KRALJEVINA SRBA, HRVATA 1 SLOVENACA UPRAVA ZA ZAŠTITU KLASA 62 INDUSTRIJSKE SVOJINE IZDAN 15. NOVEMBRA 1923. PATENTNI SPIS BR. 1529. Edgar Arthur Ashcroft, London. Postupak i naprava za proizvodnju suvog magnezijum Klorida ili suvih dvogubih soli magnezijuma. Prijava od 15. decembra 1921. Važi od 1. marta 1923. Pravo prvenstva od 9. jula 1919. (Engleska). Pronalazak se odnosi glavno na proizvodnju suhog magnezijum Klorida, osobito od običnog vodenog magnezijum Klorida, kako dolazi u trgovinu, koja sol nastaje iz rastvora magnezijum Klorida sa 6 molekula kristalne vode. Dobro je poznato, da je otstranjenje kristalne vode običnim postupcima za grijanje vrlo tegotno i da ni jedna poznata metoda sušenja nije za trgovačke svrhe podobna, jer kod svih do sada poznatih postupaka nastaje rastva-ranje neutralne soli, gubitak kiseline i stvaranje bazisnih taloga. Sve od god. 1870. do oko god. 1890. preduzimali su se razni pokusi, da se iz vodenog magnezijum Klorida izvuče voda, da se ,,osuši“ osobito u nakani, da se proizvadja Klor iz magnezijum Klorida u naslagama u Stassfurtu. Kod ovih se je postupaka češće predlagala uporaba struja (hladnoga ili toploga) zraka ili drugih plinova, uključivo hlornog vodonika, potonjega u tu svrhu, da se uvjeti ravnoteže prema poznatim zakonima o reakciji masa, poboljšaju, pa se je predlagalo i to, da se temperatura soli za vremena postupanja postepeno povišuje i time zapriječi taljenje. Prema tomu ove činjenice po sebi nijesu predmetom pronalaska, i ako se kod postupka prema pronalasku uporabljuju. Uz to pri spomenutim pokusima i u navedenom razdoblju izvedenim znatnim radnjama u rečenu svrhu, jasno je, da nijedna od njih nije s praktičnoga gledišta bila savršena ili uspješna, jer je dobro poznato, da je cijela količina magnezijum Klorida suhe kakvoće, što je zadnjih trideset godina došla u trgovinu, proizvadjana po nespretnom i skupocjenom postupku taljenja vodene soli sa amonijum Kloridom (vrlo skupocjen i spor postupak) i u naj-zadnjim godinama postupanjem taljevne kupelji iz Kodnog spoja u konverteru sa hlorovodonkom. Sada se je pronašao postupak, prema kojem se dade iz vodenog magnezijum Klorida voda potpuno bez poteškoća i uz neznatan trošak, izvaditi Prema pronalasku uzima se vodeni magnezijum Klorid kao takav ili u kom drugom shodnom obliku, naročito u obliku igličastih ledaca i pošto je uporabom struje vrućega zraka u velikom volumenu uz podjedno povišenje tačke topljenja soli na 150° C dosta vode izlučeno, postupa se sa djelimično suhim kristalima polaganom, slabom strujom hlorovodonika, kojega je potrebno samo u tolikoj količini, da se sa vodom, oslobodjenom iz kristala, spoji u jak rastvor. Za trajanja ovog postupanja Din. - sa hlorovodonikom mora se posuda ili kotao, u kojem se postupak zbiva, izvana grijati, pa treba temperaturu od najniže granice od jedno 150° C povisiti do najviše granice od jedno 650° C, tako da u nikojem delu postupka ne nastupi taljenje. Na koncu pak ovog postupka otpočima se taljenje, te iz naprave izlazeći materijal poprim i onda djelimično kristalini oblik i sastoji se od magnezijum klorida visokog stupnja čistoće. Kod pomne izvedbe postupka dade se postići 98 do 990/0 magnezijum Hlorida. Za trajanja prethodnog sušenja voluminoznem strujom vrućega zraka, shodno je, grijanje mase izvadjati grijanjem upo-rabljenog zraka, jer to sprječava talenje mase, koje bi se inače prevtć naglo dogodilo. Kada su se izvukla 3 do 4 dijela vode od 6 molekularnih dijelova vode iz soli, povisila se tačka topljenja od jedno 80° C. na jedno 250° C, a da se pri tome nije dogodilo raspadanje soli, dakle nije bilo ni gubitka u sadržini hlora. Ako se ali izvučenje vode pomoću zraka tjera mnogo dalje, to nastaje raspadanje uz stvaranje hlorovodonika. Zato se u tom stadiju na mjesto struje zraka dade slaba struja hlorovodonika i nakon toga se temper tura postepeno u tolikoj mjeri povišuje, u kolikoj se iz mase izvuče vode. Pronašlo se je, da učinak hlorovodonika u ovin prilikama ne sas'oji samo u poboljšanju uvjeta ravnoteže nego da on djeluje kao jako sušilo u tolikoj mjeri, da je skoro nakon djelovanja hlorovodo 'ika na masu i pri temperaturi, koja samo malo prelazi 250° C veći dio kristalne vode po puno odvojen i u formi jakog rastvora hlorovodonične k seline izveden u spravu za kondenzaciju. Ovaj se rastvor konden-zuje i sadrži oko 200/0 hlorovodonične kiseline. Iza toga se uz nastavno dovadjanje hlorovodonika i postepeno grijanje mase do maksimalne temperature od 650° C još zaostala voda izvuče iz mase, a s njom skupa i suvišak suhog hlorovodonika, koji se, kako će se kasnije protumačiti, odmih od vode apsorbira, te prolazi kao djeii-mično zasićen rastvor kroz aparat za apsorpciju. Tim se načinom cijeli, kod ovog postupka uporabljeni hlorovodonik opet dobiva u formi jakog, oko 33°/o hlorovodonične kiseline sadržavajućeg rastvora, pa se može uvijek opet upotrijebiti za postupanje s novim masama tako, da se pomoću koncentrisane sumporne kiseline istjera plin. Ova se sumporna kiselina može takodje po rekoncentraciji uvijek opet upotrijebiti. Iz toga se nadaje, da je potrebna samo količina kiseline po težini približno jednaka težini soli, s kojom se postupa, a ona se, kako je prije rečeno, opet potpuno dobiva natrag, te se može iza rekoncentracije opet upotrijebiti, pa je prema tome cijeli postupak, što se tiče potroška materijala ili energije topline, vanredno ekonomičan. Usljeg toga izvadja se novi postupak u dvije faze, od kojih se prva sastoji u djelimičnom osušenju pomoću voluminozne s'ruje zraka, a druga u potpunom osušenju pomoću slabe struje hlorovodonika. Oba se postupka dadu izvadjati u otsječ-cima, tako, da se naprava iza svakog postupka isprazni i opet napuni. Druga faza svakako se izvadja u vertikalnoj retorti, čije se izpražnjenje može dogadjati in continuo, a punjenje prekidano, kako će se niže razložiti. U prvoj se fazi, koja se sastoji u uporabi moćne struje ugrijanog zraka, postizava grijanje mase pomoću zraka, čiju vrućinu masa potpuno primi u se. Pod moćnom se strujom ugrijanog zraka razumijeva takova, kod koje dolazi oko 1400 m! u satu na jednu tonu mase, i ako ga može biti i mnogo više, pa doseći i 14,000 m!. Ova se faza postupka provadja tako dugo, dok nije tolika kohčina (obično 2/3) cjelokupne sadržine vode iz izhodnog materijala odvojena, d r se je tačka topljenja povirila na 250° C, a da ne nastupa gubitak hlora iz soli. Može se (ako je to bilo s kojega razloga poželjno) postupak i dalje nastaviti, pi se onda izlučuje nešto hlorovodonične ki-eline, a u masi zaostaje nešto magnezijum oksida ili oxvdhlorida. U tom će slučaju slijedeći postupak sa hlorovodo-ničnom kiselinom dići ovaj učmak i opet uspostavili neutralnost soli, pri čem se istina, potroši primjerna količina hlorovodonika. Dok se n. pr. kod sušenja pomoću zraka ide za produktom slijedećih (ili približno ovih) sastavina Mg Cl2 7570 Mg 0 I0/« H2 0 24% proizvadjali su se i proizvodi, kod kojih je proba dala: Mg Cl2 657« Mg 0 307« H2 0 57« U drugoj fazi postupka na mjesto postupanja s vrućim zrakom dolazi bilo u istoj ili u drugoj posudi postupak sa malenom ili slabom količinom hlorovodonika uz podjedno grijanje masa, a taj postupak traje tako dugo, dok slaba, polagana struja hlorovodonika ne odluči zaostalu vodu bez raspada soli, pri čem se temperatura sve pomalo povisi do jedno 650° C Ovim se postupanjem lako i brzo debija proizvod, koji imade 9&°/o ili više čistoga, suhoga magnezijum hlorida. Proizvod je bijel i porozan i ostaje u tom stanju, ako temperatura ne prekoračuje jedno 500°; ali ako se ona postepeno povisi na 650° C. prima proizvod djelomično kristalnu strukturu, te se dade kod temperature približno 650° C. — 700° C potpuno taliti. Ako se je postupanje pomno izvelo, nalazi se u proizvodu, ako u opće a ono sasvim malo magnezijum oksida. Ako su se obadvije faze pomno izvele, ne premašuje cjelokupni gubitak težine kod taljenja gotovog produkta u silikatnom lončiću 1—2°/o, a analizom pronadjena sadr žina na suhom magnezijum kloridu kod tog će se talenja nešto povisiti, a ne smanjiti, što dokazuje, da nakon druge faze ostane vrlo malo ili ništa vode, no da su valjda neznatne količine ugljene kiseline ili drugih plinova nazočne. Spomenuto taljenje produkta u praksi nije potrebno, već se iza druge faze dobiveni produkt može upotrijebiti neposredno za različite svrhe, za koje je prikladan. On je n. pr. vrlo prikladan za dobivanje mag-nezijskog metala ili legura putem elektrolize. Primjer izvedbe: Faza 1. Magnezijum hlorid proizvadja se u obliku igličastih ledaca, shodno ras-hladjenjem do jakosti od 80° i 400 specifične težine koncentrisanog rastvora od jedno 50° C do atmosferne temperature pri čem se iskristalizuje preko polovice sadr-žine magnezijum hlorida Kristali se onda shodnim načinom centrifugiraju ili inače oslobode od suvišne vode, a zatim unašaju u napravu za sušenje zrakom i izvrgavaju djelovanju prije navedene moćne struje suhog zraka kod temperalure, koja treba da bude na početku niska, osobito ne iznad 150° C. U razmjeru, kako se masa suši, valja zrak ugrijati jače, od prilike na 250° C. Svrha je ove regulacije ta, da ni u kojem slučaju u bilo kojem stadiju postupanja ne dodje do taljenja kristala, nego da zadrže svoj oblik i svoju veličinu i kraj tolikog gubitka od težine. Navedene se prilike stvaraju samotvorno napravom, kod koje se, kako će biti poslije opisano i protumačeno, upotrebi java kootinuisano ispražnjenje, jer u tom slučaju zrak. koji je na izlasku iz naprave hladniji, djelimično osuši izlazeću masu, koja se sa svoje strane kasnije izvrgava toplijem zraku na doljnjoj strani naprave. Fig. 1 prikazuje u vertikalnom prorezu spravu za izvadjanje prve faze postupka, a fig. 2 prikazuje u vertikalnom prorezu spravu, shodnu za izvadjanje druge faze postupka, ali se naravno dade svaka prikladna sprava upotrijebiti za svaku fazu postupka. Sprava prema fig. 1 sastoji se od vertikalne retorte A, iz unutra emajliranog željeza ili druge prikladne kovine, te je tako načinjena, da može pridržavati toplinu, koju vrući zrak daje musi. U tu je svrhu retorta opkoljena omotačem B, ispunjenim rdjavim sprevodnikom. Struja zraka uvadja se najshodnije na dolnjem kraju retorte, pa je za to na spravi prema nacrtu ispušni kraj načinjen od dva dijela C i D, pri čem dio C nešto zasiže u dio D, puštajući medjuprostor d; ovaj medjuprostor opkoljen je zračnim kanalom E, u koji se kroz upustni stubanj E, bilo iz kojega vrela upuštava vrući zrak. Zrak prostrujava masu koja se spušts i izlazi kod Ag van, dočim materijal pada u ka-kovgod prikladni spremnik, čija se gornja ivica priljubljuje uz popustljivi prsten d’, koji tvori nepropustni zatvor. F je rebrast ili zvjezdolik kotač za izpražnjenje, čija se okretajna brzina dade shodnim naredjajem regulisati za 1—16 okretaja u minuti. Za postupanja sa zrakom, dobro je, da se zrak, koji ustrojava, osuši, jer se tako postizava nešto bolji rezultat. Sušenje zraka nije bitno. Na gornjem kraju retorte A nalazi se radi čišćenja veći poklopac a i manji poklopac a, za umetanje mase. Oba zatvaraju nepropustno. U retorlu može se masa umetati i besprekidno, ali je shodno, da se to čini uz prekide kraj periodrčnog dignuća poklopca a8, kada visina mase u retorti padne Mjesto spomenute naprave može se upotrijebiti i druga sa vrstimičnim punjenjem i izpražnjenjem, pa su onda predvidjene dole rešetke za razdjeljenje i shodna vrata za ulazak i izlazak materijala. Postupak u ovoj fazi postupanja traje samo malo sati, a kod naprave sa kontinuiranim izpražnjenjem, odredjuje se ovo trajanje prema mjeri odvodjenja materijala, pa se u tom slučaju pristrujavajući zrak podržava na konstantnoj temperaturi. Pronašlo se je, da, !