: Gospoda stvarajo zakone dobre po se, a ne po bokce seljake.6 Izmedju dva svetska rata u selima južnog Pomoravlja često se čula poslovica u kojoj je upravo reč o svim onim stradanjima i materijal-nim iskoriščavanjima koja seljak doživljava u čaršiji. Taj njegov težak i ponižavajuči položaj uporedjuje se sa strižbom ovaca: S'g se ovca strižev na Strugu, a seljaci u grad! Bez ikakvog pretiravanja u pozitivnem ili negativnem, sasvim objektivno i prosto sa simpatijama poslovica naročito iznosi odredjene životne istine u crkvenim i svešteničkim ljudima i fiškalima. Nikakve se usluge od njih ne mogu očekivati bez novaca: K popu i fiškalu ne(j)di bez penez.7 Poseban socijalni problem u poslovicama je odnos izmedju bogatih i siromašnih. Slikajuči pojavu siromašnih i uniženih poslovica ništa nije dodavala, niti ulepšavala, več je realno prikazivala životnu stvarnost u klasnom i eksploatatorskom društvu. Mnogobrojne su poslovice o ovoj temi. Veoma je npr., frekventna ona iz zbirke Vuka Karadžiča: Sirotinjo, i selu si teška, a kamo li kuči u kojoj si8 (u drugim zbirkama i: Sirotinjo, i bogu si teška). Siromah mora da radi danonočno, jer on hrani i sebe i drugoga: Siromah dve porodice hrani9 — svoju i bogataševu. Kakvo je, pak, gledanje vladajuče klase na siromaha? Bogati i močni preziru siromašnog i poručuju: Siromah li je — zgazi ga! Siromašni stradaju od bogataša i gazda. Gazda je krpelj — zapazili su siromašni. Sa smenom jednog društvenog sistema menjali su se i načini eksploatisanja naroda. Radnička klasa je to najviše osetila u kapitalizmu kad je tehnika počela da preuzima funkciju radnika, tako da je Tomas Mor konstatovao: „Ovce su pojele ljude". Kapital je sve više uzimao maha, a samim tim novac je postajao glavna opsesija. Kad je čovek tražio pravdu, uvidjao je da dobija onaj ko ima novac, ko može da plati, da podmiti. To iskustvo je izraženo u poslovicama: Gde novac žveči, pravda ječi1 i Kakvo pečenje, takvo rešenje. Položaj naroda, a pre svega onog običnog sitnog čoveka najslikovitije je izražen u poslovičkim poredjenjima. Seljak je, npr., cesto bio žrtva u nemilosrdnim rukama zelenaša. Kako su oni na njega gledali, najbolje pokazuju ova poslovička poredjenja: Seljak je kao vreča za brašno, dokle god udaraš po njum, iskača iz njum, Seljak je kao vrba: koliko je više krešeš toliko se podmladjuje. Čovek iz naroda bio je žrtva i drugih povlaščenih socijalnih struktura. U predratnoj Jugoslaviji se govorilo: Lakše je mišu u mačkinim šapama, nego klijentu u advokatskim rukama. Pred drugog svetskog rata na jugu Srbije i šire u živoj upotrebi je bila pečalbarska poslovica: Za nekoga si je Belgrad bel, a za nekoga crn, koja je slikovito govorila o teškom životu pečalbara i sirotinje uopšte u glavnom gradu. U sodbonosnim pak danima koji su prethodili revoluciji narod je izlaz iz teške situacije video u borbi, izrazivši svoj pogled na stanje u kome se zemlja našla, rečima: Bolje rat — nego pakt i Bolje grob — nego rob. Spontano su se pojavili na ulicama naše zemlje ovi natpisi sa svojim poslovičkim porukama koje su u boljoj meri organizovale buntovne i revolucionarne snage dajuči im jednu svetliju perspektivu u tami grobnice, nego u poniženju ropstva. Nije bio u pitanju samo socijalni momenat, več pre svega patriotizam i ponos jednog naroda koji ne trpi ropstvo i vlast tudjina, koji ceni istinu, pravdu i slobodu. III Ne sme nas ovde zbuniti ni mogučnost poslovičkog izraza koja bi protivurečila u potpunosti gornjim poslovicama, a takvih izraza ima. Mi ovde upravo naglašavamo misao da su poslovice idejni, ideološki, etički, pa i umetničko— oblikovni realizatori odredjenog istorijskog časa. Prema torne, gornje poslovičke formulacije su najpotpunija oživotvorenja jednog istorijskog časa i najdublje saznanje konkretne istorijske situacije. U torne su naša novija i moderna paremiološka nastojanja. 1 2 3 1. Dr. Tvrtko Čubelić: Usmene narodne poslovice, pitalice, zagonetke. Naklada „Liber", Zagreb, 1975, str. 34. 2. Isto: o. c., str. 44—45. 3. Dr. Momčilo Zlatanović: Priloži iz narodnog stvaralaštva. Zbornik, I, Viša škola za obrezovanje radnika, Vranje, 1975, str. 121. 4. Vuk Stefanovič Karadžič: Srpske narodne poslovice. Priredio Miroslav Pantič. ,,Prosveta" Beograd, 1965, str. 110. 5. Isto: o. c., str. 206. 6. Isto kao pod 1, str. 194. 7. Isto: o. c., str. 194. 8. Isto kao pod 4, str. 261. 9. Vladimir Cvetanovič: Srpske narodne poslovice sa Kosova i Metohije. ,,Jedinstvo" Priština, 1975, str. 87. 10. Isto kao pod 1, str. 94. Nikola ANIĆ, Beograd UTICAJ SOCIJALNO—EKONOMSKIH PRILIKA NA NARODNO STVARA-LAŠTVO RIBARA ISTOČNOG DELA HVARA Dokazi govore o nekoliko hiljada godina života ljudi na ostrvu Hvaru. Istraživanja akademika G. Novaka u Grapčevoj i Markovoj špilji dokazuju visoku neolitsku kulturu, mladje kameno doba, obojenu keramiku, itd.1 Grči, Iliri, Rimljani i Slaveni potvrdjuju kontinutit stare civilizacije i kulture. Dobro je poznato da ne može biti civilizacije i kulture bez ekonomske podloge, bez ekonomskog napretka. Ta baza je na Hvaru bila u pomorstvu, ribarstvu i poljoprivredi. Ribarstvu dajemo prednost, i to ribolovu na plavu ribu (sardelu, skušu i lokardu), jer je ono vekovima, za većinu hvarskog stanovništva, bilo osnovno zanimanje, bitan izvor prihoda, sve do naših dana kada preovladjuje turizam. turizam. Za većinu dalmatinskih primorskih mesta morska plava riba postala je vrlo rano roba, tržni višak. Na Hvaru, u mestima Hvaru, Starigradu, Jelši, Vrboski i Sućurju, ona je bila glavna roba, glavni tržni višak, glavna sirovina za preradu i glavni izvozni proizvod. Ostali proizvodi, sem vina, služili su uglavnom za svakodnevne potrebe stanovništva. Prema torne riba je bila osnovni izvor akumulacije gradjana. U periodima povoljnih i trajnih ulova riba ribarstvo je uticalo na kretanje stanovništva, na naseljavanje, na gradjenje kuća, palača, crkava, tvrdjava, na unutrašnje uredjenje kuča, odevanje i narodno stvaralaštvo u celini. Moje saopštenje se bavi uticajem socijalno-ekonomskih prilika na narodno stvaralaštvo ribara istočnog dela Hvara,2 i još pobliže — selo Sućuraj3 sredinom 30-tih godina ovog veka.4 Sućuraj je stara pomorsko-ribarska naseobina. Nalazi se blizu ušća reke Neretve koja svojom vodom obogaćuje morsku floru i faunu. Oko Sučurja riba, takorekuč, uvek ima. Sredinom 30-tih godina Sučuraj je imao oko 600 žitelja (u XVII veku preko 1200). Sve su doselenici sa kopna, „štokavci", „ijekavci", za razliku od ostalih Hvarana koji su „čajkavci". Ribarstvo je bilo glavno zanimanje, ponešto poljo-priveda i pomorstvo. U ribolovu Sučurja izdvajaju se dva načina: jedno je ribolov na ribu „stajačicu" tj. mali lov5 i drugi je onaj najznačajniji — na plavu ribu, tj. veliki ribolov. Medjutim, veliki ribolov tražio je brodove, mreže, fenjere (na karbid Mi petrolej), zgrade za soljenje ribe i smeštaj ribarskog alata. To je mogao imati samo onaj društveni sloj koji se bogatstvom odvajao (trgovci, imućinji seljaci). U Sučurju je tada bilo 11 ribarskih mreža tzv. potegača (trata). Lovilo se dosta sardela, koja se uglavnom solila6 i izvozila u Grčku i Italijo. Jedna mreža ima tri broda — dve gajete sa fenjerima (svičarice) i leut na kojem se nalazila mreža. Na jednoj mreži radilo je 21 čovek, i to 14 veslača—ribara, pet „oficira" (dva svičara, dva „šijavca" i parun leuta) i dva ,,mala" (maloletna dečaka koji su pozivali ribare, čistili brodove i skupljali užad). Najteže je veslačima—riba-rima. Oni su, najčešče gladni i žedni, posle napornog dnevnog rada na polju, veslali protiv vetra i morskih talasa da dovedu brodove do „pošte"—pozicije za ribarenje.7 Tokom noči oni mrežu u more bacaju i potežu bliže obali, sve golim rukama, ulažuči veliki fizički napor. A onda, pred zori, često bez ulova, ponovo su veslali protiv istočnog vetra, vračali se natrag u luku, neispavani, iscrpljeni, da bi ponovo otišli na polje da kopaju ili uredjuju vinograde, smokve, masline — samo da bi prehranili sebe i porodicu. Daleko je lakše bilo „oficirima" (to su bili vlasnici mreže ili broda). Oni nisu veslali (sem „šijavca"), niti su mrežu potezah, a imali su veči deo od ulovljene ribe. Deoba ulovljene ribe bila je eksploatatorska. Vlasnik mreže uzimao je 50 % od ulova. Drugih 50% delili su svi ostali. Tako na pr. od 100 kg ulovljene ribejedan radnik—ribar dobio je 2 kg. Otuda su brojni protesti i štrajkovi i 1937. formiranje Ribarske zadruge „Sloboda"8. Svake pogodne noči izlazilo se na more, jer je postojala mogučnost da „jedna noč dade za sav mrak, a jedan mrak za sve lito". Mrak je trajajo 20 dana, u vreme izmedju punog meseca. Lov je počinjao u aprilu i trajajo do oktobra. Kako je tada ribolov na plavu ribu bilo glavno zanimanje Sučurana oko toga razvili su se narodni običaji koje je vredno pažnje zapisati. Pripreme za početak lovne sezone trajale su dugo, a sam početak imao je svečano obeležje. Na nekoliko dana pre početka prvog mraka, tj. prvog izlaska mreže na more, ribarski čamci su uredjivani i „oblačeni', u svečano ruho. Omladinci i devojke cvečem i zelenilom su kitile ribarske čamce i prekrivali čilimima raznih boja i porekla, ponajviše perzijanskih što su pomorci donosili sa dalekih putovanja. Na središnem mestu broda postavljala se ikona — statua ili slika onog sveča po kojem je brod nosio ime ili koji je bio zaštitnik porodice vlasnika mreže ili broda, po kojem ima krsnu slavu.8 Na dan svečanosti ukrašeni čamci, sa upaljenim fenjerima, primali su ribare, svečano obučene, koji bi zauzeli mesto na čamcu gde če te godine ribariti. Seosku rivu prekrije ostala Svetina, staro i mlado. Deca iz škole sa ostalima pevaju dalmatinske narodne pesme,10 a Tamburaško društvo pratilo je svečanost. Obično je početak svečanosti bio saopštavanjem redosleda ribarenja po poštama, što se pozdravlja poklicima i aplauzom. Naročito je vesela ona družina koja dobije bolju poziciju ribolova. Ostali deo svečanosti ima versko obeležje. Do ribarskih brodova dolazi pop sa crkvenjacima, obilazi mreže i brodove, moli i blagosivlje, poziva u pomoč bogove i sveče da lovna letina bude plodna, more ugodno, a ribari zdravi. Sve je to pratilo udaranje crkvenih zvona i posipanje cveča po brodovima, moru i obali, izražavajuči time želju puka da se što više ribe ulovi, jer od toga je zavisila egzistencija i napredak mesta, porodice i pojedinca. Govorilo se: ako bude ribe neče biti glada, lakše če se dočekati sledeča zima!11 Polazak na ribarenje skoro uvek je bila mala svečanost. U luči se okupi 30 čamaca i na njima 200 ribara — muškaraca, dece i žena. Za razliku od nekih drugih mesta u Sučurju su žene tada odlazile na ribarenja, ponajviše radi toga što nije bilo dovoljno muške radne snage. U selu su ostajali samo starci i nejaka deca. Oni bi izišli na obalu da pozdrave svoje i zažele dobar lov. Kroz veselje i pesmu ribari su izlazili iz luke, u lovnu noč. U narodnom običaju Sučurja tradicionalno je ostalo zapovedanje izvlačenja mreže iz mora, što se prenosilo s koljena na koljeno. Zapovjeda glavni svičar, obično vlasnik mreže ili najiskusniji ribar, koji poznaje čud ribe, njeno ponašanje, poštu, strujanje mora i rad sa mrežom. On zapoveda na sav glas, da ga svi čuju. Najpre poziva u pomoč boga i moli ribare da počnu potezati mrežu sledečim rečima: „Ako vam bog da'!'' ili „Dobro vam bog da!", našto ribari sa obale odgovaraju: „Neka nam bog pomogne!" Zatim svičar kaže: „Potežite moji! Biče . .! Što bolje potežite, moji!" Svrha je da se mreža pravilno i što brže poteže i izvuče iz mora i zatvorena (zapasana) riba ulovi. Ukoliko neka strana (prva ili zadnja) bolje ili slabije poteže tada svičar skreče pažnju rečima: „Prva dobro! ili „Zadnja dobro!" ili „obe dobro" ili „zadnja lakše", stalno pominjuči boga i sveče. Uzbudjenje u glasu ili prema sadržaju reči svičara opredeljena je količina ribe u mreži, jer on tačno zna koliko ima ribe u moru ispod upaljene svičarice. Radi toga on upozorava ribare na opreznost, moli ih i kuni, preklinje i zapomaže da brže i pažljivije mrežu izvlače; nudi razna obečanja, da če ih počastiti vinom i rakijom! Ali, onda kada su ribari snovo izvukli mrežu iz mora, kada je sigurno da riba neče pobeči iz mreže, tada nastupaju novi odnosi izmedju vlasnika mreže i ribara, tada se čuje i po koja psovka i druga pretnja. U takvoj napetosti, obično, privodi se kraju izvlačenje mreže iz mora, smeštaj lova u brodove i povratak kuči. Nočni mir i tišinu meštana, ujutro, pre svitanja, narušavaju ribari svojim povratkom u luku. Ako se uhvati dosta sardela tada cela družina peva, brodovi idu u konvoju, a na leutu se viori državna zastava. Tada celo selo ustaje, svi izlaze na rivu, veselju nema kraja. Domačica, supruga vlasnika mreže, sa ukučanima, izlazi na obalu, donosi rakiju, smokve ili bademe i časti najpre glavnog svičara, „oficire" i ostale ribare i meštane. Ali, ako se ništa ne ulovi, tada brodovi neprimetno ulaze u luku, nema pesme i veselja. Kada velike količine ulovljene ribe stignu u luku, riba se, zbog kvarljivosti, mora brzo soliti.12 Soli je uglavnom pomočna radna snaga, žene i deca, u drvene bačve (barila). lako je to težak, strpljiv i dugotrajan posao, obavlja se uz pesmu. gde dominiraju ženski glasovi. I ovde je pesma radi spoticanja radnika da brzo rade, jer do podne, pre velike vročine, sve treba konzervirati. Lov na plavu ribo uticao je i na ostalo narodno stvaralaštvo, razvijao razne radinosti, bio je prisutan o drugim svečanostima. Ribolov je uticao na razvijanje bordarstva,1 3 bačvarstva14 i pletenje mreža.15 Mreže (teg) su se kupovale, ali nisu bile pripremljene za ribolov. Zato su se razvili posebni majstori koji su krojili i pravili mreže za potrebe Sučurja. Oni su kultivisali tzv. mrežu potegaču, dužine do 150 a višine 40 metara, dosta sličnu takvim mrežama u Jelši, Trpnju i na Korčuli. Majstori—mrežari su svakodnevno pregledali, krpili i doteravali mrežu. Bili su posebno cenjeni i poštovani. Ribarstvo je uticalo i na ostale narodne običaje. Tako na pr. za vreme venčanja, kada svatovi prolaze seoskom obalom, obično se pale fenjeri i time iskazuju čestitanja. Ako se udaje udovac ili udovica ili rastavljenik tada ribari na obiali dočekuju slavljenike sa svitkom u ribarske rogove napravljene od suvog volovskog roga koji je služio ribarima kao signalno sredstvo u doba tamnih noči, nevremena ili magle. Svaki čamac imao je po jedan rog. Ribari su trubljenjem podvrgavali ruglu mladence što su stupili u drugi brak, što je očito u vezi sa verskim običajima katoličke crkve. Ili, kada vlasnik mreže slavi krsnu slavu ili ima venčanje, poziva ribare na dobro vino i rakiju, na jelo i razgovor. Tradicionalni je bio običaj u Sučurju da se svake godine najislužniji ribarski čamac, onaj koji zbog dotrajalosti nije više za ribarenje, donosi na seoski trg i spaljuje, sa posebnim ritualom, na badnjak, tj. dan pre Božiča, 24. decembra, što je u vezi sa verskim nasledjem. Ovo i drugo narodno stvaralaštvo, koje je u vezi sa ribolovom na plavu ribu u Sučurju na Hvaru, potpuno je izumrlo i danas više ne postoji. Rat je uništio ribarski alat,16 promenila se socijalno-ekonomska struktura. Sada u Sučurju nema više ni jedne ribarske mreže potegače, niti se lovi na plavu ribu. 1 1. Grga Novak, „Hvar", izdanje JAZU, Zagreb, 1952. godine. 2. Na istočnom delu Hvara, od Jelše do Sučurja, dugačkom 53 km, nalaze se sela Poljica, Zastražišće, Gdinj i Bogomolje. Nisu na morskoj obali. Stanovnici se uglavnom bave poljoprivredom i stočarstvom. 3. U bližini Sučurja, sredinom 30-tih godina ribolovom na plavu ribu bavili su se Jelša, Hvar, Trpanj na Pelješcu, Vela Luka na Korčuli i Gradac u Makarskom primorju. 4. Ovde se govori o narodnom običaju ribara u Sučurju sredinom 30-tih godina zbog dosta jako naglašenog socijalno-ekonomskom momenta i što je o torne najmanje kazano. Petar Hektorovič (1487—1572) u spevu „Ribanje i ribarsko prigovaranje" (1556), govori o ribaranju u zapadnom dela Hvara. Tonko Novak govori o „Ribarstvu i ribarima u staroj hvarskoj komuni", Hrvaški zbornik, II, tom, 1974, str. 95. Itd. G. Novak ,,Dokumenti za povijest ribarstva na istočnoj obali Jadranskog mora", JAZU, Zagreb, 1952. Saopštenje je pisano prema kazivanju živih učesnika — ribara Sućurja, medju kojima je i autor napisa. Svrha je da se slika onakvo stanje kako je tada bilo. Komentar o nekim sličnostima ili razlikama u drugim mestima Dalmacije nije moguč jer prostor ne dozvoljava. 5. Pod malim ribolovom podrazumeva se lov pomoću raznih vrsta udica, manjih mreža (giralice, prostrice, popunice), vršava, itd. 6. U Sućurju je 1938. otvorena Tvornica sardina za preradu plave ribe. Napravili su je Kazolini- Bizaca iz Postira na Braču. Rasformirana 1969. godine. 7. Sučuraj je imao „pošte" za ribarenje na severnoj i južnoj obali Hvara do Bogomolja (udaljeno 25 km). Vetrovi koji tamo duvaju nisu išli u prilog ribarima, moralo se veslati protiv vetrova. Tek pred sam rat počeli su se uvoditi motori, što je bitno izmenilo situaciju. 8. Pre rata u Sučurju nije bilo partijske, skojevske i sindikalne organizacije. Radnici — ribari nisu bili socijalno zaštičeni. Registrovano je oko desetak večih i manjih štrajkova ribara. Ribari su sami formirali Ribarsku zadrugu „Sloboda" i time poboljšali svoj položaj. 9. Stanovnici Sučurja i još nekih mesta u Makarskom primorju, iako su po nacionalnosti Hrvati, od davnina imaju krsnu slavu, kao i Srbi. Istorijski se ovo dokazuje time da su došli iz istočnih krajeva Jugoslavije u doba turske najezde od 15. —17. veka, prihvatili rimokatoličku veru, ali su očuvali običaje. 10. Ribarenje na plavu ribu u Sučurju nema posebne pesme, zato su se pevale stare dalmatinske narodne pesme. 11. Sem te svečanosti, postojao je običaj, da pop posveti i svaku novu mrežu pre polaskana prvo ribarenje, po posebnom ritulau. Brodovi su se kitili i za vreme pojedinih verskih svečanosti. 12. Ribolov na plavu ribu i soljenje — dva su tehnički različita proizvodna procesa. Soljenje je druga faza proizvodnje, u kojoj se vrednost ribe povečava. U vreme dok je Mletačka Republika vladala Dalmacijom (1420—1797) ona je stimulisala proizvodnju i soljenje ribe, jer je slana riba bila važen prehrambeni artikal, posebno za ratnu i trgovačku mornaricu. Riba se solila i za potrebe domačinstva jer je mogla trajati preko cele godine. Konzerviranje plave ribe na ostrvima, naročito na Hvaru i Visu, bilo je usavršeno još od 1 3. veka. Tradicija se prenosila na potomke. 13. U Sučurju se tada nisu pravili več popravljali brodovi. Gajete i leuti su kupovani u Korčuli. Korčulanski tip ribarice bio je vrlo pogodan za sučuranske uslove ribarenja, i za druge domačinske poslove. 14. Barila su se obično u Vrboskoj na Hvaru, od jelovog su drveta, višine 50 cm, napunjeno slanom ribom težila su do 60 kg. U Sučurju su postojali majstori — bačvari koji su zatvarali barila ili popravljali, a retko pravili. So se donosila iz Stona. 15. U početku su se mreže pravile rukom, u zimskim danima. Uvozio se konac — laneni, konopljani ili pamučni. Trošile su se ogromne količine živog rada. 16. Sučuraj je listom učestvovao u NOB. Nemci su ga potpuno uništili, stanovništvo deportovali, kuče demolirali, a ribarski alat uništili. Posle rata, samo par godina, ribarilo se na plavu ribu, onda se potpuno prestalo. Olga PENAVIN, Novi Sad USPOMENE NA SVET BEĆARA U MADJARSKOM NARODNOM STVARA-LAŠTVU U JUGOSLAVIJI Koreni sveta bećara protežu se u daleku prošlost, skoro do mohačke bitke ili još pre, do Dožine bune 1514. godine. No pravi tip bećara je proizvod XIX veka. Svet bećara se proteže od perioda 1800. godine i traje približno do 1890. godine. Zlatno doba bećara je period pedesetih godina prošlog veka. U prvoj polovini XIX veka feudalizam se još drži ali se več naziru rezultati industrijskog gazdovanja. Gajenje goveda, ovaca i svinja postaje usled ratne konjukture u XIX veku unosna privredna grana. Proizvedenu robu trgovina doprema do potrošačkih punktova. Vašari su postali kupoprodajni centri širokih regiona. Naročito su čuveni u Subotici, Novom Sadu, Kuli, Temišvaru, Debeljači, Osijeku. A znamo da je vašarenje skopčano sa cirkulacijom i ljudi i robe. Industrijsko gazdovanje več primenjuje racionalnije agrotehničke postupke, mada se još oslanja na kuluk. Radnu snagu daju kmetovi i bezemljaši. Večina kmetova, otprilike njih 60 % je bez zemlje, lišena imanja, ili zbog prirodnog priraštaja sa isitnjenim posedima koja životari na zemljištu nedovoljnim za opstanak. Kmet lišen na ovaj način osnovnih proizvodnih sredstava pravno je potčinjen spahiji, a buduči da je i ponaosob u zavisnom položaju, izložen je spahiji. Mnogi i raznovrsni nameti, sve veče dažbine, kulučenje iznad svih propisa, bezočno otudjivanje zemljišnog poseda prilikom komasacija, jednom rečju spahijsko izrabljivanje, pljačka činovnika, vrbovanje za vojsku — sve je to jedan deo kmetova potislo u bezemljaše koji ne nalazeči posao, bez sredstava za život, počinju lutati. S jedne Strane mnoge brige, muke, nemaština, beda i očaj, i ne na poslednjem mestu želja za slobodom, a s druge Strane suočenost sa relativno dobrim materijalnim stanjem zemljoposednika i trgovaca, nagnali su ove siromahe u bečare. Kupoprodajni centri u gradovima u kojima se obavljao promet robe sa veiikom cirkulacijom ljudi i robe skoro da mame bečare delom da se osvete za svoje sirote drugove, za kmetove i bezemljaše, a delom da i sami steknu udeo u materijalnim dobrima na laki način pribavljenim. Oni bez griže savesti pljačkaju bogate trgovce, spahije. Sredinom tridesetih godina XIX veka bečarske družine toliko su se namnožile da su se bečarske grupe mogle likvidirati samo angažovanjem vojske. Bečarstvo se najviše razširilo posle oslobodilačkih borbi 1848. godine. Mnogi vojnici morali su se posakrivati i postadoše bečari. Vladajuča klasa je čitave hajke organizovala na bečare, i sa svojim pandurima, vojničkim patrolama, žandarima pretresla za skrovišta pogodne predele, ritove, močvare, ostrvca. 1852. godine mesto gradjan-skog statarijalnog suda uveden je vojni preki sud. Uhvačeni bečar je bio nemilosrdno pogubljen, obešen. Za druge njihova sudbina nije bila poučna, mesto njih iz redova bezemljaša došli su novi, jer „teror nista nije menjao na ekonomsko-društvenoj osnovi bečara, sem što im je suzio mogučnosti" — kaže Ferenc Szabo u svom delu Svet bečara u južnim nizijskim predelima. Bečari su bili okruženi simpatijama naroda. Narod ih je pomagao, skrivao ih, smatrajuči njihovu delatnost pojedinačnim ili grupnim revoltom, junačkim delom usmerenim protiv spahija, ugnjetačke politike bečkog dvora, i poštovao ih je kao junake iz narodnih pripovedaka. Gajuči prema njima simpatije niko, pa ni zbog relativno visoke novčane nagrade, ne bi odao bečara skrivenog u šumi, močvari, medju izlivenim rekama, iako je bratimljenje sa bečarima bilo strogo kažnjivo. Ako se pak našao doušnik, neko ko je njuškao za bečarom ili špijun, taj je bio prezren, izopčen. Prema informatorima bečari potiču iz redova kmetova upropaščenih od Strane spahija, bezemljaša, vojnih begunaca, i u velikom broju od pastira, poslednjih ostataka nomadskog sveta zaposlenog gajenjem stoke. Bečari su nastali od onih Seljaka, čobančadi, koje je osim materijalnih nedača obuzela i želja za avanturama, za junaštvom, koje je Slobodan život odmamio od svakodnevne jednolične delatnosti pastirskog života. Prema narodnim tekstovima, baladama, proznim pripovetkama, sedanjima, pa čak i prema geografskim imenima nazivi bečar, bandit, haramija samo u jeziku nenarodnih činovnika imaju isto značenje, dok u jeziku naroda nemaju isto značenje, nisu sinonimi. Dok je za narod bandit, haramija beskarakterno, zlo, nehumano lice, dotle je bečar za njega poštenjačina, zaštitnik siromašnih, neprijatelj obogačenih trgovaca i spahije, i kao takav on ima klasni karakter, on je antifeudalan i odupire se Austrijancima. Prirodna skloništa bečara su u Bačkoj, u Banatu podvodne livade duž reke Tise pre njene regulacije, pustare oko Subotice, salaši, porušena sela, uopšte trščare, džombasti predeli, ostrvca skrivena usred vodenih površina, močvara. U Slavoniji, u Baranji bečar se skrivao po ravnicama oko Drave, po močvarama, po gustim hrastovim šumama, podvodnim terenima, ritovima, šumarcima. Trula stabla skoro da nude da se u njima sakrije blago. Supljine ogromnih hrastovih stabala često su skrivale begunce od nepoželjnih očiju. U Pomorju to su bile šume koje su skrivale bečare i ukradenu stoku. Svaki naraštaj je imao svog bečara junaka. U našim krajevima narod još i dan—danas, posle sto godina spominje mnoge nadaleko slavne bečare. Još se i danas u krajevima Jugoslavije, gdegod ima madjarsko stanovništvo spominje u pesmama, baladama, pripovetkama kao junak simpatičnih i jezivih dela gospodar pustara Ruzsa Sandora iz donjeg grada Segedina. On je najglavniji medju bečarima. Rozsa Sändor i njegov konj Živany se sa strahopoštovanjem spominju i dan—danas. U mnogim pripovetkama, pesmama i ^baladama spomenuti Tozsa Sändor pojavljivao se po celoj Bačkoj. Imao je saučesnike po molskim salašima, jedna baza mu je bila na Činčak salašu ispod Oromparta, veselio se u čardi Apci na Kanjiškom putu u Senti, a skrivao se često u Horgošu, Martonošu, Ludošu, Adi, Bačkoj Topoli, Telečki, Pačiru, Čonoplji, Senti, Feketiču. Prema starim žiteljima banatskih Jermenovaca i Hetina ovde je prolazio sa svoja dva druga kolima sa gvozdenim točkovima i uspešno se borio protiv osam žandara. I u Batini, u Baranji ga se sećaju kao dragog gosta. Prema usmenom predanju narod je razlikovao nekoliko vrsta bećara. Prema sećanju naroda karakteristike pravog, valjanog bećara su sledeče: zaštitnik je siromašnih, ne boji se smrti, odvažan je, odlučan, prkosan, naprasan, dobar je jahač, voli konjičke vratolomije, dosetljiv, lukav je kao u pribavljanju plena, tako i pri zbegu, ne odbija vino, a ni lepši pol. Njegovi greši nisu veliki, teški: otera po koju spahijinu stoku, iz egele ukrade konja i povede ga daleko od mesta kradje, opljačka putujuče trgovce i oglobi imučne gazde. Ubistvo pribegava samo u krajnjem slučaju jer zna da time povlači na sebe osudu javnosti, zajednica i društvo če ga odbaciti. Od nepoželjnih elemenata fisk, županije pokušali su se odbraniti naseljavanjem pustara nastalih na mestu porušenih sela za vreme Turaka. U Slavoniji, a i u Bačkoj, Banatu obavezuju se veča sela, naselja da näsele mesta koja im pripadaju i susedna opustošena naselja koja su pružala odlično skrovište bečarima. Subotiču je trebalo prilično dugo ubedjivati dok se odlučila da naseli okolne pustare koje su joj pripadale. Ista je situacija bila i u Slavoniji, u Pomorju. Usled naseljavanja broj bečarskih prebivališta pao je na minimum, mada znamo da su se Rdzsa Sändor, Bogär Imre bezbroj puta zatekli po pustarama oko Subotice. Njihovo skrovište je bilo u Horgošu, Kavilu, Senčanskom Gunarošu, Ludošu. Još sam 1950. godine govorila sa jednim starim čikom u Ludošu koji je navodno još „video" Rozsu Sandora i s njim govorio. Oko Telečke Angyal Bandi je bio gospodar, u močvarama i hrastovim šumama Slavonije i u Pomurju Šobri Joška, tj. Zsubri pajtäs. Seta Pista, Patko Bandi, Patko Pista, Csali Pista, Barna Jozsi, Barna Peter, Varga Laci, Milfai Ferku, Bene Vendel su se osečali kao kod kuče. Oni su svugde imali po nekoga ko ih je skrivao, ko im je bio jatak. Baze su im bile čarde, a vezu su sa svetom držali posredstvom lepih krčmarica. Od perioda 1863. godine usled nastale gladi svakdnevno se može čuti o kradjama, razbojništvima, osvetama, pljačkama vašardžija. Godine 1869. ustanovljen je i od Strane Gedeona Radaia predvodjeni svirepi komesarijat, a žandarmerija organizovana 1884. godine hapsila je kršioce javnog reda i likvidirala ih. U periodu 1890. godine svet bečara se gasi, no i dan—danas u svesti ljudi zadržala su se sečanja na moralno—društvene pozitivnosti tog sveta, na borbu protiv ugnjetača, na osvetu, na ukazani otpor ugnjetaču, a negativni elementi brzo su pali u zaborav. KORIŠĆENA LITERATURA Osim sopstvenog prikupljenog materijala koristila sam dela: Szabo Ferenc: A delalföldi betyärviläg, 1964. Balint Sandor: Törtenetek a Szegedi betyärvilägbol, Szeged, 1961. Katona Imre: Sarköz, Budapest, 1962. Ifj. Kodolänyi Janos: Ormansag, Budapest, 1960. Dömötör Sandor: Örseg, Budapest, 1960. K-iss üeza: Urmansag, Budapest, 1977. Bälint Sändor: A szegedi nep, Budapest, 1968. Balint Sändor: Szegedi szotar. Magyarorszag törtenete — 1790/1849. Budapest. Pataki Andras: Laca betyär, Magyar Kepesujsag, 1976. Matijevics Lajos: Angyal Bandi a telecskai szajhagyomanybau, Tanulmanyok, 1974. Penavin Olga — Matijevics Lajos — Mimice Julia: Topolya es kornyeke helynevei, 1975. Rukopisna zbirka Garay Akoša u arhivi Etnografskog muzeja u Budimpešti. Nikola BONIFAČIĆ ROŽIN, Zagreb NAJSTARIJI HRVATSKI „IV.ESOPUSTOV TEŠTAMENAT" IZ 1718. GODINE U naše vrijeme još se uvijek u Hrvatskoj na prelazu zime u proljeće održavaju tradicionalna dramska sudenja pokladnoj slamnatoj lutki. Ime Mesopust daju joj u Hrvatskom primorju i na Kvarnerkim otocima, kao i u Istri, gdje se čuje i Pust. Po Dalmaciji na kopnu i po otocima, u Dubrovniku i okolici zove se Karneval, u Splitu Krnje,a u sjevernim hrvatskim krajevima do Međimurja spominje se Pašnik. Uz ovo opće ime lutka u raznim mjestima dobiva i posebno ime: Jure, Marko, u Puntu na otoku Krku zovu ga Frane, pa se u tradicionalnoj pokladnoj pjesmi pjeva: ,,Mesopuste Frane, vrag da bi te zel, pojil si nam mesto, kost nisi otel." U Novom Vinodolskom čak se lutki svake godine ime mijenja prema kulturno-socijalnim prilikama u mjestu. Kako ime, tako opčenito i tekst pokladnog suđenja i oporuke odrazuje život mjesta, ponekad se i šire osvrće. Tradicionalna pokladna drama ili komedija sastavljena je prema shemi, koja sadrži tri glavna čina: 1. Ulovljenog Mesopusta maškare noše po mjestu, 2. Sudenje Mesopustu na javnom mjestu pred narodom, 3. Smaknuće Mesopusta. Od kraja do kraja komedija se odvija u raznim varijantama, ali čin suđenja redovito sadrži optužbu i osudu Mesopusta, negdje i njegovu oporuku. U Istri (Marčana) na pozornici usred trga izvodio se sudski proces sa svim potrebnim licima. U Novom Vinodolskom na pozornici pred starom frankopanskom kulom pojave se sudac i advokat, koji se svadaju zbog Mesopusta — čitaju napisane uloge. Uz njih stražari—mesopustari drže lutku Mesopusta. Obično se kraj njega nade i majka, muškarac u ženskoj odječi. Ima još mjesta gdje se suđenje Mesopustu odvija usmenim putem. Obično jedna maškara stoji uz lutku, pa tokom pokladne povorke pripovijeda u šali o Fašnikovim avanturama i grijesima (Lomnica u Turopolju kod Zagreba). Ljudi im donose vino, koje maškare lijevaju u bačvicu na kojoj lutka sjedi i zahvaljujuči se izrazuju želje Fašnikove, da bi u kuči bilo roda i ploda, sreče i blagoslova. Još za L svijetskog rata i u Puntu jedan govornik uz lutku na trgu pričao je o Mesopustu, optuživao ga za nedjela i osudio na smrt. Maškare i narod okupljen oko igrača i lutke, mladi muževi držali su ih na čiverama (nosilima) na ramenima, te su svi zajedno pjevali osudu, da se Mesopusta koji je na otok došao preko mora, baci u more: „Mesopust maneni, priko mora išal, na jednu ne more, hitimo ga more." U istom Puntu između dva rata došlo je do promjene u sudenju, ono je sastavljeno u Štihovima osmercima i tu pjesmu zvanu „Napovid Frana Mesopusta" čitao je jedan od mladih muževa, koji su se u protekloj godini oženili. Njihova je dužnost da naprave lutku, sastave „Napovid", ponesu je po selu i čitaju optužbu i osudu s oporukom na trgu.1 Po običaju napovid je šaljiva kronika mjesnih dogadaja kroz prošlu godinu. Iznošenje „javnih tajna" na vidjelo, bez da se imenuje počinioca, prilika je da se optužujući Mesopusta za nedjela, kritizira ljude i život. Zbog toga dolazilo je do svada i „tora" na trgu, kad su se krivci uzbunili, a bilo je globa i kazna, kad je šala očešala politiku nenarodnih režima. Novljanski pokladni tekst, poznat pod imenom „Žitak Mesopustov" več je u dramskom obliku, buduči da sadrži uloge suca i advokata. Sastavljeni u Štihovima osmercima ovi tekstovi čuvaju se u Novome od 1862. pa dalje do naših godina.2 Tradicija pisanih pokladnih tekstova, optužba, osuda i oporuka (testamenata) Mesopustovih mnogo je starija na hrvatskoj obali. Dubrovčanin Ivan Franjo Sorgo napisao je, prema navodu Appendinija „Vjechje i Poklad lastovski" vjerojatno na temelju.običaja sa Pokladom (naziv lutke u Lastovu), koje je imalo prilike gledati dok je na Lastovu bio knez za vrijeme dubrovačke republike (1747—1748). Ali se je ovaj tekst izgubio, tako da se ne može pobliže nista reči o njegovom sadržaju. Isto tako izgubio se i pokladni tekst „Mesopustyica Aliti cin od Mesopusta" što ga je 1682. napisao Senjanin Pavao Ritter Vitezovič, da se prikaže u „Hervatskom Collegyu" u Beču. Sačuvana je samo kratka bilješka o naslovu i prikazivanju toga „Čina od Mesopusta" u bilježnici P. R. Vitezoviča, koja se čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu.3 Vjerojatno je Vitezovič ovdje prikazao neki pokladni prizor iz rodnoga Senja. On je naime bio suradnik i informator za hrvatske krajeve i običaje historičaru i etnografu J. W. Valvasoru, koji je 1689. uz ostalo opisao i senjski mesopust u svojem djelu „Die Ehre des Horzogthums Krain, II. izd. Rudolfswert, 1877—1879. Najstariji poznati hrvatski „Mesopustov teštamenat" napisan je 1718 glagoljicom u gradiču Dobrinju na otoku Krku. Sastavio ga je u Štihovima osmercima Ivan Uravič, pop glagoljaš, župnik u Dobrinju (1710—1732). On je pjesmu u strofama zapisao u dobrinjsku matičnu knjigu, kao što je i druge svoje Štihove zapisivao u matične knjige. Ti dragocjeni registri sačuvani su do danas, sada se nalaze u Zagrebu, u arhivu JAZU. Uravičeva pokladna pjesma čekala je preko jedno stolječe da bude objavljena. U javnost ju je dao Ivan Črnčič, pop i hrvatski historičar, rodom iz Polja kod Dobrinja. On ju je s glagoljice transkribirao na latinicu i nešto malo skračenu tiskao u „Slovenskom Glasniku", VI, u Ljubljani 1860. Na to se zaboravilo, pa je kao novost „Mesopustov teštamenat" tiskao prof. Vjekoslav Štefanič iz Drage Baščanske, koji je pjesmu našao u zbirci dobrinjskih narodnih pjesama, što se nalazila u Krku u ostavštini Ivana Črnčiča. Ovaj „Mesopustov teštamenat" izašao je u knjiži „Narodne pjesme otoka Krka", što ju je priredio Vj. Štefanić u Zagrebu 1944. godine. Ne znajući još za podrijetlo „Mesopustovog teštamenta" Štefanić je uz njegov tekst zabilježio: „Naš „teštament", sudeći po sadržaju, kanda nije nastao u Dobrinju, jer je govor o kanonicima, a ističe se i kamenarski obrt, čega u Dobrinju, koliko znamo, nije bilo." Tek poslije II. svjetskog rata, kad su glagoljske matice otoka Krka dospjele u Zagreb, u JAZU, Štefanič je u dobrinjskim maticama našao originalne Štihove Ivana Uraviča i tako doznao za autora „Mesopustovog testamenta". Sad je on sa glagoljice traskribirao na latinicu sve Uravičeve Štihove, „Mesopustov teštamenat" ima 45 strofa kvartina s rimama aa, bb, pa je svu tu pjesničku gradu s raspravom o Uravičevu životu i radu tiskao u Krekom zborniku, br. 1., Krk 1970. Sada Štefanič piše o „Mesopustovom testamentu": „Pjesma je u osnovi šaljiva, zamišljena o Mesopustu, tako da je sadržaj stavljen u oblik testamenta „tužnog starog" tj. Mesopusta. U testamentu se forsira humor prema raznim zvanjima ili staležima, ali ne prelazi u oštriju satiru, naprotiv nad svime je prisutna tiha moralistička tendencija. Taj Uravičev sastavak sigurno ide u red folklornih običaja ispračaja Mesopusta, kojom zgodom se čita i njegov testamenat. Sastavljači testamenta se natječu u duhovitosti, da bi nasmijali publiku, pa im je slobodno uplesti u pjesmu i izvrgnuti smijehu pojedine, pa i ugledne ljude u mjestu aludirajuči na njihove mane."4 Sadržaj i karakter dobrinjskog testamenta. Ivan Uravič u prve dvije strofe navodi vrijeme kad je napisao pjesmu, to je 1718. godina. Iz Štihova se dalje saznaje, da se zaista radi o pokladnom tekstu, koji je sastavljen ,,u ferijah mesopusta" na tradicionalni način: „ja konponih ovu pisan kako od starih razumil sam." Prema torne u vrijeme Uravičevo j njegovih „starih" bilo je na Krku o mesopustu maškara i njihovih komedija s pokladnom lutkom, popračenih sa zapisanim pjesmama. Ivan Uravič poznat kao pjesnik i pisac knjižica oficija, povezan s pukom kao župnik, koji u župi ima 30 bratovština, obvezanih na pobožnost, djela milosrđa i bratovštinske gozbe, vjerojatno je od mještana zamoljen da im sastavi „teštamenat" za mesopusnu priredbu. On je to učinio nadajuči se nagradi, što se razabire iz Štihova: „Toti vam o(d) starca nauk, dajte mu tepla krušca od ruk." Mesopusta Uravič naziva „tužni stari" i „starac", koji voli popiti, što se opčenito Mesopustu upisuje u grijeh: „Razboli se tužni stari, ki za vino kruto mari. oči mu se zatvoriše, pokli mu bačve razadniše." Zanemaren je od žene i kčerke, koje mu žele smrt vičuči na njega: „Hodi, starče, na posal, da bi s njega ne došal!" Starac šalje po nodara da mu piše teštamenat. U pjesmi—testamentu pisar dalje piše o Starčevoj imovini, o njegovim mislima, darovima, savjetima, žaljenju nemočnih ljudi i protestu zbog socijalnih nepravda i nejednakosti medu ljudima. O Starčevoj imovini pisar kaže: „Nebog nišče nima veče, nič mu za lito a nič zima, a nič je ženami ludo strati, čim se hoče da dugi plati." Opet jedna opča karakteristika Mesopusta, ženskara koga je pustopašni život upropastio. U dobrinjskom tekstu „testamenta" seks se više puta spominje, što se zadržalo i drugdje do naših dana. Puntarska „Napovid" puna je aluzija na ljubavni život. Ostaci su to drevne magije za plodnost, koja se odrazuje i u običaju Puntara, da mladi muževi učine Mesopusta. Kao svome prednjaku stave mu medu noge simbolični klip kukuruza. Starac u „teštamentu" savjetuje mornare i gospodare broda, u Dobrinju bila je i bratovština mornara, koje dobro poznaje: „ki v mladosti troše ludo, ti v starosti stoje hudo." Ili opčenito sve mještane opominje: „a ki v mladosti ludo stoje, ti v starosti pčence (uši) love." Sebe im Starac stavlja pred oči, koji je proigrao život i dočekao žalosnu starost: „Pokli sverše svoje puti, pak se stisnu kot pas v kuti. To njih uči dobri starac: žena je kriva da je jarac." U „teštamentu" se sada još otvorenije govori o ljubavnom životu. Starac priča, da se je siromah ,,pun glada" oženio sa mladom Ženom, koja je htjela uživati, „lipo se nositi", a buduči joj on nije mogao ugoditi, ona je pošla krivim putem „zato pojde kruh dobiti". Starac povrijeden, ali svijestan života i ljudske naravi, ukazuje na sebe, da drugima bude opomena njegova ludost i nevolja: „I po njem se svi rižite, ter se ludo ne ženite, jer je Ženu v noči ljubit, a va dne se i š njum trudit. Tribi je Ženu obut i oditi i dati njoj j isti i piti, jer ki neče živit tako, more žena pojt naopako. Da je vina, da je kruha, da se peče, da se kuha, razumijte oženjeni, ča je tribi jošče ženi. Ča je pisat jur sramota, starac muči kak sirota, tak je zakon od naravi, ča se svaki sam navadi." Župnik Uravič, kolikogod je razumio „zakon od naravi" ipak je opomenuo i svoje svečenike, da se drže reda i čuvaju veza sa ženama. Žaknima, pripravnicima za svečenika Starac poručuje: „A žakni kadi side tiče, da paze, a ne kadi golice, perja ote najt za pisat korist, a škodu obim sideč pol golic." Krčki biskupi još strože opominju glagoljaše, koji još u 17. stolječu u priličnom broju, kako to iznose krčke matice, imaju djecu i priznaju ih svojima dajuči im svoje prezime. Pojava popovskih obitelji na Krku vjerojatno je ostatak iz onih vremena, kad su glagoljaši u Dalmaciji, u bizantskoj temi sa središtem u Zadru, ženili se pod utjecajem grčke crkve. Rožnato je, da su crkveni sabori u Splitu u 10. 11 stolječu glagoljašima zabranjivali u crkvi slavenski jezik a u životu ženidbe.5 Na otoku Krku je akcija bradatog glagoljaša Zdede poslije splitskog sabora 1060. zadala mnogo brige latinskoj crkvi. Iz biskupskih vizitacija na Krku razabire se, da se je po otoku razvio tip popa glagoljaša, koji izvan crkve živi životom svoje sredine. Popovi jedini pismeni medu Hrvatima, bave se notarijatom, zakupnici su većih imanja, trguju, obrtnici su i cesto kopaju zemlju, kao težaci, da bi preživljeli. Poznata je priča iz Vrhnika, da su poslije mise skidali svoje črno svečeničko odijelo, stavljali ga na gumno na kraju sela i odlazili na rad u polje obučeni kao svi drugi seljaci. Kako su radili, tako su i živjeli, plesali su, sudjelovali u običajima i govorili čakavštinom, koja je imala i svoje psovke. Ivan Črnčić kaže, da su biskupi nastojali disciplinirati popove, staviti im „ukret ili puta ili ostrog". U potvrdu toga citira nalog krčkog biskupa Natala iz 1525. koji ,,na pohodu u Vrbniku zabrani totu popom Hrvatom po hrvatsku: Ki se zaklene Bogom, libar 100, ki po noči oružje nosi, libar 12, ki bi do biskupa ali vikara zlo rekal, libar 100, ki bi udril človika, libar 25, ki bi na harti igral, libar 12, ki bi držal kurbu, za nju da plati libar 150, a za vsako dite, ko bi imel s nju, libar 150."6 Zahvaljujuči svjetovnom životu glagoljaša hrvatski jezik, čakavština postaje saobračajni i književni jezik, kako to ilustrira i ,,Mesopustov teštamenat". Starac dijeleči darove u „testamentu" ne štedi popove. Župniku ostavlja crkvu, „neka čini sam prediku, neka kara, pripovida da za grihe se spovida. Neka krsti, oženjiva, znam da malo on dobiva, ma ni to mu nije škoda, v leti, zimi, svaku doba." Vice plovanu spočitava škrtost, kad mu ostavlja „od stara platna novu stomanju" i potiče ga da s veseljem počasti ljude vinom. Ispovjedniku ostavlja „od bečiča velu sviču", kao i kanonicima i svim redovnicima, koji se za mise dobro naplačuju. Na kraju Uravič se ne može suzdržati, pa žestoko kritizira pripadnike svoga staleča: „Med popi je lakomija, a med fratri invidija, ča oni živi zašparaju, po smerti njim rastrzaju." Ističe dalje, kako zbog popovskog blaga buknu svade, nasljednici se „pravdaju i dadu jisti advokatom". Uravić je sastavljajući „Mesopustov teštamenat" gledao iz malog Dobrinja po svemu otoku Krku, gdje naiazi popove i fratre i kanonike u biskupskom gradu Krku. Vjerojatno s nekima od njih nije bio u dobrim odnosima. Za čudo u „testamentu" ne spominje, osim mjesnog suca, ni jedno više upravno lice, ni mletačkoga dužda, ni krčkog providura. U špijunskoj državi, kakva je bila Venecija, koja je i Krčane slala na galiju, kad su bili nepokorni, Uravič se bojao dirati u osinjak. Ali je u prenesenem smislu, ostavljajuči dar „cesaru i cesarici" i njihovim dvorjanicima, ipak rekao kako je gospodi život „dobar danak". „Pušča cesaru i cesarici i svim slugam i divici i ostalim ki su dvora ostanki, po sve lito dobri danki." Uravič je iz Dobrinja gledao preko mora na „cesarov kraj", sa kojega su na Krk dolazili radnici, prosjači i bjegunci pred Turcima. Ovi su sobom nosili priču o teškom životu i črnim danima kroz godinu. U krčkim maticama glagoljaši su zabilježili više puta, da je umro „ubogi sa cesarova", ne zna mu se imena ni ognjišta. Osobito je Uraviča dirao teški život zidara i klesara, što su u vedem broju dolazili iz cesarova Vinodola i godinama po Krku zidali kuče i crkvice. Neki od njih su se oženili sa otočankama i nastanili na Krku, čime su izbjegnuli tužan svršetak najamničkog života. Starac u „teštamentu" ostavlja: „Kamenaru stinobijci, tvrde steni i kamici, za dobiti po njih tucati, jur ne može niš ukrasti." Znači da Uravič dobro vidi, kako se krade po raznim poslovima. Pošteno svoj kruh zaraduje siromah radnik, kojemu kad ostari ne preostaje drugo nego da u bijedi Ženu i djecu bije i nemočan prosjači. Železa bruseč ruki zmoči, tukuč kamik gubi oči, zemlji dubudu (dubeč) halje kida, pošteno hranu on dobiva. Pokle ne može sten klepati, rizik mu je pojt petljati, dicu bije, Ženu mlati, na delo jadan s tim se plati. Svu težinu života Uravić vidi kod seljaka oko sebe. Dok se oni muce, gospoda se zabavljaju. Uravića osobito revoltira, kad vidi, kako se sa težakom rugaju oni, koji živu od njegova žulja i truda. Starac ostavljajući dar kopaču i oraču izrazio je za svoje vrijeme jedinstveni protest protiv socijalnih razlika u životu: „A ostavlja on kopaču i nebogu li oraču: to mu ralo i motika, njemu hrana se do vika. Štenta nebog za popove, kopa trudan za fratrove, znojan, trudan (v) poti plove, rad Soldatov i gospode. A gospoda barunaju i u hladu pak igraju i težaku još se grde, ki mu jidu žuji tvrde." Početkom 18. stolječa u malom gradiču Dobrinju na otoku Krku napisana je optužba i oporuka Mesopusta, koja je ustvari uperena protiv nepravda u životu i društvenih predstavnika, koji „barunaju" bez srca uz nebogi, znojan i trudan narod. Sam Uravič je uvidio da je previse napisao u „testamentu", to je poticaj protiv reda, na bunu protiv gospodara. Oprezan se preko Starca opravdava: „Zpovid je od višnjega, poslušati starijega, zato tribi (v) svakoj stvari, poslušati gospodari. Ali on kao svečenik, božji sluga na zemlji, dobro zna, da „krivo dilo to je slipo" i protiv božje volje i on ne može trpjeti ni poticati što je krivo i naopako. Opomenuo je i optužio griješnike, dalje više ne može, nego da im se kao propovjednik zaprijeti paklom. „Zapovid je od višnjega, poslušati starijega, zato tribi (v) svakoj stvari poslušati gospodari. Ma ča li je suprot Bogu, zapovidit to ne mogu, ako suprot pak delaju ti se v pakal popeljaju." Podataka nema o čitanju ovog opasnog pokladnog „letka" na javnoj priredbi, ali pisac Ivan Uravić se pobrinuo, da sadržaj „testamenta" bude sačuvan za generacije. On ga je svojom rukom zapisao na čistoj stranici dobrinjske matice. Tu če ga citati njegovi nasljednici matičari, bit če im opomena da paze kako rade i žive, a bit če im i poticaj da u narodu dignu riječ za sve što je pravo i pošteno. Poslije Uraviča krčki glagoljaši pokazali su se „ljudi na mestu" u odsudnim časovima, i kad je propala republika sv. Marka i kad je pod cesarovom austrijskom krunom hrvatski narodni preporod počeo buditi kvarnerske i istarske težake i kamenare da ustanu kao ljudi na svoje noge. Zasluga je glagoljaša da su ostali povezani sa narodom i sudjelovali s njim u običajima, koji su mu uz jezik čuvali ljudske i etničke osobine. Još pedesetak godina poslije Uravičeva pokladnog zapisa, godine 1781. krčki biskup latinaš Bogdan Difnico nastoji glagoljaše udaljiti od puka i realnog života. Prilikom vizitacije u Omišlju, on dekretom uz ostalo zabranjuje glagoljašima: „vodit tance, povoljo gledat jih, hoditi u škrabonose, činiti očite igre od harat, zabranuemo takoer činit tergovine po sebi, ili po drugomu imenu i na isti način delat dela težatna i nepristojna bitiju redovniškemu." Znači da so glagoljaši još uvijek s narodom tancali tance, išli u maškare i nosili maske „škrabonose" i i radili, da prežive, „dela težatna i nepristojna bitiju redov-niškomu."7 Ostali su dakle prisutni u životu. To ih je i stavilo na čelo bune u Baški, protiv novog austrijskog „cesarskog" poreza 1819. godine.8 Kao što su krčki biskupi u 16. stolječu pretraživali kuteve po kučama glagoljaša, da bi pronašli tajne i proklete protestantske knjige, tako su 1920. talijanski arditi proganjali glagoljaše po Kvarneru,' u strahu zbog jednog hrvatskog letka provalili su u samostan na Košljunu tražeči oružje i zatvorili puntarske popove i tukli ih, da bi slomili narodni otpor.9 Ali nebogi težak več je bio na djelu da se otrese nasilja, na Silvestrovo u noči Puntari su pošli u borbu i otjerali ardite, poslije čega su proglasili „puntarsku republiku" u pokladnim danima proglasili slobodu i agrarnu reformu.10 Gospoda baruni su izgubili na kartama, a koliko su dobili mornari, kamenari, kopači i orači, govore novi ,teštamenti" i puntarske „Napovidi", koji izmedu dva rata, kritiziraju političare abonirane na fotelje, dok mladiči i mladi muževi ostavljaju „Mesopusta u kantunu" i bježe s otoka u tudi svijet, da s legijom deklasiranih traže mjesto pod suncem. Dobrinjski „Mesopustov teštamenat" je značajan kao dokument o starini hrvatskog protestnog pokladnog teksta, a kao umjetnina primjer je, kako humani i socijalni sadržaj slovo drži aktuelnim. 1. Napovidi Frana Mesopusta. Zbirka tekstova u arhivu Instituta za narodnu umjetnost, Zagreb. Poklon Nikole Bonifačića Rožina. 2. Žitak Mesopustov. Zbirka tekstova u arhivu muzeja u Novom Vinodolskom. 3. Pavao Ritter Vitezović, Rukopisna knjiga Vitezičevih pjesama, Naučna i sveučilišna biblioteka, Zagreb. 4. Vjekoslav Štefanič, Dobrinjski pjesnik — glagoljaš Ivan Uravić (1662—1732), Krčki zbornik, br. , Krk, 1970. 5. Dr. Nada Klaič, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb, 1971. 6. Dr. Ivan Čtničić, Najstarija poviest Krčkoj, Osorskoj, Rabskoj, Senjskoj i Krbavskoj biskupiji. U Rimu, 1867, str. 141. 7 8 9 10 7. Vjekoslav Štefanič, Glagoljski rukopisi otoka Krka, Omišalj, str. 260, Zagreb, 1960. 8. Nikola Bonifačič Rožin, Fran Dorčič o životu i običajim^ Baščana, Krčki zbornik, br. 6, Krk, 1975. 9. Anton Mrakovičič-Andračič, Moji susreti s talijanskim okupatorom u Puntu, 1920/21. godine, Krčki zbornik, br. 1, Krk, 1970. 10. Nikola Bonifačič Rožin, Narodno pripovijedanje o puntarskoj buni i republici, 1920—21. Zagreb, privatna rukopisna zbirka. Josip MILIČEVIČ, Pazin ULOGA MATERIJALNE DOBITI U STIMULIRANJU I ODRŽAVANJU NARODNIH OBIČAJA U proučevanju narodnih običaja u dosta slučajeva se prikazuje ona vanjska i vidljiva forma, a manje se obrača pažnja na sve one porive zbog kojih se te forme održavaju. To su oni društveni, tradicionalni, pravni, materijalni i drugi momenti koji su pokretači održavanja postoječih ili nastajanja novih oblika nekog običaja. Ne negirajuči ulogu i značenje svih tih raznolikih pobuda ovdje čemo obraditi samo pitanje nekih materijalnih momenata. Več i izreka da „gladan ne pjeva, a bos ne pleše" pokazuje nam koliko je materijalna situiranost uvjet za postojanje a time i mogučnost za razvijanje narodnog stvaralaštva. Medutim, pri opisivanju svadbenih običaja skoro redovito nailazimo na prikaz neke idealne svadbe koja traje 2—8 dna, bez preciznog naznačavanja u kojim to slučajevima traje dva, a u kojim osam. Jasno nam je da siromašniji prireduju kraču ili nikakvu proslavu (osim u slučajevima kada prodaje posjede i doiazi do „prosjačkog štapa" u želji da bude kao i drugi), a da bogataš prireduje obilnu i dugotrajnu svadbu, no u opisima ne nalazimo podatke o torne u koliko slučajeva u pojedinom selu se priredivala kratka a u koliko duža svadba. Dakle, proučavanjem i uloge materijalne Strane nekog običaja želimo samo nadopuniti dosadašnji način istraživanja. Analizirajuči svadbene običaje lako čemo uočiti da samo na onoj svadbi koja traje po osam dana postoji mogučnost da se priredi gotovo čitava smotra nošnje, glazbe, pjesme i plesa; na njoj se izvode igre i šale, pa eventualno nastaje i nekoliko pjesama i anegdota koje če postati zajedničko folklorno dobro toga sela, pa i šireg područja. No, takvu dugotrajnu svadbu može prirediti samo bogatiji. Ali, ovisno o „investiranju" u tu svadbu on ima i priliku za ostvarenje dobre zarade ili barem uspješno pokrivanje svih troškova. Tokom jedne duže svadbe, uz prihvačanje običajnog ceremonijala, postoji preko 25 momenata kada se nešto treba novcem otkupljivati, plačati ili zakupljivati (otkup mlade u više prilika, plačanje za primljeni dar ili kičenje, zakupljivanje prava na ples i sl.) i pri opisu svadbe te momente nabrajamo samo kao dio svadbenog običaja a ne opisujemo i njihovo materijalno značenje za pojedinca. U večini slučajeva, ako bi se radilo isključivo o zadovoljavanju tradicije ili stvaranju veselja na piru, svi ti novčani izdaci mogli bi biti zamijenjeni šaljivim kaznama (ispijanje čaše vina, pjevanje jedne pjesme itd.) (što u novije vrijeme pojedinci i čine), no tu se običaj provodi prvenstveno zato jer postaje dobar izvor prihoda za pokriče dotadašnjih izdataka, ali i za osiguranje sredstava za početak budučeg zajedničkog gospodarstva. Vjerojatno na ovo darivanje utječe i transformacija običaja i načina života jer mladenci više ne ostaju živjeti sa roditeljima nego započinju novo gospodarstvo u novoj kuči. U tom slučaju se mnogi detalji tradicionalne svadbe izostavljaju ali darivanje ostaje. No, računanja sa materijalnim dobitkom počinju i mnogo prije svadbe, več pri izboru bračnog druga. Strogo se pazilo da djevojka bude „iz bolje kuče" i „rod prema rodu", gledalo se da bude dobra „miradžijka" pa su takav tretman prihvatile i same djevojke te su nošenjem „derdana" i „škudara" pokazivale svoje bogatstvo i gotovo se nudile na prodaju, a na nekim sajmovima su se djevojke presvlačile po nekoliko puta tokom dana da bi time pokazale svoje bogatstvo.1 Nebrojeni su slučajevi individualnih tragedija uzrokovanih svim tim materijalnim kombinacijama oko sklapanja braka. Ali, dolaskom nevjeste u kuču ne računa se samo sa bogatstvom što ga ona donese, nego da i svojim radom može pribaviti novo. Zato se gleda da je zdrava i snažna, te da je dobar radnik. A kada kčerka udajom odlazi iz roditeljske kuče njezima majka žali za njom govoreči: „A tko če mi sada doma raditi? " Cak postoje slučajevi da zaručenu (zapravo kaparisanu za prodaju) djevojku njezini roditelji tretiraju kao „tudu kost" jer če ona uskoro pripasti drugome.2 0 odlučnoj ulozi bogatstva pri izboru bračnog druga govori nam podatak iz Slavonije gdje se kaže: „Ne može se opaziti, da ljubav sklapa ženitbu. Najljepša i najpoštenija djevojka, ako ne ima gizde, ostat če neudata; nasuprot i nevaljala djevojka sa sandukom svojih prnja lahko se udade."3 Materijalni momenat posebno naglašeno javlja se u nekim područjima naše domovine gdje mladič kupuje djevojku kao stoku, a ne ljudsko biče, pa kada nema novaca za kupnju pribjegava i otmici, jer se iz podataka vidi „da su otmičari skoro isključivo ljudi srednjeg ili slabog imovinskog stanja",4 a čestu su u nas bili slučajevi fingirane — prividne otmice, koja se izvodi zato da bi se uštedeli troškovi vjenčanja. Priprema svadbe iziskuje mnoge izdatke. Djevojka sprema svatovske ručnike kojima če darivati svatove, pa ih treba pripremiti i po stotinjak komada. Mladič zaručnici izraduje preslicu ili škrinju. Postojali su i skupocjeniji darovi, pa tako u Konavlima u prošlosti „momak iz dobre kuče nije mogao vjeriti djevojku, ako joj medu ostalim skupocjenim darovima ne bi za obilježje poklonio veliku ječermu zlatom okovanu".5 1 dan zaruka u nekim slučajevima više izgleda kao poslovni dogovor, nego običaj, a dogovara se o količini i iznosu miraza, o broju svatova koje če pojedina strana imati pravo pozvati, što če i koliko koja strana pripremiti, koliko če dati u novcu itd., pa čak do pismenog ugovora kakav se sklapao u pojedinim slučajevima i gdje je svaka sitnica bila nabrojana.6 Uz več spominjane momente kada se tokom svadbe ubire novac, ipak treba naglasiti da se uloga materijalne dobiti nastoji sakriti u normama običaja, te su rijetki slučajevi direktne naplate za izvršenu uslugu (kao što je plačanje za cviječe kojim djevojke kite svatovske uzvanike ili plačanje nakon polijevanja za umivanje). Redovito se izmišljaju različiti razlozi, pa se npr. kaže da mladenki nedostaje nešto od opreme, ili se vrši dogovorena krada pa od kumova traži otkup toga predmeta. U prikupljanju novca za mladenku angažira se najviše kum ili kuhar (nikada mladenka) a sakuplja se novac ne samo za pojedine dijelove njezine opreme nego i za pelene budučem djetetu. Opseg ovog priloga ne dozvoljava bpširniju obradu ali bi se poseban prilog mogao napisati samo o materijalnim izdacima kuma na svadbi, koji mora biti u svemu prvi, pa pored svih darova i otkupa u nekim krajevima (prvenstveno u Slavoniji) jedan dan od one somodnevne svadbe on snosi sve troškove hrane i pica jer je to ,,kumov dan" ili ,,kurriova svadba". Od svadbe očekuju dobit mnogi direktni ili indirektni sudionici. Očekuje dobit svečenik i njegov pomočnik, zatim djeca koja prate svatove i uzvikuju: ,,Kume, izgori kesal", potom mladiči koji stavljaju zapreke na putu i od svatova naplačuju za prolaz, zatim svirači i pjevačice koji zabavljaju svate, maškare koje dolaze na pir, te svi ostali sudionici pira, rodbina i susjedi koji bi bili uvrijedeni da ne dobiju dar. I kuhar očekuje naknadu za trud, ali to traži prikriveno, govoreči o nekoj šteti koja mu je nastala u radu (izgorjelo odijelo itd.), lako postoji obostrano darivanje i primanje darova, koliko su terenski podaci pokazali, ipak smatram da se uvijek završava time da največu dobit ostvaruju mladenci i da priredivač svadbe više dobije nego što je utrošio. I u običajima uz porod možemo pronači neke elemente kojima nije cilj samo održavanje običaja, nego nastojanje da se pribave neka materijalna dobra. Tu je i hiranje bogatije osobe za krsnog kuma, iako bi običaj više nalagao hiranje prijatelja ili rodbine. Jedino u pogrebnim običajima do sada nišam uočio momente kroz koje se nastoji ostvariti neka dobit, nego se čak može govoriti o vrsti uništavanja kroz koju se želi pred javnošču izraziti naklonost prema pokojniku. Postoji čak dosta slučajeva gdje bi pojedinac želio ne postupati prema običaju i ne trošiti na obilne dače i gozbe nakon pogreba ali nema snage da prekine tu tradiciju. Prekinuo bi je čim bi to i netko drugi učinio. Materijalna dobit ima veliku ulogu u godišnjim običajima a njoj su u prošlosti bila podredena sva ona vjerovanja i čaranja za povečanje bogatstva, plodnosti itd. Posebno je to naglašeno u običajima s ophodima gdje se u prošlosti ophodari, dok se u to vjerovalo, trebali domačinu donijeti sreču, zdravlje i bogatstvo a on ih je za uzvrat darivao. No, danas se to vjerovanje u dobit koju donose ophodari več potpuno izgubilo a posebno mladi ga održavaju samo kao priliku za skupljanje darova. Naime, utvrdio sam u više slučajeva da se izmedu 1945. i 1950. išlo u maškare uglavnom zato da bi se dobilo nešto novaca i koji slatkiš, a nije se mislilo na ulogu običaja. Porastom standarda duže godina to je zanemarivano ili izvodeno u manjem opsegu a od 1970. ili koju godinu kasnije ponovo se javljaju maškare u večem broju, no sada skupljaju uglavnom novac jer hrane nije nitko željan, a na ovo skupljanje novca gledaju s ponosom kao neki ostvareni „business" o čemu s ponosom govore i njihovi roditelji. (Zarade si time za odlazak na Ijetovanje ili neku kupnju itd.). To su samo faze u životu i obnavljanju nekog običaja i u večini slučajeva ne može se govoriti o vjerovanju u sreču što je donose ophodari, ali ipak je kod pojedinaca i to ostalo prisutno, ili je pak „sramota" ne dati dar ako su ga susjedi dali. Da je to darivanje i u prošlosti bilo bitni dio običaja pokazuje činjenica da je u ophodu pobirač darova znao biti neki stariji ili ugledniji čovjek iz sela, pa je ukučanima bilo neugodno da ne daju nista ili da mu daju neku sitnicu. No, ako su ipak ostali bez dara ophodari su bili ljutiti, osvečivali se škrtom domačinu na različite načine, ili barem dovikivali na odlasku od te kuče: „Gdje vam je ove godine ognjište, iduče godine neka bude smetljište" ili slične želje za uništenje njegova gospodarstva, što svakako ne može biti cilj i smisao običaja. Materijalna dobit ima značajnu ulogu i u usmenom stvaralaštvu i narodnoj muzici, kao i u raznim oblicima narodnog života i gospodarenja (sve do pojave nove tradicije izrade suvenira za turističko područje ili pojava kooperantskih odnosa sa kombinatima), pa je cilj ovoga priloga da potakne sveobuhvatnija istraživanja i tih pojava, a da se u opisu običaja ne daju samo običaji nekog područja ili sela, nego i običaji pojedinih društvenih slojeva, kako bi se iz takvog pregleda dobila sveobuhvatnija slika. Jasno nam je da če to biti nemoguče u potpunosti istražiti u današnjem stvaralaštvu gdje su uvjeti života gotovo posvuda jednaki i dobri, ali bi se mogli prikupiti još neki podaci o tim prilikama u prošlosti. * 1 2 3 4 5 6 BI LJEŠKE: 1. Nikola F. Pavkovič, Društveni značaj tradicionalnih godišnjih sajmova. Etnološki pregled, 10, Cetinje, 1972, str. 100. 2. Marijana Gušič, Tumač izložene grade. Etnografski muzej, Zagreb, 1955, str. 189. 3. Spomenica Niže pučke škole u Drenovcu, str. 13. (Pisao učitelj Ambrozije Štampar 1894. godine.) 4. Vesna Čulinovič-Konstantinovič, Otmica kao tradicionalni oblik pribavljanja nevjeste kod naroda Jugoslavije. Disertacija, Zagreb, 1965, str. 245. 5. Bogdan Bijelič P., Ženidba (Konavli u Dalmaciji), ZbŽNO, XXVIII, str. 112 i 115, Zagreb, 1929. Podatak prema: Gušič, vidi bilj. 1, str. 139, napomena 90. 6. Radmila Matejčič, Popisi oprema udavača (Dotah) iz 18. i početka 19. stol. (Grada za povijest Kastavske nošnje.) Poseban otisak iz Vjesnika historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu sv. XIII, Rijeka, 1968, str. 79-118. Gian Paolo GRI, Trst LE TRADIZIONI POPOLARI E LASCUOLA INFORMAZIONE, ACCULTURAZIONE, PROPAGANDA L'argomento assegnato a questa sezione del Congresso — sollecitando anche un'analisi del fattori ehe agiscono sulla cultura popolare contribuendo a caratte-rizzarla nei suoi modi specifici, a trasformarla e a modificarla in certe direzioni piuttosto ehe a altre — mi ha spinto a pormi un problema che non čredo laterale rispetto al tema deH'incontro. La storia degli studi di folklore e storia di una „cultura osservante" ehe ha cercato di deserivere e analizzare dei fenomeni culturali ehe si presentavano come „diversi". Esiste la cultura popolare: sono esistiti ed esistono cioe attivita' e prodotti manuali e intellettuali propri delle classi e dei gruppi ehe storicamente sono stati e sono subaltern!; ed esiste il quadro di conoscenze ehe possediamo intorno a quelle culture, messo insieme da Studiosi che non appartenevano a quelle classi e a quei gruppi, che non erano „portatori" di quelle culture. Ecco la domanda: il quadro di conoscenze ehe la cultura egemonica si e costruita intorno alle culture subalterne ha agito su queste ultime; ha contribuito a modificarle? Attraverso quali canali? Quest'azione presuppone, naturalmente, che il folklore venga riproposto ai suoi stessi „portatori". Ebbene, nel decennio 1923—33, quando 1'ltalia comprendeva — amministrativamente — anche l'area su cui oggi ci troviamo, questa riproposizione venne tentata, attraverso la scuola. Con la riforma scolastica del 1923 (la riforma Gentile) i dialetti ed il folklore divennero oggetto di studio nelle scuole elementari e nelle scuole complementari italiane. Alla formulazione dei nuovi programmi segm 1'edizione di manuali scolastici dedicati espressamente a presentare agli alunni il proprio dialetto e le proprie tradizioni regional!. Anche nel Friuli—Venezia Giulia: i testi del Tellini, della D'Orlandi, del Gorlato, del Babudri trovarono collocazii^ne nelle collane approntate allora dalle maggiori čase editrici nazionali; altri furono editi a cura di enti e associazioni culturali locali.1 L'importanza di questa produzione editoriale non sta nel contributo dato allo sviluppo degli studi folklorici (un contributo ehe fu nullo), ma piuttosto nel loro essere divenuti uno strumento capillare di informazione (o piuttosto, come vedremo, di acculturazione e propaganda) sulle realtä culturali locali: 1'Almanacco per le elementari, ad es., rimase obbligatorio per una decina d'anni passando nelle mani di qualche milione di alunni. Nell'intenzione di G. Lombardo Radiče, il pedagogista ehe fu 1'estensore dei programi per le elementari, 1'introduzione dei dialetti e del folklore nelle scuole rispondeva ad almeno due necessitä: — quella di partire, nell'educazione, dal mondo concreto del fanciullo; e allora il „mondo concreto" dei fanciulli italiani era nella maggioranza dei casi il mondo del dialetto e di un orizzonte culturale paesano; — dal riconoscimento dei fallimento della precedente politica scolastica che aveva invano tentato di imporre un modello linguistico ed un modello culturale unitario; e dal riconoscimento, invece dela positivita di una realtä varia, complessa e non omogenea. Nel 1923 sembravano, dunque, arrivare a realizzazione esigenze pedagogiche avvertite e aggiornate (dietro Lombardo Radiče c'erano Claparede, Ferriere, Decroly, il primo Piaget . . .) e posizioni politiche democratiche. Sembrava; perche mentre il pedagogista affermava di aver realizzato quanto era nelle aspettative da 20 anni, Mussolini si vantava d'aver realizzato, ,,la piu fascistadelleriforme". Ed era cosf: il fascismo chiedeva — e la riforma offriva — una scuola che fosse un efficace strumento di selezione su base classista per il mercato dei lavoro ed un docile strumento di organizzazione dei consenso. La riproposta delle tradizioni popolari agli scolari divenne un utile mezzo per realizzare questo programma. Quäle folklore entrava o si voleva far entrare nelle scuole? La misura che si trattava — gia all'origine — di un recupero pieno di quivoci e data dal confronto con la situazione degli studi in quel periodo. Siamo negli anni '20, e — come nel resto d'Europa — anche in Italia, ad un certo livello (Barbi e Croce, in direzioni opposte, per fare due nomi), ci si avvia ormai al superamento deciso dei presupposti e delle metodologie ottocentesche, romantiche e positi-vistiche. Non si posero invece su questa linea di sviluppo quanti (Sorrento, Crocioni, Corso, oltre a Lombardo Radiče, e tutta la schiera dei folkloristi di provincia) lavorarono piu direttamente al problema dell'inserimento del folklore nelle scuole. Le motivazioni tecniche e metodologiche continuavano ad essere quelle delle correnti tradizionali di ricerche, con tutte le ambiguita che le caratterizzavano: il nume tutelare continua ad essere — ed e detto tutto — il Pitre. Quello che si affermava continuava ad essere la sostanziale identita fra „popolare", „regionale", „dialettale", „infantile": fenomeni culturali cui si attribuivano, egualmente, connotati di semplicita, ingenuita, schiettezza, primitivita . . . Era suH'affermazione di queste equivalenze e sul mancato superamento della confusione fra „popolo=nazione" e „popolo=volgo" che si innestava il rifiuto ad una considerazione storica dei fenomeni culturali con la conseguente possibilita di elaborare mitizzazioni funzionali alla politica del regime, interessato a diffondere immagini che coprissero in qualche modo le contraddizioni economiche e sociali dell'ltalia dei primo dopoguerra. Quest'uso Strumentale del folklore trovo applicazione coerente ed esasperat. proprio in queste aree geografiche. E' noto quello che significo la riforma Gentile per le scuole dei territori anness dopo la 1° guerra: l'obbligatorieta dell'italiano, il totale smantellamento — nel giro di pochi anni — delle scuole tedesche slovene e croate, il sequestro dei libri di testo, i'innesto di una ciasse di burocrati di provata „italianita", i trasferimenti e i licenziamenti di insegnanti: un'opera di acculturazione violenta ehe arrivo fino al Tribunale speciaie. Gosi, mentre la riforma scolastica introduceva in Italia lo studio delle culture regionali, si promuoveva — in base ad altre indicazioni della stessa riforma — la distruzione delle culture delle minoranze „alloglotte". Qual era, dunque, la „cultura regionale" che si presentava agli scolari delle zone di confine attraverso i testi di cui s'e detto? Non soltanto, come nel resto d'ltalia, una cultura selezionata in partenza in base a quei criteri di semplicita, schiettezza, naturalezza ecc. di cu s'e detto; non solo cioe, una visione idillica a arcadica di un mondo popolare fuori dalla storia, riempito di costumi colorati, di artigiani che cantano, di nonne ehe raccontano fiabe e di saggi contadini ehe recitano proverbi . . . Qui, in queste aree, „cultura regionale" e folklore significano cultura tradizionale della minoranza italofona soltanto. Nei testi scolastici (in Friuli, come a Trieste, in Istria o in Dalmazia) si identifica „popolare", oltre ehe con „dialettale" e „infantile", anche con „nazionale italiano"; di modo ehe il concetto di „popolare" non solo si carica di tutti i connotati di cui s'e detto, ma anche del peso del sistema di opposizioni ehe il nazionalismo fascista (e prefascista) faceva funzionare: „mondo latino" contrapposto a „mondo slavo" ehe diventava opposizione fra romanita—barbarie, civilta—primitivita, e simili. L'unica parziale eccezione, nei testi scolastici, in questo coro concorde di apprezzatori della „popolaresca" nazionalistica, e rappresentata da Giuseppe Vidossi. Concludendo il suo saggio sulle tradizioni popolari veneto—giuliane e dalmate edito nel „Chirone" (il manuale per gli insegnanti dei corsi organizzati dairONAIR), egli sottolinea e definisce le caratteristiche culturali dell'area come risultato della marginalitä e dell'incontro fra correnti culturali diverse: italiane, slave e tedesche. Nel piu fascista dei testi scolastici, adottato dall'Ente che piu si distinse nell'opera di snazionalizzazione, in anni in cui il fascismo italiano si caricava ormai decisamente di tinte razzistiche, troviamo il contributo piu misurato. A dimostrazione, forse, ehe la distinzione fra populismo folkloristico e scienza del folklore, prima di passare per la diseriminante fascismo—antifascismo passava attraverso quella della serieta professionale e delTaggiornamento culturale. Scriveva, in quegli anni, B. Brecht a proposito del termine „Volkstum" e del suo uso fra i cultori di folklore: „II popolo vi ha sempre le sue immutabili caratteristiche, le sue tradizioni, le sue forme d'arte e le sue abitudini e usanze ormai consacrate, una sua religiosita, i suoi nemici ereditari e una sua forza inesauribile, ecc. ecc. Vi compare una straordinaria unita fra persecutori e perseguitati, tra sfruttatori e sfruttati, tra truffatori e truffati .. Potremmo dire la stessa cosa per termini come „italianita" o „friulanita",. . . L'uso, la diffusione, anche la valorizzazione di singoli aspetti delle culture delle classi subalterne — i canti, i balli, 1'artigianato, le fiabe ... — possono diventare, come sono diventati, un modo per mantenere e perpetuare le ragioni strutturali dell'emarginazione e della subalternita. 1 1. F. BABUDRI, Fonti vive dei Veneto-Giuliani, Milano, Trevisini, 1926 (nella „Collezione di Canti, Novelle e Tradizioni delle Regioni d’ltaiia per le scuole medie e le persone colte", diretta da L. Sorrento); F. BABUDRI, Ond'azzurra. Libro sussidiario per la coltura regionale e le nozioni varie pergli scolari veneto-giuliani delle provincie di Trieste, dell'lstria e di Fiume, Milano, Trevisini, 1925; F. BABUDRI, Noi e i nostri nonni. Libro per gli esercizi di traduzione dal dialetto veneto-giuliano, 3 fasc., Milano, Trevisini, 1925; L. D'ORLANDI, II Friuli, Firenze, Bemporad, 1925 (nella collezione „Almanacchi regional! Bemporad per ragazzi. Collezione di libri sussidiari per la coltura regionale e le nozioni varie diretta da O. Marinelli e A. de'Negri); A. GORLATO, La Venezia Giulia, Torino, Paravia, 1925 (nella collezione „Almanacchi regionali" diretta da R. Almagia); A. TELLINI, Dal Peralba ad Aquileja e dal Livenza allTsonzo. Manualetto dialettale per la III (IV—V) classe delle scuole elementari del Friuli e della Carnia, 3 fasc., Milano, Trevisini, 1924; (A. TELLINI, Ladinia e Friuli: solo annunciato nella Collezione Trevisini per la scuola media diretta da Sorrento; mai edito.); Piccola antologia di prose e poesie friulane per le scuole elementari. Testo provvisorio a cura della Soc. Filologia Friulana G. I. Ascoli, Udine, Lib. Carducci, 1924; Libro di esercizi di traduzione dal dialetto per le scuole elementari del Friuli, compilato a cura della Soc. Filologica Friulnaa, 3 fasc., Udine, Libreria Carducci ed., 1924 (autori G. LORENZONI e A. SACCAVINO); A. TAROZZI, E za lu ben c'a da vignT nus mostre la tiare e T mar plens d'alegrezze e 'I ctl. Diario dello študente friulano, Udine, ed. La Panarie, 1929; A. LAZZARINI, Vocabolario scolastico Friulano-ltaliano, Udine, Libreria Aquileja ed., 1930; G. VIDOSSI, Popolaresca. Le tradizioni popolari della Venezia Giulia e di Žara, in Chirone. Manuale di cultura popolare edito a cura dell'Opera Nazionale di Assistenza alITtalia Redenta, Trento, Tip. ed. Mutilati e Invalidi, 1936, II ed. Rienzo PELLEGR IN I, Trst RIFLESSI DELLE COIMDIZIONI SOCIALI NELLA POLITICA LINGUISTICA DEL FASCISMO: MONDO CONTADINO E REPRESSIONE DELLE VARIETA DIALETTALI Uno dei tratti piü vistosi della politica fascista e 1'esibito e insistito richiamo alla campagna, all'agricoltura, al mondo contadino. O, piuttosto, al mondo rurale: a far convergere sotto Io stesso segno linguistico, annullando nominalmente le fratture di classe, braccianti, piccoli proprietari e latifondisti. Qualcuno ha parlato di „vocazione popolaresca del fascismo", ma šara bene radicare tale „vocazione" nel concreto della realtä e dello svolgimento storico. E' un momento di crisi particolarmente acuta quello in cui si fa strada, ostentatemnte aggressivo, Io squadrismo fascista; e le scelte di industriali e agrari si orientano per un certo tipo di soluzione: il fascismo non e lo sbocco automatico, e 1'esito violento di una scoperta logica di classe, di un voluto e provocato irrigidimento del sistema. Proviamo a osservare da vicino alcune delle „battaglie" del regime. Eccp le conseguenze sul piano sociale della politica deflazionistica (propagandata come „Ouota novanta"): la disoccupazione aumenta vertigino-samente (triplicata nel '28 rispetto al '26); il costo della vita cala deli '1,3 per cento, ma le decurtazioni salariali, stabilite d'autoritä, variano fra il 10 e il 20 per cento. L'agricoltura risente immediatamente della crisi dei prezzi: il valore del patrimonio zootecnico si dimezza; entra in crisi .'allevamento dei bachi da seta, con drastica riduzione della manodopera nelle filande. L'indirizzo di rigida autarchia sancito dalla „battaglia del grano", pur conseguendo dei risultati, non raggiunge i suoi obiettivi: la produzione di grano non riesce a coprire il fabbisogno interno, e, allo stesso tempo, danneggia altre colture. A ricavare i benefici maggiori della „battaglia" sono i grossi produttori, non i braccianti, non i consumatori. II mito del „contadino, buon soldato frugale", la parola d'ordine „ruralizzazione" šara da interpretare come un fenomeno di semplice propaganda. Propaganda ehe sa farsi capillare con 1'uso a tappeto (raffinato o rozzo non importa) dei mezzi piu diversi. Della lingua viene privilegiata la funzione conativa, che senza argomentare preserive, l'accumulazione verbale, che senza informare suggestiona e stordisce. La stampa deve impedire di pensare, di porre domande (una significativa disposizione del 21 settembre 1939 proibisce di ,,fare titoli interrogativi"). E' ossessiva la presenza della parola Duce, delle seritte murali con le sentenze lapidarie del Duce, delle riproduzioni fotografiche e scultoree del Duce: „il popolo deve vedere, deve avvertire continuamente presente, onnipotente e onnisciente il suo Duce" (Isnenghi). Ecco i compiti dell'Opera Nazionale Dopolavoro nelle alate parole di un cantore del regime, Arturo Marpicati: „Andare verso il popolo, per educarlo, per elevarlo. per renderlo fisicamente e moralmente migliore; per fargli amare la sua terra, il suo paese, la sua famiglia e la sua casa . . . Per sciogliergli, nelle gioiose ed ingenue competizioni sportive, i muscoli e l'apatia, per ricondurlo alle tradizioni gloriose e dolci della sua gente, sieno espresse dalla policromia d'un costume, o dall'armonia d'una canzone, o da un corteo processionale che si snodi, salmodiante, da un sagrato vigilato da garrule campane, o da un ingenuo ballo campagnolo sull'aria tersa e pavesata! . . . Per assisterlo, infine, amorosamente, in ogni passo della vita, assicurando a lui ed alla sua famiglia quel benessere morale ed economico, al quäle la nuova e completa comprensione dei propri doveri da al popolo italiano, rinnovato dal Fascismo, realmente e per la prima volta diritto". Immagine rosea e irreale del mondo subalterno. E non diversamente edificante e la versione della „battaglia del grano", della „madre italiana", della „battaglia demografica" nelle opere figurative del Premio Cremona, istituito nel 1937. Deformazione e negazione della realta sono le tacite parole d'ordine del regime. Le Direttive per la stampa prescrivono di „eliminare le notizie allarmistiche, pessimistiche, catastrofiche e deprimenti". II giornale viene costruito sui silenzi, sulle censure: il „grave sconcio" „di delinquenti arrestati sotto imputazione di gravi reati" da fastidio al regime e percio si proibisce la pubblicazione di „fotografie di omicidi, ladri, adulteri ecc.". La miseria e notizia che „puö nuocere al credito e agli interessi generali della Nazione" e percio la si elide: „Non si deve dare all'estero la sensazione di una miseria grave che non c'e", prescrive una disposizione. Ecco, invece. la testimonianza di un medico (si riferisce agli anni 1930—38): „Nella mia zona di montagna la percentuale dei gozzuti era del sessanta per cento. Un terzo dei gozzuti era di idioti. Alta anche la percentuale dei casi di nanismo, il quattro per cento. I matrimoni consanguinei, l'alcolismo domenicale, l'alimentazione a base di castagne e polenta, erano le cause di molte malattie. La gente di montagna ricorreva raramente al medico, tendeva ad autogestire la medicina. Le gastroenteriti infantil! venivano curate (e 'guarite') con il nerofumo del camino ingurgitato a cucchiaini... Le ferite venivano ,curate' orinandoci sopra a applicandovi delle ragnatele. La gallina dalle piume nere, squartata in metä, per lungo, e collocata in testa come una cuffia, „guariva' le cefalee". Questa realta viene cancellata: non esiste. Che cosa significa il fascismo in queste sacche di depressione? Ecco le parole di un contadino: „II fascismo? Qui il fascismo ha voluto dire niente, qui ha portato altra miseria, ha fatto scappare la gente" (e si badi: la sacca di depressione non e il profondo Sud, e un'intera provincia dell'industrializzato Piemonte! II mondo dei vinti di Nuto Revelli e una raccolta di testimonianze di contadini piemontesi che denunciano la fame patita: prima, durante, e anche dopo il fascismo). Col 1926 anche le autonomie locali non esistono piü. Le Leggi Speciali del novembre decidono la soppressione del carattere elettivo degli organismi di governo degli enti locali: il podesta, di nomina governativa, e assistito da consultori municipali di nomina prefettizia. E' 1'inizio dello stato propriamente totalitario: ormai ,,1'irregimentazione delle masse lavoratrici diventa indispensabile" (Ragionieri). A dispetto della frantumazione regionale e linguistica viene stabilita a tavolino e proclamata r„unita" degli italiani. Ed e il solito esorcismo che, questa volta, entra in azione contro i dialetti: „22 settembre 1941: I quotidiani, i periodici e le riviste non devono piü occuparsi in modo assoluto del dialetto", „2 settembre 1942: Non occuparsi del teatro vernacolo. Questa disposizione ha carattere tassativo e permanente", „Giugno 1943: Non occuparsi di produzioni dialettali e dialetti in Italia, sopravvivenze del passato ehe la dottrina morale e politica del Fascismo tende decisamente a superare". Risulta ancora difficile tentare una definizione dei rapporti fra lingua e fascismo: mancano per il rfiomento lavori convenientemente sistematici di ricerca e di indagine. L'analisi della lingua di Mussolini ha portato a conclusioni concordi: „il rilievo sonoro e assolutamente prevalente sul rilievo argomentativo, la mušica del discorso assolutamente prevalente sulla semantica del discorso" (Leso); e ancora: „la tendenza fondamentale ... e quella dell'osservanza di una sorta di logica ritmica ehe maschera la mancanza di senso, la risonanza fonica a favore della assenza di logica semantica" (Paccagnella). La lingua, cioe, e usata per suscitare un'adesione emotiva, non per verificare razionalmente la bonta di un ragionamento e di una teši. II modello linguistico mussoliniano non incide al di la della cerchia dei fedelissimi, se non nella diffusione di una serie di cliche, di frasi fatte, ben presto logore. Eppure durante il fascismo il dibattito su temi linguistici e ampio e agitato: la campagna contro i forestierismi, la campagna contro 1'uso del „lei", la campagna contro i dialetti. Ma si tratta di Campagne contro: il progetto di autarchia linguistica non e accompagnato da un tentativo serio di diffusione dell'italiano, dal tentativo di arricchire i dialettofoni di un nuovo strumento (ancora nel 1951 per quasi due terzi di italiani il dialetto e d'uso normale in ogni circostanza); si tratta di un semplice e sbrigativo „tentativo di negare la reale situazione sociolinguistica del paese" (Foresti), tentativo ehe insola e confina il dialettofono in una sorta di afasia sociale e politica. Come reagisce il dialettofono a contatto con la lingua italiana? La scuola sembra assolvere il compito di allontanare dal reale, non di fornire le griglie per una sua migliore comprensione: „In generale non si era nutriti di cose, — cosl racconta Luigi Meneghello in Fiori italiani — ma di parole sulle cose. Ci veniva trasmesso un sistema di parole, con una sua sintassi, una sua struttura di armonie, una sua capacita di commuovere. Non interessava farci entrare in una filanda. Non e affare della cultura sapere com'e una filanda . . .". La lingua non e strumento utilizzabile, non mette a contatto col mondo della realta pratica, fornisce una serie di tessere, prestigiose, magiche, ma in sostanza deformate e incomprensibili. Ecco come una quartina patriottarda (Vibra 1'anima nel petto / sitibonda di virtu: / freme, o Italia, il gagliardetto / e nei fremiti sei tu) viene applicata e riformulata dal bambino (e una pagina del bellissimo Libera nos a malo di Luigi Meneghello): „Vibralani! Mane al petto! / Si defonda di vertu: / Freni Italia al gagliardetto / e nei freni ti sei tu. La forma poetica ti sei tu per ci sei tu non bastava a confonderci, ne l'arcaismo di mane per mani. L'ordine era di portarle al petto, orizzontalmente, in una forma sconosciuta ma austera di saluto: come un segno di riconoscimento in uso tra i vibralani a cui sentivamo in qualche modo, cantando, di appartenere ad honorem anche noi. I freni tra cui era impigliata l'ltalia erano per Bruno quelli della nostra Fiat Tipo—due, esterni, sulla pedana destra dietro 1'asta del gagliardetto a triangolo: e fi ti era l'ltalia con la corona turrita e la vestaglia bianca". D'accordo: si tratta delle reazioni di un bambino che poi, crescendo, ha avuto modo di riflettere sulla lingua, sui suoi meccanismi, sui suoi significati. Ma si puö anche concludere che questi (prescin-dendo ovviamente dall'utilizzazione scherzosamente iniziatica della formula misteriosa) erano gli effetti dell'italiano della propaganda fascista, dove questo italiano arrivava. Giulio LUGHI, Trst INTERVENTI SULLA TOPONOMASTICA COME FORMA Dl OMOLOGA-ZIONE Uno dei primi atti amministrativi compiuti sotto il governo di Mussolini fu 1'emanazione del Decreto Regio datato 29 maržo 1923, con il quäle venivano stabilite le denominazioni ufficiali di tutte le localitä situate nei territori annessi airitalia alla fine dela prima guerra mondiale. Tanta sollecitudine (la marcia su Roma e di appena cinque mesi prima), se da un lato rivela con estrema chiarezza la prepotente vocazione nazionalistica del regime, era dovuta d'aitra parte al fatto ehe una notevole mole di lavoro era stata svolta negli anni precedenti. Con 1'entrata in guerra, infatti, si poneva all'ltalia il problema di dare ai territori rivendicati una toponomastica che ne evidenziasse i caratteri di italianitä; di conseguenza, nello spazio di pochi anni, la Reale Societä Geografica, il Comando Supremo dell'Eser-cito e il Touring Club Italiano pubblicarono repertori e prontuari1 delle localita delle Tre Venezie nei quali si cercava di attuare una revisione dei toponimi. Si trattava tuttavia di proposte non aventi carattere di ufficialita, finche nel gennaio del 1921 fu istituita una Commissione per la toponomastica delle terre redente, suddivisa in due commissioni, una per la Venezia Tridentina e una per la Venezia Giulia e Žara, la quäle giunse alla compilazione degli elenchi toponomastici ehe dovevano essere pubblicati, dopo aleuni ritardi e un'ultima revisione, nel decreto definitivo. Era chiaro che, nel momento in cui ci si poneva il problema di dare una toponomastica schiettamente italiana alla zona, sorgevano le questioni di metodo relative ai criteri da adottare. II direttore della sottocommissione per la Venezia Giulia e Žara, Matteo Bartoli, innovatore dei metodi dela geografia linguistica con la teoria delle norme areali e con la elaborazione della nozione di prestigio linguistico, era sostenitore di una posizione aperta all'uso vivo, al linguaggio scritto e parlato, proprio grazie alla sua concezione del fatto linguistico come complesso intrecciarsi di atti linguistici determinati nello spazio e nel tempo; era contrario quindi in questo alla posizione di altri linguisti, fra i quali Carlo Battisti, i quali ritenevano che l'intervento toponomastico dovesse basarsi esclusivamente e completamente sulla rigorosa ricostruzione delle forme latine e romanze docu-mentate su base epigrafica e paleografica. Questa posizione teorica del Bartoli si riflette sul complesso dei toponimi che sostituiscono le precedenti denominazioni, anche se ovviamente non possiamo ipotizzare la partecipazione del Bartoli stesso alla stesura di ogni singola voce. Considerando dunque i toponimi della Venezia Giulia, vediamo che il compito era abbastanza semplice per quelle zone dei territori annessi che, per motivi storici o culturali, presentavano, in alternanza ai toponimi slavi, un ampio numero di toponimi di forma italiana gia consolidata: tali ad esempio la Bassa goriziana, parte del Cividalese e l'lstria costiera; qui si trattava soprattutto di regolarizzare le oscillazioni dell'uso o di eliminare gualche incongruenza. Ben diverso era il problema per il territorio comprendente l'alta valle dell'lsonzo, la Selva di Tarnova e l'altopiano carsico fino a Fiume, dove la toponomastica era quasi completamente slava, e dove le poche forme italiane esistenti si riferivano alle localita piu importanti (Tarvisio, Tolmino, Aidussina, Postumia), alle zone in cui si erano svolte operazioni di guerra (Caporetto, Doberdo, Altopiano della Bainsizza) e alle localita per le quali era stata documentata una forma di derivazione romana (Cominiano, lamiano, Primano). Se ora consideriamo come e stato affrontato il probleme di dare a tutte le altre localita una nuova denominazione, vediamo che il criterio adottato prevalentamente e quello dell'adattamento grafico e fonetico, indipendentemente dal fatto che il toponime slavo sia dotato di significato concreto: ad esempio Golo Brdo — Collobrida, Nadanje Selo — Nadagna, Stara Vas — Stara di Postumia, Volčji Grad — Volči, Vrhpolje Verpogliano ecc. Al di la degli accorgimenti puramente grafici (trascrizione, non sempre rigorosa, della voce slava secondo il sistema grafico italiano: Hruševica — Crussevizza, Kozljak — Cosiliacco, Kunj — Cugno), si ricorre generalmente all'aggiunta o sostituzione della vocale finale (Bogu — Bogo, Grgar Gargaro) e, all'interno di parola, all'epentesi di una vocale nei gruppi consonantici estranei al sistema italiano o, a volte, alla sostituzione di una consonante con una vocale: Brdo — Berdo di Elsane, Gabrče — Gaberce Auremiano, Drskovče — Drescozze, Nosno Nošena, Brdce — Berze, Vrabče Monte Urabice, Vrsno — Ursina, Avče — Auzza, ecc. In alcuni časi, pur di salvaguardare l'assonanza con la forma slava, si propongono forme italiane ehe, risultando dotate di significato concreto, sono totalmente estranee al contesto geografico: Beram — Vermo, Bilje — Biglia, Kačja Vas — Caccia, Col — Zolla, Idrijska Bela — Bella d'ldria. Revma — Piuma. L'altro criterio che viene impiegato e quello della traduzione: Brda — Collalto, Brest — Olmeto di Bogliuno, Hudi Log Boscomalo, Črni Vrh — Montenero d'ldria; si traducono anche gli aggettivi ehe si riferiscono alle caratteristiche o alla posizione delle localitä: Mali Dol — Dol Piccolo, Malo Polje — Poglie Piccolo, Veliki Dol — Dol Grande, Veliko Brdo Berdo Grande, Gorenje Vreme — Auremo di sopra, Gorenje Cerovo — Cerö di sopra, Dolenje Vreme — Auremo di sotto, Dolenje Cerovo — Gero di sotto, ecc. In realtä il criterio ehe viene usato di preferenza e quello deH'adattamento, anche se cid finisce per rendere incomprensibile sia al parlante slavo che a quello italiano tutta una Serie di denominazioni ehe si riferiscono a dei rapporti geografici fondamentali: Draga — Draga S. Elia, Golo Brdo — Collobrida, Idrijski Log Log d'ldria, Ravna — Rauna del Castello, Zadlog — Salloga d'ldria, e inoltre una serie di toponimi composti con la preposizione pod: Podbreže — Vila Podibrese, Podkraj — Podicrai del Piro, Podgrič — Pogricci, Podol — Podolli. La netta preferenza accordata dai compilatori al criterio deH'adattamento e dovuta principalmente a due motivi: il primo, cui abbiamo giä accennato, consiste nella precisa intenzione di restare in qualche modo legati all'uso vivo, al linguaggio parlato, proponendo delle forme che possano lentamente sostituirsi, data la loro assonanza, a quelle slave; il ehe poi costituisce un implicito riconoscimento delle caratteristiche etniche e culturali di queste terre. II secondo motivo e costituito dall'avvento del regime fascista proprio quando il lavoro di elaborazione stava per essere concluso; e con il fascismo entra in scena un atteggiamento esasperatamente nazionalistico, intollerante di qualsiasi fenomeno che non presenti i crismi della pura italianitä (come accadra pochi anni dopo con la ,,restituzione" dei cognomi in forma italiana); conseguentemente, mentre nelle pubblicazioni toponomastiche degli anni precedenti al fascismo possiamo facilmente trovare le denominazioni originali per le localita di lingua prevalentemente slava (eventualmente con qualche modifica puramente grafica), nel decreto del 1923 invece tutti i toponimi vengono presentati in forma rigorosamente italiana. Cosl nei prontuari del Comando Supremo, della Societa Geografica e nelle pubblicazioni del Touring Club Italiano possiamo ancora trovare: Bersez, Bogu, Cacciavas, Dragossich, Gabrig, Gradez, Huda Južna, Hum, Lissaz, Verhovlje ehe poi diventano Bersezio del Quarnaro, Bogo, Caccia, Dragosetti, Gabrega, Grazza, Villa lusina, Colmo, Iscra, Vercoglia di Cosbana e cosl via. La preoceupazione di non lasciar spazio ad elementi stranieri appare chiara anche nel caso di Nemška Vas e Nemški Rut, ehe nel Prontuario della Societa Geografica appaiono come Villa Tedesca e Ruta Tedesca, mentre poi vengono trasformate in Villa Santandrea e Rutte di Gracova. Per nobilitare questa italianita tutta esteriore si introducono elementi altiso-nanti e ricercati (Boscomalo, Equile Lipizzano, Valbruna, Aurania) o che si riferiscono a momenti storici o leggende (Podicrai del Piro, Vodizze in Selva Piro, Villa Grotta di Dante), si moltiplicano i Castelli, i Poggi e le Ville (Castel Dobra, Castel Lueghi, Castel Rubbia, Poggio Posino, Poggio S. Valentino, Poggio Ter-zarmata, Villa Mislice, Villa Morsca, VillaTupelce). In conclusione possiamo dire che questo tentativo di intervento sulla toponomastica risulta artificioso e astratto: artificioso dal punto di vista linguistico, in quanto con qualche espediente fonetico vuole sostituire quel complicato processo, dipendente da molti fattori, che conduce alla formazione dei toponimi; astratto perche i rapporti fra l'uomo e l'ambiente geografico in cui vive non sono riconducibili al solo fatto linguistico, ma sono al contrario proton-damente radicati nella cultura e nella storia delle popolazioni. 1 1. Prontuario dei nomi locali della Venezia Giuiia, Memorie della Regia Societa Geografica Italiana, Roma, 1917. Regio Esercito Italiano Comando Supremo, Prospetti statistici dei Comuni e delle localita, 3 fascicoli. Provincia di Gorizia e Gradišča (2^ ed.h Provincie di Trieste e d’lstria. Provincie di Carinzia e Carniola, Roma, 1919. Guida d'ltalia del Touring Club Italiano: Le tre Venezie, 2 voll., Milano, 1920. Touring Club Italiano, Annuario generale 1922, Milano, 1922. Slavko KREMENŠEK, Ljubljana O ETNOLOGIJI IN FOLKLORISTIKI Priznati je treba, da sodi iskanje in določevanje odnosa med etnologijo in folkloristiko med dokaj obravnavane teme. Težko bi namreč našli varianto omenjenega razmerja, ki je ne bi kdo že kdaj branil. Pa vendar je prav, da je ta tema na programu pričujočega srečanja, kajti naš prostor in naš čas zahtevata sebi ustrezne odgovore. Se pravi, da kaže med bolj ali manj znanimi določili odnosa med etnologijo in folkloristiko, morebiti pa tudi mimo njih, poiskati tisto inačico, ki našemu trenutku in našim potrebam najbolj ustreza. Verjetno ne more biti posebnega dvoma, da je primernejše izhodišče za našo razpravo današnje pojmovanje etnologije kot današnje tolmačenje folkloristike. Folkloristiko zelo pogosto označujejo kot del etnologije, zagovarjajo njeno relativno samostojnost, poznano je njuno enačenje, ne pa nadrejanje folkloristike etnologiji. Če smo torej upravičeni pričeti z današnjo etnologijo, potem bi bila ta današnjost po našem pojmovanju predvsem v naslednjem. Pojem etnos kaže razumeti kar najbolj široko. Tolmačiti ga velja kot skupek konkretnih pojavnih oblik združevanja z etničnim značajem od rodovno-ple-menskega družbenega ustroja do današnjih nacionalnih skupnosti, pri čemer le-te nikakor niso izvzete. Današnja etnologija se torej ne ustavlja na pragu industrijske ali poindustrijske družbe, temveč se čuti na teh stopnjah zgodovinskega razvoja po svojih raziskovalnih nalogah prav tako doma kot v preteklih razdobjih. Pri tem pa nikakor ni mišljeno kakšno iskanje prežitkov kot ostaline preteklosti. Nasprotno; etnologija je veda, ki je tudi pri preučevanju današnjosti angažirana v polni meri. To pomeni, da je njeno izhodišče in njen cilj vsakokraten način življenja (way of life, Lebensweise, byt) preučevane etnične skupnosti. Zato so za etnologa zanimive vse tiste kulturne sestavine, ki so za določeno razdobje značilne, tipične, ki so med večino pripadnikov obravnavane etnične skupine in njenih sestavnih delov najbolj odmevne. Seveda etnolog ne preučuje raznih tehničnih predmetov, zakonskih uredb, pojavov v književnosti in gledališču, zanima ga pa, kaj iz omenjenih in drugih področij skupino, ki si jo je izbral za svoj študij, določa, kako se pripadniki te skupine do navedenih pojavov opredeljujejo. V središču etnologovega zanimanja niso stvari, predmeti, pojavi, izdelki, temveč obravnavana skupina v svojem načinu življenja. Osrednje vprašanje današnje etnologije je torej človek kot pripadnik te ali one etnične skupine, te ali one profesionalne ali socialne skupine v njenem okviru. Etnologija je tako resnično postala po svojem bistvu veda o etnosu in ni več le nekakšen zbir kostumografije, zgodovine kmečke arhitekture, ljudske kulinarike, vede o navadah in šegah, ljudskih pesmih, ljudski medicini itd. Sploh je prilastek ljudski v današnji etnologiji močno sporen. Nemogoče je namreč katerokoli današnjo socialno skupino v njeni kulturni pojavnosti označiti kot ljudsko v odnosu do drugih skupin, ki to niso. Tudi iz tega razloga današnje etnološko raziskovanje ne omejujemo le na neko določeno socialno okolje, temveč se mimo preučevanja kmečkega sloja lotevamo tudi obravnave načina življenja delavstva, inteligence itd. Vsi ti razredi in sloji skupaj šele dajejo celovito podobo nekega etn osa. Ob osredotočenju našega zanimanja na tako imenovani način življenja je do določene mere izgubila na svoji aktualnosti tudi privajena delitev etnološke problematike na materialno, socialno in na duhovno kulturo. To niso več razdelki, na katere bi bilo moč še nadalje meritorno deliti etnološko raziskovalno delo. Sicer ne gre zanikati, da je navedena triada uporaben in tudi koristen pripomoček pri sistemizaciji kulturnih pojavov. Vendar so nekatera temeljna vprašanja današnje etnologije v odnosu do omenjenih razdelkov pač „interdisciplinarna". Medtem ko je bilo preučevanje tako imenovane ljudske socialne kulture omejeno bolj ali manj le na šege in ljudsko pravo, je dandanes socialnokulturni vidik prisoten v bistvu pri vseh pojavih. Poleg tega je seznam „obveznih" tem ali področij socialne kulture močno narasel, pri čemer gre za tesno povezanost le-teh z materialno osnovo in duhovno „nadstavbo". Ne da bi se na tem mestu spuščali v navajanje razlogov za nakazane premike, je treba glede na našo nalogo opredelitve odnosa med etnologijo in folkloristiko vendarle ugotoviti vpliv, ki ga je v etnološko preučevanje Evropcev prispevalo preučevanje neevropskih, v razvoju zaostalih etničnih skupin. Tu gre za tisti del etnologije, ki je zlasti v obliki socialne ali kulturne antropologije vplival tudi na etnološka preučevanja v Evropi. Seveda gre mimo tega tudi za lastno evropsko tradicijo večjega upoštevanja socialnih vidikov, ki pa so še do pred nekaj desetletji prihajali le bolj sporadično do izraza. Zaradi te pomanjkljivosti so, kot je znano, nekateri preučevalci evropske ljudske kulture emigrirali med sociologe. Pod vplivom socialnoantropološkega načina etnološkega dela in na temelju lastnega spoznanja, da je brez večjega upoštevanja družbene osnove etnološko delo v marsičem vprašljivo, so prevladale sestavine, katere je tako imenovana antikvarna smer v etnologiji vse od romantike sem bolj ali manj uspešno preglasila. Sedaj pa so se, na kratko rečeno, v etnologiji uveljavile nefolkloristične sile. Medtem ko se današnja etnologija uspešno osvobaja omejevanja le na določene družbene skupine, se zdi, da je folkloristični vidik etnološkega preučevanja znatno bolj ujet v podedovane spone. Folkloristiki kot izrazitemu pojavu obdobja romantike je bilo že od samega začetka začrtano omejevanje na stvaritve tako imenovanega ljudstva, ki so ga določali najrazličnejši prilastki, od nepismenosti do aracionalnega načina mišljenja, od privrženosti tradiciji do občestvene vezanosti. To ljudstvo, ta „folk" je bil v vsakem primeru nekaj posebnega, nekaj samosvojega, pojav, ki živi in ustvarja na posebnem tiru splošnega družbenega ali kulturnega razvoja. Folkloristika in z njo etnologija, ki je bila pri preučevanju Evropcev povečini folkloristično usmerjena, je bila tako torej veda o kulturnih pojavih, ki so bili spočeti sredi tako imenovanega ljudstva ali jih je ljudstvo prevzelo za svoje za daljšo dobo. Temu ljudstvu so se sicer pridevale najrazličnejše opredelitve, toda njegovo preučevanje je bilo v bistvu le posredno. S tako imenovanim ljudstvom in njegovimi problemi so se etnologi ali folkloristi seznanjali le preko stvaritev, ki so jim pripisovali ljudski značaj. Podoba, ki je bila pridobljena na tak način, je bila v vsakem primeru le polovična. Ukljenjenost ljudstva v splošni razvojni tok, torej tudi v dogajanje zunaj posebnega tira, je bilo praviloma zunaj etnološkega ali folklorističnega zanimanja. Sicer pa so preučevanja itak ostala običajno le pri stvaritvah, pri pojavih duhovnega, tudi materialnega in v znatno manjši meri socialnega značaja. Do načina ljudskega življenja v njegovi kompleksnosti, do njegovega življenjskega stila običajno niso segla. Kljub različnemu tolmačenju odnosa med etnologijo in folkloristiko v preteklosti, se je vprašanje njunega razmerja v bistvu sukalo le na istem tiru. Šlo je za vprašanje, katera so specifično folkloristična vprašanja sredi etnološkega gradiva. Pri tem se je lahko folkloristika pokrivala z etnološkimi vprašanji v celoti ali se je omejevala le na določena vprašanja, v skrajnem primeru le na ustno slovstvo; takšno je npr. usmerjevanje nekaterih sovjetskih folkloristov. S prenosom poudarka od stvari in reči na ljudi, čemur smo priča v današnji etnologiji, pa se razreševanju omenjenega razmerja ponujajo novi vidiki. Kot veda o tako imenovanem ljudskem znanju ali ljudskih stvaritvah, ostaja folkloristika še nadalje vezana na kategorijo ljudstvo. Zgleda, da ji je navezanost na ljudskost imanentna. Tudi ni čutiti med folkloristi kakega izvijanja iz teh okvirov. Dogaja se, da ostajata z vidika današnjega družboslovja ljudstvo in ljudskost premalo opredeljena, toda v takem primeru je moč srečati negativno definicijo, opredelitev tega, kaj ljudstvo ni. Folkloristika ostaja torej veda o ljudskih stvaritvah,o ljudski tradiciji. Folkloristi očitno ne čutijo potrebe in po vsej verjetnosti tudi ne možnosti, da bi spreminjali predmet svoje raziskave. Trditve, da imamo opravek z nastajanjem tradicije tudi v naši dobi, da kaže iskati ljudske stvaritve po mestih in tako dalje, ne spreminjajo stvari. Folkloristika ostaja v vsakem primeru le pri določenih stvaritvah, na primer pri slovstvu, ki se prenaša ustno in podobno. Današnja etnologija pa se temu nasprotno zanima tudi za drugačne pojave, seveda s svojega specifičnega zornega kota. Tako je običajna istovetnost folklorističnih in etnoloških problemov očitno preteklost. V nasprotju s spremenjenimi etnološkimi koncepti ostajata folkloristika ali folkloristično usmerjena etnologija bolj ali manj le pri „klasičnih" temah, kjer so takšni ali drugačni ljudskokulturni pojavi v ospredju. Seveda pa taka usmeritev ni nujno plod premajhnega posluha za sodobna teoretična naziranja. Glede na delitev dela med posameznimi družboslovnimi disciplinami, kakršna je veljala v preteklosti, je ostala vrsta nalog folkloristike al folkloristično usmerjene etnologije neizpolnjenih. Preučitev različnih ljudsko kulturnih pojavov, pa če še tako slabo opredeljivih, je namreč neizogibna, če hočemo z vidika sodobne etnologije posegati čim dlje v preteklost. Namesto folkloristike se očitno nihče ne bo lotil pojavov, ki so v preteklosti zadevali najširše družbene sloje, pa čeprav bi po našem mnenju lahko to opravili npr. tudi zgodovinarji materialne kulture, kostumografi, umetnostni zgodovinarji, muzikologi in zgodovinarji glasbe, slovstveni zgodovinarji itd. Predmet folkloristike ostajajo tako še nadalje ljudsko slovstvo, ljudska glasba, ljudska umetnost, ljudsko verovanje, ljudska medicina — in prepričani smo, da prav nič ne grešimo, če sem prištejemo poleg šeg še najrazličnejše druge tako imenovane ljudskokulturne pojave od gospodarskih orodij preko stavbarstva in noše do prehrane in kar je še drugih podobnih etnološko zanimivih pojavov. Vse navedene sestavine so namreč lahko tako ali drugače plod ljudskega znanja, ljudske vednosti ali ljudske modrosti, kar folklora v etimološkem smislu pomeni. To, da se je folkloristika ob svojem nastanku v dobi romantike pečala le z duhovno kulturo, nas namreč prav nič ne moti, da ne bi mogli v folkloristiki videti tudi pojavov materialne in socialne kulture. Tematika etnološko-folklorističnih raziskav je pač od romantike sem pomembno narasla. Kaj bi torej bila folkloristika v današnjih dneh z vidika, ki smo mu skušali slediti? Povedano na kratko, bi tu šlo za vejo etnologije, ki zavoljo zamud v preteklosti neizogibno opravlja pretekle naloge. V bistvu rešuje probleme, ki bi bili lahko rešeni tudi pred desetletji, zaradi večje razširjenosti ustreznih virov obravnave v določenih pogledih celo bolje. Seveda pa je moč pričakovati, da kljub relativni nespremenjenosti svojega predmeta folkloristika dopolnjuje ali posodablja vidik svojega preučevanja. To ji namreč nalagajo premiki v današnji etnologiji in družboslovju nasploh. Se pravi, da je tudi folkloristika dolžna obravnavati pojave v odnosu do vsakokratnega kulturnega ustroja in tako doprinašati svoj delež k njegovi rekonstrukciji, k razkrivanju zakonitosti njegovega nastanka, eksistiranja in razkroja. Poslej tudi folkloristika ne more mimo socialnega vidika, se pravi obravnave ljudskokulturnih pojavov z zornega kota raznoterih družbenih razlik. Sploh pa ne kaže, da bi folkloristika ali folkloristični del etnologije skušala kakor koli omejevati etnologijo v njenem osamosvojenem prizadevanju pri preučevanju današnjega načina življenja ali življenjskega stila, tudi če je le-ta že povsem brez folklorističnih sestavin. Slobodan ZEČEVIĆ, Beograd ETNOLOGIJA I FOLKORISTIKA - ROJAM I MEDJUODNOSI Po slabljenju feudalnog društvenog sistema, u čijoj kulturi široke narodne mase nisu bile nikakav faktor, dolazi do stvaranja nacionalnih država. Tada dominiraju i dva snažna kulturna pokreta: prosvetiteljstvo i romantizam. Prosvetiteljstvo ima za cilj da racionalistički odstrani sujeverje, običaje i navike, dok romantizam baš u običajima i narodnom stvaralaštvu vidi nacionalnu legitimaciju i potvrdu naroda kao naroda. U svetu i u nas su na kraju preovladale romantičarske ideje, što je otvorilo put ka sakupljanju i kodifikaciji narodnih običaja, verovanja i stvaralaštva. Ta je činjenica stvorila i pretpostavke za konstituisanje nauke o narodu — etnologije, etnografije i folkloristike. Do danas je ovo ostala relativno mlada nauka, vršnjak je stogodišnjaka, ali je več dovoljno gradje koja je temelj za njen razvoj, dalje razgranavanje, specijalizaciju i odvajanje u posebne discipline. Izraz etnografija je, analogno nazivima mnogih drugih nauka, kovanica sastavljena od grčkih reči ethnos — narod i grafein — pisati. Prema torne, etnografija bi bilo opisivanje narodnog života i pojedinih njegovih segmenata. Gradja koju je stvorila etnografija poslužila je kao osnov za razvoj etnologije, nauke koja je proučavala gradju i zakonitosti nastanka, razvoja i nastanka pojedinih pojava u narodnom životu. Na to ukazuje i njeno ime koje se takodje izvodi iz grčkoga jezika. Etnos znači narod a logos — proučavati. Pri operisanju terminom „narod" uvek treba imati na umu da se taj izraz odnosio na seosko stanovništvo, slabo pismeni puk. Stanovništvo gradova takodje nesumnivo spada u narod ali je njegova kultura pretežno kosmopolitska i sintetizovana iz više komponenata, dok je ruralna kultura samonikla i izvorna. Bilo je mišljenja da je narodno stvaralaštvo samo rustificirani odjek stilskih umetnosti prošlosti ali je u nauči, ta teorija odbačena kao reakcionarna. Kao naziv za nauku o narodu, izraz etnografija je u upotrebi u istočno-evropskim zemljama, dok se izraz etnologija upotrebljava na zapadu i u nesvrstanom svetu. Tek u zadnje vreme izraz etnologija prodire i na istok. Pored termina etnologija, na anglosaksonskom području se za istu nauku upotrebljavaju i nazivi „kulturna antropologija" ili „socijalna antropologija". Antropologija je nauka o čoveku i o njegovim fizičkim osobinama, dok bi kulturna antropologija bila nauka o njegovom društvenom biču. Uproščeno rečeno, predmet proučavanja etnologije je materijalna kultura (ishrana, stanovanje, odevanje itd.), društveni život / porodica, srodstvo i razni drugi oblici zajedničkog života i odnosa / i duhovna kultura / narodna umetnost, stvaralaštvo, običaji, verovanja itd/. Materijalna kultura bi se bavila onim aktivnostima koje su neposredno vezane za održavanje ljudskega života, kao što su razne privredne aktivnosti, stanovanje, ishrana, kao i iskoriščavanje prirodnih izvora za zadovoljavanje pomenutih potreba. Duhovna kultura bi trebalo da predstavlja izvesnu vrstu nadgradnje, odnosno nematerijalne proizvode ljudskoga duha, narodno stvaralaštvo u užem smislu. Narodno stvaralaštvo se drugačije naziva i folklor. Obzirom na karakter ovoga skupa, nešto ću se bliže zadržati na folkloristici i njenom odnosu prema etnologiji. lako relativno nov, termin folklor brzo je stekao popularnost kao u običnom govoru, tako i u naučnoj terminologiji. Za svoju popularnost i sveopšte usvajanje on treba da zahvali svojoj kratkoći i istovremeno i širini značenja, pošto se ovom rečju označava veoma širok spektar pojava sadržanih u narodnoj kulturi. Sredinem prošlog veka, upotrebu ove reči predložio je engleski arheolog William John Thoms. Predlog je saopštio javnosti pod pseudonimom Ambrose Morton u časopisu Atheaneum od 22 avgusta 1846. godine. Termin je spojen stvaranjem dve engleske reči: folk (narod) i lore (znanje, mudrost). Prema zamisli tvorca, folklorom bi se označavalo sve ono što se sadrži u pojmovima „narodna starina", „narodna tradicija" i „narodna mudrost". Zbog toga se ovim izrazom označavaju običaji, verovanja, usmeno narodno stvaralaštvo, sve manifestacije narodne umetnosti i drugih sektora narodne duhovne kulture. Brojnost pojmova sadržanih u ovom izrazu kod nekih je izazvala potrebu njegovog sužavanja i preciznog obeležavanja granica. Zbog razlika u širini shvatanja ovoga pojma neki smatraju da postoje istočna i zapadna folklorna škola. Kako se folklorom označavaju odredjene pojave narodnog života, on kao takav nije nikakva naučna disciplina, pa se ne može govoriti o „školama", več samo o širem ili užem shvatanju ovoga izraza. Kod nas ovaj izraz obuhvata dve kategorije pojmova: narodno umetničko stvaralaštvo (usmena poteska i prozna tradicija, narodna muzika, igra, drama, likovna umetnost itd.) i narodne običaje, verovanja i znanja. Prema torne folklor i folkloristika niso isto, več folklor predstavlja predmet proučavanja folkloristike. Odnos ova dva pojma je isti kao odnos čoveka i antropologije ili jezika i lingvistike. Folkloristika ima za cilj proučavanje uslova nastanka i zakonitosti razvitka pojedinih folklornih fenomena, genezu i medjuza-visnost pojava u pojedinim granama folklora, sistematizaciju i klasifikacijo materijala, iznalaženje najpogodnijih metoda proučavanja itd. Iz dosadašnjeg izlaganja, več je mogao da se uoči uzajamni odnos etnologije i folkloristike. Etnologija je pojam za veoma široku nauku, kao što je širok i narodni život. Ona obradjuje celokupni kompleks narodnog života, pa je u njenom krilu potpuno razumljiv i potreban proces specijalizacije pojedinih grana. S druge Strane, evidentan je i jedan drugi savremeni naučni proces: interdisciplinarni prilaz rešenju nekog odredjenog naučnog problema, kojom se prilikom taj problem osvetljava sa stanovišta raznih naučnih disciplina. U svetlosti kombinacije ova dva procesa, došlo se do folkloristike, koja pored opštih etnoloških znanja, zahteva i poseban stepen specijalizacije. Naprimer, kod proučavanja narodne muzike, pored etnoloških znanja koja slikaju ambijent i uslove u kojima je ponikla narodna muzika, potrebno je znati i teoriju muzike, uzročnu vezu izmedju govora i melodije i druge činjenice koje ovu folklornu kategoriju veću sa drugim naučnim disciplinama. Prema torne, odnos etnologije i folkloristike bio bi sličan odnosu izmedju majke i kčeri, ali odrasle i samostalne kčeri, koja je dalje razvila osobine dobijene od majke i koja samostalno živi. Proces razgranjavanja i osamostaljenja pojedinih disciplina ponavlja se i u folkloristici, gde se dalje razgranava porodica folklornih disciplina. Aktivnost folkloristike razvija se u onoliko pravaca koliko ima grana folklora. Tako, u krilu folkloristike se sve više razvija etnomuzikologija koja proučava narodnu muziku, etnokoreologija koja proučava narodne igre ili etnomitologija koja proučava sirvivale paganske religije. Predmet proučavanja folkloristike su i neke druge grane narodnog života koje dalje razvijaju folkloristiku, poboljšavaju njenu metodologiju i uspostavljaju medjuodnose pojedinih njenih grana. Kao društveno-istorijska naučna disciplina, folkloristika registruje i izučava ne samo proces kulturnog razvoja, več genetski rešava i prati razvoj i vezu pojedinih pojava od najstarijih epoha do naših dana. Tako to nije samo nauka okrenuta prošlosti, več i društvenim odnosima sadašnjosti. Valens VODUŠEK, Ljubljana O SODOBNIH NALOGAH FOLKLORISTIKE Za uvod je potrebno nekaj pojasnil, Opravičujem se vnaprej za bolj esejističen slog v tem mojem prispevku, ki predstavlja nekaj čisto osebnih razmišljanj o vlogi in nalogi folklorističnih strok danes, v hitro se spreminjajočem svetu okoli nas, seveda tudi v svetu, katerega smo doslej prvenstveno raziskovali. Sicer je bilo o podobni tematiki že govora v nekaterih jugoslovanskih folklorističnih revijah,1 mislim pa, da je prav, da o tej problematiki enkrat spregovorimo tudi na tem mestu. Drugič naj pripomnim, da pri teh razmišljanjih izhajam iz situacije v Sloveniji, kjer so dala povod zanje bistveno spremenjena pojmovanja o predmetu in usmeritvi etnologije, s katerimi smo se srečali prvič ob posvetovanju o načelni usmeritvi in nalogah slovenske etnologije leta 1967.2 Z etnologijo so bile pač naše folkloristične stroke sicer ne ozko, pa vendar vsaj v nekaterih pogledih posredno povezane. In še tretje pojasnilo: ko govorim tu o folkloristiki, imam pred očmi predvsem le tiste njene panoge, na katere prvenstveno pomislimo pri nas ob tem imenu. To so panoge, katerih predmet raziskave se nanaša na umetnostne kategorije človekove kulture: besedna umetnost - bodisi v'proznih, pesemskih ali dramskih stvaritvah —, glasbena in z njo tesno zvezana plesna umetnost ter likovna ali upodabljajoča umetnost v najširšem smislu. Dotaknil se bom stvari, ki se, mislim, lahko nanašajo mutatis mutandis na vse omenjene panoge; vendar naj mi kolegi oprostijo, če se bom v konkretnejših primerih zatekel v glavnem v stroko, v kateri sem najbolj doma, tj. v glasbeno narodopisje, kot pravimo glasbeni folkloristiki pri nas v Sloveniji že v uradnem naslovu naše institucije. Uporabil pa bom tudi — izmed mnogih drugih še možnih za to isto stroko — izraz etnomuzikologija, ime, ki se je v zadnjih dvajsetih letih začelo na splošno po svetu uporabljati za to dejavnost. Za izhodišče teh razmišljanj naj spomnim na dejstvo, ki se v praksi rado pozablja: da so namreč vse pravkar omenjene panoge folkloristike podobne tistim mitičnim bitjem iz antike, ki so imela telo Sestavljeno iz delov dveh ali več različnih živali: imele naj bi namreč dvojna usta in dvojni jezik. Z enim jezikom naj bi govorile vsaka svoji tim. matični stroki, npr. literarni vedi oz. literarni zgodovini, muzikologiji, zgodovini plesne umetnosti, umetnostni zgodovini. Z drugimi usti pa naj bi govorile etnološki jezik 3 ker namreč raziskujejo pojave, ki so karakteristični za določeno etnično skupino ali za regionalne in drugačne podskupine v njenem okviru, se je smatralo — morda res po krivem, kot menijo nekateri sodobni etnologi —, da spadajo v širši okvir etnologije. Tako vsaj je bilo to zamišljeno v teoriji, recimo v času tim. klasične etnologije. V praksi pa se je izkazalo, da nobene od obeh strani ni dosti zanimalo, kaj te recimo folkloristične stroke pripovedujejo in ugotavljajo. Še najbolje se je v tem pogledu menda, godilo besedni umetnosti pri njeni matični stroki, vsaj v nekaterih evropskih deželah (npr. v deželah nemškega kulturnega kroga); zanjo se v zadnjem času tudi v Sloveniji začenja zanimati uradna literarna zgodovina. A na splošno bi se najbrž lahko reklo, da so folkloristične umetnostne panoge obsedele na tleh med dvema stoloma — tudi med dvema stolicama, če hočete —, prezrte z obeh strani. Podobno usodo so namreč doživele še v času tim. „klasične" etnologije pri nas tudi z etnološke strani, vsaj s strani katederske etnologije. Pa to ne le pri nas, temveč marsikje drugje po Evropi, tudi tam, kjer je folkloristika dosegla že višjo stopnjo razvitosti. Podobno ugotavlja tudi za ameriške antropologe Alan P. Merriam4 češ, medtem ko so včasih skoro vedno vključevali glasbo v svoje etnografije, se je ta tradicija začela zmeraj bolj opuščati, posebno v zadnjih dveh desetletjih. Seveda je etnomuzikologija v nekem posebno neugodnem položaju že zaradi tega, ker uporablja pri svojem glasbeno-analitičnem delu strokovnotehničen jezik, ki je za neglasbenika nerazumljiv ali vsaj težko razumljiv. Pač mi lahko z vso pravico rečemo: če nas etnologi v tem ne razumejo, nismo mi krivi. A krivi smo, če naj uporabim ta izraz, v nečem drugem, in to se mi zdi posebno važno poudariti na tem mestu. Karakteristično je namreč, kot ugotavlja Merriam v citiranem delu na drugem mestu, da se je velika večina etnomuzikoloških del po vsem svetu doslej ukvarjala le s čisto glasbeno-strukturnimi problemi. To po vsej priliki velja tudi za etnomuzikologijo v Jugoslaviji, dasi je morda nekaj izjem, a mimogrede rečeno, med tiste izjeme ne štejem niti sebe samega. Seveda je taka čisto glasbena analiza — to je treba reči z vsem poudarkom — še kako potrebna za odkrivanje in razumevanje posebnosti v glasbenem vedenju neke skupine. Zdi pa se res, da smo preveč zaverovani izključno ali skoro izključno samo v strukturo glasbe, v sam produkt glasbe, pozabljamo pa na tisto, kar nekateri ameriški etnomuzikologi navajajo še dodatno kot nujen predmet raziskave: kontekst tistega glasbenega proizvoda. Če ostanemo kar pri tem modnem izrazu, mislim, da bi to lahko opisali kot socialni,5 splošno kulturni in družbeni kontekst, v katerem se tista glasba rojeva, izvaja, sprejema in spreminja. Mislim pa, da omenjeni očitek ne velja le za etnomuzikologijo oz. za nas etnomuzikologe. Kolikor poznam stvari pri nas in po svetu, bi rekel, da bi to veljalo v enaki meri za večino del o besedni umetnosti, tudi pri nas. Če se motim v tem, me prosim popravite. Da pa ne bi mislili, da izvirajo taki očitki le od nekaterih ameriških etnomuzikologov v novejšem času ali recimo tudi le od zastopnikov novo pojmovane in usmerjene etnologije, naj opozorim na vidnega zastopnika „primerjalne muzikologije" (kar je bilo starejše ime za etnomuzikologijo) iz časa pred 50 leti. Robert Lach je že leta 1924 v znameniti razpravi „Die vergleichende Musikwissenschaft, ihre Methoden und Probleme"6 poudarjal, da stoje v glasbi za morfološkim pojavom, ki ga zajemamo z analitično-deskriptivno metodo, fiziološke, antropološke in psihološke sile, ki jih mora muzikolog tudi preiskati. V preglednem naštevanju problemov, s katerimi se mora muzikolog ukvarjati,7 navaja za izrazito glasbenimi pod točko 6.: „mesto glasbenih pojavov in glasbene prakse v okviru fizičnega, socialnega, duhovnega in kulturnega sklopa etnične celote . . . (torej v etnološkem, sociološkem in kulturološkem pogledu)". In če pogledate 42 definicij, vse od I. 1885 dalje, kaj je oz. kaj naj bi bila etnomuzikologija, v letošnji majski številki revije „Ethnomusicology"8, boste lahko opazili, kako se vse bolj nagibajo v naznačeno smer, do neke zadnje iz I. 1976 s skrajno formulacijo: Etnomuzikologija je veda, ki razlaga glasbeno vedenje človeka (,,... the hermeneutic Science of human musical behavior"). Ne glede na to, ali se lahko sprijaznimo s tako kratko ekstremno formulacijo, lahko rečem, da so nam že doslej marsikake izjave pevcev ali pevk s presenetljivim vrednotenjem zapete pesmi odprle oči za nekatera nova spoznanja o stvareh, ki so skrite v ozadju za glasbenim produktom in glasbeno prakso. Zato mislim, se zavedamo, da bomo samo ljudsko umetnost — do koder smo si doslej začrtali mejo — lahko bolje razumeli, če bomo vztrajneje pri terenskem delu ponavljali nekatera vprašanja, jih dopolnjevali z novimi, in upoštevali nujno potrebne stvari, ki na njih nismo dovolj ali pa sploh ne pazili. Zavedamo se seveda tudi, da se področje te ljudske umetnosti v glasbeni praksi vedno bolj in bolj oži, čeprav je tudi v Sloveniji še precej v tem pogledu dovolj bogatih predelov, ki še niso raziskani. Ne zakrivamo si oči in ušes, da ne bi vedeli, da že tudi na vasi — vsaj v Sloveniji je tako — najstniška mladina nori za svojimi ljubljenci pevci in ansambli pop ali rock glasbe. Če bomo hoteli ugotoviti, kaj vse dandanes v glasbenem pogledu razgibava slovenskega človeka, bomo morali seveda iztegniti vrat in glavo precej dlje izpod našega folklorističnega varnega želvinega oklepa in si zamisliti drugačno metodologijo in terensko tehniko. Vendar mislim, da bo poleg tega morala biti naša prednostna naloga zaenkrat še vedno na področju tim. ljudske umetnosti, posebno v tem času njenega izginevanja. Razumem, da je za etnologa popevka, magari uvožena z angleškim besedilom, lahko prav toliko ali pa še bolj pomembna kot kakšna ljudska pesem, če statistični podatki govorijo za to. Toda pri tem se v tistem mitičnem bitju v nas „folkloristih" zgane ona druga glava, ki ne govori z etnološkim jezikom in pove, da obstoji poleg etnološke še neka druga vrednostna lestvica na kulturnozgodovinski tehtnici, tudi brez vsake romantične idealizacije ljudske pesmi. 1 1. Pred očmi imam predvsem revijo „Narodna umjetnost", glasilo Instituta za narodnu umjetnost u Zagrebu, posebno št. 13 (1976) te revije, Zagreb, 1977. 2. Od omenjenega posvetovanja sta bila objavljena dva referata v ČZN, nova vrsta, 4. (XXXIX) letnik, 1968, Maribor, 1968, in sicer: Angelos Baš, O predmetu etnologije (Teze za diskusijo), S. 273—277; Slavko Kremenšek: „Etnologija sedanjosti" in njena temeljna izhodišča, S. 278-283. 3. V delu, citiranem v naslednji opombi 4, je na strani 3 povedano isto z drugimi besedami: „Ethnomusicology carries within itself the seeds of its own division, for it has always been compounded of two distinct parts, the musicological and the ethnological, and perhaps its major problem is the biending of the two . . 4. The Anthropology of Musič, Northwestern University Press (Evanston, III., USA), 1964, 18. 5. Tu bi bilo treba opozoriti npr. na referat S. Kremenška, O razsežnosti pojmov „ljudska kultura" in „sodobne spremembe", Simposijum Etnološko proučavanje savremenih promena u narodnoj kulturi, 28.—30. januar 1974, Beograd, 1974, 23—31. Tudi za preučevanje tradicionalne ljudske kulture je zelo važno njegovo opozorilo na veliko socialno razslojenost nosilcev vaške kulture, ki smo jo navadno označevali nediferencirano kot kmečko ali kot ljudsko kulturo (str. 24 s.). 6. Sitzungs-Ber. d. Akad. d. Wiss in Wien, Phil.-hist. KI. 200/5, Wien-Leipzig, 1924. 7. op. cit., 27. 8. Alan P. Merriam, Definitions of „Comparative Musicology" and „Ethnomusicology": An Historical — Theoretical Perspective. V: Ethnomusicology, Vol. XXI, No 2, May 1977, 189—204. ETNOMUZIKOLOŠKA IN ETNOKOREOLOŠKA SEKCIJA Ljubinko MILJKOVIČ, Beograd ARHAIČNA MUZIČKA TRADICIJA BANJE I PRIMENA MUZIČKO-SEMAN-TIČKOG SISTEMA ALAIN-a DANIELOU-a Odlučujući uticaj na izbor Banje kao področja osobito interesantnog za etnomuzikološka istraživanja imao je stav Jovana Cvijiča u delu , Balkansko poluostrvo i južnoslovanske zemlje" u vidu konstatacije ,,da je više starinaca južno od Rtnja u kotlini Soko Banje i oblastima Golaku, Svrljigu, Zaglavku do Svrljiških planina i Babine Glave." Vladimir Djordjevič je to još 1931 godine u predgovoru „Srpskim narodnim melodijama" potvrdio svojevrsnim preciznim izjašnjenjem da „naročito u svrljiškom (kraju) postoji i sitnija razlika od tona do tona negoštoje današnja muzika ima, a to je odstojanje od četvrtine stepena." Rožnato je da i u beleženju melodija novije narodne tradicije postoje znatni problemi, čija težina nesrazmerno raste kada treba zapisati arhaične narodne melodije. Notni sistem kojim se svakodnevno služimo nastao je u procesu razvoja muzike čija je baza tonska lestvica od dvanaest polustepena, dok su o tonskim nizovima banjške arhaične vokalne tradicije nailazili na stupnjeve koji su veličinom odstupali od polovine stepena. Još tokom globalnog razvrstavanja na arhaičnu i noviju vokalnu tradiciju, koje smo vršili koriščenjem elektronskih uredjaja AUDIO OSCILATOR-a i FR EQUENCYMETER-a, osvedočili smo se da intervali iz opsega celog stepena po svojoj konstantnoj veličini mogu biti: a) manji od celog stepena, a veči od polovine stepena; b) približni polovini stepena; c) manji od polovine, a veči od četvrtine stepena; i d) približne veličine kao četvrtina stepena. Zahvaljujuči okolnosti da na Radio Beogradu od pre nekoliko godina, pod rukovodstvom kompozitora Vladana Radovanoviča, radi studio za elektronsku muziku, merenja su nastavljena DIGITALNO—ANALOGNIM SINTETIZEROM, što je omogučilo dalju objektivizaciju dobijanjem preciznih numeričkih rezultata. Suština postupka u procesu rada sa uredjajem koji je programirao i vodio beogradski kompozitor elektronske muzike Paul Pignon sastojala se iz frekventne demodulacije i digitalizacije, da bi promene tonskih višina bile registrovane automatizovanim frekvencimetrom u vidu cifara koje označavaju brojeve HERCA (Hz) svih tonskih višina koje se pri reprodukovanju javljaju u vremenskim razmacima od 1/10 sekunde. Tako dobijene apsolutne tonske višine izražene u HERCIMA (Hz), pretvarane su u relativne, semantički primenljive tonske višine izražene u CENTIMA (C). Melodiju „Ge li svire nove gajde? " odabrali smo za elektronsku analizu iz tri razloga: 1) Njen tonski niz se vrlo često pojavljuje u banjskoj arhaičnoj vokalnoj tradiciji; 2) Takva tonska struktura pretstavlja graničnu pojavu u odnosu na noviju vokalnu tradiciju; i 3) Danica Milovanovič stara 96 godina iz sela Mužinca bila je eminentni kazivač sa područja Banje, po broju, tako i po autentičnosti primera. Primenom navedenog analitičkog postopka došli smo do zbira svih brojčanih vrednosti sa početnog toka melodije izraženih u hercima, a emitovanih u vremenskim razmacima od 1/10 sekunde. Te brojčane vrednosti su sledeče: 214, 214, 213, 213, 213, 213, 212, 212, 213, 213, 213, 213, 229, 229, 222, 255, 256, 256, 255, 256, 253, 248, 225, 234, 243, 238, 236, 243, 253, 260, 261,253, 249, 248, 256, 255, 246, 223, 256, 249, 248, 256, 252, 251,253, 256, 261,260, 261, 258, 258, 256, 255, 251, 250, 253, 255, 253, 251,253, 253, 251,244, 243, 248, 254, 255, 252, 249, 248, 252, 254, 247,236, 234, 231,229, 228, 228, 228, 229, 234, 231, 230, 240, 259, 249, 254, 251,249, 254, 249, 241,227, 230, 233, 230, 234, 233, 210, 212, 211, 210, 229, 227, 232, 241,239, 241,236, 230, 232, 234, 223,229, 247, 241, itd. Nakon cifarskog soritranja, grupisanje je sledeče: U rasponu od 210—219 Hz nalazi se 18 tonskih višina, sa izrazitom pojavnom učestalošču izmedju 212—213 Hz (11 puta). U rasponu od 210—219 Hz nalazi se 18 tonskih višina, sa izrazitom pojavnom učestalošču izmedju 212—213 Hz (11 puta). U rasponu od 236—249 Hz nalazi se 30 tonskih višina sa dva mesta izrazite pojavne učestalosti: izmedju 239 i 241 Hz (8 puta) i izmedju 247 i 249 Hz sa izrazitom pojavnom učestalošču od 10 puta. U rasponu od 250—261 Hz nalazi se 55 tonskih višina, sa izrazitom pojavnom učestalošču izmedju 253 i 256 Hz (29 puta). Pošto se apsolutne višine izmerenih tonova kreču u rasponu od 221—256 herca, a tabela Erich-a von Hornbostelea počinje sa 340 Hz, neophodno je pomnožiti sve numeričke vrednosti sa 2, a nakon toga uspostavljanjem razlika tako dobijenih vrednosti dolazimo do rezultata koji su semantički primenljivi: 221-213 Hz x 2 = 414-416 Hz = 382-390 C (centi) 228-230 Hz x 2 = 456-460 Hz = 508-523 C 239-230 Hz x 2 = 478-482 Hz = 589-604 C 247-249 Hz x 2 = 494-498 Hz = 646-660 C 253-256 Hz x 2 = 506-512 Hz = 688-708 C Zatim se do pojedinačnih intervalskih raspona dolazi ovako: 708-688 C manje 660-646 C = 42 - 48 C 660-646 C manje 604-589 C = 57 - 56 C 604-589 C manje 523-508 C = 81 - 81 C 523-508 C manje 390-382 C = 133 - 126 C Istraživaču zainteresovanom za poboljšanje preciznosti beleženja tonskih višina, dosadašnji razvoj muzičke semantike pruža dve principijelno različite mogočnosti: upotrebu diakritičkih znakova, odnosno primenu jednog od muzičko—semantičkih sistema. Runi potencijal preciznosti beleženja koje pruža upotreba diakritičkih znakova može se spoznati i sumarnim pregledom razvoja tog dela muzičke semantike. Na početku, 1929 godine kada je Robert Lachmann predložio znake + za malo višu i — za malo nižu intonacijo, bio je to odločujoči korak napred. Posle toga, medjutim, menjali so se znaci, ali ne i suština: I.S. Tezarovski predlaže / za malo višu i za malo nižu intonacijo; Bela Bartok strelice: t ako je ton viši od 1/4 stepena i 1 ako je o odgovarajučem pomaku niži; Vlado Miloševič predlaže za razlike do 1/3 stepena A ako je ton viši i V ako je ton niži. Tako koncipiran pristop podrazumeva promene na nekim postoječim stupnjevima, a radi se, upravo, o suprotnom: TO NIŠU PROMENE NA POSTOJEČIM STUPNJEVIMA, TO SU NOVI STUPNJEVI MIKROINTERVALA KOJI KARAKTERIŠU TONSKE Nl-ZOVE ARHAIČNE MUZIČKE TRADICIJE. Umesto konstatovanja razlika potreba razvoja podrazumevala je tendenciju preciziranja tih razlika. Stoga se upravo prekretničkim može smatrati stav prof. Cvjetka Rihmana 1953 godine o delu „Narodna muzika jajačkog sreza": „Razumije se da su i naši zapisi takvih primjera samo približno tačni. Ovdje moramo napomenuti da mi nismo prihvatili Bartokov sistem bilježenja razlika u višini tonova (pomoču strelica) pošto smatramo da nije dovoljno precizan da bi mogao pretstavljati praktično rješenje ovog važnog problema." Uvidjajuči potrebu pravljenja razlike u logici pristupa izmedju akcidentalnih i konstantnih promena višina tonova, što kao mogučnost može pružiti samo primena muzičko—semantičkih sistema, našli smo se pred alternativnim izborom sistema Roauf Yekta bey-a odnosno Alain-a Danielou-a. Na izbor i primenu sistema koji Danielou izlaže u svom delu „Semantique musicale" presudno su uticah instruk-tivni razgovori autora sa Dr. Dragutinom Gostuškim, inače vršnim poznavaocem problema muzičke semantike. Razlozi prihvatanja su sledeči: 1) Dok su u sistemu koji proponira Roauf Yekta bey muzičke oznake za razlike u višini tona adaptirane podeli lestvice koja je vršena još u starom veku. ZNACI: I? 4 4 fr t> za Didimosovu (sintoničnu) komu za Pitagorinu komu za 2 Didimosove kome za limu za apotomu 7 t za malu hromu za limu za veliku hromu za apotomu Alain Danielou je, naprotiv, pored navedenih koristio i rezultate docnijeg viševekovnog razvoja, što mu je omogućilo uvodjenje muzičke kome veličine 20 centi, čime je uspeo da postigne dalje bitno uproščavanje podele muzičke lestvice, i 2) Kod Roauf Yekta bey-a beleženje intonativne varijabilnosti postiže se uvodje-njem novih predznaka, na koji način se komplikuje ono što je u postoječem semantičkom sistemu več vrlo složeno. Alain Danielou zadržava u potpunosti dosadašnji notni sistem, s tim što ga proširuje uvodjenjem još četiri oblika za pisanje notnih glava, što, s obzirom na minimalne promene u grafičkom smislu imponuje jednostavnošču. Ilustracija br. 2 (TABELA SEMANTIČKIH OZNAKA kao ilustracija teskta) 20 centi=muzička koma(comma) 32 centa=disjunktivni,razdvajajuci interval(disjonction) $ $ $ 20 20 20 20 32 20 20 32 -fe. i.r. tu m,* tu H,- I.I.. tu 20 20 20 20 32 20 20 20 Pre nego što budemo grafički izrazili numeričke vrednosti koje smo dobili elektronskem analizom početnog toka melodije pesme ,,Ge li svire nove gajde? ", preostaje da konstatujemo i variranje finalisa na granici intervala koji čine 126—133 C i 81 C, ko i činjenicu da se jedan stopanj nalazi ispod a ostala tri iznad finalisa. Takodje smatramo neophodnom i napomenu da smo uobičajene pred' znake za tonske nizove ove vrste zadržali u potpunosti, jer primenom'takvog semantičkog sistema koji polazi od muzičkih koma kao osnovnih jedinica mere intervala, sistem predznaka postaje čista konvencija. U svojoj definitivnoj verziji semantički rekonstruisani tonski niz melodije izgleda ovako: Ilustracija br. 3 (TONSKI NIZ MELODIJE PESME „GE LI SVIRE NOVE GAJDE? ") posle čega je melografski postupak sasvim jednostavan: 126-1330 o 810 56-570 42-480 Ilustracija br. 4 (MELOGRAFSKI ZAPIS PESME: „GE LI SVIRE NOVE GAJDE? ") M.M. J> =120 frn m-r- prn PP— «v« . • —• rasi - —a d» vj—| X r > w \ * | I! Ge li svi-re no- ve gaj-de. A ^ 1 1 —I-“ in J J 3 —1 1 V il /L "L 1 -»-»J đk **«L ■>>» asi I I m 1 (r\\ R «J m vTy w ^ le- le, le-le, _j _sy«—^_u no- ve gaj-de?'“'^ Pristupajući konsekventno sprovodjenju izložene ideje preduzeli smo zatim merenja svih tonskih primera, pa smo, dalje primenjujući muzičko—semantički sistem Alain-a Danielou-a došli do sledečeg koligacionog tonskog niza kao zbirnog rezultata rekapitulacije beleženja svih primera arhaične vokalne tradicije Banje: Ilustracija br. 5 (KOLIGACIONI TONSKI NIZ ARHAIČNE VOKALNE TRADICIJE BANJE kao ilustracija) loprn M. fOPrMEB (CKonje) ra ne rpeGa Aa ce HacoMysaar koh komopommcm, ryKy e nor- peGno Aa ce HajAar HywHMre pemeHMja. Toa e hcooxoaho Kora nOCTAflKM RPH MEJ10rPAMPAH>ET0 HA HAPOflHMTE HECHM BO ce paGoTM aa HecooAaerHO^AononHyBaH.e mam ManeHa na noc- HHCTMTyiOT 3A OOJIKJIOP BO CKOHJE roj hmte nocranKM bo MeAorpattcKara npaKTMKa, apa mmj a ocHoaa ce OABMea noHaraMomHoro npoyMyBatbe na necHMre. MHTepecor aa ycoBpuiyBaH.e na nocranKMre npn MaAOwyeajKM tm bo npoAQAweHMe npoGAeMMre aa kom Me/iorpadiMpatteTO bo MHCTMTyror aa (J)o/iKnop bo CKonje bo HamMOT MHCTMTyr HajMecro ce BOAea AMCKycMM, a hckom (M-Ck.) e fle/i ofl ceKojAneBHara paGora na BpaöoreHMTe oa craBOBMre Gea m oGjaBeHM, ne ja MCKAyMyeaMe MOWHOcra GTHOMy3MKOJio3M. Meryroa, nocrojHMTe yc/iOBM ne A03B0/iy- aa HeMcnpaBHOcr Ha hckoj' oa naunre crasoBM m totobm cmc saar rne «a ce aatJiaTaT co eKcnepMMeHTM kom ce nospaaHM Aa ro npM0atmmb ona MMCneH>e mmm 0aKTM Re hž paayGeAar bo co rexHMMKM cpeflCTBa co kom bckc ce npasar o6mam bo norpeunocra na Haunor craa. FlpoGAeMMre Re tm Mano*MMe H6KOM COBpCMeHM eTHOMy3MKOAOIUKM LjeHTpM BO CBBTOT. FlO“ cnopeA peAocAeAO r bo nocranKara npM MeAorpa0MpaH.eio. seKero or nocTanKMTe ihto npM Mexiorpa(J)MpaH.eTO ce cnpo- Ho onpeAeAyBaH>ero na reMnoro aa mro crana aGop aeflyBaar bo M0-Ck., ce cjimmhm co nocranKMre ihto ce cacam OApeAyBaH>ero Ha ocnoBHara MerpopMTMMMKa crpyKrypa aacraneHM bo noeeRe jyrocnoBCHCKM MHCTMTyrM. BeAHam fla na MenoAMjara. Bo cnyMajoB ce paGorn aa MenaypanHMre nec- Kawewe fleKa bo cK/ionor na Menorpa(J)CKaTa aaflawa bo Ha- HM CO HepaMHOACAHM MerpopMTMMMKM CTpyKTypM (Kaj GeaMCH" uiMor MHCTMTyr noKpaj HOTMpatbero cnara m aHa/iMaara Ha aypaAHMre norpemno e ako noKpaj oanaKara Rubato ce craen MenoflMjara wa eflna necwa. m 0opMyna aa OAPBAena Menaypa a Mcrara ab hc Gmab Menorpa0MpaH.ero wa HapoflHMre mb/ioamm bo M4i-Ck. crasena hm bo aarpaAM). Ha osoj eACMenr bo M0-Ck. My ÖMno npeflMer Ha nocrojaHO paarneflyBatte uiro ce oflBMaano Gerne noceereHO najMHory spene m npocrop GmabJRm Gerne napanenHO co onuirara o6pa6oTKa m npcyMysanie Ha necHMre. paarneAyBaH oa 0opMaA6H m coap*mhckm acneKT. [Ipbmot 3a6ene)KMTeneH HanpeflOK bo osaa cwMcna Geiue nocTMCHar ja ontpaRa oprorpa^CKara črpana - 6ene>«en.eTo na oapcac- ocoGeHO no 1968 rofl. Kora spa ocHOBa na eflew aaeßHMMKM hm crpyKTypn, a btopmot acnenr mro e rečno noBpaan cras Gerne MarorseH m MenonouiKM /imct. Meryroa, copaGor- co npBMor ce oAnecysa na KBaAMreror m KBaHTMreror Ha hmiimte Ha MHCTMTyror HenpecraHo paaMMcnyeaa aa flonon- aKMeHTMre. Hysaite m M3M6HM Ha MenorpaifCKMTe nocranKM oa kom eflen Bo spcKa co AonoAHyBaH>ero na oanaKara (apoo- Aen Getue cnpOBeflyaaH m bo ceKojflHesHara npaKTMMHa neno- Kara) Kaj nepaMHOAeAHMre MerpopMTMMMKM crpyKrypM - rpa(t>CKa paGora. 3a hobmt6 CBaia Ha oapcachm nocranKM mro croM na noMeroKor oa amhmckmot cmctcm, opmammho peflOBHo ce soflea flMCKycMM m flera/iHo anaxiMaMpaa apryneH- ce 3ano)KM A. JImhmh Koj caojor crae ro cnpoaeAyBame npn TMre Ha HOBMTe craaoBM. 4ecro ce cnyMysame MMcnetbara paGorara bo M0-Ck., a mctmot m nncMeno ro Manomn1. Aa ocranar noflenenn m oflpefleHa nocranKa Aa ne Gmae OGpaanoiKyBaj Rn AeKa eAna HepaMHOAenna crpyKrypa kbko oa CMre npM^areHa. CnopeA namero MMcneH.e roa ce cnyMy- mro e ^8 MO>Ke ab ce rpernpa m kako ABOAenna m kbko Bame m Kora ne Gerne norpeGno. flann ene bo npaao Möwe Aa neroASAna, JImhmh co npaao rpara no KoncrpyKTMBHO peme- ce bmam oa cneAHMre abb MAycrpauMM: a) Bo eAHa oa nocran- HMe. Bo raa CMMcna roj aa oaaa crpyKrypa ja ynorpeGysa KMre npM Mepetfcero na reMnoro, mecrHajcTMHara nora e nor- oanaKara H^2 koj a oaHanysa HepaMHOAennocr, Gpoj na noriHo OT(j>pneHa, a naMecro nea ce ynorpeGyea ocmmh3 Hora aKuenrcKMre abaobm m mbcto na nojaKMor aKuenr. Mery- AyPM m Kora ce paGorn aa renno co Gpanna oa naA nerero- roa, ocHOBHMor hbaoct3TOK Ha OBaa oaHaKa e bo roa mro tmhm yAapM bo MMHyra.. 6) Bo APyra nocranKa no OA6ene*y- ne oananysa oa k3kbm ochobhm eAMHMun e cocraaen ceKoj eahbero na OApeAsna MerpopMTMMMKa crpyKrypa bo tbkot na aKueHTCKM Ren, oahocho uenoKynHara crpyKrypa. MeAorpa(pMpaH>eTo raa e npomMpysana Gea roa Aa Gmac noceGno OAGenemaHO (na np. J J, J J J| J J J JjJ J^j AM per. 6993- Ce paaGnpa askb aa saKBM npaman>a MMC.neH.a- SararnyBajRM ro mctmot npoGnen a-P J. BeaMR yKawyaa abkb mctmot Gma nocraseH ymre npeA noaeRe oa neAecer toamhm oa E. J. flaAKpoae Koj aba cyrecrMM aa nocooABexHO oaHa^yBaite na HepaMHOAe/iHMte crpyKtypn bo 2 ujto ro noAPwa/i h K. Cbkc. CnopeA oaHaKara mro m a-P J. BeanK ja ynorpeGysa crpyKTypara oa ^8 6m ÖM/ia aana oanaMeHa: rr 3 fff . Oeaa oanaKa i Msr/ieAa nonornonna, ho ne cmb cnrypHM AaAM noKpaj hot-hmot A6P oa 03H3KaTa BOonuiTo e norpe6Ha osHaKaxa co 6po j ? Iliro ce OAHecysa ao OApeAyBan.eTo na KBa/iMreroT na axueHTMTe, oa uito npons/ieryBa m KBaHTMTeror, noc-tom caho cor/ieAyBaH.e xoe, ce HaAGBpaysa apa oömaot na hckom 6yrapCKM MeAorpaiJ)M^. Toa ce OAHecysa Ha mo*-Hocra eAHa MCTpopMTMMHKa crpyKtypa co HepaMHOAe/iHM ab/iobm Aa Gmac Me/iorpa(t)MpaHa na Aea naMMHa - co noMan-xy m/im co nosexe MySMMXM axuenTM. Baxsara moähoct ja paar/ieAysaiue nauiMOT xoAera T. Smucbckm xoj caojoT craa ro cooniuTM bo /iMcnena (fopna Ha XV/1 I xonrpec na CVOJ 4 bo flopeM. BpuiejxM MepeH>e co uironepMua na AO/iMMHaxa na rpoAe/iMTe m ABOAe/iMie xaj crpyxrypMre McneaHM so no-6aBHO Tenno, Bmucbckm yxapAM/i Aexa necro rpoAenor e 3a MeTBpTMHa oa CBoeTo Tpaetbe noAonr oa ABOAenor. 3a xeMMO/iHMOT OAHOC Ra 6mac nopeaneH, xoj Hanecxo Taxa npoAOJiweHMox xpoAen ynoxpe6yBa Asa RBORena, a Hawecxo ABOAenox cach xpoAen: HaorajxM ja npaxxMMHaxa npMMena na Baxeoxo coananMe BnueBcxM npoBepyea xonxaBM oxcxanxM ce HanpaeeHM bo oahoc na neroBMOT cxas npn Me/iorpaOMpattexo Ha necHMxe oa K. Omp0ob bo Bxopaxa aÖMpxa MaxeAoncxM nysMuxM (Jionxnop^, npn iuto xoHcxaxMpa/i Aexa oa 17 npoeepeHM, 12 necHM ne ce MenorpatJjMpaHM Ha cooABexeH naMMH. He-xonxy oa obmb necHM uixo bo 36Mpxaxa ce MenorpatfiMpaHM bo TpHaxueHTcxa cxpyxxypa Bmi/cbckm tm MenorpaijiMpa/i bo nexaxueHxcxa cxpyxxypa (n. 6p. 398, ^03 m 40/» nenorpa-OMpaHM ce bo ''l6, '^16 m/im '^16 cxpyxxypa). Mctmox npMHKMn Bmabbcxm ro sacxanysa m npn cexoj ahcbhoxo Menorpa(J)MpaH.e xaxa iuto m noaHaxaxa necna “AjAe cnyuiaj , cnyuiaj Kaneui 6pe ÄHro" xoj ja Menorpa(|>Mpa/i bo nexax- uencxa cxpyxxypa oa 8 J J# J. J J, Hanecxo bo xpoaxueHTCxa (hoxch np. 6p. 1). Hmc mcxo xaxa M3BpuiMBMe nposepxa Ha CHMMeHMxe necHM co nenorpaMMTe na »(. MpKe»be, BeuixaMKaxa Heroea noAen6a co ABa noc/ia6M axueHTM bo noxno/iHOcx ja neHysa Herosaxa y/iora, cnopeA uixo m oc-hobhmot npnoA Ha osoj HaMMH na Me/iorpaMpa«.e oa T. Bmabbcxm e norpeuien m HenpnitiaTAMB. flp-M OA6ene)»eTO Ha ABMwetfiexo na Me/iOAMMxe xaj necHMxe cnopeA aaeAHMuxMox cxae bo M-Cx. cexoja necna ue/iocno ce MenorpaMpa, a xoa 3HaMM no HOXMpatbe-xo na npaaxa Me/iocxpo^a ab ce HOXMpaax m cneAHMxe, Aoxonxy bo noxno/iHocx ce paa/iMKyaaax oa npsaxa, mam nax AB ce HOXMpaax cano oxcxanyBatfcaxa HacxanaTM no npsaxa nenocxpodia. npaxxMKaxa noxawa Aexa aocaobhoxo cnpoee-AyB3H>e na oeoj HaMMH 6ea oxcxanxM, ro ycnopysa 6naro-BpeMenoxo Menorpa(j)MpaM.e na oxpomhmot MaxepMjan bo M$-Cx oco6cho xora ce 3Hae Aexa mctmox m no csojaxa coAPxeTO Ha TOHOBMTe" M CA.). Bo spcxa co onpeAeAy Batte to na cxpyxxypMxe m oaHaMysattexo Ha eAeMeHTMxe npM anaAMaMpattexo, ocaen aa MexpopMTMMMXMxe cxpyxxypM xom npoMSAeryBaax oa osna Kure bo MenorpaMMxe, mccto ce paaMCHysaa MMcneita nOBTopyaatte na bach aba ce oaHanysa Ha Toj hb^mh uito aa oflpefly satte to m oSHaMysattero Ha (Jtopna/iHure crpyKTypM aa noBTOpyaattaTa ne ce onpeABAyea 6poj TyKy eAHOCTaBHO Ha wepoflMHre. DoHeKoraui MMcnettara hb ce coenaraa flypn no ABAOT B CA6AM paBHO H3 XMKC (A-B=X~A), Kora ce paSoreuie m aa eflHocraBHM crpyKTypn, aaroa ihto SaBpiuyaajKM ro osoj npMAor ocTanysaMe co nocTojaT 6hthh paannKn bo ochobhmot npnoA h c^aKatte na yBepysatte ABKa bo 6nMCKa MAHMHa co nonoiuTa na tbkhmhkm npo6peMOT. 3a Aa Smab Toa oHMr/ieAHO ro nocoHyaaMe npn- cpeACTBa k a ko uito e eneKTponcKMOT Menorpa m cammhm MepoT Ha necnaTa "Sacnana BopKa, npecnana" (hotch np. uito ce bo (Jtaaa na McnnTyBatte, Ke HacTane enoxaneH 6p. 2). Oaaa necna e ana/iMSHpaHa Ha cacahmtc naa Hann- npecapT bo MenorpaiJtcKaTa pa6oTa. Ho, Toa e cano MAHMHa na: 1) A(a-a') B(b-c); 2) a-a^-A-a-a. CnopeA btopmot a cera Hy*HO ce Hanara AononHyBatteTo na nocTanKMTe uito HaMHH Ha aHa/iH3Mpatte, AOKOAKy ne ce nojasH pas/iMMen ceKOjahcbho tm aacTanysane bo 6eAemeH.eTo na napoAHMTe nonyMeAOCTHx, actiobhtc ce oaHanysaaT co naAM 6yKBH, mbaoamm. «ofleKa so hpbhot cmtc noBTopysatta h aapnpatta ce oabh- $ y C H O T M aaaT bo CK/ionoT Ha oapcashh noronenM as/iobm , MenocTM- I.AneKcaHAap JImhmh, Bbabuikm aa XOBM . BOKannara nyanKya TpaAMunja bo Bmtoacko flone, "MaKeAOH- Bo MHory anaAMaM nojasaTa Ha noce6HMTe peittpen- ckm ({»AKAop", CKonje, r. 1, 1968, 6p. 1, 120. ckh Ae^oBM e osHaneHa cano co P, ho nna m TaKBH bo kom 2. Jerko Bezić, Raznolik glazbeni svojet noKpaj Taa oanaKa so aarpaAM ro o6jacHyBaaT naTepnja- sire okolica Donje Stubice, "Narodna umjetnost", Zagreb noT OA Koj e cocTaseH cabh peiJtpeHCKM aca. TaKa npn no- 1973, k. X, 330. jasara na Asa peippeHCKM Me/iocTMxa nojacHO e OAÖenemeHo 3.CrojaH Uyges, BtnrapcKa napoAna Aa/iM npBMOT ce paaAMKyea oa btopmot mam tmb ce mctm : My3MKa, CO(J)MB, 1970, K. 1, 65. A-R(B) mam A-R(B)-R(C). 4.TpnKO Bmabbckm, Eaho hobo corne- Mery necHMTe bo M0-Ck. mmb m tbkbm bo kom Aysatte oa oönacTa na pMTMMMKara CTpyKTypa bo hckom BTOPMOT ASA noaeKe A3TM pa3AMMHO C6 AOBTOpyBa BO T6KOT TaKTOBM CO HepaMHOABABH PMT3M BO MaKBAOHCKMOT HapOABH na MeAOCTpocJiMTe, a noBTopysattara ce aroACMysaaT koh mbaoc, "PaA XVII KOHrpeca CVOJ", 3arpe6, 1972, 371“37i*. KpajoT na necnaTa (bo Tctobcko aa hmb ce ynoTpe6yea tepMMHOT "raTaAeyKM"). CnopeA bach npeAAOr nponeHAMBOTo 5. MaKBAOHCKM MyaMMKM (DoAKAop, Cxonje, 1959. cd: J1-3 tO (itopnajiHa crpyKrypa t. P.: A(a-a^) B(b-c) T. B.: a-a^~A-a-B TpnKO BMUEBCKM (Ckonje) KOH EflHO Ofl C03HAHHJATA Ofl HAU1ATA AOCEfAlUHA MEJlOfPAOCKA flPAKCA npeiiMCTyaajkh rn flocera oBjaeeHuxe 36opmmhm co MapoflMM necHM, r/iaaHO or tjioto wa MaKeflOHnja, Han-AOBmc wa H6KOH nojaBM kom HajaepojaTHO 3acny>KyBaaT BHMMaHne: nojasa Ha xerepoMerpMjaTa bo Me^oflHCKara am-Hnja, na xerepocnnaÖHKaTa bo ctmxot, nojasa wa pasHM My3HHKH HeflOMSpeMeHOCTM M CAMMHO.'^ Hpefl cd, CMeraMe flexa, roneM aen or obmc nojaBM perMCTpMpaHM ksko raKBM He ce oflpaa na TpaflMUMOHan-HOTO - KOneKTMBHOTO, TyKy Ha Cy6jeKTMBHOTO - MHflMBMfly-aAHOTO K3KO BO OflHOC H3 HMBHata M3Befl6a, TaK3 M BO OflHOC na HMBHoro pe r MC t pn patte. Kora cne aexe xaj obmc flea repMMHa, xe RORaRene flexa noA TepwMHOT rpaAHUMOHaAHO -xonexTMBHo npeA cd, noAPaaSnpaMe dxsAXAopHa nojasa turo e xapaxrepMCTMHHa aa nouinpox npocrop, oahocho nojasa xoja eexe noMMHana hms (jiMArepor na xonexTMBor m e penaTMBHo nociojaHa bo xoja ce aacxaneHM aaxoHMTOCTMre. floAexa, noA TepMMHor cyöjexTMBHo - mhahBMAyanno noApaaGnpaMe nojasa uiro e cd yuire Hee AexariM, HauiMOX BMAOKpyr Re ce pacn/iMHM m hb Re 6ma6 bo na necHara. Meryxoa, hckom npaiuaH>a n HaraMy ocxaHaa cocxoj6a ab xm cor/ieAa nojasMxe bo AOBOüHa Mepxa uixo ce oxBopeHn: Koja Me/iocxpoiJja Ke aneae bo nenax? KoüKaaa e KapaKxepMCXMMHM aa houimpok npocxop m Aa mm nocaexM co- OAB6XHO BHMMaHMe. nayqHaxa, na bo Kpajna /imhhj a n eKOHOMCKaxa onpaBflanocx ToKMy oa obmb coo6pa)KeHMja, HBKa hm 6mab Aoa- Ofl caho BaKBo i»e/iocHO Me/iorpae Ha necnnxe h c/immho. Bo/ieno co Hauiexo AocerauiHo MCKycxao^^ Aa ro naHeceMe m Bo oahoc Ha npeoxo npaiuatbe 6eiue npeAnomeno aa nenax Aa Hauiexo MMC/iette bo apcna co osa. CMexane Aexa npn eAHa ce aene npeaxa MepocxpoiJja oa necHaxa, a MaweHHxe Aa aakaa cnxyauMja, oahocho npn c& nonar 6poj poöpM nejaMM, AojAax Kako npn/ior koh Hea. Meryxoa, co or/ieA na xeiuKO- 6masj'Rh cxapnxe aeRe ManeMorHane m bo npMnMMHa nepna XMMxe uixo ce jaByeaax OKO/iy peKOHCxpyMpatbexo na Hajxn- aeRe rn aaöopasM/ie necHMxe (o6mmho nejax no ceRaaaite), riMMHaxa MenocxpcxJja bo cooAHocHaxa. necna, npaiuaitexo aa Ka ko m npM c& noMecxMox noui naöop na nejaMM, SmacJRm uixo noBMCXMHCKa c/iMKa na necHaxa m naxany ocxaHyaa ne- M/iaAMxe reHepagMM c& nocna6o ja npMijjaRaax HapoAHaxa nec- jacHO. 0cb6h xoa, npn ue/iocnoxo Mejiorpa(t)HpaH>e bo necHaxa na, naj ue/iMcxoAHO m HajpauMOHa/iHO 6m 6mjto Aa ce nenorpa- ce Aonyuixaax cnxe cnoMHaxn cyöjeKXHBHocxn co uixo Ha 0Mpa, a xoa 3HaMM m Aa ce o6jasM onaa MenocxpoOa Koja OAPeAen HaHHH ce noMcxoBexysaax h co ko/ickxmbhoxo . cnopeA MMcneH>exo Ha Menorpaitox e HajxnnMMHa - Hajcyuixecx- CnopeA Co6oa6b "ancoAyxH3MpaH.exo na noeAHHen- Bena aa cooAHoenaxa necna. Oahocho, onaa MenocxpotJja bo hoxo", a xoa bo nauinox cnynaj aHann noHCXOBexyaaKie na Koja Re 6MAax aacxanenn cnxe ohmb eneneHXM uixo ce cpeRa- MHAHBHAya/lHOXO CO KO/ICKXMBHOXO, "BOAH KOH HaXypa/lM3MOX, eaax HajnHory bo nea kbko uixo ce pmxmox, MexpMKaxa, dx>p- koh HaManyBaikexo Ha McxpainysanHHOX nHxeH3Mxex, a co xoa naxa na cxmxox m Ha MenoAMjaxa, MenoAMCKaxa HaconeHocx m koh H3onaMyBaH>exo Ha BMCXMHaxa"^^. HeonxoAHO e, - m c/iMMHO, ho m co nocoMysatte na no6MXHMxe nponeHM bo 4) sejiM Coöonea, Aa ce m3aboh CMMCpaxa na (JiaKXOx" . Hac- necnaxa. npoxM ynopnoxo perMCxpnpaH.e ayph h Ha rpeuiKHxe oa cxpaHa 3a uixo noycneuiHO naspuiysatte na osaa aaAana, na noBexe aanMiuyBaMM, EapxoK ce cnpoxMacxaBysa co abc oahocho, aa Ma6Mpaitexo na Hajoyiuxecxaenaxa Menocxpoa oGpaa/iojueHMja. 1, Twe rpeuiKM aexe nocxojax bo Marne- bo cooAHocHaxa necna, noKpaj cnocoönocxa aa nenorpaiJiM- xo(J)ohckmox aannc m cexoro Koro 6m ro MHxepecnpa/ie MOiue patte, MCKycxBO, Ha Koe yKawan m a-P Uyuea, m npoitiecMona/i- Aa TM nor/iepa m 2. "... cexoraui xpe6a Aa ce npaaM paa- na OAroBOpnocx, nenorpaitiox xpe6a Aa nna m co/iMAna xeopex- jiMKa nowery Aoßpoxo m /iouioxo McnonneHMe Ha necHaxa"'’^ _ CKa noAroxaenocx k3ko 6m Möwen Aa rn oxKpnsa nojaanxe bo Cxapaxa exHOMyanKO/iouiKa nayxa, - bc/im Ijygee, ce ynyuixa/ia Maxepnjaxa m coo6paaHO co HMBnaxa aamHocx Aa mm nocsexy- bo anco/iyxM3MpaH>exo na noeAMHeMHOxo, SmacJkh Kynxox aa cooABexHO BHMMaHMe npM perMCxpnpaitexo. Ha osoj naMMH, koh ipOHorpaMaxa A npene/i Aa ce ancxpaxnpa oa ABTa/inxe m CMexane Aexa, Re ce o/ibchm naxox koh noHaxaMOuiHnxe npoy- Aa ro no6apa cahhcxboxo bo paaHooepaanexo, oahocho, nysaita m oxKpMaaita na nojaenxe - aaKOHnxocxnxe bo nec- XMnMMHOTO BO nOBAHHeMHOXO^^. 3a OXKpMBaHieXO Ha bmcxhh- Haxa na perMonaneH, nauMonaneH m MerynapoAen n/ian. cxaxa npnpoAa na obmc nojasn, - AOAaea IJyueB, e noxpe6Ho 1)M.A. BacMibeanR, JyrocnoseHCKM MyaMMKM orpoMHO npoipecMOHa/iHo MCKycxao^^. onK/iop, II, MaKeAOHMja, "npocsexa", BeorpaA, 1953, Oa cexo osa cano ce HaMexHyaa npauiaibexo: UJxo exp. 111-168; MaKeAOHCKM ny3mmkm onK/iop, necHM II, xpe6a Aa ro MHxepecMpa Menorpaifox cy6jeKXMBHocxMxe - MyaMMKM peAaKXopn, ämbko 0mpOob m MexoAMja Cmmohobckm, mH am BMAya/iHocxMx e m/im naK cyuixMHaxa bo necHaxa, oahocho PeAanxop Ha xeKcxoanxe, Pmcxo Cx. flpoAaHoa, CKonje, aaKOHMxocxMxe bo nea? Ue/iocHMOx naMMH na Me/iorpae 1959, exp. 159-170. 2) Anglo-american folksong style, Roger D. Abra- 6) Ha MCTOTO MCCTO, 37**. hams /George Focs, Printice-Nall, Inc., Englewood Cliffs, 7) Ha MCTOTO MCCTO, 69. New Jersey, 1968, 17- 8) Bo tckot na fleceTroflMuiHaTa McmiyMMao Meno- 3) A. H. C o 6 o n e a, JleMUHCKara Teopvin aa rpaiJtCKa acJmoct cmc Menorpaero^, aa dtopMara m HaMMHOT Ha AP*e»ero na Mrpa- hmte npn MrpaH>ero^, aa repHMHO/iornjara bo spcxa co Hrpatkero^ m aa oOtmaMTe m BepyBaH>ero oxony Hrpattero h aa caMoro opo^. Osne nnuiaHM AOxyMCHTM h Bnaye/iHM npercrasM BcyujHocT npercraByDaar nperxoAHMiia aa npBMre bthoxo-peonoiuxM cryAMH m xhmtm aa MaxeAOHCXMre napOAMH opa xom xe ce nojasar HenocpeAHO npeA II csercxa Bojwa m BeAHaiu no Hea. Re rn cnoMeneMe cano HajanaMajHMre: CpncxHTe erHOKOpeonoan, cecrpme JanxoaHK, noxpaj coöpaHMTe noro/ien 6poj napoAHM opa oa Cxoncxo, KyMaHOscxo, TeroBCxo, focrMBapcxo, fleöapcxo, Crpyuixo, Oxphacko, Khmcbcko, nopene, Bmto/icxo m resreAHCKO bo CBonre Aena (npeA ci MMcnMne Ha noBexeroMHara CAHunja "HapOAHe Hrpe" I, III h IV^) axueHror Ha HMBHoro nayMHO HHTepecnpaH>e ro Haconnja bo coßnpa-itero na ernorpaiJxixHOT Marepnjan n oGnManre nospaaHH co oporo. CaMnre opa ce onniuaHM co aOopoBM h co rpa(J)MM-xm anauM, a MyaHHxnre aanncn (eoxa/iHM n MHcrpyMeHraPHH) ce Me/iorpa(J)MpaHH bo opncuna/iHa BHCHHa. fneAaHn oa Aeneiuen acnexr oane aanncn ce AMCxyraßM/iHM; oea noceß-HO ce OAHecyaa na MenoAHMre co HepaMHOAe/iHH Merpo-pHr-mhmxh crpyxrypH. Tany ceAMOACAHMre crpyxrypM ce nper-craeeHM xaxo tphac/ihm. ByrapcxMor ernoxopeonor m erHOMyanxo/ior Cro-jan Uyyea bo CBojara xnnra "BT>/irapcxa napoAna xopeo-rpa^MH"10 oßpaßoTH h Hexo/ixy waxeaohckm HapOAHM opa oa Oxpma, Crpyra, Enro/ia n Jlaaaponone. floxpaj ochob-hmte noAaroun h ocxyAHnor ernorpa^cxM Marepnjan, cexoe opo coApMH onHC co aßopoBH h aaoMc Ha Me/iOAHjara bo opHrHHanwa bhchhb. ripeara KHnra Ma kcaohckm opa o a na kb aohc kh cAeneHTM uito tm apuiar coapeMeHMre MHcrpyMeHTM oa aarop e "MaKeflOHCKH HapoflHM opa" (1953) bo peflaKunja (t>a6pMMKO npOM3BOACTBO. Ha Imbko 0np(J)OB h faHMO flajTOH^MeB*'. KHHrara coapihh Bo OAHOC na McrpainyBaMKMOT npoyec m caMoro 20 opa OA pa3HM Kpaean wa MaKCAOHnja m cckob oa hmb npe3eHTMpan.e na MaKeAOHCKMre HapoAHM opa, uito abhbc HMa aannc bo bma Ha napTHTypa. Haj rope e neTTOAHHHero ce apuiM bo HHCTMTyror 3a ijiOAKAop bo CKonje, rpe6a A3 Ha koc e 3a6ejiena; HMre KHHeTMMKM 3HapH co kom ce 3a6eAe*yBaaT ABMÄettara 3. CpeAyB3H>e m o6pa6orKa Ha MarepMjaAor; Ha Hoaere. KMHerMMKMre SHayM, M3MMcneHM oa caMMre 4. flpe3eHTMpaH.e na opckoto TBopeuirao. aBTOpM, MMaar ronew HeAocraroK rana uito co hmb hc Möwe ab ce aaecAewar m ctmjickmtc KapaKrepMCTMKM na npaara erana e onuironoaHarara mbtoas bo Hay- cammte opa. Kara m ce coctom bo npcyMysaHiero Ha nocrojHara AMrepa- MHaKy, onuir HCAoeraroK Ha cmtc cnoMnaiM m3ab~ rypa, apxMBCKMre m APyrnre MarepMjaAM oa peoHor koj' HMja e roj uito Ha kopmchmamtc Ha HenosHaBaMMre na rpe6a A3 ce Mcrpamyaa. jaaMKOT na Koj ce neMarcHM khmphtc ce HeAOcraroMHO Bropara erana e HajKOMnneKCHa m ce coctom oa AocranHM, oa npMMMna turo opara ne ce 3a6eAe>KaHM co Mcrpan(yBaH.eTO na caMMor repen. Osne MCTpawyBaiba onijia- MHTepHaUMOHaAHO HMCMO. kaar: cHMMaite noAsroun m ernorpadJCKM Marepnjann aa Cacahmic abc khmtm (1973) co saAOBOAyBaar M opcKara rpaAMUMja (M3pa6oreH e flpauianHMK), ce 3a6eAe*ero m noreKAoro Ha mmbto na oporo, nec- McropMCKara mctoab 3a Kopncreise na erHorpadiCKMOT na- Toro, HaMMHor m speMCTo na M3BeAyBaK>ero na opara m repnjaA. canara OopMa na opara. Bropara KHMra oa rpojuara KoasropM coap^m Oa noceöen MHrepec bo McrpaiKyBaMKara paöora 15 opa oa pasHM KpaeBM na MaKeAOHMja. floKpaj ochobhmtc bo M0 bo Cxonje e npauiatfcero aa onuirecrBenara yAora na noAarouM 3a ceKoe oogaabaho opo, KHMrara coap^m: mb- oporo m Boonuiro na coöopMre bo nouiMpoKa cmmcab Ha 360- AorpaMM (aanMCMre ce bo opMTMHaAHa BMCMHa), KopeorpaMM por. Mmcho, co6opmtc bo MMHaroro MMBAe m ci yuire MMaar (aanMCMre ce bo AaGaHHoraitMja) m oomc na opara co roAeMO 3HaMeH>e bo ikmbotot Ha Ayfero, noaeke bo cbaoto 36opoBM. PpeAHOcra Ha oaaa KHMra ce coctom bo roa uro OTKOAKy bo rpaAor. OncrojHO ce MCAMTysa oahocot Ha onMCMTe co 36opoBM ce npeseABHM m Ha anrAMCKM ja3MK Ayfero cnpena oporo m coöopMre, noroMHo hmbhoto oahb- co turo e aroACMena Momnocra 3a ynorpe6a oa noiunpOKara cyaaH>e bo canoro opo m npM Hrpaisero, k3ko m oahocot MMraMKa nyöAMKa. Mero raKa aanMCMre na MBAOAMMre ce na OHMe nacMBHM tabasmm oa črpana kom aKTMBHo yMecrey- oa MHcrpyMeHTor rajna m ce orpahmmenm oa MHoaauMOHMre Baar co cbomtc KOMBHrapM. HenocpeflHOTO nepuennpatbe e e^Ha or ochobhmte KaAe noxeKHysa opoxo, Mexapox, HrpanKMOx cocxaa, Myavm- Mcrpa)KyBaMKM MeTOflM bo paöoTara Ha repeHOT. flotKMByBa- xaxa npHApywöa m (JiyHKAMjaxa na opoxo. Ha osaa cxpannna ttero Ha aMÖnGHTor e or ronena b3)khoct aa MCTpaiKyBaMOT e OAPCACHO MGCXOXO M 33 MGXMpMXG pGrMCXpM (pCT. 6p., bo MaKBflOHHja ÖMflejKM opcKara TpaAHunja cd yiuxe WHBee 6poj Ha Mar. aghxa, 6poj na 0MAMCKa Aenxa m 6poj na bo npaKTHKaxa. AHa/iM3npajKH rn opara kbko CHHKpeTHMHa aÖMpKaxa). CgkoJa oa obhg 0hiuh ce paaMHOwyBa bo uiecx 0opMa (necnara, MenoflHj'aTa, flpaMCKnre e/ieMenrH, abm- npHMGpoiiH. Ha sxopaxa cxpannna oa Qmuaxa ce 3a6eAe)«y- »eitaTa, oÖMMajor, tckctot) , HcxpainyBanor rn ana/iHanpa saax BapnjaHXMxe. h exHonCHXO/ioiuKMXe, counjanHHXe, Mopa/iHHxe, Bocnnx- flocAGAHaxa exana oa McxpaiKyBanKaxa pa6oxa bo HMxe h ecxexcKMxe bpcahocxh, hg ncnyuixajKH rn oa bma MO e npeaeHXMpaitexo Ha coöpaHMOx MaxepHjaA. HajMnory H Aexa/IMXC BO BpCKa CO CXMJICKMXG KapaKXGpHCXHKM BO npocxop My ce nocBexyaa bo KOMnapHpattexo na exHorpaiJ)- opoxo na noGAHHLiMXG h na xpynaxa k3ko iieAkina. ckhox MaxepnjaA m na o6nqaMxe nospaaHM co opaxa, h na Tpcxaxa Gxana oa Aejnocxa bo Hcxo n o6pa6oxKaxa na MaxcpMj'a/iox. Cg npHMCHysa asc- MerynapoAHO. Mcxo xaxa, toagm npocxop bo MaABBaitexo na KpnnxHBHaxa mgxoab xoja onipaKa: AeuiMippMpaHic na cxho- opaxa My ce oxcxanyaa Ha aHaAHanpaibexo na MyanqKHxe rpaiJiCKHOX MaxGpnjaA, MCAorpaipupaitG na mcaoahmxg m n na KopeorpaifcCKMxe eneMenxki na opaxa, co noceöen Kopeorpa0npaH>e Ha opaxa. axuGHX na Mexpo—puxMHMKkixe cxpyKxypH M Ha HenpaBMAHMOX AcujH(t>pMpaH.cxo na cxHorpa0cKHOx MaxcpüjaA oa OAHOC Mery pnxaMox na MGAOAnjaxa m pMxanox na mgkophxg. Mai"H6XO(J)OHCK3 AGHXa CG BpiUM BO OpHTHHaAHOXO HapCujG Obhg npo6AGMM rki HCxaKHyaaMG aaxoa uixo xhg ja noxenuM- m Mcxktox cg ox^yxysa na MauiMHa bo mgxhpm npMMcpoun. paax caMo6nxHocxa h HaitHOHaAHkiox 6eAer Ha MaxGAOHCKuxe MG^orpa0HpaH>GXO na mcxioahmxc uixo ro npnAPynMHCKaxa mcxoas, co 0HHanncox na xohox nponec Ha HapoflHMre opa bo NaKenoHnja e »HorycrpaH h "re", a MHCxpyMGHxaAHHxe, bo opHrnnaAHaxa BMCMHa. Opa- KOMnnßKCSH m no Harne Hncne«! ce paCorn co nocoapeMeHHTe xa m MrpMxe ce KopeorpaiJjMpaax co AaSaHHOxaunjaxa m «eropH h cpeflcraa wro rn 6apa oaaa Kaj Hac »nana erno- CGKOj 06j GKX OA HUB COAPWH OHHC CO SÖOpOBH. KopeonoujKa HayKa. Ce paaSnpa, „e ce MCKnyHeHM h HeKOH Cmxg gagmghxh oa osaa exana ce BHecysaax so nponycTH koh ceKa«o bo noHaraHoiiiHaTa pa6ora Ke 6war cneiiMja/iGH exHOKopeoAouiKM ahcx cocxasen oa Aaa cogam- ycoBpuiyaaHH h AonoAHysaHM. hgxm AMexa. Ha npsaxa cxpaHMya ce aaöeAOKyaaax cmxg 1. BkiaaHXMCKkiox naxonHceu h AMn^oMaT HnKH^opa noAaxonn noBpaann co opoxo, noAaxoiiM aa HHiJiopMaxopMxe fperopac naxyBajKM hm3 MaKGAonnja bo 1325 rOAHHa bmaba m aanmuyBaMMxe m perncxapCKkixe 6pogbm. Ha sxopaxa xpkt opa co paaAHHGH cocxaa na nrpaqHxe: bo gahoxo nrpa- cxpaHMya e oanaMCHo mgcxoxo aa KopeorpaiJ)CKMOX aannc co ag Rena, bo APyroxo MOMMHtta n bo xpexoxo aoapacHn HGKOAKy BGpXkIKaAHH AMHMM, H3 XpGXBXa G MGCXOXO 33 (Vatroslav Jagić, Grada za slovinsku narodnu poeziju, MGAOrpaMHXG CO HGKOAKy BOAOpaMHH neXOAMHHja kl Ha Rad JAZU, knj. 37, Zagreb, I876, 111).Cahmhm noAaxogM nocAGAnaxa cxpannua e oananeHo mgcxoxo aa xgkcxox Ha aa cxpyxxypaxa na opaxa kma bo: Mhabahhobuh, 36ophmk opoBOAHkixe agchm. l86l-196l, Cxonje, 1962, 8, xaAe ce bgah: "Bo Cxpyra flocAGAHaxa 0aaa oa III exana e KAacki(t>MKai4Mja- Ha roAGMHxe npaaHHUM xopoxo ce mhhguig oxony upxaaxa xa na opaxa n mtpmxg. Taa ce Bpuiki na cneunjaAHM X’aG ce BMGXa xpn XOpa-GAHO OA ABBOjXM, Apyro OA HGBGC- (13 x 16 cm.)- Ha AMuexo oa Oniijaxa ce BHecyaaax Haj- xm n xpexo oa jynauM. BamHHxe gagmghxh aa cexoj o6jeKx: HacAoaox Ha opoxo 2. MHAaAMHOBAM, HCXMOX AMXaX OA XOMXa 1. mam kirpaxa m Ha necnaxa uixo ro npHAPy*yBa opoxo, mgao- 3. BnaanxkicxHOX naxonnceu HnxHilxjpac fperopac bo AHCKktnx m xnr>ooroa(|)CKkiox cbomxg n1 npasHMKOT Be/iurflCH (B. nanoe, Onucn na cpeflHOBCKOBHMTe rpaflOBM, McTopnja, cn. wa Cojyaor Ha ncTopncKHTe flpyuir-sa na CP MaKeflOHHja, ro«. VI, 6p. 1, CKonje, 1970, 151*. 1*. Bo uHTaror oa TOMKa 1, H. Tperopac bcph peKa bo 6PM3MHaTa Ha CrpyMHua rneflan "choreas virorum, adulescentum et puerorum", r.e. nrpH co neetfee. 5. AHr/iMCKMOT neKap m narenMceu bo cbomtc nare-hhcm rn onrnuysa saGaanre na ajAyunre bo cm6oAHoro Bpene bo KyManoBCKnoT Kpaj 1669 roflMHa: "... ajflyTMTe nrpaar co ro/in MaMOBM bo payere, saMaBHyBajKM m yflM-pajKH M6M BO M6M. Tue CC BpjaT, CC nOflBMTKyBaaT, CKO-Kaax n noxK/ieKHyeaax co xe/ioxo, npasax Mxpn m chbähh flBm«eH>a h HCJOBpeMCHO neax bo xanxox Ha tpmkh HaMMH11. 6. Ha ippecKaxa "Mrpa na jiyAMxe" bo Manacxnpox oa XIV bck ca. Taspn/i bo JIbchobo, «aj npo6MiuxHn, e npex-cxaseHo MauiKo opo bo saxBopen Kpyr. HrpaMHxe ce flpna m /lerenAH 3a nrpaM>exo h sa canoxo opo cpexHaane bo npHKaanuxe koh ce naoraax bo ApxMBOX Ha M. m A- JaHKOBHK, HapoAHe nrpe, BeorpaAi 1/193^ 111/1939; iv/19^8. 10. C. AwyAwea, B^nrapcKa HapOAHa xopeorpaiDna, CoHn, 19*40. 11. K. 0MP0OB M f. PajXOHUHeB, MaKCAOHCKH HapOAHH opa, Cxonje, 1953- 12. F. najxoHyneB, MaKeAOHCKH HapoAHH opa, Cxonje, 1973. 13* E. Dunin, M. Dimoski, S. Vilinski, Makedonski narodni plesov!, Skopje, 1973. REZIME (RESÜMEES) Dušan Nedeljković LE CAMARADE TITO D'APRES LE POETE POPULAIRE Dans son article jubilaire Le camarade Tito d'apres le poete populaire fauteur fait remarquer que le poete populaire de tous les peuples et nationalites de Yougoslavie dans les chants populaires de la guerre de liberation et de la revolution socialiste de Yougoslavie ne se borne pas dans ses nombreux poemes et Chansons epiques et lyriques h la description de la figure pre'feVee du heros le^endaire de la liberation et de la ržvolution populaires. le camarade Tito, — mais cherche aussi a l'expliquer meme, et, en 1'identifiant avec cette liberation et revolution et la liberte et la prosperite populaire de la nouvelle vie de Yougoslavie, dit dans ses plus beaux poemes qu'il est ,,le Symbole" meme de cette liberation, revolution et prosperite, — come le camarade Tito 1'avait, en marxiste doue, dit lui aussi d'un grand homme des plus grands merites de notre epoque- Milan Bodiroga „TITO NAM JE PRAVDA NAŠEG RODA" Du point de vue de sujets, cette poesie est limitee ä un eve'nement a une figure. Son caractere specifique consisteä former des actes heroiques individuels et collectifs. Aussi parfois des groupes entiers de heros sontils presents dans des chansons differentes. On pent distinguer, de ce point de vue, des chansons nees des grandes batailles (Kozara, Romanija, Drvar, Neretva, Sutjeska). Puis un groupe ä part est constitue d'un important nombre de chansons inspirees par la personnalite de Tito en tant qu'organisateur de la lutte et en tant qu'incarnation de I' Inspiration de la creation de ce genre de poesie. Nenad Ljubinkovič , LA FORMATION DE LA LEGENDE EPIQUE DE TITO La legende epique de Tito est formee d'apes les regles consarces concernant la formation des legendes epiques, c’est-adire en amalgement les 'elements historiques aussi bien que ceux mytiques. Dans les chansons yougoslaves populaires Tito, general et marchal a recus aussi les attributs des anciensdicuxet des heros mytiques. Dans le precessus d' evolution des legendes epiques nous discernons trois etapes. Cette evolution en principe est de long duree et chaque legende peut passe* les trois etapes evolutives mais ce n'est pas obligatoire. La legende de Tito se trouve, pour le moment dans la premiere etap d'evolution. Svetozar Piletič METAPHOR IN FOLKSONGS ABAUT TITO Revolutions bring forth great leaders ready and capable to finis h victoriously a great and just thing for the workers' dass — is the thought emphasized by Lenin. And our revolution and people's liberation struggle brought forth a leader vvho in the given conditions, and always, in the possible did the maximum. That is the comrade Tito who in the pre-war period was the first among the best, well-known, recognized and loved above everything among communists at whose head he was. But during the war thar man who United in himself the revolt of the Zagorje peasant and the resistence of the modem proletarian grew out to become the leader of ali people resistence, a man who led our peoples and became their idol. A legend about him appeared in particular historical conditions. It bears in itself the strenght of'truth and charm of people's wisdom. It merged with the rich folklore and folk lyricism, metrics and metaphor, and being maybe the last great myth of this Century bounding the archemyth. But today even the flight to the moon is not a legend any more. The most beautiful in that lyricism ist that „Comrade Tito we swear to you", the most important that one verse bears in itself the most essential feature of our revolution and points to its specific path and specific results. That is the verse which says: Partizans you are fortunate When comrade Tito commands with you. The čase of sociabilty instead of the real instrumental obviously Show the self-managment even in waging the war and revolution, that is, the common consultation and decision making instead of the classical commanding. Jovan JANJIČ UktK/l HAPOAHbiX nECEH 0 TOBAPHmE IHTO -METOAHHECHO-VHEBHbiE M /IMTEPATVPHO-TEOPETMHECKHE ACnEKTbi 1. B TG MB H H 8 HD5 M HapOflHOM pBBOJUOUHH y C T H 3 H HapoflHafl /iHrepaxypa nepewneaer noBTopnoe npo- pBGTaHHB. CpBflM MH OT O H H C/IS H H WX neCBH, C03fla~ HHHX B 3 TO B pS M H , OTflB/TbHblH T B M a T M H B C K H M KpyT COCTaB/lFUCT flBCHM O T O B 3 p HtyB TmTO " K 3 K HapoflHOM noSTMMBCHOM O/1M LJB T B OpB H H H BO BCBM B B /1M M M S HapOflHOOCBOÖOflHTB/VbHOH ÖoptiÖblz pBBO/IIOliHH H 00“ IJHa/lHCTHMBCKOrO C Tp O M T B/Tb CT B a " ! MHOrMB 6 O MIJ H B nscHHX JlMUJb yfl OIM R H y Tbl » M TO/Vb-KO HBKOTOpblB M3 H M X CTa/lM /1H TB p a Ty p H blMM o6pa- 3 an m /Časa HoBaMBBMM, M/ia^BH Ctorhobmm, Hbo Jlo/ia Pn6ap, PaTKo flaB/ioBMH Hhmho m Ap • / Mewfly T8M, HM 06 OflHOM /1HHHOCTH TOTO B p SMB H H Hapo,q ne nen c raKOM /uoöob/vbio, hm 06 oahom /IMMHOCTM HB CRBTO CTO/TbHO HBCBH, CHO/ltKO O TOBapMujB Thto. Oh fleMcrBBTe/itHO bb-hfigtch npeflcraBHTBntHbiM oßpaaoM noaaMM toto nspnofla. B JiMreparypB o naprnsaHCHOM HapoflHon noaaMM na aro oÖpatjqa/iM SHMnaHMB m norpeCosa/iM 06t.- H CHBHMR . HeoÖyMaMHocTb )«h3hm roBapnina Tmto, ero hb-pyilJHMblH rynaHMCTMHBCKMM OnTMPIMSM M HBnoKO-/IBÖMMaH CMBROCTt BO BCBX Tpy^HblX MMHyTaX M pBUJHTB/lbHUX MOMBHTaX, a ßO-HbLUB BCBTO BBpa B XBOpHBCHMB B O 3 MOW H O C X M Ma/lBHbKOTO, aHO~ HMMHOTO HB/lOBBHa, - BCÖ 3X0 MCXOpHHBCKH 6^300“ npMflXHbie npBflnocbi/iHM fl/in pBHxpa/ibHoro /iMXBpa-xypnoro oöpaaa fla h h o m no33HM. 2. B paöoxax, BbnusynoMRHyxbix aßxopoBj Kan m b paöoxax flpyrnx -nMXBpaxypoBBflOB, npn ana/iMas napxMsaHCHOH napoflHOM noasHM booÖihb, aHa-nM3M-pOBaHbl M HBCHM O XOBapMmB TmXO. HBHOXOpblB M3 3 X M X aBXOpOB 3 X MM neCHBM noCBBXM/lM OXflB/lbHblB naysHys xpyflu. flw XOXMM SflBCb noCXaBMXb Bonpoc, B KaKOM MB pB OHa, 3Xa fl B C H B npMHMMan BO BHMMaHMB bS hb-COMHBHblB 3CXBXMHBCKMB M MflBMHblB pBHHOCXM, Ham/ia cbo5 mbcxo b cobdbmbhhom npsnoxiaBaHMM -nMXBpaxypw. Ta« Ha« y h b ö h üb n/iaHbi m nporpaMMw onosfls/iHiox COflBpmaHMB, B B -H HIHB C B npSflMBXOM OÖyHBHMB, a XpBCXOMaXMB M OIHORbHOB HXBHMB 3X0 KOHHpBXMSM“ pyBx, xo mh, xpBÖyB oxBBxa Ha aaflaHHHM Bonpoc, CnBpBa MX MCC/IBflOB a/lM M OpSHMBa-HM. 3. YmbÖhub n^aHH m nporpaMMn no MayHSHMio csp-SoxopsaxcKoro hshka, nanp. a^b Hana/ibHHx ujhor B CP CepÖMH B OTHOÜJBHMH HapOflHOH n033MH HOB sno/iHB Heonpefle/iBHbt n hbhohkpbthn, hto 3a~ CTaB/iHBT npEnoflasaTB/iH npon3BO/ibHO ohdb^b-J1H Tb nporpaMMHOB COflBpmaHMB M HO/lMMBCTBa ypOKOB, OTBOflHMOB TOM M /1H MHOM TBMB. 4. 3tot HBno/iHUM aHa-HMS yHaauBaBr Ha to, MTO BCS BlH§ COXpaHRBTCn H B 6/I a TOH p M B TH OB OO“ /10WBHMB B MSyMBHMM napTM3aHCH0M HapOflHOM 003-3MM B H aUJB M UJKO/1B. ripHHMMaB BO BHHMaHMB BbICOKMB MflB H H O _ Xy^ OWB-C TB 9 H HUB pBHHOCTM STOTO BMfla no33HH, Bä 6na~ rOTBOpHOB B /1M fl H MB H3 paSBMTHB Ha T p M O T M HB C H M X H y B C T B yHaxmMXCB, M 3 COXpaHBHMS Tpa^HpMM HOB, C/lSflyBT nspSCMOTpSTb MBCTO napTMSaHCKOM n O 3 3 M M B OÖIHBM CMCTBMB OÖyHBHMB /1 M T B p a TypB • Hb BXOflH B npaKTMHBCKMB, MBTOflHHBCHMB BOHpo-CH HH 3flBCb yKamBM Ha COflBpWaHMB M UBHHOCTb fl B C 8 H M 3 UMK/la O T O B a p MIHB TmTO, HOTOpUB HyWHO y H BC Tb B npoqBCCB UlKO/lbHOrO OÖyHBHMH. Hpone TOTO, flOÖaBMM, MTO 3TM HBCHM BSCbMa MHOrOHMC/lBHH M pacnpoCTpaHBHHJ HTO OHM CflBTH Ha HSHHaX BCBX HaUJMX HapOflOB M HapMOHa-flbHOCTBM ) HTO y HMX UJMDOKMM MOTMBMpOBaHHHM npO^ÖTJ HTO OHM HOtOT 0 BCBX B aWHHX MOMBHTaX B WM3HM M flB" BTB/lbHOCTM TOBapHtya Tmto b TBHBHMB HOB. VBBpeHH, HTO flOCTMWBHHB HaUJBM H a y K M B MSyHBHMM napTM3aHCHOM pSBO-mOqHOHHOM HapoflHOM n 0 3 3 M M nOKa BtyS HB HaXOflHT OnpB^BfiHHOrO npMMBHBHMB B COBPBMBHHOM OÖyHBHMM, H HTO H B/10 B B H BC H M M M XyflOWBCTBBHHHM HaKa3 HapOflHOM p B B O /IIO14M M , BHpaWBHHHM X yflOWB CTBBHHOM pBHblO HapOflHOTO TBoppa, aKTya-HBH m fl/in hhhbujhbto ino/iofloro no-ko/ibhmb,mh xothm, t a k h m oßpason b h^b m h y t b npoß/ieny, paccMOTpSHHyto Bbitue. Jovan S. Mihajlović MARSCHAL TITO UND DIE REVOLUTION IM VOLKSDICHTUNG DER ETNISCHEN GRUPPEN IN VOJVODINA Autor spricht hier über literarisches Schaffen der nichtprofessionellen Dichter ungarischer, slowakischer, ruthenischer un rumänischer Nationalität in Woiwodina, die von Tito und der Revolution inspiriert worden sind. Das Aufblühen der Volksdichtung über diese Themen macht sich besonders in der Zeit des Volksbefreiungskrieges in der Jahren 1941 — 1945 bemerkbar. In diesem Aufsatz wird nur ein Teil des Schaffens der oft fast schreibensunkundigen Leute angeführt, die aus Titos Figur und aus der Grösse wie auch aus dem Wesen der sozialistischen Volksrevolution ihre Kraft zum Kampf bis zur völligen nationalen, wirtschaftlichen, politischen und persönalichen Freiheit geschöpft haben. In ihre Gedichten offenbaren sich lyrische Gefühle von Mutter und Mitkämpfer, wobei allerdins Brüderlichkeit und Einheit sowie Werte und Notwendigkeit des vereinten Zusammenlebens aller Völker und Nationalitäten in der Sozialistischen Autonomen Provinz Woiwodina betont werden. Simo Mladenovski MACEDONIAN FOLK SONGS CONNECTED WITH THE NAME OF COMRADE TITO AND MACEDONIAN FOLK POETRY TREASURY Among the populär heroes, that the Macedonian people's genius has sung of with clear respect and admiration, comrade Tito takes a special place. His name is woven in a great number of examples the pearls of the Macedonian folk poetry treasury. Creation of the Macedonian folk song is connected with the name of comrade Tito and is in complete concord with the principles of the theory of the Macedonian folk poetry treasury. Düring their comparative analysis with certain examples of the Macedonian folk poetry treasury. Düring their comparative analysis with certain examples of the Macedonian folk poetry creation, it can be clearly noted that they are principly created according to the existing conditions and the need of the people for poetic creation, freely using all the existing folk poetry creation of the Macedonian people, that is to say the elements of the melody and content of the particular songs. If concrete borrowed melodies and elements of content have not been used, then in this songs can be met already formed populär artistic taste for the existing creation. So we can say that, these Macedonian folk songs are completely natural continuation and integral part of the whole Macedonian folk poetry creation. By comparative analysis with certain examples of the Macedonian folk poetry treasury, we can conditionally devide these songs in the following several groups: — songs connected with the name of comrade Tito with inserted light adaptations of the teht (most offen change of the name and some other light adaptation); — songs which have retained the base motive and melody, and have bigger textual changes; — songs which are based on motives from older songs, sometimes just the melodies, but create new motives in the style, with new main point; and — completely new songs connected with the name of comrade Tito, in traditional style but with new melodies and new text. The process of creation of Macedonian folk songs connected with the name of comrade Tito is still lasting and going on. Lazo Karovski LES SOURCES DES CHANSONS POPULAIRES MACEDONIENNES SUR TITO / y Le plus grand nombre des chansons populaires macedoniennes sur des personnages et des evenements relatifs ä la Guerre nationale de liberation et a la Revolution, soit une trentaine, sont consacre'es a Tito. Leurs sources sont differentes. J_a majorite proviennent des chansons revolutionnaires du temps de la Guerre nationale de liberation du peuple macedonien (Periode d'Uinden). Par voie d'actualisation en y faisant penetrer 1'esprit et le contenu nouveaux, correspondant a Tessence de la Guerre nationale de Liberation, le chanteur populairea cree, a partir des chansons de la guerre de liberation, des chansons tout a fait nouvelles. Pendant la Guerre nationale de Liberation et apres eile, le chanteur populaire n'a pas utilise uniquement des chansons populaires revolutionnaires, mais d'autres chansons populaires egalement, telles „lazarski", „svadbarski" etc . . (de Lazare, de noces) qu'il a aussi adaptees a Tesprit du temps nouveau. Un grand nombre de chansons populaires macedoniennes sur Tito representent des chansons nouvelles. Etant plus recentes, alles n'ont pas cette richesse de variantes, mais se caracteVisent, par contre, par la fraicheur de leur thematique, leur facture d'expressions et leur rythmique- Shefqet Pllana LE CAMARADE TITO DANS LES CHANSONS POPULAIRES ALBANAISE DE KOSSOVA La thematique de la lutte Nationale— liberale et de la Revolution populaire guidee par le camarade Tito, occupe une place a part dans les chansons populaires albanaises de Kossova. Ces chansons sont consacrees a Tito come combattant decisif et createur de la nouvelle vie dans les circonstances socialistes de l'autogestion. Les examens analytiques du cycle de chansons populaires albanaises sur Tito, lyriques et epiques montrent bien que la figure revolutionnaire est chantee en trois manieres: a) Le camarade Tito reste en tete de chansons et apres lui se mentionnent d'autres noms des dirigeants yougoslaves pendant la guerre nationale — liberale. b) La figure du camarade Tito apparaTt en quelques anciennes chansons populaires albanaises, lesqueles actualisent et continuent leur nouvelle fonction sociale et poetique, et c) au trosieme groupe appartiennent les chansons qui sont entierement consacrees au camarade Tito. Elles chantent son activite revolutionnaire, de son arrivee h la tete du Parti, de 1939 jusqu'a nos jours. Dans toutes ces chansons consacrees au camarade Tito se presententdeselements innovatifs dans le champs structural, fuguratif, lexico— stylistique et musicale dont ils font l'objet dans notre etude. Dara VUČINIĆ-VARGA IHTO B HAPOAHuX ÜECHBX CEPBOB H HEPHOEOPLIEB HA HOCOBE riepHOfl HapOflHOOCGOfioflMTe^-bHOH ÖoptCH M COMHa-/iMCTHsecHoro crpoHre/itcTBa npeflcrae-nner HOByio (tiaay b flaxitHenmeM wm3hh m pa3Bntmh yctHoro HapoflHoro TBopHßcTBa KocoBa. B /ihphhbckhx m 3H M M B C K H X HapOflHUX nßCHRX H3 CBpÖOXOpBaT" C K OM H 3 bl HB Ha HoCOBB BOCOBTH B a)HH B HIJJH B CO” ÖblTMfl M OßpaSH repOSB HapOflHOH pBBO^rapHM. B 3 TH X nBCHBX flOCTOHHOB MB C TO OTBOflHTCB T O B a _ pnuny Tmto, npocJiaBRBHHOMy pyHOBoflHTS^io na- pOflHOH pB B O -HIO p H M H C aMOyH p a B R H BMOT O OÖtuBCTBa B HaiUBH C Tpa H B • B HBCHflX OCOÖBHHO noflHBp” KMBaBTcR ero ryMaHHOCTb kbk cmhohhm bcbto nepBfloBoro, CBOÖoflo-nKJÖMBoro m tbophbckoto b yC/lOBHBX HalXISH COBpBMBHHOH WH3HH. Voislav Jak'oski LES ALBANAIS SUR TITO DANS LEUR CHANSON DE LA GUERRE NATIONALE DE LIBERATION ET SUR LA GUERRE NATIONALE DE LIBERATION Les Albanais ont une tradition poetique riche qui leur permet de creer rapidement et facilement des chansons, qui, pour cela, se caracterisent par une certaine uniformite, dans la forme surtout, et par une visible narrativite, dans quel sens elles representent une sorte de recit poetique historio-biographique. Cependant, le nombre de chansons consacrees a Tito est enorme et elles expriment la confiance, le respect, l'amour et la fierte pour Tito et avec Tito. Le poete populaire albanais a trouve pour lui de nombreuses ^pithfetes et comparaisons, comme il n'en a jamais cree pour aucun autre personnage historio-h^rdTque. A travers les chansons, Tito est pržsent^ depuis son arrivee a la tete du Parti communiste yougoslave en 1937 jusqu'a nos jours, en passant par la Guerre nationale de lib^ration. II est chant/ comme un organisateur, un commandant, un guide insurpassable, et^encore plus un orotecteur, un consolateur et un crlateur de notre^ liberte, de la communaute democratique, socialiste et fraternelle-des^peuples et des nationalites egaux en droits, et pendant la periode de la Guerre nationale de liberation, comme un formateur d'une forte arm&e ouvri&re et paysanne avec laquelle il dćtruisait tous les obstacles que dressaient les occupants et leurs collaborateurs dans le pays. Dans beaucoup de cas et dans les moments les plus dures de la Guerre Tito a Su trouver des mots d'encouragement et de consolation qui lui ont gagne, au sein de la nationalite albanaise en Yougosiavie, une confiance Sans limite en lui, en ses messages et ses demandes. Dans ce sens, merne dans certaines ceremonies de circonstance et dans les fetes, le poete populaire albanais retourne de nouveau, un peu pathetiquement, ä Tito, a sa lutte et ses merites pour notra liberte et pour de meilleures conditions et possibilites de vie. De cette maniere, de la chanson populaire albanaise toute e’ntiere jaillissent l'armour populaire general, le respect et la confiance ce qui fall conclure qu'il n'est pas possible de trouver un autre personnage historique et un autre heros qui soit chantrf de la mehre maniere que Tito. Vlado KOSTE LN IK OBlUHOCTb B "C/IOBE 0 DO/IKV MFOPEBE" XII BEHA M THT0B0M B033BAHMM "BnEPEß!" XX BEKA Bch wusHt laroc-naBCKMX pyCHHOB or hx npemHen po~ flHHbl flo HOBOH OTHHBHU, OT HapOaT flO HUrOCJIaBHH, csnaaHa c CypnoH hctopmbh oßmecTseHHoaKOHOMH-HBCKHX ABHWBHHM BGBx 3TMHBCKMX PpyOH STOTO k p a b • BoaHMKHyB Ha sapB syxofla c ti a b b h Ha nnpo-b y io apsny m y t b b pfln b cbohd npMHaflTiemHocTb k BOCTOHHOCBaBBHCHOH rpyOHe HapOflOB, HapnaTCKMB pycnny npHHHMaBH ysacTHB b oöiubctbbhho-sho-HOMMMBCKOH M noBMTHHBCHOH WH3HH KmBBCHOH PyCH H ra/1HI4HO-Bo/1blHCKOro KHBWBCTBa IX - XIV bbkob, C03fla^lH H C B OB flyxOBHOB ÖOTaTCTBO# OTBMHaHDmB-Bcfl HBCOMHBHH yM XyflOWBCTBBHHyM flOCTOHHCTBOM. OCTaHOBHMCB H3 HaHÖOBeB MSBBCTHOri, OCOÖBHHO no Bro OCHOBHOH MflBB, HflBB BflHHCTBa BCBX BOC" TOHHUX C B a B B X “ -H H TB p a Ty p H OM naMBTHHHB KOHUa XII b b h a - "Cbobb o no/iny Hropsss". 3ro 3a~ MBHaTB/TbHOB npOHSBBflBHHB B p BMB H ßpBBHBH PyCH, C Ta BlUB 8 o6l4MM flOCTOBHMBM TpBX B OC TO H H O C Ba B B H “ ckmx b m TB p a Typ - pyccKOH, yHpaHHCKOM m 6er\o~ pyccKOH, noBBMBocb Ka« psayd-bTaT cBownyx ycBo-BHH HfM 3 H M pyCCKMX HHBWBCTB H3 C B B B p O“ B O C TO KB , oÖBperaBUJMx b noBCBflHBHHyx ÖMTBax c bohh-C T B B H HyM H H O H B B yMH TI/lBMBHaMM no^OBpBB "BOpOTa b Eapony". Kap/i MapKC oTMBHa/i, hto, hto "cnyc/i noaMy - npHsys pyccKMx khbsbh k efln-hbhmio Kan pas nspBfl HatuscTBMSM mohto/iob" /n m cbMo k 3HrBnbcy ot 5 napTa 1856 r./. ^eofla-ntHafi 3Kcn/iyaTaqHFi m nymeaeMHoe Hanno-nantHoe yrnereHMe na aBTOxroHHbix reppHTopnnx H tJHBUUH H X SanaflHOyKpaHHCKMX 3BMe/lb C03fla/lH ocoÖbhhub yc/ioBMfl wh3hh h xpyfla pyCHHOB Hapnar, cnoco6cTBOBa/iH cnenM^MMBCKony oß/iMHy hx flyxoBHoro TBopnscTBa, BypaweHHoro b nooaB H n O 3 3 M H • BoSHHKaBT MHOWecTBO JIBrBHfl, HCTO“ pBHBcKHX npeflaHHH, CHasoK, 6an/iafl, necsH. 3ro ÖoraroB h pasnooÖpasHOB wapoflHOB noa-THHBCKOB TBOpHBCTBO B HOBBhUJBB BpBNH 3aHH/10 MHOrOTOMHyB CÖopHHKH, HO H flO CHX nop 3a_ nncana ro/vt>KO HB3HaHHTB/rbHai src sacTt», h6o B pBMB HB OCraBH/10 B flaMH T H noTOMKOB BCBrO Toro, h to 6y/io coaflaHO b npefly^ymns Bewa. Ha TBopHBcTsa flpeBHBro nspnofla yHawsM na HBCHO/TbKO H(a H p O B O p O H 3 B Bfl B H H H , B nepBy« OHBpBflb Ha KO/lQMyHKH, CH B pH ({) H HB C H H H BHfl py_ CHHCKOH HapOflHOH no33HH O H/laCCOBOH ÖopTsÖB Hapoflnyx mcthtb^bh, HaasaHHOH na KapnarcKOM pB r H O H B "onpyUJKOB CTBOM " . TfUHB^yB COpHa-ntjHO-SHOHOMHHBCKHB OÖCTOBTB/Ib-C T B 3 CTa/lH rtpHHHHOH TOTO, HTO MHOTHB pyCHHy b cBpBflHHB XVIII d b k a ocxaBH/iH poflHyB Hapnaxy h Halü/lH CpaBHHTB/IlaHO -Tly HUiH B yC/lOBHfl WH3HH H pa6o~ xy na lors xorflauiHBH Ab cxpo-BBHrpHH, Cpene h C/ia- BOHHH. SflBCt OH H CMBUJH B a/1H Cb C HOByM 3THHHBCKHM OHpymBHHBn, npsmflB bcbto c cepÖariH h x op b a t ann > Hxo noB/iHfl-no na cnsqHifiHHy paaBHXHB hx flyxoBHon Ky/rbxypy Bn/ioTb flo HacxoHmBro bpsmbhh. C/iBflyex yKaaaxt na an h h b c h h h phk-h o Kpa/iBBHHB MapHB y pycHHOB, a xakwb na HapoflHO-ocBOÖoflH-TB/TbHyK) 6opt6y h Hapoflnyio paBo/iropnio bcbx wro-c/iascKHx napoflOB h HaooflHocxBH 1941-1945 rr.. Ha BB/lHHBCTBBHHyB HflBH ThTOBOTO BflHHCTBa H Sro B0338aHHB HO BCBM paÖOHHM, KpBCTbBHaM H MHTe/1/iMreHqnM, ho bcbm nnflHM floöpow bo/im -"Bnepefl", sro oBHanaer HHHorfla Haaafl, ro/vtHo BHBpefl K BaBOesaHHIO HOBblX OÖlUBcTBeHHO'SKOHO" mmhbchhx yc/ioBMM m BospiomHoCTBh, rapaHTHpy-«mHX mnaHt, flocroMHyra ss/ioBBHa XX BSwa, hb-obbha bcbx pac m pBBra kowh Ha bcbx kohthhbh-rax. B raKOM acnsHTB coenaflaiOT H,qsn BflMHCTaa b flpeB HBpyccKOM anocB "CnoBB o no/iKy Hropses" XII BBKa M ThTOBOM B033BaHHM "BnspSfl" XX B B K 3 # MTO M öyflBT TBMOM Haujero COOÖIUBHMB. Tvrtko Čubelić REFLEX DER SOCIALEN VERHÄLTNISSEN IN DER GESAMTHEIT DER MÜNDLICHEN VOLKSLITERATUR 1. Nur globale Übersicht der Gesamtheit der mündlichen Volksliteratur ist genügend — von dem Gesichtspunkt der so/inlogischen Aspekts und dem bestimmten Reflex der sozialen Verhältnissen — (so) dass man bemerkt und bestätigt, dass in ihr ausgesuchtes, gevähltes Material aus der sozialen Wirklichkeit anwesend ist und dass es auf spezifische, autonome Weise bearbeitet ist. Der Themen — und Motivrepertoir der Gestaltgalerien (Formgalerien), die Sprachausdrucksmittel, — alles das weist auf eigenes Weltbild und Lebensbild hin, und besonders auf ursprünglichen Reflex der sozialen Verhältnissen. 2. Die Abgeschlossenheit der Ansicht auf soziale, geselIschaftsliche Wallungen und auf ihre Reflexe in Menschenschicksalen ist weder zufällig, noch willkürlich. Hier sagt sich mündliche Volksliteratur mit Kraft und Geschlossenheit ihrer Gesamtheit aus, welche tieferen schöpferischen und weltanschaulichen Notwendigkeiten unterworfen ist. Und ihre Gesamtheit bestätigt sich in relativ — autonomen Teilen gut übereingestimmten und theoretisch — poetisch fundierten Ganzen: a) in Lyrik, b) in Epik, c) in Prosaformen, d) in rhetorischen Formen, e) in theatralogischen Formen, g) in pareomiologischen Formen, h) in (rätselhaften) enigmolo-gischen Formen, i) und schliesslich in eigener Theorie. 3. Am Anfang jeder menschlichen Tätigkeit steht eine konkrete gesellschaftliche Wirklichkeit und ohne ihr ist es undenkbar menschliche schöpferische Aktivität. Aber zwischen gesellschaftlicher Wirklichkeit und beendeten Kunstrealisationen steht eine enorme geistige und intellektuelle Anstrengung, dass man jenes Material aussucht welches künstlerisch stimulätiv und interessant ist, und danach dass man es angemessen und kongenial bearbeitet und in lebhaften Kunstformen darstellt. Auf diesen Wege erfand auch mündliche Volksliteratur ihre Chansen und ihre Möglichkeiten. 4. Lyrisches Volkslied war unmittelbaren Empfindungen und Bemerkungen umgewendet, hütend gleichzeitig beharrlich ursprüngliche Dichterformen (zum Beispiel rituales Lied, Klagelieder, Wiegenlieder, Arbeiter— und Hochzeitslieder). EPISCHES Lied, das mit dem betonten Vorfahrenkultus stimuliert wurde, strebte die Anstrengungen der bedeutenden Einzelnem zu verherrlichen. PROSAFORMEN wurden zu der mythologischen Sphäre und unmittelbaren Geschehen gerichtet. DRAMENFORMEN (Schattentheater, Puppentheater, Maskentheater, Dramen- und Musikbühnenspiele erfanden jene Thematik, welche den grotesken Gesichtspunkt des Gesellschaftslebens erweisen konnte. RHETORISCHE FORMEN richteten sich nach dem Wortspiel und der Sprachschaf-fenskraft, entdeckend auch irrationelle Sphäre im Menschenleben. PAREMIOLOGISCHE Formen teilten Erfahrungen und Erkenntnisse aus dem unmittelbaren Leben mit. ENIGMO LOG ISCHE FORMEN gingen in DIE WELT DER TABUTHEMEN ein und damit gaben sie eine Einsicht in eine Lebensseite, welche immer mit einem Schleier bedeckt war. 5. Man kann aus allen diesen einen Entschluss fassen, dass der Reflex der sozialen Verhältnissen in der Gesamtheit der mündlichen Volksschaffenskraft eine aussergewöhnlich . charakteristiche und spezifische Welt — und Lebenssicht darstellt. Djenana Buturović INFLUENCE OF THE SOCIAL ENVIRONMENT ON VARIETY OF MOSLIM EPIC Evident stratification of Moslim Bosnian epic contributes greatly to its pecularity in the frame of the epic of South Slavs, and especially of the epic in Serbo Croat linguistical area. Moslim folk songs preserved the epic tradition from ancient times up to the early Slav period and developed some new peculiarities in the conditions of Osmanly authority in Yugoslavia. The influences of various social environments on Moslim epic had the effect on variety of its types. Even from the first half of the 16th Century, the contribution of military Moslim environment in creation of new epic expression in the area of Bosnia and Herzegovinia. is evident. Military environment contributed, by its own Contemporary war themes, to the traditional Yugoslav practice of folk songs singing. The contents of that songs were extremely piercing. A group of songs was composed about some captain from Bihać in the time of his warring, in the 17th Century. We have some information from the 18th Century about contribution of lower middle Moslim dass who cherished the epic songs. Moslim middle dass cherished the tradition of a person extoling and I think that they were those who plaed an important role in final formation of, so called, „Vezire songs" type, as it was the seria of songs dedicated to the persons belonging to Ćuprilić dynasty or the songs which preserved more vivid memories on known army leaders. The songs concerning heroes from Krajina from the 17th Century are the best example which shows what kond of role played different environment, from the country to the urbane one, on the content, form and length of epic songs. For example, in the country environment of Eastern Bosnia prevail the songs concerning older epic tradition of this region. The influence of the last teller is less evident and the content of the song is concise. The songs from the 17th Century about Krajina's heroes with haiduk content shoud be emphasized. The number and form of these songs are conditioned by specific social environment and the regional component is less important. The special position occupy also the songs about heroes from Krajina which are recorded mostly in the country environment on the are of Gacko. They stress the strong blood relationship between Christianity and Islam people of this region which was the special guaranty for common future life. Closeness between Christian and Moslem epics are the most evident in Moslem and Christian songs which belong to Montenegro-Herzegovinian type. Certain songs preserved he contribution of feudal Stratum into existence of certain type of Moslim epic. However, the most beautiful and successful songs of Bosnia and Herzegovinia are those which belong to the folk Singers, who have, as the real artists, surmounted the social environment they had came from and such songs represented all Moslems from Bosnia and Herzegovinia. Aiša Aličić THE HEROES OF MOSLEM FOLK SONGS AS THE REPRESENTATIVES OF MOSLEM POPULATION Among the heroes of so called Krajina epic, the character of Tale Ličanin is specially prominent. Rather poor literature in which Krajina's heroes are mentioned, gives him, as the historical person no special place. That deficiency is compensated by rieh epic characterisation so that Tale gains more complete epic character and special personal reputation in the songs thus becaming the Symbol of the whole social strata. There is no other character in our folk epic, poorely dressed and looking more miserable and yet richer in Spirit and heroism. Tale always acts on bis own and all bis troubles he solves in, apparently, easy way trying to find in each occassion the proof of bis bravery. He is found in the background of every Krapina-men. His unusual look applies to bis unexpected appearance. He accepts no government or authority trying to solve every Krajina-men truoble (he bas no his personal) in the most expeditive and the favourable way. He considers himself a protector of the poor and therofore he will never „rob" them but he would never overlook the castle of ban of Zadarja. He is always ready for action, for some rape of. girls although he has no interest for them, he is ,,his own" and independent, unsettled as unsettled was Krajina. Vojislav Nikčevič LA REALITE ET CONNAISSANCE ARTISTIQUE DANS LA POESIE EPIOUE POPU-LAIRES DU MONTENEGRO Dans cette annexe nous avons d'abord resume’ les re^ultats des recherches faites jusqu'ici, atteints dans l'^tude de la litterature populaire en ce qui concerne le rapport entre la realite et la poesie epique populaire du Montenegro. Ensuite, on fait des estimations synthetiques, de la valeur artistique de notre poesie parle’e classique, d'une part, d'ailleurs estimee tres haute, et de la poe'sie epique populaire du Montenegro du nouveau temps, laquelle, comprenant la realite chronique — reportageure, a reussi seulement partiellement a atteindre les portees anto-logiques, de l'autre part. Le plus grand espace dans notre travail est consacre a la contestation des affirmations selon lesquelles les poesies e'piques populaires du Montenegro, du nouveau temps, n'ont pas pu etre propagees en dehors de la frontiere de partie libre du Montenegro, c'est-a-dire, elles n'ont pas pu e^re acceptees de la population montenegrine des re^ions qu'etaient, jusqu'au Congres de Berlin et guerres balcaniques, dans l'Empire turc, parce que cette population serait empechee au sens psychologique et politique par la pr4sence des envahisseurs, et parce que la meme population n'etait pas libre dans la mesure d'oser etre l'intermediaire pour la fjropagation ulterieure, ainsi que pour les divers antagonismes entre les tribus. En nous refferant a ceja, nous avons montre', sur des examples des poesies memes, que sur tout leterritoire montenegrin, au cours du XVI lle et la premiere moitić du XIXe siede, ont existe des conditions gene'rales et particulieres tres favorables pour la naissance et fleurissement de la poesie epique populaire, nonobstant que le territoire etait divise au sens administratif ä des regions qui appartenaient aux formations diverses sociales et politiques. Bien, nos territoires occupes ont participe egalement dans la creation et developpement de la epique populaire montenegrin du nouveau temps, avec les autres regions monte'negrines. Jovan ČADJENOVIĆ WH3Hb HACTyXOB B MEPHOfOPCHHX 3nHHECHHX HAPOAHwX nECHHX. MepHoropcKwe annsecKHe HapoflHue necHH 0 ana- H M TB /ITaH O H C T BD B H M O T p 3H cnBpH" (flMHeCKOrO pB /1bB(j)a M MCTOPHMBCKMX yC-TIOBUH • 3tot yKnafl yflBpwa/icH flo cBps,qwHbi npoui-noro Bena. C yCMTIBHHBM P O C yfla p C T B B H H O H B/laCTM Pl J1B MB H a H 3 H H - h ato t pacnaflarbcH, ho cpbah hx bcS wb mcmb3/ih HB no/lHOCTtra . HaWflOB n/leMB ofibSflHHR Pio HBCHOJlbKO ÖpaTCTB, HB-HOTOptJB M 3 HOTOpblX Öbl/IH B HPOBHOM pOflCTBB. flBB-M B H 3 HMB /IH COÖCTBBHHblB naCTÖHlna, OXpaHBBMblB COBMBCTHbIMH yCHPlHBMH. HmB/1H OHM CBOH fl/lBMBHHblB TpaflHlJHH, Ha OCHOBB HOTOpWX B03HHH/I0 0003X06 HapOflHOB TBOpHBCTBO# H aUI Bflli(B B CBO§ BbipaWBHHS BO BCBX BHflaX (j) O JTb K ^ Op 3 , OCOÖBHHO B npBflaHHHX, BPIHMBCHOH H /IHpHHBCHOH n O 3 3 H H H aHBKßOTaX. CaMbIM XI B p B bIM Xa H HM npOHSBBflBHHBM B B 71 B B X C H "Bap“ CHaB pOflOCTlOBHaB ” , BBpOBXHO, XII B B H 3 # 000X3“ B 71B H H 3 B Ha OCHOBB HapOflHWX XI B CB H H CHaSOK. S^Bct o6pa3HO noHasano bb/ihhhb h naflSHHB roc' flapcxBa 3BTbi /"WsHHXtöa MaKCHMa UpHossHMa"/. riecHB oxpawaBx aronaM, bucokombphb , conspHH HBCXBO 3BXCHHX (J) S B fla/1 O B , OHO COÖ CX B O B ^ «'"H PBflHH Ha H{a6/lbKB. Onpefle^eHHbie ncTopnHecKne coöutmh npnBOflnT h TOMy, m to c XVIII o 6 k a noBB/inercH mhoto necew, B Horopux M C T Op H M ÖO/TbllJe, HBWe/lM n033MM. /TaKHB reMbi, Kak Öoptfia c rypHaMH, hbthmhsctbo» yroH o b b q h t . n . /. OrpoMHos flyxoBHOB ÖorarcTBO napofla BwpawaiOT n /IMpMMeCKMB DB C H M » paSHFItUHBCH B pa3/lMMHWX o6~ /tacTRx nofl b/ihhhmbm cnsqMiJiMHM npHpo^H flaHHoro npan# o6ii(BcTBeHHO“MCTopnHecKMx yc^iosHH, Ky/it-TypHblX B/IHRHUH. iloÖBpeWbB CO CBOBH MHpHOM, yHO p HflO H B H H O M WHSHtta co3fla/io yc-noBHR pa3BHTHR /ihphmbchoh, a HB snUHBCKOH n O 3 3 M M • /In p H H B C H a R no33MR, B OCOÖBHHOCTH CBaflBÖHblB D B C H H , H p BflC T a B/10 H a a^Bcb ocoÖbhho Öoraro. B nscHflx MspHoropHM 6bi/io mbhbujb /iHOMana. B na-TpHapxa/TbHOM mM3HH, HO/lHOH ÖOptfibl, /IfOÖOBb BU" pawa/iaCb cflepwaHHo, cbo^rcb /iHiiib k onncaHHio flBBHHtBH KpaCOTbl. B pafioHax c nycy/rbnaHCKHM Hacs/iBHHSM /impmhb-cKar nscHR passMBaRaCb nofl BocTOHHO-nycy/vb-M3 HC K HM B/lHHHHBM. H ocoßony BHfly /ihphmbchoh hosshh othocrtcr npHMHTaHHR, pOflHBUJHBCR B CTapOH HBpHOTOpHH nofl B/iHRHHBm m y B c t b a /1HMHOH h o Sujs Ha p oflH o h ma* /10CTH. DpHMHTaHHR HOCH/lH H COpHa/TbHyHD OKpaCHy, npnsbiBaR k hobhm noflBHran h otiubhhio npsflHOB. CBOÖOflHblB Ha CBOBH 3BM/1B, HB ROflS 8 pW B H HbtB HHocrpaHHony b/ihrhhh3 b oö/iacrn Ky/VbTypw, nsp-Horoppu Bbipaßora/IH CBOH C06cTBBHHb(B CyWflSHHR o /iioflHx h coÖhthrx. Hm npHcyiqa CBOÖofla mhc/ih ropMBB, OTKpOBBHHO rOBOpRlllHX O flOC TO H H C TB a X H HBflOCTaTKax. TaK pasBMiicn ^paroqBHHbiw ({»o/ibM/iopHyM naxepMa/i - HapOflHbIM aHSHflOT, 0 ^MpeTB OpHIOlUMH CBOÖOflO" MHC/IHmHH HSpHOropCKMH flyx - B BptUM H y HapOflHOH CMBHa/lHH H cnpaBBfl/lHBOOTH . B ra H M X aHBH/lOTaX HHHbM HBflOCTaTHM, B TOM HMC/1B H TOCyflapB, HB OCTasaJlMCt HBaaMBMSHHbIMH • Savo VUKMANOVIĆ OTPAWEHHE HEPHOrOPCHOro HETHEHECTBA XVII H XVIII b.b. B HAPOÄHhX FIECHBX B HBnpBCTaHHOM ÖOp^bÖB C BparaMM HBpHOropBu aaKa/iB^cR» CTaHOBM-nc« ÖoppoM m rspoBM. D sro rBpOH 3MB paCCKaaHBatOT HapOflHHB HBCHM, C03- flaHHuB Öo-nttuB bcbto b XVII, XVIII n nepsoH no- JIOBHHB XIX B B H a • B OT/lMHMB OT flpyTMX H3UJMX Ha~ poflHwx necBH sepHoropcKHe hbchm mctopmmbchm npaBflMBbi: ohm coflBpmaT MCTopMto HspHoropcKoro wapofla, npHHOCMBiuero orpoMHUB mspTBbi 8 ÖopfcÖß 33 CBOfO CBOÖOfly, OcoÖyra rpynny MBpHoropcKoro MB^oca cocTaB/iRiOT neCHM, CBHaaHHUS C MBTHMMBCTBOM - OCOÖUM BHflOM ÖoptÖH MBpnoropcKyio MSTy cocTas/iB-no 2G-30 mb/iobbh, 6eq-npBKOC/IOBHO noflHMHHBUJMXCH CBOBMy BOHfflIO ~ xapaM" ÖauuB, Han6o/iBB onuTHOMy h xpaöpoMy cpBflw hhx. Hbtw nanafla/iM na Bparoa cbobto napofla, Öopo/iMCb aa CHOT n nacTÖMina. HeTHMMBCHaH 6opt6a " rnaBHOB m bamhctbehhob b TO BpBMH 33 H H T H B " BB^aCb BO BCBX H p a B x MspHO' ropMM: b Bpflax, BacoBBHnax, b panoHB Cnaflap-CKoro osBpa, b Baps m V/ibUMHB, ho Öo-ntiue bcb-ro b HaxyHCKOH oß/iacTM, oho^o HMKiiiHHa, h b fBp- pBrOBHHB . MeTHHHecKwx xapaMÖaujeM 6«/io mhoto, ho Han6o-^ee nony^npHbiM cpefln hmx 6h^ HnMaq na PosHHa. 3to 6u/i HacTofnuMH npeflcraeHTe^t hbthhhschhx Bomben, HeycrpaiUHMbiH 6oeq h pwqap. Ero /iHMHocyb fla§r npBflcraB/18HHB o qe/ioH anoxe HßTHHHSCTBa H ero BOMflBH. MeTHHHecTBO MepHoropHH coxpaHfl/ioct floBo/itHo fl/lMTB^-bHblH nepHOfl, flo T B X Hop, n O H3 B/IaCTH Bro hb aanpexH/iH, htoöh hb napyiuarb nnpa na rpaHHqax. Mbthhhbctbo Ön-ho nony/inpHyri y nspnoropuBs hb T O /It K O C MaTBpMa/VbHOH TOHKH 3pB H M B , HO H 00X0“ ny, m to RB/iH-noCb cBOBoÖpaaHOH uJHo.noH, cosep-UiBHCTB OBaBlUBM HX BOBHHHH ODblT • Ismail Doda LA REFLEXION DES CI RCONSTANOES SOCIALES DANS LA POESIE POPULAIRE CHEZ ALBANAIS EN MONTENEGRO Les evenemente lourds politico-sociales et economiques pedant le regime ottomen et plus tard aussi, etaient traites meme dans la poesie populaire chez les Albanais en Montenegro. Par l'intermediaire de Dul Mehmeti se manifeste la resistence contre le payement d'impots divers pendant l'application de reforme du Tansimat a Ana Malit. Ces impots devenaient de plus en plus grands par les occupants ottomans au debut de la deuxieme moitie du XIX siede, comme dans les autres region du notre pays. Apres comme rezultat de cette vie tres dure vient la revolte generale contre Hafiz Pacha, le gouverneur de Shkodra. Au revolte se participent les habitants de Shala, Hoti, Kelmendi, Shoshi, Ana e Malit, de Kraja (a la tete de laquelle etait Has Lik Doda) etc. Veli Topall Ulqinaku se leve contre la corve'e, tandis que Gjelosh Frangu qui etait de la Grande Malsie se venge contre le vezir ture pour ne pas tenir la parole donnee (besa). Par l'intermediaire de la chanson ,,Bedri pacha annonce" (Bedri Pasha con haberin) reflete la resistence contre la Service militaire (nizam) qui durait longtemps chez les'turcs. Dans la chanson „trois soldated d'Albanais" (Tre nizamt e Shqyptarise) decrit l'allee au Service militaire qui durera quelques annees, l'amour pour leur familles et le malheur aussi de ces soldats loin de pays natal. Apartir de ce temps la on a la naissance du mot „e'tranger" qui ramene avec soi des graves blessures. Le cas le plus trouble^ c'est celui de Myrto Thtjani de Kraja, le jardinier qui etait obliger de tuer son patron; le pacha de Stambol, quand celui aprfes un conflit d’hasard ne lui donne pas le salaire et il lui offense gravement. Un certain nombre des chants expriment la meprise contre-la grave Situation sociale de cette population pendant le temps de l'ancien Yougoslavie, quand cett population etait entre la vie et la mort. Apres la victoire^de la Lutte de Liberation Nationale et de la Revolution populaire naquit une vie nouvelle meme pour les Albanais^qui vivaiente au Montenegro et donnerent son contribution dans ce domain. Alors on a les ecoles en langue maternele, puis Tengagement dans la vie politico-sociales et economique, l'emancipation des femmes, le progres de la societe et tout cela se manifeste parfaitement dans la poesie populaire. Les chansons populaires ržfletent fidelement les circonstances sociales Sans s'approfondir aux details. Les poetes et les chanteurs populaires expriment les aspirations de son peuple. A l'aide de vers poetique, sa m/lodie musicale, plein des figures stylistiques tres riches; aux plusiers cas accompagnes par tchiftelic et gousle ou bien interpretees jusque dans les dances, au cas divers, avec un vif curiosite chanten en critique toutes les injustices. Enfin le progres se voit dans tout les domanies. A ce progres sont dedies beaucoupe de vers avec une digne admiration et plein de ržspect. Goce STEFANOSKI COUHA/TbHbiE NOTMBu B MAHEßOHCKHX HAPO/IHbiX PIECHFIX M3 UHK/1A OTXOWECO ElPOMbiC/lA M B COBRENEHHOPl MA" KEAOHCKcm XyßOWECTBEHHOf! n033Mkt MaKefloHCKHe HapoflHbie necHM na orxowero nponwc/ia oßpaÖaxbiBaiOT pa3Hoo6pa3Hbie motmbh copMa/ibHoro acneKra. Ohm B3BTbi ms Öy^hmhhom wmshm HaujMx ^KifleM b oxxomem npoMbic/ie Ha h yw 6 m h s m xex, ko_ xopue ocxa/iMCb na poflMne. TaKMe MOTMBbl BCTpeHalOTCR M B COBpBMGHHOM Ma K G_ flOHCKOM xyflOHfGCTBGHHOM no33HM. HsBBCTHblMM npSfl-CTaBMTG/IHMM STOTO HfaHpa RB/lRIOTCfl H.PapMH, H. Hg-flG/lKOBCKM» C.PhgBCKM, P.HBaHOBCKM, /I. HapOBCKM M* np. CpGflM HMX OCOÖO BblflG/IRGTCB COBpGMGHHblM M a H B' XIOHCHM no3T Plosan KoTBBCHM, asxop CTMXOTBOpGHMM "OcxaHt, JIo^hhh", "BGfla" m canoro HOBGMiuBro b gto TBOpHGCTBG "3/lGrMR", B KOTOpblX p a 3p 3 6 a TblB 3B T COpM" 3 fTbH blB MOTMBbl. Polovina H., Ludvig-Pečar N., Cerić I., Milaković I. FOLKLORIC POETICAL CREATIVENESS OF BOSNIA AND HERZEGOVINE IN THE LIGHT OF SOCIO—PSYCHI AT RIGAL INTERPRETATION OF DRUNKENNESS AND ALCOHOLISM The authors, by help of examples from the folkloric poetic-musical creativity of the urban and rural population of Bosnia and Herzegovine, point out the great importance of traditional artistic expression from the point of viem of prevention and interpretation of drunkenness and alcoholism within a population. The appearance of Songs with such contents is caused by the social necessity of those times resulting from the particular actual problems above ali in the stage of urbanization. Within the rural population we notice a tendency of using alcohol in the frame of so-called social consumption at different gatherings characteristic for a certain sub-culture. The contents of such folkloric aprticulars have a tendency of protest and unacceptable behaviour in regard to old traditional shemes and with its shocking and often grotesque effects embarrass the protagonists of traditional behavorial models. Folkloric naive Creators have succeeded nevertheless in telling in short poetical forms and traditional melodic lines, in a very expressive manner, the basic psychopathological and sociological phenomenology fitting very well into the actual doctrinal comprehension of the nosologic alcoholic entity, although the creator did not have any expert knowledge and his works are the product of excellent Observation. In most cases alcohol is consumed for facilitating the establishment of contacts in the aim of realization of erotic tendencies, subsequently for abolition of inhibition, for softening a feeling of guilt, and last not least there exists also a strong influence of untorn infantile mother relations. Such artistic achievements have had the task to give Support to the auditorium and to offer certain plausible Solutions, thus relieving the emotive tension caused by the impossibility of satisfying unconscious pulsions. Working like that the populär creator achieves besides an abundant educative also a therapeutical effect. As may be Seen, Contemporary social psychiatry, ethnopsychology and folkloristic Science give us the possibility of comparing psychopathological problems in past times, as well as to take influence in the actual attitudes in regard to alcoholism. Ivo Zvonar WIDERSPIEGELUNG SOCIALER VERHÄLTNISSE IM KAJKAWISCHEN VOLKSLIED Unbestritten ist, daß dieselbe oder ähnliche Motive, wie wir sie in dem kajkawischen Gebiet der kroatischen Sprache finden, auch in unseren anderen Gebieten erschienen sind. Es ist aber ebenso klar, daß die Kroaten Kajkawer diese Motive auf eine besondere, nur für sie selbst charakteristische Art literarisch bearbeitet haben. Sie bereicherten auf diese Weise das gemeinsame literarische Schaffen der jugoslawischen Völker. Spezifische Stimmungen, bis zum kleinsten Details bearbeitete Landschaften — wir könten fast sagen eine Variante des kajkawischen Kampagnilismus, unglaubliche Neigung zu diesem Stück der Erde, wo man geboren ist und besonders die sprachlichen Eigenschaften, geben uns das Recht, kajkawische Literatur als eine besondere, aber trotzdem fest mit breiterer stokawischen Sprache verbundene Gesamtheit zu betrachten. Manche beknnte Dichter schaffen ihre Werke auch in der neueren Zeit auf dem kajkawischen Dialekt. So hat Ivan Goran Kovačič seine gelungene Sammlung ,,Ognji i rože" auf dem markigen Dialekt des Gorski kotar geschrieben und Fran Galović seine Sammlung „Z mojih bregov” auf dem Dialekt von Podravina. Auf dem murinselischen (međimurski) Dialekt dichteten Nikola Pavič und Stjepan Bence, und auf dem Dialekt von Hrvatsko zagorje Antun Gustav Matos und Dragutin Domjanić. Vergessen wir am Ende nicht, daß das wichtigste Datum in unserer Literaturgeschichte die Erscheinung der Sammlung „Balade Petriče Kerempuha" von Miroslav Krleža ist. Alles das, was während der Jahrhunderten oben war, das gänzliche Leben von Grafen, Adel, Bischöfen und Kirche zerlegte und entkräftete Krleža durch den völkschien Mund Kerempuhs, durch seine eigene Art der Gefühle, durch schwarzen Humor und Empörung. Er dichtete zwar auf der literarischen kajkawischen Sprache, die er in den Büchern des 16. und 17. Jahrhunderts gefunden hatte, doch ohne einen festen Anhalt in der Volkssprache, ohne Metaphern und Ausdrucksweisen wären auch solche glänzenden Wortspiele unmöglich, wie diese in dem Gedicht ,,Ni med cvetjem ni pravice": A rekel je trputec: „Slatki vi gosponček, naj daju mi jen preponizni pardonček, kajti ja ne klimam sakom kakti zvonček!" Zmaga Kumer SOCIAL CRITICISM AS REFLECTED IN SLOVENE FOLK SONGS At the beginning of the paper the author States that ali criticism in folk song texts may not be considered as social criticism or even as rebellion against the existent social order; it is often just a lament. It is, however, possible that a folk song becomes an expression of social criticism if it plays a special role in certain circumstances. Therefore one cannot interpret the contents of old songs with modern mentality, but has to take into acount the psychology of the time when the songs were created. After this fundamental Observation the author tries to answer two questions: 1. Does there exist anything in the Slovene folk song which can be considered as social criticism? 2. How can this be established and in which genres of songs? At first the narrative songs are analysed and the author establishes that in most medieval legend ballads that mention social injustices, they are not treated as an object of social criticism but as moral or ethic problems. On the other hand, some ballads which teli about conflicts between feudal lords and their subjects reflect explicit social criticism, irrespective of the fact whether the theme of these ballads also exists in the tradition of other Europen peoples or whether it belongs only to Slovene folk poetry. More authenticity isto be expected in lyrical songs since they reflect more directly the everyday reality than the narrative songs. They do relate all kinds of unplesant events; yet the lament does not always grow into protest requiring a change of the social Order. After establishing that social criticism is not very frequent in Slovene folk songs, the author tries to explain this phenomenon but does not think any of the enumerated possibilities to be the real reason. The problem still has to be solved. Momčilo ZLATANOVIĆ COUHA/lbHDE RO/IOWEHME B FIHHHE B HOHUE 19 H B HAHA/IE 20 BEHOB ki ETO OTPAWEHME B HAPO^HbiX FIECHBX FIhmhh - ropncTaR ngcTHOcrt, pacnpocrpaHmomaHCFi or n c t o k a pa k n TpnnoujHMqbi en/ioTt flo noHacTbipn Hpoxopa flHHHbcHoro /na rare Cepđnn/. 3ra oß/iacrt c 1878 no 1912 rofl HaxoflH/iact e pan- Kax TypeqKOH MMnspnn, pt^flon c canon cep6cHO-ry-pepKOH rpaHHuefi. fpaHHqa HB/iH/iacb ,q^H Hmmhh npHHMHOM Öbactbhh h ropH. B HOBUX oßmeCTBeHHO-aKOHOMHHBCKHX ycro_ b h h x HaMa^ia nponaflart MoinHaa flepeseHtcHan arpe/it, a raH-we noflxofln-na h kohpv rypepKan MHT^yH-caxn-đncKaH CHcrena. Hosye oÖinecTBBHHwe b mw b h m b Hauj-nn cbob orpaweHw M B /IMPMMBCKHX HapOflHWX neCHHX. noSTHMBCHM coaflaeaH hobob coflepwaHMB hobt no/ibsyercB b oc_ HOBHOM craWB TOM M K OMO O 3 H14 M OH H O H CTpyKTyOOM CTa- pHHHbtX necBH. CoaflaH qe/ibiH pH,q necBH o flBBytuHax n hmt•nyK~ca~ xhÖmhx /m Öbhhhhx/. Ham^oB /ibto H3 rooHcroH FIhm-hh flBByuJKM rpynnanH yxo^n^H na warey b paBHH-HHue npefle^u MaKBfloHHH /HyMaHoscKoe no/ie, nanp./ B C B fl 3 H C 3 T MM COSflaHU HapOflOM MHOPMe maTBBHHblB necHM, b to b pB m 3 Kaw coöyTMR Ha r p a h m 14 b onnr’ aararcR b 6a/uiaj:ax. Vukoman Džaković LE REFLET DES CIRCONSTANCES SOCIALES DANS LES PLAINTES FUNEBRES PO-PULAIRES L'auteur analyse le Sujet et la forme poetique des complaintes populaires dans lesquelles la douleur pour le defunt s'exprime par le vers et la melodie determines. Au cours de 19 eme siede, quand on a commance ä recueillir la litterature populaire des peuples Yougoslaves, les moeurs populaires de faire des complaintes en vers avaient ete disparus sur tout le territoire de la Yougoslavie d'aujord'hui excepte la Macedoine et le Monte'negro. Plus tard ces moeurs ont ite disparus meme dans la Macedoine et seulement au Montene'gro ne se sont pas encore eteints. Les complaintes Macedoniennes et Montenegrines se diffairent essencielement par le sujet et representent deux types de ce genre. Les complaintes Mace^doniennes sont la creation du temps ou le peuple Macedonien avait ete en esclavage de la Turquie feodale, Sans droit et Sans Organisation, alors que la famille etait la seule unite* e'thnique organisee- De la les complaintes Macedoniennes ne comprendent pas des e've’nements socials d’une signification plus large- Elles ržfl&tent seulement la famille patriarcale Macedonienne du 19 žme siecle: l’amour familial, des relations entre les membres de la famille, le travail des paysans, la pauvrete/, le travail mercenaire dans les pays loitains des autres, le danger des brigands. Les complaintes Montenegrines se sont formees dans les autres conditions — dans l'epoque de 1'organisation tribale de peuple et d'autre resistences arme's contre la Turquie feodale. Chaque personne seule a defendu par 1'arme son honneur et sa famille; la tribu a defendu par 1'arme le honneur et le territoire de la neoblesse et l'alliance des tribus levait des soulevemnts arme's. De cette maniere le culte de 1'herofsme et de la Concorde e'tait commun pour tous les tribus. De lä les complaintes Montenegrines expriment des idćals populaires: eiles comprennent la ligne, la tribu, la patrie; eiles glorifient des exploits herdtques, des vertus et la beaute phisique des individus, La Guerre de la Liberation Nationale, dans laquelle est tue"^ de 1941 ä 1945 beaucoup de combatants de chaque ville et de shaque village, a produit le nouveau cycle des comlaintes Montenegrines — des complaintes populaires des partisans. Dans ces complaintes se refletent tous les formes principales de la guerre des partisans: les lüttes, les perils dans la montagne, les souffrances et la mort dans des camps de prisonniers des envahisseurs, les crimes des occupants, les crimes des traftres, les expoits hero'Tques des partisans, l’enthousiasme gerrier de la jeunesse, le role important des etudiants comunistes. Excepte la diversite du Sujet, l'auteur par des exemples choisis a montre la diversite, des forts expressions poetiques: apostrophes, hiperboles, periphrases, comparaisons, contrastes, metaphores. Novak Kilibarda THE CHARACTER OF SOCIAL CIRCUMSTANCES IN THE FOLK DIRGES The folk dirge-singer, as a woman of patriarchal culture, is unable to espy social issues of the society she belongs to. Therefore, in her loment there are no images of social problems beyond family frames. Since each dirge is in fact a glorification of dead person it mentions only those personal features which are very affirmative. If a poor man is lamented, dirge will not speak of the toils resulting from his low social position. Instead, it will emphasize joy, dignity and sacrifice as qualities by which he has exceeded his poverty. Hence, every prospect of social state, mentioned in a dirge, has been aimed to praise ethical, intellectual and physical qualities of lamented person. Cvetanka ORGANDŽIEVA rfOPHMH K0KA/1E - 3AtHHTHHH "PAH" B MAKEflOHCHHX HAPOAHhX riECHFIX Abtop flow/iafla ocTaHaB/insasTCR na necHRx, b kotodhix Bbipamena HapoflnaR no3TnMBCHaR nariRTt 0 f top h h h s HoKa/ie ns ropncTOM flepeBHM /laaapona/ie, KOTopbiH 6/iaroflapR cbobh mhorocTopoHHBH flSRTB^tHocTM: HaH 3 aiHM T H M K "pan” B n M R H K O H OÖAaCTH, KaH 6o~ pBp H flBRTBJTb aOOXH H apH O H 3 A t H OT O B03p0Wfl8HHR b nepeoH nofioBHHß nnHyBiusro ctoabthh, n p h b h b c aanBTHoe hmcao cTpanhu b hctophhd ManB^oHCHoro Hapofla ~ noAHTHHBCKOH H HyfltTypHOH • B flOK-nafle noflHBpKHBaBTcR > hto napoflHUH nssou aanoMHM/i f iop h h h a Kowa^B r^aBHun oöpaaoM Ha« na-poflHoro 3 aii(n t h h k a » 6opua np oth b napoflnbix sparos - HOCHTBABH COMHaAbHOrO 3Aa B BTOH SHOXB, XOTR ero OÖipB CTBBHHaR po/Ib LUMPB , flaWS , BOapOWflSH-H B c h a R . OflHaKO, flHLUb orpaHHHBHHOB HHC/lO nSCSH 0 flQpMHHB flOUJ/lO flo HalilHX flHBH. ABTOp pSpBpaTa OÖHCHRBT 3TO T8M, HTO flSpBBHR /lasapono-RB ÖbICTpO B bip OWfla B T C R noCRB CMBpTM f HDpHMHa • C T O/1 K H O B B H M R M HBCOr/laCHR MBmfly HaHÖoABB HSBBCTHbinH pOflaNH B flBpBBHB CflE- xia ah bS nycTOH h n p m b b jih b§ k "nBHaAböapcKon" x/ib6b, KOTopuM paaöpoca/i /noflBH no bcBMy pinpy. Blaže Petrovski L'ORIGINE SOCIALE D'UNE CHANSON POPULAIRE MACEDONIENNE Dans le passe, les representants de 1'eglise chretienne officielle consideraient negativement la cr^ation populaire- Nous en trouvons des preuves chez Constantin le Philosophe, Le Presbyterien Cosme, chez le biographe de Sava Nemanjik, Teodosie et chez beaucoup d'autres. L'eglise chretienne menait un dure et long combat contre les chansons „besovski". Mais, les resultats n'ont pas toujours ete satisfaisants. Elle a du changer sa Strategie par une lutte ideologique. II est possible que la creation de la chanson ,,Se rašetala sfeta Nedelja" (La St Dimanche se mit h se promener) ayant pour motif l’anatKfeme sur le saule