DE PISCIBUS POSSILIBÜS COMENI, MRZLECI, LESINAE ET M. LIBANONIS ET APPENDIX DE PISCIBUS OL1GOCAENICIS AD TIJFFER, SAGOR ET TRIFAIL. FOSILNE RIBE ROMENA, MEZLEKA, HVAEA I M. LIBANONA UZ DODATAK O OLIGOCENSKIM RIBAMA TÜFEERA, ZAGORA I TRIEALJA. AUCTORE CAROLO GORJANOVIČ-KRAMBERGER, SCIENT. NAT. DOCT., GEOLOGIAE ET PALAEONTOLOGIAE IN KEGIS UNIV. ERANCISCI-J08EPHI I. ZAGBABIENSI PKOFES80RE, DIRECTORE NAT. GEOL. PALAEONTOL. JfUSEI ETC. EDIDIT ACADEMIA SCIENTIARUM ET ARTTUM SLAV. MERID. (TAB. I—XII.) U ZAGREBU 1895. U KNJIŽAEI JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE (DIONIČKE TISKARE). TISAK DIONIČKE TI8KARE. POZIV. wpéeno je poznato, kako u narodu našemu uslijed kulturnih prilika i neprilika sve više propada pravi narodni život, narodni običaji i vjerovanja. Za to jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti drži, da to sve treba za vremena sakupiti i na svijet izdati, dok još nije sasvim propalo. Poradi toga odlučila je ona izdavati FOLKLORISTIČKIZBORNIK u kojem ce se stampati opisi života, običaja i vjerovanja naroda hrvatskoga i srpskoga, i poziva ovim sve prijatelje narodne folklore, da joj šalju gradu za pomenuti zbornik. Jugoslavenska ce akademija primati sa zabvalom svaki prilog, a što bude vrijedno za štampu, štampat ce u re-čenom svom zborniku i svaki ce štampani prilog primjereno honorirati. Uza svaki prilog, što ga tko jugoslavenskoj akademiji za-Jijezin folkloristički zbornik pošalje, treba da pisac točno naznači, u kojem je kraju ili selu čuo ili vidio ono, što priopčuje.- Isto tako treba spomenuti, da li je ono, Sto se navodi, jednako rašireno po svem onom kraju ili selu ili možda veé propada, te se nalazi samo u gdjekojoj porodici ili lcuéi, ili to drže samo još starci i bake. Da bi priložnici znali, kakovu upi-avo gradu misli jugoslavenska akademija donositi u po-menutom svojem zborniku, za to se ovdje navode natpisi za sve folklorističke priloge. I. Narodni život u tješnjem smislu. Hrana, kuca, nošnja, igre, plesovi, radnje (kojih u drugim krajevima nema ili su drukčije)-Forme opcenja (medu mladima i starijima, medu muškinjem i ženskinjem, medu domačima i gostima ili strancima). II. Narodni običaji i vjerovanja. 1. Porod, vjenčanje, smrt. (Ne treba ograničiti se samo na to, da se reče, što narod čini u ta tri najznatnija odsjeka ljudskoga života, več treba opisati i priprave za njih, n. pr. što čine i čega se čuvaju žene, dok su trudne, kako se prosi i vjeri djevojka itd) 2. Različni godovi preko godine (n. pr. Božič, Uskrs, Bogojavljenje, Durdev dan i dr. Treba navesti,- što se čini na same te dane i prije njih i ne samo, što ljudi čine, več i čega se čuvaju). i3. Narodne priče o Bogu i o svecima (kao o sv. Iliji, Nikoli, Bogorodici i dr.), o duši, o drugom svijetu itd. 4. Narodni kalendar (t. j. koje kučne i poljske poslove misli narod da treba raditi u ovo ili ono doba godine, o ovom ili onom prazniku, uz ovu ili onu mjesečevu mijenu itd.). 5. Gatanja o vremenu i u opce o buduénosti (po kojim znacima pogada narod, kakvo ce biti vrijeme. kakva li ljetina, n. pr. po torn, kako ptice lete ili pjevaju, po tom, je li n. pr. na veliki petak lijepo vrijeme ili je kisa ; što se drži, ako čovjek polazi na put pa sretne najprije svečenika ? itd.). 6. Pričanja o prirodnim pojavima: o grmljavini, o vjetrovima, o pomrčini sunca i mjeseca, o potresu, o suncu i mjesecu, o danici i o drugim zvijezdama, omliječnom putu (kumovskoj slami). Imena pojedinih zvijezda kao: „vlašiei". „volujara", „štapci", „plug i volovi" i priče o njima, ako ih ima. 7. Pričanja o životinjama i biljkama (kojima se tumači njihovo postanje, život i svojstva). 8. Priče o postanju i prošlosti sela, varoši, gradina, brda, jezera, ponora itd. 9. Narodna medicina (kojim lijekovima liječi narod različne bolesti ili samo baje). 10. Vjerovanja i pričanja o bičima, kojih nema (n. pr. o kugi, o vilama, vukodlaeima, vještieama, vjedogonjama itd.). 11. Narodno tumačenje sana. 12. Gatanja i bajanja u različnim prigodama života (n. pr. kad tko što izgubi, kad se zaljubi itd.). III. Dijalektologija. Opisi naših narječja u gramatičkom i leksičkom pogledu. Nitko neka ne zaboravi uza svoj dijalektologički prilog točno navesti geografičke granice narječja, što ga prikazuje. Jugoslavenska 6e akademija osim opisa pravih narodnih narječja primati vrlo rado i opise dogovornih i umjetnih govora, kamo pripada n. pr. kozarski, poslovički, osaéanski i gegavački jezik (koje spominje Vuk u svojem rjeČniku i prof. dr. T. Maretié u „Radu" jugosl. akad. knj. 108. str. 185—186.). Svi priloži za „folkloristički zbornik" neka se šalju uredniku zbornika profesoru Ivanu Milčetiču u Varaždin, ili upravi jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagi-eb. U ZAGREBU, mjeseca svibnja 1895. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. OPERA ACADEMIAE SCIENTIARUM ET ARTIÜM SLAYORUM MERIDIONALIUM. DJELA JUGOSLAYENSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJBTNOSTI. KNJIGA XVI. U ZAGREBU TISAK DIONIČKB TI8KARE 1895. DE PISCIBUS FOSSILIBUS COMENI, MRZLECI, LESINAE ET M. LIBANONIS ETgAPPENDIX DE PISCIBUS OLIGOCAENICIS AD TÜFFER, SAGOR ET TRIFAIL. FOSILNE RIBE ROMENA, MRZLEKA, HVAEA I M. LIBANONA UZ DODATAK O OLIGOCENSKIM RIBAMA TUFFERA, ZAGORA I TRIFALJA. AUCTORE CAROLO GORJANOVIČ-KRAMBERGER, SCIENT. NAT. DOCT., QEOLOQIAE ET PALAEONTOIiOGIAE IN REGIS UNIV. FRANCISCI-JOSEPHI I. ZAGBABIENSt PROFESSORE, DIRECTORS NAT. GEOL. PALAEONTOL. MUSEI ETC. EDIDII ACADEMIA SCIENTIARUM ET ARTIUM SLAV. MERID. (TAB. I—XII.) U ZAGREBU TJ KNJ1ŽARI JUQOSLAVENSKE AKADEMIJE (uIONIČKE TISKARE) 1895. L PY 32120 PREDGOVOR. X redležece dijelce sadržaje prema svomu naslovu opise riba potičucih iz krednih naslaga Komen a, Mrzleka, otoka Hvara, Brača i Mte. Libanona u Siriji. Uz ove sam ribe — kao dodatak — opisao i serij u drugih, naime terciarnih, koje su nadjene u Tüfferu, Zagoru i Trifalju. — Razumjeva se, da su opisane ribe ve-cinom za literaturu nove, dapače ima tuj i novih rodova, a preko toga popunjena su dotično izpravljena i njeka mnienja gledom na sistematiku, kao i gledom na osteo-logiju nekih riba. Poimenee sam u tom pogledu obradio rodove Coelodus i Palaeobalistum, pak onda genus Amiopsis. Riedki i krasni kredni materijal pozajmiše u ime pro-učavanja gospoda : Dr. Carlo pi. Marchesetti ravnatelj Tršcanskog muzeja, priposlav ribe Komena i Libanona, zatim g. Matt eu z, kustos Goričkog muzeja, ustupiv mi dosele neobradjenu vele zanimivu faunu Mrzleka, sa podnožja Mte. Santo-a, koji je materijal ujedno i vlastnietvo Goričkog muzeja. Tercierne pako ribe po-zajmio mi jest rudarski savjetnik gosp. Riedl u Celju. — Spomenutu gospodu ide svakako hvala, što su naj-veconi spremnošcu ustupila taj još neobradjen materijal na znanstveno proučavanje, a predsjedničtvo pako jugo-slavenske akadamije steklo si je najveéu zaslugu oko publikacije tog faunističkog djelca, jer je ona, poslav pisca u kraški priedjel Gorički naročitom misijom, da sabere znanstvenu gradju, bas" začetnieom toga dijelca. Nesmijem zaboraviti, a da s pohvalom nespomenem zasluge gosp. Steinbauera, risara u Albrechtovoj štampari u Zagrebu, koji je upravo vještački nacrtao sve priloge toga spisa. Sto se konačno tiče opisivanja te gradje, nišam se mogao služiti samo hrvatskim jezikom, jer bi ostao važan u toj radnji opisan materijal nerazumljiv vanjskim strukovnjacima. Morao sam se daklem djelomice poslu-žiti i drugim pristupnijim jezikom, naime latinskim, kojim sam opisao barem najvažnije cesti toga djelca. PRAEFATIO. In hoc opere secundum titulum descriptio piseium e schistis cretaceis C o m e n i, M r z 1 e c i, insulae L e s i n a e, Brazzae et montis Libanonis in Syria est. Praeter hos pisces — appendicem — etiam seriem alioruni ter-ciariorum piscium Tüfferi, Sagori et Trifaili in-ventorum descripsi. Scilicet descripti pisces plerumque in literarum monumentis novi, quin etiam nova genera sunt, praeterea etiam quasdam sententias ad systema-ticam et osteologiam quorundam piscium pertinentes supplevi et correxi. Praecipue genera Coelodus et Palaeobalistum et genus Amiopsis pertractavi. Raram et pulchram materiam cretaceam studiorum causa mihi dederunt: dorn. Dr. C aro lu s nob. Marchesetti, musei Tergesti« director, pisces de Comeno et Libanone mihi misit, dom. M a 11 e u z, musei Go-riciensis custos, adhuc intractatam notabilem faunam Mrzleci, qui est in infimo monte Sancto, quae materia ^rpprjetas. musei Goriciensis est, mihi dedit. Terciarios 'auteni pisces dom. Riedl, Celejensis, membrum consi-liorum rei metallicae, mihi dedit. — Quibus dominis gratias ago, quod hanc adhuc intractatam materiam studiorum causa dederunt, praesidium autem academiae scientiarum et artium Slavorum meridionalium de hujus operis publicatione optime meritum est, nam illud, cum scriptorem in regiones Carsti Goriciensis cum praecipua missione materiam studiorum causa colligere misit, ipsum hujus operis autor est. Non possum praeterire merita dom. Steinbaue ri, Albrechti officinae pictoris Zagrabiensis, qui summa pe-ritia omnia addi tarnen ta hujus operis depinxit. Quae finaliter ad descriptionem materiae pertinent, solum lingua croatica uti non potui, quia gravis in opere descripta materia externis viris, qui in his studiis versantur, obscura esset. Idcirco partim etiam ad intelli-gendum faciliore lingua, latina, qua saltem gravissimas partes operis descripsi, usus sum. 1 INDEX SYSTEMATICA DESCRIPTORUM PISCIUM CRETACEORUM. SUBCL. GANOIDEI. Orel. HOLOSTEI. Fam. Lepidosteidae. Grupp. Aspidorliyn china. Gen. Belonostomus Ag. Belonostomus dalmaticus, Kramb. (Lesina). Belonostomus Matteuzi, Kramb. (Mrzlek). Belonostomus Novaki, Kramb. (Lesina). Gen. Aspirdorhynchus Ag. Aspidorlvynchus Mtis. Sancti, Kramb. (Mrzlek). Gen. Lepidotus Ag. Lepidotus sp. (insula Brazza). Grupp. Megalurina. Gen. Opsigonus, Kramb. Opsigonus squamosus, Kramb. (Mrzlek). Farri. Amiadae. Gen. Amiopsis, Kner. Amiopsis prisca, Kner (Mrzlek). Fam. Pyenodontidae. Gen. Coelodus, Heekel. Coelodus latus, Kramb. (Mrzlek). Coelodus mesoraehis, Heekel (Lesina). Coelodus multipinnatus, Kramb. (Comen). Coelodus ovalis, Kramb. (?) Coelodus rostratus, Kramb. (Mrzlek). Coelodus Saturnus, Heekel (ins. Brazza). Coelodus suillus, Heekel (Comen). Coelodus Vetteri, Kramb. (Comen). Gen. Palaeobalistum, Blaiv. Palaeobalistum libanicum, Kramb. (Libanon). SUBCL. TELEOSTEI. Ord. PHYSOSTOMI. Fam. Hoplopleuridae. Gen. Eurygnathus, Davis. Eurygnathue Marcbesettii, Kramb. (Libanon). — 4 — Farn. Seopelidae. Gen. Holcodon, Kramb. Holcodon lesinensis, Kramb. (ins. Brazza). Fam. Clupeidae. Grupp. Thrissopina. Gen. Thrissops, Ag. Thrissops microclon, Heckel (ins. Brazza). Thrissops vexillifer, (Heckel), Bass. (Comen). Grupp. Elopina. Gen. Elopopsis, Heckel. (?) Elopopsis sp. (Comen). Gen. Clupea, Linné. Clupea Gaudryi, Pict. et Humb. (Mrzlek, Comen). Farn.? Gen. Exocoetoides, Davis. Exocoetoides evolans, (Ag.), Kramb. (Mte. Bolca). Exocoetoides tenuis, (Davis), Kramb. (Libanon, Hakel). Exocoetoides minor, Davis (Libanon). Fam.? Gen. Dactylopogon, v. d. Marck. Dactylopogon parvulus, Kramb. (Libanon). Fam. ? Gen. Ancylostylos, Kramb. Ancylostylos gibbus, Kramb. (Mrzlek). Ord. ACANTHOPTERYGII. Fam. Holoeentridae. Gen. Beryx, Cuvier. Beryx Stachei, Kramb. (Comen). Gen. Lobopterus, Kramb. Lobopterus pectinatus, Kramb. (Comen). Fam. Pereidae. n. Gen. Acanthophoria, Kramb. Acanthophoria libanica, (Pict), Kramb. (Libanon). Fam. Carangidae. Gen. Aipichthys, Steindachner. Aipichthys pretiosus, Steind. (Lesina). — 5 — DESCRIPTIO PISCIUM. SUBCL. GANOIDEI. Ord. HOLOSTEI. Fam. Lepidosteidae. Grupp. Aspidorhyncliina. Ta je posodica karakterizovana na dugo protegnutim tjelom i šiljastom kljunolikom gubieom. Ljuske su ga-noidne, ter nejednake veličine, pošto su one sa strana mnogo vece od onih hrbtene i trbušne cesti. Prema tomu, da li su obje čeljusti jednako duge, ili gornja dulja od doljnje, diele tu porodicu na dva roda, i to : a) genus Belonostomus, sa jednako dugim protegnutim čelju stima i b) genus Âspidorhynchus, kojemu je doljnja čeljust krača od gornje. Uz to jest taj rod još naposob karakte-rističan, što imade kratku t. zv. „praemandibulu", t. j. zubima pokritu doljnjočeljustnu kost, koja leži izpred dentalea. Predležece amo spadajuce ribe potiču iz krednih na-slag-a od Mr z lek a (Belonostomus i Aspidorhynchus) i H v a r a (Belonostomus). Haec familia propter longe protentum corpus et acutum aduncum os notabilis est. Squamae ganoideae et inacquali magnitudine sunt, cum illae a latere multo majores quam illae partis dorsalis et ventralis sint. Ex quo sequitur, ut hane familiam in duo genera dividant, utruin ambo' maxillae aeque longae, an superior longior quam inferior sit', in : a) genus Belonostomus, cum aeque longis protentis maxillis et b) genus Aspidorhynchus, cujus inferior maxilla bre-vior quam superior. Praeter id hoc genus notabile propter ita appellatam brevem „praemandibulam", id est: propter partem inferioris maxillae ante dentale sitam et dentatam. Pisces e schistis calcariis Mrzleci (Belonostomus et Aspidorhynchus) et Lesinae (Belonostomus) sunt. Genus Belonostomus. 1. Belonostomus Matteuzi, Kramb.-Gorj. (Tab. L, Fig. 1.) Longituclo corporis ...................... 530 %¦ Altitudo „ (inter pinnam ventr. et pect.) ...........51.6 „ Longitudo capitis (sine oris aculeo) ................134.B „ Altitudo „ ........................ 50.3 „ Numerus vertebrarum.................... ca. 89 (62~)-27) Distantia pinnarum ventralium a pectoralibus...............164.0 mU „ pinnae analis a ventralibus...................103.5 „ „ „ caudalis ab anali ..................87.0 „ „ „ dorsalis a caudali....................82.0 „ Longitudo radiorum pinnarum pectoralium (longissimorum).........33.5 „ „ » » ventralium „ .........23.6 n „ „ pinnae analis „ .........29.0 „ n n „ dorsalis „ ......ca. 26.0 „ ,, „ » caudalis „ .........53.0 ,, Riba ta nadjena je kod Mrzleka tik Soče, pale je vlastničtvo Goričkog muzeja. Piscis apud Mr zle c prope Isoncium inventus est et in museo Goriciensi conservatur. Ta je vrst jedna od največik i najbolje sačuvanih roda Belonostomus, tim vecma, Sto od nje postoji i otisak. Od opisanih vrsti lahko se luči jednostavnim prispodabljanjein omjera te broja tračica i kralježaka. Ja ni necu tuj naposeb iztieati oprieke, koje nju luče recimo od vrsti Belonostomus lesinensis, jer su toli upadne, da ih je zbilja suvišno iztači. Nu moglo bi se misliti, da upitna riba možda nepripada rodu Belonostomus veé onomu - 6 — Aspidorhynckiis! U to mi je ime samo upozoriti na doljnju čeljust naše ribe, kojoj je otlkinut prednji dio, stoje vrlo jasno vidjeti na originalu, ali manj e jest to čitljivo na siici, pak bi se doista moglo misliti, da čeljust nije bila ni dalja, a potom bi riba dašto pripadala rodu Aspidorhynchus, a vrlo bi sjecala na vrst Aspid. acutirostris Ag. Nu okolnost, što je doljnja čeljust bila jedne duljine sa intermaxilari, odklanja svaku sumnju gledom na generici« položaj naše ribe. Tjelo ovog liepog primjerka jest na dugo protegnuto, pošto mu se maksimalna višina sadržaje nešto preko 10 puta u posvemašnjoj duljini, dočim glava sa svojim kljunoliko protegnutim čeljustima ne odgovara niti podpunoj četvrtini čitave duljine. Od kostih glave spominjem najprije čeljusti, kojim su površine granulirane. Dočim se gornje čeljusti direkte nastavljaju u intermaxillare, to su ali doljnje čeljusti jasno razdvojene t. j. sastoje od otražnje širje cesti d enta le-a, i prednje uže, šiljato-trokutne cesti „praemandibule". Čeljusti su pokrivene dvim redovima razno velikih zubi, pak su — kako se čini — plosnato lancetnog oblika. Oni su karakterističnoga razporedka i to : vanjski niz zubi sastoji od sitnih zubica jednake veličine, a iza toga reda sliedi nutarnji red veéih zubi i to tako, da tek iza šest ili sedam manjih zubica sliedi 1 "%> dug zub nutarnjega reda. Taj očrtani razpored zubi jasno je motriv na premanduli, gdje je zubni red neporemeóen. Da li jo i u ostalih čestih čeljusti razpored zubi takav, neznam, jer nije više jasno čitljiv. Od inih kosti glave malo je što kazati, jer se nisu dosta ostro otisnule. Jasno je ipak vidljiv široki D nalični operkulum. Hrbtenjaču prekrivaju štitolike ljuske, pak je zato lih označiv broj kralježaka, bez da smo ih kadri pobližje opisati. Imade ih oko 89 (62+-27). Plitve odlikuj u se plosnatim, mnogostruko dieljenim tračicama. Dorsal na je plitva slabo razvita i leži daleko straga povrh analne, pak sastoji od 11 tračica. Širja i dulja anal na plitva začima nješto izpred dorsalne, a sastoji od 17 tračica. Caudalna je plitva duboko izrezana, pak broji 14116 tračica. Nješto iza sredine razmaka izmedju prsnih i analne plitve leže ventralne, kojim nišam kadar opredjeliti broja tračica, isto tako ni iza operkulom stoječim peetoralnim plitvama. Tjelo pokrivaju štitolike ljuske razne veličine i oblika. One hrbta su rombične te granulirane, one sa strana su dugačke dotično visoke, a one trbušne cesti i opet uzke ter uzduž nabrane; trbušni je rub pilasto narezan a to stoga, što su se tuj ljuske razmakle. 2. Beloiiostoimis dalniaticus, Kramb.-Gorj. (Tab. IL, Fig. 1, la,b.) Longitudo corporis..........................347.0 "'/»» „ capitis cum ore.......................91.0 „ Altitudo corporis in medio.......................29.0 „ Diameter oculi .......................10—12.0 „ Longitudo maxill. inf.........................59.0 „ Numerus vertebrarum ....................e. 70—74 Distantia pinnarum peetoralium.................41.0 %» „ „ „a ventralibus..............e. 106.0 „ „ pinnae analis a ventralibus .................e. 63.0 „ „ „ caudalis ab anali . .................e. 63.s „ Longitudo radiorum pinnarum peetoralium................20.0 „ n n » ventralium ..............e. 10.0 „ „ „ pinnae analis....................17.0 n „ „ pinnarum caudalium.................28.B „ „ pinnae caudalis......................38.0 „ Pinna caudalis radios habet .....................e. 7I24I7. Iz krednih vapnenih škriljeva otoka H v a r a. — Vlastničtvo pok. I. Novaka u Zadru. E cretaeeis lapidibus tissilibus calcarriis insulae Le-sinac. — Proprietas mort. I. Novači, Jaderensis. — 7 — Riba ta naliči opisanoj j ur vrsti Belonostomus lesinensis, Bassani (Descrizione......pag. 198. (6), Tab. I. fig. 10.), u koliko je i ona dugačka i vitka, ali ju jest lasno od ove razlučiti tini, što joj je tjelo nješto više t. j. višina tjela naše ribe u sredini odnosi se prama višini tjela vrsti Belonostomus lesinensis, kao 5:4, po čem je jasno, da naša riba nije ipak tako vitka, kao opisana veé vrst. Joä nam je zabilježiti jednu važnu karakteristiki! naše ribe, a ta postoji u tom, što se prednja cest glave na brzo suzuje i prelazi u tanku gubicu, pak je time ova jasnije odlučena od glave, nego li u vrsti Belonostomus lesinensis, gdje ista polagano prelazi u gubicu. Glava naše ribe vrlo je dobro sačuvana, ako i nisu očrti pojedinih kostih baš osobito jasni. Na njoj se osobito ističe dugačka sužena te u äiljak protegnuta gubica, od koje naposeb spominjeni sastavljenu doljnju čeljust, koja sama mjeri 59 "J^, daklem nješto više od polovice čitave glave. Rekob, da je doljnja čeljust sastavljena; 29.5 '%, pred zglobovinom te čeljusti vidimo 6.6 '%, dugačku, natrag smjerajuéu brazdicu, koja djeli čeljust u otražnji krepčiji dentale i tanak zašiljen praedentale., (Vidi: Tab. IL; SI. la. i to: d. i p.d.). Gornja Čeljust sa intermaksilarnom kosti prileži uz doljnju i tako zatvara gubicu ; al su ipak u medjašnjoj brazdici vidljivi sitni zubi. Veliko ovalno oko primaknuto je više gornjemu rubu glave no doljnjemu, pak se nalazi nad zglobovinom doljnje čeljusti ili po prilici u 5. osmini duljine glave (od spreda računajuci), i mjeri 10—12 '%v u duljini, a po prilici 8 "%, višine. Praeoperculum je pravokutno previnut, a krakovi su mu oko kuta po nešto nabrani. Iz njega stoji široki operculum, pod njim uzki suboperculum. Iza operkula vidljiva je nejasna clavicula. Kosti tjemena su nagužvane. Ilrbtejača sastoji od kojih 70—74 članaka, koji su se uslied maceracije mjestimice odmakli sa svog naravnog mjesta, nu bez da su time poremetila tjelesna razmjerja. Poimence motrimo to poremecenje iznad i izpred analne plitve, uslied kojega je položaj dorsalne plitve izbrisan. Kralježci su samo nešto dulji no visoki, pak ih ide 9 na visinu tjela. Plitve su slabo razvite, ali splobomice su krepčije nego li u vrsti Bel. lesinensis, Bas. Poimence mi je to reci za peetoralne, analnu i duboko izrezanu caudalnu plitvu. Broj tračica u pojedinili plitva težko je označiti, jer su složene, i lih za repnu plitvu mogu reci, da sastoji od kojih 24 glavnih i sa svake strane po 7 porubnih tračica. Dorsalna se je plitva gotovo posvema izgubila i to radi toga, što je u njenom okolišu poremecena hrbtenjača. Ono nekoliko tračica, koji u komadiéik razštrkani leže, dalo bi naslutiti. da je hvbtena plitva bila namještena nešto pred analnom. Premda je hrbtenjača poremecena, stalan sam, da su insercije ventralnih i analne plitve zaostale na svom prvo-bitnom mjestu, ter prema tomu leži analna plitva točno u sredini izmedju ventralnih i kaudalne plitve. Tjelo pokriva više redova štitaca, koji u okomitih redovih tjelo pokrivaju. Ti su štitci na raznim mjestima tjela razne veličine i oblika. Štitci strana najdulji su i lika pravokutna. Iz pod njih sliedi cetili reda kračih. četverokutnik štitaca, sa dva veča okrajna i jednini manjim osrednjim šiljkom ; zgora i zdola vidimo još eliptičnih štitaca sa osrednim srhom i natrag protegnutim kukastim trnom. Za štitce dorsalnoga ruba još nam je pripo-menuti, da su čvorasti (osobito oni iza glave). Širina lateralnih štitaca iznaša kojih 3.B Vl/m, duljina ventralnih sa šiljcima 4.0 '%,, a duljina dorsalnih štitaca do 5 '%t. Explicatio figur arum: Tab. IL, Fig. 1. Belonostomus dalmaticus, Kramb. Gorj., in magn. nat. Les ina. „ Fig. la. „ „ „ „ sc. = scapula, op. = oper- culum, sop. = suboperculum, p.op. = praeoperculum, d. = den-tale, pd. = praedentale, ma. = maxillare, im. = intermaxillare. „ Fig. lb. Belonostomus dalmaticus, Kramb. Gorj., sc.d. = scutum dorsale. sci. = scutum laterale, sc v. = scutum ventrale. 3. Belonostomus Novaki, Kramb.-Gorj. (Tab. H., Fig. 2., 2a.) Altitudo corporis.........................70.7 '%> Longitudo radiorum pinnarum pectoralium................60.0 „ Riba nadjena u krednim škriljevima otoka H vara. — Vlasničtvo pok. I. B. Novaka, učitelja u Zadru. Piscis in cretaceis lapidibus lissilibus insula Lesinae inventus. — Proprietas mort. I. B. Novači, magistri Ja der en si s. Ova je riba žalibože vrlo fragmentarno sačuvana, izim otražnje cesti glave zaostao je jošte komad abdominalnog odsjeka tjela i lib prsna plitva. Kraj sve te manjkavosti lasno je tu ribu razlučiti od dosad opisanih, hvarskih Belonostoma i to s toga, što je ova ne samo mnogo veča, več joj jest i tjelo više no u obim lesinskim vrstima. Citav fragmenat jest 283 '%, dugačak, a višina mu iznanaša 70.7 '"'/m ili ona odgovara duljini od po priliei 11 kralježaka. Da je riba podpuna, mjerila bi ona najmanje 70 do 80 %.. Od kosti glave zaostao je otražnji komad praeopereulum-a i široki, na površini fino kvržičasti operculum. Za operkulom vidi se i nešto od clavicule, o koju vise nizko ležeče prsne plitve. Najdulji tračak te plitve mjeri 60 '%,. Pripominjem, da su tračice te plitve dieljene i članjene. Hrbtenjača nije direktno vidljiva, več nam njezin položaj odaju uzdignuti štitci. Kralježci čini se, da su kva-dratični ili samo neznatno dulji no visoki. Tjelo je pokriveno štitcima, koji su prema položaju razna lika i veličine. Naj veci su štitci sa strana, i ti su spreda i straga porabljeni ; njih se tiču zdola krači, sa gore upravljenim šiljkom providjeni štitci. Na hrbtu pako vidimo jasno kvržičaste rombične štitove. Lateralni su štitovi 8 m/m široki, a po površini sitno — poput šagrena — kvržičavi. ________ Genus Aspidorhynchus, Ag. Aspidorhynchus Mtis. Sancti, Kramb.-Gorj. (Tab- I., Fig. 2., 2a) Tjelo dugačko; višina iznaša 18. dio duljine. Glava se nastavlja u dugačku kljunoliku šiljastu gubicu, s kojom zaprema preko '/s čitave duljine. Doljnja čeljust, dotično premandibula za preko polovicu krača od gornje t. j. medjučeljusti. TJ obim imade finih, konično zašiljenih ztibi. Operkulum velik i širok. Hrbtenjača sa ca. 70 kralježaka. Prsne plitve sa 10 tračica, najdulja mjeri Corpus longum; altitudo duodevicies minor quam longi-tudo. Caput cum longo adunco acuto ore majus quam tertia pars corporis. Inferior maxilla, praemandibula, di-midio brevior quam superior, intermaxillare. In ambobus tenues, conice exacuti dentés sunt. Operculum magnum et latum. Chorda dorsalis cum circa 70 vertebris. Pinnae pectorales cum 10 radiis, longissimus 10.6 *%,. caudalis excisa et 8.B '%j longa. Pinna IO.5 mfn. Repna plitva izrezana te 8.B '%, duga. Longitudo corporis........................102—103 Altitudo „ .......................... 5.5 Longitudo capitis cum rostro .................... 39.0 Altitudo „ ........................... 6.5 Longitudo intermaxillaris........................24.0 „ praemandibulae....................... 9.0 Numerus vertebrarum...................... ca. 70 Pinna pectoralis radios habet......................10 Vrlo lijepa ta ribica nadjena je kod Mr z lek a pod Svetim brdom, a vlastničtvo je Goričkog muzeja. Pulcher piscis apud Mrzlec sub monte Sancto inventus et proprietas musei Goriciensis est. Explicatio figurarum: Tab. I., Fig. 2. Aspidorhynchus Mt. Sancti, Kramb.-Gorj. ad Mrzlek. „ Fig. 2a. Id. i.m = intermaxillare; m = maxillare; p.m.d. = praemandibula; md — mandibula ; op. = operculum. Gen. Lepidotus, Ag. Lepidotus sp. Rod Lepidotus poznat jest iz naslaga triasa, jure i krede, pak su mu imenice debele, rombične, ganoidne ljuske cesta okamina rečenih naslaga. U našim kraje-vima još nebijaše nadjeno ostanaka toga roda ; tek lani prigodom ekskursije sa jahtom „Margaritom" došla je u ruke gosp. prof. Bru sini ploča, potičuča sa otoka Genus Lepidotus e schistis triassicis, jurassicis et cre-taceis notum, nominatim ejus pingues, rombicae, ganoideae squamae frequens petraefactum in memoratis schistis sunt. In nostris regionibus hujus generis reliquiae adhuc inventae non erant; anno praeterito demun in excursi-one cum nave „Margarita" dom. prof. Br usina ta- — 9 — Braca, na kojoj imade mnogo ljusaka roda Lepidotus. Veéini ljusaka jest površina deformirana t. j. izjedena, a lih trim ljuskama je ista još prekrita svietlom eaklje-vinom. Tomu nasuprot imade ali nekoliko jasnih utisaka u ploči, koji nam kazuju, kako su bile ljuske vecinom gladke, prema sredini neznatno udubene površine. Oblika su pretežno rombična, a ostri kutovi toga romba su više manje produljeni, te ponešto kukasto savijeni. Uz gladke ljuske ima i takovih, kojim je površina uz tupe kutove romba nešto naduta, tako da zaostane sredinom i to smjerom dulje diagonale udubina. Uz jednu stranicu ljudske vidjeti je i bazalni nakosi nastavak, koji jest prema položaju ljuske na tjelu bio veci ili manji. Ljuske mjere 7.r,—8 "% i to njihova gornja cakljevna površina. Uz ljuske imade na ploči još i 3—4 koštiea, koje nisu tačno opredjelive. Ovo su prvi ostanei rekoh roda Lepidotus, koji su nadjeni u kredi dalmatinskih otoka. Time jest kredna fauna riba na zanimiv način upodpunjena, a ujedno sječa tirne na faunu od Pietraroje, odkle jest poznata vrst Lepidotus exiguus Costa. (Bassani: Descrizione .... pag. 43. [235.]). bulam de insula B raz za, in qua multae squamae generis Lepidotus sunt, accepit. Superficies plerarumque squamarum deformata, exesa, solum superficies trium squamarum nitida est. Sed autem paucis sunt clarae im-pressiones, quae ostendunt quomodo squamae plerimque levés, erga medium paulo concavae sunt. Plerimque forma rombica, acuti autem anguli rombi plus minusve elongati et paulo in formam sarculi flexi. Praeter levés squamas sunt etiam tales, quarum superficies praeter angulos rombi obtusos paulo convexa, ita ut in medio, in linea diagonali concava squama sit. Secundum unam partem squamae etiam obliquimi basis appendiceal, qui erga po-sitionem squamae in corpore major vel minor erat, vi-dere possumus. Squamae longae 7.6 ad 8 "'/m, scilicet earum superior nitida superficies. Praeter squamas etiam 3 ad 4 ossa sunt, quae bene statuere non possum. Haec sunt primae reliquiae generis Lepidotus in creta insularum dalmaticarum inventae. Quo fauna cretacea piscium notabili modo adimpleta, simul autem similis est faunae de Pietraroia, ubi species Lepidotus exiguus Costa, nota est. (Bassani: Descrizione... pag. 43. [235.1). Grupp. Megalnrina. Gen. Opsigonus, Kramb.-Gor Taj sani rod krcirao za veoma lijepu fosilnu ribu na-djenu u krednim vapnenim škriljevima otoka H v a r a. Najsrodnija je Wagnerovom rodu Macrorhipis iz gornjega jure od Kelheima,1 od kojega ju možemo luciti lih kakvočom ljusaka, duljom dorsalnom plitvom ter valjda i zubalom, koje jest u roda Opsigonus sastavljeno od doduše kratkih ali razmjerno jakih čunjevitih zubi, kojih imade 2 reda u čeljustima, pa koji su jači u doljnjih i medjučeljustih, sitniji u gornjoj čeljusti, mno-gobrojni pako i još sitniji na parasfenoidu. Ponajbitnije obilježje roda Opsigonus jest struktura ljusaka,2 koja je osobito jasno vidljiva iza glave pak do hrbtene plitve. One su rombična lika na vanjskom rubu krenirane, ter pokrite radiama, koje po prilici izlaze iz srednje zone ljusaka. Ta je osrednja cest još i po nešto granulirana. Preko te očito nutarnje cesti, ili bolje sloja tjelesnog pokrova, motrimo i na gusto prugasti sloj. Posjedujem srecom na uvid veoma dobar eksemplar ribe, — nedvojbeno roda Opsigonus — sa Mr z lek a (vlastn. muzeja u Gorici), koji se baš u sveni slaže sa vršcu Ops. megaluriformis m. izuzevši tjelesni pokrov, koji kod te ribe sočanske doline pokazuje na oko veliku oprieku. U kaudalnoj bo cesti tjela motrimo velikih, kožastih, zaokruženih ili neznatno uglastih ljusaka, ponešto debljijega ruba (kano kod Amiopsisa), koje su Hoc genus pro pulchro fossili pisce in cretaceis lapidibus fissilibus insulae Lesinae invento creavi. Proximus est Wagneri generi Macrorhipis e superiore jurasso de Kelheim,1 a quo discernere possumus solum qualitate squamarum, longiore pinna dorsali et probabiliter etiam dentali, quod apud genus Opsigonus compositum a bre-vibus quidem sed satis firmis cuneatis dentibus, quorum duo ordines in maxillis et qui firmiores in inferiore maxilla et intermaxillaribus, minores in superiore maxilla, multi sed etiam longe minores in parasphenoide sunt. Notabilissimum signum generis Opsigonus est structura squamarum,2 quae praecipue post caput usque ad pinnam dorsalem videri potest. Squamae forma rombi in exte-riore margine crenatae et tectae radiis, qui e medio cin-gulo squamarum eveniunt. Haec media pars paulo granulosa est. Supra hac interiore parte vel schisto corporis tegumenti etiam dense striatum schistiim videmus. Fortuna possideo bonum exemplar piscis — sine dubio generis Opsigonus — de Mrzlec (proprietas musei Go-riciensis), quod omnino simile speciei Ops. megaluriformis m. excepto corporis tegumento, quod apud hunc piscem e valle Isoncii simulate magnani contrarietatem ostendit. In corporis parte caudali magnas, coriaceas, rotundas vel paulo angulatas squamas, paulo pinguiore margine, (sicuti Amiopsis), subtilibus strigibus tectas videmus. In 1 Wagner: „Monographie der fossilen Fische a. d. lit. Schiefern Bayerns". II. Abth. pg. 113. [723.], Tab. VII. 2 Gorjanovič-Kramberger: „Palaeoichtyolozki priloži". Kad jugosl. akademije. 1884. pg. 4 [13.], (Tab. IV., Fig. 1. a, b). 2 — 10 — prekrivene vrlo finim priigama. U abdominalnoj cesti tjela, gdje je taj očrtani pokrov tjela odlupljen, vidimo ne jasno rombične utiske, koji potiču od nutarnjeg sloja pokrova, koji sastoji od manjih poljašca no vanjska strana ljuske, ter koja preko toga zaostavljaju jo5 neke uzdužne pruge, za koje pravo neznam, da li su utisci pograničnih cesti ljusaka, ili su redovi „linea lateralis". Držim za stalno, da je i hvarski ostanak imao isti pokrov, samo što je žalibog ovomu odkinut vanjski sloj, a eksemplaru iz Mrzleka nije se pako jasno otisnuo nu-tarnji sloj. Iz toga pako sliedi, da je tjelo našeg roda Opsigonus pokriveno ganoidnim ljuskama, kojim je nu-tarnji sloj više manje romboidalan. dočim se je vanjski kožasti, ter fino prugasti sloj, razvio preko ruba nu-tarnjeg sloja, pak je bud okrugla ili više manje jasno polygonalnoga očrta. Iztičem zato, da su svi nazori, koji pripisuju rodovima Megalurus itd. cykloidne ljuske, krivi, jer se taj oblik tiče lih vanjskog sloja pokrova dotične ribe, dočim je nutarnji — gdje samo vidljiv — inoga lika. Takova su pak ustrojstva baš ljuske Ganoida, pak i one roda Amia. Dakako da nas tu nesmiju smesti ni-kakye specifične modifikacije, kakve bi n. pr. bile to, što imade Opsigonus ljuske zaokružena, Amiopsis poli-gonalnoga ruba itd. Uvažimo li sve to, tad nam je pop uniti generičku diagnozu roda Opsigonus, kako sliedi: Tjelo produljeno ovalno ; risina: daljini = 1:4. Glava izbočita, za četvrtinu dulja no visoka, usta nizko ležeča. Čeljusti i to: doljnja i medjučeljust sa jačimi, konično zašiljenimi zubi, maJcsilare sa manjimi zubi uz citavi gotovo rub, parasfenoid sa množinom još sitnijih zubi. Oblik kosti glave, poimence čeljusti, operkula, suboper-kula, preoperkula te klavikule, veoma naličan onomu Amiopsisa. Kosti tjemena i orbitalia znatno su nabrane. Hrbtenjača jaka, sa apofizama na svakom kralježu ; otražnji je kraj sušen i prema gore okrenut. Rebra su dulja ili krača. Hrbtena plitva duga. Neparne (poimence repna) sa fulkrama. Kaudalna plitva više manje izrezana. Ljuske ganoidne pa sustavljene od dva sloja: nutarnjeg rombičnog sa kreniranim rubovima te radiama, preko toga veci kožasti, te fino prugasti sloj sa zaokru-ženim rubom. parte corporis abdominali, ubi boc corporis tegnmentum abscisum est, videmus incerte rombicas impressiones, quae sunt ab interiore scbisto tegumenti compositi a minoribus planitiebus quam exterior pars squamae, quae etiam re-linquunt transversas striges, quas recte nescio, utrum impressiones squamarum partium terminantium, an ordines „lineae lateralis" sint. Certe existimo etiam reliquias de Lesina tale tegumentum babuisse, sed iis exterior sebistus abscisus est, exemplari de Mrzlec autem interior sebistus visibiliter impressus non est. Ex quo sequitur, ut corpus generis Opsigonus tectum ganoideis squamis, quarum interior sebistus plus minusve romboidalis, dum exterior coriaceus subtiliter striatus sebistus supra margine inte-rioris scbisti excultus et sive rotunda sive plus minusve polygonali forma est. Memoro propterea omnes senten-tias generibus Megalurus etc. cycloideas squamas tri-buentes non rectas esse, nam baec forma solum pro exteriore scbisto tegumenti piscis, dum interior — ubi visibilis — aliam formam habet. Tali au tem structura squamae Ganoidarum et generis Amia sunt. Specificae modificationes nullo modo in errorem inducere possunt, quod Opsigoni squamae rotimelo, Amiopsis polygonali margine sunt etc. Quae omnia si respicimus, diagnosin generis Opsigonus ita supplere debemus : Coipus longum, ovale; alt. : longt. = 1:4. Caput errectum, quarta parte longius quam altum, os depressum. In maxilla inferiore et intermazillari firmiores, conice exacuti dentés, in maxillari minores dentés secundum totum fere marginem, in parasphen-oide multi longe minores dentés. Forma ossium capitis, nominatim maxil-larum, operculi, suboperculi, praeoperculi et claviculae similis formae Amiopsis. Ossa parietalia et orbitalia satis nodosa. Chorda dorsalis firma, cum apopiiysibus in omni vertebra; posterior pars extenuata et sursum flexa. Costae longiores vel breviores. Pinna dorsalis longa. Impares (caudalis) cum fulcris. Pinna caudalis pilus minusve excisa. Squamae ganoideae et compositae a duo-bus schistis : ab interiore rombico cum crenatis margi-nibus et radiis, supra eo major coriaceus, subtiliter striatus schistus cum rotundo margine. Opsigonus squamosus, Kramb.-Gorj. (Tab. III. ; Fig. 1., 4.). Longitudo corporis........................... 293.0 Altitudo „ .......................... 78.6 Longitudo capitis........................... 80.0 Attitudo „ ......................... 60.0 Altitudo pediculi caudalis........................ 34., Diameter oeuli ............................ 14.0 Numerus vertebrarum.......................54 (23 -+- 31) — 11 — Pinna dorsalis radios habet....................... e. 24 „ analis „ „ ..........................14 „ caudalis „ „ ....................... ca. 2119 „ ventralis „ „........................ ca. 6 „ pectoralis „ „ ....................... ca. 16 Distantia pinnae dorsalis a fine niaxill. sup................. 155.0 'infm „ „ ventralis a pectorali................... 70.0 „ n n » ab anali.................... 47.6 „ Latitudo pinnae caudalis....................... 61.0 „ Extensio „ dorsalis........................ 55.,, „ n » analis................'......... ^5-6 n Iz krednih škriljeva M r z 1 e k a pod sv. Brdom. — Ta se okamina čuva u pokrajinskomu muzeju G o-r i č k o m. In cretaceis lapidibus fissilibus ad Mr z lek sub Monte Sancto. Quod petraefactum in museo provinciali Goriciensi conservatur. Opis ribe: Naliči u velike bvarskoj vrsti Opsigonus megaluriformis m., od koje ju ipak lučim zbog manjeg broja kralježaka, tračica u dorsalnoj, kaudalnoj i pektoralnoj plitvi, Sto ce nam u ostalom predočiti sliedeée uz-poredjenje brojka: OjJS. megaluriformis m. Ops. squamosus m. ad Lesinam: ad Mrzlek: Numerus vertcbrarum.......60 (26 + 34).......54 (23 + 31) D. radios habet..........30—31..........24 A. » „ ...........13..........14 C. „ ,, .........34 (8126).......30 (9121) P. „ „ ..........18—20.........16 ; Tjclo jest dugoljasto eliptično. Maksimalna mu se višina (pred hrbtenom plitvom) dade 3% puta prenijeti na totalnu duljinu. Ovalna glava ponješto je prema napried zašiljena, nu tako, da ostaje čelo u nekoliko izbočito, a doljnji njen očrt ravan. Ona je za '/t dulja no visoka, pak osteoložkim svojim obilježjem podobro sjeca na glavu roda Amia dotično Amiopsis (Prispodobi Tab. III., Fig. 2., 3., 4.). Čeljusti su doduše nalične oblikom svojim onim spomenutih rodova, ali su zubi našeg Opsigonusa splohomiee manji. Zubi su kratko čnnjasti, te u doljnjoj čeljusti i medjučeljusti po l'/2 '"%l dugački. Rub maksilarne kosti ima red manjih zubi, a nebce posuto je ovecim brojein još manjih zubi. Ako i ne postoji analogija u obliku zubi, neda se tajiti, da im je razpored malo ne isti kod svili tih rodova. Osobitu analogiju nahadjani izmedju kostih operkularnoga sistema, poimence palco su to uzki, slabo previnuti preoperkulum, široki radiamo prugasti operkulum, ter onda suboperkulum sa svojim jezi-častim nastavkom, koji se pruža medju preoperkulum i operkulum. Izim toga su frontalije, parietalije i orbitalne kosti više manje čvorane, kao i kod rodova Amia i Amiopsis. Iza operkularnih kosti vidimo dobro razvit plecni pojas, a pred ovim nekoliko vitkih radii branehiostegi. Hrbtenjača jest jaka, ter samo na obim krajevima u protivnom smjeru savita. Uzviti otražnji kraj sa svojim jače razvitim liemapofizama predočuje nam jasan tipus beterocercije. Kralježaka imade 54, i to 23 abdominalnih i 34 kaudalnih. Svi su kralježci malo ne kvadratični, samo prednji abdominalni visi su no široki, dočim se opet oni kaudalnog kraja na brzo smanjuju. Apofize kralježaka zajedno sa spinama predočuju nam posve slično ustrojstvo, kano oni roda Amiopsis, samo ne motrimo u naše ribe pojav, da bi u kaudalnoj cesti hrbtenjače tek svaki drugi kralježak nosio apofize. Rod Opsigonus poglavito je karakteriziran time, što svaki kralježak nosi svoju gornju i doljnju apofizn. Hrbtena plitva začinje nad prvim kaudalnim kralježcem, ter siže do 12. natrag i zaprema po hrbtu prostor od p. pr. 54'%,, uslied čega se predočuje užom no što je ona hvarske vrsti, kojoj se hrbtena plitva stere duljinom od 18.5 kralježaka. U plitvi imade c. 24 tračica, koje su poduprte vitkim dosta dugim nosiljkama. Izmedju inter-neuralija dorsalne plitve i glave, nu izpod hrbtenog ruba, vidimo 13 komada prilično upravnih odugačkih i dosta jakih koštrika. — 12 — Anaina plitva začinje pod 20. kralježkom od otraga broječi, pak siže 5 kralježaka daleko natrag, a zaprema na doljnjem tjelesnom rubu prostor od 25 mjm, te je po tom za nešto od polovine krača od dorsalne plitve. Ona sastoji od 14 tracica, koje se podupiru o dugačke interkeroalije. Repna plitva urezana je i sjedi na 34.2 "'Im visokom repištu. Osteoložki ustroj repišta poučava nas, da je plitva hcterocerkalna, jer su hemapofize uzvinute cesti hrbtenjače znatno jače, pa i brojnije razvite no neurapofize. Prema tomu imade i doljnja krpa te plitve 21 tračak, dočim gornja uzka krpa imade samo p. pr. 9 tračiea. Spomenuti mi je, da na gornjemu rubu repne plitve imade t. zv. „fulkra". Prsne plitve nisu posvema sačuvane, nu sastoje od kojih 16 tračiea. Još su slabije konservirane ventralne plitve, sa svojih p. pr. 6 tračiea. Ljuske su velike i kožaste, zdebljanog okrajka, pak više manje jasno polygonalnog očrta. One su po prilici 7 '"„„ velike (prema položaju na tjelu), te nam u smislu opisa toga roda predočuju gornji sloj. Explicatio fi g ura ru m: Tab. III.; Fig. 1. Opsigonus squamosus n. sp. ad Mr z lek in magn. nat. „ Fig. 4. „ „ caput ejusdem piscis : D = dentale ; Mx = maxillare ; a = admaxillare ; Pmx e= praemaxillare : Pr.s = parasphenoid ; p.o. = praeoperculum ; op = operculum ; s.op. = suboperculum. Fam. Amiadae. Gen. Amie Amiopsis pris Kad je prije trideset godina R. K n e r opisao nepod-puno sačuvanu ribu sa Mrzleka na podnožju brda Monte Santo u dolini Soče, vrlo joj je dobro opriedjelio sistematski položaj, uvrstiv ju u porodicu Amiadae, ter prispodobiv ju sa rodom Amia. Amia živi doduše dan danas u sladkim vodama sjeverne Amerike, spomenuti pako fosilni primjerak potice iz krednih naslaga nior-skoga porijetla. Premda fale Knerovu eksemplaru sve plitve, ipak je veoma dobro upoznao nedvoumnu srodnost sa recentnom Arnioni, pa nije mogao za fosilni taj ostanak odabrati zgodnijega imena, nego li je ime Amiopsis. Ja cu u sliedečem opisati resultate vlastitili opažanja. koja sam sakupio proučavajuči 7 večinom prekrasno sa-čuvanih eksemplara vrsti Amiopsis prisca Kner, koji takodjer potječu sa Mrzleka tik Soče na podanku Monte Santo-a. — Prem su te ribe podpuno sačuvane i večina njih kud i kamo veča od Knerovog eksemplara, ipak nam predočuju jednu te istu vrst u razno starih individuili. Ta je riba bila za stalno u onom priedjelu vrlo cesta. Razloži pako, s kojih smatram sve te pri-mjerke jednom vršču, jesu ti, sto potiču svi sa jednog te istog ležišta, Sto su istih tjelesnih razmjerja i što im je hrbtenjača jednoga ustrojstva. Dakako, daje Kner o v opis posvema nedostatan, da njime karakterišemo rod Amiopsis (što on u ostalom i sâm priznaje), s toga nam je baš zadaéom u jednu ruku sabrati sve one biljege, koje taj rod dijeli sa živučom Amia, i onda opet u drugu ruku iztači one vlastitosti, kojima se rod Amiopsis na poseb odlikuje. Svakako je vrlo zanimiva okornost, što ipsis, Kner. ca, Kner. 1863. Cum ante triginta annos R. Kner inepte conservatimi piscem de Mrzlec in infino monte Sancto, qui est, in valle Isoncii, descripsit, optime eins systematicam posi-tionem constituit, in familiam Amiadarum eum redigens et cum genere Amia eum comparans. Amia nunc quidem in septenti-ionalis Americae fluviis vivit, supra memoratimi autem fossile exemplar est e schistis cretaceis, qui in mari consessi sunt. Quamquam Kneri exemplari omnes pinnae desunt, tarnen optime non dubiam affinitatem cum recente Amia cognovit et his reliquiis melius nomen nomine Amiopsis tribuere non potuit. Nunc deseribam eventus propriarum observationum, quas adeptus sum speetans septem, plerumque optime conservata exemplaria generis Amiopsis prisca, Kner, quae de Mrzlec prope Isoncium in infimo monte Sancto sunt. Quamquam hi pisees omnino conservati et plerique longe majores quam Kneri exemplar sunt, tarnen eandem speciem individuorum varia aetate monstrant. Hie piscis certe in ilia regione frequens erat. Causa autem, propter quam haec omnia exemplaria unius speciei esse existimo, est, quia ex eadem sede sunt, et quia easdem corporis relationes et chordam dorsalem aequa structura habent. Kneri descriptio omnino imperfecta est, ut genus Amiopsis designemus (quod eeterum ipse fessus est), quam ob rem partim nobis colligendum est omnia ilia signa, quae hoc genus a nunc vivente Amia séparant, et partim efferendum omnes singularitates, quibus genus Amiopsis praecipue eminet. Memorabile autem momentum est. quod cretaceus praedecessor generis Amia in mari vivebat, — 13 — je kredni predhodnik Amia bio stanovnik mora, dočim su terciarne Amie vec sladkovodne ribe (tako : Cyclurus macrocephalus Iieuss iz Kučlina). Terciarne Amie (Cyclurus i Notaeiis) neon dalje spominjati, jer su jur Heckelom upoznate za tipične Amie. Samo mi se je tuj osvrnuti na neke ideje Knera gledom na svoju vrst Amiopsis prisca, koje mi je po-najprije izpraviti. Istina je, da Amiopsis imade veéa usta od roda Amia ali nestoji tvrdnja Knerova, da Amiopsis nije u doljnjoj čeljusti imao i velikih zubi (pag. 128). Baš kao Amia, tako imade i Amiopsis uz vanjski red velikih koničnih zubi i sitnih zubi. Knerovu primjerku samo slučajno fali vanjski red zubi. Nadalje misli Kner, da je Amiopsis imao „veoma vjerovatno" kao i recentna Amia dugačku dorsalnu plitvu. Nu tomu nije tako, u Amiopsisa kratka je samo hrbtena plitva. Čudim se samo, da se Kner nije osvrtao kod prispo-dabljanja svojega ogledka uz Cyclurus i na rod Mega-lurus Ag., kojega ostanei pot-iču iz gornjega jure, jer bi se on za stalno osvjedočio, da je Amiopsis srodniji rodu Megalurus, nego ikojemu drugomu. Ta je srodnost tako uzka, da mi je gledajuci primjerice sliku vrsti Megalurus Damoni Egert.1 gotovo nemoguce razlnčiti oba spomenuta roda, pa mi se namiče misao, nije li taj Meg. Damoni možda Amio/>sis ? Kad nebi Amiopsis imao više manje hcksagonalne ljuske sa zdebljanim otražnjim rubom, ter možda inako zubalo. tad bih sigurno sjedinio rodove Megalurus i Amiojisis. A sada prelazim na prispodabljanje nekih važnijih čestih skeleta fosilnog Amiopsisa sa recentnom Arnioni. a) Glava. Spominjem namah, da sam se služio skeletom recentne vrsti Amia calva, kojega mi jest ustupio u ime prispo-dabljanja gosp. prof. Sp. Bru sina, na čemu se ovdje usrdno zahvaljujem. Istodobce pozajmio mi jest i djelo: „United states Commission of fish and fisheries. Part XL. Rep. of the Commissioner vor 1883. " Washington 1885. U torn se svezku nalazi razprava S hu fei d t a: The Osteology of Amia calva, sa vrlo dobrim slikama, koje sam upotrebljivao kod prispodabljanja sa ostanei roda Amiopsis. Uzporedimo li slike glava roda Amia i Amiopsis, to cerno nama opaziti, da su si vrlo nalične. Poimence se pako sudaraju ustrojstva čeljusti, te razpored zubi i onda kosti operkularnoga sistema. Sto se tiče čeljusti, to se najprije osvrcem na doljnju čeljust, koja je u obih rodovih spreda nizka, a straga visoka. S vanjske strane te čeljustne kosti vidimo red velikih čunjevitih zubi, koji su sa strane čeljustne kosti 1 Thiol Höre V.: „Description des poissons fossiles . . . ." 2. dum terciariae Amiae jam pisces sunt, qui in fluviis vivunt (sicuti : Cyclurus macrocephalus Reuss de Kučlini. Terciarias Amias (Cyclurum et Notaeum) non descri-bam, quia Heckel eas typieas Amias declaravit. Solum respicere debeo quasdam opiniones IC ne ri, quae ad ejus genus Amiopsis prisca pertinent, quas prim urn cor-rigam. Verum est Amiopsi majus os, quam generi Amia esse, sed Kneri sententia (pag. 128.) non est recta Amiopsi in inferiore maxilla etiam magnos dentés defuisse. Sicuti Amia, ita etiam Amiopsis praeter externum ordinem magnorum conicorum dentium etiam parvos dentés habet. Kneri exemplari solum forte externus ordo dentium dc-est. Postea Kner Amiopsi „probabilissime" sicuti recenti Amiae longam pinnam dorsalem fuisse putat. Sed hoe non est verum, Amiopsis solum pinnam dorsalem brevem habet. Miror solum, quod Kner apud comparationem sui exemplairs praeter Cyclurum non respexit etiam genus Megalurus Ag., cujus reliquiae e superiore jurasso sunt, quia persuasimi ei esset Amiopsin affiniorem generi Megalurus quam ulli alii esse. Ilaec aftiaitas tarn arta est, ut spectans figuram generis Megalurus Damoni Egert.l fere inpossibile mihi sit ambo dicta genera discernere, et opinio mihi venit, ne hic Meg. Damoni fortasse Amiopsis sit ? Nisi Amiopsis plus minusve hexagonales squa-mas cum pingui margine inferiore et dentés alia forma haberet, tum certe genera Amiopsis et Megalurus con-j ungerem. Nunc autem ad comparationem quarundam graviorum partium sceleti fossilis Amiopsis cum recenti Amia eo. a) Caput. In initio dico me usimi esse sceleto recentis speciei Amia calva, quem mihi comparationis causa doni. prof. Sp. Brus ina dedit, cui ob earn rem gratias ago. Eis-dem temporibus etiam opus: „United states Commission of fish and fisheries. Part XL b'ep. of the Commissioner vor 1S83." Washington 1885. mihi dedit. In hoc volu-mine invenitur dissertatio Shufeldti: The Osteology of Amia calva, cum optimis figuris, quibus apud comparationem cum reliquiis generis Amiopsis usus sum. Si figuras capitimi generis Amia et Amiopsis comparami^, statim simillinias eas esse videmus. Singulatim structurae maxillarum dispositioni dentium et ossibus system! operculars conveniunt. Quae ad maxillas pertinent, primum inferiorem ma-xillam, quae in ainbobus generibus antea depressa, a tergo alta est, respicio. Ab exteriori hujus maxillae videmus ordinem magnorum conicorum dentium. qui a livrais. 1873. pag. 22. Tab. IX. — 14 — inserirani ; uz taj vanjski red vidimo i nutarnji red manjih zubi. Razlika postoji lit u obliku i jakosti zubi. Zubi vanjskoga reda roda Amia doduše su dugački, al su očito natrag saviti, dočim su zubi istoga reda kod Amiopsisa vrlo krepki te jednostavno čunjevito zašiljeni i jedino je prvi uz simfizu stoječi zub natrag savit. I max i 11 are obih rodova vrlo su slične kosti; poimence se pako podiularaju tim, što je čitav doljnji rub nazubljen i to straga sitnijimi, a spreda jačimi zubi. Pripominjem tu i prisutnost admaxillarne kosti, koja je baš kao i kod roda Amia iza maxillarne kosti namješteua. Izim toga su u obih rodovih nazubljcni i ectopterygoid. Glede inih kosti napominjem kosti, koje okružuju oko, a to su imenito postorbitalia, koje se odlikuj u znatnom veličinoin, ter time, što im je površina granulirana. Glede kosti operkularnoga sistema iztači mi je, da se oblikom, površnim ustrojstvom i razporedom vrlo podudaraju. Amia i Amiopsis imadu uzak, ponešto savit p r e o p e r k u 1 u m, širok radiamo prugast operkulum, sličan suboperkulum, te šiljasti interoperkulum; svim tim kostima je površina više manje čvorasta. b) Hrbtenjača. Uz glavu jest najkarakterističniji i najvažniji dio okostnice hrbtenjača sa svojimi nastavci. Ako i nisu hrbtenjače obih rodova u cjelosti posvema jednake, to su ipak jednoga te istoga temeljnoga ustrojstva. To se pako istovjetno ustrojstvo očituje osobito u kaudalnoj cesti hrbtenjače, gdje naime motrimo, da tek svaki drugi kralježak nosi apofize. Taj je pojav nazvalo „diplo-spondylijom",1 a tumačilo ga tim, da se je jedan tipični kralježak u dvoje razdielio. Ja nišam nikad u to vjerovao, a progledav tačno hrbtenjaču roda Amiopsis vidio sam doista u veéoj cesti kaudalnog diela hrbtenjače, da svaki drugi kralježak nosi apofizu. Taj pako pojav nastupljuje na hrbtenjači od onoga kralježka, na kom vidimo na apofizama i horizontalni nastavak, gdje pako toga nastavka više neima, tamo apofize više ne izostavljaju kralježka, t. j. svaki daljnji kralježak, kao što i u abdominalnoj cesti, nosi svoje nastavke. Prema tornii jeste preskakivanje po jednog kralježka u kaudalnoj cesti hrbtenjače nuždna posljedica jačeg razvitka apofiza, pa stoji sa ovim u neposrednom odnošaju. Isto preskakivanje kralježaka motrimo i na recent-noinu rodu Amia; i tuj imade još nekoliko prednjih kao što i preko 10 posliednjih kaudalnih kralježaka svoje nastavke, dočim na ostaloj cesti repne hrbtenjače tek svaki drugi kralježak nosi svoj nastavak. Na hrbtenjači naše fosilne ribe vidimo sliedece od-nošaje : parte ossis maxillaris inserti sunt; praeter exteriorem ordinem etiam interiore!» minorum dentium videmus. Differentia est solum in forma et firmitate dentium. Dentés qui dem exterioris ordinis generis Amia longi, sed visi-biliter flexi sunt, dum dentés ejusdem ordinis apud Amiopsin valde firmi et simpliciter conice exacuti sunt, et solum prope symphysin primus dens flexus est. Max ili ari a etiam amborum generum simillima sunt; praecipue autem conveniunt eo, quod totus inferior margo retro parvis, antea firmis dentibus dentitus est. Hie etiam praesens os admaxillare, quod sicuti apud genus Amia post os maxillare locatimi est, memoro. Praeterea apud ambo genera etiam Ectopterygois dentita est. Praeter alia commemoro etiam ossa, quae oculum cir-cumdant, et haec sunt postorbitalia, quae majore magnitudine eminent et quorum superficies granulosa est. Quae ad ossa systemi opere u lari s pertinent, imprimis praedieare debeo forma et superficiali structura et dispositione optiine ea convenire. Amia et Amiopsis angustum, paulo inflexum praeopercul urn, latum ra-dialiter striatum operculum, simile suboperculiim et exacutum interoperculum habent; quorum omnium ossium superficies nodosa est. b) Chorda dorsalis. Praeter caput chorda dorsalis cum suis appendicibus praecipue notabilis et gravissima pars sceleti est. Sin etiam chordae dorsales amborum generum omnino aequae sunt, tarnen eadem fundamentali structura sunt. Quae autem communis structura praecipue in parte caudali chordae dorsalis videtur, ubi enim ab omni seeunda vertebra apophyscis ferri videmus, quae „d i p 1 o s p o n-dylia"1 appellata et eo interpretata sunt, ut una typica vertebra in duas partes divederetur. Quae nnnquam cre-didi et cum bene chordam dorsalem generis Amiopsis spectavi, profecto in majore parte partis caudalis chordae dorsalis ab omni secunda vertebra apophysin ferri vidi. Quod autem incipit ab illa vertebra chordae dorsalis, in qua apud apophyseis etiam horisontalem appendicem videmus, ubi autem appendix non est, ibi apophyseis ver-tebram non supprimunt, id est : omnis posterior vertebra sicuti etiam in parte abdominali appendices suos fert. Quam ob rem emmissio unius vertebrae in parte caudali chordae dorsalis necessaria consequentia melioris evo-lutionis apophysium et cum ea in directa relatione est. Eandem emmissionem vertebrarum etiam in recenti genere Amia videmus; etiam hic quidam anteriores si-cuti etiam decern postremae caudales vertebrae appendices habent, dum in reliqua parte caudalis chordae dorsalis omnis secunda vertebra appendicem fert. In chorda dorsali nostri piscis fossilis has relationes videmus : Vetter: Die Fische a. d. lithogr. Schiefer in Dresdener Museum, pag. 115—116. — 15 — Hrbtenjača sastoji od 76—78 članaka, od kojik pripada po priliei 26—28 abdominalnoj cesti, a ostalih 48—50 kaudalnoj cesti tjela. U abdominalnoj cesti neimamo nista spomena vriedna do li okolnosti, da su — kako mi se čini — lib neura-pofize toga odsjeka tjela dibotomizirane, dočim su kod reeentne Amie sve neurapofize dieljene. Tim zanimiviji jeste kaudalfli odsjek hrbtenjače, kojemu je otražnji kraj sužen i uzvit. On sastoji od 48 ili 50 članaka, koji su nejednake veličine i to s obzirom na odnošaj višine prema širini. Sira su prednja 5 kralježka (vis. : šir. = 11 : C>.6), koja se u toni pogledu jedvice razlikuj u od posliednjib abdominalnib kralježa, pale onda oni otražnje cesti hrbtenjače. Ostali pako kralježi te kaudalne cesti veéinom su dva puta visi no široki. Ta pako redukcija tjelesine kralježaka čini se, da je direkte ovisna o znatno jače razvitim nastaveima, koje motrimo tuj s gornje i s doljnje strane svakog članka. Jer dokle god sižu jače razvite apofize, dotle one i preskaču po kralježak, jer nebi inaöe ni imale mjesta primjerice zbog onog horizontalnog nastavka (Vidi odnosnc slike Tab. III. SI. 2a, b, e). Cito. se pako apofize prema kraju hrbtenjače smanjuju, motrimo ih opet na svakom (i to vecinom na 16 otražnjih) kralježku. Nastavci kralježaka (lukovi i spina) osobito su zanimiva ustrojstva. Mi demo se ponajprije osvrnuti na hcinapofize i to iduci od početka kaudalnog odsjeka prema njegovom kraju. Prednje hemapofize (SI. 2 a, b, c. : h. a.) priljubljuju se širokom bazom o kralježak, a na suženom distalnom kraju prikopčana je spina (Sp. h.). Nešto dalje nastupaju kompliciraniji odnošaji: o apofizu, koja pokaznje vertikalan sulcus, prikapčaju se zdola spina, a pred ovom opet nahadjamo u dva kraka dieljen članak. Jedan krak strši korizontalno napried, drugi pako prema dole. Ovaj članak priljubljen je o prednju strami apofize (Vidi: x"). Prema straga gubi se polagano onaj prema dole smjerajuci krak članka, dočim se preostali horizontalni krak jasno predočuje kano samosvojna koštica. Prema kraju repa napokon gubi se i taj horizontalni krak, dok konačno ne preostaje samo apofizi odgovarajuca spina. Slično motrimo i na gornjoj strani hrbtenjače, samo što je onaj dieljeni članak sa spinom srastao (x'). Neur-apofiza jasno je odicljena od kralježka. Otražnji kraj hrbtenjače skrenut je prema gore i kod reeentne Amie i nosi zaokruženu ili otupljenu ponešto S slično okraj-čenu kaudalnu plitvu, koju poglavito podupiru dobro razvite hemapofize. Glede ostalih plitva naročito mi je spomenuti, da se dorsal na svojom kratkocom razlikuje od one kod ži-vuée Amie. Inaöe još mogu napomenuti, da su osobito ventralne plitve posvema onakoga ustrojstva kao i kod Chorda dor salis habet 76 ad 78 vertebras, qua-rum circa 26 ad 28 abdominalis, reliquae autem 48 ad 50 caudalis partis corporis sunt. In parte abdominali nihil memorabile invenimus prater id, quod, sicuti mihi videtur, neurapophyseis hujus partis corporis dihotomicae, dum apud recentem Amiam omnes neurapophyseis fissae sunt. Significantior est pars caudalis chordae dorsalis, cujus posterior pars extenuate et sursum flexa est. Ilia a 48 vel 50 vertebris composita est, quae inacquali magnitudine sunt, quae ad relationem altitudinis et latitudinis pertinent. Latiores sunt quinque anteriores vertebrae (alt.: lat. = 11: 6.6), quae hoc a postremis abdominalibus vertebris vix differunt; et illae posterions partis chordae dorsalis. Reliquae autem vertebrae partis caudalis plerumque duplo altiores quam latiores. Haec autem corporis vertebrarum reductio directe pendere videtur de melius excultis apophysibus, quas a parte superiore et inferiore omnis vertebrae vi-demus. Nam quo usque melius exeultae apophyseis pertinent, eo usque imam vertebram emittunt, quia alio modo locum non habuerint praecipne propter ilium hoi'i-sontalem appendicene. (Vide figuras Tab. III., Fig. 2 a, b, e.) Ubi autem apophyseis erga finem chordae dorsalis deminuuntur, iterum in omni (plerumque in 10 posterio-ribus) vertebra eas videmus. Apophyseis vertebrarum (arci et spina) significante structura sunt. Primum haemapophyseis respiciemus ab initio partis caudalis erga ejus finem. Anteriores haemapophyseis (Fig. 2a, b, c : h. a) lata basi ad vertebram se applicant, in extenuato autem distali fine spina (Sp. h.) adjuncta est. Paulum porro compli-catae relationes ostenduntur : ad apophysin, quae verti-calem sulcum ostentat, ab inferiore parte spina adjun-gitur et ante banc in duas partes exeimtem artum invenimus. Alia pars aeque protinus, alia autem infra eminet. Qui artus ad anteriorem partem apophysis (Vide x") se applicavit. Erga posteriorem partem infra iens pars artus paullatim evaneseit, dum reliqua horisontalis pars uti proprium os ostenditur. Erga finem caudae tandem etiam haec horisontalis pars evaneseit, dum finaliter solum apophysi conveniens spina superest. Similia autem in parte superiore chordae dorsalis videmus, solum quod is in duas partes exiens artus cum spina coalescit (#'). Neurapophysis a vertebra evidenter separata est. Posterior pars chordae dorsalis sursum flexa est sicut apud recentem Amiam et fert curvatam vel obtusam cum S simili margine caudalem pinnam, quam bene exeultae haemapophyseis suffulciunt. Quae ad reliquas pinnas pertinent, pinnam dorsalem sua brevitate ab ea vivae Amiae differre dicere debeo. Dicere possum praecipue pinnas ventrales omnino tali structura esse, quam etiam apud recens genus ; singulatim — 16 — reeentnoga roda; poglavito vriedi to za kosti kuka, koje su kod obih rodova prema kraju pločasto raširene ter po prilici oblika protegnutog pravokutnog trokuta. Konačno još koju o ljuskama. Tjelo roda Amiopsis pokriveno je velikim poligonalnim ljuskama zdebljanog ruba. Inače su ljuske razmjerno tanke, kožaste ter po-krivene vrlo finim črtama. Od ljusaka recentne Amie ter srodnih fosilnih rodova (Cyclurus, Megalurus, Opsi-gonus) razlikuju se one na prvi pogled baš svojim poligonalnim rubom. Saberemo li sve oprieke i analogije izmedju roda Amiopsis i Amia, to nam se ukazuj u razlike izmedju obih rodova: a) što su veci čeljustni zubi Amiopsisa — izuzev prvi kod simfize stoječi te saviti zub — svi ostali upravni, dočim su u Amie svi veci zubi očito natrag saviti. b) što su apofize fosilnog roda, poimence one kau-dalnog odsjeka tjela, više diferencirane no u receutne Amie, pak što su lik neurapofize abdominalne cesti dvostruke. c) Dorsalna plitva Amiopsisa je kratka, dočim je ona roda Amia dugačka, do repa sižuca. d) Ljuske roda Amiopsis su ppligonalne te zdebljanog ruba, dočim su ljuske roda Amia četvorinaste. Po svem torn pako glasi diagnoza roda Amiopsis ovako : Obilježje roda: Tjelo dugačko. Glava plosnata Jcao kod roda Amia, samo gubica nešto veča. Čeljusti sa više redova zubi ; vanjski red sa jačimi upravnimi, Jconičkimi zubovi, na simfizi po jedan nešto saviti zub. Hrbtenjača vitka pri-mjerena, apofize abdominalne cesti tjela — kako se čini — dvostruke. Nastavci kaudalne cesti i to: lukovi koli i spina od korpusa odieljene, uz spinu diferencirani ciancio, ko ji jest osobito na hemalnoj strani jasno odieljen od spine, dočim je na neuralnoj strani s onom očito srastao. Gdje god su te akcesorne kosti jače razvite, tamo sit kralježci reducirani, zato tek svaki drugi nosi nastavak. Inače pako na svakom abdominalnom, nekoli-cini prednjih te stražnjih kaudalnih kralježcih — vidimo po nastavak. (Veličina nastavka na kaudalnom kralježku ovisi lih o razvitku akcesornog nastavka spine.) Dorsalna plitva kratka, nešto iza sredine tjela ležeča. Sve ostale plitve kao u Amie. Ljuske velike, poligonalne, zdebljanog ruba, kožaste, te vrlo tanko prugaste. Rod Amiopsis živio je u moru. pelvis ora, quae apud ambo genera erga finem laminose expansa et forma fere extenti orthogonii trianguli sunt. In fine quaedam de squamis dicam. Corpus generis Amiopsis magnis polygonalibus squamis pinguis marginis tectum est. Squamae satis tenues, eoriaceae et subtilibus lineis tectae sunt. Quae a squamis recentis Amiae et affinibus fossilibus generibus (Cyclurus, Megalurus, Opsi-gonus) primo eonspectu polygonali suo margine differunt. Si omnes differentias et analogias inter genus Amiopsis et Amia eoHigimiis, differentiae inter ambo genera osten-dunttir : a) quod majores maxillares dentés Aniiopsios — praeter primum apud symphysin stantem et flexum dentem — omnes ceteri recti, dum apud Amiam omnes majores evidenter reflexi sunt. b) quod apophyseis generis fossilis, praecipue illae partis caudalis corporis plus différentes, quam in recenti Amia, et quod solum neurapophyseis partis abdominalis duplices sunt. c) Pinna dorsalis apud Amiopsin brevis, dum apud genus Amia longa et usque ad caudam pertinens est. d) Squamae generis Amiopsis polygonales et pingui margine, dum squamae generis Amia tetragonales sunt. Post omnia diagnosis generis Amiopsis talis est: Signum generis: Corpus longum. Caput planum sicuti apud genus Amia, solum paulo majus os. Maxillae cum multis ordinibus dentium; exterior ordo cum firmioribus, redis, conicis dentibus, in symphysi unus paulo flexus dens. Chorda dorsalis conveniens, apophyseis abdominalis partis corporis duplices esse videntur. Apophyseis partis caudalis : arci et spina a corpore separati, prope spinam diffe-rens artus, qui praecipue in parte haemali evidenter a spina separatus, dum in parte neurali cum ilia coaluit. Ubicunque accessoria ossa melius exculta, ibi vertebrae reductae; idcirco solum omnis secunda apophysin fert. Aliter in omnibus abdominalibus, paucis anterioribus et posterioribus vertebris caudalibus unam apophysin vi-demus. (Magnitudo apophyseos in vertebra caudali solum de exculta accessoria apophysi spinae dependet.) Pinna dorsalis brevis, paulo post medium corpus sita. Omnes aliae pinna sicuti apud Amiam. Squamae magnae, polygonales, pingui margine, eoriaceae, subtiliter striatae. Genus Amiopsis in mari vivébat. — 17 — Aniiopsis prisca, Kner. 1863. (Tab. III. Fig. 2. 2a, b, e, et Tab. IV.) 1863. Amiopsis prisca, Kner. — Kner: Ueber einige fossile Fische aus den Kreide — und Tertiitrablagerungen von Comen und Podsused. — Sitzungsber d. k. k. Akad. d. Wiss. mat. naturn. Cl. Bd XLVI1I. 1863 pg. 126. Tab. I. Signum speeiei: Tjelo dugačko, vretenasto (vis. : dulj. = 1:5) sa ši-ljastom glavom (vis. : dulj. = 1:3.5) širokih usta. Čeljusti nizke sa više redova zubi; zubi vanjskog reda vedi, konično zašiljeni. Prednji na simfizi očito natrag savit. Preoperkulum uzak, slabo previuut. Operkulum širok. jasno radiamo prugast. Interoperkulum i sa držalom providjeni snboperkulum čvorasto prugast. Postorbitale duguljast, straga raširen, čvorasto prugast. Hrbtenjača vitka sa trim priečkama; zadnjih 9—10 kralje-žaka gore savito i stanjeno. Dorsalna plitva za-činje tik za sredinom tjela (uračunav i kaudalnu plitvu) ; ventralna plitva začinje pred dorsalnom, analna izpod konca hrbtene plitve. Udaljenost ventralne plitve od prsne, prema udaljenosti analne od trbušne, odnaša se kano 5:3.— Repna plitva široka je te ravno otup-ljena ili neznatno kao S urezana; doljnji lobus pretežno veci od gomjeg. Ljuske kožaste, velike, poligonalne, straga zdebljane te pokrivene veoma tankim črticama. U popriečnom kosom redu izmedju dorsalne i analne plitve imade ih oko 16 redova, a od repa pak do glave, možda 50—52 ljuske. Od te vrsti posjeduje Gorički muzej nekoliko baš prekrasnih eksemplara, pak čini se, da je naš nacrtani jedan od najveéih. Cuva se doduše u rečcnom muzeju i velika ploča sa krasnom okostnicom, kojoj ali fali glava; skelet taj dugačak je 51 %,, visok 12 %, sa 17 %i širokom repnom plitvom. Pripomenuti mogu, da bijaše rod Amiopsis u okolišu Mrzleka najčešca riba. Corpus longum, fuso simile (alt: long. = 1:5) cum acuto capite (alt. : long. = 1:3.5) lati oris. Maxillae depressae cum multis dentium ordinibus ; dentés ordinis exterioris majores, conice exacuti. Anterior in symphysi evidenter reriexus. Praeoperculum tenue, paulo flexum. Operculum latum, radialiter striatum. Tnteroperculum et suboperculum capulum habens nodose striatum. Postorbitale longum, retro elatum, nodose striatum. Chorda d or salis cum tribus sulcis transversis; postremae 9 ad 10 vertebrae sursum flexae et extenuatae. Pinna dorsalis incipit post medium corpus (cum pinna caudali); pinna ven-tralis ante dorsalem, anali s sub fine pinnae dorsalis. Distantia piunae ventralis a pectorali erga distantiam analis a ventrali est ut 5:3.— Pinna caudalis lata et plane obtusa vel paulum sicuti S incisa ; inferior lobus major quam superior. Squamae coriaceae, magnae, polygonales, retro pingues et tenuissimis lineis tectae. In transverso obliquo ordine inter pinnam dorsalem et analem circa 16 ordines tractuum, a cauda autem usque ad caput 50 ad 52 forte squamae sunt. Hujus generis museum Goriciense quaedam praepulchra exemplaria possidet et nostrum pictum exemplar unum e maximis esse videtur. In supra memorato museo conservato quidem etiam magna difficilis tabula cum pulchro sceleto, sed ei caput deest ; sceletus Iongus 51 %i, altus 12 %, cum pinna caudali lata 17 cjm. Genus Amiopsis in regione Mrzieci frequentissimum piscem esse memorare possum. Longitudo corporis......................... 60 %t. Altitudo „ ......................... 12 „ Longitudo capitis.........................ca. 18 „ Numerus vertebrarum.............ca. 76—78 (26—28 -f 48—50) „ Distantia pinnae dorsalis a fine capitis................. 26 „ „ „ ventralis a pectorali.................. 13-i6 ,, „ „ analis a ventrali................... 9.6 „ „ „ caudalis ab anali.................. 12.3 „ Longitudo radiorum pinnae pectoralis................ca. 55.6 m'mx „ » „ ventralis................. 38., „ „ „ „ dorsalis.................ca. 62.5 „ „ „ „ analis................... — » „ n caudalis.................. 96.0 „ Latitudo pinnae dorsalis....................... 70.0 „ „ „ analis........................ 40.:, „ — 18 — Latitudo pinnae caudalis in fine....................139.3 *% » „ & bas».................... 81-3 » Pinna dorsalis radios habet..................... 18 ,, analis „ „ ..................... 12 » ventralis „ „ ..................... 115 „ pectoralis „ „ ....................ca. 12. „ caudalis „ „ ....................9I18I7. In cretaceis lapidibus fossilibus ad MrzleC in infimo'Monte Sancto prope Salcanum. Quod petraefaetum in museo provinciali Goriciensi conservatur. Explicatio fi g ura rum: Tab. III. Fig. 1. Amiopsis prisca, Kner. — Mrzlek (in magn. nat.). Tab. III. Fig. 2. Amiopsis prisca, Kner. — Caput cujusdam alii exemplaris: Z) = den-tale; ang = angulare; Pmx = praeuiaxillare ; JUx = maxillare; a = admaxillare ; La = lacrimale ; s.orb = suborbitale; P.or = postorbitale; 31.Pt = metapterygoid ; H.ll = hyomandibulare; q = quadratum; Sym. = symplecticum; pr.op = praeoperculum ; Op — operculum; s.op = suboperculum ; i.op = interoperculum ; s.tp = supratemporalia. Tab. III. Fig. 2a. Major pars caudalis chordae dorsalis, cum apophysibus et spinis. Tab. III. Fig. 2b. Una ex anterioribus vortebris eaudalibus cum apophysibus : C = centrum ; n.a = neurapophysis ; Sp.n = spina neuralis ; x' = os accesso-rium ; h.a =: haemapophysis ; sji.h = spina haemalis ; x" = os access-sorium. Tab. III. Fig. 2c. Una ex posterioribus haemapophysibus eaudalibus cum spina. — h.a = haemapophysis; sp.h = spina haemalis. Ta je porodica bila i za gornje krede dosta zastupana i to takovimi rodovi, kojim je chorda dorsalis bila postrance još otvorena, t. j. kojim se oni karakteristični parovi kralježnih lukova nisu tičali, a da bi chordu bili posvema obuhvatili, kako to vidimo primjerice na eocenskih Pycnodontih : Pyenodus i Palaeooalistum (ovaj je rod živio i u gornjoj kredi). Predležeci ostanci Pyenodonta potiču iz gornje krede Mrzleka kod Salkana blizu Gorice, Komenakod Trsta, otoka Ilvara i Mte. Libanona u Siriji, a pripadaj u rodovom Coelodus i Palaeooalistum. O zanimivoj porodici Pycnodontidae pisali su jur razni nvaženi stručnjaci poimence: Agassiz, Heckel, Ltitken, Quenstedt, Thiolliere, Vetter, Wagner — al je ipak još preostalo kod mladjih krednih rodova (Coelodus, pa i Palaeooalistum) nekoliko nepodpuno, dotično krivo tu-mačenih čestih tjela, kao što su to kosti operkularnoga sistema, pa donekle i ljuskavi pokrov tjela. Ja eu u sliedeéem upodpuniti osteoložku karakteristiku obih rodova, pak cerno se uvjeriti, da su se stanovita mnienja Thiolliera i Vetter a posvema obistinila, najpače pako da kredni i mladji Pyenodonti stoje u najužoj osteoložkoj — daklem srodstvenoj vezi sa svojimi stari-jimi — jurskimi predji. Fam. Pycnodontidae. Hujus familiae etiam in superiore schisto cretaceo satis magna copia erat et earuni talium familiarum, quarum chorda dorsalis a latere ad id (tempus) aperta erat, sc. 1. : quarum singulares vertebx-alium arcorum pares se ita non attingebant, ut chordam omnino cinxerint, sicuti videmus ad exemplum in eocoenicis Pycnodontibus : Pyenodus et Palaeooalistum (hoc genus etiam in superiore creta vivebat). Pycnodontum ea, quae supersunt, ex superiore creta M r z 1 e e i apud Salcanum prope Goriciam, C o-moeni apud Tergestum, insulae Lesinae et montis Libanonis in Syria, et generum Coelodus et Palaeooalistum sunt. De notabili Pycnodontidarum familia jam multi clari scriptores scripserunt et hi sunt : Agassiz, Heckel, Liitken, Quenstedt, Thiolliere, Vetter, Wagner — sed tarnen inter neocretacea genera (Coelodus et Palaeobalistum) quaedam inepte et falso interpretatae corporis partes supersunt, sicuti ossa opercularia partim autem squamosum corporis tegumentum. In Lac dissertatione amborum generimi osteologicam notationem supplebo et ex ea cognoscemus quasdam opiniones Thiollieri et Vetteri omnino veras maxime autem cretaceos Neopycnodontesque in artissimo osteologico — familiari vinculo cum suis jurassicis praecessoribus esse. — 19 — I. Genus Coelo Taj rod obuhvaca široke plosnate, malo ne okrugle ili pako protegnute više manje pravilno eliptične ribe karakteristiénoga osteoložkoga ustrojstva, kojim se po-svema priključuju na starije si jurske predhodnike roda Gyrodus i Microdon. Izim po strani otvorenom chordom karakteriziran je taj rod i zubalom, te prema dorsalnoj plitvi prikraéenimi redovi onih ljusaka, koje su na svom prednjem rubu štabčasto zdebljane, pak tvore suvisal red, prikazujuci se u liku tjelo obuhvacajucih prečaka. Heckel zove ove suvisle zdebljane rubove ljusaka „First-dotično Kiel-Rippen". — Evo u ostalom diagnozu, kako nam ju daje Heckel za rod Coelodus: „Kutnjaci (molari) u svakoj polovini doljnje čeljusti u tri reda ponamješteni ; u vanjskom redu ohrugljasti, sa plitkom postranom udubinoni površine (Kaufläche), u srednjem redu veci, popriečno eliptični, na obih uzkih strana uzdignuti, površinom se vuče plitka, kadšto nježno nabrana popriečna jaružica ; u nutarnjem su redu naj-veči, popriečno eliptični, nu slabo izbočiti pa gladki. Pet redova na nebcu (Gaumenzahne) ; m srednjem redu naj-veči, popriečno eliptični; u postranih redovih okrugljasti, manji. Trbušne plitve pred hrbtenom. Repna jedan ili dva puta plitko urezana. Hrbteni rubni redovi ljusaka (Firstrippen) pred dorsalnom plitvom prikračeni. Trbušni rubni redovi ljusaka (Kielrippen) dugački, razklani. LjuskeC?) (do sada još nisu motrene)." Veoma mi je drago, što sam kadar ovu diagnozu iz-praviti i popuniti. Ja sam jur uvodno spomenuo, kako je mnogo pisano o toj porodici, al da je ipak preostalo nekih nedostatno ili ca krivo tumačenih cesti kostura ili tjelesnoga pokrova. Ja tu samo spominjem obširnu radnju Hecke la, u kojoj baš nalazimo krivo označene operkularne kosti, pak i neizpravno tumačenje pokrova tjela. U kritičnoj radnji Vetter a (Die Fische aus dem lithographischen Schiefer . . . .) naidjemo u drugom od-sjeku (pag. 20) na mnoge dobro motrene i protumačene osebine gledom na osteologiju Pycnodonta, poimence pako roda Gyrodus. On se doduše bavi u torn odsjeku revi-zijom i redukcijom opisanih jur velikih i malih vrsti toga roda, al se osvrce i na ostale rodove te porodice, izcrpljujuci svu zasjecajucu litcraturu, tumačeci ustrojstvo ljusaka, prisutnost dorsalnog kanalnog sistema i t. d. Po-najvažnija su ipak njegova motrenja gledom na pokrov tjela roda Gyrodus, a vrlo je zgodna i opazka Vettera glede vrsti Palaeobalistum Ponsorti Heck., po kojoj lasno razabiremo, kako on i rečenomu rodu pripisuje slično ustrojstvo tjelesnoga pokrova, a u obče pako smatra neke motrene osebine ne samo karakterističnimi po rod Gyrodus, več i po cielu porodicu Pycnodontidae. us, Heckel 1856. Ad hoc genus lati, plani, rotundi fere vel porrecti (protenti) plus minusve elliptiei pisces pertinent cum notabili osteologica structura, qua omnino ad majores jurassicos praecessores generis Gyrodus et Microdon jun-guntur. Praeter a latere apertam chordam hoc genus etiam singulare propter dentés et erga chordam dorsalem amputates ordines squamarum, quae in suo anteriore margine in formam bacilli pingues sunt, cohaerentem ordi-nem faciunt, corpus comprehendentes calceos ostendunt. Heckel hos pingues squamarum margines „First- vel Kiel-Rippen" appellat. — Ceterum haec est diagnosis, quam Heckel de genere Coelodus ponit: „Dentés molares omnis dimidiae partis inferioris maxillae in tribus ordinibus positi; in exteriore ordine rotundi, cum tenui manducationis superficiei depressione (Kaufliiche) ; in medio ordine majores, transverse elliptiei, in ambobus tenuibus partibus errecti, supra manducationis superficie planus, interdum graciliter rugosus transverstis sulcus trahitur; in intimo ordine maximi, transverse elliptiei, sed piane et polite convexi. Quinque ordines dentium palatalium (Gaumenzahne) ; in medio ordine maximi, transverse elliptiei; in collateralibus or-dinibus rotundi, minores. Pinnae ventrales ante pinnam dorsalem. Pinna caudalis semel vel bis tenuiter incisa. Ordines dorsales marginales squamarum (Firstrippen) ante pinnam dorsalem amputati. Ordines ventrales marginales squamarum (Kielrippen) longi, fissi. Squamae? (adhuc non animadversae)" Carissimum mihi est, quod banc diagnosin corrigere et supplere possum. Jam supra memoravi, quantum de hac familia scriptum est, sed tarnen quasdam inepte, quin etiam falso interpretatas sceleti vel corporis tegumenti partes superesse- Hie solum memoro magnani dis-sertationem II e c k e 1 i, in qua falso notata ossa oper-cularia et ineptam interpretationem corporis tegumenti invenimus. In parte secunda (pag. 20) critici operis Vet t er i (Die Fische aus dem lithographischen Schiefer . . . .) multas bene speetatas interpretatasque singulari-tates invenimus, in quibus de osteologia Pycnodontum, praeeipue autem generis Gyrodus agitur. Is quidem in hac parte in revisione et reduetione jam descriptarum magnarum et par varum hujus generis specierum ver-satur, sed etiam cetera genera hujus familiae respieit, omnia de hac re agentia opera exhauriens, squamarum structuram, praesentis dorsalis canaliculi systemum inter-pretans etc. Sed tarnen gravissimae sunt ejus observa-tiones, quae de corporis tegumento generis Gyrodus agunt, aptissima est autem Vetteri nota de specie Palaeobalistum Ponsorti, Heck., in qua videmus, quomodo etiam supra memorato generi similem corporis tegumenti structuram tribuit, in universum autem spectatas quasdam singularitates non solum pro genere Gyrodus, sed * Evo u sljedeéem moja vlastita motrenja gledom na pokrov tjela, sastavne cesti operkularnog sistema, pleénog pqjasa i prsnih plitva. 1. Pokrov tjela roda Coelodus. (Tab. VHI. SI. 7.) Boraviv prošloga ljeta u Komen u u svrhu prouča-vanja starosti tainošnjih krednih naslaga sa ribami, kupio sam tom zgodom fragmenat neke ribe, koji sam kasnije upoznao, da pripada porodici Pycnodontidae te rodu Coelodus (Vidi: Coel. wultipinnatus m.) Žalibog predočuje nam taj odlomak samo ventralnu polovieu tjela, nu taj je u toliko dragoejen, što nam pokazuje vrlo dobro sačuvane ljuske u abdominalnoj cesti fragmenta. Na rečenoj cesti tjela vidimo naime ljusaka sa prednjim štabčasto zdebljanim, te na krajevih izmjenično koso zašiljenim rubovima, te ljusaka bez zdebljanih rubova. One sa zdebljanim rubom motrimo počev od analne plitve do podanka prsnih, odkud se one gube prema trbušnom rubu. Prostor pako, izpod i izpred prsnih plitva, pak povrh trbušnog ruba zapremaju ljuske bez zdebljanog ruba. Jedne i druge su tanke (sada črne i svietlc) te jasno zrnaste. Ljuske sa zdebljanim rubom tvore u normalnom t. j. neporemeéenom sliedu više manje nakose redove štapica, koje prozva Heckel prema položaju „First — dotično Kielrippen", pa ih prispo dablja onim si'Snim t. zv. rebrima, koje vidimo na trbušnom rubu Clnpeacea. Nu rečeni štabčasti redovi nisu cjeloviti. vec sastavljeni od na dugo protegnutih, romboidalnih članaka (= zdebljanih rubova ljusaka), kojim su zašiljene cesti i n ime boljega spajanja sa slie-decim rubom, žlijebasto izdubljene. To je pako lahkočom motriti na našem fragmentu, j er su ti štabčasti redovi izpod prsnih splovaka po nešto poremeceni tako, da su se neke ljuske iz prvo-bitnog reda izmakle. Ti zdebljani rubovi ljusaka su 28 *%, dugački te malo ne 2 mjiii debeli \ duljina svakog izmjeniee koso zašiljenog ruba iznaša 10"5 i više '%, ; po tom preostaje za srednju cest ruba ni trecina cijele duljine ruba. Nu izim takovih romboidičnih ljusaka, ima i takovih (izpod prsne plitve), kojim su krajevi u istom smislu zašiljeni, podavajuci tako ljuskam oblik sploštenog trapeza. Ljusaka te vrsti ruba motrio sam lih nekoliko. Glede ostale cesti ljuske motrio sam ovo : na gornjem kraju zdebljanog ruba onih ljusaka, koje su iz suvislog reda izmakle, vidimo, kako šiljak okružujc uzka jezičasta lamela, a iza ruba prelazi u tanku la-meloznu ljusku, kojoj je površina dosta krupno zrnasta. Duž ventralnog ruba vidimo u prvom redu i ljusku, kojoj je gornja cest odkinuta zajedno sa dijelom la- etiam pro tota familia Pycnodontidarum notabiles exi-stimat. Haec sunt propriae meae observationes, quae de corporis tegumento, de partibus opercularem system um componentibus, thoracis cingulo et pinnis pectoralibus agunt. 1. Corporis tegumentum. generis Coelodus. (Tab. VIII. Fig. 7.) Cum praeterito anno Gomoeni fueram, ut illorum cre-taeeorum schistorum, in quibus pisces sunt, aetatem constituerem, tum piscis cujusdam fragmentum emi, quod postea familiae Pycnodontidarum et generis Coelodus (Vide: Coel. mnltipinnatus m.) esse cognovi. Do-lendum est, quod hoc fragmentum solum ventrale corporis dimidium repraesentat, sed hoc tantum praetiosum est, quod optime conservatas squamas in abdominali fragmenti parte monstrat. In supra memorata corporis patre squamas cum an-ticis, in formam bacilli pinguibus et in finibus in vices oblique acutis marginibus et squamas sine pinguibus mar-ginibus videmus. Squamas cum pingui margine videmus a pinna anali usque ad intimas pectorales (pinnas), unde erga ventralem marginem abeunt. Locum autem sub et prae pinnis pectoralibus et supra ventrali margine squamae sine pingui margine tencnt. Ambo tenues (tum nigrae tum lucidae) et granosae sunt. Squamae cum pingui margine in non perversa serie plus minusve obliquos ordines baeillorum faeiunt, quos Heckel secundum positionem „First- vel Kielrippen" appellavit et cum mneronatis — costis — comparât, quas in ventrali margine Clupeaceantm videmus. Sed hi ordines non co-haerent, sed compositi a longe porrectis, romboidalibus artibus (= pinguibus squamarum marginibus), quorum partes exacutae etiam melioris cum sequenti margine conjunctionis eausa sicuti canaliculi cavatae sunt. Facile autem in fragmento haec videre possumus, nam hi bacilliformes. ordines sub pinnis pectoralibus paulum extra ordinem sunt, ita ut quaedam squamae ex primo ordine cesserint. Pingues squamarum mai-gines 28 mjm longi et 2 m'm fere crassi ; longitudo omnis in vicem oblique exacuti marginis 10'5 "%, et plus "%, ; prop-terea media marginis pars vix tertia totius marginis est. Sed praeter tales romboidales squamas sunt etiam tales (sub pinna pectorali), quarum partes in eandem partem exacutae sunt, itaque huic squamae plani trapezi formam tribuunt. Squamas tali forma solum quasdam spectavi. In alia parte squamae in vidi : in superiore pinguis marginis parte illarum squamarum, quae e cohaerenti ordine cesserunt, videmus, quomodo acum tenuis lingui-formis lamella circumdat et post marginem transit in tenuem lamellosam squamam, cujus superficies satis granosa est. Secundum ventralem marginem in primo ordine videmus squamam, cujus pars superior defracta — 21 - mele, pak nam se čini. kao da ljuske svojim gornjim krajem prekrivaju doljnju cest sliedeée gornje ljuske, premda nasuprot vidimo tik pod prsnom plitvom, da gornji, tankom lamelom zaokruženi kraj ljuske prekriva straga sliedeča gornja ljuska. Pod bazom prsne plitve i to nad prvim trbušnim redom ljusaka motrimo, kako se rubovi ljusaka dru-goga reda prema gore razširuju i stanjuju, pak samo mjestimice pokazuju neznatno deblji rub lamelozne zrnaste ljuske. — Saberemo H sve rečeno u jedno, do-lazimo do ovoga zaključka: Tjelo reprezentanata roda Coelodtis bijaše pokriveno dvojimi ljuskami: ljuskami, koje su imale prednji rub štabčasto zdebljan te zgora i zdola zaostren, pak koje na površini tjela tvoriše suvisle, nakose štabčaste re-dove, izmedju dorsalne i analne plitve, te glave i okoliša prsnib plitva, pa onda zrnastimi ljuskami bez zdeb-ljanog ruba, koje pokrivabu ostalu cest tjela, Premda ovib direktno ne motrim na kaudalnom djelu našeg fragmenta, to ipak ne ima sumnje, da je i taj odsjek tjela bio prekrit njcžnim ljuskama, koje ne zaostaviše nikakovib očrta. Lili črna bituminozna okorina, koja prekriva skelet kaudalne cesti tjela. mogla bi poticati od ljusaka. Prispodobimo li rečeno sa iztraživanji Vet-tera, opazit cerno, da su naša opažanja posvema suglasna, te da su po torn tjela rodova Gyrodiis i Coelodus bila pokrivena posve analogno ustrojenim ljuskama, samo što je tjelo roda Gyrodus bilo pokriveno jednovrstnimi ljuskami, dočim pako ono roda Coelodus dvovrstnimi. 2. Operkularne kosti i pojas pieci. (Prispodobi: Tab. VI., Fig. la, 3a, 4, i 5; Tab. V., Fig. la.) Gledom na sastavne elemente operkularnoga sistema, mogao sam na temelju predležece gradje i Heckelom j ur opisanog eksemplara vrsti Coelodus suillus Heck. (tab. VI. gornja slika) te Palaeobalistum Ponsort-i, iz-praviti pogrošno topografsko tumačenje operkularnib cesti spomenutoga Coeloda te Palaeobalista, kao i de-finitivno utanačiti sastav one velike, na oko jednovite operkularne kosti roda Coelodus, koja se vuče počev izpod otražnjeg orbitalnog ruba, pa koso napried prema čeljustima. Ja cu ponajprije izpraviti krivo tumačenje Hecke-lovo, koje ponajvečma bazira na krivom shvacanju praeoperkula, uslied čega dobiva prekobrojnu kost Su-boperculum (= Operculum.) Original, kojega jest Heckel na gornjoj strani VI. table nacrtao, bio je negda u za-darskom muzeju, pak je srecom dospio u naš narodni muzej. Konfrontirajuói sliku Heckelovu sa škicom. koju sam si nacrtao po istom originalu, naišao sam na znatnu diferenciju u obih slika, pa prema tomu i na dva pro-tivna tumačenja odnosnib kosti. Koliko mogu razabrati po nejasnom opisu preoperkula i operkula, smatra Heckel una cum lamellae parte est et squama cum parte sua superiore inferiorem sequentis superioris squamae partem tegere videtur, quamquam contra sub pinna pectorali superiorem tenui lamella circumdatam squamae partem a tergo a sequenti superiore squama teetam esse videmus. Sub basi pinnae pectoralis supra primo ordine ven-tralium squamarum videmus, quomodo secundi ordinis margines erga summos sternuntur et extenuantur, et solum in quibusdam locis paulo crassiorcm illius lamel-losae granosae squamae marginera monstrant. — Si omnia supra memorata colligimus, baec conclusio sequitur: Corpus piseium generis Coelodus duobus squamis tectum erat: squamis, quarum anterior margo in formam bacilli pinguis et a parte superiore et inferiore exacutus, quae in superficie corporis cobaerentes in formam bacilli obliquos ordines inter dorsalem et analem pinnam et caput et loca, quae circum pinnas pectorales sunt, formant; granulosis squamis sine pingui margine, quae reliquam corporis partem tegunt. Quamquam has (squ. sine pingu. marg.) in caudali corporis parte fragmenti non specto, tarnen non est dubium, quin baec corporis pars tenuibus squamis, quae nullam formam reliquerunt, tecta sit. Solum nigra bituminosa crusta, quae sceletum caudalis corporis partis tegit, squamis oriri potest. Si supra dicta cum dissertatone Vettori comparamus, nostras observations omnino congruentes et corpora generimi Gyrodus et Coelodus omnino similiter structis squamis tecta esse videmus, solum corpus generis Gyrodus simplicibus, dum enim generis Coelodus duplieibus squamis tectum est. 2. Ossa opercularia et cingulum pectorale. (Comp.: Tab. VI., Fig. la, 3a, 4 et 5; Tab. V., Fig. la.) Cum dementa opercularem system um componenti a spectavi auxilio petraofactorum et a Heckelo jam de-scripti exempli speciei Coelodus suillus Heck. (tab. VI. superior figura) et Palaeobalistnm Ponsorti falsam topo-grapbicam interpretationem partium opercularium generis Coelodtis et Palaeobalistum corrigere et compositionem magni quasi simplicis opercularis ossis generis Coelodus, quod sub orbitali margine et oblique erga maxillas tra-hitur, statuere potui. Imprimis falsam interpretationem Ileckeli corrigam, quae maximum fundamentum in falsa contemplatione praeoperculi habet, propterea supra numerum os sub-operculum (= operculum) ei exit. Exemplar originale, quod Heckel in superiore parte VI. tab. depinxit, olim in museo Jaderensi erat et in nationale museum perveiiit. Cum Heckeli figuram cum sua, quam ex eodem exemplo pinxi, comparabam, satis magnani diiFerentiam in am-bobus imaginibus et duas contrarias interpretationes ossium inveni. Quantum e minus clara descriptione praeoperculi et operculi judicare possum. Heckel id magnum, — 22 — onu vclikii, koso prema napried smjerajuéu, te na površini od zgora dole radiamo prugastu kost o p e r k u 1 o m, dočim mu je onaj pod okom ležeči maleni trokut (inače slučajni lik bez značenja) preoperkulum. Potanja me iztraživanja upitnih kosti poučiše, da je ona velika kost, koju Heckel smatra operkulom, sastavljena od dviju kosti, i to od: operkula, kojemu je gornji kraj spreda zdebljan, te porubljen uzdužnim prugastim porubom, dočim mu je otražnja raširena cest radiamo prugasta. Izhodište tib pruga je zgora na prednjem nešto previnutom rubu, koji jest ujedno osifikacioni centrum te kosti. U kontaktu te kosti, nu izpod nje. motrimo opet kost, koja ima spreda zdebljan rub, koji je na oko u direktnom savezu sa rubom operkula. Nu ta kost imade blizu prednjega ruba svoj osifikacioni centrum, iz kojega izlaze zrnaste radiarne pruge. Ta pako kost je preoperkulum. Heckelova slika nije tačna, pak zato nije moguce ni razabrati osifikaciona centra napo-menutib kosti, Sto je baš od velike važnosti, da uzmog-nemo konštatovati prisutnost dvib operkularnib kosti, kod kojih je ali tendencija za sraštenjem tako očita, da nam lib dvoja skulptura i spomenuta osifikaciona centra odaju sastav te na oko jednovite operkularne kosti. Na drugoj siici, dotično otisku iste ribe, vidimo dosta jasno nacrtane skulpture obib operkularnib kosti, pak mi je posve nejasno, kako je moguče dvije kosti jedne te iste ribe jcdan puta krivo tumačiti i zlo risati, a drugi puta ih dobro nacrtati, a ostaviti bez komentara. Izim na toj, Heckelom opisanoj vrsti, motriti je uzku i nedvojbenu vezu operkula sa preoperkulom i na ostalih predležecih eksemplarih roda Coelodus. Spominjem u to ime Coe-lodus Vetteri m. (iz Komena), kod koje vidimo iza obib operkularnib kosti i vrlo dobro sačuvan pleóni poj as (Vidi SI. 1, la na Tab. VI.) tako, da nam je sada od toga roda poznata malo ne ciela okostnica. Plečni je pojas vrlo solidan te tupokutno previjen ; njegova gornja polovica — supraclavieula — imade prednji zdeb-ljani rub, koji se prema post-temporaleu zašiljuje, dočim mu je otražnji, zgora rašireni dio uzduž prugast, pak se prema claviculi sužuje. Clavicula je opet lopatasto raširena, u gornjoj cesti zrnasta, zdola uzduž prugasta kost ; njezin prednji rub je kao i kod supraelavicule ponešto zdebljan. Na vrsti Coélodus ovalis m. (nepoznata ležišta) vidimo, kako je u otražnjem kutu plecnih kosti bila na-mještena prsna plitva, samo što je ista prema glavi preložena, al zato opet jasnije vidimo cesti primernoga skeleta te plitve, naime radije, koje znadu biti vrlo du-gačke (vidi : Coelodus dubius m.) Na torn mi je mjestu iztaci i to, da su te ribe imale znatan broj tračica u prsnoj plitvi. Heckel je nabrojio kod oblika Coelodus suillus skoro do 40 tračica, a gdje god sam imao pri-liku brojiti tračice te plitve, nabrojio sam ih vazda oblique erga protinus versum et in superficie a supra erga infra radialiter striatum os operculum, dum parvum sub oculo situm triangulum (formam sine signi-ficatione) praeoperculum putat. Diligens disceptatio horum ossium id magnum striatum os, quod Heckel operculum putat, a duobus ossibus compositum esse monstrat: ab o perçu lo, cujus superior pars antea pin-guis et circumsuta oblonge striato margine, dum inferior extenta pars radialiter striata. Initium harum strigium est supra in anteriore paulum inflexo margine, qui sinvul ossificationis centrum hujus ossis est. In contaetu cum hoc osse, sed infra id, videmus iterum os, quod habet antea pinguem marginem, qui quasi in direeta cohae-rentia cum margine opereuli est. Sed hoc os prope anteriorem marginem ossificationis centrum habet, ex quo granulosa« radiales striges eveniunt. Hoc antem os praeoperculum est. Figura Heckeli non est exacta et id-circo ossificationis centra dictorum ossium videre non possumus, quod gravissimum est, ut existentiam duorum ossium opcrcularium constituere possimus, quorum ten-dentia ad conjunctionem tam visibilis est, ut solum duplex sculptura et supra dicta ossificationis centra compo-sitionem hujus quasi simplicis ossis opercularis dent. In secunda figura, in impressione ejusdeni piscis, videmus satis dare pietas sculpturas amborum ossium opercula-rium et ideirco mihi omnino inclarum est, quomodo duo ossa ejusdem piscis semel falso interpretari et male pin-gere. bis autem bene pingere, sed sine commentario relinquere possibile est. Praeterea in hac, a Heckelo de-scripta specie, tenuem et certain conjunctionem operculi cum praeoperculo etiam in reliquis exemplaribus generis Coelodus videre possumus. Propterea commemoro Coe-lodum Vetteri m. (Comoeno), in quo videmus post ambo ossa opercularia etiam optime conservatimi cingulum pectorale (Vide Fig. 1, la in Tab. VI.), ita ut nunc hujus generis totus fere sceletus nobis notus sit. Cingulum pectorale solidissimnm et in angulo obtuso in-flexum; superius dimidium — supraclavieula —. habet anteriorem pinguem marginem, qui erga post-temporale exaeuitur, dum inferior supra extenta pars oblonge striata erga claviculam extenuatur. Clavicula in formam bacilli extentum, in parte superiore, granulosum, in inferiore oblonge striatum os est; anterior margo si-cuti apud supraclaviculam paulo pinguis est. In specie Coelodus ovalis (innota sede) videmus, quomodo in inferiore angulo ossium pectorahum pinna pecto-ralis locata est, solum quod ilia erga caput eversa, sed ideirco melius videmus partes originalis sceleti hujus pinnae, radios, qui saepe satis longi sunt (vide: Coelodus dubius m.). Hie dicere debeo hos pisces satis magnum numerimi radiorum in pinna pectorali habere. Heckel in specie Coel. suillus quadraginta fere radios enumeravit, et ego, ubi radios in hoc pinna enumerare poteram, semper plus quam viginti enumeravi. Tandem — 23 — preko 20. Konačno ini je još napomenuti, da su i u roda Coelodus kosti, koje čine pokrov glave, kao: fron-talia, parietalia i t. d. jasno lučene i da su zrnaste. Iza postoceipitalia vidimo i svežnjic tetiva, koji motrismo i na inih rodovih porodice Pycnodontidae. Prispodobimo li naša opažanja gledom na ustrojstvo operkularnoga systema roda Coelodus sa j ur opisanimi nazori, tad cerno več u radnji Thiollier-a (pag. 18.) naéi sliedeci stavak: „Une particularité plus spéciale aux Pycnodus et surtout au P. B e r n a r d i, c' est la coalescence apparente del' os temporal, du préopercule et de l'opercule". Taj se stavak tiče operkularnih cesti roda Microdon (= Pycnodus). U Heckelovoj radnji (pag. 189) nalazimo doduSe u obéenitom dielu o Pycno-dontih napomenute ove kosti operkularnoga sistema: praeoperculum, operculum i suboperculum, ali te su kosti topografički krivo označene. To smo jur konstatovali kod vrsti Coelodus suillus, a eklatantno nas pako poučuje riba Palaeobalistum Ponso rti, poimence pako re-staurirana slika (9), koja nam po Ileckelovu tuma-čenju predočuje operculum i suboperculum. Prispodobimo li ovu inače korektna sliku sa našimi roda Coelodus, na prvi cerno mah upoznati, da nam predočuje praeoperculum i operculum, koje su kosti upravo onakova ustroj-stva, kao kod roda Coelodus. Iz svega toga pako sliedi, da su rodovi Microdon, Coelodus i Palaeobalistum imali kosti operkularnoga sistema sastavljene od više manje sraslib cesti : operkula sa preoperkulom. Necu mislim ni krivo učiniti, kada i operkulum roda Gyrodus smatramo nastalim uslied sraštenja onih dvib kosti operkularnoga sistema. Po torn pako resultira za diagnozu porodice Pycnodontidae važan stavak : Kosti operkularnog sistema više manje srasle, te sastavljene poimence od operkula i preoperkula, uz koje kosti ima na mladjih represen-tantih te porodice (Pycnodus) i inih (?) operkularnih (suboperculum) kosti. Diagnosa roda Coelodus ima u buduce ovako glasiti: Tjelo široko, plosnato malo ne okruglo ili protegnulo, palo manje više pravilno eliptično. Glava napried proteg-nuta ili pada strmo prema trbušnom profilu. Kutnjaci (molari) u svakoj polovini doljnje čeljusti u tri reda ponamješteni ; u vanjskom redu okrugljasti, sa plitkom postranom udubinom površine (Kaufläche) ; u srednjem redu veči, popriečno eliptični, na obih uzkih strana uz-clignuti ; površinom se vuče plitka, kadšto nježno nabrana, popriečna jaružica; u nutarnjem su redu največi na neben (Gaumen) ; u srednjem redu največi, poprieko eliptični ; u postranih redovih okrugljasti mauji. Operkularne kosti sastoje od operkula i preoperkula, koje su tjesno svezane, da sraštene. Površina obih radiamo od osifika-cionog centra mriežkasto granuli-rana ili posuta radiarnim prugama. Pojas pieci krepak, sastavljen od supraclavi-cule te štitasto raširene clavicule. Prsna plitva široka, od 20—40 tračica sastarljena. Radije prisutne te kadšto dicere debeo etiam generis Coelodus ossa, quae capitis tegumentum componunt, sicuti : frontalia, parietaliae etc. separata et granulosa esse. Post postoceipitalia ctiam copiam fibrarum videmus, quas etiam in ceteris gene-ribus familiae Picnodontidae videre possumus. Si nostras observationes ad structuram systemi oper-cularis generis Coelodus pertinentes cum jam deseriptis comparamus, jam in opere T h io Ili eri (pg. 18.) haec inveniemus : „ Une particularité plus spéciale aux Pycnodus et surtout au P. Bernardi, c'est la coalescence apparente de l'os temporal, du préopereule et de l'opercule." Haec ad partes operculares generis Microdon (= Pycnodus) pertinent. In parte universali operis He-ckeli (pag. 189) de Pycnodontibus quidem invenimus memorata haec ossa systemi opercularis : praeoperculum, operculum et suboperculum ; sed haec ossa topographice falso designata sunt. Haec jam in specie Coelodus suillus vidimus, bene autem nos docet piscis Palaeobalistum Ponsorti, praecipue emendata figura (9), quae secundum interpretationem H eck eli operculum et suboperculum repraesentat. Si banc, ceterum bonam figuram, cum no-stris generis Coélodus comparamus, statim videmus praeoperculum et operculum, quae ossa eadem structura sicuti apud genus Coélodus sunt. Ex quo sequitur, ut genera Microdon, Coélodus et Palaeobalistum ossa systemi opercularis a plus minusve eonjunctis partibus operculi cum praeoperculo composita habuerint. Puto maie me non facere, si etiam operculum generis Gyrodus factum e conjunctione hör um duorum ossium systemi opercularis existimem. Ex quo autem pro diagnosi familiae Pycno-dontidarum gravis sententia sequitur: Ossa systemi opercularis plus minusve coaluerunt et praecipue ab operculo et praeoperculo composita sunt, prope quae ossa in juni-oribus repraesentantibus hujus familiae (Pycnodus) etiam alia (?) ossa opercularia (suboperculum) sunt. Diagnosis generis Coelodus talis esse debet: Corpus latum, planum fere rotundum vel protentum et satis ordinarie ellipticum. Caput pronus errectum vel praecipiter erga faciem ventralem decidit. Dentés molares omnis dimidiae partis inferioris maxillae in tribus ordi-nibus positi; in e.rteriore ordine rotundi, cum tenui man-dtccationis superficies depressione (Kaufläche) ; in medio majores, transverse elliptici, in ambobus tenuibus partibus errecti ; supra manducationis superficie tenuis, interdum graciliter rugosus transversus sulcus trahitur; in intimo maximi in palato (Gaumen); in medio ordine maximi, transverse elliptici; in collateralibm ordinibus rotundi et minores. Ossa opercularia composita ab operculo et praeoperculo, quae contraete coaluerunt. Amborum superficies radialiter ab ossificationis centro reticulate granulosa vel radialibus strigibus sparsa. Cingulum pectorale firmum, compositum a supraclavicula et in clipei formam redacta elata clavicula. Pinna pectoralis lata, a 20 usque — 24 — veoma velike. Trbušne plitve obiono izpred hrbtene ili iza nje. Repna plitva jedan ili dva puta plitko urezana. Ljuske tanke i jasno zrnaste ; ljuskam abdominalne cesti tjela je prednji rub zdebljan, obostrano zašiljen. Zdeb-Ijani rubovi priležu svojimi zašiljenimi krajevi i tvore preko tjela štabčaste redove. Ljuske kaudalnoga te prednje abdominalne cesti tjela bez zdebljanih rubova. Od dor-salne plitve prema glavi, pa blizu hrbtenog ruba vuöe se kanal. ad 40 radiis composita. Radii adstmt et interdum satis magni. Pinnae ventrales ante dorsalem vel post earn. Pinna caudalis semel vel bis tenuiter incisa. Squamae teiiues et granulosae ; squamarmi abdominalium partium corporis anterior mar go pinguis, utrimque exacutus. Pingues margines annexi exacutis finibus suis et supra corpore bacilli-formes ordines faciunt. Squamae caudalis et anteriores abdominalis partis corporis sine pinguibus marginibus. A pinna dorsali erga caput et prope mar-ginem dorsalem canaliculus trahitur. 1. Coelodus rostratus, Kramb.-Gorj. (Tab. V.; Fig. la, b, et Fig. 2.) Obilježje vrsti: Tjelo inalo no okruglo samo za 2/5 dulje no visoko. Profil glave pada vrlo strmo prema trbušnomu rubu, te sačinja sa hrbtenjačom pravi kut. Gubica vrlo nizko leži, gotovo u nivou trbušnog profila, te je kljunasto protegnuta. Operculum znatno manji od praeopercula. Hrbtenjača broji po prilici 35 parova kra-lježnih lukova, od kojih ca. 15 pripada abdominalnomu a ca. 20 kaudalnomu odsjeku tjela. — Dorsalna plitva sastoji od nešto preko 43 tračica, pak se je razvila iz-medju 21—22 neuralnih apofiza. Analna plitva začinje iza dorsalne, te sastoji od 31 traci ce, pak se je razvila izmedju 13 liaemalnili apofiza. Caudalna plitva sastoji od 9116 tračica, koje su članjene i višestruko dieljene. Plitva je široka i kako se čini valovito — al vrlo plitko — izrezana. Potice iz mrkih bituminoznih pločastih vapnenaca od M r z 1 e k a blizu Salkana kod Gorice. U svem su dva eksemplara, a vlastničtvo su Goričkoga muzeja. Signum speciei: Corpus fere rotundum, solum % longius quam altum. Capitis facies praecipiter erga mar-ginem ventralem decidit cum chorda dorsali rectum an-gulum efficiens. Os depressimi est, planum fere cum facie ventrali et adunee extentum. Operculum multo minus quam praeoperculum. Chorda dorsalis circa 35 pares arcorum vertebralium habet, quorum circa 15 ad corporis partem abdominalem, circa 20 autem ad caudalem pertinent. — Pinna dorsalis composita a pluribus quam 43 radiis et inter vicesimam primam et vieesimam secundam apophysem neuralem exculta est. Pinna analis post dorsalem incipit, a 31 radiis composita et inter 13 apophy-seis haemales exculta est. Pinna caudalis composita a 9116 radiis, qui articulos habent et multipliciter divisi sunt. Pinna lata et sicuti videtur undatim — sed tenuiter — excisa. Piscis e fuscis bituminosis laminosis schistis calcariis de Mrzlec prope S alca nu m ad Goriciam est. Solum duo exemplaria et proprietas musei Goriciensis sunt. Eksemplar Fig. 1: Longitudo corporis....................205.„ ™/>» Altitudo „ ....................146.0 n „ capitis......................96.3 „ Vertebrarum (resp. pares arcorum vertebr.).......ca. 35 (e. 15 -(- e. 20) Longitudo.......................97.0 mL n .......................°2-o » Altitudo pediculi caudalis.................ca. 30.5 „ Latitudo pinnae caudalis..................ca. 78.0 „ Tjelo ote ribe odlikuje se velikom širinom, pa je gotovo okruglo, poimence, ako si mislimo odstranjeni! kau-dalnu plitvu. Osobito pako karakteriše ovu ribu okomit (na hrbtenjaču) profil glave, te smjerom trbušnog profila protegnuta gubica, čim se ujedno odlikuje ta vrst od svih dosele opisanih oblika roda Coelodusa. Izpuštam stoga i svako daljnje prispodabljanje sa ostalim vrstima, te prelazim na opisivanje tjela. Glava je visoka i uzka, te se od zgora prema dole raširuje, pri čem je straga slabo zaokružena, spreda pako, izuzev kvrgavo izbočitu frontaliju kod oka, upravna sve do kuta izmedju nasalia i praemaxila, od kuda se naime gubica nešto koso prema dole i napried produljnje. Opreznom preparacijom pošlo mi je za rukom komad jedne polovice gornje čeljusti sa zubima lišiti kamena, pak motrimo sada tri reda zubi. Vanjski su redovi sastavljeni — 25 — od duguljastih, plosnatih, bažulju vrlo naličnih zubi, koji su duljom svojom osi uzduž čeljusti ponamješteni. Izmedju četiri takova zuba stoji po jeclan plosnato eliptični ili nepi-avilni zub. Pripomenuti moram, da se zubi od straga prema kraju gubice umanjuju. Spreda na doljnjem kraju desne intermaksilarne kosti vidimo dva veda krugljasta zuba. Veličina opisanih rnolara vrlo je neznatna; naj veci bo zubi vanjskih redova (i to straga) mjere 1.2 '"/»» u duljini.1 Inter m axillare providjen je dugačkim nastavkom, koji je koso natrag i gore upravljen; od njega se tupokutno odlučuje nasale i frontale, koja je kost pred orbitalnom luknjom nješto nabrekla. Povi^šina te kosti jest luknjičasta. Orbitalni je otvor prilično okrugao i mjeri po prilici 12 "'U u promjeru, pak je prema tomu bilo oko baš veliko. Iza orbitalne šupljine začinju kratkim držalom operkularne kosti. One su duge oko 48'"/m ; te 20 '"m široke. Prednji im je rub nešto valovito savit, te zdebljan, otražnji je pako rub zdola zaokružen. Operkularne se kosti sastoje od: vrlo reduciranog o p er cu la i znatno veceg praeopercula. Obje ove kosti su srasle, pak ih lih po kakvoči površinske skulpture možemo razpoznati, dotično razlučiti. Osifikacijoni centrum operkula nalazi se na gornjem kraju te kosti, od kuda vidimo izlaziti radijarne pruge prema dole, dočim se opet sa sredine prednjega ruba razilaze po mnogo vecem preoperkulu jasne radiamo ponamještene luknjice i pruge. Kod nijedne ostalih vrsti nišam vidio tako reduciran operkulum, ni take podpuno srasle operkularne kosti. (Slika la, na tabli V . . . pokazuje nam oblik tih sraslih kosti u naravnoj veličini). Iza operkularnih kosti vidimo kosti plecnog pojasa naime jasno grannliranu supraelaviculu, ter zdebljanim rubom providjenu cla-viculu, koja je straga izrezana te takodjer granulirana. (SI. 1. b.) Hrbtenjača naše ribo jest malo ne upravna, ter je lih otražnji kraj prama gore skrenut. Ona sastoji od kojih 35 parova kralježnih lukova (Wirbelbögen), koji se medju sobom (gornji sa doljnjimi) ne tiču, ter tako za-ostavljaju po strance s jedne i s druge strane hrbtenjače golu nezatvorenu kordu, što je baš karakteristično po rod Coelodus. Po prilici 15 parova tih kralježnih lukova pripada abdominalnomu, a 20 pako kaudalnomu odsjcku tjela. Stražnjib 8 parova, koja su u ostalom znatno manja, skrenuta su pram gore, te izlaze u nastavke, koji direktno podupiru široku kaudalnu plitvu, koja nam daje lijep primjer unutarnje heterocereije. Da su apofize kralježnih lukova veoma dugačke, ne treba mi tu naročito iztaéi, jer su se prilagodile visokom tjelu. Dorsalna plitva začinje nad 27. kralježnim lukom (od straga brojeci), pak sastoji od nešto preko 40 tra-čica, koje nisu baš dobro konservirane. Svaki tracie podupire po jedna interneuralna koštiea, od kojih motrimo utiske éa tik do repne plitve. Dorsalna plitva bila je razapeta izmedju 21—22 neurapofiza. Duljina baze ove plitve mjeri 97 "» (ravno mjereéi). An al na plitva začinje iza prijašnje ili pako okomito izpod 11. kralježnog luka (od otraga brojeci). Ta plitva sastoji od 31. tračka, koji su se razvili izmedju 13 haemalnih apofiza. Prvi tračak te plitve posvema je kratak, te mjeri samo 1.6 *%, ; sljedecih 6 postepeno raste tako; da je 7. več 28 m'm dugačak te zašiljen, nu pretežnom cesti več na kraju članjen. Svi sljedeéi tracci su ne samo članjeni, veé i višestruko dieljeni. 10 tracie mjeri 32 '"}„,, nu onda se opet duljina polagano umanjuje prema repnoj plitvi. I ova plitva siže do blizu repa natrag. Duljina baze ove plitve iznaša 52 mlm, pak je malo ne za polovicu krača od one dorsalne plitve. Na kratkom širokom repištu počiva caudalna plitva, koju podupiru nastavci zadnjih 9 parova kralježnih lukova. Ta je plitva široka, jer premašuje polovicu maksimalne tjelesne višine ; otražnji njezin rub bio je po svoj prilici dva puta plitko urezan. Gornja polovica plitve sastoji od 9, a dolnji äirji lobus od 16 tračica, koje su na kratko članjene i više puta dieljene. Najdulja tračica te plitve mjeri po prilici 45 *%•. Od prsnih plitva vidimo u izrezku clavicule lih nekoliko fragmenata od tračica. Ventralne plitve nije vi-djeti. — Tjelo bijaše pokriveno ljuskama, koje — kako u obcenitom odsjeku rekosmo — tvoriše sa svojimi zdebljanimi rubovi kose redove u prednjoj cesti tjela. Ljusaka još vidimo lih na ventralnoj partiji tjela izmedju scapule i analne plitve. Tuj im upoznajemo još oblik i veličinu. Jedna takova jasno sačuvana ljuska mjeri 7.0"V»» u duljini, rombična je lika, te granulirane površine. Ljuske na prsnoj i dorsalnoj strani zaostaviše lih otisaka svojih rubova. ________ E k s empi ar Fig. 2.: Are. vertebr...........................35 (15-(-20) Longitudo basis pinnae dorsalis....................H8.0 "V „ „ „ analis....................ca. 72.0 „ Altitudo pediculi caudalis....................... 30.5 „ Latitudo pinnae caudalis.....................plus. 106.0 „ 1 Kod nijedne vrsti roda Coelodus nišam smotrio ovako t. j. uzduž ponamještenih zubi, pak to ovdje naročito iztičem, jer u diagnozi toga roda čitamo, da su zubi splohomice u popriečnih redovih. 4 — 26 — Fragmenat mjeri 250 '"/»i, a fali mu prednji dio tjela počev od frontalia pa sve do preko prvih 4 po prilici tračica analne plitve. Inače je taj komad izvanredno dobro konserviran tako. da su sve, da i najnježnije cesti skeleta zaostale u svom normalnom položaju, poimence to vriedi za traöice preostalih plitva. Uzmemo li u obzir, da je prednji očrt glave vrlo strmo padao prama trbušnomu profilu, tad možemo uzeti, da je bila riba najmanja 300 '"lm dugačka i kojih 170 mf,n visoka. Višina dorsalnog profila (najviSe točke) povrh gornjeg ruba hrbtenjače mjcri 68.0 '%( ili 11 kralježnih lukova. U torn je pogledu ta] profil nizi od prije opisanoga eksemplara, koji uz ista visinu zahtieva do 16 parova kralježnih lukova. To je u ostalom jedina razlika izmedju oba primjerka, nu ne treba zaboraviti, da je skelet ovog komada pripadao starijemu individuu. Hrbtenjača sastoji od 35 parova kralježnih lukova, od kojih pripada 15 abdominalnomu, 20 pako kaudal-noma odsjeku tjela; lih zadnjih osam pari kralježnih lukova je manje voluminozno, te pram gore zavinuto i po-dupiru direkte veliku repnu plitvu. Kraljožni su luci spram kordi zaokruženi, a površinu im prekriva nekoliko radiarnih rebara; apofize znatne su duljine i nose spreda zaokruženu lamelu, koja je kod baze najšira (siže skoro do sliedeee apofize), pak se prema gori sve to sužuje, nu ne dopire nikada dalje nego do polovice ili druge treéine apofizalne duljine. Na zadnjih 8—9 kralježnih apofiza neima tih lamela, a izčezavaju i na prednjih ab-dominalnih nastavcih. Oblik tih lamelama providjenih apofiza sjeca na bodež (stilet). D or s al na plitva začinje nad 24. kralježnim lukom (od otraga brojeci), pak sastoji od 43 tračica, koje su se sa svojimi interneuralijami razvile izmedju 22 neurapofiza. Ta plitva začinje posve kratkim, nedieljenim i ne-članjenim, jedvice 3 m'm dugačkim tračkom; sliedeci mjeri 5 "% ; treci 11.6, četvrti 26.6, peti veé 38 m/m. Ova dva posliednja su na kratko članjeni, te kao i prijašnji prema gori zašiljeni. Sesti tracio mjeri 43.5 ™fr>, pak je članit i dieljen. Najdulje su tračice 7—12, pak dosižu duljinu od 51.K "%». Odavle se tračice sve do 25 prikra-éuju, odkle su neko vreme 20 v% dugački, dok konačno se ne prikracuju tako, da je predzadnji tracio samo 10 mlm dug. Svaki tračak počiva na interneuraliji, koje su upravne te štabčaste, pa na gornjem kraju nose zdebljan zglavak sa zglobovima za tračak. Prednje interneuralije mjere 28 "'/,», odkle se polagano prikracuju tako, da pred-posliednja 8, a zadnja lih 5 '"'/m mjeri. An alno j plitvi fali prednja cest sa prvih 4 tračica. Ona začinje iza dorsalne plitve, pak se vuče kao i dor-salna, sve do tik kaudalne natrag. U svem zaostalo je 27 tračica, koje su isto onakove kao i one prijašnje plitve. Tračice ove plitve razvile su se izmedju 13 haemapofiza, pak su kratko cianite i više puta dieljene. Štabčaste interhaemalije prikracuju se prema natrag, i to tako, da je prva na ploči vidljiva 28 '%t dugačka, dočim pred-posliednja 8, a posliednja samo 5 "fm mjeri. Kako vidimo, obje su plitve posve jednako ustrojene, samo što dor-salna plitva ima znatno dulju bazu. Veoma je lijepo konservirana caudalna plitva. Ona okružuje posliednjih 8 reduciranih pari kralježnih lukova, od kojih su osobito doljnji straga znatno rašireni, te tako tvore unutra heterocerkalan rep, kojega plitva sastoji od 9 gornjih i 16 doljnjih višestruko dieljenih i zubčasto na kratko članjenih tračica. Pošto je otražnja cest te plitve odkinuta, ne možemo točno redi kakova je bila oblika, nu ne cerno pogriešiti, ako reknemo, da je bilo plitko-valovito izrezana. Izmedju dorsalne plitve i glave motrimo na grebenu hrbta 12 štitaca, od kojih se povlače isto toliko kosih redova štabčasto zdebljanih rubova ljusaka preko prednje cesti tjela, te križaju neurapofize i tako tvore rešetku rombičnih otvora. Ljuske nisu nigdje zaostavile otisaka. Explicatio figurarum: Tab. V., Fig. 1, la, lb et Fig. 2. Coelodus rostratus, Kramb.-Gorj. de Mr z lek. „ Fig. la. po. = praeoperculum ; 0 = operculum. „ Fig. lb. cl = clavicula; s.cl = supraclavicula. 2. Coelodus latus, Kramb.-Gorj. (Tab. VI., Fig. 2.) Tjelo vrlo široko, repište kratico i široko. Analna plitva dugačka, začinje izpod 16. para kralježnih lukova (od otraga broječi). Dorsalna plitva preko 44 tračica, analna 41. — Kaudalni odsjek tjela barem od 23 kraljema luka. Corpus satis latum, pediculus caudoMs brevis et latus. Pinna analis longa, sub sedecimo pare arcorwm verte-bralium (si a retro numeramus) incipit. Pinna dorsalis pliires quam 44 radios, analis 41 habet. — Pars corporis caudalis composita a 23 arcis vertebralibus. 27 — Potice iz crnog pločastog, bituminoznog vapnenca od Mrzle k a kod Sal kan a blizu Gorice, a vlastničtvo je Goričkog muzeja. Piscis e nigro laminoso, bituminoso sckisto calcano de Mrzlec apud Sa le an um prope Goriciam et pro-prietas musei Goriciensis est. Gledom na Sirinu tjela i repišta priključuje se ota vrst na opisani jur oblik Coelodus rostratus m., od kojega se ipak namab luči Širim jošte tjelom, poimence pako duljom analnom plitvom veéega broja tracica, i okolnošcu, što je ta plitva inserirana okomito izpod 16 para kralježnih lukova, dočim ona začinje kod vrsti Coelodiis rostratus tek izpod 11. para. Brojem analnih tračica odgovara naSa nova vrst opisanoj jur ribi Coelodus Bosthorni, Hcckel iz K omen a, nu razlikuje se od ove na prvi pogled vedom tjelesnom širinom. Opis ribe: Ta je vrst žalibog vrlo fragmentarno sačuvana. Čitav komad jest 220'"•"' dugačak. te 175 "» visok. Fali mu prednja cest tjela do analne plitve, dio dorsalne plitve i veča cest repa. — Udaljenost početka analne plitve od doljnjega ruba hrbtenjače odgovara duljini od 13 para kralježnih lukova iliti = 87.5 "'»'. Hrbtenjača sastoji od preko 30 pai-a lukova, od kojih najmanje 23 para pripada kaudalnomu odsjeku tjela. Dorsalna i analna plitva sižu kao i kod prijašnje vrsti do pred repnu plitvu. Dorsalna nije podpuna, nu ipak je bilo preko 44 tračica, koje su istoga. ustrojstva kao i u prijašnje ribe. — Analna plitva jest ciela i sastoji od 41 tračica, koje su vedini djelom poodkinute, pak smo im označili broj prema prisutnim interhaemalijam. Najdulja interhaemalija mjeri 37, predposliednja 8 ""™, dočim je posliednja i ovdje krača. Repnu plitvu podupiru direktno aponze zadnjih 9 kaudalnih kralježnih lukova, od kojih su osobito posliednji straga znatno rašireni. Kao u svih Coeloda, tako je i ova vrst imala u abdominalnoj cesti tjela ljuske sa zdcbljanimi rubovi, dočim je ostala cest bila pokrivena tankimi Ijuskami bez debelih rubova. Vidjeti je naime u abdominalnoj cesti tjela medju rubovi, pa i u kaudalnom odsjeku tamnosmedje ili erne tanke okorine, koje potječu po svoj priliei od lj u saka. _______ 3. Coelodus Vetteri, Krarnb.-Gorj. (Tab. VI., Tjelo dva puta dulje no visoko ; profil glave pada strmo prama trbušnomu rubu, pah stoji u torn pogledu izmedju vrsti Coel. suillus, Heck, i Coel. rostratus m. — Operculum reduciran i srastao sa mnogo večim preoperhulom. — Cingulum pectorale vrlo dobro razvit, poimence raši-rena Mavihula. — Analna plitva začinje pod 19. parom kralježnih lukova, a ima 4.8—50 tračica ; dorsalna plitva nad 24. parom lukova, a ima 56 ili 58 tračica. — Repna plitva široka te razmjerno duboko urezana. Trbušna plitva daleJco spreda, izpod otražnjeg kraja klavilcule, te znatne duljine. Hep slabo heterocerkalan ; repna plitva ima 13119—20 tračica. Ova vrst potice iz mrkih bituminoznih vapnenih škri-ljeva K o m e n a. Vlastničtvo jeTršcanskoga muzeja. Fig. 1, la.) Corpus duplo longius quam altum ; capitis facies prae-cipiter erga marginem ventralem decidit et hoc respecto inter speciem Coel. suillus, Heck, et Coel. rostratus Tuest. — Operculum reductum et cum multo majore praeoper-culo coaluit. — Cingulum pectorale uptime excultum, praecipue elata clavicula. — Pinna analis sub undevi-cesimo pare arcorum vertébralium incipit et 48 ad 50 radios habet ; pinna dorsalis supra vicesimo quarto pare arcorum et 56 aut 58 radios habet. — Pinna caudalis lata et proportionaliter alte incisa. Pinna ventralis antea et sub fine posteriore claviculae et satis longa. Cauda paulo heterocercalis ; pinna caudalis 13119—20 radios habet. Quae species e fuseis bituminosis schistis calcariis fis-silibus Co m eni et proprietas musei Tergestiei est. Longitudo corporis..........................235.0 "u Altitudo „ ..........................112.6 „ Longitudo capitis (ad clavieulam)..................ca. 51.5 „ Altitudo „ ...........................102.0 „ Longitudo basis pinnae dorsalis.....................87.0 „ „ „ „ analis .....................74.0 „ Distantia pinnae ventralis ab anali....................58.0 „ Latitudo pinnae caudalis........................72.6 „ Pares arcorum vertébralium........¦...........ca. 35 (12 -|- 23). # — 28 — Ova je vrst veoma dobro karakterizovana ne samo svojim oblikom, prema kojiin stoji izmedju vrsti Coelodus suillus, Heck, i Goel. rostratus m. več i brojem traöica u dorsalnoj i analnoj plitvi, po čem se namab luči od Coel. rostratus, koja imade u svakoj tib plitva znatno manji broj tračiea. U toni bi se pogledu mogla naša vrst uzporediti sa oblikom Coel. Saturnus, Heck., s kojim imade jednak broj tračiea u analnoj plitvi, a i preko toga dieli s otom vršcu još i neke ine biljege. Pri svem so ipak dobro luči naša vrst od Coel. Saturnus-a. manjim brojem tračiea u dorsalnoj plitvi, strmije padajucim profilom glave te zaokruženijim brbtom, naposeb pako se iztiče naša riba vrlo znatno napried pomaknutom te dugačkom ventralnom plitvom, kako to još ne smotrismo na ni-jednom Coelodu. Glava ote vrsti je visoka i uzka, ter oblika malo ne pravokutnoga trokuta, pošto prednji rub glave zatvara sa doljnjim rubom kut od 85°. Rečeni prednji rub je upravan, ter se lih u svojoj gornjoj trecini (kod parietalie) nešto nati'ag odvija, ter prelazi u zaobljen rub hrbta. Frontalia, poimenee pako ethmoideum i intermaxil-lare su uzke ali krepke kosti. Jasno su se sačuvale i parietalia, te pram straga sužena kost supraoccipitale i kako se čini posttemporale;- sve su te kosti više manje jasno radiamo granulirane. Orbitalni se otvor nalazi u početku gornje trecine; on je udaljen od pročelnog ruba 11.3 **», pak mu veci promjer iznaša od 13***, Usta su od šiljka gubice koso prema gore urezana, a markirana su još dvim redovima zubi gornje čeljusti, od kojih gornji sastoji od četvorinastih prema sredini udubenih zubi, dočim je sredina sama opet nešto uzdignuta. Ti se zubi od straga prama napried unianjujuju; otražnji je zub L7 "*' velik. Drugi red zubi sastoji od manjih, duguljastih, nepravilno trouglastih te konveksnih zubi, koji su tako poredani, da izmedju dva zuba prvoga reda dodje po jedan ovog reda. Na kraju intermaksilarne kosti vidimo još jedan dljetast, kako se čini, nešto žliebčast zub. Duljina zubima posute površine iznaša 19.6 "*», Na kraju doljnje čeljusti opaziti je lih komade zubi, koji ce biti onakovi, kao oni na intermaksilarnoj kosti. Izpod i iznad orbitalnog otvora začinju operkularne kosti prstolikim nastavkom operkula, koji je prama doli radiamo prugast te granuliran. Ova kost prelazi u sliedecu, vécu, s njom u doticaju stojeéu u preoperkulum. Obje kosti moguée je razlučiti lih po različitoj površnoj skulpturi, pošto iz jedne točke zajedničkog prednjeg ruba izlaze iz preoperkula radiarne zrnaste, dotično granulirane prage (prema tomu da li je vanjska ili nutarnja strana kosti), koje, sastav se sa takovim prugama operkula, ujedno pokazuju mjesto sraštenja tih dvih cesti opei'kulamoga sistema. Naj veda širina tih kosti izpod osifikacionog centra preoperkula iznaša 22™'» (Vidi: SI. la). Iza operkularnih kosti vidimo vrlo dobro razvit plecni pojas, koji nam se prikazuje kao 73.6 '"•'"' dugačka, tupokntno previnuta kost. Gornja polovica te kosti, t. j. supraelavicula, tiče se svojim zašiljenim proksimalnim krajem supratemporale-a, pak se odlikuje sdebljanim svojim prednjim rubom. Otražnja cest te kosti prelazi u trouglastu uzduž prngastu lameloznu kost, koja je 10 *** široka, nu koja se kod tupoga kuta na ca. 4 ""'n sužuje, od kuda se opet malo ne pod pravim kutom natrag odvija, tičuci se 5.6 **• niže, klavikule. Taj doljnji dio supraklavikule jasno je granuliran, isto tako i gornja cest štitoliko raširene klavikule, kojoj je inače otražnji rub tanko prugast. dočim je prednji kraj žliebasto porabljen. (U pravokutno zaokruženom otražnjem urezu supraklavikule bila je — kako se čini — inserirana prsna plitva.) Širina klavikule iznaša 14.6 ™'m. Hrbtenjača sastoji od kojih 35 parova kralježnih lukova, od kojih po priliei 23 odpada na kaudalnt odsjek tjela, dočim ostalo 12 parova pripada abdominalnoj cesti. Kralježni su luci znatno zbliženi, polu zaokruženi te zubčasti. Apofize su u obče dugačke, te vecinom upravne, gornje manje nagnute k hrbtenjači no doljnje. Apofize zadnjih 9 parova podupiru veliku, razmjerno duboko izrezanu repnu plitvu, koja je slabo heterocerkalna. Dorsalna plitva začinje nešto iza dorsalne, pak se vuče sve do tik repa natrag. Prostor, kojega zaprema, mjeri 74""'m-; a razvila se je sa svojimi interhemalijami izmedju 13 heniapotiza. Repna je pUtva velika i široka, te duboko izrezana, kako to nije običajno u roda Coelodus. Izim porubnih tračiea su ostale kratko cianite i dieljene. Ta je plitva neznatno heterocerkalna i to iznutra, pak sastoji od 13120 tračiea. Pred hrbtenom plitvom vidimo oko 12 redova štapica, okružujucik tjelo, predočujuci nam rubove ljusaka. 4. Coelodus suillus, Heckel. (Tab. VI., Fig. 5.) 1856. Coelodus suillus, Heckel. — Denkschriften d. k. k. Akademie d. Wiss. mat. nat. Cl. Wien. Bd. XL, pas'. 217., Tb. VI VII. * ö 1883. Coelodus suillus, Heckel. — Bassani: „Descrizione dei pesci foss. di Lesina". — Denkschr. d. k k Ak d. Wiss. m. n. Gl. Wien. Bd. XLV. pag. 9. — 29 — Ta je vrst bila do sada poznata samo sa H vara ; važno je s toga, da se konštatuje, da je ta riba živila i kod K o m e na, kako me je to poučio eksemplar, kojega mi je priposlao gosp. Dr. C. Marchesetti, pak koj se vrlo dobro slaže sa hvarskom vršcu. Haec species ad hue solum de Lesina nota erat ; dicere debeo hunc piscem etiam C o m en i fuisse, uti me docuit exemplar, quod mihi doni. Dr. C. March e-setti misit, et quod valde simile speciei Lesinensi est. Longitudo corporis..........................135.6 '"/„ Altitudo 56.fi Ova je vrst bila dosele nadjena lih na otoku Hvaru i to u dvih eksemplarih, od kojih jest onaj na tabli VI. siici 1. naertani original u Heekelovoj radnji vlastničtvo našega geoložko-paleontoložkog muzeja. Upozornjem ovdje lih na operkularne kosti, koje sam pobliže več u nvodnoj cesti roda Coelodus dostatno ocrtao. Ravnatelj tršcanskog muzeja gosp. Dr. C. Marchesetti priposlao mi je izmedju ostalih riba i čitav otisak amo spadajuce ribe, koja je nadjena u Komenu. Riba zaostavila je veoma slab i težko čitljiv otisak. Tjelo joj je protegnuto, osobito pako šiljasta glava. Daljina tjela iznaša 135.B"'"", a višina oG.5"'lm. — Pošto se u svih bitnih točka slaže sa vršcu Coel. suillus Heck., to ju njoj i pridjeljujem. Explicatio figurar um: Tab. VI., Fig. 5. Ossa opercularia et cingulum pectorale de Coelodus suillus Heck. Lesinensi (in magn. nat.). 5. Coelodus mesorachis, Hecke! 1856. Coelodus mesorachis, Heekl. — Denkschriften d. k. k. Akad. d. Wiss. m. n Gl. Wien. Bd. XL pag. 220. Tab. VIII. Njeki 84 '"'"• dugački fragmenat malog Coeloda (fali mu glava i komad repne plitve) pridjeljujem iz slie-decih razloga imenovanoj vrsti: profil hrbta pred dor-salnom plitvom je ravan, te se tekar sa hrbtenom plitvom podvija k repu ; broj tračica te plitve 67 ili 68, višina tjela nad hrbtenjačom (— 11 para kralježnih lukova), razmjer višine tjela prema duljini (nešto više no 1: 2). Sve su to vlastitosti, kojima se odlikuje vrst Coelodus mesorachis. Da mi je bila ta riba dulje na dizpoziciji, dao bi ju bio narisati, jer je u koječemu podpunija od Heckelovog originala. Potice iz krednih naslaga otoka Hvara, a bila je vlastničtvo pok. I. Novaka, učitelja u Zadrti. Fragmentum 84 "*• longum parvi Coelodi (caput et pars pinnae caudalis ei deest) supra memoratae speciei tribuo ob has causas: dorsi facies ante pinnam dorsalem plana et cum pinna dorsali ad eaudam fleetitur; numerus radiorum hujus pinnae 67 vel 68, altitudo corporis supra chorda dorsali (= 11 pares areorum ver-tebralium), proportio corporis altitudinis erga longitn-dinem (paulo plus quam 1: 2). Ob eas pvoprietates species Coelodus mesorachis eminet. Si piscem diutius habuissem, eum depinxissem, nam melior quam Heckeli origi-nalis est. Piscis e schistis calcariis insulae Lesinae et proprietas mort. L Novači, magistri Jaderensis, erat. 6. Coelodus miiltipinnatus, Kramb.-Gorj. (Tab. VHL, Fig. 7.) Ova se vrst odlikuje zaobljenim trbušnim profilom, mnogobrojnimi (60—66) vrlo kratko članjenimi trači-cami analne plitve i osobito dugim radiami pektoralne plitve. Ljuske lamelozne, zrnaste, sa zdebljanim obo-strano zaostrenim prednjim rubom u abdominalnoj cesti tjela. Ima tuj i ljusaka bez ruba. Ovu sam ribu kupio u Komenu, vlastničtvo je geoložko-paleontoložkog muzeja u Zagrebu. Haec species rotunda facie ventrali, multis (60 ad 66) brevissime articulatis radiis pinnae analis et longis radiis pinnae pectoralis eminet. Squamae lamelosae, granulosae, cum anteriore margine ex ambobus partibus exacuto in corporis parte abdominali. Squamae etiam sine margine sunt. Hunc piscem C omeni emi. Proprietas geologici-pa-leontologici musei Zagrabiensis est. — 30 — Premda fali toj ribi hrbtenjača sa cielom gornjom polovicom tjela, to ona ipak ima na svojoj preostalqj ven-tralnoj cesti toliko karakterističnih biljega, da sam se nakon poduljcg oklievanja ipak odlučio taj fragmenat opisati, jer se od svih do šele opisanih representanata roda Coelodus vrlo ostro luči i to svojim vrlo kratko čla-njenim tračicama analne plitve, te vrlo dugimi radiami prsne plitve. Citavi fragmenat mjeri 350 ™"» u duljini, a bio je još nešto dulji, jer mu fali prednji kraj glave i komad dolnje polovine repa. Tjelo te ribe bilo je svakako široko, jer višina fragmenta nad trbušnim rubom iznaša 110 '"" premda još nismo dosegli hrbtenjaču. Trbušni je rub zaokružen tako, da je gubica te ribe imala položaj kao u vrsti Coel. sat/trnus Heck. An a Ina plitva zaprema prostor od 131.6 "'" pak sastoji od plosnatih, širokih, vrlo uzkik članaka, kojih ide po prilici 3 na 1 ""»; izim toga još je svaki tracie i uzduž dieljen. Ventralna plitva stoji 36 '%» pred analnom plitvom, nu nije dosta jasno sačuvana. — Tračice prsne plitve su u liku polukruga namještene, te se podupiru o veoma duge radije, kakovih nišam vidio na nijednoj vrsti roda Coelodus. One bo mjere do 18.6 v% duljine, a broj tračioa prekoračio jest 24. Plitva je visoko na tjelu inserirana. Tjelo je pokriveno vrlo jasno zrnastim ljuskama, koje smo jur u obcenitoj cesti o rodu Coelodus opisali. 7. Coelodus ovalis, Kramb.-Gorj. (Tab. VI., Fig. 3., 3a, b, c.) Vrlo naliči vrsti Coelodus suillus Heck., samo što je pravilnijega, eliptičnoga lika, pak neima onih 40 tra-čica u prsnoj plitvi. Višina tjela malo ne 3 puta u to-talnoj duljini. Dorsalna plitva sa 47 tračiea izmedju 19 neurapofiza; Unalna plitva sa po prilici 35 ili 36 tračiea izmedju 13 hemapofiza. Pectoralna plitva sa 20, a caudalna sa po prilici 14118 tračiea. Repna je plitva gotovo homoeerkalna. Operculum i prae-operculum srasli, oba jasno mriežkasto granulirana. Na hrbtenom rubu 10, na trbušnom oko 13 štitaca. Ta je riba na ploči svietlo sivog vapnenca, nepo-znatog nalazišta. Vlastničtvo je Ooričkog muzeja. Similis speciei Coelodus saillus Heck., sed ordinaria, elliptiea forma est et in pinna pectorali illos 40 radios non habet. Altitudo corporis triplo fere minor quam longitudo. Pinna d or salis cum 47 radiis inter 19 neu-rapophyseis; pinna analis cum circa 35 vel 36 radiis inter 13 haemapophyseis. Pinna peetoralis cum 20, caudalis cum circa 14118 radiis. Pinna caudalis fere homocercalis. O p e r c u 1 um et praeoperculum coa-lescent, ambo bene reticulate granulosa. In margine dorsali 10, in ventrali circa 13 aculei. Piscis in tabula flavae caleis, innota sede. — Pro-prietas musei Gorieiensis. Longitudo corporis.......................... 129.0 n%, Altitudo ,.......................... 47.B „ Longitudo capitis (sine clavicula).................... 30.4 „ Altitudo „ ......................• . . . . 39.6 „ Diameter oculi ........................... 90 „ Pares arcorum vertebralium................35—36 (14—15 —f- 21) Longitudo basis pinnae dorsalis.................... 45.0 '"%, „ „ analis..................... 30.6 n Distantia pinnae ventralis ab anali................... 12.3 „ Glava je trouglasta lika, pram spreda i pram gornjem otražnjem kraju zašiljena. U čeljustih motrim samo po gdje koji sitni, uzduž položeni molar ovalnoga lika. Oko stoji visoko, te je dosta veliko, a ima jasni sklerotikalni kolobar; dulji promjer mjeri 9, krači 7 1"jm. Okcipitalne kosti: parietalia, frontalia i posttemporale jasno su zr-naste i dosta lasno razlučive, poŠto im vidimo očrte. Prednji rub operkularnih kosti teče uzporedno sa pročelnim rubom, a sastoje kao u svih vrsti roda Coelodus od opercula i praeopercula, koje su dvije kosti srasle, nu ipak su lasno razlučive po izhodištih površne im skulpture, dotično po prisutnosti osifikacionih centra. Još mi je spomenuti, da je iza okcipitalne cesti glave vidljiv svježnjic tetiva. Iza operkularnih kosti vidimo prednji zdeb-ljani saviti rub plečnih kosti: siipraclavieule i clavicule, koja se posliednja osobito iztiče tim, što je veoma znatno pram natrag raširena. Tik nad gornjim rubom klavikule motrimo prsnu sa radiami ; tračice te plitve preložene su prema napried, a nabrojio sam ih 20. — 31 — Hrbtenjača sastoji od 35—36 parova kralježnih lukova, od kojih 21 pripada kaudalnomu odsjeku tjela, ostali pako abdominalnomu. Otražnji kraj hrbtenjače nije nista nadvit, pa je repna plitva jedvice lieterocerkalna. Pošto neimam glede apofiza nista nova reci, prelazim na plitve. Dorsalna plitva zaöinje nešto pred sredinom tjela i to povrh 22 para kralježnih lukova (od otraga brojeci), a sastoji od 47 tračica, koje su se zajedno sa svojimi interneuralijami razvile izmedju 19 neurapofiza. Pred dor-salnom plitvom motrimo 10 sršnih štitaca večinom nalik čavlima konveksnih glava, sa kratkim nastavkom. Svaki tih Stitaca prekriva prednjim svojim krajem otražnju cest prediduéega. A nain a plitva začinje iza dorsalne i to izpod 16 para kralježnih lukova, pak sastoji od po prilici 35 ili 36 tračica, koje su se zajedno sa svojim interhaemalijam razvile izmedju 13 haemapofiza. C au da In a plitva nije posvema sačuvana, ali je bila svakako dosta velika. Ona počiva na tankom repištu, pak je neznatno heterocerkalna ; ona sastoji od po prilici 14118 tračica, koje su Cianite i dieljenc Ventralne plitve stoje 12.3 '%, pred analnom. Izpred trbušne plitve pak sve do grla motrimo po prilici 13 štitaca. Explicatio figur a rum: Tab. VI., Fig. 3. Goelodus ovalis Kramb.-Gorj. in magn. nat. „ Fig. 3a „ „ op. = operculum ; p.op = praeoperculuni ; „ Fig. 3b. „ „ sc.d = scutum dorsale ; „ Fig- 3c. „ „ sc.v = „ ventrale. 8. Coelodus Satnrnus, Heckel. 1856. Ileclcel: „Beiträge zur Kenntniss der fossilen Fische Oesterreichs". — Denkschriften der k. k. Akad. der Wissenseh. mat. nat. Cl. Wien. Bd. XL, pag. 207. Tab. III. IV. Ta nam vrst predočuje najveci oblik roda Coelodus. Do šele bila je poznata lih sa Gorianska i Komena na Krasu. — Prošle je godine stečen marom gosp. kolege profesora Sp. Brusine, pri-godom ekskursije sa jahtom Margaritom duž obale jadranskoga mora uz ostale i veoma lijepo — premda djelomično — sačuvan ostanak vrsti Coelodus Saturnus Heck., koji potice sa otoka Brača i to sa Visočine kod H um ca. Toj je ribi sačuvana glava sa komadom abdo-minalne cesti tjela. Na glavi preostale su čeljusti zajedno sa izvrstno konser-viranim zubima, koji su istog oblika i razporeda, kano kod Heckelovog originala sa Gorianska. Operkularne su kosti i to : p r a e-operculum i operculum vrlo dobro sačuvane. Obje su radiamo sa osifikacijonog centra prugaste i luknjaste, a praeoperkulum još i granuliran. Zanimivo je, što su tim kostima prednji zdebljani rubovi quo sequitur, ut haec duo ossa opercularia li. razmaknuti, po čem sliedi, da su te dvije operku- bera sin t, cum posterior margo praeoperculi extenu-larne kosti slobodne, a jer je otražnji rub preoper- atus, ob earn rem formae non videntur et quasi in oper-kula stanjen, to mu se toga radi nevide očrti, i tako se culum transire videtur. čini, kano da prelazi u operkulum. Ossa operailaria speciei Coelodus Saturnus, Heck, in magn. nat. o__operculum ; p.o — praeoperculum. Haec species maximam formam generis Coelodus ostendit. Adhuc nota solum dcGoriansko etComenoin Carsto. Anno praeterito inventae a dom. prof. Sp. Br usina, in excursione cum nave Margarita secundum litora maris adriatici praeter eeteras etiam bene — quamquam partieulatim — conservatae reliquiae speciei Coelod. Saturnus Heck., quae de Visočina prope H u m a c in-sulae B razza e sunt. Conservatimi est caput cum parte abdominali corporis. In capite sunt maxillae cum bene conservais dentibus, qui eadem forma et dispositione uti Heckeli exemplar de Goriansko sunt. Ossa opercularia: praeoperculum et operculum bene conservata. Ambo radialiter ab ossifieationis centro striata et perforata, praeoperculum etiam gra-nulosum. Notabile est, quod horum ossium anteriores pingues margines elati sunt, ex — 3 II. Gen. Palaeol Generička diagnoza, kako nam ju daje za taj rod H eck e 1 (1. cit. pg. 204) nije posvema korektna, a ni podpuna, pošto one rubove ljusaka smatra cjclovitimi, te ih n svojoj diagnozi označuje „nečlanjenimi", premda te t. zv. „Kielrippen" na tabli XI. te slika 14. 15. povečano riše, prikazuj udi ib posve izpravno t. j. koso čla-njenimi. Na tu okolnost s pravom upozoruje Vetter (1. cit. pag. 26), a ja mogu definitivno podkrepiti pred-mjevu Vcttera po lijepo sačuvanoni primjerku nove vrsti Palaeobalistum-a sa Mte. Libanona, kojega mijepri-poslao gosp. Dr. C. pi. March esetti, ravnatelj tr-šcanskoga muzeja. Na torn oglcdku pako konštatujcm, da je tjelo Palaeobalista bilo pokriveno posve stičnim ljuskama kao i ono Coeloda, samo što su se ljuske zdeb-ljanih rubova protezale po cielom tjelu Palaeobalista, postavši ti rubovi samo tanji prema rcpištu. Kosti operkularnoga sistema vidimo i kod H eck eia na tabli XI. si. 9. naposeb narisane (kako to vec na koncu razmatranja o rodu Coelodus spomenuh), ali ne-izpravno opriedjeljene, jer je krivo suponirao več kod opisa vrsti Coelodus suillus Heck., neki slučajni, tik izpred oka se nalazeei lik — preoperkulom. Tomu konsekventno vidimo i narisane kosti označene kao: operkulum i suboperkulum, premda ih valja označiti — i to gornju — kao operkulum, a onu izpod njega preoperkulom, kako to i opet na ovom primjerku konštatujcm, gdje se preko toga vrlo lijepo vidi, kako se koštane tetive jedne i druge operkularne kosti kod do-ticaja križaju, označujuci nam tako zonu njihova sraš-tenja(?). Kao u roda Coelodus, tako je i kod roda Palaeobalistum jasno vidljiva redukcija opercula na korist pre-operkula. Glede repne plitve primjecujem, da je razna lika i da je broj njenih tračica posve sekundarne vriednosti. Prema tomu reduciraj u se diferencije izmédju rodova Coelodus i Falaeobalistum — izuzev način zubanja — lih na ove dvije opreke: 1. Hrbtenjača roda Coelodus postrance jest otvorena, dočim ona kod genusa Palaeobalistum posvema obu-hvaca kordu. 2 Ljuske sa zdebljanim štabčastim rubom prekrivaju kod roda Coelodus lih abdominalnu cest (i to ne cielu) tjela, dočim one kod roda Palaeobalistum cielo tjelo prekrivaju, samo što ti rubovi prema rcpištu postaj u sve to tanjimi. Diagnoza roda Palaeobalistum, obzirom na izpravne cesti Heckelove karakteristike, ova je: Prednji zubi dljetasti. Molari ponešto konveksni, sre-dinom malico udubeni; na svakom kraku doljnje čeljusti u tri uzdužna reda, sa večim promjerom poprieko na-mješteni ; u vanjskom redu okrugljasti ; ti srednjem redu 2 __ oalistum, Blainv. Diagnosis generis a Ileckelo (1. cit. pag. 204) facta omnino non recta et vitiosa est, quia ille margines squa-marum integros existimat et in diagnosi sua „inarticu-latos" appellat, quamquam eos ita appellatos „Kielrippen " in tab. XL fig. 14. 15. bene oblique articulatos ostendens delineat. Quod sumno jure Vetter (1. cit. pg. 26) observât, ego autem definitive suppositionem Vetteri ex bene conservato exemplari novae speciei Palaeoba-listi de monte Libanonea dom. Dr. C. M arch e-setti, directore musei Tergestiei, mihi misso, confirmare possum. Ex hoc exemplari eonstituo corpus Palaeobalisti. omnino similibus squamis sicuti corpus Coelodi tectum esse, solum quod squamae cum pinguibus marginibus in toto corpore Palaeobalisti erant, solum erga pediculum caudalem hi margines extenuabantur. Ossa systemi opercularis videmus etiam apud II e c-kelum in tab. XI. fig. 9. singulatim delineata (sicuti jam in fine dissertationis de genere Coelodus commemoravi), sed non recte constituta, quia falso jam apud descriptionem speciei Coelodus suillus Heck., formam quandam, quae ante oculum est— praeoporculum — existimavit. Cujus consequentiam videmus etiam in dclineatis ossibus notatis: operculum et suboperculum, quamquam superius os operculum et os sub operculo praeoperculum notandum est, uti iterum ex hoc exemplari constituo, ubi praeter id optime videtur, quo modo nervi amborum ossium opercularium apud attactum de cussantur locum, in quo coaluerunt (?), ostendentes. Sicuti apud genus Coelodus, ita etiam apud genus Palaeobalistum reductionem operculi propter praeoperculum viclere possum us. Pinna caudalis varia forma et numerus radiorum omnino minoris momenti est. Quam ob rem inter genera Coelodus et Palaeobalistum — praeter dentés — solum duae differentiae sunt : 1. Chorda dorsalis generis Coelodus a latere aperta est, dum apud genus J alaeobalistum chordam omnino comprehendit. 2. Squamae cum pingui bacilliformi margine apud genus Coelodus solum partem abdominalem (non totam) corporis, dum apud genus Palaeobalistum totum corpus tegunt, solum quod hi margines erga pediculum caudalem extenuantur. Diagnosis generis Palaeobalistum cum respectu in rectas notationes Heckeli haec est: Dentés anteriores in formam scatyri. Molares paulo con-vexi, in medio paulo concavi; in omni parte inferioris maxillae tribus oblongis ordinibus cum majore diametro transverse locati; in exterior e ordine rotundi; in medio ordine ovales, majores; in interiore ordine elliptici, maximi. Palatum (Gaumen) cum 5 ordinibus dentium; dentés elliptici, eadem fere magnitudine ; in medio ordine — 33 — ovalni, veči; u nutarnjem redu eliptični, največi. Nebce (Gaumen) sa 5 redova zubi i zubi eliptični, malo ne iste veličine; u srednjem redu poprieko, u porubnih re-dovih sa svojim večim promjerom uzduz ponamješteni. Oči visoko, usta u sredini višine glave. Operkularne kosti od sraslog operkula sa preoperkulom. Hrbtenjača obuhvača posvema kordu. Eepište kratko i tanko. Dor-salna plitva začinje pred sredinom tjela. Trbušne plitve kratke. Repna plitva zaokružena, ili dva puta plitko urezana sa 35—60 tračica. Tjelo pokriveno nježnimi ljuskami, zdebljanog prednjeg ruba, koji je zgora i zdola (izmjenično) zašiljen. Ti su rubovi u abdominalnoj cesti tjela jači, suvisle redove tvoreči, prema repu sve to tanji. Najjače ljuske duž ventralnoga ruba. Na dorsalnom ruba izmedju dorsalne plitve i glave, pa na ventralnom rubu izmedju analne plitve i grla red krepkih razno zubatih štitaca. Izpod hrbtenog ruba jasan kanal, koji se vuče od hrbtene plitve prema glavi. transverse, in marginalibus ordinibus cum majore diametro oblonge locati. Oculi alte, os in media altitudine capitis situm. Apud ossa opercularia operculum cum praeoperculo coaluit. Chorda dorsalis chordam omnino comprehendit. Pediculus caudalis brevis et tenuis. Pinna dorsalis ante medium corpus incipit. Pinnae ventrales breves. Pinna caudalis rotunda, vel bis paulo incisa cum 35 ad 60 radiis. Corpus tectum cum parvis squamis cum pingui anteriore margine ex parte superiore et inferiore exacuto. Mai-gines in parte abdominali corporis firmiores, cohaerentes ordines efficientes, erga caudam tenuiores. Firmissimae squamae secundum marginem ventralem. — In margine dorsali inter pinnam dorsalem et caput, et in margine ventrali inter pinnam analem et jugulum ordo fvrmorum varie dentatorum aculeorum. Sub margine dorsali visibilis canaliculus, qui a pinna dorsali erga caput trahitur. Palaeobalistum libauicum, Kramb.-Gorj. (Tab. VII., Fig. 1.)-Palaeobalistum goedelli Heekel. — Davis: „The fossil Fishes" . . . pag. 496. Tab. XII. Fig. L h Tjelo ribe široko; višina 1.4 puta u totalnoj duljini. Prednji profil ribe poeev od hrbtene plitve pada koso prama šiljku gubice. Radiamo prugasti (?) squamosum ima straga koštani nastavak. Operkularne kosti pretežno jasno prugaste. Hrbtenjača sastavljena od 38—39 parova kralježnih lukova, od kojih 23—24 odpada na kaudalni, ostali parovi na abdominalni dio tjela. Dorsalna plitva ima 51 na riedko poredanu traöicu, pak su se razvile sa svojim interneuralijama izmedju 22 neurapofize. — Analna plitva ima 45—48 tračica, koje su se sa inter-haemalijama razvile izmedju 16 haemapofiza. Caudalna plitva straga dva puta plitko urezana. te sastavljena od 34 tračica. Cielo tjelo pokriveno ljuskami zdebljanog ruba. Takovu baš ribu opisuje Davis pod imenom Palaeob. goedelli, Heck., sa Mte. Libanona, pridjeliv ju Heeke-lovoj vrsti sa istog nalazišta. Ja se ustručajem identificirati te inače zbiljam slične ribe, a to zato. Sto je tr-bušni profil vrsti Palaeob. goedelli svabako jošte dublji no onaj naše ribe, a to zato jer hrbteni i analni rub zatvara kod spomenute vrsti kut od 120,° dočim taj kut iznaša kod Davis-ova i predležeceg primjerka jedva 100.° Zato i nijc analna plitva ovih potonjih eksemplara tako daleko iza hrbtene plitve, kao što ona Heckelove ribe. Mala postoji doduše razlika izmedju Davis-ova eksemplara i ovdje opisanog, a ta se sastoji u torn, što he-mapofize kaudalne cesti našeg primjerka zatvaraju tuplji kut sa hrbtenjačom no one Davis-ove ribe. Zato i siže analna plitva našeg ogledka dalje napred no ona Davis-ove ribe. — Inače su pako ta dva primjerka tako suglasnog osteoložkog ustrojstva. da ih nije moguée luciti. Corpus piscis latum ; altitudo quadruplo minor quam longitude Anterior facies a pinna dorsali erga oris acu-lenm oblique decidit. Radialiter striatum (?) squamosum a tergo ossis appendicem habet. Ossa opercularia plerimque certe striata. Chorda dorsalis composita a 38 ad 39 paribus vertebralium arcorum. quorum 23 ad 24 partis caudalis, reliqui pares partis abdominalis corporis sunt. Pinna dorsalis habet 51 rarie positum radium, qui cum suis interneuralibus inter 22 neurapophyseis sunt. — Pinna analis habet 45 ad 48 radios, qui cum interhae-malibus inter 16 haemapophyseis sunt. Pinna caudalis a tergo bis paulo incisa et a 34 radiis composita. Totum corpus cum squamis pingui margine tectum. Talern piscem Davis sub nomine Palaeob. goedelli Ileck., de monte Libanone, Heckeli speciei de eadem sede tribuens describit. Non possum hos aliter similes pisces eidem speciei adj ungere, nam facies ventralis speciei Palaeob. goedelli omnino adhuc altior quam facies nostri piscis, quia margo dorsalis et analis apud memorata speciem in angulo 120° sunt, dum angulus in exemplari Davisi et nostro vix 100° est. Idcirco etiam pinna analis hör um exemplarium non est tarn longe post pinnam dorsalem sicuti apud piscem Heckeli. Parva est quidem differentia inter exemplar Davisi et hic descriptum, quod haemapophyseis partis caudalis in nostro exemplari angulum obtusiorem cum chorda dorsali quam in pisce Davisi claudunt. Propterea etiam pinna analis nostri exem-plaris longius pertinet quam ilia piscis Davisi. — Aliter autem haec duo exemplaria tam aequam structuram osteo-logicam habent, ut discerni non possint. 5 — 34 — Longitudo corporis...................... 230.0 Altitudo „.....................ca. 165.0 Longitudo basis pinnae dorsalis..............ca. 95.0 Longitudo basis pinnae analis................. 87.,, Distantia pinnae vcntralis ab anali............... 39.0 % Opisani eksemplar te vrsti potice iz naslaga gornje krede Mte. Libanona, pa jest vlastničtvo Trščanskog muzeja. Descriptum exemplar e sckistis superioris montis Libanonis et proprietas musei s t i c i est. crctae Terge- Široko tjelo ribe jest rombičnoga lika poneito zaokruženik stranica. Ona veoma naliči vrsti Palaeobalistum Ponsorti Heck, od Mont Aimé kod Chalons sur Marne u Francezkoj (1. cit. pag. 236. Tb. XI. Fig. 1—15), ali se od nje ipak razlikuje manjim brojem tračica u svih plitva, osobito pako na redje poredanimi tračicama hrb-tene plitve tako, da premda ih je manji broj na na^oj ribi, ipak zahtieva ta plitva za svoj razvoj prostor od 22 neurapofize, dočim je veci broj tračica iste plitve kod vrsti Pal. Ponsorti razapet medju 21 apofizom. U tom pogledu sjeóa naša vrst na Pal. Goedelli Heck, (od Monte Libanona) [I. cit. pag. 234., Tab. IL, Fig. 3—8], gdje takodjer vidimo na riedko ponamještenih tračica u vertikalnih plitva. Nu toj je ribi vrlo znatno udaljen trbušni profil izpod hrbtenjače, Cime je i ponajvecma karakterizovana, Na glavi naše vrsti motrimo jošte jasno ostanke, dotično otiske ovih pokrovnih kosti: frontaliju, parietaliju te squamosum sa koštaDim nastavkom straga. Površina napomenutih kosti je radiamo prugasta, te kod izhodišta tih pruga verugana. Od operkularnih kostih vidimo operkulum i preopei'kulum -, obje su radiamo prugaste, a te se pruge kod dodira obih kosti križaju, pokazujuci nam tako zonu njihova sraštenja. Čeljusti su vrlo fragmentarno se sačuvale; od z ubi vidimo lih nekoliko uzduž ponamještenih te ovalnih zubi nebca. Posve fragmentaran je pojas pieci, pak i djelomično samo sačuvana prsna plitva. Hrbtenjača sastoji od 38—39 pari kralježnih lukova, koji ne obuhvacahu (barem ne u kaudalnoj cesti tjela) posvema kordu, veé ostaviše du ž hrbtenjače s obih strana razpor. Svaki je kralježni luk zaokružen, a na podanku apofiza vidimo spreda i straga po dva (?) horizontalna zubca. o kojima se ti kralježni luci vežn. Od tih kralježnih lukova pripada ih 23—24 kaudalnoj, a ostali abdominalnoj cesti tjela. Apofize su sve upravne te jednake deb-ljine od podanka do kraja, samo napominjem, da su gornje apofize splohomice jače prignute k hrbtenjači no doljnje. Dorsalna plitva začinje okomito nad 25 kralježnim lukom od otraga brojeéi te sastoji od 51 tračice, koje su se sa svojim intemeuralijama razširile izmedju 22 neurapofize. Analna phtva ima 45—48 tračica. te začinje pod 19. lukom od straga brojeci. Njene su se tračice zajedno sa interhemalijama razvile izmedju 16 hemapofize. Široka ca uda In a plitva sastoji od 34 tračica, koje su članjene i višeputa dieljene. Plitva je straga dva puta plitko izrezana. Ventralne plitve stoje 39 '%j izpred analne, al su vrlo nedostatno sačuvane. — Izim prednjih rubova, za-ostaviše ljuske izpod prsnih plitva i utisaka svojih urešenih površina, a uz ventralni rub vidimo još i nekoliko krepkih i granuliranih ljusaka. SUBCL. TELEOSTEI. Ord. PHYSOSTOMI. Fam. Hoplopleuridae. Gen. Eurygnathus, Davis. (1887). Eiirygnatüus Marchesettii, Krab.-Gorj. (Tab. VIL, Fig. 2. 2a.) Longitudo capitis........................... 51 Altitudo „ ........................... 31 corporis........................... 33.a Diameter oculi........................... 12 n — 35 — Pinna dorsalis radios habet......................15 „ analis „ „ .....................ca. 18 „ pectoralis „ „ .....................ca. 12 Distantia pinnae dorsalis a capitis aculeo ................80.7 mlm „ „ ventralis a pectorali..................29.3 „ „ „ analis a ventrali....................27.0 „ Latitudo pinnae dorsalis........................22.B „ Longissinius radius pinnae dorsalis...................26.0 „ Longitudo pinnae pectoralis......................22.B „ n » ventralis.......................13.0 „ Riba nadjena je na Mte Liban o nu, pa je vlastničtvo ' Piscis in monte Lib anone inventus et proprietas Trséanskog muzeja. musei Tergestiei est. Ova je riba nalična opisanoj jnr vrsti JEurygn. fer ox Dav.', pak se od nje razlikuje baš kao i vrst srodnog roda Eurypholis naime Eurypholis major Dav. od Eurypli. Boissieri Pict. Mjerodavno je za razlučivanje rečenih vrsti položaj analne i trbušne plitve sprem dorsalnoj. Nag se daklem Eurygnathus Marchesettii luči od Eurygn. ferox Dav. tim, što mu ventraine plitve leže pod po-četkom hrbtene i što se analna plitva nalazi namab izpod kraja brbtene plitve. Zato i jest ventralna plitva naše ribe u sredini izmedju analne i prsne, dočim je ona kod vrsti Eurygn. ferox iza sredine rečenih plitva inserirana. Upozoriti mi jest lih još na kosti operkularnoga sistema, koje sastoje od velikog operkula, savitog te tronglastog suboperkula, te uzkog preoperkula sa kratkim prednjim raširenim krakom. Sve su operkularne kosti radiamo prugaste i točkane. Iza ovih vidljiva je i cest skapule sa tankim nastavcima — postklavikide. Pošto su ostale skeletne Cesti j ur poznate po opisu Davis-a, to mogu odustati od daljnjeg opisivanja te ribe, koju sam i onako danim na početku izmjerama Piseis jam descriptae speciei Eurygn. ferox Dav.1 similis et ab ea sicuti species generis affinis Eurypholis: Eurypholis major Dav. ab Euryph. Boissieri Pict. differt. Pro separatone memoratarum specierum notabilis est situs pinnae analis et ventralis erga dorsalem. Nostra species Eyrygnathus Marchesettii a specie Eurygn. ferox Dav. differt eo, quod pinnae ventrales sub initio pinnae dorsalis sitae et quod pinna analis statim sub fine pinnae dorsalis est. Idcirco etiam pinna ventralis nostri piseis in medio inter analem et pectoralem, dum apud speciem Eurygn. ferox post medium memoratarum pinnarum inserta est. Solum ossa systemi opercularis a magno opereulo, flexo et triangulo subopereulo et tenui praeoperculo cum brevi anteriore elata parte composita memorare debeo. Omnia ossa opercularia radialiter striata et punctis notata. Post ea pars scapulae cum tenuibus appendicibus — postclavicula — visibilis est. Postquam reliquae partes seeleti ex descriptione Davisi jam notae, desistere possum de descriptione piscis, quem in initio mensuris satis notavi. dovoljno karakterizovao. Explicatio figur arum: Tab. VII. ; Fig. 2. Eurygnathus Marchesettii, Kramb. Gorj. — In museo Tergestico. Tab. VII. ; Fig. 2a. Eurygnathus Marchesettii, Kramb. Gorj. — Caput. Mx = maxillare ; D = Dentale ; ang. = angulare ; Pmx = prae-maxillare; PrS = parasphenoid ; prop. = praeoperculum ; op = operculum; s.op. = suboperculum; cl. = clavieula; pel. = postclavicula; p. p. = pinna pectoralis. Fam. Seopelidae. Gen. Holcodon, Kramb. Holcodon aff. lcsineiisis, Kramb. Holcodon lobopterygius, Kramb. — Jahrbuch d. k. k. geolog. Reichsanst. Wien. 1881. pg. 377. — Bassani: Descrizione dei Pesci foss. . . . 1883 pg. 11[203]. Holcodon lesinensis, Kramb. — Palaeoichtioložki priloži. Rad jugosl. akademije Zagreb. 1884. pg. 20[11]. Tb. IV. Fig. 2. 2a. 1 Davis: „On the Fossil Fishes . . ." pg. 602. # — 36 — Od te vrsti donesen je lanjske godine podpun otisak iahtom „Margaritom". Riba nadjena je na otoku Braču. Evo joj u kratko obilježje: Anno praeterito hujus speciei completa expressio a nave „Margarita" adlata. Piseis in insula Brazza inventus. Ecce breve signum : Longitudo corporis..........................128.6 Altitudo „ ..........................31.0 Longitudo capitis...........................35.0 Altitudo „ ..........................26. Numerus vertebrarum................. ca. 34 (e. 18 -J- 16) Pinna peetoralis radios habet......................13 ventralis „ ....................... e. 6 vii rrn n » caudalis 519—914 Fani. Clupeidae. Grupp. Tlirissopina. Gen. Thrissops, Ag. Thrissops microdon, Heck. Heckel : Beiträge zur Kenntniss d. foss. Fische Oesterreich's. Wien 1856. Chirocentrites microdon Heck. — Ileckel: „Beitrüge z. Kenntn. d. foss. Fische. . ." (Denkschr. d. k. k. Akad. d. Wiss. mat. nat. Cl. Wien 1850. Vol. I. pag. 201.). Thrissops microdon Heck. — Heckel: „Beitr. z. Kenntn. ..." 1856. Thrissops microdon Heck. — Bassani: „Descrizione dei Pesci foss. di Lesina". (Denkrsch. d. k. k. Akad. d. Wiss. m. n. Cl. Wien 18«3. pg. 16[208]. Tab. III. Thrissops microdon Heck. — Gorjanovié: „Palaeoichtyolozki priloži". (Rad jiigosl. akad. znanosti. Zagreb. 1884. LXXII. pg. 25[16]. Nepodpun ostanak te vrsti donesen je jahtom „Marga- De excursione cum nave „Margarita" praeterito anno ritom" prigodom lanjske ekskursije. Riba potice iz krednih mancae reliqniae hujus speciei adlatae. Piseis e lapidibus vapnenih škriljeva otoka Brača. I fissilibus cretaeeis insnlae Brazzae est. Thrissops vexillifer, (Heck) Bass. (Tab. Vin., Fig. 6.) Chirocentrites vexillifer, Heckel. — Heckel: Beitrage zur Kenntniss der foss. Fische Oesterreich's. Denkschriften d. k. k. Akademie d. Wiss. niât. nat. Cl. Wien 1856., pag. 245., Tab. IL Fig, 1. 2. Thrissops vexillifer (Heck.) Bass. — Bassani: Descrizione dei Pesci fossili di Lesina. Denkschr. d k. k. Akad. d. Wiss. mat. nat. Cl. Wien 1883. Bd. XLV. pg. 2o9.[67.]. Od ove male vrsti roda Thrissops priposlao mi je g. dr. Marchesetti lih jedan prilično dobro sačuvan eksemplar, koji se dobro podudara sa Heckelovom vršeu. Evo joj izmjere: Dom. dr. Marchesetti solum unum satis bene conservatimi exemplar generis Thrissops Heckeli speciei valde simile mihi misit. Cujus mensura haec est: Longitudo corporis........................ca. 130.0 '"/» Altitudo 20.„ Longitudo capitis........................... 22.0 Diameter oculi............................ 45 Distantia pinnae ventralis a pectorali.................. 4o.0 „ analis a ventrali.................... 13.,, n » a caudali 38.., „ „ dorsalis a fine capitis..................78.5 Numerus vertebrarum..................60—62 (ca 39+23) — 37 — Riba je izvadjena iz tamnih krednih škriljeva K o-mena, a vlastničtvo je Tršcanskog muzeja. Piscis e nigris lapidibus fissilibus ci'etaceis C omeni exemptus et proprietas musei T er g es ti ci est. Grupp. Elopina. Gen. Elopopsis, Heckel. (?) Elopopsis sp. U Trsóanskom Maximilijanskom muzeju čuva se ostanak neke velike ribe, nadjene u K o m e n u na Krasu. Od te ribe poslao mi je ravnatelj toga muzeja In museo Tergestico regis Maximiliani reliquiae magni cujusdam piscis C omeni in Carsto inventi conservantur. Cujus piscis pliotographiam dr. C. Marches etti, di- gosp. dr. C. March esetti fotografski snimak, ali slika ' rector musei, mihi misit, sed figura satis clara non est, nije dosta jasna, a da bi ju mogao bio reproducirati. — Ja éu spomenuti u kratko sve, što sam na ribi vidio: Riba mjeri 96 % u duljini, a višina joj jest kod po-četka brbtene plitve kojih 14 %h repište pako visoko je po p l'ilici 7 %i. Pojedine su se cesti skeleta razpale nslied maceracije. i tako se razmakle, da riba izgleda mnogo sirom, nego li je ona prvobitno bila. Kralježci hrbtenjače razsuli su se; pojedini su kralježci visoki 1.J—1.4 %», a široki 1 %,. Kaudalna plitva duboko je izrezana, a najdulji njezin tračak mjeri 20 %,. Kosti kuka uzke su i dugačke, interneuralije lancentnoga lika osim one prvog tračka brbtene plitve, koji je trapezično raširen. Inače jest razpored plitva onaj kao u roda Elopopsis. ut earn reproducere possim. — Brevi omnia, quae in pisci vidi, memorabo: Longitudo piscis 96 %„ altitudo in initio pinnae dorsalis ca. 14 c/m, altitudo autem pedi-culi caudalis ca. 7 c/m. Singulae partes sceleti macerationis causa dilapsae itaque elatae sunt, ut piscis multo latior, quam in principio erat, videatur. Chordae dorsalis vertebrae dilapsae ; singulae vertebrae altae 1.3 ad 1.4 %,, latae 1 %,. Pinna caudalis alte excisa, longissimus ejus radius 20 %. Ossa pelvis tenuia et longa, interneuralia in formam lanceti praeter ilia in primo radio pinnae dorsalis, qui in formam trapezi elatus est. Aliter dispositio pinnarum aequa dispositioni generis Elopopsis. Gen. Cîupea, Linné. Clupea Gaudryi, Pict. et Humb. (Tab. Vili.; Fig. 3. 3a, 4.) Clupea Gaudryi Pict. et. Humb. — Pictet et Humbert. „Nouvelles recherches sur les poiss. foss. du Mont Liban. pg. 60. Tab. V. Fig. 2—5. Geneve 1866. Clupea Gaudryi Pict. et. Humb. — Bassani: „Descrizione dei Pesci foss. di Lesina . . ." pag. 31[223]. Tav. VII., Fig. 1—4. Wien. 1883. Longitudo corporis......... .................58.„ "'/». Altitudo „ .........................ea. 12.0 „ Longitudo capitis.......................... 16-s » Altitudo „ ...........................1--0 » Numerus vcrtebrarum.....................38 (24 -+- 14) Pinna dorsalis radios habet.....................i?)10 „ analis „ „ .................... ca- 9 „ pectoralis „ „ .....................ca. 12 „ ventralis „ „ .....................ca. o „ caudalis „ „ ..................?(8 + 10)6 Distantia pinnae dorsalis ab oris aculeo.................^°-o "" „ „ ventralis a pectorali..................*'*« n analis a ventrali....................'¦"•t « „ analis a caudali.................... '¦•» » Altitudo pediculi caudalis....................... *¦» » — 38 — Narisana riba si. 3. 3a potice od od M r z 1 e k a, doöim je ona si. 4. nadjena u Komenu. Pictus piscis Fig. 3. 3a est de Mr z le c, dum ille Fig. 4. Com en i inventus est. Fam.? Gen. Exocoetoides, Davis. (1887). Rod Exoceitoides kreirao jest Davis1 za malene ribe dugačkih prsnih i dobro razvitih trbušnih plitva. — In kolekciji, koju mi je priposlao gosp. Dr. C. Marchesetti, nalazi se u taj rod spadaj uda riba, koja se vrlo dobro slaže sa vršču Exocoetoides minor Dav. Ali mi je namah primjetiti, da se u taj rod imadu uvrstiti i one ribe, koje Davis na str. 583. opisuje kao Engraulis (?) tenuis. (Prispodobi Tab. XXVI. Fig. 1 i 5. sa Tab. XXX. Fig. 4. i 5.) Neznani, zašto je Davis odlučio ove ribe od roda Exocoetoides ; istina je, da imade taj Engraulis (?) tenuis krače prsne plitve, pak da prema tomu naliči veoma Agasizovom Engraulis evolans sa Mte. Bolce-a; al s druge je strane Davis-ov Engraulis (?) evolans ipak nepreporni Exocoetoides, koji se odlikuje od vrsti Exoc. minor Dav. večim tjelom i kračini prsnim plitvama. Gledom na vrst Engraulis evolans primjetiti mi je palco, da ga smatram pripadnikom roda Exocoetoides. — Tom prilikom budi mi dopušteno osvmuti se i na neke druge dugo plitvastve ribe gornjo krednih naslaga, naime i na rod Cheirotrix Pict. et Humb.,3 koji jest jur opisan sa Mte. Libanona, pa onda na genus Megistopus% Landois (=Megapus Schl.) sa Baumberga. Sva tri roda obukvačaju male ribe vrlo razvitih parnih plitva sad prsnih, sad opet trbušnih. Izim toga važno im je obilježje: položaj tih parnih plitva. Saberemo li ta obilježja lih gledom na te velike plitve i položaja im, tad nam resultira ova kratka karakteristika: 1. Gen. Cheirotrix P. et Humb., ima dugačke prsne plitve, koje stoje nad trbušnimi. 2. Gen. Exocoetoides Davis, ima dugačke prsne plitve ah izpred trbušnih. 3. Gen. Megistopus (Sohl.) Landois, ima dugačke trbušne plitve iza prsnih. Kako je vidjeti, sva je tri roda lasno luciti več lih na temelju položaja dugačkih plitva. Nu ima i drugih obilježja, od kojih iztičem priinjerice vrlo razvitu dor-salnu plitvu roda Megistopus, koja začinje več iza glave, pak onda znatan broj kralježaka toga roda (62). Nu i Cheirothrix imade oko 60 kralježaka; i tako je rod Exocoetoides sa svoja 36 kralježa, ter dugim prsnim Genus Exocoetoides Davis1 pro parvo pisce cum longis pinnis pectoralibus et bene excultis pinnis ventra-libus creavit. — In collectione etiam a dom. Dr. C. Marchesetti mihi missa piscis kuj us generis valde similis speciei Exocoetoides minor Dav. est. Sed huie generi etiam pisces a Daviso Engraulis (?) tenuis de-scriptos pg. 583. adjungendos esse commemorare debeo. (Compara Tab. XXVI. Fig. 1 et 5 cum Tab. XXX. Fig. 4 et 5). Nescio, cur Davis hos pisces a genere Exocoetoides separavit ; verum est speeiein Engraulis (?) tenuis breviores pinnas pectorales habere et propterea A g a s i z i Engraulis evolans de monte Bolca valde si-milem esse ; sed Engraulis (?) evolans Davisi sine dubio Exocoetoides est, qui a speciei Exoc. minor Dav. majore corpore et brevioribus pinnis pectoralibus differt. Speciem autem Engraidis evolans generis Exocoetoides esse existimo. — Qua occasione etiam alios quosdam pisces cum longis pinnis e schistis superioris cretae, sicuti genus Cheirothrix Pict. et Humb.,2 de monte Libano n e et genus Megistopus3 Landois (= M e g a p u s Schl.) de B a n m b e r g a respicere debeo. In his tribus generibus sunt parvi pisces cum valde excultis paribus pinnis vel pectoralibus vel ventralibus. Quorum praeterea grave signum est situs parium pin-narum. Si haec signa solum magnas pinnas et earum situm respicientes colligimus, haec brevis notatio evenit : 1. Gen. Cheirothrix P. et Ilumb. long as pinnas pectorales, quae supra ventralibus sunt, habet. 2. Gen. Exocoetoides Davis, Ion g as pinnas pectorales sed ante ventrales habet. 3. Gen. Megistopus (Schl.) Landois longas pinnas ventrales post pectorales habet. Uti videre possumus. omnia tria genera jam solum situm longarum pinnarum respicientes facillime discernere possumus. Sed etiam alia signa sunt, quorum unum ad exemplum effero: valde excultam pinnam dorsalem generis Megistopus jam post caput incipientem, turn autem magnum numerimi vertebrarum (62) generis. Sed etiam Cheirothtrix circa 60 vertebras habet; itaque genus Exocoetoides cum suis 36 vertebris et longis pinnis pec- 1 .,The Fossil Fishes of the Chalk of Mount Lebanon in Syria". (Th. Sc. Transact, of the R. Dublin Society 1887. Vol. III. (Series II.) p. 550. PI. XXVI., Fig. 1. 5.). 2 Nouvelles recherches sur les Poissons fossiles du Mont Liban, par F. J. Pictet et Alois Humbert, Geneve 1866. pag. 51. PI. V. Fig. 5- 3 „Die Familie MegistO))oäes, Riesenbauchflosser" v. Prof. Dr. H. Landois (Neues Jahrbuch für Mineralogie etz. 1894. pag-228. Tab. V.). — v. d. Marc k und Schlüter: Neue Fische u. Krebse . . . (Palaeontographica Bd. XV. pag. 273. Tab. XLIII. Fig. 5.). — 39 — plitvama pred ventralnirui, vrlo dobro i jasno odlučen od spomenutih dvaju rodova. Važnije jest svakako pitanje, o systeniatskom položaju tih riba poimence, da li ih možemo zbog produ-ljenih parnih plitva pridjeliti jednoj te istoj porodici ili ne? Ja se primjerice ne raogu složiti sa prof. L ando is-o m, koji unatoč, Sto ima Cheirothrix duge prsne plitve, koje stoje nad ventralnimi, mede taj rod zajedno sa Megistopus, koji ima duge ventralne iza prsnih, u jednu te istu porodieu samo zato, jer imadu duge parne plitve. Ja mislim, da je u sistemaci duljina plitva posve nuz-gredno — recimo obilježje sekundarne vriednosti, dočim nam je svakako i'espektirati rnedjusobni položaj parnih plitva. Ako se osvrnemo na tu okolnost, tad bi nam resultirale najmanje dvije grupe riba naime : Cheirothrix sa trbušnim plitvama grlenog položaja, ter onda rodovi Megistopus i Exocoetoides sa ventralnim plitvama tr-bušnog položaja. Ova se dva roda opet u velike razli-kuju jedan puta brojem kralježaka, a drugi puta veli-činom i položajem dorsalne plitve. Iz svega toga pako dade se zaključiti, da su ta tri roda representanti valjda i tolikih porodica, pak smatram pridjelbu makar samo i roda Megistopus i Cheirothrix familiji Megistopodes posve nenaravnom i umjetnom, jer lih na duljini pli-tvenih tračica baziraj udom. Što se konačno pridjelbe roda Exocoetoides porodici Scombresocidae tiče, to ne mislim, da bi naši Libanonski Exocoetoidi spadali ovamo i to zato ne, jer u represen-tanata spomenute porodice, poimence kod roda Exocoetus imade hrbtena plitva posve karakterističan položaj, naime nad analnom, dočim je našim ostancima hrbtena plitva namještena nad trbušnimi, dapače i nešto pred ovimi. S obzirom pako na to, što su ne samo ostanku od lite. Bolce, ved i svim eksemplarima sa Libanona nz prsne plitve dobro razvite i trbušne, to imademo pred sobom dobro markiran genus stalnoga obilježja. Zbog tih pako biljega ne možemo rod Exocoetoides uvrstiti niti u porodieu Scombresocidae, a niti možemo ribu sa Mte. Bolce-a metnuti u rod Engraulis, premda se upitne ribe gledom na položaj svojih plitva u obče vecma približuj u porodici Clupeacea, no onoj Scombresocidae. S navedenih razloga razrediti nam je napomenute ribe ovako: toralibus ante ventrales bene et aperte a supra memo-ratis duobus generibus separatum est. Gravior est quaestio de systematico situ horum pis-cium, praecipue utrum propter longas pares pinnas eidem familiae an non tribuere possimus ? Consentire non possum cum prof. Landois, qui quamquam Cheirothrix longas pinnas pectorales supra ventralibus habet, tarnen hoc genus una cum genere Megistopus, quod longas pinnas ventrales post pectoi-ales habet, in eandem fa-miliam statuit solum ob earn causam, quod longas pares pinnas habent. Censeo in systematica longitudinem pinnae minoris momenti esse, dum situm pinnarum pectoralium respicere debemus. Quem si respieimus, tum minime duo genera piscium eveniunt : Cheirothrix cum pinnis ventralibus, quae in jugulo, Megistopus et Exocoetoides cum pinnis ventralibus, quae in ventre sitae sunt. Haec duo genera et vertebrarum numero et magnitudine situque pinnae dorsalis valde differunt. Quibus ex omnibus concludere possumus ab his tribus generibus probabilitcr etiam tres familias repraesentari, distributionem autem generis MegistojMS et Cheirothrix ad familiam Megistopodes ornnino innaturalem factitiamque existimo, nam solum in longitudine radiorum pinnarum probatur. Genus Exocoetoides de monte Libanone ad familiam Scombresocidae adjungi non posse existimo. quod reprae-sentantes memoratac familiae, praecipue genus Ecocoetus piniiam dorsalem cum notabili situ, supra pinna anali, habent, dum apud nostras reliquias pinna dorsalis supra ventralibus, quin etiam paulo ante eas est. Si respieimus id, quod non solum reliquiae de monte Bolca, sed etiam omnia exemplaria do Libanone praeter pinnas pectorales et bene excultas venG-alcs habent, propterea hoc genus cum certo signo bene designatimi est. Quae propter signa genus Exocoetoides ncque familiae Scombresocidae, neque piscem de monte Bolca generi Engraulis adjungere possumus, quamquam hi pisces situ pinnarum rescpecto familiae Clupeacea, quam Scombresocidae affiiniores sunt. Quibus ex causis memoratos pisces ita disjungere debemus : 1. Exocoetoides evolans (Ag.). — Mte. Bolca. Engraulis evolans Ag. — Les. poissons foss. . . . Vol. V. pag. 121. Tb. 37. b. Fig. 1. 2. 2. Exocoetoides tenuis (Davis). — Libanon (Hakel). Engraulis (?) tenuis Davis. — „The Fossil Fishes of the Chalk of Mount Lebanon" pg. 583. Tb. XXX. Fig. 4. 5. 3. Exocoetoides minor, Davis. (Tab. VIII. ; Fig. 2.) Longitudo corporis sine pinna caudali.......... „ capitis................... 45.0 12. 5 )) — 40 — Distantia pinnarum pectoralium ab oris aculeo..............14.2 m'm\ „ „ ventralium a pectoralibus............... 6.4 n „ pinnae analis a ventralibus.................e. 15.4 „ „ „ caudalis ab anali..................e. S.5 „ Longitudo radiorum pinnae pectoralis..................22.0 „ „ ' » » ventralis................. 9.3 „ Numerus vertebrarum ............36 (e. 22 -}- e. 14) „ radiorum in pinna pectorali................. 18 .. » n r> ventrali .................7—8 » » » » caudali...................22 Ta riba potice iz svietlo-žutkastih vapnenih škriljeva od Mte. Libanona u Syriji (potanja oznaka nala-zišta nije poznata), a čuva se u muzeju u Trstu. Qui piscis e sufflavis caleariis lapidibus iissilibus de Monte Libanone in Syria (certam sedem indicare non possum) est et in museo Tergestico conservatur. Riba leži na hrbtu, pak su joj stoga obje parne plitve razkriljene, dočim je dorsalna i analna plitva stisnuta, ter prividno na nepravom mjestu. Riba morala je biti ponešto sploštena tjela i to na trbušnoj strani, jer su bazalne cesti prsnih plitva razdaljene i što je očrt čeljusnoga kraja dosta tupo zaokružen, odavajuci nam tako, da je riba imala plosnatu, tubastu glavu. Istina bog, da je riba i uslied tlaka ponešto deformirana i valjda u nekoliko sira postala, nego li je ona u istinu bila. — Obzirom na kosti glave ne imadem gotovo nista spomenuti, jer nisu položajem svojim vidljive. Iztaknut nam je ipak to, da glava zaprema po prilici 3.„ tjela (bez repne plitve), i da ovalne oči same mjere 4.5 *%» u promjeru, ter da potonji iznašaju '/^ duljine glave, a zapremaju njenu srednju trecinu. Hrbtenjača sastoji od 36 članaka, od kojih po prilici 22 pripada abdominalnoj, a ostalih 14 kralježaka kaudalnoj cesti tjela. Apofize abdominalnih kralježaka kratke su i krepke, dočim su rebra razmjerno dugačka, nu vrlo tanka. Dorsalna plitva začinje ponešto pred trbušniini. Analna pako začinje drugom treéinom razmaka izmedju ventralne i kaudalne plitve. Broj tračica nije obim plitvama opredjeliv. Vrlo dugačke prsne plitve sastoje od 18 tankih, prema kraju dijeljenih tračica, od kojih najdulje mjere 22 '%„ pak odgovaraju prema tomu polovici tjelesne duljine. Nešto preko 6mfc> iza prsnih plitva vidimo ventralne, sastojece od 7—8 nešto jačih tračica, nu koje su samo 9.3 "^ dugačke. Caudalna plitva konačno sastoji od 22 tračice. Pošto je ta plitva vecom cesti odkinuta, to ju dalje ne mo-žemo ni spomenuti. Ljuskama ne ima traga na tjelu naše ribice. Fam. ? Gen. Dactylopogfon, Pod imenom Dactylopogon opisao jest v. d. M are k jedrni primjer ribe, potičuce iz pločastog vapnenca kod Brachta.1 Ta riba služi namah i representantom novog roda, kojega meče v. d. Marck u porodicu Cyprinidae, pak još naposeb iztiče sličnost te fosilne ribe sa rodom Barbus. Zanimivo je, što i na Mte. Libanonu u tamošnjih kredinih naslaga imade ostanaka roda Dactylopogon, koji ako i do sada sastoje lih u jednom fragmentu malene vrsti toga roda, ipak nam pružaju jasnih biljega, po kojih nam je nedvojbeno uvrstiti taj odlomak spome-nutomu rodu. U to pako ime spominjem osim vitku, od v. d. Marck (1868). Sub nomine Dactylopogon deseripsit v. d. Marck unum solum exemplar piscis, qui est de laminoso schisto calcano apud Bracht.1 Qui piscis repraesentat novum genus, quod v. d. Marck familiae Cyprinidae tribuit et praecipue similitudinem hujus fossilis piscis cum genere Barbus offert. Notabile est, quod etiam in schistis cretaceis montis Lib an on is existunt reliquiae generis Dactytopogon, quae, quamquam adhuc solum unum fragmentum speciei hujus generis, tarnen clara sunt signa, e quibus sine dubio hoc fragmentum illi generi tribuere debemus. Commemoro praeter gracilem a mimoribus artibus compo- 1 v. d. Marck u. Schlüter: Neue Fische u. Krebse. Palaeontographica XV. 1868. pg. 269., tab. XLI. fig. 1. — 41 — mnogih članaka sastojeéu hrbtenjača, ter namještaj plitva, poimenee prisutnost lancetnih koštica tik izpred repa agora i zdola, koje nam kosti v. d. Marck na strani 280. ovako napominje : „. . . kurz vor Beginn der kleinen Schwanzflossenstrahlen sowohl an der Ober- wie an der Unterseite des Fisches einen fast zolllangen, in der Mitte, wo derselbe die grösste Breite zeigt, gegen zwei Linien breiten, glatten Eindruck, der von einem stachelähnlichen Körper herrühren muss". — Takovu pako kost (kojoj je otražnja polovica odkinuta) motrimo na doljnjoj strani tjela pred kaudalnom plitvom na naSem eksemplaru. Ta spreda i straga zašiljena kost je 4.e "% clugačka i po piilici 0.5 '%, u sredini široka. Od opisane vrsti Dact. grandis v. d. M. razlikuje se naša vrst neznatnom tjelesnom veličinom, manjim brojem kralježaka i tračica u analnoj plitvi. sitam ehordam dorsalem, situm pinnarum, praecipue autem ossa lanceolata statim sub eauda supra et infra, cpaae ossa v. d. Marck pg. 280 sic describit: „ . . . kurz vor Beginn der kleinen Schwanzflossenstrahlen sowohl an der Ober- wie an der Unterseite des Fisches einen fast zollangen, in der Mitte, wo derselbe die grösste Breite zeigt, gegen zwei Linien breiten, glatten Eindruck, der von einem stachelähnlichen Körper herrühren muss". — Tale autem os (cujus posterior pars abscisa est) in inferiore parte corporis ante pinnam caudalem in nostro exemplari videmus. Quod ex parte anteriore et postci-iore exacutum os 4.. long um et circa 0.6 mlm in medio latum est. A descripta specie Dact. grandis v. d. M. nostra species exigua corporis magnitudine, minore numero vertebrarum et radiorum in pinna anali differt. Dactylopogon parvulus, Kramb.-Gorj. (Tab. VIL, Fig. 3.) Boljega pregleda radi evo numeričkih podataka sa tjela obih vrsti, koji če nam jasno predočiti diferencije izmedju obih vrsti riba: Numeri vertebrarum de corpore amborum specierum aperte differentias inter ambos species piscium représentant : Dactylopogon grandis, v. d. M. Num. vertebr.........72 (40 -f 32) ... . D. ........ 5118 . . . . A......... 24 . . . . Dact. parvulas, Kramb. . • • (?)(* +-22) . . . 20 . . . 16 Čitav fragmenat mjeri samo 52 "^ a fali mu repna plitva te glava sa poprsjem do kuka i dorsalne plitve. Tjelo ribe bilo je dugačko i vitko. Preostala cest hrbtenjače broji 36 kralježaka, koji su nešto visi no široki (poimenee u abdominalnoj i prednjoj kaudalnoj cesti tjela). Broj trbušnih kralježaka ne mogu opredjeliti, jer nam fali odnosna cest tjela, a kaudainih je 20, a moglo ih je biti početno 22. Apofize vitke su i nježne, ter se tekar prema koncu hrbtenjače znatno ojačaju. Rebra su tanka i dosta znatne duljine, svakako dulja no u vrsti Dact. grandis v. d. M. I utisak erievnoga kanala vrlo jasno je vidljiv, pak siže takodjer kao i u napomennte vrsti tik do analne plitve natrag. Od plitva preostale su dorsalna, analna i ventralna. Do rs al na plitva odlikuje se znamenitom duljinom svojih tračica, jer najdulje njih premašuju visinu tjela i mjere 18 %„ dočim je tjelo kod početka hrbtene plitve samo 16 n% visoko. Baza te plitve mjeri 11.5 '%„ a duljina posliednjeg tračka samo 6.5 "#». Broj tračica u toj plitvi iznaša 20. I gledom na visinu opisane plitve odlikuje se naša libanonska riba od vrsti Dact. grandis. Analna plitva ima 16 tračica, koje zapremaju 6.5 '% dugu bazu, pak se prema tomu ukazuje ta plitva malo ne za polovicu užom od prijašnje. Ventralne plitve sastoje od 7 tračica, pak se podupiru o dugačke vitke kukove. Ljuske mora da su bile tanke, jer im nije vidjeti očrta. Jedini taj primjerak potice sa Mte. Libanona, pak je vlastničtvo Tršcanskog muzeja. Kao što god mi se čini systematski položaj roda Dactylopogon u porodici Cyprinidae nevjerovatnim, jer potice (bar naš libanonski eksemplar) iz morskih taložina, s istih nam je razloga to neizvjestno za sliedecu ribu, koju privremeno stavljam u tu porodieu. 6 — 42 - Fam. ? N. gen. Ancylos Obilježje roda: Tjelo Široko i plosnato pri torn grbavo, pošto je hrbat i hrbtenjača uzvinuta, a usta leže u produljenju trbušnog profila. Usta razmjerno malena, horizontalno rasporena, bez zubi. Maxillare spram dole raširen. Praeoperculum vrlo slabo previnut, hod kuta hrupno zrnast; Operculum širok; sub- i interopereulum normalno razviti. Radii branehiostegi straga dugačke široke, pram spreda na brzo se skraóujuóe. Suborbitale, Frontalia i Parietalia jako zrnasta. Prsne plitve izpod hlavihule na trbuŠnom rubu, poduprte hrephim radiama. Repna plitva obito heterocerkalna i duboho izrezana. Dorsalna plitva dugačha. Pred hrbtenom plitvom poviše dugih slijepih interneuralia. Ljushe rombične zaohružene, hožaste, sastojece od više slojeva, hoji se očituju kao koncentrični prirastni hruzi. . Od tog veoma zaniinivog roda našast je jedan samo eksemplar i to kod M r z 1 e k a izpod svetog Brda, pak je vlastničtvo G o r i č k o g muzeja. tylos, Kramb.-Gorj. Signum generis: Corpus latum, planum et gibbum, nam dorsum et chorda dorsalis flexa, os in extenta facie ventrali. Os satis parvum, in linea horisontali sectum, sine dentibus. Maxillare erga partein inferiorem datum. Praeoperculum paulo flexum, in angulo granulosum; operculum latum ; sub et interopereulum ordinarie excul-tum. Radii branehiostegi longi, lati et erga anteriorem partem lente minuuntur. Suborbitale, frontalia et parietalia valde granulosa. Pinnae pectorales sub clavicula in margine ventrali, firmis radiis adnixae. Pinna caudalis aperte heterocercalis et alte incisa. Pinna dorsalis longa. Ante pinnam dorsalem plura longa caeca interneuralia. Squamae rombicae, rotundae, coriaceae, e pluribus schistis, qui concentrici conjuncti circuii videntur. Hujus notabilis generis solum unum exemplar apud M r z 1 e e sub monte Sancto inventum et proprietas musei Gorieiensis est. Aiicylostylos gibbus, Kramb.-Gorj. (Tab. IX.; Fig. 1., l.a, et lb.) Longitudo corporis...........................300 mlmi Altitudo „ ...........................158 „ Longitudo capitis ...........................06 „ Altitudo „ .........................ca. 105 „ Vertebrae . ...............ca. 50 (e. 28 + e. 22) Pinna dorsalis radios habet......................ca. 33 „ analis „ „ ...................ca. 20—22 „ caudalis „ „ .......................26 Pinnae pectorales radios babent.....................16 „ ventrales „ „ .....................12 Distantia pinnae pectoralis a fine inferioris maxillae............89 '%, „ „ „a ventrali...................57 „ „ „ ventralis a anali ....................50 „ „ „ analis a caudali ...................ca. 72 „ Longissimus radius pinnae pectoralis................... 60 „ „ „ „ ventralis ...................43 „ » „ n analis.....................60 « Latitudo pinnae dorsalis.......................ca. 95 „ Altitudo pediculi caudalis........................40 „ Tjelo ribe jest grbavo, t. j. profil brbta jest izbočit, te malo ne poluokrugla očrta, dočim joj je trbušni profil ravan; lib od početka plitve diže se on naglo prema repu. Naj veča višina tjela pred dorsalnom plitvom dade se malo ne dva puta prenijeti na totalnu duljinu. Glava je trokutna lika sa nizko ležečim ustima bez zubi, koja sačinjaju jake kosti: dentale, prema dob rašireni maxillare, i nastavkom providjeni intermaxillare. U jasni zglob doljnje čeljusti uglavljen je visok, straga urezan os quadratum, a iza praemaxille vidimo jak parasphenoid. Izpod orbitalne kosti vidimo zrnaste lamelozne kosti suborbitalne, bez jasnih očrta. Vrlo su karakteristične kosti operkularnog sistema. Prije svega spominjem jedvice previnuti praeoperculum, koji jeu kutu čvorast; iza njega vidimo široki operculum, a izpod ovih suboperculum i interopereulum. Na to sliede prema spreda radii branehiostegi, koje su pod interoperkulom vrlo velike i široke, ali se pi-ema — 43 — spreda sve to veéma prikraéuju i sužuju. Iza operkularnik kosti vidimo jasni pleéni pojas sa elaviculom, koja nam luči glavu od ostale cesti tjela. Hrbtenjača je savita, i to iza glave diže se ona spram hrbtu, a onda se opet podvija i samo je još na stražnjem kraju nešto «zvita. Premda je slicd prednjih abdominalnih kralježaka nešto poremecen, to je hrbtenjača ipak dosta dobro sačuvala svoj prvotni lik. Pojedini su kralježci kolutasti, te uži no visoki; širina im se ponešto poveéaje prema kraju kaudalnog odsjeka tjela, ali nikad ne odgovara ona višini. Apofize kralježaka odgovaraju obliku tjela, pak su prema tomu neurapofize iz osrednje cesti hrbtenjače izlazeée dulje no one pri krajevih hrbtenjače. Najdulji su nastavci svakako rebra, koja postizavaju duljinu od 93 "'/m. Haemapofize su na početku kaudalnog odsjeka odugačke, pak se polagano prikraéuju prema kraju hrbtenjače. Pošto je kraj hrbtenjače uzvit, to su i odnosne haemapofize brojnije i jače razvite no one sa gornje strane te cesti hrbtenjače. Plitve. Sve su plitve mekane, t. j. dieljene i članjene, pak vrlo dobro razvite. D o r salu a plitva začinje povrh trbušne i siže 95 "1™ daleko natrag. Tračice su joj samo spreda još sačuvane, ali i tuj poremeéene. Nu zato je bolje vidljiv red nosiljaka, kojih imade oko 23. Pred toni plitvom vidimo po prilici 13 krepkih nosiljaka, koje su zgora deblje i sire, pak se prema dole zašiljuju, a prema glavi sve to veéma prikraéuju. Caudalna je plitva duboko urezana; najdulji tracie doljnjeg krila mjeri preko 60"^,,. Tračice su joj višestruko dieljene i članjene. An al na plitva začinje najprije kratkim tračicama, iza kojih sliede najdulje ove plitve (60 "%), koje se opet prama koncu te plitve prikraéuju. Interhaemalia su dugačke. Ta je plitva imala oko 20—22 tračice. Ventralne plitve leže izpod početka dorsalne, a sastoje od po prilici 12 višestruko članjenih i dieljenih tračica. Prsne plitve leže pod elaviculom na trbušnom rubu; njene se tračice upiru o vrlo razvita radija, zastupajuéa nam formalan carpus. Tracica ima oko 16. Tjelo ribe pokrito je rombičnim, zaokruženim ljuskama srednje veličine. One nam se prikazuju kožastimi, pak samo gdjegdje motrimo lamelozne prirastne kruge, koncentričnog poredka. Ljuske nisu posvuda jedne veličine; najveée u caudalnom odsjeku tjela mjere po prilici do 6.5 "Vm, dočim su one u okolišu dorsalne plitve nešto manje. Explicatio figurar um: Tab. IX., Fig. 1. Ancylostylos gibus n. sp. (magn. nat.). „ Fig. la. dent. = dentale; max. = maxillare; im. = intermaxillare; p.sph. = parasphenoid ; q = quadratura ; p.o. = praeoperculum ; op. = operculum; s.o. = suboperculum ; i.o. = interoperculum ; r.br. = radii branchiostegi; cl. = clavicula; r. = radii; p.p. = pinna pectoralis. 2 „ Fig. lb. Squamae in magn. nat. et -=-. Ord. ACANTHOPTERYGII. Fam. Holoeentridae. Gen. Beryx, Cuvier. Beryx Stachei, Kramb.-Gorj. {Tab. I., Fig. 3., 4.) Longitudo corporis..........................106.6 "^ Altitudo „ .......................... 48-n „ Numerus vertebrarum.....................24 (12 -r-12). Pinna dorsalis radios habet....................9110—12. „ analis „ „ ...................(?) 319-10. „ pectoralis „ „ ......................ca. 12. „ ventralis „ „ ........................°- Extensio pinnae dorsalis......................c- 44.„ v%, analis.........................20.0 „ Distantia pinnae ventralis ab anali ...................*"•<> b analis a caudali....................*"•» n n u * — 44 — Iz krednih naslaga K o m e n a ; vlastničtvo Tršcanskog muzeja. E schistis eretaceis Comeni; proprietas musei Ter-gestici. Ta riba naliči — i to lih oblikom bodlja hrbtene plitve — vrsti Beryx syriacus Pict. et Humb. od Sahel Alma'. Inače se pako luči od ove kao i inih opisanih krednih Berycid, brojem dorsalnih bodlja. Od te nove vrsti bila su mi na uslugu dva exemplara, od kojih jest jedan podpun, i po kojem jest i sastavljen ovaj opis. Riba je visokog tjela, upravnog hrbtenog profila, koji se od početka hrbtene plitve spusta koso prema kraju gornje čeljusti, dotično se savija od mekane cesti hrbtene plitve prema repnoj. Trbušni je profil osim uzvite cesti ruba iza analne plitve dosta ravan. Gubica je otvorena, a na čeljustih opaziti je tragova sitnih zubi. Kosti glave nisu dobro sačuvane. pak mogu lih spomenuti, da je preoperkulum slabo previnut i da je straga i to zdola raširen u trouglastu krpu ; oper-kulum je takodjer trouglast, a tupi mu kut gleda natrag. Radii branehiostegi imade ca. 7 pari, pak su jasno vidljivi. Hrbtenjača sastoji od 24 kralježaka, koji su pretežno nešto dulji no visoki, samo prednji abdominalni su kva-dratični ili ca i uži no visoki. Od neparnih plitva iztaéi je osobito dorsalnu, koja sastoji od 9 jakih bodljastih i 10—12 mekanih dicljenih tračica. Bodlje su lahko valovito savijene, a veličina im raste od početka prama sredini tako, da je peta najdulja (= 24 '%,), odkle se opet duljina bodlja umanjuje nu tako polagano, da posliednja t. j. 9. jo.š uvijek mjeri Anaina plitva sastoji od nekoliko bodlja i 9—10 mekanih tračica. — Repna je plitva izrezana. Od parnih plitva spominjem prsne, koje leže izmedju hrbtenjače i trbušnih plitva, pak su vrlo slabo razvite, a tračice su im jako kratke. Sastoje od po prilici kojih 12 tračica. Ventralne su plitve nešto bolje razvite i stoje na trbušnom rubu pod prsnim plitvama. Ljuske ne ostaviše nikakovih jasnijih tragova. Piscis — solum aculeorum pinnae dorsalis forma — speciei Beryx syriacus Piet. et Humb- de Sahel Alma1 similis. Aliter autem ab eo, sicuti ab aliis descriptis eretaceis Berycidis aculeorum dorsalium numero differt. Duo exemplaria hujus novae speciei mihi data, quorum unum completimi et de quo haec descriptio composita est. Piscis al tum corpus, rectam faciem dorsalem ab initio pinnae dorsalis oblique erga finem superioris maxillae deeidentem et a molli pinnae dorsalis parte erga cau-dalem flectentem habet. Facies ventralis praeter flexam marginis partem post pinnam analem satis recta. Os apertum. in maxillis autem parvorum dentium in-dioia sunt. Ossa capitis bene conservata non sunt, et praeoperculum paulo flexum et a parte posteriore in pannum triangulum elatum esse memorare possum; etiam operculum triangulum, obliquus ejus angulus reti'O flexus est. Radii branehiostegi ca. 7. pares et bene visibiles. Chorda dorsalis composita a 24 vertebris plerimque paulo longioribus quam altis, solum anteriores abdominales quadraticae, quin etiam tenuiores quam altae. Inter pinnas impares praecipue pinnam dorsalem a 9 firmis aculeatis et a 10 ad 12 mollibus divisis i-adiis compositam effere debeo. Aculei paulo undatim flexi, eorum autem magnitudo ab initio erga medium crescit, ita ut quintus longissimus (=24™fc) sit, a quo iterum longitudo aculeorum minuitur, sed tarn tarde, ut postre-mus, nonnus, longus 18.5 mU sit. Pinna analis a pancis aculeis et a 9 ad 10 mollibus radiis composita. — Pinna eaudalis excisa. Inter pares pinnas pectorales inter chordam dorsalem et pinnas ventrales sitas, paulo excultas, cum radiis valde brevibus memoro. A ca. 12 radiis compo-sitae. Pinnae ventrales melius exeultae et in margine ventrali sub pinnis pectoralibus sitae. Squamae nulla certa indicia reliquerunt. n. gen. Lobopterus, Kramb.-Gorj. Fragmenat, na temelju kojega sam prinukan kreirati ovaj novi rod, predoöuje nam lih prednju polovicu tjela neke veoma čudnovate ribe, kakvoj slične još ne vidjeh. Nju nije moguée pridjeliti nijednom živom a ni fosilnom rodu, pa i uvrstba u porodicu samo je provizorna, jer ne ima dovoljno obilježja, koja bi takovu pridjelbu podkrepila. Ako ju stavljam u porodicu Berycidae, to činim s toga, jer je naS fragmenat nedvojbeno bodljoperka, 1 Nouvelles recherches .... pg. 28. Tb. I. Hoc novum genus creo pro fragmente ostendente solum anterius dimidium corpus mirabilis cujusdam piscis, cui similem adhuc non vidi. Non possum eum ulli vivo vel fossili generi adjungere, adjunetio autem ad liane fami-liam solum ad tempus facta est, quia nulla signa talem adjunctionem firmantia existunt. Adjungo eum familiae Berycidae propterea, quod fragmentum nostrum est sine dubio Acanthopterus, cujus corpus ctenoideis squamis — m - kojoj bijaše tjel° pokriveno ktenoidnim ljuskama. Izim toga bijahu sve kosti glave providjene sitnim trnovima. Bodlje prve dorsalne plitve pretvorene su u bodljaste plosnate krpe, nalične kaktovu listu, Čime i jest ta riba, dotično rod najvecma karakterizovan. tectum erat. Praeterea omnia ossa capitis parvulos acu-leos babebant. Aculei primae pinnae dorsal is videntur aculeati plani panni, cacti folio similes, quo eriam piscis et genus optime designatus est. Lobopterus pectinatus, Kramb.-Gorj. (Tab. VIII., Fig. 5.) Spomenuti fragmenat predočuje nam, kako rekosmo, prednju polovinu tjela, koje bijaše oblo te malo ne okruglo. Malena usta leže nizko, a sve su kosti glave uzke. Tako tupokutno previnut preoperknlum, komu je otražnji rub fino bodljast; operkulum je tanak, nu po-krivaju ga radiami redovi kvržica ; jasno su vidljive i kosti plecnoga pojasa sa postklavikulom. Pripomenuti mogu, da su bile više manje sve kosti glave trnovite-Hrbtenjača sastoji od malo ne kvadratičnik kralježaka, pak je razmjerno slaba. Dorsalna plitva pomaknuta je prilično nizko, pak sastoji od bodljastih, oširokih, šiljasto-cliptičnih krpa, iza kojih su sliedili mekani tracci. Tjelo je pokrito ktenoidnim ljuskama, od kojih su vidljivi na gusto ponamješteni tek lupom jasnije motrivi šiljei. — Oteta da ne ima koji bolji ostanak te vrlo zanimive ribe, da joj se bar uzmogne opredjeliti tačno sistematski položaj. Inače lasno je i manji dio te ribe upoznati. Ta je riba nadjena u škurom bitnminoznom pločastom vapnencu Komen a, pa je vlastničtvo Tršeanskog muzeja. Memoratimi fragmentum, sicuti dictum est, anterius dimidium corpus, quod ovale, rotundum fere erat, ostendit. Parvum os depressum, omnia ossa capitis tenuia: An-gulo obtuso flexum praeoperculum. cujus posterior niargo aculeatus -, operculum tenue, sed radialibus ordinibus no-dorum tectum; ossa cinguli pectoralis cum postelavicula certe visibilia. Omnia ossa capitis plus minusve aculeata esse commemorare possum. Chorda dorsalis a quadratis fere vertebris composita et satis infirma. Pinna dorsalis satis depressa et composita ab aculeatis, latis, acutis ellipticis pannis. quos molles radii sequuntur. Cornus tectum etenoideis squamis, quarum dense locati aculei solum microscopio videntur. — Damno est meliores re-liquias hujus notabilis piscis non esse, ut saltern ejus systematicam positionem statuere possimus. Ceterum etiam minorem partem hujus piscis facile cognoscerc possumus. Piscis in flavo bituminoso laminoso schisto calcano Comcni inventus et proprietas musei Tergestici est. Fam. Pereidae. K. gen. Acanthophoria, Kramb.-Gorj. Pod imenom Pagellus libanicus, Pict. opisao je Pictet god. 1850. ' 100 '%, dugačku ribu od Sack el Alma na Mte. Libanonu, koju je uvrstio u porodicu Sparidae, koja se odlikuje diferenciranim zubalom. Poimence pako mislio je Pictet, da mu je odnosne ostanke i zato pri-djeliti rečenoj porodici, jar joj operkularne kosti nisu nazubljene (. . . . et l'absence de dentelures aux pieces operculaires . . .). U kolekciji, koju mi je priposlao g. Dr. C. Marche-setti, nalazi se i vrlo dobro sačuvan eksemplar takove ribe, koja se na prvi pogled odajc identičnom sa vršcu Pag. libanicus, Pict. Proučavajuoi ju potanje, konštatovao sam sljedece činjenice: a) Zubalo ribe nije bilo diferencirano, barem za stalno ne onako, kako to vidimo u čeljustih Sparoida. Zubi doljnje čeljusti primjerice vrlo su sitni. b) Operkularne kosti nisu gladke, jer nam kazuje praeopeculum jake, natrag savite trnove, koji su u kutu najveéi. Sub nomine Pagellus libanicus, Pict. Pictet anno 1850. ' deséripsit piscem 100"^,, longum de Sach el Alma in monte Libanone, quem tribuit familiae Sparidae, quae differentialibus dentibus eminet. Praecipue autem Pictet putavit reliquias etiam ob hanc causam huic famiiiac a se tribui posse, nam ossa opercularia dentata non sunt (... et I' absence de dentelures aux pieces operculaires ...). In collectionc a Dr. C. M archesetti mihi missa est etiam optime conservatum exemplar hujus piscis, qui primo aspectu ejusdem generis Pag. libanicus, Pict. vi-detur. Spectans melius haec vidi: a) Dentés piscis d i ff e rentiales non erant, certe non eo modo, quem in maxillis Sparoidorum videmus. Dentés maxillae inferioris ad excmplum parvuli sunt. b) Ossa opercularia levia non sunt, nam praeoperculum firmos, reflexos aeuleos in angulo maximos monstrat. ' „Description de quelques poissons fossiles du mont Liban", pg. 11., pi. I., fig. 2., 3. — Nouvelles recherches sur les poissons fossiles du mont Liban, 1866., pg. 50. — 46 — Ta dva obilježja naše ribe pako posvema su oprečna karakterima ne samo roda Pagelhis, veé i eiele porodice Sparidae! Po torn nam je izlučiti opisane ribe Mte. Libanona iz spomenute porodice, pak im potražiti narav-nije mjesto. Obazremo li se na oblik tjela, broj kralje-žaka, jedinu dorsalnu plitvu te ustrojstvo praeopercula, tad nam ju je uvrstiti u porodicu Percidae i staviti u blizinu roda Serranus. Ako sam za te libanonske ribe kreirao nov rod, činio sam to poglavito zato, jer ih nišam mogao stalnošcu priključiti nijednomu poznatih rodova. Obilje ž j e roda: Tjelo ovalno. Glava kratka i visoka. Usta bez zuba ili sa vrlo sitnimi zubiči. Praeoper-culum sa velikim natrag savitim trnovima u kutu. Jedna hrbtena plitva sa slabim trnovima. Analna plitva sa tri, ventralna sa jednom bodljom. Bepna plitva dugacka i urezana. Hrbtenjača sa 24 ili 25 kralježaka. Jedini nu dobro konservirani eksemplar potice od Mte. Libanona, pak je vlastničtvo muzeja tršeanskoga. Od te ribe bijaše dosele poznat lih jedan eksemplar i to iz črnih vapnenih škriljeva Komena na KraSu. Predležeci komad potice sa otoka H v a r a, pak je veoma dobro sačuvan. On je veci od Komenskoga, pak se slaže Quae duo signa omnino contraria signis non solum generis Pagelhis, sed etiam totius familiae Sparidae sunt. Quam ob rem descriptos pisces de monte Libanone a supra dicta familia separare et naturalem locum iis quae-rere debemus. Si formam corporis, numerum vertebrarum, unam solam pinnam dorsalem et structuram praeoperculi respicimus, tum eos familiae Percidae et prope genus Serranus tribuere debemus. Pro his piscibus novum genus creavi praecipue ob banc causam, quia certe ad nullum notum genus eos adjungere potili. Signum generis: Corpus ovale. Caput breve, altum. Os sine vel cum parvulis dentibus. Praeoperculam cum magnis, reflexis aculeis in angulo. Una pinna dorsalis cum parvis aculeis. Pinna analis cum tribus, ventralis cum uno aculeo. Pinna caudalis longa et incisa. Chorda dorsalis cum 24 vel 25 vertebris. Solum sed bene conservatimi exemplar de monte Libanone et proprietas musei Tergestici est. Adhuc unum solum exemplar hujus piscis e nigris-lapidibus fissilibus Com eni in Carsto notum erat. Nostrum exemplar de insula Lesina optime conser-vatum est. Majus est exemplari de Comeno et corporis- Acanthoplioria libanica, (Pictet), Kramb.-Gorj. (Tab. Vili., Fig. 1., la.) 1850. Pagéllus libanicus, Pictet. — Pictet: Description de quelques poissons fossiles du mont Liban. Geneve, pg. 11., Tb. L, fig. 2 et 3. 1866. Pageilus libanicus, Pict. — Pictet et Al. Humbert: Nouvelles recherches sur les poissons du mont Liban. — Geneve, pg. 50. Longitudo corporis.................................109 "'/„ Altitudo „ .................................39 „ Longitudo capitis..................................35 „ Altitudo „ ..................................37.J „ Altitudo pedieuli caudalis.............................11.0 „ Diameter oculi.................................ca. 8.8 „ Numerus vertebrarum............................25 (10 -4- 15). Pinna dorsalis radios habet...........................18 aut 20. „ analis „ „ ............................c 3110. „ caudalis „ „ ..........................4112—1114. Distantia pinnae ventralis a fine maxill. sup....................44.4 m^n „ „ analis a ventralibus.......................20.4 „ Longitudo pinnae caudalis.............................27.0 „ Fam. Carangidae. Gen. Aipichthys, Steindachner. Aipichtliys pretiosus, Steind. (Tab. IL, Fig. 3, 3a.) Aipichthys pretiosus, Steind. — Steindachner: Beiträge zur. Kenntniss der foss. Fische Oesterreichs. II. Folge,. Wien 1860. (Sitzungsber. d. k. k. Akad. d. Wiss. mat. nat. Cl. Bd. 38., pg. 763., Tab. L, Fig. 1.). — 47 — oblikom tjela, brojem tračica u pojedinik plitvah. pa i svini iniui osebujnostima u toliko sa komenskom ribom, da ili nemogu specifici« luciti. — Doduše postoje medju obim ribama neke neznatne diferencijo, ali te su tako sičušne, da nam ib je svesti na razna individualnu starost, dotično veličinu njihova. Tako je bvarski eksemplar ponešto višega tjela i repišta, imade u brbtenoj i analnoj plitvi za dvije tračice više nego komenski, pak konačno nije mu početak analne plitve tako daleko straga, kao u komenske ribice. Ovoj posliednjoj razlici očito je uz-rokom to, što je analna plitva komenskoga eksemplara nešto natrag odmaknuta, jer mu se interkemalia prednjih tračica sudaraju sa hrbtenjačom pod oštrijim kutom, nego li to biva kod bvarske ribice, koja imade razmjerno baš tako dugačku analnu plitvu, kao komenska riba. Ja éu ponajprije priobčiti sve važnije omjere naše hvarske ribe, a onda ju tek prispodobiti sa komenskom, da laglje upoznamo zajedničke biljege kao što i pro-timbe. Ka opisu Dra. Steindachnera ne imam nista nova pridonijeti do li detaljiranu sliku nekih kosti glave, pak i dugačku postklavikulu, jer je slika naše ciele ribe upravo izvrstno izvedena, pak se slaže veoma dobro sa opisom Steindaehnerovim. Prisutnost roda AipicMhys, po gotovo pako iste vrsti toga roda u Komen u i Hvaru dokazuje nam i opet, kako su strati navedenih nalazišta iste starosti. forma, radiorum numero in singulis pinnis et omnibus aliis singularitatibus pisci de Comeno aequuni est, ita ut spécifiée diseernere non possum. — Inter ambos pisces quaedam differentiae quidem sunt, sed tam parvae, ut ad variam aetatem individualem vel magnitudinera effe-rendae sint. Exemplar Lesinense paulo altius corpus et pediculum caudalem, in pinna dorsali et anali duos i-a-dios plures quam exemplar de Comeno habet et finaliter pinna analis tam longe a tergo sicuti apud piscem de Comeno non incipit. Cujus differentiae certa causa est, quod pinna analis exemplairs de Comeno paulo retro distracta. quia interhaemalia anteriorum radiorum cum chorda dorsali conjunguntur in angulo aeutiore, quam apud piscem Lesinensem, qui proportionaliter tam longam pinnam analem uti piscis de Comeno habet. In primis omnes graviores proportiones piscis Lesi-nensis ostendam, tum autem eum cum pisci de Comeno comparabo, ut communia signa et differentias facilius cognoscamus. Ad Dris. Steindachneri descriptionem nihil novi affere possum, solum bonani figuram quorundam ossium capitis et longam postclaviculam, nam figura totius nostri exemplaris egregie effecta est et optime ad Steindachneri descriptionem adjungitur. Praesentia generis Aijrichthys, praecipue ejusdem spe-ciei hujus generis Comeni et in Lesina de novo strata mcmoratorum locorum eadem aetate esse nobis significant. Longitudo corporis.................................85.B mjm Altitudo „ .................................55.5 n capitis ..................................40.5 e n Latitudo „ ..................................23.3 „ Altitudo pediculi caudalis..........................12.4—14,0 „ Extensio pinnae analis...............................29,3 „ n » dorsalis..............................43.0 „ Distantia pinnae ventralis ab anali........................18.0 „ Altitudo pinnae caudalis...............•..............35.0 „ Radii branchiostegi................................6—7. Exemplar de Comeno: Exemplar de Lesina: Num. vertebrarum.........26 (12 -f 14).........24-26 (10—12+14). Pinna dorsalis.............3131................3133. „ analis..............3119................3121. „ caudalis.........5111 + 1014 = 30.........6110 + 915 = 30. Long. cap. : alt. cap. =:.......1 : l-6 ...............1:1.,. Long. cap. : long. corp. =......1 : 3.6 ...............1 : 3.0. Alt. corp. : long. corp. :=......1 : l.7 ...............1 : lr,4- Pedic. caud. : long. corp. =:.....1 : 7—7.5..............1 : 6.j 6.3. Ext. pin. A : ext. p. D =......1 : 1.4 ...............1 : !¦*¦ — 48 — Naš lesinski eksemplar vlastničtvo je pok. I. N. Novaka, učitelja u Zadrn. Exemplar Lesinense proprietas mort. L N. Novaki, magistri Jaderensis, est. Explicatio fi g u ram m: Tab. IL, Fig. 3. Aipichthys pretiosus, Steind. — Lesina (in magn. nat.). „ Fig. 3a. Aipichthys pretiosus, Steind. — m = maxillare ; im = intermaxillare ; D = dentale; Q = Quadratimi; br =z radii branchiostegi ; p.o = prae-operculum; o = operculum; cl = clavicula; p.cl = postclavicula; pp-= pinna pectoralis. PRIJEGLED LITERATURE I FAUNE POJEDINIH LOKALITETA. PROSPECTUS LITERATURAE ET EAUNAE SINGULARUM SEDIUM. 1. Comen. 1850. Heckel J. : Beiträge zur Kenntniss der fossilen Fische Oesterreichs. —(Denkschriften der k. k. Akademie der Wissenschaften mat. natunv. Cl. Wien.) 1856. Heckel: Beiträge zur Kenntniss der fossilen Fische Oestereichs. — (Denkschriften d. k. k. Akad. d. Wiss. m. nat. Cl. Wien.) 1859. Steindachner dr. Fr. „Beiträge zur Kenntniss d. foss. Fische Oesterreichs". — (Sitzungsberichte d. k. k. Akad. d. Wiss. m. nat. Cl. Wien.) 1863. Kner dr. R.: „Ueber einige fossilen Fische aus den Kreide und Tertiärschichten von Comen und Pod- sused". — (Sitzungsberichte d. k. k. Akad. d. Wiss. m. nat. Cl. Wien.) 1867. Kner dr. R. : „Neuer Beitrag zur Kenntniss der fossilen Fische von Comen bei Görz". — (Sitzungsber. d. k. k. Akad. d. Wiss. m. nat. Cl. Wien.) 1879. Bassani dr. F.: „Ueber einige fossilen Fische von Comen". — (Verhandlungen der k. k. geologischen Reichsanstalt. Wien. pg. 204.) 1879. Bassani dr.: Vorläufige Mittheilungen über die Fischfauna der Insel Lesina. — (Verhandlungen d. k. k. geolog. Reichsanstalt. Wien. pg. 161.) 1880. Bassani dr.: Contribuzione alla fauna ittiol. del Carso presso Comen in Istria. Padova. 1883. Bassani dr.: „Descrizione dei Pesci fossili di Lesina". — (Denkschriften d. k. k. Akademie d. Wissenschaften m. nat. Cl. Wien. Bd. XLV.) 1885. Bassani dr.: „Risultati ottenuti dallo studio delle prieipali ittiofaune cretacee". — (R. Institute Lombardo.) Aipichthys pretiosus, Steind. Amiopsis prisca, Kner. Bélonostomus sp. Beryx dalmaticus, Steind. *Beryx Stachei, Kramb.-Gorj. Chirocentrites Coronimi, Heck. Clupea brevissima, Blainv. *Clupea Gaudryi, Pict. et. Humb. *Coelodus multipinnatus, Kramb.-Gorj. Coelodus Bosthorni, Heck. Coelodus Saturnus, Heck. Coelodus suillus, Heck. *Coelodus Vetteri, Kramb.-Gorj. Elopopsis dentex. Heck. Elopopsis Femlii, Heck. Elopopsis Haueri, Bass. Elopopsis microdon, Heck. *Elopopsis sp. Hemisaurida neocomiensis, Kner. Holcodon lycodon, (Kner), Kramb. Leptoleptis neocomiensis, Bass. *Lobopterus pectinatus, Kramb.-Gorj. Ribe označene sa * ili su posve nove ili barem za faunu Komena. — Pisces signati cum * vel omnino novi vel pro Comeni fauna. 49 Palaeobalistum goedelli, Heck. Sauroramphus Freyeri, Heck. Scombroclupea macrophthalma (Heck), Pict. et Humb. Thrissops exiguus, Bass Thrissops gracilis, (Heck.) Bass. Thrissops microdon, Heck. Thrissops vexillifer, (Heck.) Bass. 2. Lesina. 1850. 1879. 1881. 1883. 1884. 1885. 1891. et 1856. Heckel .T.: „Beiträge zur Kenntniss der fossilen Fische Oesterreichs". — (Denkschriften der k. k. Akademie d. Wiss. Wien.) Bassani dr. Fr.: „Vorläufige Mittheilungen über die Fischfauna der Insel Lesina". Verhandlungen d. k. k. geolog. Reichsanst. Wien. Kramberger Dr.: „Studien über die Gattung Saurocephalus", Harlan. — (Jahrbuch der k. k. geolog. Reichsanstalt. Wien.) Bassani Dr. P'r.: „Descrizione dei Pesci fossili di Lesina". — (Denkschriften d. k. k. Akad. d. Wiss. m. nat. Cl. Wien.) Gorjanovic (Kramberger) Dr.: „Palaeoichthyolozki priloži". — (Rad jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Zagreb. Knj. LXXII) Bassani Dr.: „Risultati ottenuti dallo studio delle principali ittiofaune cretacee". — (R. Institute Lombardo.) Gorjanovié-Kramberger Dr.: „Palaeoichthyolozki priloži — Collectae palaeoichthyologicae". II. — (Rad jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Zagreb. Knj. CVI.) *Aipichthys pretiosns, Steind. Aphanepygus elegans, Bass. Belonostomus lesinensis, Bass. ^Belonostomus dalmaticus, Kramb.-Gorj. * Belonostomus Novaki, Kramb.-Gorj. Beryx subovatus, Bass. Chirocentrites Coronimi, Heck. Clupea brevissima, Blainv. Clupea Gaiidryi, Pict. et Humb. Clupea lesinensis, Kramb.-Gorj. Coelodus mesorachis, Heck. Coelodus oblongus, Heck. Coelodus suillus, Heck. Elopopsis Haueri, Bass. Hemielopopsis Suessi, Bass. Heiiiielopopsis gracilis, Bass. Hemielopopsis gibbus, Kramb. Holcodon lesinensis, Kramb. Holcodon lycodon, (Kner) Kramb. Hypsospondylus Bassanii, Kramb. Leptolcpis neocomiensis, Bass. Leptolepis Neumayri, Bass. Opsigonus megaluriformis, Kramb. Prochanos rectifrons, Bass. Scombroclupea macrophthalma (Heck.), Pict. et Humb. Spathodactylus (?) sp. Tiirissops microdon, Heck. TJirissops exiguus, Bass. 3. Mrzlek (prope Salcanum in infimo Mte. Sancto). Sa toga ležišta, koliko mi je znano, ne bijaše još pu-blicirano fosilnih riba; lih nahadjamo u Zittelovoj „Paleontologiji" (knj. III., pg. 235) navod, da je riba Amiopsis prisca, Kner. nadjena u doljnjoj kredi od Monte Santo-a u Sočanskoj dolini. Nu taj je navod očito pogrešan, jer sâm autor dotičnog spisa napominje Komen kao nalazište upitne ribe. Dosele nadjene su ove ribe: Amiopsis prisca, Kner. Ancylostylos gibbus, Kramb. Aspidorhynchiis Mts. Sancii, Kramb. Belonostomus Mattemzi, Kramb. Ex hac sede, uti mihi notimi est, adhuc fossiles pisces publicati non erant; solum in „Palaeontologia" Zitteli (lib. III., pg. 235) observationem invenimus piscem Amiopsis prisca, Kner. in inferiore creta Montis Saneti, in valle Isoncii, inventum esse. Sed haee observatio eerte non est vera, nam ipse autor operis sedem piscis Co-men commémorât. Ad nunc hi pisees inventi sunt: Clupea Gaudryi, Pict. et Humb. Coelodus latus, Kramb. Coelodus rostratus, Kramb. Opsigonus squamosus, Kramb. 7 — 50 - 4. Otok Brač. — Insula Brazza. Od toga ležišta objelodanjujem evo prvi put četiri vrsti riba isto tolikih rodova, koje osim jedne, naime Lepidotus, nahadjamo inače u K omen u i na H v aru. Rečeni pako Lepidotus jest za dalmatinsku krednu faunu nov pojav. — Te je ribe sakupio gosp. prof. Brusina lanjske jeseni prigodom izleta sa jaktom „Margaritom", a potiču sa Vis o d ine kod Humea na otoku Braču. Evo im imena: Ex liac sede primum hie publico quattuor species piscium e tantis generibus, quos praeter unum, Lepidotus, aliter C o m e n i et in insula Lesina inveninius. Memoratum autem genus Lepidotus in dalmatica fauna cretacea novum est. — Pisces dom. prof. Brusina anno praeterito in excursione cum nave „Margarita" collegit; pisces de Visočina prope Hu mac in insula Brazza sunt. Haec sunt eorum nomina: Coelodus Saturnus, Heck. Holcodon aff. lesinensis, Kramb. Lepidotus sp. Thrissops microdon, Heck. 5. Monte Libanon. 1833.—1843. Agassi z L.: Recherches sur les poissons foss. Vol. IL 1843. Heckel J. : Abbildungen und Beschreibungen der Fische Syriens. Stuttgart. 1845. Eg er ton Ph. G. : Quarterly Journal of the geol. Society. London. 1850. Pictet F. J. : Description. de quelques poiss. foss. du mont. Liban. Geneve. 1856. Heckel J.: Beitrage zur Kenntniss der fossilen Fische Oesterreichs. (Denkschriften d. k. k. Akad. d. Wiss. mat. nat. Cl. Wien. 1866. Pictet et A. Humbert: „Nouvelles recherches sur les poissons fossiles du mont Liban". Geneve. 1878. Sauvage: Notes sur les poissons foss. Paris. 1883. Bassani Dr Fr. : „Descrizione del Pesci fossili di Lesina". (Denkschriften d. k. k. Akad. d. Wissensch. mat. nat. Cl. Wien.) 1887. Davis J. D.: „The fossil Fishes of the Chalk of mount Lebanon, in Syria". (The scientific transactions of the Royal Dublin Society. Vol. III. Dublin.) Ribe sa Mte. Libanona, koje mi je priposlao na študij gosp. Dr. C. March e s et ti, potiöu nedvojbeno sa Häkeln, s kojom se faunom posvema slažu. Zato sam ih i pridao fauni toga lokalitcta i sasta vi o priegled svih dosele poznatih riba toga mjesta: AcautJiophoria libanica (Piet.), Kramb. (= Pagellus libanieus, Pict.) Anguilla hakelensis, Davis. Amphylaphurus major, Dav. Aspidopleurus cataphractus, P. et H. Belonostomus(?) hakelensis (P. et H.), Bass. Beryx vexillifer, Pict. Chirocentrites libanieus, P. et H. Clupea Beurardi, Blainv. Clupea Bothae, P. et H. Clupea brevissima, Blainv. Clupea curia, Dav. Clupea Gaudryi, P. et II. Clupea gigantea, Heck. Clupea Larteti, Sauvg. Clupea lata, Ag. Clupea laticauda, Pict. Clupea Leivisii, Dav. Clupea minima, Ag. Pisces de monte Libanone studiorum causa a dom. Dre. C. M a r c h e s e 11 i o mihi missi sine dubio de Hakel, cujus faunae omnino similes, sunt. Quam ob rem faunae hujus loci eos addidi et prospectum omnium piscium ex hac sede ad hue notorum composui : Clupea sardinoides, P. Coccodus armaius, P. Cyclobatis major, Dav. Cychbatis oligodactyly, Egert. *Dactylopogon parvulus, Kramb. Eurypholis Boissieri, P. *Eurygnathus Marchesettii, Kramb. Exocoetoides minor, Dav. Exocoetoides tenuis, (Dav.) Kramb. (= En- graulis (?) tenuis. Dav.) Leptolepis (?) Neumayri, Bass. Leptotrachelus hakelensis, P. et H. Palaeobalistum goedelli, Heck. *Palaeobalistum libanicitm, Kramb. Palaeobalistum ventralis, Dav. Petalopteryx dorsalis, Dav. Petalopteryx syriacus. Pict. Phylactocephalus microlepis, Dav. Platax brevis. Dav. — 51 Fiatai, minor, Piet. Prochanos (?) sp. Pseudoberyx Bottae, P. et H. Pseudoberyx grandis, Dav. Pseudoberyx longispina, Dav. Pseudoberyx syriacus, P. et H. Pycnosterynx dubius, Dav. Pycnosterynx letvisii, Dav. Rhinellus curtirostris, Dav. Rhinellus laniatits, Dav. PRIJEGLED INE OVDJE UPOTREBLJENE LITERATURE. PROSPECTUS ALIUS HIC USAE LITERATURAE. Agassi z L.: „Recherches sur les poissons fossiles". Vol. I—V. et Atlas. Neuchatel 1833—1843. Bassani Dr. Fr. : „Ueber zwei Fische aus der Kreide des Monte S. Agata im Gürzischen". (Jahrbuch d. k. k. geolog. Reichsanstalt. Wien 1884.) Gorjanovic-Kramberger Dr.: „Aigialosaurus, ignotus saurus e cretaceis lapidibus fissilibus ins. Lesinae". (Rad jugoslavenske akademije, Tom. CIX. et Societas historico naturalis Croatica. Tom. VII. Zagrabiae. 1892). Lanza Dr. Fr.: „Viaggio in Inghilterra e nella Scozia . . . ." Trieste 1859. v. d. Marek Dr. W.: „Fossile Fische, Krebse u. Pflanzen aus dem Plattenkalke der jüngsten Kreide in West- phalen". Cassel 1863. v. d. Marck u. Schlüter: „Neue Fische u. Krebsen aus der Kreide von Wcstphalen". 1868. v. d. Marck: „Neuer Beitrag zur Kenntniss der fossilen Fische u. anderer Thierreste aus Westphalen". 1873. Tki olii e re V.: „Description des poissons fossiles provenant des gisements coralliens du jura dans les Bugey". Paris-Lyon 1854, 1873 (1. et 2. livraison). Vetter Dr. B.: „Die Fische aus dem lithographischen Schiefer im Dresdener Museum". (Mittheilungen a. d. k. mineralog. geolog, u. praehist. Museum in Dresden. — Cassel 1881.) Wagner Dr. A. : „Monographie der fossilen Fische aus den lithographischen Schiefern Bayerns". (München 1861 et 1863. — 1. et 2. Abth.) Wettstein Dr. A.: „Ueber die Fischfauna des tertiären Glarnerschiefers". (Abhandlungen der schweizerischen paläontol. Gesellschaft. Lyon-Basel. Vol. XIII. 1886.) Winkler T. C: „Description de quelques nouvelles especes de poissons fossiles du calcaire lithographique de Solenkofen". Zittel Dr. K.: „Handbuch der Palaeontologie". München 1887—1890. — Tom. III. Rhinellus longirostris, Dav. Rhinobatus expansus, Dav. Rhinobatus grandis, Davis. Rhinobatus maronita, P. et H. Scombroclnpea macropWialma (Heck.), P. et H. Spaniodon halcelensis, Dav. Spathiurus dorsalis, Dav. Thrissops microdon, Heck. Xenophoris carinatus, Dav. PROSPECTUS communium specierum in. locis: Conrien, I. Lesina, Mxzlelc, I. Brazza, Ms, Libanon. C o m e n : I. Lesina: M r z 1 e k I. Brazza: Ms. Libanon: Aipiehthys pretiosus Ainiopsis prisca Belonostomua sp. Bcryx 2. sp. Chirocentrites Coronimi Clupea brevissima Clupea Gaudryi Coelodus Saturn us Coelodus suillus Elopopsis Haueri Ilolcodon lycodon Leptolepis neocomicnsis Palacobalistum goedelli Scombroclupea macropht. Thrissops exiguus Thrissops microdon Aipichtliys pretiosus Belonostomus B. sp. Ber}'x 2. sp. Chirocentrites Coroninii Clupea brevissima Clupea Gaudryi Coelodus suillus Elopopsis Hau cri Holcodon lycodon Holcodon lesinensis Leptolepis neocomicnsis Opsigonus 1. sp. Scombroclupea macropht, Thrissops exiguus Thrissops microdon Amiopsis prisca Belonostomus 1. sp. Clupea Gaudryi Coelodus 2. sp. Opsigonus 1. sp. Coelodus Saturnus Holcodon affi lesincnsis Thrissops microdon Bcryx 2. sp. Chirocentrites 1. sp. Clupea brevissima Clupea Gaudryi Palaeobalistum goedelli Thrissops microdon — 53 — OBÓENITA I ZAKLJUČNA ÄAZMATRANJA. GENERALES ET CONCLÜDENTES OBSERVAT [ONES. U torn smo djelcu opisali veéinom nove ribe Komena, Mrzleka, o. Hvara, o. Brača i Mte. Libanona, a opazili smo u prijeglednoj tablici odnosnib fauna neke zanimive faunističke suglasnosti. Ako i nije materij al dostatan, da provedemo definitivnu paralelu, dotično tačan kronoložki slijed pojedinib fauna, ipak nam se u tim favmama zrcali neki neprekidni aajednički vez. Tu je okolnost jur moj eienjeni prijatelj i kolega Dr. Bassani vrlo ostroumno naglasio1, a ja u to ime do-prinašam evo novib samo priloga. Još nam jest tuj spo-menuti i austrijskog geologa Dr. G. Stäche a, ravnatelja geoložkog zavoda u Beču, koji jest godine 1891.3 baS iztaknuo, kako na samom otoku Hvaru postoje dva ribja horizonta. Ja sam se na te prilike osvrnuo i u svojoj razpravi o „Aigialosaurus-u"!, samo što sam po prinvjeru Bassania faunu Romena kronoložki lučio od one Hvara i označio ju starijom. Od kad sam ali bio sam u Komenu (1892.), Mrzleku i inim nalazištima Kraškim, osvjedoöio sam se, da su ti ihtioferni škriljevi u tjesnoj stratografskoj vezi sa rudističnim vapnencima, i da možda predočuju lokalnu tvorb u unutar odsjeka rudističnoga, pak da ih je prema tome uvrstiti u gornju kredu (moguée u Cenoman). Tako če biti i sa Hvarom. Na ovom mi je još mjestu iztaci i nalazište riba Mte. Lemeš, iz kojega sam jur spomenuo ribu Elopopsis, daklem tipus, kakovog motrimo u Komenu i Hvaru. Pripomenem li ovdje, da ti vapneni škriljevi Lemeš a, koji inače posve naliče onim Hvara. pripa-daju ti tonu, daklem gornjem juri, to imademo dokaz, da su fosilne ribje faune dalmatinske vec počev od gornjega jure pak do na kraj krede jednog tipusa. Tim je dakako u veliko otežčano lučenje pojedinih horizo-nata, pak ce i ostati bez pripomoči moluska neprove-divo tim veéma, jer se evo svakim danom gotovo po-množavaju data, koja tim faunama daju sve to jedin-stveniji karakter. Preko toga ne smije se zaboraviti i na fizikalne okolnosti, koje su lokalno mienjale grupiranje ribjih tipova, al ipak ne izbrisaše zajednički faunistički biljeg. Uslied toga pako biva sve to jasnijim, da nisu In hoc opere plerimque novos pisces Comeni, Mrzleci, insulae Lesinae, Brazzae et montis Libanonis desci-ip-sinius, in prospectu autem faunas satis congruas esse animadvertiinus. Quamquam materia non sufficit, ut defi-nitivam parallellon conferamus, vel certum chronologicum ordinem singularum faunarum statuamus, tarnen conti-nens commune vinculum inter eas faunas videtur. Quae venerabilis amicus meus et collega Dr. Bassani subtiliter jam ostendit1, ego autem solum nova signa affero. Memoro etiam austriacum seoloeum Dreni. G. t? o Stacheum, geologici musei Vindobonae dh'ectorem, qui anno 1891.2 in ipsa insula Lesina duos piscium Horizontes esse extulit. Quae ego etiam in dissertatione mea „Aigialosaurus"3 respexi, solum quod exemplo Bas-sanii Comeni faunam chronologiec a fauna L e s i-nensi sepai'avi et superiorem appellavi. Cum autem anno 1892. Comeni, Mrzleci et in aliis Carsti sedibus fui, hos ichthyoferos lapides fissiles in angusto vinculo stratographico cum calcibus rudisticis esse, fortasse for-mationcm localem in parte rudistica efticere et propterea superiori cretae (fortasse Cenomano) adjungendos esse mihi persuasum est. Ita etiam probabiliter in Lesina est. Hie etiam piscium sedem montem Lemaesum, ex quo piscem Elopopsis jam commemoravi, typum Comeni et in Lesina visum, efiere debeo. Lapides fissiles calcara montis Le m a es i, aliter illis de Lesina omnino similes, ti toni, superiori j ur ass o, adjunguntiir ; quae piscium faunis dalmaticis jam a superiore jurasso usque ad finem cretae communem typum esse probant. Haec separatio singulorum horizontum difficillima est et sine moluscis effici non poterit, quia omni fere die data bis faunis unitam notationem tribuentia augentur. Praeterea oblivisci non possumus pbysicalia facta, quae dispositionem piscium typorum mutaverant. sed tarnen commune sigmim faunisticum non detraxerunt. Quam ob rem certum est palaeoiehthyologica data non sufficere, ut meliorem se-parationem singularum partium cretae constituants, quia stratificatio in iisdem maritimis profundis plerimque iis-dem physicalibus factis fuit. Propterea praeter générales 1 Bassani: Descrizione dei Pesci fossili di Lesina, pg. 86 [278]. Wien 1883. 2 Stäche: Verhandl. d. k. k. geolog. Reichsanst. 1891, pg. 13. s Kramberger-Gorjanovič: Aigialosaurus (Societas hist. nat. Croat.). Zagreb 1892. — 54 — paleoihtioložki podatci dostatni, da njimi provadjamo detaljnije članjenje pojedinih kredinih odsjeka, jer se je stratifikacija zgadjala u istom morskom pladnju pod pretežno istim fizikalnim okolnostima. Radi toga nalagamo uz obéenite prehvaéajuée tipove (Elopopsis, Clupea, Thrissops, Scombrodupea . . . .) i lokalno nastupajuée rodove (Antiopsis, Saurocephalus ....). Ovo pako nastopanje, dotično izčezavanje zasebnik tipova, bilo bi možda i od stratografske vriednosti, kada bi im se moglo fiksirati doba nastupka i izčezavanja, al to se nije vezalo na kakav stratografski nivo, veé je ono ovisilo o životnim okolnostima, koje su se — kako rekosmo — slabo samo mienjale tako, da su i takovi novi tipovi bili lih prolazni pojavi u cielokupnoj krednoj fauni, koja je sigurno bila stabilnija, t. j. manje promjenljiva no recimo fauna mekuSaca. Po svem pako rečenom možemo nekom sigurnošcu reci: 1. Da nam vapneni Skriljevi Komen-Mrzleka sa svojim faunama predočuju istodobne taložine jednog te istog horizonta gornje krede (? cenomana), kojemu horizontu valja da pribrojimo i ina nalazišta kraška sa tamnim škriljevima. Za istodobnost tih lokaliteta, dotično strata, govori spomenuta jur uzka veza sa rudističnim vapnencima, petrografska suglasnost njihovih tamnih škri-Ijeva uz faunističku srodnost. Istina bog fauna Mrzleka još je siromašna brojem vrsti, al joj rodovi Amiopisis, Belonostomits, Coelodus živo sjecaju na susjedni Komen. 2. Što se tiče faune otoka Brača, to imademo pred sobom dašto nov pojav, i to u jednu ruku ljuske roda Lepidotus, koje nas sjecaju na juru, au drugu ruku opet vrst Coelodus Saturnus, Heck., ribu, koja je na-djena do sada lih još na Komenu. Moglo bi se zato uzeti, da je ta fauna nešto starija od onih Komen-Mrzleka i Hvara, i da se približuje večma 3. fauni Mte. Lemeša, koja je nedvojbeno titonska (g. jura), kako to uče Ammoniti (Perisphindes Richten, Opp., Per. senex, Opp. aut Per. geron, Opp., pa onda Aptychus lamellosus, Park.), koje mi je opredijelio prijatelj i kolega g. prof. Dr. V. Uhlig u Pragu, i kako je to jur davno prije veé iztaknuo Dr. Lanza u svojoj knjiži: „Viaggio in Inghilterna e nella Scozia", Trieste 1859. pg. 299. Ta lemeška fauna dodušejevrlo oskudna, premda bi baš od najveéeg interesa bilo upoznati ovu faunu, a da bi se mogla konštatovati veza dotično prelaz jurske u krednu faunu. Jedini Elopopsis, kojega sam vidio sa Lemeša u zbirci c. kr. geoložkog zavoda Beču, odaje nam srodnost titonske faune sa našim krednim faunama. 4. Sto se konačno faune Libanona tiče, to i ona dijeli neke zajedničke tipove sa spomenutim faunama, al je pretežno mladjega habitusa, pak sjeéa nešto na faunu Westfalsku i u nekoliko na eocensku veé faunu od Mte. B o 1 c e. transcedentes typos (Elopopsis, Clupea, Thrissops, Scom-broclupea. . . .) etiam localiter prodeuntia genera (Amir opsis, Saurocephalus . . . .) invenimus. Quae autem pro-ditio et exitio singulorum typorum fortasse in strato-graphia magni aestimaretur, cum tempns proditionis et exitionis statuere possemus, sed de stratographica qua-dam parte non dépendit, sed de vitae eventibus, qui — sicuti diximus — lente mutati sunt, ita ut etiam tales novi typi solum transcedentes in tota fauna cretacea, quae certe stabilior quam fauna moluscorum est, fuerint. Quibus ex omnibus certe concludere possum us: 1. Lapides fissiles calcara Comeni et Mr z leci cum faunis suis strata eadem aetate ejnsdem horizontis supe-rioris cretae (? cenomani), cui etiam alias Carsti sedes cum fuseis lapidibus fissilibus adjungere debemus, osten-dunt. Quae strata eadem aetate esse angustum vinculum cum calcibus rudisticis, fauna et petrographia congrua significant. Fauna Mrzleci profecto numero specierimi pauper est, sed genera Amiopsis, Belonostomus, Coelodus vicinum C o men in memoriam redueunt. 2. Fauna insulae Brazzae nova est, sieuti partim squamae generis Lepidotus, j u r a s s u m in memoriam reducentes, partim species Coelodus Saturnus Heck., piscis adhuc solum Comeni inventus, ostendunt. Prop-terea puto banc faunam paulo antiquiorem quam illam Comeni, Mrzleci et Lesinae esse et appropinquare 3. faunae montis Lemaesi. quae sine dubio ti tonica (superior jurassus) est, sicuti ostendunt Ammoniti (Perisphindes Richteri, Opp., Per. senex, Opp. aut Per. geron. Opp. et Aptychus lamellosus, Park.), quos amicus et collega dom. prof. Dr. V. Uhlig Pragae constituit et sicuti jam longe prius Dr. Lanza in opere: „Viaggio in Inghilterra e nella Scozia", Trieste 1859. pg. 299 commemoravit. Fauna Lemaesi quidem pauper est, quamquam hane faunam cognoscere magni momenti esset, ut vinculum vel transitimi faunae jurassicae in cretaceam constituere possimus. Solus Elopopsis de monte Lemaeso, quem in collectione imp. et reg. geologici musei Vindobonae vidi, affinitatem faunae titonicae cum nostris faunis cretaceis ostendit. 4. Fauna autem montis L i b a n o n i s communes quos-dam typos cum memoratis faunis habet, sed plerimque noviore habitu est, paulo autem faunam Westphalicam et eocaenicam jam faunam montis B o 1 c a e in memoriam reducit. — 55 — Prema tomu bio bi kronoložki razpored kraško-dal-matinskib te libanonskih riba ovaj : 1. Monte Libanon najmladja, sa prelaznim tipovima u eocen ; 2. a) horizonat sa mrkim škriljevima od K o- mena, Mrzleka, Vučji grad . . ., b) horizonat sa svietlim vapnenim škriljevima otoka Hvara, c) horizonat sa svietlim vapnenim škriljevima otoka Hvara (po Stacheu); a S o g O 3. Fauna otoka Braca sa Lepidotiis; } (?) 4. Fauna Monte L e m e š a. [jura. eS ID ¦¦-¦ Ex quo chronologiea dispositio piscium Carati. Dal-inatiae et mentis Libanonis haec est: 1. Mons Libanon novissima fauna cum typis in eocaenum transcedentibus ; 2. a) horizon cum fuscis lapidibus fissilibus C omeni, Mrzleci, Vučj igrad ..., b) horizon cum sufnavis lapidibus fissilibus calcariis insulae L e s i n a e, e) horizon cum sufnavis lapidibus fissilibus calcariis ins. L e s i n a e (sicuti Stäche pu tat) ; 3. Fauna insulae Brazzae cum genere Le- \ pidotus; J § s e a o O (?) 4. Fauna montis L e m a e s i. i jurassus. DODATAK. Ovo nekoliko riba, koje opisujem kao dodatak, potiču iz oligoeenskih morskih taložina Tuffera, Za gora i Tri fai j a, a lib. jedna riba iz mjesta Set. Geo r gena nedaleko Celja. Pošto sam ved ribe Tuffera, Zagora i Trifalja opisao u „Radu jugoslavenske akademije", a imao sam na razpolaganje i evo opisane ribe, mislio sam tu zgodnu prilika upotriebiti, da i ove donekle nove vrsti objelodanim i da tako upodpunim zanimivu faunu tih susjednih slovenskih nalazišta. — Držim, da nišam tirne ni pokvario smjer ovoga djelca, kojemu je dašto glavnom zadacom opis krednih riba kraških i dalmatinskih loka-liteta, jer sam ovu terciernu faunu posvema odlučio od kredne. APPENDIX. Pauci pisces in appendice deseripti ex oligocaenieis maritimis sedibus Tiifferi, Sagori et T rifai li, solum unus piscis de Set. Georgen prope Celejam est. Post-quam pisces Ttifferi, Sagori et Trifaili in „Rad academiae scientiarum et artium Slavorum meridionalium" jam de-scripsi et hie descriptos pisces missos accepi, hac occasione utar, ut haec aliquo modo nova genera palam faciam itaque notabilern faunam vicinarum Slavarum sedium suppleam. — Puto male me non fecisse, cum talem appendicem addidissem operi, in quo tamen prae-oipua est descriptio piscium cretaceorum e Carsti et Dal-matiae sedibus, nam banc faunam tertiariam a cretacea omnino separavi. -^vi/xA/XA.i/w INDEX 8YSTEMATICU8 DESCRIPTORÜM PISCIUM TERTIARIORUM. Subcl. SELACHII. Ord. PLAOIOSTOMI. Subord. Scinalidae. Fam. Lamnidae. Gen. Oxyrrhina, Ag. Oxyrrhina sp. (Ttiffer). Subcl. TELEOSTEI. Ord. PHYSOSTOMI. Fam. Clupeidae. Gen. Clupea, Cuvier. . Clupea mucronata, Kramb. (Sagor). Ord. ACANTHOPTERI. Fam. Pereidae. Gen. Serranus, Cuvier. Serranus validus, Kramb. (Ttiffer). Serranus stiriacus, Kramb. (Tiiffer). — 57 — Farti. Squamipinnes. Gen. Chaetodon, Cuvier. f'haetodon Hoeferi, Kramb. (Tiiffer). Fam. Palaeorhynehidae. Gen. Palaeorhynchus, Blainv. emend. Wettst. Palaeorhynchus Riedli, Kramb. (Trifail). Fam Cyttidae. Gen. Zeus, Cuvier. Zeus robustns, Kramb. (Tiiffer). . Fam. Seombridae. Gen. Thynnus, Cuvier. Thynnus planovatus, Kramb. (Trifail). Gen. Auxis, Cuvier. Auxis stiriacus, Kramb. (St. Georgen). Gen. Scomber, Art. Scomber aff. prisons, Kramb. (Tiifi'er). Orel. ANACANTHINI. Fam. Gadidae. Gen. Gadus. Gadus sp. (Tiiffer). Osim tih riba imade u naslagama Tuffera, kako I Praeter bos pisces in seliistis Tiifferi, uti inter missos sam to razabrao iz pošiljke gosp. prof. Dr. H. Hoe- pisees a dom. prof. Dr. II. lloefero vidi, etiam reli-fera i ostanaka rodova: Zygohates (Zyg. aff. Studeri quiae generum: Zygohates (Zyg. aff. Studeri Ag.), (?) Ag.), (?) Pagrus i Cybium. , Pagrus et Cybium sunt. ÜESCRIPTIO PISCIUM. Fam. Lamnidae. Gen. Oxyrrhina, Ag. Oxyrrliina sp. (Tab. X., Fig. 1, la.) Celjski muzej posjeduje na dvini pločama sivog la- Museuru Celejense in duobus tabulis schisti margacei pora fragmenat skeleta iz abdominalne cesti tjela. Na fragmentum seeleti partis corporis abdominalis possidet. veéoj ploči nalazi se 26 %t mjereci komad hrbtenjače In majore tabula pars chordae dorsalis longa 26 cfm (inače je otisak malo ne 28 c/m dug) zajedno sa rebri, (expressio longa fere 28 %,) una cum costis, paucis neura- nekim neurapofizama i nekolikim utiscima hrbtene plitve. Na manjoj ploči, koja je u ostalom patisak prve, vidimo 19 %i dugačak otisak,- na kome razlikujemo uz hrbte-njaču seriju eijelih rebara i red neurapofiza. Na jednoj i drugoj ploči motriti je i krpa hrapave kože (chagrin). pophysibus et impressionibus pinnae dorsalis est. In minore tabula, ceterum expressions primae, tabulae, videmus impressionem longam 19 c/m cum chorda dorsali, in qua seriem totarum costarum et ordinem neurapophysium spectamus. In ambobus tabulis etiam pannos asperi corii (chagrin) spectare possnmus. 8 — 58 — Osim spornenutih ostanaka priposlao mi je g. Riedl još i komad hrbtenjače znatno veceg eksemplara roda Oxyrrhina. Njeni su kralježei visoki 41 ,njm. Ovi, kano i prije spomenute cesti hrbtenjače, potiču iz oligocenskih naslaga Tuffera. Ta Haringa potice iz Z agora, pa je vlastničtvo Celjskog muzeja. Ova se klupea odlikuje od opisanih j ur zagorskih vrsti svojim vrlo vitkim tjelom i dugačkom Siljastom glavom. Višina tjela odnaša se prema totalnoj duljini kao =1:7, ili ona odgovara duljini od ca. 11.5 srednjih kralježaka. Glava zaprema skoro četvrti dio ciele duljine-— Jedini radiamo prugasti operkulum sjeéa na ostale zagorske haringe: Clupea alta i sagorensis, Steind., nu primjecujem, da ima mnogobrojnih prelaza od ovih širokih klupea ka našoj vitkoj vrsti, koje cerno morati sve pripojiti ovoj novoj vrsti, premda ima medju njima sitnih diferencija ne samo u veličini, več i brojn kralježaka. Praeter dictas reliquias dom. Riedl ctiani partem chordae dorsalis multo majoris exeniplaris generis Oxyrrhina mihi misit. Vertebrae altae 41 '%t. Omnes haee et supra memoratae partes e schistis oligocaenicis Tüf-feri sunt. Clupea de Sag or, proprietas musei Celejensis. Clupea inter jam descriptas species de Sagor valde tenui corpore et longo acuto capite eminet. Altitudo corporis erga longitudinem totius corporis est = 1 : 7, aut longitudini ca. 11.6 mediarum vertebrarum aequa. Caput quarta fere pars totius longitudinis est. — Solum radia-liter striatum operculum reliquis clupeis de Sagor : Clupea alta et sagorensis, Steind. similis est, sed multos transce-dentes ab his latis clupeis ad nostrani gracilem speciem esse memoro, has autem clupeas huic novae speciei nobis adjungendum est, quamquam inter eas parvae differentiae non solum in magnitudine, sed etiam in vertebrarum numero sunt. Narisana hrbtenjača nije osim očrta jasna, jer su se pojedini kralježei kojekako otisli. Abdomioalan taj odlomak ima 25 užih no visokih, duboko bikonkavnih kralježaka. Pojedini su kralježi 17—18 m/m visoki, te po prilici 9 '"/m široki; primjetiti mi jest pako, da se oni polagano pram straga smanjuju. Neurapofize vrlo su dobro vidljive na manjoj ploči (SI. 1.), gdje nam tvore povrh hrbtenjače dvostruki red duguljastih pločica, koje nam predočuju nastavke i interkalarne cesti. Rebra. Najzanimivija cest okostnice su svakako rebra, kojih riedko kada nahadjamo uzčuvana. Ona su sploho-miee plosnata, u gornjoj svojoj cesti ponešto savita, inače se pako prema doljnjemu kraju polag'ano Sire tako, da im je taj kraj Siri od gornjega, a uz to otupljen. Gornji je kraj ponešto konkavno te na koso urezan za artiku-laciju o kralježak. Primjetiti mi je, da se rebra od spreda pram straga polagano sužuju i prikracuju. Tako je primjerice (SI. 1.) 2. rebro zdola široko 12.6 '"^ ; 4. rebro dugo 63 '"/«, gore 4.5'%,, dolje pako 9 '% široko; 8. rebro dugačko 58 '%, gore 4.; '%. dolje 7.5 '>% široko; 12. rebro jest konačno 51.6 "^„ dugo, gore 4.„, a dolje 7.3 '"/m široko Površina rebara ukazuje nam se mriežkasto prepletenom uslied osifikacije. Koža — šagren — vidljiv je osobito nad hrbtenjačom. Ona sastoji od sitnih srhovitih zniašca, kojih ide na duljinu od 2 '"L<> po prilici 7—8 redova. ________ Clupea mucronata, Kramb.-Gorj. (Tab. XI., Fig. 3, 3a.) vi/ o /»' Longitudo corporis ..........................230. Altitudo „ ..........................32.6 „ Longitudo capitis...........................60.0 „ Altitudo „ ...........................32.J, „ „ pediculi caudalis.......................14.., „ Numerus vertebrarum ..................50 (c. 30 -j- 20). Distantia pinnae dorsalis ab intermaxillaris aculeo.............90.„ "Im „ pinnarum ventralium a pectoralibus...............48.0 „ „ pinnae analis a ventralibus...................45.., „ „ „ caudalis ab anali....................37.r, „ Glava je duguljasto eliptična te ima spreda zašiljenu gubicu. Doljnja je čeljust dugačka te oblika tupokutna trokuta. Intermaksilare je kratka nešto valovito zavita, zgora sužena a dolje nešto raäirena kost, koja leži na mnogo — 59 — veéoj maksilarnoj kosti, koja nije posvema vidljiva. Doeim je duljina doljnjoj čeljusti mjereéi od šiljka do zgloba 28.8 "%n, iznaša intermaksilare lih 9., "f*. Kod zgloba doljnje čeljusti motrimo kvadratum i vrlo dobro sačuvan preoperkulum, koji se odlikuje raširenim svojim otražnjim rubom. Iza njega je operknlum karakterističan tim, što mu se u prednjoj polovici malo ne paralelno sa prednjim rubom vuku četiri vrlo izrazite uzdužne bore. Otraž-njemu rubu te kosti prilegla je savijena skapula. (Vidi sliku 3a.) Vitka hrbtenjača sastoji od 50 članaka, od kojih po prilici 30 pripada abdominalnomu, a 20 kaudalnomu odjelu tjela. O apofizama i rebrima ne imam nista markantna spomenuti, pak mogu opisivanje tih doista nuzgrednih skeletnih cesti posve mimoiói. Ilrbtena plitva začinje nad 32. kralježem od otraga brojeéi, ili malo ne točno u sredini tjela, ako izostavimo repnu plitvu. Ta je plitva imala 10 ili 11 tračica, od kojih su najdulje oko 20 '"/»• mjerile. Dosta velika i duboko izrezana repna plitva sastoji od kratko članjenih te prema krajevima višestruko dieljcnih tračica, od kojih najdulje preko 35 "% mjere. — Kaudalna se plitva poglavito poduph'e o hipurale, ter o nastavke predzadnjeg kralježka. Analna plitva inserirana je pod sredinom 12. kralježka (od straga brojeéi), pak se ne odlikuje ni veličinom a ni inim biljezima. Prsne su plitve razmjerno dobro sačuvane, pak se iztiču znatnom duljinom ; najdulji bo njeni tracci mjere preko 20 %», a ima ih u svakoj plitvi po prilici 16. Malo ne točno u sredini izmedju pektoralnih i analne plitve motrimo nedostatno sačuvane ventralne plitve. One začinju naprotiv koncu hrbtene plitve ili okomito pod 26. kralježem. Tjelo pokriveno je dosta velikimi ljuskami, na kojih ne mogu više označiti broj ni oblik radija, jer se kojekako prekrivaju. Kao kod svih pravih haringa, tako motrimo i kod ove vrsti na trbušnom rubu osršna rebra (Kiel-rippen), koja se od spreda pak prema analnoj plitvi polagano skračuju. Od ove vrsti priposlao mi je gosp. Riedl još dva nepodpuna eksemplara, koja se u svemu slažu sa opisanom ribom. Explicatio figur ar um: Tab. XI. Fig. 3. „ Fig. 3a. Clupea mucronata, Kramb. — Sagor. (in mag. nat.j. Clupea mucronata, Kramb. — dent. = dentale ; nix. = maxillare ; i.m. = intermaxillare ; art. = articulare ; q. = quadratimi ; p.o. = praeoperculum; o. = operculum; s.o. = suboperculum; i.o. = inter- operculum. Fam.- Pereidae. Gen. Serranus, Cnvier. Od toga roda poslao mi je gosp. Riedl dva primjerka, od kojih nam svaki predočuje zasebnu vrst, koje se medju sobom razlikuju veličinom, a napose pako ši-rinom. Obim ribama fali rep i glava, pak je za to veoma težko označiti im generičko mjesto. Uzev ipak u obzir jedinu dorsalnu plitvu sa 9 ili 11 bodlja te oblik tjela možemo ih nekom sigumošcu pridjeliti rodu Serranus. Dom. Riedl duo cxemplaria hujus generis mihi misit, omne exemplar aliam speciem varia magnitudine, inprimis autem varia latitudine ab alia differentem repraesentat. Ambobus piscibus cauda et caput desunt, ob earn rem locum generis significare difficillime possumus. Sola una pinna dorsali cum 9 vel 11 aculeis et corporis forma respecta generi Serranus eos adjungere possumus. 1. Serranus validus, Kramb.-Gorj. (Tab. X., Riba visoka tjela i jaka kostura, sa 23 vidljiva kralježka i dugih rebara. Hrbtena plitva sa ca. 8110 tračica, analna sa 318—9 tračica. Tjelo pokrito velikim ljuskama. Postrana erta jasna, u prvoj šestini tjelesne višine. Riba je nadjena u morskom oligocenskom laporu Tuffera. Čuva se u Celjskom muzeju. Fig. 2.) Piscis alto corpore et firmo sceleto, cum 23 visibilibus vertebris et longis costis. Pinna dorsalis cum ca. 8110 radiis, analis cum 318 ad 9 radiis. Corpus cum magnis squamis tectum. Linea lateralis visibilis. in prima sexta altitudinis parte. Piscis in maritimo schisto oligocaenico margaceo inventus et in museo Celejensi conservatur. * — 60 — Jest fragmentarno sačuvana riba; fali joj ciela glava, dolnji dio trbuba i repna plitva sa repiâtem. Nije zato moguóe iztaci tjelesnib omjera. premda je jasno, da je riba bila znatno visoka tjela. Preostali skelet vrlo jest jak. Vidjeti je još 23 kralježka sa jakim apofizama, te dugačkim rebrima. Apofize su splobomice slabo nagnute k brbtenjači, osobito jest to iztaéi za neurapofize. Hrbtena plitva sastoji od 8 plosnatib nu jakib bodlja (na siici jest jedna previse naertana), ter po svoj prilici 10 mekanib tračica, koje su u ostalom odkinute, ter po broju interneuralia ustanovljene. Analna plitva začinje po prilici okomito izpod 3. - 4. tracka mekane hrbtene plitve, a sastojala je od 8—9 tračica sa 3 tona, od kojih jest opaziti lib polovic« sploštene bodlje. Od prsnib plitva vidjeti je nejasnih utisaka. Tjelo je pokriveno velikim ljuskarna. a napose pako iztičem jasnu postranu ortu (linea lateralis), koja se vuče izpod gornjeg ruba, te je po prilici u prvoj šestini tjelesne višine. 2. Serranus stiriacus, Kramb.-Gorj. (Tab. X., Fig. 3.) Jest manja i vitčija vrst, kojoj fali veci komad repa | Species minor et gracilior, cui major pars caudae et i glave. capitis deest. Longitudo corporis......'..................ca. 106.0 '%, Latitudo „ ........................ 35.0 „ Numerus vertebrarum.................23—24 (10—11 + 13). Pinna dorsalis...........................1 li 10. „ analis........................... 318 (?). lz morskog akvitanskog lapora Tuffera. Cuva se u pokrajinskom muzeju u Celju. In sehisto margaceo aquitanico ad Tuff er. In museo provinciali Celejensi conservator. Hrbtenjača jest i u te ribe razmjerno jaka. pak sastoji od 23—24 kralježka, od kojib pripada 13 repnomu odsjeku tjela. ostali pako abdominalnoj cesti. Rebra su primjerene jakosti i nešto savijena; apofize jake, gornje vecma prignute ka hrbtenjači no doljnje. Hrbtena plitva sastoji od 11 bodlja, koje su tjelu prilegle, te 10 mekanib tračica. Duljina öitave plitve jest 52m/m. Analne plitva začinje izpod druge trecine dorsalne bodljaste plitve, pak sastoji od 318 (?) tračica. Najdulja bodlja mjeri l2™/m. Ventralna plitva stoji 30 "'/m pred analnom, ali nije jasno sačuvana. Od prsnih plitva vidimo lih nejasnih tragova. Tjelo je pokriveno primjerenim ljuskama, a nad sredinom izmedju gornjeg ruba i hrbtenjače vidljiva je i linea lateralis. Fam. Squamipinnes. Gen. Chaetodon, Ag. Chaetodou Hoeferi, Kramb.-Gorj. Riba je visoka plosnata te grbava tjela, trapezičnog lika, napried protegnute, nizko ležeče uzke gubice. Hrbtena plitva sa plosnatim jakim bodljama. Ova i analna plitva pokrite ljuskama tako, da lih krajevi plitva strše izvan ljuskavog pokrova. Preoperkulum na otražnjem rubu kreniran. Longitudo corporis..........................]90.6 Altitudo „ ........................ ca. 92.0 Numerus vertebrarum ......................22 (8 -)- 14). Pinna dorsalis...........................12122. „ analis...........................3Ica. 20. „ caudalis.........................3110—1012. Diameter oculi............................11.„ Piseis cum alto plano et gibbo corpore, forma trapezi, protento, depresso tenui ore. Pinna dorsalis cum planis firmis aculeis. Pinna dorsalis et analis cum squamis tectae, ita ut fines squamarum extra squamosum tegumentum emineant. Posterior margo praeoperculi crenatus. "Im mlm — Gl — Riba nad jena je (dva eksemplara) u Tüfferu, a Piscis (duo exemplaria) Tu f feri inventus, proprietas vlastničtvo je rudarske akademije u Leobenu. — Tu acadeniiae montanae Leo ben i est. — Piscem prima éu ribu prvom prilikom potanje opisati i nai-isati. occasione melius describam et depinçam. Farn. Palaeorhynehidae. Gen. Palaeorhynchus, Blainv. Palaeoi liyuchus Riedli, Kramb.-Gorj. (Tab. XI., Fig. 1.) Longitudo corporis......................... 960.0 '",'». Altitudo „ (in initio pinnae analis)..............62—64.0 Longitudo capitis una cum ore...................ca. 230., „ „ oris ab anteriore margine orbitali.............ca. 155.0 „ Numerus vertebrarum...................c. 64 (34 -|- 30), Krasna ta riba nadjena je u oligoeenskom. mrkom glinastem laporu u Tri f al j u, pa je vlastničtvo Celj-skoga muzeja. Pulcher piscis in oligoeaenico argillaceo scliisto mar-gaceo Tri fai li inventus et proprietas musei Ccle-j e n s i s est. Poglavita razlika izmed ju vrsti Palaeorhynchus glaro-nensis, BI.' (u smislu Wettsteina) te našeg trifaljskog prirnjerka leži poglavito u torn, Sto je začetak analne plitve sa svojimi nježnimi prednjimi tračicami daleko se pi'otegnuo u abdominalnu cest tjela. Dočim začinju prve tračice analne plitve vrsti Pal. glaronemis kod 8. ili. 9. para rebra (od straga brojeéi), začinje ta plitva u naše vrsti vcé kod 17. ili 18. para rebra, uslied česa zaprema polovinu abdomena. U torn se pogledu slaže sa oblikom Pai. Deschmanni, Kramb.'2 iz Trifalja, od kuje se ali razlikuje vitčijim tjelom. Višina tjela napo-menute vrsti odgovara duljini od 8 kralježaka, dočim višina tjela vrsti Pal. Riedli m. iznaša samo 6 kralježaka, pak je uslied toga za '/4 tanje. Osim toga su i tračice analne plitve naše vrsti znatno dulje od onih vrsti Pal. Deschmanni, jer najdulja premašuje dvostruku tje-lesnu visinu, t. j. 1:2.41, dočim kod Pal. Deschmanni samo 1 : l.c. Ako izrazimo oduošaj najduljeg tračka analne plitve prema višini tjela kod vrsti Pal. Deschmanni sa 1, tad cerno za isto razmjerje dobiti kod vrsti Pal.'Riedli iznos l.B, koji nam iznos pokazuje, da je najdulja tra-čica vrsti Pal. Riedli za '/s rtulja od one vrsti Pal. Deschmanni. — Ocrtav tako ostro diferencije medju naj-sličuijim si vi-stima hoóu da još iztaknem neke relacije višina vitke te ribe odnosi se prema posvemašnjoj tje-lesnoj duljini, kao = 1:15, ili višina odgovara malo ne duljini od 6 srednjih kralježaka. — Dugačka glava zaprema po prilici četvrtinu ciele daljine. Praecipua differentia inter speciem Palaeorhynchus gla-ronensis, BI.1 (uti Wettstein putat) et exemplar nostrum de Trifail est in eo; quod initium pinnae analis cum gracilibns anterioribus radiis suis in partem corporis abdominalem longe protentum est. Dum apud speciem l'al. glaronensis primi radii pinnae analis in octavo vel nonno pare costarum (si a retro numeramus) incipiunt. apud nostrani speciem jam in septimo decimo vel duo-devicesimo pare costarum pinna incipit, quam ob rem dimidium abdomen comprehendit. Quo formae speciei Pai. Deschmanni, Kramb.5 de Trifail similis est, sert ab ea graciliore corpore differt. Altitudo corporis memo-ratae speciei longitudini 8 vertebrarum, dum altitudo corporis speciei Pai. Jiiedli m. longitudini solum 6 vertebrarum aequa est et propterea corpus pro quarta parte tenuius. Praeterea radii pinnae analis nostrae speciei multo longiores quam apud speciem Pai. Deschmanni quia longissimus duplicem corporis altitudinem superat uti 1: 2.44, dum apud Pai. Deschmanni solum uti 1 ; Lg.. Si relationem longissimi radii pinnae analis erga altitudinem corporis apud speciem Pai. Deschmanni 1 poni-mus, tum pro eadem relatione eveniet apud speciem Pai. Riedli summa 1.5, quae relatio longissimum radium speciei Pai. Riedli pro tertia parte longiorem esse quam ilium speciei Pal. Deschmanni ostendit — Cum differentias inter simillimas species tam eerte constitui, relationes quasdam offeram : altitudo hujus gracilis piscis erga lon-gitudinem totius corporis uti = 1: 15, aut altitudo longitudini mediarum 6 vertebrarum fere aequa est. — Longum caput circa quartana partem totius longitudinis comprehendit. 1 Abhandl. der schweizerischen paläontologischen Gesellschaft. Vol. XIII. 1886. pg. 73. * Paleoichtyolozki priloži. „Bad" jugoslavenske akademije. Zagreb 1884. LXXII. pg. 41 (32). Tab. I., Fig. 1.; Tab. III., Fig. 3a,b,c — 62 - Evo još kratki osteoložki opis te nove ribe. Od kosti glave malo je vidjeti-, jedini jest preoperkulum dobro sačuvan. On je tupokutno-trokutna lika, pri čem valja napomenuti, da mu je prednji, inače kod drugih riba uviek više manje previnut rub, malo ne ravan te znatno napried protegnut. Raširena doljnja površina te kosti radiamo je prugasta. Najveca duljina te kosti mjeri 55 mjm. — Operkulum je oširoka nu nejasno sačuvana kost. — Ovalna orbitalna šupljina mjeri do 40 m'm u uzdužnoj izmjeri. Razmjerno kratka glava prelazi n dugačak, samo na šiljku nešto osakaéen kljun, koji je na bazi dosta jak. Površina obih krakova kljuna uzduž je prugava (goi-nju polovieu kljuna sačinjavaju obje intermaksilarne kosti, etmoideum i možda vomer). Hrbtenjača tanka je i vitka, pa sastavljena od 64 kralježka, koji su dulji no visoki, ter u sredini stegnuti. Od toga broja odpada 34 na abdominalni odsjek tjela, 30 pako na kaudalni dio. Duljina kralježka iznaša 10—12, višina pako oko 6 "jfjn. Rebra su jaka i natrag savita, pak sižu do trbušnog ruba; apofize pako su lamelozne, te ustrojstva kako ga jur točno oertah prilikom opisa vrsti Palaeor. Deschmanni m. (1. cit.). Duž cielog malo ne hrbta vuče se dorsalna plitva, koja začinje več nad orbitalnom šupljinom, te siže do 80 '%> pred kaudalnu plitvu. Pošto je hrbtu prilegla, nije mi moguce opredjeliti točan broj razklanih, inače cjelovitih, nešto natrag savitih tračiea. Cini mi se, da je i ta riba imala na hrbtu dvije dorsalne nu zbližene plitve, kao i vrst Pal. Deschmanni. Najdulji tracie te plitve mjerio jest (jednako od šiljka do baze) 7 srednjih kralježaka. — Interneuralija te plitve diferencirana su u tri kraka ; dva kraka smjeraju koso napried, treci leži vodoravno te sačinja hrbteni rub. Ustrojstvo tih interneuralia opisao sam več godine 1879.—1880. (Palaeontographica, pg. 59), prigodom spominjanja vrsti Palaeorhynchus Zitteli {= Hemirhynchus Zitteli m.), al čini mi se, kao da mi gosp. Wettstein ne vjeruje, da su interneuralija raztrojena, jer spominje samo ona dva kosa napried upravljena kraka. Analna plitva začinje več u sredini abdominalnoga diela tjela, ili kod 18. para rebra od otraga brojeci. Prednji dio te plitve sastoji od tankih i kratkih jednostavnih tračiea, koje u srednjoj cesti na brzo narastu tako, da duljinom znatno premašuju tračiee dorsalne plitve. Najdulji bo tračak te plitve mjeri upravno od šiljka do baze najmanje 13 srednjih kralježaka. Taj srednji od dugačkih tračiea sastavljeni dio plitve vrlo se brzo prikraéuje, ali ne vidimo na predležecem primjerku više otražnji dio te plitve. Kao što su tračiee dorsalne plitve, tako su i tračiee analne plitve duljinom si razciepkane u dvije polovine, a inače niti su dieljene niti članjene. Kaudalna plitva široka je i dosta duboko urezana. Postrani dugi tračici te plitve su plosnati te na krajevih dieljeni ; osobito su pako dieljene srednje, krače tračiee te plitve. Broja tračicam ne mogu ustanoviti, jer je plitva dosta deformirana. Prsnih plitva nije više vidjeti, a od trbušnih opaziti je nekoliko tankih tračiea. Tjelo je pokriveno jakim kožastim ljuskama, okrugljastoga očrta, oko 5"%» u promjeru mjereče; površina im je pokrivena vrlo nježnim koncentričnim črtama i prirastnim kruzima, a vrhu toga imade i vrlo nježnih radiarnih črtica. — Sve to vidjeti je dašto samo dobrim poveéalom. Zeus robustus, Kramb.-Gorj. (Tab. XII., Fig. 1.) Zeus robustus, Kramb. — „Palaeoichthyolozki priloži" II. — Rad jugoslavenske akademije. Zagreb 1891. CVI. Longitudo corporis..........................360.0 '"/m Altitudo „ ..........................117.s „ „ pediculi caudalis.......................23.3 „ Numerus vertebrarum...................ca. 30 (14 -J- 16). Pinna dorsalis radios habet......................9119. „ analis „ „ ......................4118. „ caudalis „ „ .....................ca. 16. Distantia pinnae ventralis ab anali...................60.6 "V Extensio pinnae dorsalis........................155.,, „ „ „ analis.........................112.0 „ Longitudo pinnae caudalis.......................58.0 „ Potice iz akvitanskih lapora Tuffera. — Ta se oka-mina čuva u provincijalnom muzeju u Celju. In schisto margaceo aquitanico ad Tüffer. — Quod petraefactum in museo provinciali Cele jensi conservatur. — 63 — To je najpodpuniji dosele poznati Zeus u obče. Maksimalna duljina svakako je prevelika, a to zato, jcr je gubica ribe izbuljena. — Pošto sam pojedine cesti skeleta j ur u gore spomenutom spisu potânko opisao i nacrtao, ne imam ovom prijegledu omjera nista dodavati, j er nam zajedno sa slikom predočuje sva bitna obilježja te vrsti. Thyniliis planovatus, Kramb.-Gorj. (Tab. XI, Fig. 2, 2a.) Longitudo corporis..........................242.. "#,, Altitudo „ ..........................63.J „ Longitudo capitis ..........................67.B Numerus vertebrarum.....................28 (12 -|- 16). I. Pinna dorsalis radios habet...................8 aut 9 H- ji » » B ...............ca. 8 + 6—7 p. spur. Pinna peetoralis „ „ .....................18 „ analis „ „ ................218—9 + 6 p. spur. Distantia II. pinnae dorsalis al.....................56.0 m'm „ pinnarum ventralium ab anali.................65.„ „ „ II. pinnae dorsalis ab initio pinnae caudalis...........79.0 „ » u analis „ „ n „ ... ........68.5 „ Riba nadjena je u oligoeenakih morskih naslagah T rifai j a, pa je vlastničtvo Celjskog muzeja. Piscis in schistis maritimis oligocacnicis Trifaili inventus et proprieta» musei Cel e j en si s est. Riba ta plosnato je eliptična oblika, pošto joj se glava pravilno sužuje pram spreda, a repište prema kaudalnoj splovci. Maksimalna višina kod prve dorsalne plitve iznaša malo ne četvrti dio (= 3.8) posvemašnje duljine ili ona odgovara daljini od 11 srednja kralježka. Glava pako dade se nešto preko 3'/2 puta (3.60) prenijeti na totalnu duljinu. Od kostih glave nije sačuvana baš nijedna, a da bi ju mogli karakterizirati. (Detalji na si. 2a snimljeni su po drugom eksemplaru te vrsti.) Oko leži u prednjoj polovini te nad sredinom glave. Hrbtenjača razmjerno je tanka, te sastoji od 28 kralježaka, od kojih pripada 12 abdominalnomu, ostalih 16 kaudalnomu odsjeku tjela. Svi su kralježci dulji no visoki. Gornje i doljnje apofize tanke su, primjereno duge te slabo savite. Rebra takodjer su tanka i vrlo dugačka. pak se samo prema straga polagano prikracuju. Plitve nisu baš posve dobro sačuvane, ali im je zato ostao poredak posve karakterističan. Od neparnih plitva spominjem dorsalne plitve, koje su kratkim intervalom odlučene. Prva njih sastoji od kojih 8 ili 9 upravnih, tanko bodljastih trnova, koji nisu cielom duljinom sačuvani. Interneuralia primjerene su samo jakosti, te izuzev one prednjih trnova, koje sižu do blizu hrbtenjače, ostale se prikracuju, pak su splohomice nježne. Izmedju prve i druge dorsalne plitve motrimo 3 sliepe, ponešto jače interneuralije, iza kojih je namještena druga dorsalna plitva, koja sastoji od kojih 8 dieljcnih tračica, te 7 ili 8 nepravih plitvica (pinnae spuriae), koje se podupiru o karakteristične tupokutno previnute nosilice. Interneuralia tračica II. dorsalne plitve ne pružaju nam nista osebujna. Nešto iza početka II. dorsalne plitve začinje posve analogno sastavljena analna plitva, koja ima jedan trn i oko 8—9 dieljenih tračica, iza kojih sliedi još 6 nepravih plitvica. Glede interneuralija analne plitve reci mi je, da su nešto dulje od onih II. dorsalne plitve, poimence palco one prednjih tračica, koje sižu do blizu hrbtenjače. Pinnae spuriae podupiru tupokutno savinutc nosilice. Na vrlo suženom repištu počiva primjerena kaudalna plitva, koja je dosta duboko izrezana. Ona sastoji od po prilici ?I12—1115 tračica, koje su članjene i prema kraju višestruko dieljene. Prsne plitve su fiksirane o sredinu tjela, te sastoje od 18 tankih tračica. Izpod ovih, te samo neznatno iza njih vidimo ventralne plitve, koje sastoje od jednog trnovitog i nekoliko fino dieljenih tračica. Tjelo bijaše pokriveno vrlo sitnimi kožastimi ljuskami, koje su samo iza glave, okolišu prsnih plitva, te na trbušnom rubu vece bile. Na nekom deformiranom eksemplaru iste vrsti vidimo glavu sa otvorenom gubicom, pak nam je lahkodom razpoznati ove kosti: Dentale (dent.), articulare (art.) i praeoperculum (p.o). Te sam kosti nacrtao u naravnoj veličini (vidi Tab. XI., Fig. 2a.). _______ — 64 - Gen. Aux Auxis stiriaci (Tab. XL, Fig. 4.; Jest nepodpuno sačuvan eksemplar; manjka mu ko-madié repišta zajedno sa repnom plitvom. Ostali je skelet prilično dobro sačuvan, pak nam predočuje neka obi-lježja, koja govore za uvrstbu te okostnice rodu Auxis. Longitudo corporis........... „ capitis............ Altitudo corporis............ Distantia I. pinnae dorsalis a II...... „ pinnarum ventralium ab anali . . Gledom na prisutne prikraóene interneuralie I. dorsalne plitve, koje ne sižu do II. hrbtene plitve, uvrštujem tu ribu rečenomu rodu, kod kojega takodjer motrimo takove prikraóene nosiljke. Inače bi se naš fosil veoma dobro slagao sa oblikom TJiynnus propterygius Ag. (Les poissons foss. Vol. V. pg. 55. Tb. 27), nu taj ne ima rečenih prikraóenik interneuralija, pak pripada rodu Scomber, kako sam to več iztaknuo god. 1882. u svojoj radnji: „Die jungtertiäre Fischfauna Croatiens".1 Glava naše ribe jest u uzdužnom smjeru se raz-makla, ter nam kaže: dentale sa sitnim zubima i intermaxillare sa nastavkom na prednjem kraju. I ta je čeljustna kost posuta finim zubeima (Fig. 4. na Tab. XI.). Praeoperculu m previnut je pod kutom od 80° ; ima straga raširen rub, koji je prekrit koštanim tetivama. Hrbtenjača ima samo joS 16 kralježaka; bilo ih je valjda 24. — Prva dorsalna plitva sa 7 upravnih trnova; interneuralije prikraóene, zgora sa nazubljenim nastavkom. Iza te plitve 3 slijepe interneuralije, onda ca. 8 tračica II. dorsalne plitve i nekoliko „pinnae spuriae". Nasuprot ovoj plitvi jest an al na istog ustroj-stva samo duljih prednjih interneuralija. — V entraîne plitve pod početkom I. dorsalne sa jednim trnovitim i nekoliko mekanih tračaka. Tjelo pokriveno sitnim okrugljastim ljuskama, koje su samo u prednjoj cesti tjela vece. Površina im je pokrita nježnimi, koncentričnimi prirastnimi kruzi. Riba nalazi se na debeloj ploči, bliedožutog vapnenog lapora mediteranskog, koji je izvadjen u mjestu Set. Georgen prilikom kopanja zdenca. Vlastničtvo Celj-skog muzeja. is, Cuvier. is, Kramb.-Gorj. Tab. XII., Fig. 2.) Inepte conservato exemplari pars pediculi caudalis una cum pinna caudali deest. Reliquus sceletns satis bene conservatus et quaedam signa nobis ostendit, e quibus eum generi Auxis adjungere debemus. ..........inter 119 et 98 „ ..............ca. 67.5 „ ...............93, „ ...............102.0 „ Praesentibus deminutis interneuralibus primae pinnae dorsalis ad secundam pinnam dorsalem non se pertinen-tibus respectisadjungo piscem memorato generi, apud quod deminutas pinnas videmus. Aliter fossilis piscis noster formae Thynnus propterygius Ag. (Les poissons foss. Vol. V. pg. 55. Tb. 27) valde similis est, sed buie speciei deminuta interneuralia non sunt, quam ob rem generis Scomber est, irti jam anno 1882 in opere: „Die jungtertiäre Fischfauna Croatiens" ' dixi. Caput nostri piscis in linea laterali protentum est et: dentale cum parvis dentibns et intermaxillare cum appendice in anteriore fine ostendit. Etiam hoc os maxillare parvis dentibus (Fig. 4. in Tab. XI.) tectum. Praeoperculu m flexum in angulo 80°; retro elatum marginem cum osseis nervis tectum habet. Chorda dorsalis solum 16 vertebras habet; pro-babiliter 24 erant. — Prima pinna dorsalis cum 7 recti's aculeis ; interneuralia deminuta, ex parte superiore cum dentato appendice. Post hanc pinnam 3 caeca interneuralia. ca. 8 radii seeundae pinnae dorsalis et paucae „pinnae spuriae". Pinna an al i s in parte adversa, eadem structura solum cum longioribus anterioribus interneuralibus. — Pinnae ventrales sub initio primae pinnae dorsalis cum uno aculeo et paucis mollibus radiis. Corpus tectum cum parvis rotundis squamis, quae solum in anteriore corporis parte majores sunt. Superficies cum subtilibus, concentricis concretis circulis teeta. Piscis in difficili tabula flavi schisti calcarii margaeei mediterranei de Set. Georgen puteo fosso exemptns. Proprietas musei C el e j en s i s. 1 „Beiträge zur Palaeontologie Oesterreicb's" IL pg. 118 [33J. — 65 — Gen. Scomber, Ai-tedi. Scomber äff. priscus, Kramb.-Gorj. Scomber priscus, Kramb. — „Die jungtertiäre Fischfauna Croatiens" (Beiträge zur Paläontologie Oest.-Ung. . . . Wien 1882. Bd. IL, pg. 119. Tb. XXIV., Fig. 3). Simo spada fragmentarno saöuvan skelet nekog Scom-beroida, od kojega je u suvislom komadu preostao kau-dalni odsjek tjela sa repnom plitvom. dočim je abdomi-nalna cest razeiepkana u pojedin»; omanje, deformirane partije, od kojih su još najkarakterističnije odugačke trbušne plitve. Na kaudalnom odsjeku razabircmo 16 repnih kralje-žaka, analnu plitvu sa nekoliko „pinnae spuriae", isto tako i na gornjem rubu, ter oveliku, izrezanu repnu plitvu. Taj nas fragmenat sjeca na Susjedski Scomber priscus, Kramb., kojemu dosta znatno nalikuje. Ta riba potice iz Tuffera, a čuva se u Celjsko m muzeju. Cujus generis fragmentum sceleti Scomberoidis est, a quo pars corporis caudalis cum pinna caudali superest, dum pars abdominalis in singulas minores, deformatas partes, quarum notabilissimae longae pinnae ventrales sunt, divisa. In parte caudali 16 vertebras caudales, pinnam analem cum paucis „pinnis spuriis", ita etiam in superiore margine et magnam, excisam pinnam caudalem videmus. Hoc fragmentum speciei Scomber priscus, Kramb. de S used satis simile est. Piscis e Tuffero et in museo Celejensi conser-vatur. Fam. Gadidae. Gen. Gadus(?). Gosp. Riedl priposlao mi je i fragmenat sa 15 kra-Iježaka iz kaudalne cesti tjela nekog Gadida, koji se ne da generički opredjeliti, jer izim karakteristične repne plitve, nekoliko naokolo ležečih ljusaka, ter dorsalne i analne plitve ne ima na ploči više nista. Glede hrbtene i analne plitve još mi je spomenuti, da su od tih plitva preostale lih otražnje samo cesti. Pošto mi se čini, da je riba imala više no jednu dorsalnu plitvu, to bi se dalo naslutiti, da taj fragmenat pripada rodu Gadus. Fragmenat nadjen je u Tttfferu, pa je vlastničtvo Celjskog muzeja. Dom. Riedl fragmentum cum 15 vertebris partis corporis caudalis cujusdam Gadidae mihi misit, cui locum generis constituere non possum, quia praeter notabilem pinnam caudalem, paucas circum sitas squamas et pinnam dorsalem et analem in tabula nihil est. Pinnae dorsal is et analis solum posteriores partes superesse memorare possum. Cum pisci plures quam una pinna dorsalis esse mihi videatur, idcirco hoc fragmentum generis Gadus esse pu to. Fragmentum T tiff er i inventimi et proprietas musei Celejensis est. DODATAK. Na str. 17. u 2. redku izpuštena je Tab. Vili, sa Fig. 8. i 9., od kojih Fig. 8. predočuje ponešto šemati-zirane ljuske vrsti Amiopsis prisca, Kner, dočim Fig. 9. kuk iste ribe. ADDENDA. Pag. 17 in seeunda linea Tab. VIII. cum Fig. 8 et 9 addenda est; Fig. 8. naturae similes faetas squamas speciei Amiopsis prisca, Kner, dum Fig. 9. pelvim hujus piscis ostendit. 9 INDEX ALPHABETICÜS. Acanthophoria, Kramb.-Gorj., n. gen. pg. 45. libanica, (Pict.) Kramb.-Gorj., 46, 50. Tab. VIII., Fig. 1, la. Aipichthys, Steind., 46, 47. 52. _ pretiosus, Steind.. 46. 47, 48, 49. Tab. IL. Fig. 3, 3a. Amia. Lin., 10—16. „ calva, Lin., 13. Amiopsis, Euer, 10—17, 54. prisca, Knor, 12, 13, 17, 18. 48, 49, 52. Tab. IIL, Fig. 2. 2a, b, c; Tab. IV. et Tab. VIIL. Fig. 8 et 9. Amphylaphurus major. Dav., 42, 50. Ancylostylos, Kramb.-Gorj., n. gen. 42. gibbus, Kramb.-Gorj., 42. 43, 49. Tab IX., Fig. 1, la. Ib. Anguilla bakelensis, Dav., 50. Aphanepygus elegans, Bass., 49. Aspidopieurus cataphractus, Pict. et Humb., 50. Aspidorhynchus, Ag., 5, 6, 8. _ acutii'ostris, Ag , 6. _ Mtis Sancti, Kramb.-Gorj., 8, 49. Tab. L, Fig. 2, 2a. Auxis, Cuv., 64. „ stiriacus, Kramb.-Gorj.. 64. Tab. XL, Fig. 4 et Tab. XII., Fig. 2. ' Belonostomus, Ag.. 5, 48, 52, 54. „ dahnatictis, Kramb.-Gorj., 6, 7. 49. Tab. IL, Fig. 1, la,b.' „ (?) bakelensis, (Pict. et Humb.), Bass., 50. „ lesinensis, Bass., 5, 7, 49. „ Matterei, Kramb -Gorj., 5, 49. Tab. L, Fig. 1. „ Novaki, Kramb.-Gorj.. 7, 49. Tab. IL, Fig. 2, 2a. Beryx, Cuv., 43. 52. „ dalmaticus. Steind.. 48. Stäche*, Kramb.-Gorj., 43, 44, 48. Tab. L, Fig. 3, 4 „ subovatus, Bass., 49. „ syriacus, P. et H., 44. „ vexillifer, Pict., 50. Chaetoäon, Ag., 60. „ Hoeferi, Kramb.-Gorj., 60, 61. Cheirothrix, P. et H., 38, 39. Chirocentrites Coronimi, Heck., 48, 49, 52. „ libanicus, P. et H., 50. „ microdon, Heck., 36. „ vexillifer, Heck., 36. Clupea, Lin., 37, 54. alta, Steind., 58. Beurardi, Blainv., 50. Bothae, P. et H., 50. brevissima, Blainv., 48, 49, 50, 52. curta. Dav., 50. Gauäryi, P. et H., 37. 38, 48. 49, 50, 52. Tab. VIIL, Fig. 3, 3a, 4. „ gigantea, Heck., 50. „ Larteti, Sauvg., 50. lata, Ag, 50. „ laticauda, Pict-, 50. „ lesinensis Kramb.-Gorj., 49. „ Lewisii, Dav., 50. „ minima Ag., 50. „ mucronata, Kramb.-Gorj., 58, 59. Tab. XL, Fig. 3, 3a. „ Sagorensis, Steind., 58. „ sardinoides, Pict., 50. Coceodus armatus. Pict., 50. Coclodus, Heck-, 18—32, 54. „ dubius, Kramb.-Gorj., 22. latus, Kramb.-Gorj., 26, 27, 49. Tab. VI., Fig. 2a. „ mesorachis, Heck.. 29, 49. multipinnatus, Kramb.-Gorj., 20, 29, 30, 48. Tab. VIIL. Fig. 7. oblongus, Heck. 49. „ ovalis, Kramb.-Gorj., 22, 30. Tab. VI., Fig. 3, 3a, b. c. „ Rosthorni, Heck., 27, 48. „ rostratus, Kramb.-Gorj., 24—28, 49. Tab. V., Fig. la.b et, Fig. 2. Saturnus, Heck., 28, 30, 31, 48, 50, 52, 54. suillus, Heck., 21, 22, 23, 27, 28, 29, 30, 32, 48. 49, 52. Tab. VI., Fig. 5. Vetteri, Kramb.-Gorj-, 22, 27, 48. Tab. VI. Fig. 1, la. Cyclobatis major, Dav., 50. „ oligodactyly, Egert., 50. Cyclurus, Ag., 13, 16 „ maeroeephalus, Reuss, 13. Dactylopogon, v. d. M., 40, 41. „ grandis, v. d. M., 41. „ parvulus, Kramb.-Gorj., 41, 50. Tab. VIL, Fig. 3. Elopopsis, Heck., 37, 48, 53, 54. dentex, Heck., 48. Fenzlii. Heck.. 48. Haueri, Bass., 48, 49, 52. microdon, Heck, 48. n » — 67 — Engrau lis evolans, Ag., 38, 39. „ tenuis, Dav., 38, 39. Eurygnathus, Dav.. 34. „ ferox, Dav., 35. „ Marchesettii, Kramb.-Gorj., 34, 35, 50. Tab. VII., Fig. 2, 2a. Eurypholis Boissieri, Pict., 35, 50. „ major. Dav., 35. Exocoetoides, Dav., 38, 39. n evolans, Ag., 39. „ minor, Dav.. 38, 39, 40, 50. Tab. VIII., Fig. 2. „ tenuis, Dav., 39, 50. Exocoetus, Volta, 39. Gadus, Lin., 65. Gyrodus, Ag., 19, 21, 23. Hemielopopsis gibbus, Kramb., 49. „ gracilis, Bass., 49. „ Suessi, Bass., 49. Ilemirhynchus Zitteli, Kramb.-Gorj., 62. Hemisaurida neoeomiensis, Kner, 48. Holcodon, Kramb., 35. „ lesinensis, Kramb., 35, 49, 52. „ äff. lesinensis, Kramb.-Gorj., 35. 36, 50, 52. „ lobopterygius, Kramb., 35. „ lyeodon, (Kner) Kramb., 48, 49, 52. Hypsospondylus Bassanii, Kramb., 49. Lepidotus, Ag., 8 9, 50, 54 55. „ exigims, Costa, 9. Leptolepis neoeomiensis, Bass., 48, 49, 52. „ Neumayri, Bass., 49, 50. Leptotrachelus hakelensis, P. et H., 50. Lobopterus, Kramb.-Gorj., n. gen. 44, 45. pectinatus, Kramb.-Gorj., 45, 48. Tab. VIIL, Fig. 5. Ma er or hi pis, Wagner, 9. Megalurus, Ag., 10. 13. 16. „ Damoni, Egert., 13 M eg a p us, Schi, 38. M e gis t op us, Land.. 38, 39. Microdon, Ag., i9, 23. No ta eus, Ag., 13. Opsigonus, Kramb.-Gorj., 9, 11, l(i, 52. „ megaluriformis, Kramb.-Gorj , 9. 11, 49. squamosus, Kramb.-Gorj.. 10, 12, 49. Tab. III., Fig. 1. 4. Oxyrrhiua, Ag., 57, 58. Tab. X., Fig. 1, la. Pagellus libanicus, Pict., 45, 46. Palaeobalistum, Blainv. emend. Heck., 18, 23, 32, 33. „ goedelli, Heck., 33, 34, 49, 50, 52. libanicum, Kramb.-Gorj., 33, 34, 50. Tab. VII., Fig. 1. Palaeobalistum Ponsorti, Heck., 19, 21, 23, 34. „ ventralis, Dav., 50. Palaeorhynchus, Blainv., 61. „ Deschmanni, Kramb.-Gorj., 61, 62. „ glaronensis, Blainv., 61. „ Biedli, Kramb.-Gorj., 61, 62. Tab. XI. Fig. 1. „ Zitteli, Kramb.-Gorj., 62. Petalopteryx dorsalis, Dav., 50. ^ syriacus, Pict., 50. Pliylactocephalus microlepis, Dav., 50. Pia t ax brevis, Dav., 60. „ minor, Pict., 51. Frochanos(?), Bass., 51. „ rectifi'ons, Bass., 49. Pseudoberyx Bottae, P. et H., 51. „ grandis, Dav., 51. „ longispina. Dav., 51. „ syriacus, P. et H., 51. P y en o d us, Ag., 18, 23. Bernardi, Thiol., 23. Pycnosterynx dubius, Dav.. 51. „ lewisii, Dav., 51. Rhin ell us curtirostris, Dav., 51. „ laniatus, Dav., 51. „ longirostris, Dav., 51. Rh ino batu s expansus, Dav., 51. „ grandis, Dav., 51. „ maronita, P. et H., 51. Sauroramphus Freyeri, Heck., 49. Scomber, Artedi, 64, 65. „ priscus, Kramb., 65. „ aff. priscus, Kramb.-Gorj., 65. Scombroclupea maerophtalma, (Heck.) P. et H., 49, 51, 52. Serranus, Cuv., 59. „ stiriacus, Krainb.-Gorj., 60. Tab. X., Fig. 3. „ ' validus, Kramb.-Gorj., 59, 60. Tab. X., F. 2. Spaniodon hakelensis, Dav., 51. Spathiurus dorsalis, Dav., 51. Spathodactylus (?), Pict., 49. Thrissops, Ag., 36, 54. „ exiguus, Bass., 49, 52. „ gracilis. (Heck.) Bass., 49. microdon, Heck., 36, 49, 50, 51, 52. vexillifer', (Heck.) Bass., 36, 37, 49. Tab. VIII., Fig. 6. Thynuus planovatus, Kramb.-Gorj., 63. Tab. XI., Fig. 2, 2a. „ propterygius, Ag., 64. Xenophoris carinatus, Dav.. 51. Zeus robustus, Kramb.-Gorj., 62, 63. Tab. XII., Fig. 1. SADRŽAJ. Strana 1. Predgovor..................... 1 2. Sistematski prijegled opisanih krednih riba...... 3 3. Opis riba...................... 5 4. Prijegled literature i faune pojedinih lokaliteta .... 48 5. Prijegled ine ovdje upotrebljene literature...... 51 6. Prijegled zajedničkih vrsti u lokalitetima : Komen, Hvar, Mrzlek, Brač i Libanon.............. 52 7. Občenita i zaključna razmatianja........... 53 8. Dodatak...................... 56 9. Sistematski prijegled opisanih terciarnih riba..... 56 10. Opis riba...................... 57 11. Alfabetski sadržaj.................. 66 SUMMA. Pag. 1. Praefatio...................... 1 2. Index syatematicua descriptorum piscium eretaceorum . 3 3- Descriptio piscium................ 5 4. Prospectus literaturae et faunae singularum sedium . ..48 5. Prospectus alius hic usae literaturae......... 51 6. Prospectus commuuium specierum in locis: Comen, Le- sina, Mrzlek, Brazza et Libanon.......... 52 7. Générales et concludentes observationes....... 53 8. Appendix..................... 56 9. Index systematicus descriptorum piscium tertiariorum . 56 10. Descriptio piscium............... 57 11. Index alphabeticus................. 66 ERRATA. Pay. Linea Loco: Pone: 17 11. a s. Tab. III. Tab. IV. 40 1. a i. mimoribus multis. Tab. I. tO Tab. I. Fig. 1. Behnostomus Matteuzi, Kramb.-Gorj. — pag. 5. Mrzlek. „ 2. 2a. Aspidorhynchus Ms. Sancti, Kramb.-Gorj. — pag. 8. Mrzlek. „ 3. 4. Beryx Stachei, Kramb.-Gorj. — pag. 43. Comen. Acta Acad, scient. Slav, merid. C. Gcrjanovic-Kramberger: De piscibus fossilibue. Tab. I. SI.4. SI.2. Sl.2.3 SI.3. C. Albrecht, Zagreb. Tab. II. Tab. II. Fig. 1. la, b. Beloiiostomus dalmaticus, Kramb.-Gorj. — pag. 6 Lesina. „ 2.2a. ßelonostomus Novaki. Kramb.-Gorj. — pag. 7. Lesina. „ 3. 3a. Aipiclithys pretiosus, Steindachner — pag. 46. Lesina. Acta Acad, scient. Slav, merld. C. Gorjanovld-Kramberger: De piscibua fossilibus. Tab. II. Sl.l. C. Albrecnt, Zagreb. Tab. III. Tab. III. Fig. 1.4. Opsigonus squamosus, Kramb.-Gorj. — pag. 10. Mrzlek. „ 2. 2a, b, e. Amiopsis prisca, Kner. — pag. 12—18. Mrzlek. „ 3. Amia calva, Bonap. ta Acad, soient. Slav, merid. C. Gorjanovic'-Kramberger: De piscibus fossilibus. Tab. III. SI.2. C. Albrecht, Zagreb. Tab. IY. Tab. IV. Fig. I. Amiopsis prisca, Kner. — pag. 17. Mrzlek. Acta Acad, sclent. Slav, merid. C. Gorjanovid-Kramberger: De piacibus fo88ilibu8. Tab. IY. SI. 1. m 4/ fc C Albrecht, Zagreb. Tab. Y. Tab. V. Fig. 1. la, b. 2. Coelodus rostratus, Kramb.-Gorj. — pag. 24. Mrziek. Acad, scient. Slav, merid. ^M^tfgam C. Gorjanovic-Kramberger: De piscibu8 fossilibus. Tab. Y. C. Albrecht, Zagreb. Tab. YL Tab. VI. Fig. 1. la. (Joelodiis Vettóri, Kramb.-Gorj. — pag. 27. Comen. „ 2. Coelodus latus, Kramb.-Gorj. — pag. 26. Mrzlek. „ 3. 3a, b, c Coelodus ovalis, Kramb.-Gorj. — pag. 30. (?). ,, 4. Coelodus sp. — pag. 21. Comen. » 5. Coelodus suillus, Heckel. — pag. 28. Cornea. Acta Acad, scient. Slav, merid. SI.3. S SI. 3a. •p.op C. Gorjanovid-Kramberger: De piscibus fossilibus. Tab. YI. SI. 2 51.3b, sc.d. SI.3c. sc. v. C. Albrecht, Zagreb. Tab. VII. Tab. VII. Fig. 1. Palaeohalistum lihanicum, Kramb.-Gorj. — pag. 33. Libanon. „ 2. 2a. Eurygnaihus Marchesettii, Kramb.-Gorj. — pag. 34. Libanon. „ 3. Dactylopogon parvulus, Kramb.-Gorj. — pag. 41. Libanon. Acta Acad, scient. Slav, merid. C. Gorj-anovid-Kramberger: De piscibus fossilibus. Tab. YII. SI. 1. SI.2. SI.2 a. SI.3 prop C. Albrecht, Zagreb. Tab. YIII. Tab. Vili. Fig. 1. la. Acauthophoria libaiuca, (Piclet) Kramb.-Gorj. — pag. 46. Libanon. „ 2. Exocoetoides minor, Davis. — pag. 39. Libanon. „ 3. 3a. 4. Clupea Gaudryi, Pict. et Humb. — pag. 37. Fig. 3. Mrzlek. Fig. 4. Gomen. „ 5. Lobopterus pectinalus, Kramb.-Gorj. — pag. 45. Gomen. „ 6. Thrissops vexillifer, (Heck.) Bass. — pag. 36. Comen. „ 7. Coelodus multipinnatus, Kramb.-Gorj. — pag. 29. Comen. „ 8. 9. Amiopsis prisca, Kner. — pag. 17. Mrzlek. ta Acad, scient. Slav, merid. C. Gorjanovic'-Kramberger: De piscibus fo88ilibu8. Tab. YIII. SM. (*) 1.3. -' SI.7. II.2. m s. SI 8. {}) SI.4-. Ite li) SI. 6 Ir) -•^ m C. Albrecht, Zagreb. Tab. IX. Tab. IX. Fig. 1. la, b. Aiicylostylos gibbus, Kramb.-Gorj. — pag. 42. Mrzlek. Acta Acad, scient. Slav, merid. C. Gorjanovic-Kramberger: De piscibus fossilibus. Tab. IX. C. Albrecht, Zagreb. Tab. X. Acta Acad, scient. Slav, merld. $1.1. w si. 1 4 A m 0. Gorjanovid-Kramberger: De piscibus fossilibus. Tab. X. SI.2. C. Albrecht, Zagreb. Tab. XL Tab. XI. Fig. 1. Palaeorhynchus Riedli, Kramb.-Gorj. — pag. 61. Trifali. „ 2. 2a. Thynnus planovatus, Kramb.-Gorj. — pag. 63. Trifail. „ 3. 3a. Clupea mucronata, Kramb.-Gorj. — pag. 58. Sagor. „ 4. Auxis stiri nais, Kramb.-Gorj. — pag. 64. Set. Georgen. Acta Acad, sclent. Slav, merid. C. Gorjanovid-Kramberger: De piscibus fossilibus. Tab. XI. SI. 1. SI. 2. SI. 3. ¦j,W' Sl.3a. SI. 4. Sl.2a. C. Albrecht, Zagreb. Tab. XII. Tab. XII. Fig. 1. Zeus rohustus, Kramb.-Gorj. — pag. 62. Tüffer. „ 2. Auxis stiriacus, Kramb.-Gorj. — pag. 64. Set. Georgen. Acta Acad, sclent. Slav, merid. SI. 1. C. Gorjanovid-Kramberger: De piscibua fossilibus. Tab. XII. C. Albrecht, Zagreb. POZIV. v/d prvih dana svojega života držala je jugoslavenska akademija jednom od prijekih svojih dužnosti. da prione sabirati književne spomenike južnih Slavena i objelodanjivati ih u svojim izdanjima. To je pomikalo akademiju, daje počela Stampati kritična izdanja „Starih pisaea hrvatskih", od kojih je do sada izišlo dvadeset knjiga, zato je pokrenula „Starine", u koje slaže veé godinama ponajpače gradu za sredovječnu rukopisnu književnost, a pored toga izdala je i nekoliko posebnih djela s istom svrhom. No akademija imade sama veé podosta grade i za novo-vječnu književnost, a uza to joj sve češee dolaze takovi priloži s raznih strana, pa je zato akademija odlučila opet koraknuti naprijed i osnovati nov zbornik, u kojemu če objelodanjivati priloge za povjest književnosti hrvatske u novom vijeku. Cctiri su stoljeéa veé prošla, 5to se štampaju hrvatske knjige, pa se je tako naslagalo mnogo grade, koju treba da objelodanimo, ako želimo, da Sto prije dočekamo kritičnu povjest svoje knjige. Odmah u početku novoga vijeka nahodimo u povjesti svoje književne prosvjete duboke tragove talijanske kulture i susreóemo se s humanizmom, te je posve prirodno, Sto književnost naših strana progovara trima jezicima: hrvatskim talijanskim i latinskim, dapače imade dosta književnika, koji' piSu u sva tri jezika, a mnogo ih radi u dva. Povjest naše književnosti ostala bi nepotpuna, kad se historik ne bi osvrtao takodjer na talijanska i latinska djela naših književnika, te je poradi.toga akademija odlučila u svojem novom, literarno-historijskom zborniku priopéivati uporedo gradu za našu književnost svih triju jezika. Bit ce prilike, da se u ovome. zborniku prikuplja grada za povjest književnosti počevši od konca XV. stoljeéa sve do godine i860, a akademija ée se najpače brinuti oko toga, da saliere Sto obilniju gradu za histerija ili— rizma, koji je udario osnovu modernoj knjiži hrvatskoj. Ovdječe se stampati manji izvorni sastavci stanjih pisaea. koji se ne mogu objelodaniti u posebnoj knjiži, nadalje važnija književnička korespondencija i napokon razni priloži, koji su podobni objasniti koju stranicu književne historije naše. Ovakova ée grada bez sumnje doči u dobar čas svakomu. koga zanima prošlost naše književne prosvjete. Mnogo se ove grade nahodi u javnim arhivima i knjižnicama, koja je akademiji dohodna, ali je za cijelo imade veoma mnogo i u privatnim rukama, — s toga akademija učtivo moli sve rodoljube, da joj priloge iz svojih knjižnica za ovaj zbornik ili sami točno prepisu ili pošalju, pa ée ih akademija pregledati i prirediti za štampu. Akademija ée rukopise što prije sa zahval-nošeu povratiti njihovim vlasnicima, a voljna je i namiriti sve troškove, koji nastanu. Prva knjiga ovoga zbornika iziéi ée godine 1897. Kako je ovaj pothvat namijenjen ne samo koristi nauke nego i slavi naroda hrvatskoga, akademija se živo nada, da ée se njezinu pozivu rado odazvati svi rodoljubi, koji bi joj ma kako mogli u tom poslu biti na ruku. Priloži za „Zbornik novovječne književnosti" neka se šalju uredniku zbornika, sveuči-lišnom profesoru dr. Milivoju Srepelu u Zagreb, ili upravi jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. U ZAGREBU, mjeseea travnja 1895. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Poziv na pretplatu. Da se olakoti nabava akademijskih publikacija, davat če jugo-slavenska akademija znanosti i umjetnosti i buduče godine 1896. sva svoja izdanja uz godišnju pretplatu od deset forint! a. vr. Jugoslavenska akademija izdat če .god. 1896. u svemu barem 10 knjiga; izmedu ostalih: Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, svež. 16.; Ljetopis svež. X.; Monumenta ragusina svež. III.; Folkloristički zbornik svež. I.; Stari pisci hrvatski svež. XXI.; Daničič: Akcenti u glagola; te četiri do pet knjiga „Rada". — Budu li dopuštala sredstva akademije, ona če drage volje hrvatsku knjigu obogatiti još kojom publikacij om. Pretplate neka se šalju ili upravi jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, ili akademijskoj knjižari dioničke tiskare u Zagrebu. Knjige če se p. n. pretplatnicima izdavati mjeseca srpnja i prosinca u akademijskoj knjižari, a onim izvan Zagreba slati če se postom, te če pretplatnici sami plačati poštarinu. Imena pretplatnika štampat če se u „Ljetopisu". Tko sabere deset pretplatnika i pošalje pretplatninu, dobit če badava po jedan primjerak svih knjiga, koje izadu god. 1896. Sve prijatelje akademije i hrvatske narodne knjige molimo, da nastoje prikupit što veči broj pretplatnika. U ZAGREBU, mjeseca prosinca 1895. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.